Samo za ljubitelje prave hrane (treći dio teme)

pera84 (citat):

Obicno u kuhinji koristim "odokativni" sistem. Precizne mjere (moje misljenje) su bitne za torte i kolace, sve ostalo moze plus/minus.
Ja sam na primjer ovdje stavio samo kilogram paradajza ali sam namirio s pola kilograma vise mesa.


Originalni recept glasi:

1,5 kg paradajza
750 gr crnog luka
1 patlidzan
2 tikvice
5 paprika
1 veza persuna
1 kg govedjeg mesa
60 gr pirinca
1,5 dl ulja 
2 dl vode
so
biber

I kod mene je sve odokativni (ili - kol'ko imam), samo me zanimalo za pirinač, jer njega rijetko spremam zbog teškog pranja...

Sloba1 (citat):

Krempita[You must be registered and logged in to see this image.]

Bravo! Lijepo izgleda. Kako si napravio?

Skinuto sa zvanicnog sajta "Crossfit".
Vrlo zanimljiv nacin da se za jedan minut pokaze sve sto trebate znati o spremanju nekog jela:

Potrebne namirnice:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bijeli luk pomijesati s maslacem i istopiti na laganoj vatri

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dodati mlijeko i krompir isjeckan na kockice. Kuhati poklopljeno na laganoj vatri.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krmenadle uvaljati u umucena jaja pa u mrvice. Poredati na pleh pokriven vostanim kuhinjskim papirom i peci u 20 minuta na 200C (prethodno zagrijati)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Salata po zelji, u mom slucaju dvije vrste paradajza, crni luk, ulje i sirce.

[You must be registered and logged in to see this image.]

E ovako se sluze spagete u Mesini , Sicilija . Domacinski[You must be registered and logged in to see this image.]

Scampi Linguini u sosu s bosiljkom i pecenim bijelim lukom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Колега је ово лепо урадио, усликао, па просто само што не излети с компа да се једе

Pečenje. U Vojvodini se dosta jede.[You must be registered and logged in to see this image.]

Zašto su sol i papar uvijek zajedno?

Sol i papar - nerazdvojan par naših stolova. U mnogim receptima nalazi se uputa "posolite i popaprite prema ukusu", a drugi začini se niti ne spominju.

Za početak, bez soli ne možemo živjeti: našem tijelu dnevno treba tri do osam grama soli kako bi funkcioniralo. Upravo zato sol je uvijek bila vrlo važna roba, dosovno je gradila carstva.
Rimski vojnici bili su plaćeni u soli, od tuda i dolazi engleska riječ 'salary'.
Zahvaljujući soli, hrana nam je ukusnija. Za razliku od drugih začina koji hranu preplavljuju sa svojim okusom, sol naglašava izvorni okus hrane. Na primjer, dodamo li limunov sok na odrezak, odrezak će dobiti okus po limunu, ali sol će naglasiti upravo okus mesa.
Papar je bio popularan začin kod starih Rimljana i u Srednjem vijeku. Do Europe su ga dopremali Arapi koji su ga skupo zaračunavali. Kad su u 16. stoljeću Europljani sami počeli ploviti do Azije, papar je pojeftinio, ali je i dalje uz ostale začine, bio statusni simbol.
Ono što ističe papar kao začine jest da sadrži ulja koji se dobro tope u vodi i zato jednoliko začinjavaju jelo. Blago je pikantan i tako podražava okusne pupoljke te povećava proizvodnju sline. Uz to, daje malo svježine kuhanim jelima...
Dakle, sol i papar dugo su bili zajedno prisutni u kuhinji, ali za njihov dolazak na stolove zaslužan je jedan izbirljiv kralj. Luj XIV. nije podnosio prejako začinjenu hranu. Štoviše, smatrao ju je vulgarnom i zabranio sve začine osim soli, papra i peršina. Sol i papar došli su tako na kraljevski stol u 17. stoljeću i ostali zajedno sve do danas.

