Karaula "Ceršak" V.P. 5457 - granični odsjek Maribor - 1988 -1989 godina.

Graničar bit če još slika,ostao nama je još zapadni deo vašeg terena da obradimo,i tada ču slikati još jednom dol, pa rupu pa kotu sa brojem koji nisam zapamtio,pa onaj bunker.to mi je sledeča ruta,samo da prestane kiša.

miran cvilak (citat):

Graničar bit če još slika,ostao nama je još zapadni deo vašeg terena da obradimo,i tada ču slikati još jednom dol, pa rupu pa kotu sa brojem koji nisam zapamtio,pa onaj bunker.to mi je sledeča ruta,samo da prestane kiša.

I ja ti čestitam na trudu, svaka čast. Eh da mi je jedan dan provesti na Špičniku, ko nije bio na karauli taj ne može shvatiti o ćemu mi govorimo i zašto nam je to važno.

Vojnik Graničar (citat):

Pero™.
Ja karte područja karaule "Ceršak" kao i područja okolnih sela nikada u JNA nisam vidio.
Da li ih je komandir karaule skrivao od nas, da li su bile negdje u njegovoj kancelariji, negdje u skladištu, ne znam ali ih nisam vidio.
Prvi put sam mjesto Ceršak vidio kad sam došao kući na redovno odsustvo.
Po tome vidiš koliko se je JNA trudila vojnicima pokazati i objasniti poziciju karaule i okolnih mjesta.
Da nije bilo autobusa neki se ni u grad Maribor ne bi znali vratiti po karti, he he he he

 
Zdravo,
 
ni meni puno stvari nije jasno, zašto je tako bilo.
 
MI kao obični vojnici smo bili spremni da damo svoj život (naravno da bi želeli da ga nedamo) a oficiri su to gledali lako, kao briga njih. U principu se JNA vrhunski potrudila za nas, ali seljaci/kreteni od najnižih oficira nisu ništa uradili za nas.
 
Žao mi je, da pišem ovakve stvari, pa da čitaju oficiri koji su pošteno služili, ali tako je bilo, neki na granici su bili...............................................

miran cvilak (citat):

Evo graničaru par slika sa terena prema Sl. Vrhu.
Ajde sada malo ti komentiraj, ako ti ne bude išlo ja ču ti pomoči  

 
Evo ovako.
Mislim da dosta toga nisam zaboravio iako sam malo vremena proveo tu.
 
Slika 1.
To je rijeka Mura.
Isprekidana crvena crta je granica između tada Jugoslavije i Austrije, u daljini se vidi Austrijski teritorij.
Ova crvena strelica je smjer kretanja rijeke a tu se radi o kanalu koji se nalazi između istočnog otoka i kopna, tu se vidi kraj istočnog otoka sa istočne strane.
Mali željezni mostić je lijevo negdje oko 50-ak metara.
Uvijek me je čudila ta mutna voda u tom kanalu, da se netko tu utopi nekada ga nitko ne bi našao.
Da mi je bilo vidjeti dno te rijeke dao bi sve na svijetu.
Mislim da slika 1 nije bila teška.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 2.
Mi smo trebali prolaziti sa lijeve strane te kuće na udaljenosti od oko 70 - 80 metara (tamo iza onog električnog stupa) prema našem zadnjem zasjednom mjestu na istočnoj strani odgovornosti karaule "Ceršak" te prema spoju karaula "Ceršak" i "Sladki Vrh".
Kod te kuće nisam nikada bio iako sam pored nje prolazio a pored nje sa desne strane je taj ribnjak koliko daleke ne mogu sada procijeniti.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 3.
To je postrojenje u koje je dolazila cijevima nafta iz Austrije.
Tu bilo to čvorište tih cijevi.
Kuća sa lijeve strane na kojoj se vidi jedan prozor i jedna vrata, je kuća u kojoj je radio dežurni u tom postrojenju.
Tu smo mi graničari mogli da na račun naftovoda telefoniramo po čitavoj Jugoslaviji od Slovenije pa do Makedonije.
Hvala ljudima koji su tada tu radili i koji su nam to omogućili.
Na žalost nikoga nisam zapamtio.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 4.
Kuća kod ribnjaka slikana iz daljine.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 5.
Kapija za ulaz u krug naftnog čvorišta u mjestu Ceršak.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 6.
Ovo bi trebao biti taj ribnjak u bivšem kanalu.
Vidi se na slici da se voda ne kreće.
Strelicama sam označio smjer otkuda su graničari iz karaule "Sladki Vrh" trebali da se kreću prema spoju sa karaulom "Ceršak".
Ni tu nikada nisam bio.
Evo tek sam nekidan saznao da je tu kanal i da je to taj ribnjak.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 7.
Ovo je brdo na kojem se nalazi karaula "Ceršak".
Strelica 1. Tu se iza ove šume nalazi karaula "Ceršak".
Strelica 2. Tu je portirnica tvornice "Lepenke“.
Strelica 3. Iz toga smjera bi mi silazili i penjali se prema karauli "Ceršak" kada bi išli u zasjede i patrole na istočni teren odgovornosti.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 8.
Ovu drvenu kućicu sam zaboravio.
Mislim da je one isto negdje kod ribnjaka.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 9.
Ponovno pogled na brdo na kojem se nalazi karaula "Ceršak" te uz koje smo se penjali i sa kojeg smo se spuštali prilikom odlaska u zasjede i parole istočnog terena odgovornosti karaule "Ceršak".
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Graničar odlično 5.Ima malo grešaka ali sve u svemu pamčenje ti kje odlično.
Kučica na slici 2 je vodovod,čijom se vodom napajaju  Ceršak .Šentilj i deo Sladkog Vrha i selnica ob muri,
Na slici 3 je postrojenje za transport Plina iz Austrije a ne Nafte
 
Na slici 8 je ribarska kučica desno od spoja mure sa kanalom ,pord koje si prolazio , a desetak metara od kučice je bio ribnjak koji nisi video.
 
Sledeči puta če zadaća biti teža,ovo je bilo prelagano za tebe.

miran cvilak (citat):

Graničar odlično 5.
Ima malo grešaka ali sve u svemu pamčenje ti je odlično.
Kučica na slici 2 je vodovod, čijom se vodom napajaju Ceršak . Šentilj i deo Sladkog Vrha i Selnica ob muri.
Na slici 3 je postrojenje za transport Plina iz Austrije a ne Nafte
Na slici 8 je ribarska kučica desno od spoja mure sa kanalom ,pord koje si prolazio , a desetak metara od kučice je bio ribnjak koji nisi video.
Sledeči puta če zadaća biti teža,ovo je bilo prelagano za tebe.

Do te kućice koja je vodovod nisam nikada dolazio iako sam pored nje prolazio.
Ovo postrojenje za transport plina, sam zaboravio znao sam da je u pitanju nafta ili plin, a taj plinovod je bio postavljen ispod rijeke Mure.
Da li se je ovo plinsko postrojenje ikako proširivalo ili je ostalo uvijek isto.
Da li se ova drvena kućica sa slike 8 mogla vidjeti sa puteljka kojim smo mi prolazili iz rijeku Muru ili se do nje trebalo još približiti.

