Karaula "Ceršak" V.P. 5457 - granični odsjek Maribor - 1988 -1989 godina.

[You must be registered and logged in to see this link.]


Slika broj 1.
Piše : Vojnik Graničar - 1988 - 1989. [You must be registered and logged in to see this image.]


U JNA sam došao 19.05.1988. god. u Sloveniju u grad Maribor.
Kasarna se zvala „TONE TOMŠIČ“ koja se vodi pod brojem: V.P. 8164/20-3.
Tu sam raspoređen u 2 bataljun, 2 četa, 2 vod, 1 odjeljenje.
Komandant moje 2 čete je bio poručnik MARIJAN ŠOKEC.
Njegov zamjenik je bio podporučnik REDŽA NAIM ili na albanskome REXHA NAIM.
Da sam 19.05.1988 god. počeo služiti vojni rok u JNA u vojnu knjižicu je stavio svoj potpis i pečat potporučnik Redža Naim ili Rexha NAim, pješadijska obuka u kasarni je završena dana 07.09.1988 god. srijeda potpis i pečat završetka obuke u vojnu knjižici je upisao komandant 2 čete poručnik Marijan Šokec.
U vojnoj knjižici broj 209089 je komandant čete poručnik Marijan Šokec upisao da san po
„VES-u“ „11101“ „Nišanđija PM-a 7,62 mm.
Svečanu obavezu sam polagao dana 11.06.1988. god. u kasarni „Franc Rozman Stane“ zvali su je „Kadetnica“ ta kasarna se nalazila negdje jugo-zapadno od centra grada Maribora.


Slika broj 2.

Ovakav puškomitraljez sam ja zadužio kad sam došau u JNA u Maribor - u kasarnu "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 - godina 1988.
Također sam isti puškomitraljez zadužio i kad sam došao na Karaulu "Ceršak" V.P. 5457 - Mariborski granični odsjek.

[You must be registered and logged in to see this image.]



Dana 08.09.1988. god. četvrtak, ujutro sam dobio prekomandu te sam prebačen iz Maribora iz
kasarna „Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3
na
karaula „CERŠAK“ - V.P. 5457.

Karaula se nalazila u Mariborskom graničnom odsjeku na granici sa Austrijom i bila je sjevero-istočno od Maribora oko 20 kilometara.
Sa lijeve strane karaule „Ceršak“ nalazila se je karaula „Šentilj“.


Slika broj 3.

Ovo je jedino što sam na internetu pronašao o karauli "Šentilj".
Gledajući ovu sliku predpostavljam da je skinuta sa nekog video matrijala, na njoj se razaznaje da je nastala u 7 mjesecu 1991 godine.
Mislim da sam jednom te 1991 godine na HTV-u gledao snimku kako teritorijalna obrana Slovenije sa jednog brda gađa bestrzajnim topom karaulu "Šentilj" te je pogađaju u krov.
Mislim da se ta karaula nije baš ljepo provela.!?
Komandir karaule "Šentilj" je te 1988 - 1989 bio Zastavnik prve klase Rade Vojnović.

[You must be registered and logged in to see this image.]



Sa desne strane karaule "Ceršak" se nalazila karaula „Sladki Vrh“, nju nikada nisam vidio niti znam kako izgleda kao ni što je sad sa njom.

Karaula "Ceršak" je smještena sjeverno od centra sela Ceršaka izvan sela a nosi ime po selu kod kojeg je smještena Ceršaku, broj pošte i to vrijeme je bio 62215.


Slika broj 4.

Ovo je plastična tabla koja je bila postavljena na zidu sa desne strane ulaznih vrata karaule "Ceršak" V.P. 5457.

[You must be registered and logged in to see this image.]



Do karaule vodi oko 700 metara makadam puta a karaula se vodi pod ulicom „Vojaška cesta broj 63“.



Slika broj 5.

Ovo je kućni broj karaule "Ceršak".

[You must be registered and logged in to see this image.]



Komandir karaule je te 1988 - 1989 godine bio zastavnik prve klase SPASKOVIĆ RADOJE.



Slika broj 6.

Ovo je 7 stranica moje vojne knjižice.
U nju je komandir karaule "Ceršak" V.P. 5457 - Mariborski granični odsjek , zastavnik prve klase Spasković Radoje stavio pečat i potpis da sam
raspoređen u tu karaulu u granične jedinice JNA.

[You must be registered and logged in to see this image.]



Dana 08.09.1988. god. ujutro na pisti kasarne „Tone Tomšič“ došli su komandiri sa svih karaula Mariborskog odsjeka da preuzmu nove vojnike koje će odvesti na svoje karaule.
Na pisti se je postrojio čitavi bataljun vojske te je počela prozivka.
Za svaku karaulu je prozvano oko 7-8 vojnika, dio vojnika je išao u granični odsjek Tolmin.
Za karaulu „Ceršak“ su prozvani sljedeći vojnici:
- vojnik IBOV MUSTAFA - Makedonija,
- vojnik RADMANOVIĆ STANOJE - Bosna i Hercegovina,
- vojnik POPOVIĆ ZORAN - Srbija,
- vojnik RADENKOVIĆ SAŠA - Srbija,
- vojnik PUŠKADIJA DENIS - Hrvatska,
- vojnik ČAGALJ BOŠKO - Hrvatska,
- vojnik HADŽIĆ HUSEIN - Bosna i Hercegovina.
Komandir karaule „Ceršak“ zastavnik prve klase Spasković Radoje nas je odmah odveo do objekta graničnog voda gdje smo zadužili nove uniforme, čizme, opasače i oprtače, te smo sve to ubacili u šatorsko krilo i dovukli do kamiona koji nas je trebao prebaciti sa još jednom grupom vojnika koji su išli na karaulu „Sladki Vrh“.
Kao razlog zašto su nam dali novu uniformu je bio taj da nas Austrijanci vide da smo mi uredna i dobro opremljena vojska.
Tu smo dobili i graničarski značku koja se zavida za sredinu lijevog džepa košulje ili jakne.



Slika broj 7.

Ovo je moja graničarska značka koju sam dobio u kasarni "Tone Tomšić" V.P. 8164/20-3, od komandira karaule "Ceršak" V.P. 5457 - Mariborski granični odsjek, zastavnika I klase Spasković Radoja.!

[You must be registered and logged in to see this image.]



Kasarnu „Tone Tomšič“ smo napustili u 14:00 sati te smo krenuli kamionom prema karauli u krug karaule došlo smo došli nakon 30-ak minuta vožnje.

Prije vojske dok sam bio u civilstvu stariji ljudi su mi pričali da se granica Jugoslavije čuva 24 sata na dan, da je granica pokrivena minskim poljima, bodljikavom žicom, mitraljeskim gnijezdima, žicama kroz koje je puštena struja, bunkerima, tko se pokuša približiti granici da vojska puca na njega da ga odmah ubijaju, da na granici stoji vojnik do vojnika i da ni ptica ne može preći državnu granicu, da vojsku na granici napadaju Jugoslavenski emigranti te ih često sačekuju u zasjedi i ubijaju i da se nikada ne sazna tko ih ubije i gdje ih zakopaju a ako ih mrtve i pronađu JNA to uvijek zataška te to drži kao vojnu tajnu pa ni vojnikovoj obitelji nikada ne kažu ništa što se dogodilo.

Iz sela Ceršak do karaule koja se nalazi sjeverno vodi makadam put dug oko 700 metara, na kraju toga puta nalazi se metalna zelena kapija karaule i na njoj je nacrtana crvena zvijezda petokraka.



Slika broj 8.

Satelitska snimka Karaule "Ceršak" kao i područja oko karaule sa dijelom Austrijskog teritorija.!

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this link.]


Slika broj 9.


Ovu sliku je na internetu pronašao član Foruma bivših pripadnika nekadašnje JNA "Aleksandar Obradović".
Karaula "Ceršak" snimljena sa stražnje strane iz sjevero-zapadnog kuta.
Kompjutori koji imaju lošiju grafičku karticu ovu sliku će vidjeti lošije tj. bit će im tamna.
Karaula je napravljena kao bunker, kada bi imali neograničen pristup vidi i struju nikada je nitko ne bi osvojio.!!


[You must be registered and logged in to see this image.]



Slika broj 10.

Preko interneta sam došao do slike moje karaule "Ceršak" V.P. 5457 - Mariborski granični odsjek i ona danas izgleda ovako.!


[You must be registered and logged in to see this image.]



Slika broj 11.

Ovu sliku je na internetu pronašao član Foruma bivših pripadnika nekadašnje JNA "NIK".
Slika je pronađena na stranicama lista "MLADINA".

[You must be registered and logged in to see this image.]



Slika broj 12.

Uz malo fotomontaže moja karaula "Ceršak" V.P. 5457 - Mariborski granični odsjek je izgledala ovako.!


[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovu video snimku je na internetu pronašao Član Foruma bivših pripadnika nekadašnje JNA "NIK" graničar sa karaule "VIČ".
Napominjem da snimku pogledate prvih 60 sekundi gdje se vidi ulaz u krug karaule kao i dio prostora ispred karaule, sve ostalo je nebitno, možda vidite koji rov koji se nalazi oko karaule ali inače nebitno...!!!