Više:
[You must be registered and logged in to see this link.]

Sol i papar kao jedini začini su premalo u obilju začina.

Priprema za kuvanje pasulja[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
To bi bilo to, iz ovih nekoliko slika. Izvinjavam se, Ja ne umem, da poredam jednu ispod druge. Verovatno ni slike nisu istog formata pa dođu raštrkane ili iskoče duplo, pa sam morao ovako.

Sloba1 (citat):

Priprema za kuvanje pasulja[You must be registered and logged in to see this image.]

Za 55 godina se dobro držiš 

VBČ (citat):

Sloba1 (citat):

Priprema za kuvanje pasulja[You must be registered and logged in to see this image.]

Za 55 godina se dobro držiš 

Hvala.. Da. Svi se čude mladolikom izgledu a nekima i lk pokazujem jer ne veruju da ću u septembru imati punih 56 i vatam 57-u godinu

Iznenadite ukućane za Uskrs, nije komplicirano:

Pohana punjena jaja, francuska salata i rajčica sa svježim sirom.
Jaja se skuhaju u tvrdo, ohlade i prerežu po dužini. Izvadi se žumanjak, a unutra stavi smjesa šunke, vrhnja, majoneze, senfa, malo feta sira, peršina i papra. Može i tunjevina umjesto šunke. Polovice se napune i spoje, smjesa će ih 'zalijepiti'. Paniranje je klasično, dvostruko - brašno, jaja, krušne mrvice, pa ponovo jaja, krušne mrvice. Pržiti kratko u dubokom ulju dok ne dobiju lijepu boju.

Polusuhu šunku treba posušiti do kraja da dozrije, ili izrezati na komade pa skuhati, može se 'višak' i zalediti.

4 vece paprike (nije obavezno da su u bojama al izgleda ljepse)
8 svjezih kobasica (vrsta po licnom ukusu ili sta ima u mesnici)
1 glavica bijelog luka
2dl bijelog vina

[You must be registered and logged in to see this image.]

U dobro zagrijanoj tavi proprziti same kobasice tek toliko da puste masnocu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izvaditi kobasice i u istoj tavi proprziti paprike isjecene na ploske dok ne omeknu
Bijeli luk dodati pri kraju jer inace izgori.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vratiti kobasice, uliti vino i kuvati 15 min u poklopljenoj posudi a zatim jos 5 (dok vino ne ukuha) otvoreno.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posoliti tek na kraju jer zavisno od kobasica koje i same sadrze dosta soli moze se lako presoliti

[You must be registered and logged in to see this image.]

Punjene paprike iz mesnice, spremne za kuhanje. (45 kn kilogram.)
Netko kaže super, netko ne bi ni probao jer ne vjeruje mljevenom mesu koje nije sam samljeo ili barem gledao što se melje.

Može 'sushi' i ovako...

NUORO & NAJVEČJI OVČJI SIR NA SVETU

Z njegovimi 598,5 kilogrami, premerom 165 cm, višino 60 cm in 12 mesečnega zorenja je ""Gigante del Cedrino" di Loculi v provinci Nuoro si je zaslužil laskavi naslov "Največji sir na svetu iz ovce"  (Largest block of cheese - sheep's milk). Tako je v Guinnesovi knjigi rekordov iz leta 2010, prehitel sir iz Ascoli Piceno, ki je tehtal 534,7 kg, premer 158 cm ter višine 29 cm.

