Maribor - kasarna "Tone Tomšič" - VP 8164/20-3 - godina 1988.

 Slika broj 1.
Piše :   Vojnik Graničar - 1988 - 1989.      [You must be registered and logged in to see this image.]


Ova slika je nastala u mjesecu svibnju 1988 godine u Mariboru u kasarni "Tone Tomšič" V.P. 8164/20-3.
 
Zahvaljivam na pomoći u radu na ovom forumu General potpukovniku Aleksandru Obradoviću iz Loznice.!!!
 
Dana 19.05.1988. god. služio sam vojni rok u Mariboru u kasarni „Tone Tomšič“ koja se vodi pod brojem:   V.P. 8164/20-3,  Maribor 62 002.
Raspoređen sam u pješadiju u 2 bataljun,  2 četa, 2 vod, 1 odjeljenje, komandant čete je bio poručnik MARIJAN ŠOKEC , njegov zamjenik je bio potporučnik REDŽA NAIM.
U vojnoj knjižici broj 209089 je komandant čete poručnik Marijan Šokec  upisao da san  po  „VES-u“  „11101“ „Nišanđija PM-a  7,62 mm.                                                                                                            
Da sam 19.05.1988. god. počeo služiti vojni rok u JNA u vojnoj knjižici je potpisao i pečetirao potporučnik Redža Naim,  obuka u kasarni je završena dana 08.09.1988.god. te san tada dobio prekomandu,  potpis i pečat završetka obuke u vojnu knjižici je upisao komandant  2 čete poručnik Marijan Šokec.                                                                                                                                                                                                                                                                            
Četa je bila smještena na 1 katu objekta koji se nalazio sa južne strane kasarne.                                                                                                                              
Uniformu sam zadužio u skladištu u prizemlju te iste zgrade.                                                              
Svečanu obavezu sam polagao dana 11.06.1988. god. u kasarni „Franc Rozman Stane“ zvali su je „Kadetnica“   ta kasarna se nalazila ako se ne varam negdje jugo-zapadno od centra grada Maribora koliko daleko ne mogu procijeniti.                                                                                                                                Nakon svečane obaveze zadužio sam puškomitraljez „M72B1“ koji  je imao broj B-13527.
 
 Slika broj 2.
 
Ovakav puškomitraljez sam ja zadužio kad sam došau u JNA u Maribor - u kasarnu "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 - godina 1988.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
Kasarna „Tone Tomšič“ je bila smještena oko 1 kilometar jugo-istočno od centra grada Maribora.
Ima jedna zanimljivost tu na početku služenja vojnog roka.
Nakon što smo zadužili JNA uniformu nakon nekoliko dana došao je red i na slikavanje.
Slikavali su nas u četi u jednoj učionici nakon što se su došli svi vojnici koji su trebali služiti vojni rok u kasarni i slikavanje je išlo vrlo brzo.
Nakon nekoliko dana donili su nam slike u četu i stavili su ih na jedan stol.
Sada treba svatko uzeti svoju sliku, ja sam bio među prvima koji je tražio svoju sliku ali nikako da je pronađem.
Jadan vojnik koji je bio tu do mene pokaže mi jednu sliku prstom i kaže evo tvoje slike.
Ja je pogledam i kažem tome vojniku, ma nije to moja slika i nastavim tražiti dalje.
Kada su svi uzeli svoju sliku ostala samo moja, ja sam sebe nisam mogao prepoznati, ni po novoj frizuri ni po uniformi.

Imam vrlo površno zapisane podatke od nekih ljudi koji su u to vrijeme bili u mojoj četi  ili  kasarni:
 
-general major  VILOTIĆ  VUKAŠIN   - on me je za dan JNA tj. dana 22.12.1988. god. četvrtak nagradio sa 7 dana nagradnoga odsustva jer sam na karauli „Ceršak“ na granici sa austrijom uhvatio u pokušaju ilegalnog prijelaza granice 14 rumunja, 2 albanca i  1 srbina,  tih 7 dana nagradnog odsustva nisam koristio da idem kući pa me je zastavnik Spasković  Radoje pustio da se skinem 7 dana prije iz JNA.
Naredba o 7 dana nagradnog odsustva se vodila u JNA pod brojem: 192/12 od 22.12.1988.
 
-pukovnik  MARČETIĆ  DRAGAN   - ostali podaci nepoznati.
 
-podpukovnik CVERLIN ZDRAVKO   -  znao je ići iz kasarne „Tone Tomšič“  u kontrolu vojske na granici sa Austrijom kao i kontrolu karaula koje su bile u Mariborskom odsjeku.
Sjećam se da je između nosa i lica imao jednu izraslinu.
 
-kapetan  BAJAT  VELIMIR   - mislim da je on bio Srbin,  bio je izrazito jake tjelesne građe, mrcina od čovjeka,  sjećam se da je na licu na predjelu  na kojem se je brijao imao izuzetno gustu i crnu dlaku da se je taj dio isticao i na 50 metara udaljenosti.
Samo da ti kažem Bajate Velimire ako ovo čitaš ti ili netko od tvoji  ja sam onaj vojnik kojeg  si  jednom prozvao ispred čitavog bataljuna postrojenog na pisti da nisam mogao preskočiti prepreku koja je bila visine oko 230 cm širine oko 300 cm ja ću tu prepreku sada nazvati (drveni zid jer je napravljena od naslaganih dasaka) .
U stvari nisam znao da me to jutro  gledaš kroz prozor komande pa sam se išao zajebavati  a ja sam tu prepreku  mogao preskočiti  ko ništa.
Ali ja sam se tako lijeno preko nje prebacivao čisto iz gušta, pa sam padao, vješao se o nju, klackao se malo na jednu stranu malo na drugu stranu.
A ti si me ispred čitavog bataljuna izgadio da ne možeš vjerovati  da vojnik koji je visok 2 metra ne može preskočiti tu prepreku.
Kapetane sada znaš pravu istinu.
Opraštam ti sve što si rekao o meni.
Tu prepreku od oko 230 cm i danas nakon 23 godine  mogu preskočiti  bez ikakvih problema a da samo znaš mogu je preskočiti  i da je visine 3 metra.
Dana 12.8.1988. god. petak, popodne u krugu kasarne čitavi bataljun je trebao vježbati koračnicu uz pratnju jednoga harmonikaša.
Kapetan Bajat Velimir se popeo na binu i nosio je u ruci harmoniku te je glasno pitao ima li netko tko zna svirati harmoniku.
Od čitavog bataljuna javio se je jedan vojnik koji je tvrdio da zna svirati harmoniku.
Dao si mu harmoniku i pitao si ga znaš li odsvirati (jednu pjesmu ne mogu se sjetiti koju), on je rekao da zna, zatim je namjestio harmoniku , bataljun se je postrojio i trebali smo po krugu kasarne raditi tu koračnicu uz ritam te harmonike koju je svirao taj vojnik.
Kada smo krenuli harmonikaš je zasvirao pjesmu koju je zatražio kapetan Bajat Velimir.
Bataljun je krenuo svi u korak, harmonikaš i dalje svira.
U jednom trenutku sa bine se izdere Bajat Velimir: „Stoj, stoj, stani, ma što je ovo“.
Pogleda onoga harmonikaša mrko i kaže mu: „Pa čovječe je si li rekao da znaš svirati harmoniku“.
Vojnik ga pogleda blijedo i kaže: „Druže kapetane znam svirati, pa to je ta pjesma“.
Gleda ga Bajat Velimir mrko i sa nevjericom kaže: „I kažeš da je to ta pjesma, ajde,  ajde, dobro nastavi svirati“.
Problem je bio taj što je taj vojnik bio uvjeren da zna svirati harmoniku i pjesmu koju je tražio kapetan Bajat Velimir.
Ali i onaj koji nema nimalo sluha za glazbu mogao je shvatiti da taj zvuk iz harmonike ne odgovara baš ritmu i zvuku pjesme koju je tražio da svira kapetan Bajat Velimir.
Bajat Velimir više nije imao izbora jer se više nitko nije javio da zna svirati harmoniku pa je morao pretrpiti  toga „Samozvanog glazbenog umjetnika bez sluha“.
U narodu bi se reklo ako si prvi na selu nisi prvi u gradu.!  
 
 
-kapetan ŠTRBAC (ime nepoznato) - uvijek je bio u sjeni kapetana Bajata Velimira kao da je u njemu vidio boga kao da mu je on bio neka zaštita neka potpora.
Kapetan Štrbac je bio puno slabije tjelesne građe od kapetana Bajat Velimira a i nije bio ni pojava u usporedbi sa kapetanom Bajat Velimirom.
Kapetan Štrbac je bio plašljiviji i nije imao „srca“ kao što je bio kapetan Bajat Velimir.
Jednom na poligonu Radvanje izabrao je mene slučajnim odabirom te je tražio od mene da izvršim nišanjene sa bestrzajnim  topu.
Kako se to radi pitan ja.
Kaže on uzmi konac iz kape i sa njim napravi križ na izlaznoj  strani cijevi  topa, dok  se u cijev  gdje ulazi granata ugura jedna prazna čahura koja na sredini ima jednu rupicu.
Pa mi kaže kapetan Štrbac:  Slušaj sada, vidiš li onu crkvu u daljini (mislim da se ta crkva od poligona Radvanje nalazila negdje sjevero-zapadno  a na udaljenosti od oko 2 kilometara) ,  ja kažem vidim, vidiš li onaj zadnji desni prozor na crkvi, kažem ja vidim, vidiš li od tog prozora gornji desni kut, kažem ja vidim.
Sada gledaj kroz onu rupicu na sredini čahure da se poklopi sa sredinom križa kojeg si napravio od konca sa desnim gornjim ćoškom onoga prozora na crkvi.
Kada san nanišanio kroz rupicu bestrzajni top kažem mu ja evo ga gotovo je.
On pogleda kroz istu rupicu na bestrzajnom topu da li se poklapa križ od konca sa ćoškom desnog gornjeg kuta prozora na crkvi a onda se podigne i  pogleda mene sa nevjericom  i  kaže ovo je dobro.   Tada je on uz pomoć viljuškastog ključa na bestrzajnom topu namjestio optički nišan.
Gađanje se je izvodilo iz bestrzajnog topa na način da se u cijev ugurala posebna prazna čahura a u tu čahuru se je ugurao jedan svjetleći  metak, meni  je izgledao  kao raketa za raketni  vojni  pištolj.
A sve iz razloga uštede granata.
Sjećam se kada bi posada bestrzajnog topa nanišanila metu i kada bi ispucali taj svijetleći  metak vidjelo bi se kako zrakom leti a kada bi pogodio metu naglo bi skrenuo u stranu i dalje svjetleći  u zraku.
Kapetan Štrbac je jednom prilikom imao kontakt sa pijanim vojnikom iz naše čete a zvao se je Tepavac.
Susret njih dvojice se je dogodio između piste za postrojavanje i  zgrade komande.
Kapetan Štrbac je pristupio vojniku Tepavcu pun sebe te ga je pokušao opčiniti svojom oficirskom uniformom i činom ali se je prevario u jednome.
A to je da je vojnik Tepavac bio pijan, da je fizički jače građe i da mu čin kapetana ne znači ništa.    Dok je kapetan Štrbac bio fizički manji od vojnika Tepavca  i puno slabiji a uz to nije imao hrabrost bilo što drugo uraditi u tom trenutku prema vojniku koji ga ne sluša.
To sam promatrao ja a i vojnici koji su se u tom trenutku tu zatekli.
Kapetan Štrbac nije pokušavao tražiti pomoć od vojnika koji su se tu zatekli jer bi to za njega  bila sramota da on sa činom kapetana ne može učiniti ništa jednom pijanom vojniku Tepavcu.
Do kontakta između njih dvojice je došlo jer  vojnik Tepavac nije nosio kapu tj. bio je neispravan i Štrbac kao kapetan želio ga je dovesti u red ali se malo prevario jer  nije znao s kim ima posla.
Kada je kapetan Štrbac počeo strogo upozoravati vojnika Tepavca kako je neispravan, pijani  vojnik Tepavac mu se je unio u lice te mu je rekao : „Ma  ko  si  ti ovdje, štaje,  što hoćeš od mene, daj miči se od mene, što mi možeš napraviti“.
Čudio sam se kako pijani vojnik Tepavac nije udario kapetana Štrbac iako je Tepavac u jednom trenutku raširio ruke iznad glave kapetana Štrbca  a Štrbac se je u tom trenutku refleksno povukao korak unazad misleći da će ga vojnik Tepavac stvarno udariti.    
Sutradan kapetan Bajat Velimir i kapetan Štrbac izlaze na binu koja je bila sa zapadne strane piste za postrojavanje  te se  obraća postrojenom čitavom bataljunu o rada vojnika u kasarni  i terenu a na kraju je spomenuo i  taj događaj koji se je dogodio između kapetana Štrbac i vojnika Tepavca.
Tu  je kritizirao sve vojnike  koji su se zatekli  tada tu u blizini a nisu „pomogli“ kapetanu Štrbac  koji  je imao problema sa neposlušnim  vojnikom  Tepavcem.
 