Prvo što pada u oči je to da karaula nije ograđena zidom ni žičanom ogradom već sa lijeve i desne strane ulazne kapije bilo je uređeno žbunje (ograda od živice visine oko 130 cm i širine oko 100 cm) dok sa ostalih strana nije bilo nikakvih prepreka.
Ulazna kapija je bila širine oko 4 metra a visine oko 110 cm kroz koja su u krug karaule ulazila vozila.

Slika broj 13.

Ovo sam ja Vojnik Graničar na ulazu u Karaulu "Ceršak".!
Žao mi je ali nitko od nas nije znao naštimati za slikanje taj jedini fotoaparat koji smo imali, uglavnom kakoje - takoje.!!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kada se prođe kapija sa desne strane kruga nalazi se vrt u kojem je vojska zasadila pomidore, krastavce, paprike, mrkve, salatu itd.., uz sjevernu stranu tog vrta su bila velika stabla trešanja ispod kojih su napravljene klupe i stolovi za sjedenje.
Od kapije do karaule kao i okretište ispred karaule je bilo asfaltirano.
Također je asfaltirano i igralište koje se nalazilo sa sjeverne strane karaule a bilo je dimenzija oko 10 m x 5 m, karaula je imala podrum, prizemlje i 1 kat, na krovu karaule je bila ostakljena osmatračnica.
Sa sjeverne strane karaule na udaljenosti od oko 50 metara su bila smještena 2 psa njemačka ovčara dresirana za potrebe vojske.
Lijevo od pasa na udaljenosti još oko 50 metara je bio smješten svinjac za koji se vojska brinula a bilo je u njemu 10 svinja.
Kada sam ja vidio prvi put te svinje prva pomisao mi je kroz glavu prozujala, sada samo da vidim gdje je vojska smjestila krave, ovce i koze, gdje su šibe za tjeranje stoke.!?
Naravno toga nije bilo.!
Samo mi je trebalo da još raportiram nadređenom: „Druže zastavniče raportira vojnik čoban krava i ovaca na pašnjaku se trenutno nalazi 15 krava, 66 ovaca i 21 koza“.!?
Krug karaule nije bio ograđen tako da je u njega mogao ući bilo tko.
Ako je netko gledao film „Karaula“ život na karauli je bio sličan kao na toj karauli samo moja karaula je bila puno modernija.
Na filmu „Karaula“ možete vidjeti kako jedan vojnik podiže rampu da bi u krug karaule sa motorom mogao ući komandir karaule, ta je rampa postavljena bez obzira što se u krug karaule može ući sa bilo koje strane, tako je i na mojoj karauli „Ceršak“.
Karaula je bila udaljena od granice sa Austrijom oko 200 metara zračne linije.
JNA je na ovoj karauli imala veliku prednost pred Austrijancima jer se karaula nalazila na brdu od oko 70 metara visine tako da smo imali vrlo dobar pogled na njihov teritorij koji je bio ravnica, dok oni nas nisu mogli promatrati ukoliko se mi svojom voljom njima ne pokažemo na nekoj čistini.
Ispred karaule a sa jugo-istočne strane na odaljenosti od oko 30 metara nalazio se sivomaslinasti metalni kontejner dimenzija oko 250 cm x 230 cm x 500 cm u kojem je bila dodatna vojna oprema i naoružanje.
Kontejner je bio smješten pod krošnju drveta tako da se iz zraka nije mogao vidjeti.
Južno od tog kontejnera oko 20 metara nalazila se mala betonska kućica dimenzija oko 150 cm x150 cm x150 cm, u kojoj se nalazio eksploziv i bombe.
Oko te kućice se nalazio zemljani nasip visine također oko 150 cm koji ga je štitio od „neprijateljske vatre“ kao i vojnike koji bi iz kućice vadili eksploziv i bombe.
U slučaju rata sa Austrijom moje odjeljenje je bilo zaduženo da iz te kućice uzmemo eksploziv te uđemo u teritorij Austrije te miniramo i srušimo jedan most koji se je nalazio sjevero-zapadno od karaule „Ceršak“ oko 3 kilometara.
Cesta preko toga mosta je vodila prema graničnom prijelazu „Šentilj“.
Taj se most sa dvogledom mogao dobro vidjeti sa ruba brda na kojem se nalazila karaula a i sa osmatračnice na karauli.



Slika broj 14.

Strelica 1 - Ovo je moja karaula "Ceršak V.P. 5457" Mariborski granični odsjek.
Strelica 2 - Ovo je slika mosta u Austrijskom teritoriju kojeg je trebalo srušiti eksplozivom moje odjeljenje u slučaju rata između Jugoslavije i Austrije.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Karaula je napravljena tako da se je iz nje moglo dosta dobro braniti od mogući napada, kao da je bunker, imala je na 1 katu dva balkona jedan sa jugo-zapadne strane a drugi sa sjevero-istočne strane svaki balkon je pokrivao dvije strane karaule rađeni su na ćošku karaule u obliku slova „V“.
Svi prozori i vrata balkona su imali metalne (mi smo to zvali kapke) koji su se noću zatvarali a namjena im je bila da spriječi nekoga da u karauli ubaci bombu ili da zaustavi metak ako je pucano iz veće udaljenosti, svaki taj kapak je imao proreze širine oko 5 mm x 10 cm kroz koje je mogao ulazit zrak a i kroz njih se je moglo gledati vani tj. viriti.
Oko karaule vojska je za potrebe obrane karaule od neprijatelja iskopala 30-ak rovova.
Stražar ispred karaule je imao posebno svoj betonski rov u kojeg je noću morao uskakati kada bi u karaulu dolazila kontrola i iz njega je zaustavljao kontrolu.
Taj rov od stražara je napravljen na takvoj poziciji da je mogao pokrivati zapadnu stranu karaule, južnu stranu karaule, ispred karaule metalni kontejner u kojem je vojna oprema, ulaznu kapiju i ulaz u karaulu (strateški rov, ha ha ha ha).
U podrumu karaule je bila kotlovnica, skladište ugljena, skladište hrane, skladište vojne opreme.
Ugljen se je u karaulu u skladište ugljena ubacivao sa sjeverne strane kroz otvor koji je bio u razini zemlje a bio je dimenzija oko 100 cm x 150 cm i imao je svoj metalni poklopac.
U prizemlju je bila kupaonica, dnevni boravak, kuhinja, trpezarija i dvije sobe.
Na katu je bio WC sa umivaonicima, kancelarija komandira karaule, soba u kojoj je bila mašina za pranje robe i u kojoj je spavao skladištar, dežurana i tri sobe.
Sa hodnika 1 kata je bilo metalno stepenište koje je vodilo u potkrovlje karaule i osmatračnicu.
U karauli je bilo oko 30 vojnika svih narodnosti.
Zapadni rajon karaule „Ceršak“ kojeg karaula mora osiguravati je dug 2184 metara a istočni rajon karaule „Ceršak“ kojeg karaula mora osiguravati je dug 3866 metara, što je ukopno 6050 metara državne granice.
Na istočnoj strani granica je išla svojim čitavim dijelom sredinom rijeke Mure koja je bila duboka tako da tu nije bilo ilegalnih prelazaka a i vojska je vrlo rijetko tu išla na teren.
Naj značajniji objekat osim "Tvornice lepenke Ceršak" bio je objekat nafotvoda ili plinovod nisam siguran.!

Slika broj 15.

Strelica 1 - Ovo je pozicija karaule "Ceršak V.P. 5457".
Strelica 2 - Ovo je objekat naftovoda.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Radi se o objektu u kojeg je podzemnim naftovodom dolazila nafta iz Austrije.
U tom je objektu uvijek netko bio od radnika koji su održavali taj objekat i nadzirali ga te smo mi kad bi išli u obilazak istočnog terena karaule "Ceršak V.P. 5457" znali doći u taj objekat i radnici koji bi u njemu radili bi nam dopustili da telefoniramo svojima kući.!
Naravno to je bilo na račun naftovoda.!!!
Ovom prilikom bi zahvalio svim radnicima koji su radili u tom objekti 1988 -1989 godine te nam omogučiti telefoniranje.!!!

Zapadni dio granice je bila kopnena granica čitavim dijelom je išla vrhom jednog brda koji je čitav prekriven gustom šumom.
Na istočnoj strani karaule imali smo mali riječni otok „Ada“ koji je bio čitav Jugoslavenski i bio je povezan sa dva mala mosta, imali smo još jedan otok koji se je nalazio odmah ispod karaule na rijeci Muri koji je bio veći od onog istočnog ali ovaj otok je sa kopnom bio povezan jednim mostom na istočnoj strani dok je sa zapadnim dijelom bio povezan mostom sa Austrijom a ispod toga mosta je bila brana kojom se je regulirao protok vode.
Vrata koja su se nalazila sa Jugoslavenske strane su bila metalna i oko njih je postavljena bodljikava žica.
Tu je bio moj prvi susret sa bodljikavom žicom na granici, sada sam čekao trenutak kada će mi pokazati minska polja, bunkere, mitraljeska gnijezda, žice kroz koja je puštena struja itd…



Slika broj 16.