ODMOR NA KLUPI
 
Označenu kuću koju pokazuje strelica na prvoj slici moraš uzeti u obzir sa nekom pogreškom, prošlo je 24 godine otkada sam otišao iz Ceršaka.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Kada bi išli u patrolu i zasjedu na istočni teren odgovornosti karaule "Ceršak" sa brda na kojem se nalazila karaula bi silazili šumskim puteljkom (označio sam strelicom) te bi tu negdje stali ispred jedne kuće ispred koje je bio ako me pamćenje ne vara jedan betonski stol sa dvije klupe.
Jedna klupa je bila sa sjeverne strane (prema tvornici) a druga sa južne strane stola.
Po mom pamćenju ta kuća je imala prizemlje i kat (nisam siguran da li je taj kat bio potkrovlje).
I kada bi došli do tog dvorišta koje nije bilo ograđeno mi bi tu sjeli ja za jednu stranu stola a drugi vojnik za drugu stranu stola.
Ja bi uzeo moj puškomitraljez i rastvorio bi mu nožice i stavio bi ga na stol.
Tada bi tu prije nego krenemo dalje pričali o svenu u svačemu.
To bi radili samo kroz jutro dok vlasnici kuće spavaju.
Po danu to nismo radili da se oni ne bi ljutili.
Ima jedan detalj koji sam zapamtio.
Od tog našega spuštanja i penjanja uz brdo i niz brdo do karaule mi smo travnjak kod te kuće uništili tj. trava je nestala, nije rasla već je bila samo zemlja.
Kad jedno jutro kad smo tu prolazili ispred te kuće vidim na mjestu gdje nije bilo trave vlasnik kuće je postavio jedan veliki trn ili draču ne znam kako se to kaže na slovenskom.
Onda sam vidio da je to bilo postavljeno samo radi nas jer smo mu mi uništavali travnjak.
Otada smo mijenjali smjer kretanja da mu travnjak ne uništimo ali smo i dalje dolazili kroz jutro ispred kuće i sjedili za tim betonskim stolićem.

Vojnik Graničar (citat):

miran cvilak (citat):

Graničar odlično 5.
Ima malo grešaka ali sve u svemu pamčenje ti je odlično.
Kučica na slici 2 je vodovod, čijom se vodom napajaju  Ceršak . Šentilj i deo Sladkog Vrha i Selnica ob muri.
Na slici 3 je postrojenje za transport Plina iz Austrije a ne Nafte
Na slici 8 je ribarska kučica desno od spoja mure sa kanalom ,pord koje si prolazio , a desetak metara od kučice je bio ribnjak koji nisi video.
Sledeči puta če zadaća biti teža,ovo je bilo prelagano za tebe.

Do te kućice koja je vodovod nisam nikada dolazio iako sam pored nje prolazio.
Ovo postrojenje za transport plina, sam zaboravio znao sam da je u pitanju nafta ili plin, a taj plinovod je bio postavljen ispod rijeke Mure.
Da li se je ovo plinsko postrojenje ikako proširivalo ili je ostalo uvijek isto.
Da li se ova drvena kućica sa slike 8 mogla vidjeti sa puteljka kojim smo mi prolazili iz rijeku Muru ili se do nje trebalo još približiti.

 
Kako kažeš da si bio obavešten nisi mogao znati da je ta kučica za vodovod
 
Postrojenje plina se ovde nije širilo ali se širilo iza njega.
 
Kučica na sl. 8 je slikana sa puta kojim si prolazio i tamo je više od 30 godina.

Vojnik Graničar (citat):

ODMOR NA KLUPI

Označenu kuću koju pokazuje strelica na prvoj slici moraš uzeti u obzir sa nekom pogreškom, prošlo je 24 godine otkada sam otišao iz Ceršaka.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Kada bi išli u patrolu i zasjedu na istočni teren odgovornosti karaule "Ceršak" sa brda na kojem se nalazila karaula bi silazili šumskim puteljkom (označio sam strelicom) te bi tu negdje stali ispred jedne kuće ispred koje je bio ako me pamćenje ne vara jedan betonski stol sa dvije klupe.
Jedna klupa je bila sa sjeverne strane (prema tvornici) a druga sa južne strane stola.
Po mom pamćenju ta kuća je imala prizemlje i kat (nisam siguran da li je taj kat bio potkrovlje).
I kada bi došli do tog dvorišta koje nije bilo ograđeno mi bi tu sjeli ja za jednu stranu stola a drugi vojnik za drugu stranu stola.
Ja bi uzeo moj puškomitraljez i rastvorio bi mu nožice i stavio bi ga na stol.
Tada bi tu prije nego krenemo dalje pričali o svenu u svačemu.
To bi radili samo kroz jutro dok vlasnici kuće spavaju.
Po danu to nismo radili da se oni ne bi ljutili.


Ima jedan detalj koji sam zapamtio.
Od tog našega spuštanja i penjanja uz brdo i niz brdo do karaule mi smo travnjak kod te kuće uništili tj. trava je nestala, nije rasla već je bila samo zemlja.
Kad jedno jutro kad smo tu prolazili ispred te kuće vidim na mjestu gdje nije bilo trave vlasnik kuće je postavio jedan veliki trn ili draču ne znam kako se to kaže na slovenskom.
Onda sam vidio da je to bilo postavljeno samo radi nas jer smo mu mi uništavali travnjak.
Otada smo mijenjali smjer kretanja da mu travnjak ne uništimo ali smo i dalje dolazili kroz jutro ispred kuće i sjedili za tim betonskim stolićem.

 
Vlastnik kuče se prezivao ČEPEK i nije više živ,a ono sa klupama stoji,još su mislim tamo.možda ih uslikam ako sin Čepeka dopusti (to su ipak malo čudni ljudi,nisu previše društveni

miran cvilak (citat):

Vlastnik kuče se prezivao ČEPEK i nije više živ, a ono sa klupama stoji, još su mislim tamo, možda ih uslikam ako sin Čepeka dopusti (to su ipak malo čudni ljudi,nisu previše društveni

Pozdrav za Čepek-ove koji su imali naj bolje klupe i stol za odmor za graničare iz karaule "Ceršak".

Miran.
Daj mi objasni situaciju za tvornicu "Lepenke" iz Ceršaka.
Ne mogu se sjetiti kako se točno zvala tvornica, što znači to "Lepenke" i što je sa njom sada.

Pozdravit ću Črprke mada znam da im to neče ništa značiti.
Lepenka znači karton,a sada je tvornica kao i skoro sve u Sloveniji u K....u.Više od polovine tvornice je prazno-ne radi ništa u jednom malom delu radi Paloma iz Sl. Vrha nešto malo toalet papira i to je sve.

A zvanični naziv tvornice tada čini mi se da je još bio "Tovarna lesovine in lepenke Ceršak"

miran cvilak (citat):

Pozdravit ću Črprke mada znam da im to neče ništa značiti.
Lepenka znači karton, a sada je tvornica kao i skoro sve u Sloveniji u K....u.Više od polovine tvornice je prazno-ne radi ništa u jednom malom delu radi Paloma iz Sl. Vrha nešto malo toalet papira i to je sve.

A zvanični naziv tvornice tada čini mi se da je još bio  "Tovarna lesovine in lepenke Ceršak"

 
Značilo ili ne značilo Čepek-ovim ali su imali naj bolje mjesto gdje bi se mi graničari odmarali.
 