 
-kapetan PERE  PAVLOVIĆ   - znam da sam kod njega išao na raport zbog odbijanja naređenja (ne mogu se sjetiti kome sam odbio naređenje i zašto), tom prilikom mi je rekao:  „Vojniče prvo izvrši zadatak pa se onda žali“, ostali podaci nepoznati.
 
-poručnik MARIJAN  ŠOKEC   - Hrvat – sin Blaža, rođen je 14.08.1961. god. u Hrvatskoj u mjestu       Sir. Katalena, Đurđevac, živi u Hrvatskoj u Bjelovaru u ulici Naselje Kralja Zvonimira broj 5, on je bio komandant moje 2  čete - zapamtio sam ga kao osobu koja je bila visine oko 185 cm , mršave građe, bio je dosta ćelav po glavi,  mislim da je imao plave oči.
Preko interneta se o njemu mogu pronaći još podataka kao i u vojnom časopisu "Hrvatski Vojnik".
Značajno od Marjanu Šokecu je to da je napustio JNA koja ga je školovala i obučavala a razlog je bio taj što je ta JNA počela napadati njegov narod a on nije želio u tome sudjelovati.
Priključio se je Hvatskoj Vojsci početkom rata 1991-1995.!!!

Dana 19.08.1998. god.  u jutro smo otišli na vojni poligon Radvanje koje se nalazi jugo-zapadno od centra Maribora,  gdje smo na vojnom poligonu bacali bombe „M75“.
Tu sam saznao da je prije nas  tu bombe bacala 1 četa i da je jednom vojniku bomba ispala iz ruke i da je ranila njihova  poručnika STOJANOVIĆA u  desnu ruku.  
Naša 2 četa je bila dalje od rova iz kojeg se bacala bomba oko 100 metara i nakon što smo dobili ručnu bombu „M75“ morali smo pretrčati  tu razdaljinu do betonskog  rova.
U betonskom rovu odakle sa bacala bomba čekao me je poručnik Marijan Šokec, pogledao me je i kaže: „Vojniče hoćemo li baciti bombu za Hajduka“  možda je mislio da me je strah pa da me ohrabri.
Bez obzira što sam bombu bacio ispravno i bez straha, dok sam se saginjao stavio mi je ruku na rame da mi ne bi palo na pamet da se podignem i gledam eksploziju bombe.
Dana 16.7.1988. god. u trpezariji nam je držao govor kada idemo u grad pa pazimo na nacionalna istupanja kao i o tada popularnom  političaru Janez Janši koji je tada bio antijugoslavenski nastrojen, kao i novinama „Mladina“ koje pišu tekstove koje su protiv JNA i politike u jugoslaviji.
Jedan put  si moje odjeljenje po kazni natjera da ribamo WC u 2  četi, drugi put si moje odjeljenje natjera da dva kontejnera za glomazni otpad koji su se nalazili u blizini objekta graničnog voda ispraznimo te smeće iz njih selektiramo na smeće i ostalo a sve zbog toga što vojnik Prvoslav (mislim da mu je prezime Pršendić ili nešto slično) dana 26.8.1988. god. petak  nakon što si dao uzbunu odjeljenju za obranu doma JNA u Mariboru u kome sam i ja bio, nije imao u čuturici vode, moja čuturica je bila puna pa sam je ispred tebe na pisti izlio cijelu samo da vidiš da je moja puna , ali dobro nema veze, tko ne osjetni  nešto što je loše taj neće znati cijeniti nešto što je dobro.
Kada si nas 19.7.1988.god. utorak naredio da se u četi obavi generalno čišćenje.
Mene je dopalo da čistim stepenište od prizemlja zgrade do prvoga kata na kojem se nalazila 2 četa.
Ja sam dao sve od sebe da to dobro odradim.
U jednom trenutku dolazi Marijan Šokec stepeništem i zatiče mene kako čistim rukohvat koji je bio pričvršćen u zid od crvenih cigli.
Pita me jesi li to očistio, ja kaže jesam, a on kažiprstom desne ruke pređe preko željeza koje je spajalo rukohvat sa zidom pa mi prst stavi ispred lica na 30-ak cm i kaže vidi ima još prašine.
Problem je bio taj što ni sam bog ne bi uspio očistiti prašnjavi cigleni zid sa koga je uvijek padala prašina.
A  kome bi palo na pamet prstom dodirnuti željezni dio koji spaja rukohvat sa ciglenim zidom.
To slikoviti kazano izgleda kao da pokušavate očistiti cestu od prašine.
A on onda ponosan utvrdi da ja nisam dobro obavio zadatak te nastavi pregledavati 2 četu kako drugi obavljaju svoj zadatak.    
Sjećam ga se po tome što je moju četu uvijek kažnjavao na naj gori mogući način.
Dana 29.8.1988. god. ponedjeljak po kazni si nas pod punom ratnom opremom iz kasarne odveo na vojni poligon Radvanje.
Zatim si nas sa poligona Radvanje natjerao da se penjemo na brdo Pohorje.
Nije ni to problem bio što je poligon daleko a ni penjati se na brdo Pohorje „kozjim stazama“.
Problem je taj što je bilo ljeto, što nas je poručnik Marijan Šokec vodio kroz šumu tamo gdje nije bilo puta, jednostavno krene jednim pravcem i nema skretanja kroz žbunje, uzbrdice itd.
A onda u pola Pohorja nas zaustavi.
Nije on stao da bi se mi odmorili već ni on nije mogao dalje, čelo mu je bilo puno znoja.
A onda kaže, tko želi sada može zapaliti cigaretu.
Bilo ih je koji su stvarno zapaliti cigaretu ali ta je cigareta pušila njih a ne oni nju.
Kada smo došli pred vrh brda Pohorje zaustavio nas je na oko 100 metar udaljenosti od vrha.
Pa kaže danas nećemo ići na vrh gore, idemo drugi put a onda smo se spustili vrlo strmom skijaškom stazom do podnožja brda (mislim da se na toj stazi zimi odvija natjecanje za Zlatnu lisicu).
Također ga se sjećam kako je posadi bestrzajnog topa govorio da kada izda komandu da nas napada neprijatelj tada moraju rastaviti bestrzajni top te trčeći sa njim preći zadanu udaljenost.
Radi se o tome da bestrzajni top ima dva dijela.
Ima dvije ručice na vrhu cijevi i dvije ručice kod početka cijevi te je to jedan dio drugi dio su kotači bestrzajnog topa.
Sada bi 4 vojnika trebali trčeći nositi top za te ručice dok bi peti vojnik trebao gurati za njima dio koji je ostao tj. kotače topa.
Sve je to dobro kazano, vojnici su puni volje i mladi ali tada se Marijan Šokec izdere.
„Teška neprijateljska vatra, 100 metara trčećim korakom u smjeru brda Pohorje“.
Tada vojnici na brzinu odvoje cijev topa od postolja sa kotačima i počnu trčati prema brdu ali želje i volje puno a snage malo.
Nakon nekih 50 metara vojnici koji su nosili zadnji i naj težio dio cijevi bestrzajnog topa stadoše i spustiše ga na zemlju, vojnici koji su nosili prednji dio cijevi topa nisu imali problema jer taj dio nije bio težak te su stajali i okrenuli se da vide ovu dvojicu zašto su stali.
Vojnik koji je gurao kotače bestrzajnog topa ih je slijedio bez problema.
Također se sjećam kada je posadi tenka rekao da sa tenkom pređe preko nas, to je za mene bio doživljaj koji neću nikada zaboraviti.
Trebali smo sačekati da se tenk nama približi na oko 5 metara a onda sam morao leći na pod između gusjenica dok je tenka preko mene prelazio.
To bi preporučio svima da probaju ako ikada budu imali priliku, ta škripa gusjenica, buka motora, ta grdosija od vozila, tolika količina željeza prelazi preko tebe, posada tenka treba imati povjerenja u tebe da ćeš ležati mirno a ti u povjerenje u posadu tenka da će držati pravac kretanja tenka.
Dana 18.8.1988. god. četvrtak, odveo si na su trpezariju da nam jedan zastavnik sa granice prikaže film kako vojska radi i živi na karaulama.
Na kraju prikazivanja filma postavljali smo pitanja tom zastavniku tj. ono što nas je dodatno zanimalo a nije prikazano na filmu.
Pri kraju taj zastavnik pita nas prisutne: „Ima li netko od vas da možda ne bi želio ići na granicu“.!?
Jedan vojnik se ustane sa stolice i počne plakati te kaže: „Ja ne bi išao na granicu“.
Zastavnik ga u čudu gleda i pita: „Zašto nećeš“.
Kaže taj vojnik: „Meni su govorili ta tamo ubijaju vojnike, molim vas nemojte me tamo poslati“.
Kaže zastavnik pa dobro ne moraš ići na granicu ti ćeš ostati tu u kasarni.
Nakon nekoliko minuta taj se je vojnik smirio i prestao plakati kada mu je rečeno da neće ići osiguravati državnu granicu.
Tko zna što su mu kući pričali o osiguranju državne granice i što se na granici sve događa uglavnom on ni po koju cijenu nije htio osiguravati granici tj. biti graničar.
 