Ta brana je nekada na rijeci Muri izgledala ovako.

[You must be registered and logged in to see this image.]




Slika broj 17.

Ovo je satelitska snimka brane na rijeci Muri koju je osiguravala moja karaula "Ceršak" V.P. 5457 - Mariborski granični odsjek.
Strelica na slici pokazuje gdje sam ja prvi i zadnji put vidio da bodljikava žica osigurava državnu granicu između Austrije i Jugoslavije.
Po ovoj satelitskoj snimci mislim da je dio brane koji se nalazio na tada Jugoslovenskom teritoriju srušen.!?

[You must be registered and logged in to see this image.]





Uglavnom kopneno razgraničenje sa Austrijom nema takvih prepreka, samo šuma i na nekim nepravilnim udaljenostima postavljen je betonski „kamen“ sa naše strane je pisalo „SFRJ“ i broj graničnog kamena te sekcija (recimo SFRJ 45 - VIII) to bi se čitalo granični kamen 45 sekcija 8, a sa austrijske strane je pisalo „Oe“, te isti brojevi kao sa naše strane , na vrhu tog graničnog kamena na sredini je bila točkica i dvije crtice (slično kao kazaljke na satu) jedna crtica je pokazivala smjer gdje se nalazi sljedeći granični kamen sa lijeve strane a druga crtica gdje se nalazi slijedeći granični kamen sa desne strane.
Granični kamen je bio visine oko 40 cm i dimenzija oko 10 cm x 10 cm, naravno nije bio izrađen od kamena već je saliven od betona, ispod zemlje je bio širi nego vanjski dio.
Austrijska vojska nije čuvala svoj teritorij jer zašto trošiti tolike pare na čuvanje granice dok to „bogata“ Jugoslavija radi za sebe i njih.
Austrijanci bi vrlo rijetko u obilazak svoje granice poslali po lijepom vremenu po dvojicu policajaca.
Ja sam imao prilike samo dva put ih sresti na granici.
Naj kritičnija točka karaule Ceršak je bio granični kamen 45 sekcija 8, gdje je naj više bilo pokušaja ilegalnih prelazaka državne granice.
Sjećam se da nam je zastavnik prve klase Spasković Radoje pričao da je preko teritorija naše karaule iz austrije u teritorij jugostavije ušao jugoslavenski emigrant „Miljenko Hrkać“ koji je u beogradu postavio eksploziv i jedno kino gdje je došlo do eksplozije i gdje je bilo mrtvih.

Prvi dan na karauli Ceršak dana 9.9.1988. god. petak je izgledalo ovako:

Ujutro prije nego što smo se ustali do karaule bi došao jedan kamion iz neke pekare i donio bi nam kruh.
Zatim je slijedilo ustajanje, jutarnja gimnastika, čišćenje kruga karaule Ceršak, doručak, dizanje zastave, jutarnja smotra.
Komandir karaule zastavnik prve klase Spasković Radoje je nas nove graničare:
-vojnik IBOV MUSTAFA - Makedonija
-vojnik RADMANOVIĆ STANOJE - Bosna i Hercegovina
-vojnik POPOVIĆ ZORAN - Srbija
-vojnik RADENKOVIĆ SAŠA - Srbija
-vojnik PUŠKADIJA DENIS - Hrvatska
-vojnik ČAGALJ BOŠKO - Hrvatska
-vojnik HADŽIĆ HUSEIN - Bosna i Hercegovina
-vojnik ILJAZ SHABANI - Makedonija
,poveo na teren na upoznavanje zapadne strane granice karaule Ceršak čitavom njenom dužinom od 2184 metra strogo graničnom crtom.
Odmah prvi dan sam napravio teži povredu državne granice kod graničnog kamena 9 sekcija 8.
Iskoristio sam priliku dok me nije gledao zastavnik Spasković Radoje te sam ušao naoružan 10-ak metara u teritorij austrije gdje sam se popišao, he he he he he, sada me austrijanci mogu tužiti.
Zastavnik je iskoristio ugodno sa korisnim te nam je objašnjavao što se radi i kako se treba raditi te je on usput brao gljive za sebe.
Pravilo na granici je bilo da nitko od civila nije smio prići državnoj granici na udaljenosti od 100 metara ako nije imao posebnu dozvolu za kretanjem graničnim pojasom.



Slika broj 18.

Ovako je nekada davno izgledala dozvola koju su dobijali civili za kretanje graničnim pojasom kojeg je kontrolirala JNA.
Potrebno je pažnju obratiti na to do koliko metara se tada smatrao granični pojas.!

[You must be registered and logged in to see this image.]



Slika broj 19.

A ovako je izgledala dozvola koju su dobijali civili za kretanje graničnim pojasom kojeg je kontrolirala JNA kad sam ja bio vojnik graničar.
Kad sam ja bio na karauli "Ceršak" V.P. 5457, granični pojas se smatrao u širini od 100 metara, dok je na gornjem dokumentu u širini od 500 metara.!

[You must be registered and logged in to see this image.]



Tko to ne bi poštovao morali smo ga udaljiti iz toga 100 metarskog graničnog pojasa kojeg kontrolira JNA a ukoliko ne želi mogli smo ga pod prijetnjom vatrenog oružja privesti na karaulu te o tome odmah obavijestiti telefonom komandu graničnog odsjeka u Mariboru a oni bi obavijestili policijsku stanicu (tada se zvala (Šentilj - Pesnica) koji bi došli vozilom u krug karaule i odvezli bi tu osobu u svoju stanicu.
Nevjerojatno je to da je vojska onoga tko bi pokušao ilegalno preći državnu granicu mogla ubiti.
NAPOMINJEM samo zato što je pokušao preći državnu granicu bez da me napadne, da mi zaprijeti i puca na mene iz vatrenog oružja doslovno sam ga mogao ubiti i za ništa ne bi odgovarao.
Postojalo je pravilo tj. redoslijed upotrebe vatrenog oružja ako je bilo vremena za to a to je da smo prvo morali osobu upozoriti pucanjem u zrak, zatim ako treba raniti a na kraju ako treba i ubiti. NAPOMINJEM samo zato što je pokušao preći državnu granicu bez da me napadne, da mi zaprijeti i puca na mene iz vatrenog oružja i za ništa ne bi odgovarao, jer se ta osoba našla u 100 metarskom pograničnom pojasu koji je pod vojnom kontrolom.
To je nevjerojatno što je vojska mogla raditi za razliku od policije koji su imali puno zahtjevnija pravila o upotrebi vatrenog oružja.
Popodne je na karauli sa kamionom dovezeno još 5 novih vojnika iz graničnog odsjeka „Tolmin“.
Oni su imali posebne čizme, jedan dio uniforme koju su zvali „Pelerina“ to je kao da prekrijete ramena dekom tako to izgleda (slikovito), te kape šilterice (slično kao glumac Boris Dvornik u filmu Kapelski kresovi).
Zastavnik je popodne otišao svojoj kući koja je bila tu u selu Ceršak.
Tada sam tu na karauli prvi put vidio rasulo, počevši od spuštanja zastave.
Zastava se nije spustila po pravilu službe već je dežurni izašao iz karaule te je spustio u 2-3 poteza bez pozdrava, bez postrojavanja.
Onda navečer ponovno rasulo, granična patrola koja se je vratila sa terena ulaze u karaulu uz galamu puni sebe umjesto da idu prvo na grudobran isprazniti puške i provjeriti oružje da li u cijevi ima metak njih dvojica ulaze u karaulu i idu na prvi kat direktno u WC.
Ja ih u čudu gledam.!? Pitam se što li su sada naumili.!? Možda idu prati ruke prije večere.! Kada on dođe do umivaonika pusti vodu iz slavine skine puškomitraljez M72B1 sa ramena stavi ga pod vodu i pere puškomitraljez, onda mu je malo to što ga je oprao sa vanjske strane pa ga je počeo prati i sa unutarnje strane tj. zatvarač, opruge, mehanizam za okidanje, cijev i tako sve do kundaka a onda voda iz puškomitraljeza tako curi iz njega na sve strane.
Tako je i drugi vojnik oprao svoju automatsku pušku M70B1.
Zatim taj jedan visoki i mršavi vojnik (ne znam kako se je zvao) nakon pranja puškomitraljeza uzme ga za nišan na vrhu cijevi dok je kundak bio na podu i tako je on puškomitraljez vukao iz WC-a niz čitavi hodnik do sobe u kojoj se oružje ostavljalo u soškama.
Čitavim hodnikom je ostao trag vode koja je izlazila iz puškomitraljeza.
Zatim je puškomitraljez stavio u sošku a voda je i dalje izlazila iz njega.
Tada su vratili dežurnom karaule zadužene lisice i radio stanicu koje su nosili na teren.
Zatim njih dvojica sa 1 kata od dežurane krenuše prema prizemlju i na pola hodnika u hodu okrenut leđima vođa granične patrole govori dežurnom karaule: „Na granici nema ništa nova, to možeš javiti doli u Maribor, granica je danas bila sigurna“.
Radi se o tome da granična patrola mora dati prijavak dežurnom karaule o svemu što su vidjeli i čuli na granici te dežurni karaule mora ta zapažanja sa (mislim da se zvao poljski telefon) javiti u komandu granice u Mariboru te im javiti koje je zapažanje imala patrola na granici kao i svaki događaj koji je bio značajan za vojsku i državu.
Navečer jedna patrola nije išla na granicu jer im se nije dalo ići.
Trebali su postaviti uobičajenu zasjedu kod graničnog kamena 45 - sekcija 8, to mjesto smo zvali „Rupa“ , jer se tu događaju učestali prelasci državne granice ( iz Jugoslavije su samo bježali preko granice nitko nije ilegalno prelazio granicu i ulazio u Jugoslaviju).!!
Državnu granicu nije nitko čuvao tu noć.
Pouka bi bila „Komunistička Jugoslavijo neka te bog čuva u nas se ne uzdaj“.
To je moj prvi dan na karauli Ceršak, prvi dojam o prvoj crti obrane jugoslavije.
Otišao sam leći znajući da je ispred karaule bar stražar ako i on tokom noći ne uđe u karaulu i zaspe u učionici.