Što se tiče tvornice "Tovarna lesovine in lepenke Ceršak" tu bi mi iz karaule znali doći (kada nismo imali što raditi) pa bi ušli u krug tvornice gdje se je dovozio stari papir.
Onda bi kao neki klošari ili kao neka sirotinja, he he he he,   prebirali po tom starom papiru i tražili bi časopise, romane, uglavnom nešto što bi bilo za nas zanimljivo.
To je bio naš kiosk za novine.
Samo te novine nismo kupovali već smo ih uzimali besplatno.
Maloprije sam pokušao na internetu pronaći jednu naslovnu stranu novina "Mladina" ali nisam uspio.
Tu u krugu tvornice sam pronašao tada jednu novinu "Mladina" na naslovnoj stranici tih novina sam tada vidio jednu sliku koja je tada na prostorima Jugoslavije bila nezamisliva.
Na naslovnoj stranici je bila slika nekog vojnika sa šljemom na glavi a netko mu pokušava taj šljem sa nekim mislim „vadičepom“ ili tako nešto probiti taj šljem.
Uzeo sam taj list "Mladine" i odnio sam ga pokazati vojnicima u karaulu, nitko nije mogao vjerovati da se to javno objavljuje i prodaje.
Te novine „Mladina“ su tada prednjačile na prostoru Jugoslavije po slobodi izražavanja tj. pisanja i objavljivanja takvih slika koje su u drugim republikama bile nezamislive.
U to vrijeme je u „Mladini“ radio i Janez Janša ako se ne varam.
Znam da su nas u kasarni „Tone Tomšič“ u Mariboru upozoravali da ne kupujemo te novine i da ne idemo na skupove koje oni organiziraju po gradu.

Koliko sam ja vremena kao dete proveo u tom starom papiru čitajuči.Najviše sam voleo čitati FRONT, a tražio sam i slike različitih aviona.
A Mladina je i sada najobjektivniji list kod nas.A Janez Janša koji je tada pisao u njoj sada bi najradije da je nema.Čudne se stvari događaju kod nas he he he

miran cvilak (citat):

Koliko sam ja vremena kao dete proveo u tom starom papiru čitajuči.
Najviše sam voleo čitati FRONT, a tražio sam i slike različitih aviona.
A Mladina je i sada najobjektivniji list kod nas.
A Janez Janša koji je tada pisao u njoj sada bi najradije da je nema.
Čudne se stvari događaju kod nas he he he

Znači onda smo "kupovali" novine na istom kiosku u mjestu Ceršak.
A te novine "Front" to su bile vojne novine ako se ne varam.
Te novine je vjerojatno netko od podoficira ili oficira bobija na svoju kućnu adresu a kada ih je pročitao onda ih je bacio u stari papir.
Na nakon toga je završio u "Tovarna lesovine in lepenke Ceršak" gdje smo i mi vršili zadnju provjeru tiska.

A ovo što pišeš o Janezu Janši ima jedna narodna izreka koja kaže "Tko će kome ako neće svoj svome".
Nije ni njemu tada 1988/1989 godine bilo baš lako.
Protiv njega je bila i JNA i država, trebalo je i u to vrijeme imati hrabrosti.
Recimo naš komandir karaule o Janez Janši i novini „Mladina“ nije nam nikada ništa govorio niti nam je branio da čitamo taj list, dok je u kasarni situacija dila drugačija.

miran cvilak (citat):

Graničar odlično 5.Ima malo grešaka ali sve u svemu pamčenje ti kje odlično.
Kučica na slici 2 je vodovod,čijom se vodom napajaju Ceršak, Šentilj i deo Sladkog Vrha i selnica ob muri.
Na slici 3 je postrojenje za transport Plina iz Austrije a ne Nafte.
Na slici 8 je ribarska kučica desno od spoja mure sa kanalom ,pord koje si prolazio , a desetak metara od kučice je bio ribnjak koji nisi video.
Sledeči puta če zadaća biti teža, ovo je bilo prelagano za tebe.

Miran.
Nemoj neka teška pitanja.
Moraš shvatiti da nas graničare iz karaule "Ceršak" , komandir karaule zastavnik I klase Spasković Radoje nije puštao iz karaule tek tako.
Tako da ja u Ceršaku ne znam baš puno mjesta.
Evo primjer bio sam nekoliko puta ispred pošte, jednom ispred kuće komandira karaule, jednom u školi "Kerenčićevih" u Pesnici.
Kada bi nas pustio i na telefon trebalo bi ga uhvatiti da bude dobre volje i da nisam u tom trenutku potreban u karauli te da ne moram ići u patrole i zasjedu.

Vojnik Granicar,

da li je kod vas bilo slucaja da granicara vrate sa granice u Maribor? i, ako se desilo, koji su bili razlozi?

kod mene u ceti je bilo 2 takva slucaja:

1) jedan septembarac je prekomandovan vrlo brzo (jos uvek nam je trajala obuka) kod nas u cetu; rekao je da je dosao odnekud sa granice, i doneo sa sobom kapu siltericu...

2) Januarac Ilija zvani Madjup (romske nacionalnosti), je takodje vracen sa neke granice; nezvanicno smo culi da su mu svinje kojima je bio zaduzen, uginule...

Kemo Specijalac (citat):

Vojnik Granicar.
Da li je kod vas bilo slucaja da granicara vrate sa granice u Maribor?
I ako se desilo, koji su bili razlozi?
kod mene u ceti je bilo 2 takva slucaja:
1)  jedan septembarac je prekomandovan vrlo brzo (jos uvek nam je trajala obuka) kod nas u cetu; rekao je da je dosao odnekud sa granice, i doneo sa sobom kapu siltericu...
2) Januarac Ilija zvani Madjup (romske nacionalnosti), je takodje vracen sa neke granice; nezvanicno smo culi da su mu svinje kojima je bio zaduzen, uginule...

 
Specijalac.
Iz moje karaule "Ceršak" nije nitko vračen nazad u kasarnu.
Nije vračen ni iz klase prije mene.
A koji su razlozi mogli biti.
Pa eto tome vojniku su uginule svinje, pitanje je što im je uradio.
Da li je to napravio namjerno ili nenamjerno.
Opet tu je učinjena velika šteta za JNA.
To košta.
Košta da ih se kupi, cijepi, da ih se hrani, da ih na kraju netko uzme i odveze negdje baciti.
Opet bilo je ljudi koje je bilo strah patrolirati granicom.
Po danu kako tako.
Noć je pakao.
Šetaš noću a ne znaš na koga ćeš naići.
Sama pomisao da ćeš nekoga nepoznatog sresti u mraku ne daje ti baš puno veselja.
Nikad nisi siguran što taj koga zatekneš u 100 metarskom graničnom pojasu može da ti uradi.
Tako su i sa mnom bili vojnici koji su se bojali.
Ja sam se noću bojao proći kod zasjednog mjesta "Ugao".
Prođeš pokraj tog mjesta koje je u puno gustog žbunja, nepregledno, jako blizu granice.
Ni danas ga nemam u naj boljem sjećanju.
Vjerojatno ima vojnika koji nisu željeli ići u patrole i zasjede zbog straha.
Recimo zasjedno mjesto "Rupa" i zasjedno mjesto "Vis" jedan vojnik drugoga ne može vidjeti ni čuti kolika je udaljenost jednog od drugoga.
Opet postoji mogućnost da su vojnici sa granice vraćeni zbog nediscipline.
Zašto nekoga trpiti u karauli i dati mu priliku da iz hodnika karaule uzme automatsku pušku i 120 metaka pa počme pucati po karauli ili po vojnicima jer nema neku samokontrolu, disciplinu, ili ga pucaju ko zna kakvi filmovi, ili vojnik nije kako se kaže u narodu "svoj".
Lakše ga se riješiti na način da ga vratiš i kasarnu gdje nije u doticaju sa municijom tako su svi sigurni i on sam i svi oko njega.
Naj kasnije i sam vojnik može reći kad vidi što treba raditi da to nije za njega te da bi se želio vratiti u kasarnu.
Zašto mu to ne odobriti.
To je moje mišljenje.
Možda ima još koji razlog ali ga se sada ne mogu sjetiti.