 
-poručnik JAVORNIK  KONRAD   - on se bavio prikupljanjem obavještajnih podataka koje su se ticale JNA i SFRJ.
Moj prvi susret sa njim je bio dana 5.9.1988. god. ponedjeljak u 14:15 sati.
Tražio je od dežurnog čete da me uputi u zgradu komande i da mu se javim u njegovu kancelariju.
Mene je nagovarao da mu dajem informacije što se radi u kasarni i na karauli „Ceršak“ gdje sam kasnije dobio prekomandu, sve ga je interesiralo, što se radi, što se ne radi, tko šta radi, tko što ne radi, što radi komandir karaule, tko što govori, jednostavno baš sve ga je interesiralo.
O njemu sam također našao neke informacije preko interneta na stranicama „Leksikon-Yu-Mitologije“.
Drugi naš susret je bio na granici sa austrijom u 100 metarskom graničnom pojasu kod graničnog kamena 45 - sekcija 8, o tome događaju ću pisati pod tekstom „Karaula Ceršak - Mariborski granični odsjek“.
Zadnji naš susret je bio 11.05.1989 god. u jutro u kasarni „Tone Tomšič“ nakon što sam se vratio sa karaule  „Ceršak“ da se razdužim i završim sa JNA.
Kao da je znao da dolazim, sačekao me je u krugu kasarne na osami  i odmah počeo rešetati pitanjima: „Tko, što, kada, zašto, kako, koliko, gdje, kuda, otkud, itd…“.
Kada sam mu rekao da je sve dobro i da nema problema, rekao mi je: „Pa nije moguće da je sve na karauli dobro, mora da ima nešto što nije dobro“.
Evo sada ti Javorniće Konrad nakon 23 godine mogu kazati što te god zanima.!
Kao na primjer , nismo ti uvijek išli na teren  čuvati granicu Jugoslavije, spavali smo u karauli, spavali smo na terenu, dok smo bili na straži ispred karaule ušli bi u karaulu i spavali smo ,  ja sam organizirao moje odjeljenje da  jedno jutro  provalimo  u  skladište u kasarni „Tone Tomšič“ otkuda  smo uzeli opremu što nam treba i ne treba  a da za to niko od oficira  nije saznao,  ja sam organizirao da sa jednim  vojnikom i  stražarom koji je tu noć čuvao karaulu provalimo u  skladište u karauli „Ceršak“  a da ni zastavnik Spasković Radoje kao ni skladištar te karaule to nikada nisu otkrili, ukrali smo metaka za pušku, hrane, pića, slatkiša, ukrao sam iz skladišta karaule nož  sa automatske puške „M70B1“ i donio sam ga kući i danas je kod mene , dok sam sa tobom razgovarao u krugu kasarne „Tone Tomšič“  bio mi je ispod  jakne,  u  torbi sam imao 1 par čizama koje sam također uzeo iz skladišta karaule „Ceršak“ , također da ti kažem da je dana 18.04.1989 god. u jutarnjim satima komandir karaule „Ceršak“ zastavnik prve klase Spasković  Radoje i jedan vojnik Slovenac  kojeg smo zvali „BEVK“ (nisam siguran da li je to ime, prezime ili nadimak) ,  kada je zastavnik doznao da iz Maribora u karauli dolaze oficiri sa ciljem popisa naoružanja i opreme u karauli, zastavnik i taj vojnik Bevk  su iz karaule iz skladišta iznijeli  neku vojnu opremu i stvari i sakrili ih u prvu kući koja sa je nalazila oko 30 metara južno od ulazne kapije kruga karaule a koja je bila vlasništvo jedne stare žene (bake)  koja  je u njoj živjela, a sve iz razloga da to kontrola iz Maribora ne pronađe u karauli.
Radili smo na njegovoj kući  koja je bila u selu Ceršak,  sa istočne strane karaule „Ceršak“ na udaljenosti od oko 2 kilometra iskopavali smo za njega na rijeci Muri na „ADI“ (riječni otok),  pijesak (kod mene se kaže pržina – salbum), prelazili smo naoružani i uniformirani  ilegalno državnu granicu te smo ulazili u Austriju, zastavnik Spasković  Radoje bi ti znao doći u karauli pijan ko majka, jednom po noći  kada sam  ja bio na straži ispred karaule došao je pijan a ja ga zaustavim po svim onim JNA pravilima a on mi pijan odgovara:  “Ne znam lozinku , ali mi prepoznaješ glas i puštaš me“.
Kada sam se trebao razdužiti sa naoružanjem netko mi je iz rapa ukrao komplet opremu za čišćenje PM-a 7,62 mm.
Ja sam Javorniće Konrad  dana 7.9.1988. god. srijeda iskoristio nepažnju potporučnika Redže Naima i ušao i njegovu otvorenu kancelariju  i  iz njegova rapa ukrao komplet opremu za čišćenje puške tj. ono što je meni falilo….itd
Ima toga još ali o tome drugom prilikom.
To ti poručniče Javorniće Konrad nisam mogao onda reći jer bi završio u zatvor a evo sada mogu.!
 
-poručnik STOJANOVIĆ   (ime nepoznato) - komandant  1 čete, dana 19.8.1988. god. na vojnom poligonu Radvanje, prilikom obuke vojnika  1 čete  u aktiviranju i bacanju ručne bombe „M75“ ranjen u desnu ruku, ostali podaci nepoznati.   Radi se o tome da je jednom vojniku zbog stresa i uzbuđenosti  ispala bomba iz ruke u rov iz kojeg  je bacao bombu ali Stojanovićevom prisebnošću spasio je i vojnika i sebe od pogibije na način da je izbacio bombu iz rova u zadnji čas koja je eksplodirala i zraku i ranila ga u ruku i za to je dana  09.12.1988.god. petak na televiziji  bila emisija (koju sam gledao) o  „Podvizima vojnika u 1988 godini“  gdje je spomenut  taj događaj.
 
-podporučnik  REDŽA NAIM   ili na Albanskome (REXHA NAIM) - zamjenik komandanta moje 2 čete - bio je visok oko 185 cm, mršave građe, koža lica u predjelu gdje se brijao bila mu je  trajno oštećena  tj. naborana on neke infekcije ili pitaj boga što se desilo,  nikada ga nisam vidio da se je nasmijao, rekao mi je jednom prilikom :  “Slušaj vojniče, šta misliš ako nisi sluša mater da nećeš slušati  mene“ , uvijek  je o desno rame nosio jednu kožnu torbu u kojoj  je držao dokumentaciju koja mu je bila potrebna za rad u 2 četi.
Na internetu o njemu sam pronašao da je sada "Policijski podpukovnik u Kosovskoj policiji", postavio sam video koji sam o njemu pronašao na internetu, kao i jednu sliku.

 Slika broj 3.

Ovo je jedina slika REDŽE NAIMA ili REXHA NAIM, koju sam pronašao na internetu.
Na slici sam neke dijelove morao zamutiti jer ovaj forum ne dopušta objevljivanje takvoga sadržaja, REXHA NAIM je na ovoj slici označen strelicom.
Ukoliko želite sliku vidjeti kako izgleda bez cenzure pogledajte je na ovoj stranici :

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

U ono vrijeme se je po kasarni pričalo da on zna Albanski jezik, mada ga nikada nije pričao ispred nas, govorio je savršeno dobro Srpski jezik, pisao je latinicu, vidi se i iz kopije moje vojne knjižice gdje se je potpisao da sam došao na odsluženje vojske u njegovu četu.

 Slika broj 4.

Kopija moje vojne knjižice u kojoj se je potpisao REXHA NAIM ili REDŽA NAIM.!!!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Imao je običaj da našu četu uvijek postroji i da nam drži predavanje od mila do nedraga.
Dok je držao predavanja znao je šetati ispred čete, a kada bi stao onda bi napravio raskorak i ruke bi držao na bokovima.
Nikome od nas ne bi palo na pamet da mu se u nečemu suprostavi ili da mu se nasmijemo.
Znalo se dogoditi da sve čete odu na spavanje a on nama u hodniku II čete drži predavanje.
Jednom me je pozvao u svoju kancelariju koja je bila u tom trenutku polumračna tj. gorjela je jedna stolna svjetiljka.
Svjetlo te stolne svjetiljke je svjetlo osvjetljavalo samo površinu stola (izgledalo je kao u onim filmovima kada pripadnici "Njemačkog Gestapa" ispitivanju osumljičenika).
Prvo me je izmjerio pogledom koliko sam dug i širok.
Prvo što je rekao kad sam sjeo na stolicu pored njegova stola je bilo bilo ovo: "Što misliš ako nisi mater slušao da nećeš mene slušati".
Ne znam otkuda mu je to palo na pamet, niti sam mu na to nešto odgovorio.
Možda je mislio da sam ja neki buntovnik ili pitaj boga što je on mislio.
Zatim me Rexha Naim pita: "Što ti misliš o JNA da li je ona potrebna ovoj državi".!
Ja mu odgovorin: "Pa mislim da JNA nije potrebna te je treba ukinuti".!!
Redža Naim me gleda, ne skida pogleda sa mene pa kaže: "Kako misliš da treba ukinuti JNA".!???
Kažem ja: "Pa Jugoslavija nije u ratu sa nikim, sa svim susjedima je u dobrim odnosima, a državu može braniti i milicija".
Ne znam da li je ta moja izjava sa njegove strane upisana u neki moj JNA dosje.!!!
Zatim me je pitao: "U kojoj ti je vojscu djed bio u II Svjetskom ratu".!?
Ja sam mu odgovorio: "Ne znam, nikada ga nisam pitao".
Pa REXHA NAIME evo sad ti mogu reći moj djed je bio na onoj gubitnočkoj strani i sve je preživio i umro je 2005 godine.!!!
Kada je on mene prvi put vidio dobro me je izmjerio ono što se kaže uzduž i poprijeko pa mi je prišao i kaže: "Ovakav vojnik mene treba u 2 četi za nišanđiju mitraljeza".
Sjetio sam se da mi je otac govorio da u JNA uvijek traže visoke i jače tjelesne građe za zaduživanje mitraljeza jer je njegova težina bila 12,5 kg.
A onda sam ja njemu rekao: "Druže podporučniće, znate ja imam velikih problema sa zglobom na ruci, nije mi baš naj bolje, i smeta mi velika težina".
Kaže podporučnik Redža Naim "Dobro, dobro", a onda je taj mitraljez zadužio jesan srbin iz Srbije koji se je zvao Zoran Popović, živi negdje blizu Beograda.
Ovim putem bi mu odao priznanje što je umjesto mene nosio tokom čitave obuke u kasarni  "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 - godine 1988 taj mitraljez težine 12,5 kg.
Jebi ga Zorane, čudni su puti gospodnji, ha ha ha ha ha..
 
 Slika broj 5.
 
Slika broj 5 , ovu neman od oružja sam ja trebao nositi u kasarni  "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 - godine 1988.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Dana 25.08.1988.god. ponedjeljak, REDŽA NAIM odveo je moju 2 četu na Radvanje gdje smo imali bojevno gađanje iz  pušaka.
Tu je nakon gađanja došao i kapetan BAJAT  VELIMIR kome je Redža Naim odmah prišao i predao mu raport  o ocjeni gađanja iz vatrenog oružja.
Ja sam se od njih dvoje slučajno zatekao na udaljenosti  od oko 5 metara pa sam imao prilike čuti razgovor.
Bajat Velimir pita Ređu Naima : „Recite mi potporučniče kako je proteklo bojevno gađanje vojnika“, tada Redža Naim sav hladan ozbiljan pogleda Bajata Velimira u oči i kaže mu: „Kapetane bojevno gađanje je prošlo izuzetno dobro i bez ikakvih problema, zadovoljan sam sa gađanjem vojske“.
Pita Bajat Velimir: „Reci mi potporučniče kakva je prosječna ocjena  za 2 četu“  , Ređa Naim ga i dalje gleda  u oči i hladno i samouvjereno mu odgovara: „Kapetane prosječna ocjena iz bojevnog  gađanja za 2 četu je 3,85“.                                                                                                                                                 Bajat Velimir zastane pa kaže Ređi Naimu: „Pa potporučniče to je izuzetno  dobra ocjena“.
Redža Naim odgovara:“ Jeste kapetane i  ja sam zadovoljan gađanjem  vojske“.
Pozadina svega  gore navedenoga je taj da bi Redža Naim nakon svakog  gađanja vojnika trebao otići do mete koja je bila udaljena oko 150 metara pogledati metu i zbrojiti pogođene krugove, ispaljene metke i broj vojnika da bi dobio prosječnu ocjenu za 2 četu.
Ali Redža Naim to nije ni pokušao napraviti već je lagao u oči kapetanu Bajat Velimiru i izmislio prosječnu ocjenu sa kojom je zadivio kapetana Bajat Velimira.
Svaka ti čast Ređa Naime na takvoj hrabrosti da lažeš nadređenog komandanta, falsificiraš ocjenu i pravo stanje JNA u to vrijeme.
Ja sam potporučniče Ređa Naime dana 7.9.1988. god. srijeda iskoristio tvoju nepažnju i ušao u tvoju  otvorenu kancelariju  i  iz tvoga rapa ukrao komplet opremu za čišćenje puške tj. ono što je meni falilo za razdužiti.
Tu me je vidio jedan pošteni  vojnik  albanac  te mi je rekao: „Zašto to radiš, vrati to nazad, ja ću te prijaviti“.
Vratio sam to nazad ali kada je on otišao vratio sam se i ponovno uzeo ono što mi je trebalo.
Ređa Naime dana 30.6.1988.god. vodio si 2 četu na poligon Radvanje na gađanje iz školskih tromblona, nikada nam nisi rekao da prava tromblonska mina ima osigurač i da ga treba odvidati i izvaditi,  to sam tek u ratu 1991 saznao.
Redža Naime  sjećam se jednom prilikom na poligonu Radvanje pucali smo iz manevarske municije, jednoga albanca  si natjera da legne na ledinu te da puca pojedinačno.
Tada ste mu rekli da zauzme ležeći stav za gađanje, kada je on legao na travnjak  peta i prsti stopala su trebali također dodirivati zemlju ali u njega  je peta bila u zraku a prsti stopala su mu dodirivali zemlju.
Naredili ste mu da spusti petu na zemlju ali se je on pravio da vas ne razumije.
Tada ste Ređa Naime izveli nešto čemu se uvijek nasmijem kada se toga sjetim.
Sa kožnom torbom o desnom ramenu prišli ste tome vojniku te se popeli svojim stopalima na njegova stopala i tako si mu svojom čitavom težinom držao prste i petu spuštene na zemlji.
Pošto je sunce počelo zalaziti mi smo otišli prema kasarni  a ti si i dalje stajao na njegovim stopalima držeći  ih uz  zemlju.
Tada si mu  naredio da puca iz puške sa manevarskom municijom.                                                                                                                                I danas se sjećam kako je taj albanac to radio.
Njegova puška je dodirivala zemlju sa okvirom za metke i kundakom  puška se ljuljala čas lijevo čas desno jer je taj vojnik nije želio  držati čvrsto čak nije ni pokušao ni nišaniti na nju  a na tvoju komandu:  „pali“  tom vojniku je trebalo oko 4-5 sekundi  da se sjeti  povući  obarač puške i ispaliti jedan metak.
Kada smo se vratili u kasarnu taj albanac je došao u moju sobu i došao do moga kreveta tada smo se ja i on tu ko ludi smijali tome kako se je to izvodilo, on te je Ređa Naime sve razumio samo je glumio jer si  ga tlačio jer je on bio stari vojnik kako se to kaže „đomba“.
 