Guinessov rekorder je bil narejen iz 4.500 litrov ovčjega mleka, 25 kg soli, 700 ml sirila in 200 g lečne fermentacije. Županu iz mesta Loculi, Alessandro Luche je bil izročen certifikat Guinness World Record, sam ovčji sir "rekorder" pa je bil dan na mizo za preizkus gostom. Vsak košček rekorderja za degustacijo stane 5 €, lahko ga naroči preko spleta. 
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                        Ponosni sirarji svetovnega rekorderja

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                             Na podest so največji ovčji sir dvignili z viličarjem

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                            Največji ovčji sir ima premer 165 cm in višino 60 cm

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                             Sirarji so imeli polne roke dela

Moj je moto." Ako nema mesa odmah me ubij, nemoj me mučit".
Šalu na stranu, no ja kao pravi Slavonac volim sva jela sa mesom ili od mesa, a osobito suhomesnate proizvode, šunku odstajalu najmanje 2 godine, kulen ali samo kao predjelo, slaninu, kulenovu seku. Nisam baš ljubitelj suhih kobasica, ali u nedostatku drugih delicija može i ona. Zatim svinjsku paštetu,
suha rebra, čvarke. Eh, čvarci, nekad sirotinjsko jelo a sada zabava za bogate. Za 1 kg u Zagrebu traže i do 150,00 kn ( 20 Eur), premda se kod nas u Vinkovcima mogu naći za puno manje novaca.
Obožavam i krvavicu, ali samo onu koju mi sami proizvedemo i kad je meso potrebno za nju rezano a ne mljeveno, te da je bilo najviše 3 puta u pušnici na dimu.
Obožavam hladetinu ili lučenje, a ona se kod nas tradicionalno priprema za Božić i Novu godinu.
Osim toga, kad sam već spomenuo te blagdane, u Slavoniji je običaj a najviše od Šokaca, koji se zadržao do današnjih dana, da se priprema pečena breskorka, odn. bundeva. Moji pok. roditelji su takvu bundevu samo prerezali, očistili od koštica i stavili u tepsiju da se peče zajedno sa korom.
Uh, kad se vratimo sa ponoćke, jedemo breskorku zajedno sa korom, koja bude vrlo hrskava, zatim kiseli kupus sa pečenom kobasicom i hrenom...i naravno lučenje.
Sve se to zalije sa vinom, ili nekim drugim alkoholnim pićem.

Kad sam na moru, odn.ljetovanju, tada mijenjam navike ali ne previše.
Imamo svoju kuću, i tada je jednostavnije pripremanje jela na roštilju ili ribe na gradelama jer imamo zidani komin, kako se to u Dalmaciji naziva.
Veliki sam ljubitelj ribe na žaru, osobito bijele oborite ribe,jer mi je plava riba dosta teška za želudac. Nju me naučio spremati nećak koji je pomorac i u slobodno vrijeme ribar, koji je od malih nogu na moru.
Spremam Sarune, Ovčicu, Fratra, sve isključivo na gradelama, odn. na žaru.
Spomenuta je sve bijela riba, ugl. su to ribe veličine dlana osim saruna koji se negdje zovu i Šarunima, i koji mogu narasti i do kilograma težine.
Prvo se riba naravno očisti i izvade joj se iznutrice, nasoli se krupnom solju i to samo iznutra. Potom se prebriše papirnatim ručnikom.
Za žar i potpalu koristim drva tzv. mastrinke, ali najbolje je maslinovo drvo.
Za pripremu ribe ne treba velika količina.
dakle, kad je žar spremna na gradele stavim ribu i cijelo vrijeme pečenja premazujem ribu sa maslinovim uljem, a pravilo je, da kad se riba okrene na gradelama ( cijele gradele se okreću ) da i tu stranu ribe premažem maslinovim uljem. Nakon 3 okretanja riba je gotova  a to se vidi i po očima ribe koje ispadnu ili postanu bijele boje.
na kraju ili ored kraj u žar dodam petrusimula, odn. ružmarina, jer riba tada dobije jedan krasan miris.
Njega stavim na žar vrlo malo, 10 cm, i onda je to to. U slast svima

"Tomahawk" steak
 Nista komplikovano, krupna sol, dimljena paprika, crni i bijeli biber (mljeveni)
Jedina zackoljica je da rostilj mora biti dovoljno veliki i da ima poklopac.
Briketi se poloze na jednoj strani a druga se ostavi "hladna.
 Jaka vatra, nemojte brinuti ako meso "gori" u tome i jeste sav trik.
Tri minuta sa svake strane a onda skloniti s direktne vatre i ostaviti poklopljeno
na "hladnoj" strani dvadeset minuta za "medium"
Ako je rostilj mali druga polovica kuhanja moze se zavrsiti i u pecnici prethodno zagrijanoj na 200C


[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo je finalni proizvod

[You must be registered and logged in to see this image.]