Zasjede na terenu su se postavljale u većini slučajeva na zapadnoj strani granice tj. na kopnenom dijelu karaule, zasjedna mjesta su imala svoja imena kao što su (redom) :

„Most“ - zasjeda kod je bila kod mosta koji povezuje otok koji se nalazio odmah ispod karaule.
„Dol“ - zasjeda je bila u podnožju brda na kojem se nalazila karaula tj. na mjestu dvaju šumskih puteljaka jedan je put dolazio iz pravca sela „Novine“ tj. sa zapada a drugi je dolazio iz pravca istoka od tvornice „Lepenke“ tj. sa istoka.
Interesantno je to da je vojska u čuvarsku kućicu u tvornici „Lepenke“ u Ceršaku instalirala „poljski telefon“ da nam čuvar tvornice javi ako bi netko prošao pokraj njih puteljkom koji vodi prema granici i uputi se prema zasjednim mjestima „Mostu“ i „Dolu“ sa namjerom da ilegalno pređe državnu granicu.
„Sedlo“ - zasjeda je bila sjeverno od „dola“ negdje u pola brda i to je mjesto baš ono oblo poput sedla.
„Osmatračnica“ - zasjeda je bila sjeveroistočno od „sedla“, tu je bila betonska osmatračnica prepiturana maskirnim bojama u kojoj je bio jedan telefon mislim da je bio stariji od druga Tita.
„Žbun“ - zasjeda je bila zapadno od „sedla“ oko 60 metara od vrha brda a dobilo je ime po tome što tu ima puno niskoga raslinja tj. žbunova.
„Ugao“ - zasjeda je bila zapadno od „žbuna“ na vrhu brda i nalazila se baš na zajebanom mjestu toliko blizu granice sa austrijom oko 50 cm da me je tu uvijek bilo strah proći jer sa austrijske strane je bilo toliko gustoga grmlja da nismo i u sred bijela dana ništa vidjeli na austrijskoj strani.
„Vis“ - zasjeda je bila na vrhu brda zapadno od „ugla“ i bilo je sigurno mjesto tj. dosta pregledno kako na našoj strani tako i na austrijskoj strani.
„Rupa“ - zasjeda je bila sjevero-zapadno od „visa“ to je bila naj viša točka na brdu i naj dalje mjesto gdje smo postavljali zasjedu kao i zadnji granični kamen naše karaule tj. granični kamen 45 - sekcija 8.
Tu je uvijek bilo ilegalnih prelaznika i po danu i po noći i dobrih i loših.

Na ovome video se vidi kako je donesena odluka o budućoj namjeni karaule "CERŠAK".!!!
Ovaj video sam ja pronašao na stranicama općine "Šentilj".!!!






PODACI O KOMANDIRU KARAULE I VOJNICIMA SA KARAULE:


- Komandir karaule „Ceršak V.P. 5457“ zastavnik prve klase SPASKOVIĆ RADOJE:

On je bio Srbin, živio je u obiteljskoj kući selu Ceršak broj pošte tada je bio 62215.
Imao je sina koji se je zvao DUŠAN, mislim da i danas živi u selu Ceršak, imao sam ga prilike upoznati jedan put.
Tada je Spasković Radoje imao oko 50 godina (ako je živ danas bi trebao imati oko 70 godina), znajući kao je živio tako da sumnjam da je živ, jer je volio svašta pojesti a posebno je volio piti alkohol nije mu mogao odoli kad bi imao prilike se napiti.
Interesantno je bilo vidjeti pijana oficira JNA, imao sam prilike ga vidjeti nekoliko puta kad bi došao pijan u karaulu.
U većini slučajeva pijan nije išao kući vjerojatno ili nije smio ili je želio izbjeći kod kuće neugodnu situaciju pa je rađe došao u karaulu i tu bi prespavao.
Bio je debeo i visine oko 180 cm, bio je dosta proćelav sa pretežito sijedom kosom, nije pušio cigarete, posebno njegov vrat je bio tako debel (salast) da ni jednu košulju nije mogao zakopčati sa prvim gornjim dugmetom.
Međutim on je imao taktiku kako to izvesti jer kako može doći pred vojsku nezakopčan i tražiti od vojske da bude uredna ako on to sam nije.
Pa je Spasković Radoje to prvo gornje dugme zašio na način da ga je držao od košulje na udaljenosti od oko 3 cm i na takvoj udaljenosti ga ja zašivao za košulju.
Kada bi ga zašio i kada bi pustio iz ruku to dugme ono bi se objesilo niz košulju 3 cm tj. visilo je onoliko koliko je razmaka napravio između košulje i dugmeta.
Bez obzira što se kragne lijeva i desna ne dodirivaju ispod vrata on je jedino na taj način dugme sa tim razmakom uspio zakopčati i on je smatrao da je on ispravno zakopčan.
Često je koristio iste psovke kao na primjer: „Porka madona, kurva prasica“.
Uvijek je prijetio vojsci zatvorom, kaznama, suđenjima te bi znao reći „Hvatati će te se vi kao osoba koja se utapa za pjenu samo da se spasi da se ne utopi“ ili „Skačete sami sebi u stomak“.
Uvijek je dolazio u karauli uredan i obrijan a kada bi se brijao u karauli interesantno je da je uvijek pazio da kad natopi kist za brijanje obavezno bi zatvorio slavina da se voda ne izljeva bez potrebe, za razliku od nas koji bi pustili vodu da teče čitavo vrijeme dok se brijemo.

Ovo je rukopis moga komandira Karaule "Ceršak" Zastavnika I klase Spasković Radoja.!!!
Pogledajte dobro kako je on to pisao i napisao.!!!
Radi se o tome da sam ja od strane Generala JNA Vukašina Vilotića nagrađen sa 7 dana nagradnog odsustva jer sam na karauli „Ceršak“ na granici sa austrijom uhvatio u pokušaju ilegalnog prijelaza granice 14 rumunja, 2 albanca i 1 srbina, tih 7 dana nagradnog odsustva nisam koristio da idem kući pa me je zastavnik Spasković Radoje pustio da se skinem 7 dana prije iz JNA.
Naredba o 7 dana nagradnog odsustva se vodila u JNA pod brojem: 192/12 od 22.12.1988..
Skenirao sam 34 stranicu moje vojne knjižice da bi vam pokazao kako je pisao jedan podoficir JNA.!!!
U narodu se kaže više vrijedi jedna slika nego 1000 riječi.!!
Pa pogledajte dobro i čudite se, mene zanima kako bi to izgledalo da je trebao napisati 2 rečenice ili nedaj bože čitavu stranicu.!!!

Slika broj 20.

[You must be registered and logged in to see this image.]

ALAL VERA,za pohvalu

Citat :

Stariji vodnik I klase - jelen pivo.

ALAL VERA,za pohvalu..

Stariji vodniče I klase - jelen pivo.!!!

Pa drago mi je da ti se dopalo.!

Nije mi se dalo sada o svim događajima pisati, bit će još dopuna i dobroga i lošega.

Lepo SPLITE, nema sta.....vrlo dobro
Znas sta me je uvek interesovalo a eto nisam imao prilike da pitam nekog granicara.Jeste li nekada imali prilike da se sretnete ili vidite ili nesto slicno, sa granicarima susedne drzave obzirom da ste vrlo blizu patrolirali U stvari verovatno ste se vidjali ali da li je bilo nekog kontakta..

Ajde samo piši dobro ti ide a i zanimljivo je, svaka čast!!!

Druže podporučniče Aleksandre Obradoviću.

Vidim da si promaknut u čin podporučnika a nisi mi se ni pohvalio,
pa da usput čestitam.!!!