Sad mi dodje pomalo krivo sto ne pamtim vise detalja o tim vojnicima...
 
iako smo i mi bili u Mariboru, granicari se nisu previse spominjali u jedinicama gde sam ja bio;
 
vidjali smo ih samo kad ih dovedu u stacionar, i kad smo bili na karauli za Dan granicara (na zalost jos nisam otkrio na kojoj karauli sam bio)
 
takodje, gore spomenuti vojnici nisu puno pricali...
 
a da nisu svi bili svoji, to je u neku ruku tacno...narocito Ilija zvani Madjup ( tako su ga prozvali Albanci, to na albanskom znaci Rom)...u temi o mom boravku u kasarni Slava Klavora opisao sam dogadjaj kada je zimi sipao potporucniku vodu u cizme
 
 
ps. nema veze sa ovim dogadjajem, ali mi je sad palo na pamet da su u vreme naseg dolaska u septembru, nekoliko vojnika martovske klase bili odsutni; pojavili su se 7-10 dana otkako smo mi stigli, sa pricom da su bili na granici, cistili i krcili neko siblje i granje...nezadovoljni jer su radili puno, a zadovoljni jer su se svakog dana kupali
jeste li i vi imali ovakvu ispomoc u fizickim radovima oko odrzavanja?

Vojnik Graničar (citat):

Specijalac.
Iz moje karaule "Ceršak" nije nitko vračen nazad u kasarnu.
Nije vračen ni iz klase prije mene.
A koji su razlozi mogli biti.
Pa eto tome vojniku su uginule svinje, pitanje je što im je uradio.
Da li je to napravio namjerno ili nenamjerno.
Opet tu je učinjena velika šteta za JNA.
To košta.
Košta da ih se kupi, cijepi, da ih se hrani, da ih na kraju netko uzme i odveze negdje baciti.
Opet bilo je ljudi koje je bilo strah patrolirati granicom.
Po danu kako tako.
Noć je pakao.
Šetaš noću a ne znaš na koga ćeš naići.
Sama pomisao da ćeš nekoga nepoznatog sresti u mraku ne daje ti baš puno veselja.
Nikad nisi siguran što taj koga zatekneš u 100 metarskom graničnom pojasu može da ti uradi.
Tako su i sa mnom bili vojnici koji su se bojali.
Ja sam se noću bojao proći kod zasjednog mjesta "Ugao".
Prođeš pokraj tog mjesta koje je u puno gustog žbunja, nepregledno, jako blizu granice.
Ni danas ga nemam u naj boljem sjećanju.
Vjerojatno ima vojnika koji nisu željeli ići u patrole i zasjede zbog straha.
Recimo zasjedno mjesto "Rupa" i zasjedno mjesto "Vis" jedan vojnik drugoga ne može vidjeti ni čuti kolika je udaljenost jednog od drugoga.
Opet postoji mogućnost da su vojnici sa granice vraćeni zbog nediscipline.
Zašto nekoga trpiti u karauli i dati mu priliku da iz hodnika karaule uzme automatsku pušku i 120 metaka pa počme pucati po karauli ili po vojnicima jer nema neku samokontrolu, disciplinu, ili ga pucaju ko zna kakvi filmovi, ili vojnik nije kako se kaže u narodu "svoj".
Lakše ga se riješiti na način da ga vratiš i kasarnu gdje nije u doticaju sa municijom tako su svi sigurni i on sam i svi oko njega.
Naj kasnije i sam vojnik može reći kad vidi što treba raditi da to nije za njega te da bi se želio vratiti u kasarnu.
Zašto mu to ne odobriti.
To je moje mišljenje.
Možda ima još koji razlog ali ga se sada ne mogu sjetiti.

 
Opet ču malo pozajmiti temu. U debati o karauli Špičnik sam napisao zašto su dva vratili (koliko znam)
 
Što se tiče svinja: i mi smo imali jednu (ne mislim na oficira) pa generaciju pre mene dobila 12 mladunaca. Svi su pomrli. Koliko je znao onaj što ju je dužio neznam. Možda je bila njegova greška, možda bolest, možda neznanje... Naravno da bi mi voleli da imamo 12 odojčiča pa malo poroštiljamo...
 
Za patrole se ne sečam da bi bilo nekog strah da ne idemo. Od početka naravno nije bilo zgodno, ali rutinom se navikne. Kod nekog više kod nekog manje, sečam se da sam bio gušter, pratilac, pa nekde km-2 pre rajona po magli ja zapalim cigaretu u šetnji. Đomba mi kaže, kako smeš , videče te na 500m...pa kako zbog magle i snega se jedva videlo 20m. Meni je sve postalo rutina. Ne kažem da nije bilo momenta da me nije strah, ali stvarno bila neka ekstra situacija. Obično nije bilo problema ni danju ni noču. Znao sam, ako želi neko da nas napuca, uradi če to, zašto da se sekiram.
 
 

 
Da JNA bi mogla da bude malo selektivnija oko kadra za karaulu, nije bilo to za svakog, ali očigledno nas nije bilo dosta.

Kemo Specijalac (citat):

Sad mi dodje pomalo krivo sto ne pamtim vise detalja o tim vojnicima...

iako smo i mi bili u Mariboru, granicari se nisu previse spominjali u jedinicama gde sam ja bio;

vidjali smo ih samo kad ih dovedu u stacionar, i kad smo bili na karauli za Dan granicara (na zalost jos nisam otkrio na kojoj karauli sam bio)

takodje, gore spomenuti vojnici nisu puno pricali...

a da nisu svi bili svoji, to je u neku ruku tacno...narocito Ilija zvani Madjup ( tako su ga prozvali Albanci, to na albanskom znaci Rom)...u temi o mom boravku u kasarni Slava Klavora opisao sam dogadjaj kada je zimi sipao potporucniku vodu u cizme


ps. nema veze sa ovim dogadjajem, ali mi je sad palo na pamet da su u vreme naseg dolaska u septembru, nekoliko vojnika martovske klase bili odsutni; pojavili su se 7-10 dana otkako smo mi stigli, sa pricom da su bili na granici, cistili i krcili neko siblje i granje...nezadovoljni jer su radili puno, a zadovoljni jer su se svakog dana kupali
jeste li i vi imali ovakvu ispomoc u fizickim radovima oko odrzavanja?

 
Stacionar? Šta je to?  (ne moraš da objašnjavaš, znam šta je to, ali ga kao graničar nisam video) Nisam ni video izlazka u grad, osim na kratko u selo, ali to nije bio grad.
 
Oko pomoči rada oko karaule i na rejonu nismo imali, osim jednom došla neka vojska da čisti graničnu liniju. Nisu ni spavali ni jeli na karauli. Naravno bile komisije sa obe strane, mi smo samo malo pričali sa njima, i morali smo da jih čuvamo, neznam ili da jih ko ne napadne ili da neko ne prebegne sa Bugarske strane. Ujutru jih dovezli, poslepodne odvezli. Pa tako par dana. Zanimljivo mi bilo da su morali da rade do pojasa goli. Kao da se vidi ako pobegnu? Pa zar se nezna odakle su? A i šta bi da je padala kiša? Isto?

Vojnik Graničar (citat):

Kemo Specijalac (citat):

Vojnik Granicar.
Da li je kod vas bilo slucaja da granicara vrate sa granice u Maribor?
I ako se desilo, koji su bili razlozi?
kod mene u ceti je bilo 2 takva slucaja:
1)  jedan septembarac je prekomandovan vrlo brzo (jos uvek nam je trajala obuka) kod nas u cetu; rekao je da je dosao odnekud sa granice, i doneo sa sobom kapu siltericu...
2) Januarac Ilija zvani Madjup (romske nacionalnosti), je takodje vracen sa neke granice; nezvanicno smo culi da su mu svinje kojima je bio zaduzen, uginule...