Ovu video snimku sam pronašao na Internetu    
Na video snimci se vidi podporučnik Redža Naim (Rexha Naim),     (nakon 2 minite snimke)         koji je u uniformi kosovske policije.!!!
On je sada u Kosovskoj policiji u činu policijski potpukovnik.!!!          
 

 
 
                                 
 
-vodnik KRAŠNJA  IGOR   - bio je u mojoj 2 četi, imao je plavkastu kosu, i mesnate obraze.
Dana 3.7.1988. god. u nedjelju je stavio na ramena nove činove vodnika.
Pravilo je bilo da kada bi išli na poligon i kada bi se vračali sa poligona obavezno bi tražili od nas mlađi vodnici da moramo dok prolazimo kroz grad pjevati borbene pjesme.
Tipa: „U novembru 43  i  Na dedinju Tito spava itd...“.
Jednom prilikom kada smo se vračali sa poligona, sunce prži i na nebu i na zemlji a mlađi vodnici od nas traže da moramo pjevati borbene pjesme prilikom povratka u kasarnu „Tone Tomšič“.
Ja više nisam imao volje, iscrpljen do krajnjih granica.
Čitava četa iz sva glasa pjeva a ja šutim.
Kada vidim da mi prilazi mlađi vodnik Krašnja Igor i gleda u mene a ja tada poćiman samo otvarati usta kao da i ja pjevam.
Krašnja Igor je šeto usporedno sa mnom i gleda u mene, primijetio je da ja samo otvaram usta i da ne pjevam.
Onda se mlađi vodnik namrgodi i strogo me upozori: „Vojniče, nemoj samo otvarati usta pjevaj kao i ostali“.
Sreća u tom trenutku smo se nalazili na jednom mostu (zadnji most sa istočne strane) koji je bio oko 500 metara od kasarne tako da sam i tih posljednjih 500 metara „otpjevao“.  
 
 
-desetar KURBEGOVIĆ  ALIJA   -  bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici,  po imenu i prezimenu on je vjerojatno iz Bosne i Hercegovine  sa njim sam bio jako dobar, čovjek  je bio dobre naravi,  uvijek je na licu ima osmjeh,  imao je prema meni  veliko povjerenje, imao sam osjećaj kao da je malo nesiguran u sebe, ostali podaci nepoznati, zadnji  put sam ga sreo u kasarni „Tone Tomšič“  11.05.1989. god. četvrtak oko 10:00 sati ispred zgrade 2 čete na dan kada sam se skidao iz JNA.
Jednom prilikom mi je predložio da ja i on pokupimo prljave košulje od našega  voda i da donesemo iz skladišta čiste.
Začudio sam se zašto to on hoće raditi,  razlog mu je bio da prvi bira najbolju čistu odjeći  sa odgovarajućim brojem i da ima sva dugmad na odjeći .
Kažem mu ajde ti uzmi sebi što ti treba,  kad je on uzeo za sebe kažem mu ja gledaj sada i u šatorskom krilu dovučem na sredinu spavaonice čistu robu i svi biraju za sebe što im odgovara.
Meni  je ostala jedna košulja kada sam je obukao rukavi su mi bili do polovice podlaktice, nije bilo šanse da je zakopčam na ruci, na postrojavanju svi bi mi se u četi smijali, desetari  i mlađi vodnici bi mi na silu pokušavali zakopčati rukave ali nije išlo.
Kurbegović  kada bi vidio kako mi mlađi vodnici i desetari pokušavaju zakopčati rukav košulje prasnuo bi  od smijeha  na postrojavanju a meni  to nije smetalo i ponovno bi to napravio iz zajebancije.                                                                                            
 
-desetar NIKOLIĆ  GORAN   - bio je u mom 2 vodu, ista spavaonica , ostao je čitavi vojni rok u kasarni „Tone Tomšič“.
 
-desetar ŠABANI  NASER   - ne znam što je on po nacionalnosti, bio je izrazito crn, mislim da je bio cigan,  živio je negdje na Kosovu, znao je albanski jezik, bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici,  uvijek je bio na mojoj strani i štitio me od drugi vojnika kada bi upao u neki problem,  dana 8.7.1988. god. u 19:35 sati Šabani  je u sobi nešto tetovira na svojoj  ruci, dana 07.09.1988.god. dobio je prekomandu za Dravograd, zadnji put smo se vidjeli u jutarnjim satima 08.09.1988. god. u kasarni „Tone Tomšič“.
 
-desetar NAIĐ  IVAN   -  bio je u mojoj 2 četi.
Dana 18.8.1988. god. prilikom postrojavanja za ručak kapetan Štrbac nije postio da uđe u trpezariju desetaru Nađ Ivanu jer nije ima obučene čizme i oprtače.
Problem je taj što je Nađ Ivan imao „poštedu“  od liječnika te je smatrao da tada ne mora nositi čizme i oprtače kada ide na ručak.
 
- vojnik  VUJACKOV  NEBOJŠA   - Srbin - bio je u mom 2 vodu, ista spavaonica, spavao je na katu kreveta do moga, živi negdje u Vojvodini, bio je visok i mršave građe, mislim da je imao tamnoplavu kosu,  bio je dobre naravi, kada je imao mogućnost bavio se je jogom  i mene je podučavao, mislim da se je bavio u civilstvu poljoprivredom, znam da mi je spominjao da je vozio poljoprivredni  stroj kombaj.                                                                                                                                                                  
 
-vojnik BOŠKO ČAGALJ   - Hrvat , 2 četa, 2 vod, 1 odjeljenje, živi u Splitu,  imao je tada 18 godina, bio je visok, mršav, pun ludi ideja, nepredvidiv kako za sebe tako i za druge,  dana 07.09.1988.god. dobio prekomandu na karaulu „Ceršak“  koja se vodila pod brojem: V.P. 5457 , ista se nalazi u Mariborskom odsjeku na granici sa Austrijom (prva karaula sa desne strane graničnog prijelaza Šentilj),  dana 2.8.1988. god.  od strane kapetan Štrbac  potjeran  sa straže jer ga je vidio kroz prozor  iz zgrade komande kako su mu prišla dva vojnika od kojih je jedan imao fotoaparat i tražili su od Čaglja da im posudi nakratko pušku da se za uspomenu slikaju kod tog stražarskog mjesta.
Tada je kapetan Štrbac došao neprimjetno do njih i uzeo fotoaparat od vojnika koji je slikavao i izvukao film iz fotoaparata  tj. uništio ga, dok je Čagalj Boško po kazni  vraćen nazad u 2 četu, bez ikakvih sankcija  i bilo mu je puno bolje nego onima što su držali stražu u kasarni.
Bio je raspoređen u odjeljenje  za obranu doma JNA u Mariboru te 1988 godine.
 
-vojnik  RADMANOVIĆ  STANOJE   - mislim da je Srbin, on je bio iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici, on je bio iz BiH, mislim negdje u blizini Banja Luke, sa njim sam bio dobar, nije sklon praviti probleme, volio je JNA  imam osjećaj da je u vojsci uživao i niko mu nije bio ravan,  volio se hvalisati  i ja bi se smijao kada bi ga slušao kako on to radi, volio je jednog političara i sa njim se poistovjećivao a koji  je u to vrijeme bio popularan na prostoru SFRJ , dana 07.09.1988.god. dobio prekomandu na karaulu „Ceršak“.                                                                                                                    
 
-vojnik ĆIROVIĆ  RADOSLAV   - Srbin - bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici, spavao je ispod moga kreveta, bio je iz Beograda, bio je jače tjelesne građe,  mislim da je bio zaposlen u nekoj tvornici za šivanje tkanine,  uvijek smo imali ja i on problem  tko će ujutro prvi se oblačiti a tko će prvi praviti krevet,  jer u isto vrijeme nismo mogli obojica isto raditi, dobio je prekomandu za Dravograd.
 
-vojnik  MITROVIĆ PRVOSLAV   - Srbin, dali smo mu nadimak  „PRŠO“ možda zbog prezimena kojeg  je imao, on je bio iz Srbije - iz općine Žabari, selo Brzohode, je da mu je selo bilo Bzohode ali od njega nije bilo ni „b“ od brzog hoda, bio je povučen i miran , plašljiv,  nije bio pojava od čovjeka, ne bi mu palo na pamet da se potuče, da se je u JNA odlazilo svojom voljom on nikada u vojsku ne bi išao, mislim za njega  nije bila vojska,  on je u JNA došao samo zato što mora, kod njega je važilo pravilo ne diraj me ne diram te,  nije imao hrabrosti, nije se volio sa nečim isticati, bio je nesnalažljiv, mislim da je takav i dan danas, kada je propušio  čovjek bi rekao da cigara puši njega a ne on cigaru  i danas me uhvati  smijeh  kada ga se sjetim, njegovo lice je bilo tako umorno, napaćeno, vrlo rijetko je bio nasmijan , kao da je 50 godina čuvao ovce po planinama i sa njima razgovarao a onda jedan dan dođe u grad i tako počne  pričati sa ljudima,  on me podsjeća na onog engleskog  glumca „Mister Bina“ kada napravi onu grimasu na licu i radi one trzaje sa tijelom, što se tiče sporta, trčanja po krugu kasarne, preskakanje prepreka, to nije bio njegov život, uniforma je na njemu stajala obješeno,  traljavo ko na skitnici, držao se obješeno ni malo muškosti u njemu nije bilo,  nije imao snage, kao da ga je život ubio kao da mije vidio ništa dobro u budućnosti, kada bi se brijao uvijek  bi  mu oko ruba čitavih usana ostala dlaka i to bi se tako isticalo i izgledalo ružno  ali njemu to nije smetalo.
Imam kod sebe jednu sliku iz vojnih novina  mislim da su se zvale „NAŠA VOJSKA“  na kojoj  je on i još nekoliko vojnika slikano na jednoj karauli , samo je moram skenirati pa je možda jednom objavim.
Iznenadio bi se kada bi doznao da je uspio u životu, da se je oženio ,  da ima djecu.
Bio je raspoređen u moje odjeljenje  za obranu doma JNA u Mariboru te 1988 godine.
 