Na karaulu „Ceršak“ na Jugoslavensko - Austrijskoj granici sam sa osiguranjem granice počeo 9.9.1988. god. pa do 10.5.1989. god..
Austrijsku granicu ne čuva ni vojska ni policija.
Kazano jednostavnom jezikom, to je jako skup sport.
U taj sport treba 365 dana u godini ulagati novac a ne dobiješ ništa.
Vojska je na taj način muzla pare od države i izmišljala posao koji je bio nepotreban.
Kada JNA više nije imala unutarnjih neprijatelja onda je JNA tražila uvijek strašne vanjske neprijatelje i za to uvijek dobivala pare od države da se od njih obrani.
Napominjem iz jugoslavije su samo bježali vani u jugoslaviju nije nitko ulazio sa namjerom da u njoj ostane.
Austrija je utvrdila da je osiguranje granice preskupo i da to oni ne mogu financirati.
A zašto da i pokušavaju to raditi kada to radi „bogata Jugoslavija“.
Eto podporučniče Aleksandre Obradoviću bio si u kasarni pa znaš što sve treba država financirati da se održi „na životu“ jedna kasarna a tako je i sa karaulom, sve to košta od WC papira, struje, vode, odjeće, obuće, metaka, raketa, radio stanica, lisica, pušaka, dvogleda običnih i specijalnih „IC“ noćnih, pasa, hrane, pića i ostale vojne opreme.
Austrija je zato angažirala svoju policiju da jednom ili dva puta godišnje obiđi svoju graničnu crtu sa Jugoslavijom te da provjere da li su na mjestu granični kamenovi.
Čak kada bi se i odlučili ići u obilazak granice njihova policija bi to učinila samo po danu i kada vide da je lijepo vrijeme a išli bi po dvojica i opet ne čitavom granicom oni bi to skratili jer se ni njima ne da sve obilaziti.
Bili su naoružani pištoljima i imali su radio stanicu koju su držali u kožnoj torbici obješenu o rame.
Ja sam ih sreo u periodu od 9.9.1988. god. pa do 10.5.1989. god. jedan put za drugi put nisam siguran još moram pročitati dnevnik koji sam vodio pa ću znati.
To je bilo 13.1.1989. god. petak ujutro u blizini zasjednog mjesta „Ugao“ granični kamen 25 - sekcija 8.
Bila su dvojica policajaca dolazili su iz smjera istoka i išli su u smjeru zapada.
Pošto su razgovarali čuo sam da mi netko ide u susret, pomislio sam prvo da nije netko od naše vojske pa sam se sakrio iza jednog stabla sa namjerom da ih poplašim.
Kada vidim idu dva austrijska policajca, bili su starosti oko 40 godina.
Ušli su u naš teritorij jer sa njihove strane je bila strmina pa nisu mogli šetati.
Uzeo sam puškomitraljez u ruke i izišao sam iza stabla od njih na udaljenost od oko 30 metara, njihova je reakcija bila prvo iznenađenje, drugo nisu znali koji je moj naum bio sa tim naglim izlaskom, zatim su shvatili sa su na teritoriju Jugoslavije pa su se vratili na samu crtu granice.
Nastavili su se kretati prema meni i jedan od njih je podigao ruku i pozdravlja me.
Ja sam isto tako podigao ruku da njih pozdravim.
Gledali su me ono sa velikom pažnjom jer nisu znali što sam ja naumio i hoću li im što prigovoriti zbog toga što su se kretali Jugoslavenskim teritorijem.
Onda sam se nasmija, stavio sam puškomitraljez o desno rame.
Sada su se i oni nasmijali bilo im je lakše jer me na prvi pogled nisu mogli pročitati.
Jedan od njih je iz džepa izvadio kutiju cigareta marke „Dama“ te mi je ponudio da uzmem cigaretu.
Uzeo sam jednu cigareta tek tako iako ne pušim cigarete pa sam je stavio iza uha jer sam je imao namjeru dati vojniku Popovoću Zoranu koji je bio na zasjednom mjestu „Žbun“ oko 200 metara dalje od mene istočno.
Onda me nešto upitao na njemačkom ali ga ja nisam razumio što hoće.
Tada smo se koristili malo, engleskim, malo jugoslavenskim, malo pantomimom itd. da bi se razumjeli.
Kada je vidio da ga ne razumijem onda je upitao: „Ti, Crna Gora , Makedonija“.
Tada sam vidio na što misli pa sam mu rekao da sam iz Hrvatske iz Splita.
Jedan od njih kaže: „Ja u Split, aeroplane“, pa je raširio ruke imitirajući avion.
Zatim jedan pita koliko ima vojnika tu na granici ja mu izmislim 8 vojnika, mada nas je tada tu bilo 4 na čitavom potezi od 2184 metra zapadne kopnene strane granice koja 95 % ide vrhom jednoga brda.
Tada su me ponudili sa žvakom.
Ja i dan danas imam omotnicu te žvake kod sebe: „Wrigleys - Doublemint“.
A onda se dogodi ono što pogađa sve vojske i sve policije na svijetu.!?
Pita me austrijski policajac koji je nosio kožnu torbu o ramenu: „Drink“ i pokazuje rukom kao da ispija nevidljivu bocu.
Kažem ja „No, no „ pokazujem mu svoje prekrižene ruke tj. da ću u zatvor.
Oni su obojica prasnuli od smijeha.
Onda su nešto malo razgovarali njih dvojica na njemačkom i pozdraviše me podigavši ruke i odoše u smjeru zapada.

Bravo Splite evo cista petica od mene i za ovu pricu
Kad se setim pitacu opet nesto.....
Ps:A slabo se i ti javljas,a cin.......mozda imam mnogo veci ko zna? .....hehehe sala mala

Citat :

Kapetan Gringo.!!!

Ajde samo piši dobro ti ide a i zanimljivo je, svaka čast!!!

Druže kapetane Gringo.!!!

Možda je vama to zanimljivo ali mene to pisanje satare.!

Tu je puno podataka sa Karaule "Ceršak", puno događaja i loših i dobrih.!!!

Vidjet ću hoću li objaviti sve od jednom ili postepeno dopunjavati.!!!

Malo sam dobio volje kada san nekidan vidio da se prijavio na forum bivših pripadnika nekadašnje JNA jedan vojnik koji se registrirao pod šifrom "graničar šentilj".!!!
To je prva karaula sa zapadne strane moje karaule "Ceršak".!!!
Baš me zanima koja je klasa bio i koje je godine bio.
Znam da je komandir njegove karaule 1988/1989 bio jedan zastavnik zvali smo ga sa nadimkom "FIKS".!!!
Vidio sam također da još nema niti jedan komentar na forumu.
Poslao sam mu poruku ali se ne javlja možda još nije ušao u tehniku rada foruma.
Baš me zanima o čemu će on pisati.!!!

Ma javiti će se on samo triba vremena i ne trebaš nas zvati tim činovima oni su osmišljeni kao neka nagrada za trud i pisanje na forumu ali ne kao neke zapovjedne dužnosti, kao što ti navede Aleksandar možda imamo i veči ili smo imali!!!

Vojnik Graničar (citat):

Oni su imali posebne čizme, jedan dio uniforme koju su zvali „Pelerina“ to je kao da prekrijete ramena dekom tako to izgleda (slikovito), te kape šilterice (slično kao glumac Boris Dvornik u filmu Kapelski kresovi).

Ako se ne varam takve odore su nosili vojnici koji su bili rod Brdsko-planinska pješadija to je bio poseban rod i jedan od obućnih centara za taj rod bio je u Delnicama!!

Austrijsku granicu ne čuva ni vojska ni policija. neznam za SFRJ ali prema Madjarskoj sigurno su obezbedjivali granicu.prvo sto sam uocio je naoruzanje .automarska puska vrlo neobicnog izgleda Steyr-AUG lici na francuske FAMAS. zelena uniforma i neka smesna kapa na kojoj ima nekakav grb vise lici na bedz. na mene austriski vojnici nisu ostavili nikakav utisak sta vise potsmeh.

Pozdrav svima,
Ja sam bio kasarni Tone Tomšić VP 8164/20-3,klasa septembar 1988/89,tako da sam na karaulu Šentilj došao negdje u januaru 89.
Ljude koje opisujete uglavnom su mi imenima poznati,desetar Alija mi je bio komandir odjeljenja,komandir voda Zilkić Munir,komandir čete Šokec Marijan.
Ceršak je bila nama susjedna karaula i imali smo spoj kod rupe desno od graničnog prelaza Šentilj,te smo se često sretali na spoju,a kod nas se to mjesto zvalo Bunker-Ježevi i bilo nam je na desnom krilu zone odgovornosti.
Koliko se sjećam na toj karauli je bilo više mojih klasića,a jedan od kolega je bio i Cvetković (ne sjećam se imena) iz Požarevca,koji mi je bio dobar drug u Mariborskoj kasarni.
Evo toliko za početak i pozdrav svima ,,,

Vojnik Graničar (citat):

Napominjem iz jugoslavije su samo bježali vani u jugoslaviju nije nitko ulazio sa namjerom da u njoj ostane.
Austrija je utvrdila da je osiguranje granice preskupo i da to oni ne mogu financirati.
A zašto da i pokušavaju to raditi kada to radi „bogata Jugoslavija“.