Specijalac.
Iz moje karaule "Ceršak" nije nitko vračen nazad u kasarnu.
Nije vračen ni iz klase prije mene.
A koji su razlozi mogli biti.
Pa eto tome vojniku su uginule svinje, pitanje je što im je uradio.
Da li je to napravio namjerno ili nenamjerno.
Opet tu je učinjena velika šteta za JNA.
To košta.
Košta da ih se kupi, cijepi, da ih se hrani, da ih na kraju netko uzme i odveze negdje baciti.
Opet bilo je ljudi koje je bilo strah patrolirati granicom.
Po danu kako tako.
Noć je pakao.
Šetaš noću a ne znaš na koga ćeš naići.
Sama pomisao da ćeš nekoga nepoznatog sresti u mraku ne daje ti baš puno veselja.
Nikad nisi siguran što taj koga zatekneš u 100 metarskom graničnom pojasu može da ti uradi.
Tako su i sa mnom bili vojnici koji su se bojali.
Ja sam se noću bojao proći kod zasjednog mjesta "Ugao".
Prođeš pokraj tog mjesta koje je u puno gustog žbunja, nepregledno, jako blizu granice.
Ni danas ga nemam u naj boljem sjećanju.
Vjerojatno ima vojnika koji nisu željeli ići u patrole i zasjede zbog straha.
Recimo zasjedno mjesto "Rupa" i zasjedno mjesto "Vis" jedan vojnik drugoga ne može vidjeti ni čuti kolika je udaljenost jednog od drugoga.
Opet postoji mogućnost da su vojnici sa granice vraćeni zbog nediscipline.
Zašto nekoga trpiti u karauli i dati mu priliku da iz hodnika karaule uzme automatsku pušku i 120 metaka pa počme pucati po karauli ili po vojnicima jer nema neku samokontrolu, disciplinu, ili ga pucaju ko zna kakvi filmovi, ili vojnik nije kako se kaže u narodu "svoj".
Lakše ga se riješiti na način da ga vratiš i kasarnu gdje nije u doticaju sa municijom tako su svi sigurni i on sam i svi oko njega.
Naj kasnije i sam vojnik može reći kad vidi što treba raditi da to nije za njega te da bi se želio vratiti u kasarnu.
Zašto mu to ne odobriti.
To je moje mišljenje.
Možda ima još koji razlog ali ga se sada ne mogu sjetiti.

Sjetih se sada jednog desetara koji se zvao Porčić, januarska klasa 1989. nama došao na karaulu u Maju. Baš što kažeš čovjek nije bio svoj, stalno je bio u konfliktu sa svima, jedanput dok je komandir bio na nekom školovanju otišao je sa karaule kući i nije ga bilo sedam dana a da ni nama nije rekao, i što je najgore u tim svojim konfliktima bi odmah uzimao pušku i prijetio vojniku sa kojim se bio zakačio.Naravno svi smo se bunili i nije dugo bio na karauli, mislim i da je plakao nekoliko puta, žalio se na nekakve privatne probleme, i sam tražio da ide, jednostavno nije se uklapao.Što se tiče mog iskustva sa patrolama, zasjedama i strahom, u početku nije bilo jednostavno, pješačiš pola noći u potpunom mraku, od karaule i ostalih vojnika kilometrima daleko, vezu praktično i nismo imali (pisao sam o tome), ali za par mjeseci sve postane rutina.Kod nas gotovo i nije bilo ilegalnih prelaznika, jer Špičnik je zabačen i udaljen od Maribora sa puno malih mjesta između, tako da neko ko pređe granicu tek onda ima problem proći pored svih sela i mještana koji sve prijavljuju.To je bio mač sa dvije oštrice jer smo se opustili i šetali po granici ko' turisti, disciplina pada i onda slijede incidenti.

miran cvilak (citat):

Pozdravit ću Črprke mada znam da im to neče ništa značiti.
Lepenka znači karton,a sada je tvornica kao i skoro sve u Sloveniji u K....u.Više od polovine tvornice je prazno-ne radi ništa u jednom malom delu radi Paloma iz Sl. Vrha nešto malo toalet papira i to je sve.

A zvanični naziv tvornice tada čini mi se da je još bio "Tovarna lesovine in lepenke Ceršak"

Kaj su rekli ČEPEKI na pozdrave?

Vojnik Graničar (citat):

miran cvilak (citat):

Pa to je bila samo molba,nije "zapoveved"
A što se nas tiče. He he ne ličimo baš na neku vojsku, a sam znaš da teren načini da se strogi red opusti da ljudi lakše izdrže
Pa vidi se da smo držali red i čistoću.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Miran.
Što je ono tamo iza igrališta.
Toga nije bilo kada sam ja tu bio.
A na novim slikama opet toga nema.!?

 
Slika je mutna,ali je oko igrališta još nešto osim sprava za vježbanje.
Miran,što je to,djeluje mi kao siluete ljudi.  

Čepekov još nisam video.

A o slici.Slika je skinuta sa 23 godine stare video snimke načinjenom sa lošom amaterskom kamerom na VHS kazetu a posle stavljeno na CD,tako da je slika zbog toga loša.A mogoče je da su tamo kod tih sprava i ljudi ali to ne mogu sa sigurnošču tvrditi,

Kemo Specijalac (citat):

Sad mi dodje pomalo krivo sto ne pamtim vise detalja o tim vojnicima...
iako smo i mi bili u Mariboru, granicari se nisu previse spominjali u jedinicama gde sam ja bio;
vidjali smo ih samo kad ih dovedu u stacionar, i kad smo bili na karauli za Dan granicara (na zalost jos nisam otkrio na kojoj karauli sam bio)
takodje, gore spomenuti vojnici nisu puno pricali...
a da nisu svi bili svoji, to je u neku ruku tacno...narocito Ilija zvani Madjup ( tako su ga prozvali Albanci, to na albanskom znaci Rom)...u temi o mom boravku u kasarni Slava Klavora opisao sam dogadjaj kada je zimi sipao potporucniku vodu u cizme


ps. nema veze sa ovim dogadjajem, ali mi je sad palo na pamet da su u vreme naseg dolaska u septembru, nekoliko vojnika martovske klase bili odsutni; pojavili su se 7-10 dana otkako smo mi stigli, sa pricom da su bili na granici, cistili i krcili neko siblje i granje...nezadovoljni jer su radili puno, a zadovoljni jer su se svakog dana kupali
jeste li i vi imali ovakvu ispomoc u fizickim radovima oko odrzavanja?

 
Specijalac.
Ovako.
Istina je da smo mi graničari iz karaule "Ceršak" čistili granični pojas od niskog raslinja i onoga malkoooo većeg.
Razlog je taj da nam tokom obilaska graničnog pojasa ne smeta u obilsaku granice, te da imamo bolji pregled graničnog pojasa.
Komandir karaule Spasković Radoje bi skupio slobodno odjeljenje, podjelio bi nam "mačete".
Nešto slično ovome.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
I onda juriš kroz granično pojas, sjeći sve redom i što ti naiđe na putu.
Tako da je istina ako su ti pričali da su sjekli mačetama razno nisko raslinje.
Ne znam kakva je bila praksa na ostalim karaulama ali kod mene je to bilo tako.
I to se nije baš tako često radilo, jer ipak kad nešto posiječeš to baš ne raste tako brzo.
A to je čekalo svaku generaciju koja je dolazila u karaulu.
Osim tog sječenja niskog raslinja morali smo skupljati o otpad koji bi opet mi graničari ostavljali po graničnom pojasu kao na primjer kutije cigareta, novine, časopise, omote slatkiša itd...
Jer da se to nije radilo granica bi zarasla i bilo bi smeća na svakom koraku.
A da je to baš bilo naporno i često, nije.
A da je toga bilo, bilo je.