 Slika broj 6.
 
Slika je snimljena u ljeto 1988 godine na jednoj karauli.
Ja sam tu sliku izrezao iz vojnih novina koje su se zvale mislim "NAŠA VOJSKA".
Na ovoj slici sam sa brojevima obilježio 3 vojnika koji su iz moje čete i moga voda.
Vojnik pod brojem 1, on je iz moje čete iz moga voda, njegovo ime je PRVOSLAV (možda mu je prezime MITROVIĆ), on je bio iz Srbije - iz općine Žabari, selo Brzohode.
Vojnik pod brojem 2, on je iz moje čete iz moga voda i zvao se je to KURTOVIĆ PAŠO porijeklom iz Bosne i Hercegovine iz sela Arapuša.
Vojnik pod brojem 3, on je iz moje čete iz moga voda zvao se je ARIF, on je mislim iz Bosne i Hercegovine iz sela Arapuša.
Možda je noš netko od prisutni iz moje čete ali se ne mogu sjetiti.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
                                                     
 
-vojnik IBOV  MUSTAFA   - mislim da je bio iz Makedonije, bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici, bio je mali rastom oko 165 cm - 170 cm, jače građe,  uvijek je nosio brkove (govorio je da ga oni čine ozbiljnijim), već  tada je imao nekoliko djece,  on je jedini koji je tvrdio da ne zna čitati i pisati, nažalost mislim da neće ni ovo znati pročitati, bio je dobre naravi, dana 07.09.1988.god. dobio je  prekomandu na karaulu „Ceršak“ ,  igrao je na karte u kasarni za pare sa Milivojevićem Mitrom  i Bogdanovićem Acom.
 
-vojnik POPOVIĆ  ZORAN   - Srbin, porijeklom je negdje blizu Beograda,  on je bio iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici, u kasarni je dužio mitraljez, kada bi spavao hrkao bi nenormalno jako ,  dana 07.09.1988.god. dobio je prekomandu na karaulu „Ceršak“ . .
 
-vojnik DRAPOŠ  ANTAL   (nisam siguran da li mu je pravo ime ANTAL ili ANTI) -  ne znam što je bio po nacionalnosti, bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici, bio je jako dobar prema meni, smijao bi mi se kada bi ja govorio na dalmatinskom dijalektu, uvijek  je sta u moju obranu, bio je jako dobre naravi, ostali podaci nepoznati.
Bio je raspoređen u moje odjeljenje  za obranu doma JNA u Mariboru te 1988 godine.
 
-vojnik ŠETKNA  AHMET   -   on je porijeklom iz BiH, mislim iz Čapljine, bio je inteligentan, odlučan u onove što je zamislio reći u učiniti,  bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici, mislim da je tada nosio brčiće,  dana 07.09.1988.god. dobio je prekomandu za Dravograd.
 
- vojnik ČULAP  MARINKO   - bio je u mome  2 vodu,  ista spavaonica,  kada bi govorio isticao bi slovo „š“  tako kao da ga pokušava izviždati,  dana 07.09.1988.god. dobio je prekomandu za Dravograd.
 
-vojnik  REĐEPI  MUHAMED    - bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici, mislim da je bio sa  Kosova  i da je bio albanac jer je znao albanski  jezik, nisu ga htjeli poslati na karaulu tako da je čitavi vojni  rok je proveo u kasarni „Tone Tomšič“  , imam osjećaj kao da je on bio čovjek  sa sela tako se ponašao, govorio i izgledao.
On kao da je u JNA došao samo zato što je morao jer inače u nju samovoljno ne bi nikada došao.
Dok  je  jedno popodne zaspao netko od vojnika koji su spavali blizu njega su ga sa pjenom za brijanje isprskali , kada se probudio poludio je oče prijaviti sve Ređi Naimu, ne mogu se sjetiti  šta je nakon toga ispalo.
 
- vojnik MILIVOJEVIĆ MITAR   - Srbin - bio je u mom 2 vodu, ista spavaonica, mislim da je živio u Beogradu, bio je zaluđen nogometom, bio je naj manji vojnik u kasarni, samo nogomet i nogomet, mislim da je navijao za Partizan ili Zvezdu,  mogao je pričati 3 dana bez prestanka,  u kasarni je igrao na karte za pare sa Ibov Mustafom i Bogdanovićem Acom.
 
-vojnik BOGDANOVIĆ  ACA   - mislim da je bio sa Kosova, bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici, bio je visok  i mršav, volio je biti glasan i uvijek je volio da zadnje on nešto kaže bez obzira što je on čitavo vrijeme govorio, dana 07.09.1988.god. dobio je prekomandu za Dravograd , u kasarni je igrao na karte za pare sa Ibov Mustafom i Milivojevićem Mitrom.
 
- vojnik  KURTOVIĆ  PAŠO   - bio je u mojoj 2 četi, volio je piti alkohol u tome je našao uzor u vojniku „TEPAVCU“  koji je potiran iz JNA  9.8.1988. godine , mislim da imam jednu sliku iz novina „NAŠA VOJSKA“ na kojoj  je slikan on i još nekoliko vojnika, ostali podaci nepoznati.
 
-vojnik KUMANOV ZORAN   - bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici.
Mislim da je i on bio u mome odjeljenju za obranu doma JNA u Mariboru te 1988 godine.
 
-vojnik ELMEZOVSKI  FIKIRIJ   - iz moga 2 voda, slavio je rođendan 16.08.1988. god. ostalo nepoznato.
 
-vojnik TOT  ERNE   - bio je iz moga 2 voda i spavali smo u istoj spavaonici.
 
-vojnik  IBRAHIMI  IZET   - bio je u mome 2 vodu,  ostali podaci nepoznati.
 
-vojnik BALOTA  ILIR   - bio je u mojoj 2 četi, on me je kao dežurni  u četi odveo na raport kod kapetana PERE PAVLOVIĆA, ostali podaci nepoznati.
 
-vojnik BARUKČIĆ  HASAN   - bio je u mojoj 2 četi, ostali podaci nepoznati.
 
-vojnik RISTOV  MILE   - bio je u mojoj 2 četi, ostali podaci nepoznati.
 
- vojnik TEPAVAC   (ime nepoznato) -bio je iz moje 2 čete,  bio je fizički jače tjelesne građe, ostali podaci nepoznati,  u mene je imao neko povjerenje, uvijek bi mi se javio i popričao sa mnom o svemu što ga muči, dana 09.08.1988.god. nakon nešto više od 2 mjeseca služenja JNA zbog neposluha, bahatoga ponašanja,  pijančevanja itd. pušten je kući,  pričalo se da će ga ponovno u JNA zvati za 4 godine, mislim da više nikada nije bio u JNA  jer je došao rat u SFRJ 1991 godine.
Zadnje njegovo pijanstvo je bilo dana 23.7.1988. god. subota kada su nam izveli iz kasarne na izlet na vrh jednog  brda  koje je bilo sa istočne strane kasarne „Tone Tomšič“ a bilo je udaljeno oko 600-700 metara,  tu su vojnici:  TEPAVAC , LAZAREVSKI, GRANIĆ i PAŠO  kod nekoga čovjeka koji  je živio na tome brdu  dobili  alkohola i onda je nastao  nered u kasarni, kada su počeli divljati, povraćati, Kurtović Pašo se je usrao u gače, ajme…
 
Neka  vas sve bog čuva ma gdje god bili.!  
 
 
 Slika broj 7.
 
Satelitska smimka centra grada Maribora i kasarne "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3.
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Strelica 1:   Pozicija moje kasarne "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 u gradu Mariboru.
Strelica 2:  Centar grada Maribora.
 
 
 Slika broj 8.
 
Ovo je satelitska snimka moje kasarne u Mariboru "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Strelica 1: :arrow:To je zgrada u kojoj se nalazila 1 i 2 četa, 1 četa se nalazila na 2 katu, a moja 2 četa je bila na 1 katu te zgrede, u prizemlju te zgrade je bilo skladište.
 
Strelica 2: :arrow:To je objekat koji je bio naj značajniji za granične jedinice Mariborskog graničnog odsjeka.
U njoj je bio smješten jedan vod vojnika graničara, mi smo ga zvali granični vod.
Njihov zadatak je bio da nam prvi dođu u pomoć ako netko napadne neku od karaula iz Mariorskog graničnog odsjeka.
 
Strelica 3: :arrow:Tu je bilo parkiralište za vojna vozila.
 
Strelica 4: :arrow:U ovom objektu je smještena kupaonica sa kotlovnicom i prostor gdje smo se i šišali.
 
Strelica 5: :arrow:Tu je bio prostor sa preprekama namjenjen za vježbanje.
 
Strelica 6: :arrow:U ovom objektu je bilo skladište ugljena.
 
Strelica 7: :arrow:U tom objektu su spavali oficiri.
 
Strelica 8: :arrow:Tu je bio ulaz-izlaz za kamione a i za nas kad bi išli na teren.
 
Strelica 9:   :arrow:U ovom objektu je bila smještena 3 četa.
 
Strelica 10: :arrow:Na ćošku objekta 3 čete je bila smještena kantina.
 
Strelica 11: :arrow:U ovom objektu je bio smješten minobacački vod.
 
Strelica 12: :arrow:Ovaj objekat je menza sa kuhinjom.
Za napomenuti je da se hrana dovozila već pripremljena odnekuda a vojnici koji bi tu radili bi je samo raspodjelili i oprali suđe.
 
Strelica 13: :arrow:Glavna zgrada kasarne tj. komanda kasarne.
Kroz sredinu te zgrade sam ušao u svijet JNA i izišao iz svijeta JNA.
 
Strelica 14: :arrow:U tom objektu je bila neka administracija, u njega nikada nisam ušao.
 
Strelica 15: :arrow:Naravno najprostranija površina u kasarni je pista za postrojavanje a sada po ovoj satelitskoj snimci parkiralište za vozila.
 
 
 
 
                           

Vojnik graničar VRLO DOBRO što se tiče posta!!!

MENI SE TAKODJER JAAAAAKO SVIDJA OVAKAV NAČIN I OPIS U DETALJE !!!!


PREDLOG ZA PRIMJERNOG VOJNIKA SA MOJE STRANE !

do mete koja je bila udaljena oko 150. meni nije poznato da postoji meta na ovoj udaljenosti za gadjanje puskom.drugo m75 je koriscena vezbovna a ne bojeva,trece kontrolu pogodaka u metu vrse destari i pogoci moraju biti grupisani u krugu od 16cm. to je ono sto se ocenjue. uzimanje tudjis stvari i delova vojne opreme? ja se time nebih hvalio.

Druže razvodniče Vladimir, evo želim komentirati tvoj komentar.!!!

1. Ako sam rekao da je meta bila udaljena oko 150 metara onda to OKO može biti i više i manje jer ne bi bilo OKO.!!!

2. Što se tiče ručne bombe "M75" druže razvodniče Vladimire, mi smo bacali prave bombe, kako je moguče da je poručnik 1 čete STOJANOVIĆ ranjen u ruku od vježbovne bombe ako se on ikada javi ovdje možeš i njega pitati, usput pitaj i moga poručnika Marijana Šokeca, osim toga vježbovna bomba je posebno označena i ima vrlo slab efekt "eksplozije" dok ova prava na sebi nema nikakvih oznaka a što sam se uvjerio i u ovome ratu u Hrvatskoj te eksplodira vrlo jako i kuglice iz nje leti na sve strane, također na poligonu Radvanje smo bacali i dinamit sa sporogorećim fitiljom, pa ga pitaj usput i je li to bio pravi dinami.!!!

3. To tko će vršiti kontrolu pogodaka u metu nije bila moja stvar samo sam napisao kako je bilo i kako je potporučnik Redža Naim raportirao kapetanu Velimiru Bajatu.!!!