A da bi imali realanu sliku o cemu se radi

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pero, odlično izgleda ovo tvoje "rebarce" 

Na žalost, moj roštilj nema poklopac. To znači da trebam staviti neku posudu sa poklopcem, pa neka se grije... 
inače druže Pero, uz dužno poštovanje, ovaj finalni proizvod bi trebao još koju minutu duže za "medium+" da bi bio po mom ukusu. Mislim, ovo nije kritika, nego ja ipak volim da to bude malo "rešije", a sredina pomalo "roskasta"
Do sada nisam imao iskustva sa pripremanjem steka, već isključivo sa konzumiranjem. Mislim da će me ova objava ohrabriti da pokušam nešto slično. 
I još jedno pitanje: sol, biber i paprika se utrljaju večer prije pripreme ili sat-dva pred roštilj?

Što se tiče roštilja, ako se nema poklopca, ja osobno kad pečem piletinu, a koja se teško ispeče jer uvijek ostaje krvi oko kosti, u tu svrhu sam nabavio u Kauflandu na sniženju tepsije od rostfraja, pa dok se peče njih stavim kao poklopac na piletinu, držim 10-15 min. i dobijem efekt peke.
Naime, ostaje para i bude vrlo sočno a ispeče se. Bilo bi idealno imati neki poklopac, ali k od mene je ona stara izreka iz JNA: " Snađi se druže "

Kad pečem piletinu (tu mislim na batak,zabatak i krilo), onda obično zarežem do i oko kosti. Ponekad samo se zaigram pa otkoštim, ali onda to nije to. 
Takvo meso prvo stavim na žicu, a zadnju skidam. Ne pečem po sistemu 5 minuta s jedne i 5 minuta s druge strane, već okrećem prema potrebi i premještam s jednog kraja na drugi ovisno o žari. 
Isto tako te komade rotiram da se podjednako ispeku i uspio sam izbjeći tu krv oko kostiju. 
Malo potraje, nije baš po propisu, ali na kraju ispadne odlično. 
Ovo sa tepsijom ti nije loša ideja, pokušat ću. 
I još nešto - ja sam pristalica da se meso sa roštilja odmah stavlja u tanjur i jede, ali moji imaju želju da se sve prvo ispeče, pa onda ide ručak po svim pravilima...
Da se meso ne ohladi, obično uzmem neku šerpu ili lonac sa poklopcem, stavim je na kraj žice i unutra stavljam pečene komade i to zalijem sa malo bijelog vina. Meso ostane toplo i sočno do konzumacije.

Slažem se s tobom, ja ne zalijevam vinom, nego masnoćom koje se cijedi i skuplja u jednu posudicu na kraju roštilja. Meso koje je ispečeno stavljam u vatrostalnu posudu i obično je to nedjeljni ručak, dakle svi slijedovi po redu. Pijemo vino, birano slavonsko, ja preferiram gemišt,a moja žena čisto

goran9030 (citat):

Na žalost, moj roštilj nema poklopac. To znači da trebam staviti neku posudu sa poklopcem, pa neka se grije... 
inače druže Pero, uz dužno poštovanje, ovaj finalni proizvod bi trebao još koju minutu duže za "medium+" da bi bio po mom ukusu. Mislim, ovo nije kritika, nego ja ipak volim da to bude malo "rešije", a sredina pomalo "roskasta"
Do sada nisam imao iskustva sa pripremanjem steka, već isključivo sa konzumiranjem. Mislim da će me ova objava ohrabriti da pokušam nešto slično. 
I još jedno pitanje: sol, biber i paprika se utrljaju večer prije pripreme ili sat-dva pred roštilj?