Vojnik Graničar (citat):

Kemo Specijalac (citat):

Sad mi dodje pomalo krivo sto ne pamtim vise detalja o tim vojnicima...
iako smo i mi bili u Mariboru, granicari se nisu previse spominjali u jedinicama gde sam ja bio;
vidjali smo ih samo kad ih dovedu u stacionar, i kad smo bili na karauli za Dan granicara (na zalost jos nisam otkrio na kojoj karauli sam bio)
takodje, gore spomenuti vojnici nisu puno pricali...
a da nisu svi bili svoji, to je u neku ruku tacno...narocito Ilija zvani Madjup ( tako su ga prozvali Albanci, to na albanskom znaci Rom)...u temi o mom boravku u kasarni Slava Klavora opisao sam dogadjaj kada je zimi sipao potporucniku vodu u cizme


ps. nema veze sa ovim dogadjajem, ali mi je sad palo na pamet da su u vreme naseg dolaska u septembru, nekoliko vojnika martovske klase bili odsutni; pojavili su se 7-10 dana otkako smo mi stigli, sa pricom da su bili na granici, cistili i krcili neko siblje i granje...nezadovoljni jer su radili puno, a zadovoljni jer su se svakog dana kupali
jeste li i vi imali ovakvu ispomoc u fizickim radovima oko odrzavanja?

Specijalac.
Ovako.
Istina je da smo mi graničari iz karaule "Ceršak" čistili granični pojas od niskog raslinja i onoga malkoooo većeg.
Razlog je taj da nam tokom obilaska graničnog pojasa ne smeta u obilsaku granice, te da imamo bolji pregled graničnog pojasa.
Komandir karaule Spasković Radoje bi skupio slobodno odjeljenje, podjelio bi nam "mačete".
Nešto slično ovome.

[You must be registered and logged in to see this image.]


I onda juriš kroz granično pojas, sjeći sve redom i što ti naiđe na putu.
Tako da je istina ako su ti pričali da su sjekli mačetama razno nisko raslinje.
Ne znam kakva je bila praksa na ostalim karaulama ali kod mene je to bilo tako.
I to se nije baš tako često radilo, jer ipak kad nešto posiječeš to baš ne raste tako brzo.
A to je čekalo svaku generaciju koja je dolazila u karaulu.
Osim tog sječenja niskog raslinja morali smo skupljati o otpad koji bi opet mi graničari ostavljali po graničnom pojasu kao na primjer kutije cigareta, novine, časopise, omote slatkiša itd...
Jer da se to nije radilo granica bi zarasla i bilo bi smeća na svakom koraku.
A da je to baš bilo naporno i često, nije.
A da je toga bilo, bilo je.

Što se tiče ovoga krčenja patrolne staze, kod nas je veći dio rejona zapravo pripadao privatnim posjednicima, ljudima koji su imali voćnjake, vinograde tako da su oni sami to čistili. A onaj manji dio koji je bio na nepristupačnom terenu jedanput dok sam ja bio na Špičniku sa tvojom majskom generacijom je pročistio tvoj drug Pašo Kurtović dobrovoljno, pošto je čovjek bio sa sela uzeo je kosu i pokosio visoku travu na stazi. Još jedan susjed i to iz kuće koja je bila tek nekih 15-20 metara do karaule je to isto radio za nas, on nam je orao njivu na kojoj smo uzgajali povrče, vozio na traktoru kad bi nešto trebalo, a tom sam čovjeku zaboravio ime.

šepa (citat):

Što se tiče ovoga krčenja patrolne staze, kod nas je veći dio rejona zapravo pripadao privatnim posjednicima, ljudima koji su imali voćnjake, vinograde tako da su oni sami to čistili.
A onaj manji dio koji je bio na nepristupačnom terenu jedanput dok sam ja bio na Špičniku sa tvojom majskom generacijom je pročistio tvoj drug Pašo Kurtović dobrovoljno, pošto je čovjek bio sa sela uzeo je kosu i pokosio visoku travu na stazi.
Još jedan susjed i to iz kuće koja je bila tek nekih 15-20 metara do karaule je to isto radio za nas, on nam je orao njivu na kojoj smo uzgajali povrče, vozio na traktoru kad bi nešto trebalo, a tom sam čovjeku zaboravio ime.

Tko bi rekao da je Pašo Kurtović bio dobrovoljac.
Ma kad ga sretnem na Internetu morat ću ga pohvaliti i od mene zaredom 5 dana ima 5 plusova.
Samo ne znam da li on u selu ima Internet i da li zna raditi na kompjuteru.

Eto on je trebao dobiti značku primjeran vojnik kod vas u karauli "Špičnik".
Sam se je javio, sam je pokosio granični pojas, to je pravi primjerni vojnik.
A ne kuhar primjerni vojnik.
Ma gdje to ima.
Samo ne znam dok je kosio da li je potegnuo iz boce ili je žeđ gasio samo vodom, he he he he.

Vojnik Graničar (citat):

šepa (citat):

Što se tiče ovoga krčenja patrolne staze, kod nas je veći dio rejona zapravo pripadao privatnim posjednicima, ljudima koji su imali voćnjake, vinograde tako da su oni sami to čistili.
A onaj manji dio koji je bio na nepristupačnom terenu jedanput dok sam ja bio na Špičniku sa tvojom majskom generacijom je pročistio tvoj drug Pašo Kurtović dobrovoljno, pošto je čovjek bio sa sela uzeo je kosu i pokosio visoku travu na stazi.
Još jedan susjed i to iz kuće koja je bila tek nekih 15-20 metara do karaule je to isto radio za nas, on nam je orao njivu na kojoj smo uzgajali povrče, vozio na traktoru kad bi nešto trebalo, a tom sam čovjeku zaboravio ime.

Tko bi rekao da je Pašo Kurtović bio dobrovoljac.
Ma kad ga sretnem na Internetu morat ću ga pohvaliti i od mene zaredom 5 dana ima 5 plusova.
Samo ne znam da li on u selu ima Internet i da li zna raditi na kompjuteru.

Eto on je trebao dobiti značku primjeran vojnik kod vas u karauli "Špičnik".
Sam se je javio, sam je pokosio granični pojas, to je pravi primjerni vojnik.
A ne kuhar primjerni vojnik.
Ma gdje to ima.
Samo ne znam dok je kosio da li je potegnuo iz boce ili je žeđ gasio samo vodom, he he he he.

Hehehhe, nemoj tako Pašo se promijenio na karauli. Pričao sam ti da su čak trojica na Špičniku bili iz istog sela iz kojeg je bio Pašo.Za Pašu je važilo nemoj mu se zamjeriti, jer kad ti je on vođa patrole tako te razvuče da dušu ispuštaš.Imao je ubjedljivo najviše snage i nisi ga mogao pratiti ako on odluči da zapne.Imao sam priliku da mi to uradi i potpuno sam ga izgubio iz vida, čekao me na kraju lijevog rejona sa osmjehom, a ja bez daha.