4. Što se tiče prisvajanja JNA stvari i opreme, koliko je ta vojska bila časna i poštena vidjelo se kada su započeli rat u Sloveniji pa u Hrvatskoj itd., nikada mi neće biti žao što sam im to napravio..!!!

5. Ti si vjerojatno pošten čovjek, i možda si od te JNA doživio nešto dobro, mene je ona satrala u svakom pogledu tj. i tada u miru i poslje u ratu, zato gledamo na to vrime drugačije, živio mi 100 godina .!!!

ziv i zdrav ti meni bio 100 godina.hvala za cestitke i dobrodosao na ovaj forum.kao neko ko je sluzio JNA pretpostavo sam da moras znati udaljenost mete za gadjanje puskom 100m.sad koliko je ta JNA bila casna i postena je relativna stvar.siguran sam da je bila casnija i postenija od svih drugih vojski ili vojnih formacija koje su nastale na ovim prostorima. mogu da shvatim da rat satire ljude ali JNA te satrla u mirnodobsko vreme.meni to zvuci preterano.

Graničar i Vladimir svako ima pravo na svoje mišljenje o JNA za što na kraju i postoji mjesto gdje možete ispucati višak "negativnog" ili "pozitivnog" rezimea o toj vojsci.
Diskutirati na ovaj način bojim se da nećete daleko stići.
Imate mogućnost kontakta preko PP ili razmjenite mail adrese.

Druže General potpukovnik purger dozvolite da se obratim.!

1. Ja i Razvodnik Vladimir se ne svađamo već izmjenjujemo mišljenja o JNA.
2. I dobro nam ide.
3. Mada idemo obojica suprotnim smjerovima.
4. Ali mislim da će mo se susresti na pola puta.
5. I ono naj bitnije mi se razumimo tko što želi kazati i svak stoji iza onoga što kaže.
6. Bitno je da znamo loptu spustiti na zemlju i sačekati dobar trenutak za zabiti gol, ja njemu ili on meni, ha ha ha ha.
7. Još ja i Vladimir nismo sve rekli, tek smo otvorili prvu stranicu dnevnika JNA.

Auuu memorije ili si vodio neki dnevnik!!!

Vojnik Graničar
sto se mene tice imas punu slobodu pisanja dok nas zajedno ne izbace.ovde je disciplina MNOGO veca nego u JNA. U ovoj tvojoj kasarni nikad nisam bio ali sam u Mariboru I granicnom prelazu Sentilj XXX najebao. upamtio sam ovaj grad i granicni prelaz za ceo zivot.

Druže razvodniče Vladimir.!!

Evo naš nadzornik General potpukovnik purger se je zabrinio za nas, mislio je da smo zaratili do kraja.
Mi smo samo iznosili svoja mišljenja o našoj bivšoj JNA a što ovaj forum dozvoljava.
To što se u nekim pogledima ne slažemo to je našta stvar.
Kako bi bilo kada bi svi isto mislili i radili onda ovaj forum nebi bio zanimljiv.
Ja mislim druže razvodniče Vladimir da mene i tebe neće imati priliku izbaciti iz Foruma bivših pripadnika nekadašnje JNA. jer znamo granicu tj. znamo stati kada treba.
Što se tiče discipline da nije nije bilo bi rasulo.
To rasulo je mene koštalo u JNA zato moj komandant poručnik Marijan Šokec umjesto da kazni pojedinaca koji su to radili on je čitavu četu kažnjava.
Moju kasarnu sam gledao nekidan preko satelitskih snimki vidio sam da su od piste za postrojavanje i prostora na kojemu su se nalazile prepreke za vježbanje napravili parkiralište.
Čudo da je nisu srušili.
Nisi me izvjestio šta si radio u Mariboru i na graničnom prijelazu Šentilj da si ih zapamtio do kraja života, to ne samo da zanima mene nego mislim da zanima i mnoge ovdje.!?

kao prvo mi uopste nismo zaratili ,drugo ratovi su odavno zavrseni  bar za mene za druge neznam.razlicito vidjenje i dozivlavanje JNA i SFRJ  potpuno normalno. krenuli smo sa razlicitih polaznih tacaka ali ne dase udaljavamo vec obrnuto ,to je i svrha ovog foruma.sto se tice Maribora i granicnog prelaza Sentij to je posebna prica.doziveo sam da mi slovenci /carina i policija/ zabranjuju izlazak iz zemlje ali i ulazak u zemlju. verovatno je u SFRJ postojao zakon kojim se odredjenim licma zabranjuje izlazak iz zemlje ali sam siguran da nije postojao zakon kojim se zabranjuje ulazak u zemlju drzavljaninu SFRJ koji poseduje vazecu putnu ispravu i druga dokumenta samo zato sto je u Austriji kupio ves masinu Gorenje za 400dm koja u Beogradu kosta 1700dm.ovo je od strane slovenackih carinika i policajaca ocenjno kao neprijateljski akt  uperen protiv republike Slovenije i firme Gorenje.Saslusavan sam puna dva sata bos i samo u donjem vesu.kako sam ja uopste dosao na takvu ideju?zamisli i kad bi drugi to radili gde bi nam bio kraj,cime se ja bavm i ostale gluposti.od prvobitne ideje da nedozvole da udjem u SFRJ su odustali uz opasku da se u Mariboru i Sentilju vise nikad ne pojavljujem. normalno ja sam se i kasnije pojavljivao cak  i 1992 posle oruzanih sukoba.

E moj razvodniče Vladimir.
Ti si tada bio državni neprijatelj broj 1.
Sa tom radnjom ti si podrivao vojnu i obrambenu moć SFRJ.
Iznosio si devize iz države, to nisi smio jer je to bilo dozvoljeno samo odabranim iz vlade, JNA i SKJ-u.
A kada su oni vidjeli veš mašinu prvo su sigurno pomislili, aaaa evo vladimira se vrača iz inozemstva, neprijatelju je ostavio 400 dm za veš mašinu a mi nećemo moći zaraditi ništa od onih 1700 dm da je tu mašinu kupio u SFRJ, znači vladimir novcima podriva SFRJ.
Zatim kada su bolje razmislili sigurno su rekli vidi vidi prvo je iznio devize sada uvozi veš mašinu sigurno će sa njome prati ono novca što mu je ostalo i tako se legalno obogatiti.
Budi sretan što te nisu streljali a zamalo su ti zabranili ulazak u SFRJ.
Kako ti je samo palo na pamet uvoziti veš mašinu država ne voli konkurenciju.

kako je bilo 1990/1991 u Sloveniji manje vise to je poznato.mene je zanimalo kako to izgleda pocetkom 1992. pojavim se na granicnom prelazu Murska sobota iz pravca Madjarske. carinici i policajci u istim uniformama samo nema nase trobojke i zvezde ,na kapama nekakav grb verovatno predstavlja triglav neznam. iznenadjeni su nema sta samo vrte glavama ali ljubazni za nepoverovati.traze dokumenta i pitaju za razlog moje posete.iskreno nisam ni verovao dace mi dozvoliti ulazak u Sloveniju. Put nastavljam posle kratkog zadrzavanja. pred ulazak u Mursku Sobotu stopira me mladji momak i pita dali idem prema Mariboru. klimam glavom potvrdno i dobijam saputnika.prolazimo kroz grad i nasamom izlasku iz grada vide se izresetane fasade zgrada a pored puta protiv tenkovske prepreke/ spanski konji/ slovenac mlad momak neverujem daje sluzio JNA ,nezna ni rec srpski.obraca mi se. Gospon vidite kaj je uradila yugo vojska? Pitam.Zasto su to uradili? bili su pijani pa su iz zajebancije pucali po gradu ili su bili napadnuti i morali dase brane? Momak se ucuta ,tek tada je shvato da ja nisam slovenac.posle 20 min voznje pokazuje mi da zaustavim vozilo.pozdravljamo se i nastavljam prema Mariboru i Sentilju. Ulazim u Maribor ,grad mi deluje pusto ,nema guzve,malobrojni prolaznici pokazuju prstom prema mom automobilu i nesto komentarisu.dolazim na Sentilj potpuno pust neverovatna slika.nema zive duse sve zamrlo isto i sa druge strane granice na Austrijskoj strani. sopovi ,radnje ,restorani sve zatvoreno i pusto kao grad duhova. to je poslednje cega se secam i Slovenije i Maribora.

Splite, Splite......ova slika broj 4 i uz nju 15 strelica povlace za sobom jedan veliki plus sa moje strane.....BRAVO...

Citat :

General otpukovnik Aleksandar Obradović.!

Splite, Splite......ova slika broj 4 i uz nju 15 strelica povlace za sobom jedan veliki plus sa moje strane.....BRAVO...

_________________
MANU PROPRIA

General potpukovniće Aleksandar Obradović , prihvačam veliki plus sa tvoje strane.!
Samo sam čekao dan kad ćeš to otkriti.!!
Mislim da je ovako puno bolje nekome objsaniti što je što u kasarni nego da opisujem objekte pa netko mora razmišljati i pogađati je li to ovaj objekat ili je mislio na onaj objekat.
Jesi vidio zgradu kroz koju sam "Ušao u svijet JNA i izišao iz svijeta JNA", ha ha ha ha.!

Ovu "neman" na slici 3 i 4 sam ja duzio za vreme obuke.....skoro 6meseci.Pisao sam o njemu...

Citat :

General Potpukovnik Aleksandar Obradović.!!!

Ovu "neman" na slici 3 i 4 sam ja duzio za vreme obuke.....skoro 6meseci.Pisao sam o njemu...

_________________
BONA FIDE..

Pa druže general potpukovniće, želim da kažem da ja ovu "neman" nisam ima prilike nikada vidjeti i držati je u ruci.!!!

[You must be registered and logged in to see this image.]


Ako imaš nekakvih iskustava sa tim oružjem volio bi da mi ga preneseš, jer me jako zanima tvoje iskustvo.!!!

Jedino iskustvo sa ovom "nemani" sam imao , kao sto rekoh, za vreme obuke, tih 6.meseci, za koje vreme smo imali i bojevo gadjanje.Secam se da smo prvo ispaljivali po jedan metak, tako smo stavljali u redenik(sa prekidima), da prvo osetimo oruzje , a potom i rafalna paljba.Znam da su one mete za puskomitraljez pravljene od letvi i kartona odletele na sve strane.....E posle nam je kapetan rekao da probamo da ispalimo manje od 5 metaka u rafalu, znaci nekoliko , i ko uspe dobice nagradni izlazak u grad.Nije uspeo niko, ali smo nagradni izlazak dobili.Specificno , strahovito oruzje, jednostavno pritiskom obaraca, dok si trepnuo on ispali 10ak metaka uz strahovit zvuk kako neki kazu "cepanja krpe", i uz to te udara po obrazu i gura nazad.... Lepo iskustvo Inace o njemu sam pisao ovde:[You must be registered and logged in to see this link.]

A sto se tice tvije slike.....To je tzv.NATO verzija 7.62mm..Rheinmetall MG-3
Ja sam duzio MG-42"Spandau"..7,92mm, ciji je preteca isto nemacki MG-34, sa razlikom sto je on mogao da puca i jedinacnom paljbom a "spandau" ne. Mi smo uradili identican M-53 ali dosta losijeg kvaliteta celika i zatvaraca tako da je bio "problematican".. ...Eto toliko... A evo i slike...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Splite, odlazio sam u tvoju kasarnu nekoliko puta po potrebi sluzbe ...cak se secam i vaseg komandanta Bajata, ogromnog kapetana prve klase (u moje vreme).

Sto se tice ostalih tvojih komandira, mislim da je nesto pisalo na Ex Yu mitologiji (toga vise nema, izbrisali su po objavljivanju knjige), ali se ne secam....

secam se da su iz tvoje kasarne dolazili ponekad u stacionar vojnici sa pelerinama, ili sa onim granicarskim kacketima

Citat :

General potpukovnik Aleksandar Obradović.!!!