Gradnja aerodroma je počela 1956 g., da bi aerodrom zbog Ruske invazije na Čehoslovačku proradio 1968. g., ali su se radovi intenzivno nastavili do 1978 g. Pouzdano se zna da je aerodrom financiran sredstvima međunarodne banke koja je odobrila sredstva za izgradnju putova u SFRJ. Radovi su koštali 4 milijarde US dolara.
CITAT O AERODROMU ZELJAVA,to je sitnica koliko je para dzabe baceno

graničar šentilj (citat):

Pozdrav svima,
Ja sam bio kasarni Tone Tomšić VP 8164/20-3,klasa septembar 1988/89,tako da sam na karaulu Šentilj došao negdje u januaru 89.
Ljude koje opisujete uglavnom su mi imenima poznati,desetar Alija mi je bio komandir odjeljenja,komandir voda Zilkić Munir,komandir čete Šokec Marijan.
Ceršak je bila nama susjedna karaula i imali smo spoj kod rupe desno od graničnog prelaza Šentilj,te smo se često sretali na spoju,a kod nas se to mjesto zvalo Bunker-Ježevi i bilo nam je na desnom krilu zone odgovornosti.
Koliko se sjećam na toj karauli je bilo više mojih klasića,a jedan od kolega je bio i Cvetković (ne sjećam se imena) iz Požarevca,koji mi je bio dobar drug u Mariborskoj kasarni.
Evo toliko za početak i pozdrav svima ,,,

Pozdrav tebi i dobrodošao!!!

Druže Kapetane Gringo.!

Evo vidim iznad da mi se javio vojnik pod šifrom „Karaula Šentilj“.!
Bit će zanimljivo pripucavanje između mene i njega jer znamo neke iste ljude.!
Što se tiče činova mogu ja i bez njih početi pisati ali ovako nek se zna tko trese forumom, kao da smo prava vojska, he he he he.
Propale države.!
He he he he.!
Za tu državu smo dali 1 godinu života, pa na kraju vlastita vojska sruši vlastitu državu.!
He he he he.!
I ja sam malo sudjelovao u tome, to bi se u JNA reklo: „Podrivanje vojne i obrambene moći“ znam da je to Krivični zakon Jugoslavije ali ne znam koji je član i kolika je kazna zatvora za to određena.
Ovako sada svatko iz svoga lonca jede pa svidjelo se to nekome ili ne.!

Vojnik Graničar (citat):
Oni su imali posebne čizme, jedan dio uniforme koju su zvali „Pelerina“ to je kao da prekrijete ramena dekom tako to izgleda (slikovito), te kape šilterice (slično kao glumac Boris Dvornik u filmu Kapelski kresovi).

Kapetan Gringo (citat):
Ako se ne varam takve odore su nosili vojnici koji su bili rod Brdsko-planinska pješadija to je bio poseban rod i jedan od obućnih centara za taj rod bio je u Delnicama!!

Što se tiče tih vojnika znam da su na karaulu Ceršak došli iz graničnog odsjeka „Tolmin“, gdje su prošli obuku, gdje su ih obukli, jesu li brdsko-planinska pješadija, pojma nemam ali znam da su čizme morali odmah razdužiti i uzeti crne standardne, a zadržali su te kape šilterice i pelerine.
Mislim da su te čizme (ja ću ih nazvati Tolninke) bile oker boje i mogle su se zakačiti na skije i sa njima skijati, osim toga kod nas na karauli nije bilo patine za čistiti čizme takve boje.

Uglavnom su te godine rumuni masovno bježali od čaušesku režima pa smo ih mi hvatali u grupama i po 20 ljudi...
Spoj sa karaulom Ceršak je bio baš kod rupe granični kamen 45,a ispod tog brda je odmah bio granični prelaz Šentilj i znam da smo uvijek prelazeći preko graničnog prelaza žicali cigarete i piva od vozača kamiona jer su bili najdarežljiviji.
Vojnike koje spominješ iz svoje klase glavnom znam jer su neki bili desetari kad smo mi došli u septembru,a neke sam zatekao i na karauli,to je bilo lijepo vrijeme valjda i zato što je čovjek imao svega 19-20 godina.
A joj baš si me podsjetio na desetara Aliju,on je baš uvjek nastojao probrati sebi najbolje košulje,bio je još jedan desetar nuhanović,negdje od živinica on je stalno čitao PS i glumio malte ne generala.

graničar šentilj (citat):

Pozdrav svima,
Ja sam bio kasarni Tone Tomšić VP 8164/20-3,klasa septembar 1988/89,tako da sam na karaulu Šentilj došao negdje u januaru 89.
Ljude koje opisujete uglavnom su mi imenima poznati,desetar Alija mi je bio komandir odjeljenja,komandir voda Zilkić Munir,komandir čete Šokec Marijan.
Ceršak je bila nama susjedna karaula i imali smo spoj kod rupe desno od graničnog prelaza Šentilj,te smo se često sretali na spoju,a kod nas se to mjesto zvalo Bunker-Ježevi i bilo nam je na desnom krilu zone odgovornosti.
Koliko se sjećam na toj karauli je bilo više mojih klasića,a jedan od kolega je bio i Cvetković (ne sjećam se imena) iz Požarevca,koji mi je bio dobar drug u Mariborskoj kasarni.
Evo toliko za početak i pozdrav svima ,,,


Graničar Šentilj.

Imat ćemo o čemu pisati.
Pogledao sam moj dnevnik i vidio sam da sam ja dana 11.1.1989. god. srijeda, bio dežurni karaule i da je taj dan u 16:10 sati, trinaest novih vojnika iz kasarne „Tone Tomšič“ sa kamionom došlo na karaulu „Ceršak“.
Među njima je i tvoj prijatelj „Cvetković iz Požarevca“.
Morat ću pregledati čitavi dnevnik kada budem imao vremena da vidim da li sam negdje zapisao njegovo ime.
Ja i on smo dužili puškomitraljeze M72B1 7,62 mm, a skupa smo bili na zasjedi na zasjednom mjestu „Rupa“ granični kamen 45 - sekcija 8, to se nalazilo odmah iznad vašeg zasjednog mjesta „Bunker- Ježevi“ oko 100 metara zračne linije jugo-zapadno.
Vi ste bili u zasjedi na „Bunker-Ježevi“ sa istočne strane one velike ledine na jednom povišenju od oko 150 cm ako se ne varam i imali ste odličan pogled na onoga tko vam se približava sa zapadne strane i sjeverne strane a i granični prijelaz Šentilj je bio tako osvijetljen da ste sve dobro vidjeli i bez baterijskih lampi.
Za tvoga komandira odjeljenja u kasarni „Tone Tomšić“ Kurbegović Aliju mogu reći da mi je taj čovjek ostao u pamćenju kao dobričina, nije bio neki agresivac, zlopamtilo, sa njim si mogao što hoćeš.
Ja ga još pamtim kada sam ga zadnji put sam sreo u kasarni „Tone Tomšič“ 11.05.1989. god. četvrtak oko 10:00 sati ispred zgrade 2 čete na dan kada sam se skidao iz JNA.
On je stajao ispred zgrade 2 čete sa smiješkom na licu, bilo mu je žao što se rastajemo.
Tada sam mu rekao desetare više se ja ti nikada u životu nećemo vidjeti.
Tako je prošlo 22 godine, ja ništa ne znam o njemu a on o meni, možda nekada i on prošara internetom i vidi da sam ja o njemu na ovome forumu nešto pisao, čudni su puti gospodnji.
Ja sam imao njegovu adresu ali ovi moji su tu bilježnicu slučajno bacili tako da sam izgubio ne samo njegove podatke nego i od tvoga prijatelja „Cvetkovića iz Požarevca“.
Taj tvoj komandir voda Zilkić Munir, njega ne znam, on je vjerojatno bio mlađi vodnik ili vodnik a oni su se izmjenjivali kao i obična vojska , uglavnom ja ga ne znam.
Komandir čete Šokec Marijana, njega znam, o njemu možeš naći neke stvari preko interneta u časopisu „Hrvatski vojnik“ , da ti skratim prešao je iz JNA u Hrvatsku vojsku kada je vidio što se radi u JNA i kud je krenula ta vojska.
Uglavnom još se čujemo „graničar šentilj“, ne možemo ispucati sve u jednom danu, he he he.

Stariji vodnik I klase, jelen pivo.!