šepa (citat):

Hehehhe, nemoj tako Pašo se promijenio na karauli. Pričao sam ti da su čak trojica na Špičniku bili iz istog sela iz kojeg je bio Pašo.Za Pašu je važilo nemoj mu se zamjeriti, jer kad ti je on vođa patrole tako te razvuče da dušu ispuštaš.Imao je ubjedljivo najviše snage i nisi ga mogao pratiti ako on odluči da zapne.Imao sam priliku da mi to uradi i potpuno sam ga izgubio iz vida, čekao me na kraju lijevog rejona sa osmjehom, a ja bez daha.

 
 
Bez ljutnje,ovo je vrhunska glupost što je napravio.
Mi smo uvijek imali jedan drugog u vidnom polju.
Da ste bili "dolje",takve vam gluposti nebi pale na pamet.

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Miran.
Kad sam ja bio u karauli "Ceršak" iza karaule nije bilo ni ovih sprava za vježbanje a ni ovih koševa za igranje košarke.
Znaš što me još zanima u vezi toga.
Zanima me da li je sve to ispilano i bačeno u staro željezo ili je to netko iskoristio i premjestio na neku novo mjesto.
Recimo ispred neke škole ili tako nešto.!?
Ili privatnik nije želio da mu se netko oko karaule zadržava i želio je da mu bude mir pa je sve to maknuo.

Kde su te stvari nestale nemam pojma.Možda ih je uklonila milicija,možda ih je neko uzeo i iz njih napravio ogradu,to neznam ,jer posle 91 ja nisam često išao tamo.Ali znam kde je stub na koji ste svako jutro dizali zastavu.Slikaču ga kad bude prilika i izprilati priču o njrmu.Danas ako ne bude kiše idem malo na teren (tupa) i biče novih slika.

miran cvilak (citat):

Kde su te stvari nestale nemam pojma.
Možda ih je uklonila milicija, možda ih je neko uzeo i iz njih napravio ogradu, to neznam, jer posle 91 ja nisam često išao tamo.
Ali znam kde je stub na koji ste svako jutro dizali zastavu.
Slikaču ga kad bude prilika i izprilati priču o njrmu.
Danas ako ne bude kiše idem malo na teren (tupa) i biče novih slika.

Kod vas je potražnja za željezom bila 1991 godine a kod mene tu tek počela ima nekoliko godina.

I naj kasnije kakvi su to bili Slovenski specijalci kad nisu vježbali i igrali košarku, zato su ih i ukinuli, he he he he...

Vojnik Graničar (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Miran.
Kad sam ja bio u karauli "Ceršak" iza karaule nije bilo ni ovih sprava za vježbanje a ni ovih koševa za igranje košarke.
Znaš što me još zanima u vezi toga.
Zanima me da li je sve to ispilano i bačeno u staro željezo ili je to netko iskoristio i premjestio na neku novo mjesto.
Recimo ispred neke škole ili tako nešto.!?
Ili privatnik nije želio da mu se netko oko karaule zadržava i želio je da mu bude mir pa je sve to maknuo.

 
 
Od kuda toliki šatori?  
Pa koliko je to graničara bilo na Ceršaku?    
Sudeći po broju šatora,jedna kompletna posada je bila smještena u njima?  

Zagorac to je slikano posle predaje karaule 91 godine.Pošto su u toj karauli bili i savezni policajci i savezna carina,oni su spavali u zgradi ,a vojsku su "izbacili" napolje u šatore.

A slike danas sa terena,komentare očekujem od ganičara,ali teško če se snači jer otkako vojska ne održava više ovaj deo  ovde je nastala prava džungla.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ovo je jako interesantno
 
 
neko sa malo našalio
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 Kde ste vi patrolirali sada je put kde su nekada živeli Kelti i naziva se "put izlečenja" i ima tu nekih pozitivnih energija,a kada si tamo hodao to nisi znao.Znači umrečeš potpuno zdrav he he he he
 

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nadam se da nisam preterao sa brojem fotografija, a ima ih još na aparatu ako mogu da ih stavim?Ovo je slikano telefonom

Šta je to neki bunker?
Da slobodno stavljaj slike.

Mirane, svak čast za slike i najlepša ti hvala (to se čita najlepša ti dala )

Naročito su mi fascinantne one sa usečenim tekstom vojnika u stabla. Sečanje nekih vremena što su jih preživeli tamo i kako se sečanja polako gube...

Da je meni vidjeti sva ona stabala bukve prema E-27.

ZAGORAC (citat):

Da je meni vidjeti sva ona stabala bukve prema E-27.

 
 
Prevedi molim u "negraničarski" jezik :)Kde je to ?
 
A slike sa bunkerom ,koji je jako interesantan, če prokomentarisati Graničar,to prepuštam njemu ,on zna više od mene.

Miran.
Dobro si rekao.
Sve je zaraslo, kao da je slikano u džungli.
Za 10 godina će se i karaula "Ceršak" srušiti sama od sebe a iz nje će izrasti stabla tako da je više ni iz satelita neću moći vidjeti.
Pa da prokomentiram ove slike koje si slikao.
 
Slika 1.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ovako.
Strelica1.
U tom smjeru je mjesto Ceršak.
Možda i one kuće u daljini što se vide spadaju pod mjesto Ceršak.
Strelica 2.
U tom smjeru oko 500 metar se nalazi mjesto Novine.
Strelica 3.
U tom smjeru oko 80 metara nalazi se zasjedno mjesto "Rupa" - kota 388.
Na ovoj slici se vidi ovaj prosjek između šume kroz kojeg je prošao dalekovod.
Austrijski teritorij je iza fotoaparata tj iza ove slike oko 70-ak metara.
 

Slika 2.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ovo je dalekovod.
Mislim da je to isti dalekovod kao i na ovoj slici ispod, kod kojeg sam se i ja slikao.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 3.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ni uz naj bolju volju ovo mjesto ne mogu prepoznati.

 
Slika 4.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
I ovo je teško prepoznati.
Ali pokušat ću.
Mislim da je ovo puteljak koji vodi od zasjednog mjesta "Rupa" prema zasjednom mjestu "Vis" i dalje prema "bunkeru".
Da pokušam to jednostavnije kazati.
Evo na ovoj karti dolje.
Strelica 1.  Tu je dalekovod kojeg si slikao.
Strelica 2.  Tu je taj puteljak kojeg si slikao.
Strelica 3.  Tu je to stablo na kojem piše Split i tu je zasjedno mjesto "Vis".
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 5.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Na stablu piše Split.
Ispod se vide dva broja, ako se ne varam "88" koji vjerojatno označavaju godinu kada sam i ja tu bio 1988.
Sa desne strane te slike vidi se da je teren ravan.
Također se vidi da je tamo staza izgažena.
To si mogao slikati jedino na zasjednom mjestu "Vis" koji je jedini imao taku ravnu površinu.
Mislim da je Austrijski teritorij negdje sa lijeve strane ovog stabla.
A potpis na stablu je vjerojatno moj.
 

Slika 6.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ove table za vrijeme vladavine JNA u toj šumi nije bilo.
Tako da i ne znam gdje je ovo slikano.

 
Slika 7.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Stablo sa natpisima.
Gdje je slikano ne znam.
Naj čitljiviji je natpis ovaj sa brojem "032" ispod kao da piše "Šumi".
Vidi se da su neki natpisi prvo pisani a zatim križani.
To je vjerojatno komandir karaule "Ceršak" zastavnik I klase Spasković Radoje naredio ili onome što je to pisao ili nekome tko je tu bio u zasjedi da to nožem "izbriše".