A sto se tice tvije slike.....To je tzv.NATO verzija 7.62mm..Rheinmetall MG-3

Znam da je ovaj prvi NATO verzija (pisalo je ispod slike) , ali u tom trenutko sam naišao na tu sliku koja je bila dobre kvalitete pa sam stavio nju a onaj ko se ne razumije u oružje ne može viditi razliku.!!!
A i dopao mi se podnaslov koji je kao točka na kraju rečenice....

[You must be registered and logged in to see this image.]

Citat :

Kemo Specijalac - Beograd.!!!

Splite, odlazio sam u tvoju kasarnu nekoliko puta po potrebi sluzbe ...cak se secam i vaseg komandanta Bajata, ogromnog kapetana prve klase (u moje vreme).
Sto se tice ostalih tvojih komandira, mislim da je nesto pisalo na Ex Yu mitologiji (toga vise nema, izbrisali su po objavljivanju knjige), ali se ne secam....
Secam se da su iz tvoje kasarne dolazili ponekad u stacionar vojnici sa pelerinama, ili sa onim granicarskim kacketima

Ovako Specijalac....
Komandant kasarne "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 Veimir Bajat (mislim da je bio prve klase), to ime i prezime ću zapamtiti čitavi život.!
Ne po tome što ću ga mrziti, nego što je bio pravi oficir JNA, komad čovjeka, čovjek koji je znao što radi i uvijek sam ga poštivao po tome.
Mislim da je on bio srbin, o njemu na internetu nisam našao ništa.
Je da me je izgadio ispred čitavoga bataljona vojske što navodno nisam mogao preskočiti jednu prepreku u kasarni visine oko 230 cm.
Međutim on nije znao pozadinu svega toga što sam ja radio i kako nisam uspjevao preskočiti tu prepreku.
Ustvari mogao sam bez ikakvih problema, ali nisam želio već sam se nećkao, zajebavao ono što se kaže sa guštom, jer sam mislio da me nitko ne gleda.!!!
Ja i dan danas tu prepreku visine od oko 230 cm mogu preskočiti bez ikakvih problema.
Mogao bi da je i visine 300 cm malo bi se namučio ali bi uspio jer sam sposoban to napraviti.
I ovom ga prilikom pozdravljam ako ovo čita, kapetane pozdrav od SPORTAŠA.!!!
He he he he he


Što se tiče EX YU Mitologije.!!
Je tu je pisalo dosta toga ali su je napali virisima tako da je ta stranica pokleknula nikada je nisu uspjeli popraviti.
Na tim stranicama su se navodila neka imena i prezimena iz moje kasarne "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3.

Kažeš da su iz moje kasarne u stacionar dolazili vojnici "sa pelerinama, ili sa onim granicarskim kacketima".
Ovako, u kasarni nije bilo takve vojske niti se zaduživala takva uniforma.!!!
Takva uniforma je bila sigurno u odsjeku Tolmin a da li je bilo u odsjeku Dravograd ne znam.
Postoji mogučnost da je netko došao u prekomandu ili na neku od karaula kao što se desilo da su na moju karaulu došli njih mislim 3-4.
Morali su odmah razdužiti čizme koje su imali (neke smeđkaste boje) i zadužiti standardne crne boje, dok su te pelerine i kape mogli zadržati..!!!
Tako je netko mogao da dospije do stacionara kod vas u kasarnu "Franc Rozman Stane" ili skračeno rečeno "Kadetnicu".

[You must be registered and logged in to see this image.]

Splite, mislim da je ovo bila tvoja prva kasarna...

Vojnik Graničar (citat):

Citat :

General potpukovnik Aleksandar Obradović.!!!

A sto se tice tvije slike.....To je tzv.NATO verzija 7.62mm..Rheinmetall MG-3

Znam da je ovaj prvi NATO verzija (pisalo je ispod slike) , ali u tom trenutko sam naišao na tu sliku koja je bila dobre kvalitete pa sam stavio nju a onaj ko se ne razumije u oružje ne može viditi razliku.!!!
A i dopao mi se podnaslov koji je kao točka na kraju rečenice....

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako me nije zapala čast nositi "garonju", jer jednostavno nismo ih dužili u vojarni, a u kasnijim godinama smo imali neke druge varijane osvrnuo bih se samo kratko na "majku svih oružja", ali iz tuđih iskustava. Yu-varijanta - mmišljenja su podijeljena. Uglavno dečki koji su ga dužili, a ja ih poznam dosta, imali su prilično primjedbi na radi ove "makinje". Djelimice je problem zaglavljivanje, koji je opet vrlo često bio radi loše čaure, odnosno kidanja njenog dna. Čudno je da, barem ja nisam čuo, se na to nisu žalili oni koji su imali njemačku verziju. Tako da je barem na ovim prostorima u zadnjih 20 godina ime si napravio "sijač smrti". Ime mui je gadno, nažalost dokazan u zadnjem ratu. Po mogućnosti ruska varijanta, ali nije puno lošiji ni srpski.

Ali da se vratimo "garonji" - opet iz iskustva njegovih korisnika: Imao sam prigodu gledati dokumentarac gdje su sugovornici bili njemački i američki vojnici koje je zateklo iskrcavanje na Normandiju. Parafraziram citat jednog od njemačkih mitraljezaca: "Žao mi je bilo gledati te jadnike kako ne uspijevaju niti izaći iz desantnih čamaca i padaju kao pokošeno snoplje. Pucao sam i plakao, jer tome nije bilo kraja." Epilog priče je poznat, Ameri su ušli uz ogromne žrtve na francusko tlo, ali dobro, iako nedovoljno izgrađeni fortifikac.objekti pod nadzorom E. Rommela na kojima su bili načičkani njemački mitraljesci doveli su do ogromnih žrtava ana Omaha Beachu.

Citat :

P R O F A.!!!

Ali da se vratimo "garonji" - opet iz iskustva njegovih korisnika: Imao sam prigodu gledati dokumentarac gdje su sugovornici bili njemački i američki vojnici koje je zateklo iskrcavanje na Normandiju. Parafraziram citat jednog od njemačkih mitraljezaca: "Žao mi je bilo gledati te jadnike kako ne uspijevaju niti izaći iz desantnih čamaca i padaju kao pokošeno snoplje. Pucao sam i plakao, jer tome nije bilo kraja."

Pa P R O F A.!!!
I ja sam gledao taj dokumentarac o onome preživjelom američkome vojniku.!
Od svega najgorega što je amerikanac preživio prilikom iskrcavanja na normandiju duboko u siječanju mu je ostao bunker iz koga je pucao njemački mitraljez, jako ga je interesiralo kako se je zvao taj njemački nišanđija mitraljeza.!?
Očito da su taj njemački vojnik i njegov mitraljez dobro odradio svoj posao kada i nakon toliko godina amerikanac pamti taj bunker i taj mitraljezi.!!!

Švabo ko švabo -temeljit u svemu!!! Jednom prilikom sam kao 18godišnjak čuo priču o razlici u mentalitetu Nijemaca i nas, nazovimo to homo balcanicusa: Kada Balkancu kažeš da u birtiji razbije pepeljaru, on to uzmi, tresne o zemlju i nastavi "dojiti". Nijemac pak baci pepeljaru, te se potrudi naći kakav čekić da što više usitni staklo!!!

Koliko se ja sjećam dobivao sam sredstvo pomoću kojeg su se grijale te konzerve a zvao se agor ili tako nekako

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo od mene jedan tip B

A, B, valjda ima veze sa kaloricnim vrednostima....granicari i specijalci A, ostali ostale...
mada, mislim da sam probao svako slovo, i pokusavali smo da grejemo Zippo upaljacima, ne secam se uspeha

i ne secam se ovih peksimita (dvopeka), jer smo dobijali hleb ili pola hleba na vojnika uz SDO za ceo dan... jednom mesecno kad se kuhinja cistila; ali uvek je zapala neka svirka napolju, pa smo se grebali kafanske hrane na radnom mestu a SDO u shtek

a ovo je AGOR 6 za podgrevanje konzervi

[You must be registered and logged in to see this image.]

ima i uputstvo ....proizvodio AZOT Gorazde

Ja sam Agor video jednom...kod nekih jedinica brdske pesadije na terenu na Pivki...licno ga nisam imao na koriscenje

a sto se tice hladnih SDO...bilo pa proslo, pojeli smo ih sve

Kemo Specijalac (citat):

Ja sam Agor video jednom...kod nekih jedinica brdske pesadije na terenu na Pivki...licno ga nisam imao na koriscenje

a sto se tice hladnih SDO...bilo pa proslo, pojeli smo ih sve

Osim kupusa i ovčetine!!!!!!!!!!

Citat :

VOJNIK GRANIČAR - Maribor - kasarna "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 - godina 1988.

- poručnik STOJANOVIĆ (ime nepoznato) - komandant 1 čete, dana 19.8.1988. god. na vojnom poligonu Radvanje, prilikom obuke vojnika 1 čete u aktiviranju i bacanju ručne bombe „M75“ ranjen u desnu ruku, ostali podaci nepoznati. Radi se o tome da je jednom vojniku zbog stresa i uzbuđenosti ispala bomba iz ruke u rov iz kojeg je bacao bombu ali Stojanovićevom prisebnošću spasio je i vojnika i sebe od pogibije na način da je izbacio bombu iz rova u zadnji čas koja je eksplodirala i zraku i ranila ga u ruku i za to je dana 09.12.1988.god. petak na televiziji bila emisija (koju sam gledao) o „Podvizima vojnika u 1988 godini“ gdje je spomenut taj događaj.

Citat :

VLADIMIR - RAZVODNIK - Broj komentara: 122 - REPUTACIJA: 8 - Join date: 2011-01-25.

Naslov komentara: Maribor - kasarna "Tone Tomšič Tue Oct 04, 2011 6:53 pm.

Do mete koja je bila udaljena oko 150.
Meni nije poznato da postoji meta na ovoj udaljenosti za gadjanje puskom.
Drugo m75 je koriscena vezbovna a ne bojeva , trece kontrolu pogodaka u metu vrse destari i pogoci moraju biti grupisani u krugu od 16cm.
To je ono sto se ocenjue.
Uzimanje tudjis stvari i delova vojne opreme?
Ja se time nebih hvalio.

Citat :

ZAGORAC - KARAULA DRENAK.!!!

Ništa posebno,obuku sam proveo u Velesu,na poligonima "Javorski put" i "Gornje i Donje Orizarje"!
Bojeva gađanja iz pješačkog naoružanja su se vršila na Orizarju, posebno se ocjenivalo gađanje sa "šarcem" i to ona dubinska (osobito mete pod kutom).
Na Javorskom putu imali smo bacanja ručne bojeve bombe, vježbe sa dinamitom (kapisla M8), postavljanja protu-pješačkih i protu-tenkovskih minskih polja ("sistem karo"), protutenkovska borba-iskopaš rov za stoječi stav, dobiješ školsku magnetnu minu, te kad T-55 prolazi iznad tebe, staviš mu minu i ako se nakon toga kod tenka pojavi žuti dim to je to.
Za desert je bilo pokretno logorovanje na Krivolaku u trajanju od 21 dan.
Tu je bilo odjelenje, pa vod i na kraju četa u napadu sa bojevom municijom, prelaz Bregalnice kod neke svinjogojske farme (noču u donjem rublju).
Mislim da to nijedan pripadnik 2.mtč, 1.mtb.,212.mt. brigade, klasa siječanjska 82" neče zaboraviti.
Za kraj kopaš rov za stoječi stav (noču) a ujutru ti puste dijelove 63. iz Niša, pa onda presjeci, zatvori, potiskuj prema "lažnom" koridoru, opkoli i to je ta protiv-desantna borba.
Krajem svibnja i početkom lipnja 82" bila je jebena gužva na Krivolaku.
Usput, tamo i natrag, zna se, pješice!
Nikad neču zaboraviti ono poslijepodne kad smo se vratili u Veles, prašnjavi, prljavi, neobrijani a tek oni čudni pogledi i face vojnika koji su gledali naš povratak.
Kad smo prošli vešeraj i prostoriju za tuširanje Vampola je naredio strojevim korakom.