"Vojnik Graničar", (citat):
Napominjem iz jugoslavije su samo bježali vani u jugoslaviju nije nitko ulazio sa namjerom da u njoj ostane.
Austrija je utvrdila da je osiguranje granice preskupo i da to oni ne mogu financirati.
A zašto da i pokušavaju to raditi kada to radi „bogata Jugoslavija“. [/quote]

„Stariji vodnik I klase, jelen pivo“ (citat):
Gradnja aerodroma je počela 1956 g., da bi aerodrom zbog Ruske invazije na Čehoslovačku proradio 1968. g., ali su se radovi intenzivno nastavili do 1978 g. Pouzdano se zna da je aerodrom financiran sredstvima međunarodne banke koja je odobrila sredstva za izgradnju putova u SFRJ. Radovi su koštali 4 milijarde US dolara.
CITAT O AERODROMU ZELJAVA,to je sitnica koliko je para dzabe baceno.


E moj Stariji vodniče I klase, u nastavku „Jelen pivo“, he he he.!
Koliko je JNA bila sposobna potrošiti para toliko ih ne bi ni tiskara novca u Beogradu na „Topčidaru“ mogla tiskati.
Kada su u tiskari vidjeli da je to rupa bez dna, onda su se sjetili onih novčanica sa onim nulama kojih je bilo toliko da ti je trebao netko tko bolje vidi da prebroji te nule da bi znao o kojoj se novčanici radi.
Što se tiče toga aerodroma „Željava“ imam prijatelja koji se zove Mile Pecić i živi u jednom selu pored toga (bivšeg aerodroma) kaže da je na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom tj. da neke piste su u Bosni a neke u Hrvatskoj i da Bosansku stranu aerodroma čuva bosanska policija a našu navodno nitko.

Slovenija placa 150miliona eura godisnje Italiji za kontrolu i obezbedjenje vazdusnog prostora jer nema svoje RV.Koliko je TAM iz Maribora posle 1991 prodao kamiona,veriovatno nijedan a JNA je bila najveci kupac. Djuro Djakovic je proizveo jedan tenk za dvadeset godina. namera zapada i centara moci je bila da nas kompletno unisti i vojno i ekonomski. sta znaci sloboda i demokratija radnicima koji su ostali bez posla i parceta hleba.NISTA

E Splite Splite, dao si mi pohvalnicu bas na 22.12. Dan JNA . NIsam dobio nikada bolju pohvalu. HVALA

Zastavnik I klase Aleksandar Obradović.!!!

U ime FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA,

a bez znanja naših pazitelja tj. generala i admirala,

koji ne znaju da sam ovo napravio,

dajem ti značku primjeran vojnik,

da je nosiš na svojim prsima kroz čitavu Loznicu i danju i noću,

i opet, i svaki put i tako da ne duljim evo ti je:

[You must be registered and logged in to see this image.]

OVO MOZE U ONO.....VOJNIK VOJNIKU ..... Posto je i znacka bez "znanja" tako sam i ja ovo, bez "znanja" pa.....
kada sam ja sluzio jna , to je bila ljubljanska armijska oblast 9. armija, komandant gen.Branko Jerkic

[You must be registered and logged in to see this image.]


05.10.1982.Crnomelj........................................19.05.1988.Maribor

Bravo Splite za ove poslednje dodatke,.....cista petica

Citat :

Zastavnik prve klase Aleksandar Obradović.!

Bravo Splite za ove poslednje dodatke,.....cista petica

Znao sam da ćeš izvršiti kontrolu bez da sam ti se najavio.! Ha ha ha ha
Prihvaćam čistu petici, ma prihvatio bi da je i manje.!!
Kad učitelj učenika ocjeni sa čistom peticom onda je stvarno čista petica.!!
Još ću fotomontažu karaule malo urediti tj.
stavit ću joj kod ulaznih vrata orginalnu tablu "Karaula Ceršak" i kućni broj.
Mada se neće moći pročitati ali tako bi izgledalo da se gleda i daljine.!!

Svi smo mi ucenici Splite....
A znas da mi nece promaci....

A kakva je boja karaule bila kada si ti bio u jna. Zuta (sl.br.5) ili siva, ove dve ispod Trebao si da otvoris prozore SALA MALA
Setio sam se Splite, neki tvoji zemljaci, momci iz Hrvatske,imaju lep hobi.....skoro sam video,nabavili su MAPE i obilaze mesta gde je bilo granicno kamenje sfrj(granica sa Italijom)to sam gledao Prave tako snimke i fotografije ....dosta dobra ideja....

Citat :

Podporučnik Aleksandar Obradović.

A kakva je boja karaule bila kada si ti bio u jna. Zuta (sl.br.5) ili siva, ove dve ispod Trebao si da otvoris prozore SALA MALA
Setio sam se Splite, neki tvoji zemljaci, momci iz Hrvatske,imaju lep hobi.....skoro sam video,nabavili su MAPE i obilaze mesta gde je bilo granicno kamenje sfrj(granica sa Italijom)to sam gledao Prave tako snimke i fotografije ....dosta dobra ideja....

Uz naj bolju volju ja ne mogu procjeniti kada je nastala ova slika karaule u žutom izdanju.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Ja sam bio na karauli "Ceršak" do 11.5.1989.god. i ona je izgledala ovako.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Što se tiče prozora ona je noću morala biti čitava zatvorena (kao u oklopu).
JNA se bojala da će emigranti preći preko granice i kroz otvorene prozore u karaulu ubaciti eksploziv te nas pobiti i pobjeći nazad preko granice.
Ovo što vidiš to je fotomontaža, pokušat ću naći negdje prozore i postaviti ih pa ćeš viditi kako izgleda sa otvorenim prozorima. Ha ha ha ha.
Ona ulazna vrata u karaulu to sam na jednoj sliki pronašao njena orginalna vrata i postavio sam ih kao i ploču "Karaula Ceršak" i kučni broj karaule.
Po izgledu karaule mislim da je zastavnik prve klase Spasković Radoje predao Slovencima bez borbe .
Mada sam na njoj na dva mjesta vidio tragove koji bi mogli biti od metaka (označio sam ih strelicama).
A ovi što obilaze granicu sa Italijom, hm, hm, tu vrijedi ona koliko para toliko i muzike.!!
Ponekad i mene uhvati želja viditi šta je od nje ostalo i kako to sada izgleda, ali ona je sada u evropskoj zajednici, pa treba putovnica, pa treba novaca, pa treba slobodnoga vremena, pa volje i na kraju sve to organizirati a mislim da će to potrajati.!!!
I naj zadnje gdje si vidio te slike što su ih objavili ti iz Hrvatske što obilaze granicu sa Italijom.!?

Pa da ti kazem Splite , izgleda mocno poput nekog bunkera, za takvu namenu je i pravljena svakako.A ovi momci sto kazem , po mom misljenju moraju na prvom mestu imati para i normalno volje za to.Evo ovde pretrazi.....

[You must be registered and logged in to see this link.]

@ Vojnik Graničar samo da znas da si ti imao najveci uticaj za moje prijavljivanje na forum.
Da neko ne shvati pogresno-forum je super.....ali citajuci neke postove gore navedenog granicara ostao sam bez daha.
Sve pohvale za iskrenost!!!

Splite je li elektrana bila u funkciji kada si ti bio u JNA Nesto sam citao o elektranama na Muri pa me interesuje.

Citat :

Vojniki graničar NiK.!!!

Ja sam saznao slucajno-trazeci na google nesto vezano za mesto gde sam ja sluzio vojni rok.
Bio sam odusevljen ali se nisam odmah registrovao vec sam prvo pregledao forum i kad sam procitao neke postove jednog clana vise nije bilo dileme.

@ Vojnik Graničar samo da znas da si ti imao najveci uticaj za moje prijavljivanje na forum.
Da neko ne shvati pogresno-forum je super.....ali citajuci neke postove gore navedenog granicara ostao sam bez daha.
Sve pohvale za iskrenost!!!

Ni ja nemam dileme: vojnik graničar NiK, dobro došao na FBPNJNA.!!!

Citat :

Podporučnik Aleksandar Obradović.!!!

Splite je li elektrana bila u funkciji kada si ti bio u JNA Nesto sam citao o elektranama na Muri pa me interesuje.

Mi nismo imali pristup toj elektrani iako je ona od karaule bila udaljena oko 300 metar zračne linije sjevero-istočno.!
Mislim da je radila u to vrijeme elektrana.!
Znam da kad bi ja išao u patrolu uz granicu i uz kanal koji je vodu Mure provopdio do elektrane uvijek bi u taj kanal gurnio neko staro stablo koje bi dovukao iz šume i meni je to bilo interesantno kako voda nosi to stablo.
Ali radnici na toj elektrani jebavali bi mater i meni i stablima jer bi ga morali vaditi iz rijeke da im ne začepi kanale koji vode do turbina elektrane.!!
I tako je trajao rat između mene i njih oko 9 mjeseci, mislim da su posidili dok sam ja kod njih bio u JNA kao vojnik graničar.!!!

Joj, joooj, al' si bio vrag Kupanje.....pecanje....jel toga bilo Vojsci je najsladje ono sto je zabranjeno , kao i deci

Citat :

Podporučnik Aleksandar Obradović.!