Gorane, nema ljutnje, o ukusima se ne raspravlja. 
Neko voli plavuse, neko crnke.
A sto se tice zacina, stavljam ih par minuta prije pecenja.
Kad meso stoji usoljeno duze vremena postane zilavije.
Ako vec hoces da drzis "upajcano" preko noci, stavi ostale zacine a posoli pred pecenje.
Svrha poklopca na rostilju je da odrzava temperaturu ne da sacuva vlagu.
U poklopljenoj posudi se kondenzovana para pretvara u vodu koja onda kapa po mesu i narusava ukus.
A da se osvrnem i na tvoj prethodni post, i ja sam pristalica da sa vatre ide pravo na tanjur ali ipak treba ostaviti desetak minuta da se meso "odmori".
Tako se postize da ostane socno i da ne curi po tanjuru kad ga zarezes.

Pero hvala na savjetu. Što se soli tiče, do sada sam se vodio logikom da joj treba vremena da "uđe" u meso i zato sam solio večer prije i ostavljao da dobro upije. 
U poklopljenu posudu ne stavljam vodu, nego bijelo vino i ono zbog temperature "cirkulira" posudom, pa mesu daje dodatni šmek. To sam pokupio negdje na moru kad sam bio na jednoj roštiljadi. 

A što se tiče plavuša i crnki, prolaze i brinete, ili kako bi mi u Slavoniji rekli, 
Volim crno, volim plavo, smeđe, riđe i sve što naiđe...

Bravo za obojicu. U se, na se i poda se.
Ja sam nekad kao srednjoškolac igrao nogomet, i to beka.
Bila mi je uzrečica : " Tko ne leži, ne bježi ". Isto je i sa ženama...( nekad bilo sad se spominjalo )

Doktor Živago (citat):

Slažem se s tobom, ja ne zalijevam vinom, nego masnoćom koje se cijedi i skuplja u jednu posudicu na kraju roštilja. Meso koje je ispečeno stavljam u vatrostalnu posudu i obično je to nedjeljni ručak, dakle svi slijedovi po redu. Pijemo vino, birano slavonsko, ja preferiram gemišt,a moja žena čisto

Doktore, prijatelju!!! Pa kud vodu u vino???
Znaš da se kod nas u Slavoniji pije šokačka bevanda - prvo cijelu noć pijemo vino, a onda sutra cijeli dan vodu. 

Ja inače radije popijem vino nego pivo nakon dobrog ručka. Ovisno o jelu, izaberem i takvo vino. 
Inače, do prije tjedan dana je u kući najviše trošeno bilo moje vino - graševina. Na žalost, prošle godine sam napravio samo stotinjak litara i evo ostale mi još 2-3 litre koje sam flaširao. Ostatak se popio i podijelio. 
Svoje vino pravim evo već 5-6 godina i nije tako loše kao što sam u početku mislio da će biti. Najveća pohvala mi je bila od jednog enologa iz Orahovice koji je vino probao onako "uzgred" a da nije znao čije je i odakle je. Ocijenio ga je kao vrhunsko. Onda mi je ekipa došla čestitati, pa smo se "malo zapili" od tog istog vina - i eto sad sam u problemima do iduće berbe

Doktor Živago (citat):

Bravo za obojicu. U se, na se i poda se.
Ja sam nekad kao srednjoškolac igrao nogomet, i to beka.
Bila mi je uzrečica : " Tko ne leži, ne bježi ". Isto je i sa ženama...( nekad bilo sad se spominjalo )

E vidiš, ja sam branio. Bekovi su me naučili da lopta i smije proći, ali igrač nikako
Vremenom sam shvatio da sport ipak nije za mene, pa sam sada samo podupirajući član svake ekipe.
A ovo o ženama - ovdje smijem pisati, tu mi žena ne zalazi

Sve potpisujem. Isto je i kod mene


-------

[You must be registered and logged in to see this link.]