Evo VLADIMIRE - RAZVODNIĆE, napokon netko neovisan od mene i tebe ko je potvrdio da su Granične jedinice JNA vježbali sa bojevnim bombama M75, zatim sa sporogorećim fitiljem, kapislama za aktiviranje dinamita i dinamotom.!!!
Pa VLADIMIRE RAZVODNIĆE, ako ne vjeruješ meni evo ti GRANIČARA ZAGORCA sa KARAULE "DRENAK" u Makedoniji, pa pitaj njega kako je mogao bacati bojevnu bombu M75 kad je JNA vojnike obučavala na poligonima da bacaju školske bombe.!!!

stapin ili dinamit ,detonator i sporogoreci fitil ,gori 1cm/1sek sam i ja imao na obuci to nije sporno.m75 kasikara i trombloni kumlatvna kojom smo gadjali maketu tenka i trenutna,rasprskavajuca protivpesadiska samo vezbovna. m75 bojevu nismo imali ni kada je nasa kasarna napadnuta.zato mi je cudno da neko ima obuku sa bojevom m75 a mi nismo imali nijednu kad je stvarno zatrebalo.

Citat :

VLADIMIR - RAZVODNIK.!!!

Stapin ili dinamit ,detonator i sporogoreci fitil ,gori 1cm/1sek sam i ja imao na obuci to nije sporno.m75 kasikara i trombloni kumlatvna kojom smo gadjali maketu tenka i trenutna,rasprskavajuca protivpesadiska samo vezbovna. m75 bojevu nismo imali ni kada je nasa kasarna napadnuta. zato mi je cudno da neko ima obuku sa bojevom m75 a mi nismo imali nijednu kad je stvarno zatrebalo.

Vladimire, Vladimire...
Bog će ti oprostiti a i mi pripadnici Granični jedinica JNA ti također opraštamo.!!
Uostalom pozivamo te na besplatnu obuku za graničare i to možeš da biraš hoćeš li na Karaulu "DRENAK" u Makedoniju ili na Karaulu "CERŠAK" u Sloveniju.!!!
Ovom prilikom bi citirao izvaju jednoga pripadnika ovoga foruma koji je rekao:

Citat :

Neki put kad čitam neke komentare na forumu pitam se jesamo li služili istu vojsku.

Ukoliko vlasnik ove izjave želi da ga imenujem javno neka samo kaže.!!!

Drugom prilikom ću ti Vladimire objasniti i onaj drugi sporni događaj oko mete koja je bila na udaljenosti od oko 150 metara.!!!

Samo ti reci,nekome je u JNA bilo dobro,a nekome nije,ja sam to rekao!
Osim toga,jednom desetar,uvjek desetar(nisam ja) !
Mogu ja našeg Vladeka prošetati po Orizarju,Javorskom putu i Krivolaku,možda ga odvedem do E-27,mislim da bi mu se dopalo.
Jedino bi se možda začudio kako neke stvari mogu biti razlićite.

Da li se neko sjeća nadređenog Redži Naimu? Kapetana Šabanović Fazlije iz Travnika.


Ili možda potporučnika Miloševića komandira 1. čete.Nosio je naočale.


Postojao je i Kapetan 1. klase Šakotić zamjenik komandanta kasarne u Melju! Malo je sličio Bajatu.


Pa zatim komandira 3. čete  kapetana  .  .  .  . Milić Mileta   .  .  .  zeta jednog generala slovenca , Rožanca.


Brate graničaru    .  .  .   kako se ne sjeti da spomeneš čuvenog zastavnika Džombu kog su respektovali i činovi jači od njegovog !??


Pozdrav  .  .  .

Dobrodošao Lunatik 1

Lunatik 1 (citat):

Postojao je i Kapetan 1. klase Šakotić zamjenik komandanta kasarne u Melju! Malo je sličio Bajatu.

kap. I kl Sakotic Milan...87 je dosao na mesto komandanta bataljona u kasarni Slava Klavora, ja sam tamo bio na obuci

Lunatik 1 (citat):

Brate graničaru    .  .  .   kako se ne sjeti da spomeneš čuvenog zastavnika Džombu kog su respektovali i činovi jači od njegovog !??


Pozdrav  .  .  .

Džomba...secam ga se sa nekih proslava, ispracaja u penziju, u paradnoj uniformi

Naravno tog 17 Marta 1987. najprije smo došli u Slava Klavora.Zadužili nas opremom i odjećom i pravac Melje.

Tamo nas je odmah sutradan zatekla GINA.Generalna inspekcija JNA iz komande armije i mislim iz Beograda nekakvi generali.

Kapetan Šabanović Fazlija koji je bio pripit odmah je počeo da sikće.U početku nam nije bilo jasno koji mu je.Ali mjesecima kasnije sam saznao od određenih starijih vojnika da je iz Travnika i da pije ko smuk.Derao se na vojsku kad je bio pripit.A kad je pauzirao bio je ko jagnje.Mogao je čovjek sa njim onda fino razgovarati.

U Aprilu 1987. smo iz druge četa otišli na obuku u Treću četu kod kapetana Milić Mileta.Tamo za razliku od druge čete disciplina nije bila željezna jer sam kapetan Milić nije bio strog starješina.Ali mi kao mlada vojska nismo to zloupotrebljavali.Bar koliko se ja sjećam iz lične percepcije.

Obuka je tekla po planu i programu.Tamo smo dobili mlađeg vodnika koji je bio iz Rijeke (Bijelić Alen) stažista iz Bileće.
Taj se konstantno dokazivao starješinama kako bi dobio te mačeve na reveru da je to bilo toliko providno te ga je vojska podozrivo posmatrala i ismijavala mu se.Na kraju obuke je i on to skontao i skoro pukao na živcima zbog indirektnih provokacija pojedinih vojnika.


Hmm  .  .  .  onda je došla otkomanda mjesec dana u Slava Klavora gdje je bio veći broj vojnika.Tamo sam čuo za izvjesnog oficira Živkovića koji je mislim imao jedno stakleno oko.
Kad je bilo jutarnje postrojavanje i dizanje zastave nije smjela muva da se čuje.Po petnaest minuta smo stajali mirno dok nije krenulo dizanje zastave.Koji je to bio fanatik.Trenirao je neku borilačku vještinu.Ne znam tačno koju.Među vojskom je strujala neprovjerena priča da je oko izgubio kad je izazvao nekog vojnika nekada ranije koji je takođe bio borac neke od drevnih istočnjačkih borilačkih vještina.U toj borbi u katakombama Slave Klavore izgubio je to oko.

Što se Kadetnice tiče bila je ogromna.Bio sam zadivljen veličinom kasarne.Tamo je bila manja disciplina ali i veliki broj oficira sa tzv. lovorovima,generala,majora pukovnika.Tamo je bio i taj Dragan M.Marčetić tada pukovnik i komandant 197. motorizovane brigade koji nam je održao i jedan govor kada samo stigli na doobuku.
Kadetnica je imala i ogromnu trpezariju kao i stacionar koji ću nekad kasnije nažalost upoznati.

Pozdrav svima  .  .  .   bolje vas našao

Lunatik 1,

tek sada vidim da smo iste godine dosli u Maribor, samo si ti bio dzomba kad sam ja postao guster ....moja klasa je septembar 87, malo obuke u Klavori, a posle vojni orkestar, tamo gde si u Kadetnici isao u bioskop

koliko se ja secam porucnika Zivkovica (sada general ) , imao je oba oka normalna. Bio je komandir izvidjacke cete i morao si ga vidjati po tako maloj kasarni Klavora, jedino su izvidjaci nosili maskirne uniforme tamo i tada. Odlican oficir i velika vojnicina.

pukovnika Dragana Marcetica sam spomenuo u svojoj temi [You must be registered and logged in to see this link.]


Gde si bio otkomandovan u Klavoru? I gde si bio posle zavrsetka obuke u septembru?

Citat :

LUNATIK 1.!!!

Da li se neko sjeća nadređenog Redži Naimu?
Kapetana Šabanović Fazlije iz Travnika.
Ili možda potporučnika Miloševića komandira 1. čete.
Nosio je naočale.
Postojao je i Kapetan 1. klase Šakotić zamjenik komandanta kasarne u Melju!
Malo je sličio Bajatu.
Pa zatim komandira 3. čete kapetana . . . . Milić Mileta . . . zeta jednog generala slovenca , Rožanca.
Brate graničaru . . . kako se ne sjeti da spomeneš čuvenog zastavnika Džombu kog su respektovali i činovi jači od njegovog !??

Pozdrav . . .

Pa "LUNATIK 1", od ovih što si nabrojio znam samo podporučnika REDŽU NAIMA ilio kako se piše na Albanskome REXHA NAIM, znam kapetana I klase VELIMIRA BAJATA, to su oni koje baš poznajem.!!!
Dok sam bio na - Karauli "Ceršak" V.P. 5457 - Mariborski granični odsjek - 1988 -1989 godina, dolazio mi je u kontrolu noću jedan kapetan "MILIĆ" kako mu je bilo ime nikada nisam saznao da li je baš taj što ga ti spominješ MILIĆ MILETA ne zna.!!!
A ovaj zastavnik kako ti kažeš "čuveni" zastavnik Džomba vidim da nisi naveo njegovo ime i prezime.!!!??
Ja znam jednoga zastavnika koji je bio u kasarni "Tone Tomšič" i bio je glavni za granični vod koji je tu bio smješten.!!!
Da li si mislio na njega ili nekoga drugoga ne znam tj. nisi bio precizan.!!!
Znam da se govorilo tada po kasarni da tko ga pobjedi u trčanju da mu on može dati 7 dana da ide kući.!!!
Je li govorimo o istoj osobi ne znam.!!!
Ali ni ja mu se ne mogu sjetiti imena i prezimena.

Ja sam jos uvjek u toj kasarni !

Citat :

C X F A N...!!!

Ja sam jos uvjek u toj kasarni !

C X F A N, dobro došao na Forum Bivših Pripadnika Nekadašnje JNA.!!!
Nisi nam ništa rekao o sebi osim da si još uvijek u kasarni u "Maribor - kasarna "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3"..
Napiši nam nešto o sebi, jesi li bio nekadašnji pripadnik JNA ili si putem interneta slučajno naišao na ovaj forum i pročitao nešto o toj kasarni.!!!
A mogao si nam i objesniti ovu tvoju izjavu: "Ja sam jos uvjek u toj kasarni !"....
Što bi to trebalo značiti da si još u toj kasarni, da li si tu zaposlen, ili je u pitanju nešto drugo..!!!
Ja mislim da tu kasarnu više nikada u životu neću vidjeti, kao i prostorije moje II čete...

pise da gusteri ne mogu komentirati !

ali samo da kazem u tim prostorijama su sada mala preduzeca i ja radim u jednom od njih tamo ima i mali muzejcic slovenskih veterana

Citat :

C X F A N...!!!

ali samo da kazem u tim prostorijama su sada mala preduzeca i ja radim u jednom od njih tamo ima i mali muzejcic slovenskih veterana

C X F A N, po tvome pisanju na prvi pogled se da zaključiti da ti nisi pravi Slovenac, ako se ne varam.!!!
A jedan sa ovoga foruma koji se predstavio kao "MARIBOR" mi je rekao da sada u kasarni "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3, ima i nekakvih trgovina i da se svašta može tu kupiti...
Mogao si nam i koju sliku iz kasarne poslati da vidimo kako to danas izgleda..
Eh još se sjeti nečega, šta je sa tvornicom koja se nalazi sa južne strane kasarne , majko mila po čitavu noć je radila, uvijek nešto lupaju, prebacivaju, klapaju, je li još tako rade.!!!