Joj, joooj, al' si bio vrag Kupanje.....pecanje....jel toga bilo Vojsci je najsladje ono sto je zabranjeno , kao i deci

Kod mene nije bilo toliko šume i ne stanujem blizu rijeke a kao vojnik graničar po 6 sati patrole po granici dosadi pa onda malo ubiješ dosadu kako sebi tako i drugima.!! Ha ha ha ha
Neki graničari iz klase prije nas su pokušavali pecati ali nije to išlo jer su se bojao kontrole iz Mariborskog graničnog odsjeka, pa zastavnika Spasković Radoja, pa svakoga ko bi naišao....
Tu je vrijedila ona narodna izreka koju je jedan moj prijatelj iz Gornjeg Vaganca kod Plitvičkih jezera meni znao često reći i koji prati ovaj forum i čita što ja pišem, pa kaže: "Boj se Vuka boj se Lisice nikada u šumu".!
Tako i oni nikada od njih ribiča i ribarenja.!!!
A kupanje u rijeci, niko se od nas nije kupao, rijeka je bila mutna, neprozirna, hladna, a nisam nikada ni mještane vidio da se kupaju pa čak ni austrijance na austrijskoj strani.
Mislim da je to dovoljno slikovito kazano.!

Na slici br.9 i br.10 vidi se kao da malo krov i dimnjak ne stoje "kako treba"....To je verovatno od tog gadjanja sto si rekao.
A ova slika gde je zuta boja u pitanju moze biti da je stara , mozda kada je izgradjena kao nova da je izgledala tako

Vojnik Graničar (citat):

Citat :

Vojniki graničar NiK.!!!

Ja sam saznao slucajno-trazeci na google nesto vezano za mesto gde sam ja sluzio vojni rok.
Bio sam odusevljen ali se nisam odmah registrovao vec sam prvo pregledao forum i kad sam procitao neke postove jednog clana vise nije bilo dileme.

@ Vojnik Graničar samo da znas da si ti imao najveci uticaj za moje prijavljivanje na forum.
Da neko ne shvati pogresno-forum je super.....ali citajuci neke postove gore navedenog granicara ostao sam bez daha.
Sve pohvale za iskrenost!!!

Ni ja nemam dileme: vojnik graničar NiK, dobro došao na FBPNJNA.!!!

@ Vojnik Graničar-Hvala na dobrodoslici

Citat :

Podporučnik Aleksandar Obradović.!

Na slici br.9 i br.10 vidi se kao da malo krov i dimnjak ne stoje "kako treba"....To je verovatno od tog gadjanja sto si rekao.
A ova slika gde je zuta boja u pitanju moze biti da je stara , mozda kada je izgradjena kao nova da je izgledala tako.

Ne bi baš rekao da je tako.!!??

Pogledaj sad ovo.!
Pogledaj ovu granu na jeli, vidi se i na jednoj i na drugoj slici.!
Nije moguče da ta grana tu stoji 23 godine a da se ne pomakne.!!!
Ja ipak sada mislim da je žuta karaula današnji izgleg karaule "Ceršak" V.P. 5457.!
A slika žute karaule je nastala vjerojatno odmah nakon što je karaula zauzeta te je prepiturana i u nešto prenamjenjena.!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da,da ....lepo si to primetio Splite Ima jos jedna stvar koja se vidi i kazuje da si najverovatnije u pravu.Pogledaj DIMNJAK.... Na "zutoj" NEMA onog karakteristicnog "zavrsetka" na dimnjaku(verovatno nisu hteli da ga rekonstruisu i dograde jer verovatno i nema funkciju).Dok na "sivoj" IMA.......igramo se detektiva,neka ne zamere generali

[You must be registered and logged in to see this image.]moze da bude a moze i da ne bude tako

Kakve ste radiostanice imali(rup-6,rup-3) i koliko?

Citat :

Graničar Zagorac.!!!

Kakve ste radiostanice imali(rup-6,rup-3) i koliko?

Ne znam kako je bilo kod tebe na "Karaula Drenak - V.P. 6052/9 - 1982/1983".
Ali kod mene na "Karauli Ceršak V.P. 5457" su bile tri vrste uređaja.


Naj češće smo upotrebljavali ovaj uređaj "M-63" točnije svaki dan minimalno 10-ak puta.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zatim ovaj uređaj "UKT FM 66/13i" koji smo nosili na teren i danju i noću, ali uređaj je često bio u kvaru, niti jednom se nije dogodilo da je netko došao na karaulu da ga popravi a tako nam je mnogo značio u šumi, daleko od karaule, u mraku, bar si mogao zanti da nekome možeš javiti ako ti se nešto desi, ako ti treba pomoć, informacija ili bilo što drugo.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Ovaj uređaj "RUP -12" smo vrlo rijetko koristili, ja se siječam samo jednom, bila je neka vježba na razini Mariborskog graničnog odsjeka, pa smo ga postavili na balkon koji se nalazi iznad ulaznih vrata karaule samo iz jednoga razloga jer je imao ogromnu antenu, mislim oko 4 metra visine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Naj češće smo upotrebljavali ovaj uređaj "M-63". provera ispravnosti telefona Gusteru pridrzi ove dve zice.

-M-63 mi smo zvali rup-3 i služio je za kontakt Debra i karaule te karaule i graničara na rejonu.
-UKT FM-66/13 mi smo zvali rup-6 i služio je graničarima da sa terena imaju kontakt sa karaulom. Dok sam ja bio na Drenku imali smo ih 6
i rezervne baterije koje su se čuvale u Gavrinoj kancelariji. Baterije su se dopunjavale. Postojao je i civilni telefon i linija, ali je imao vezu samo sa
komandom u Debru.

Primjerna vojnićino, koji ti je bio broj osnovnog naoružanja na obuci, a koji na karauli?

Citat :

Graničar zagorac.!!!

-M-63 mi smo zvali rup-3 i služio je za kontakt Debra i karaule te karaule i graničara na rejonu.
-UKT FM-66/13 mi smo zvali rup-6 i služio je graničarima da sa terena imaju kontakt sa karaulom.
Dok sam ja bio na Drenku imali smo ih 6 i rezervne baterije koje su se čuvale u Gavrinoj kancelariji.
Baterije su se dopunjavale.
Postojao je i civilni telefon i linija, ali je imao vezu samo sa komandom u Debru.

I mi smo imali 3 uređaja "M-63", jedan je bio u karauli, jedan u osmatračnici na zapadnom terenu karaule (oko 800 metara zračne linije od karaule) i jedan kod portira u tvornici „Tovarna Lepenke Ceršak“ koji nam je javljao na karaulu kad bi se nepoznate osobe uputile piteljkom koji prilazi pored portirnice prema državnoj granici.
Mislim da je to jedinstven slučaj da civili imaju zaduženje da vojnim uređajem obavještavaju vojsku o kretanju nepoznatih osoba uz tvornicu prema državnoj granici.
Imali smo još jedan ovakav uređaj u dežurani karaule.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rekao sam već jednom radio uređaji su nam često bili u kvaru, nitko se od ovlaštenih osoba u JNA o njima nije brinio, dok sam ja bio na karauli nikada nitko ih nije došao popraviti ili pregledati da vide u kakvom su stanju.
A civilni telefon to je bio samo san, ustvari u selu Ceršak kod poštanskog ureda je bila telefonska govornica, he he he.
I to nam je bio civilni telefon i to ako si imao kovanica za ubacivati u njega.!!!

Bili smo u siromašnijoj republici od vas, ali mi se čini da smo bili na osjetno višem nivou od vas!

Citat :

Graničar Zagorac.!!!

Bili smo u siromašnijoj republici od vas, ali mi se čini da smo bili na osjetno višem nivou od vas!

Slažem se.
Ali si zaboravio da su sve ostale republike SFRJ-a ulagale u to Kosovo koje je bilo bačva bez dna kao što je i danas.!!!
Osim toga sam si rekao: "Svrha pratnje Gavre , nemiri na Kosovu, vanjski i unutarnji neprijatelj, albanska iredenta iz tih razloga osiguravana je sigurnost zapovjednika".
Zato ste i imali više od nas na ovim "mirnijim granicama".!!!

Nisam bio na Kosovu, zapadna Makedonija u nekim dijelovima ima i imala je pretežito stanovništvo albanske nacionalnosti!

Citat :

Graničar Zagorac.!!!

Nisam bio na Kosovu, zapadna Makedonija u nekim dijelovima ima i imala je pretežito stanovništvo albanske nacionalnosti!

Okruživali ste takve granice Makedonija - Albanija - Kosovo, sve se svodi na isto.!!!
Opet su tu bili prisutni "Nemiri na Kosovu, vanjski i unutarnji neprijatelj, albanska iredenta", kao što si i sam rekao .!!

Točno,sve prema sposobnostima, he, he,..
Što je sa osnovnim naoružanjem?

Citat :

Graničar Zagorac.!!!

Točno,sve prema sposobnostima, he, he,..
Što je sa osnovnim naoružanjem?

Naoružanje na karauli "Karauli Ceršak V.P. 5457".!!!
Mislim da se je naoružanje svodilo po svim karaulama Mariborskog graničnog odsjeka na isto.!!!
Lako naoružanje, kalibar 7,62 mm i snajperka 7,9 mm.!!!