 
Slika 8.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Evo pa tko zna neka čita.
Ovoga u 100 metarskom graničnom pojasu nije bilo.
A gdje je slikano, ne znam, možda u mjestu Novine.
 

Slika 9.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Evo ga.
Jedini objekt kojeg sam vidio u JNA a da je bio pituran u neku lošu maskirnu boju.
Mi smo ga blago rečeno u karauli "Ceršak" zvali "Osmatračnica".
To je sve samo nije osmatračnica.
Gledajući na ovaj objekt iz ovog kuta, tada se Austrijski teritorij nalazio sa lijeve strane oko 50-ak metara.
Interesantno je koliko je JNA uložila truda u izgradnju ovog objekta a tako ga je loše održavala.
Do njega nije bilo pristupnog puta da bi se olakšala njegova gradnja.
Vojnici koji su gradili ovaj "bunker" su prvo morali iskopati temelje, zatim su u rukama morali donijeti sve za izgradnju ovog objekta, cement, vodu, pijesak, šljunak, vrata, prozore...
Kad je to bilo napravljeno zatim su vojnici od ove "osmatračnice" do karaule morali kopati rupe za postavljanje drvenih stupova na koje je postavljen kabel za uspostavu telefonske veze sa karaulom.
Nevjerojatno je kakav je ta "osmatračnica" imao induktorski telefon.
Ne bi se iznenadio da nije zarobljen negdje u II svjetskom ratu.
Veza između karaule i te "osmatračnice" je neko vrijeme bila dobra a onda odjednom više nije radila.
Niti smo mi mogli zvati karaulu niti je netko iz karaule mogao nas dobiti.
Prava svrha ovoga (kako ga već neki prozivaju) "Bunkera" je bila da u slučaju rata između Austrije i Jugoslavije sije smrt po austrijskom teritoriju.
Ova "osmatračnica" se tada pretvara u pravi bunker.
Mitraljesko gnijezdo kojeg neprijatelj teško može vidjeti i locirati a sijao bi strah austrijskim teritorijem.
Iz te "osmatračnice" se vidio most koji je vodio prema graničnom prijelazu "Šentilj".
Spasković Radoje nam je tu pokazao da se sa tog mjesta može vidjeti u austrijskom teritoriju jedan objekt kojeg su koristili austrijski mislim financi ili žandari.
Na ovoj slici se ne vidi ali je negdje sa lijeve strane udaljen oko 1 kilometar.
Ova pozicija iz koje je slikana ova "osmatračnica" tu je bio prilazni put do te "osmatračnice".
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Evo okarte područja.
Strelica 1.  To je pozicija karaule "Ceršak".
Strelica 2. Tu je pozicija osmatračnice.
Strelica 3. Ako se ne varam tu je objekt kojeg su koristili austrijski financi ili žandari, znam da bi ispred tog objekta na jarbolu vidio austrijsku zastavu.
 

Slika 10.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo.
Kako neki na forumu JNA kažu "Bunker".
Na slici vidite lošu maskirnu boju.
To smo mi pituravali.
Po naredbi komandira karaule Spasković Radoja zadatak je glasio:
"Morate ići u osmatračnicu, opiturajte je, očistite je od lišća i paočine i javite mi se telefonom iz osmatračnice, bog vam jebo mater nikako vas dovesti ured."
 
 
Slika 11.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Pogled u "osmatračnicu" kroz prozor.
Pretpostavljam da netko nije mogao pronaći ključ od osmatračnice pa je u nju provalio kroz prozor.
Da ne bi došlo do zabune.
Osmatračnica nije imala prozor i doslovnom smislu riječi kao ono (drveni okviri sa staklom) već je imala samo ove željezne ploče koje su se spuštale na pod i podizale.
Tako je osmatračnica uvijek bila puna paukova, paučine, raznih životinjica koji bi se kroz šupljine uvukli u osmatračnicu.
 

Slika 12.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Tu vidite kabel.
To nije kabel od struje.
Osmatračnica nije imala struju.
Imala je samo stari induktorski telefon.
Nećete vjerovati i taj stari jadni induktorski telefon je bio na podu ni za njega nije bilo neke police gdje bi on stajao.
Pokušat ću preko interneta pronaći neku približnu sliku tog telefona da vidite kako je to izgledalo.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Stablo sa natpisima.
Ja nisam imao nož jer sam dužio puškomitraljez.
Taj "luksuz" da su se mogli potpisivati su imali oni koji su imali automatske puške i snajper.
Mi puškomitraljesci to nismo imali ukoliko u nekoga nismo posudili nož.

ZAGORAC (citat):

Da je meni vidjeti sva ona stabala bukve prema E-27.

miran cvilak (citat):

Prevedi molim u "negraničarski" jezik Kde je to ?
A slike sa bunkerom ,koji je jako interesantan, če prokomentarisati Graničar,to prepuštam njemu ,on zna više od mene.

Miran.
To graničar Zagorac spominje granični kamen "E-27".
To nije u Sloveniji.
To je u Makedoniji.
Na području odgovornosti karaule "Drenok" na granici sa Albanijom.

Graničar tebe čovek ne može iznenaditi.Pamčenje ti je izuzetno ,mada se teren zbog zaraslosti šume teško prepoznaje.Ona slika (mislim da je 3) je slikana iznad dalekovoda kde je zadnji granični kamen rajona ceršak (da sam ranije pročitao poruku slikao bih ga) A ona tabla je na zasednom estu Vis,kde su i ona stabla sa napisima.Ostalo si več sve ti rekao. A bit če još slika samo da ih sa fotoaparata stavim na računar.

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
mislim da je telefon izgledao ovako.Isti je bio u Tvornici za vezu sa karavlom.

miran cvilak (citat):

Graničar tebe čovek ne može iznenaditi.
Pamčenje ti je izuzetno ,mada se teren zbog zaraslosti šume teško prepoznaje.
Ona slika (mislim da je 3) je slikana iznad dalekovoda kde je zadnji granični kamen rajona ceršak (da sam ranije pročitao poruku slikao bih ga).A ona tabla je na zasednom estu Vis,kde su i ona stabla sa napisima.
Ostalo si več  sve ti rekao.
A bit če još slika samo da ih sa fotoaparata stavim na računar.

 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Miran.
Tako je.
To sam tek naknadno shvatio ali mi se nije dalo ispravljati.
Slika pod brojem 3 je slikama iznad dalekovoda.
Strelicom sam označio smjer kuda idu žice dalekovoda.
Sa lijeve strane je dalekovod kod kojeg sam se ja slikao a desno je "provalija" velika nizbrdica a ovo je puteljak koji vodi od zasjednog mjesta "Rupa" do zasjednog mjesta "Vis".
To je jedino mjesto na zapadnom rajonu odgovornosti karaule "Ceršak" na kojem nema šume.
Tu smo jedino mogli vidjeti nebo bez problema tj. da nam šuma ne smeta.
A onaj pas sa slike vjerojatno je nanjušio moje tragove od prije 24 godine i sada to proučava.

Da Graničlaru taćno si utvrdio sliku br 3.A meni su ove 2 najinteresantnije,naročito druga,kde ja naps na drvu visok sigurno jedno 2 metra.Kako je čovek imao volje to rasiti
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

miran cvilak (citat):

Mislim da je telefon izgledao ovako.
Isti je bio u Tvornici za vezu sa karavlom.

 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Miran.
Tako je.
Bio je jako star ako me sjećanje ne vara kutija je bila crne boje a mislim da je kabel od telefona do slušalice bio onaj "smotani" kao i kod svakoga telefona.
A ovo što si rekao da smo imali i jedan telefon koji je bio postavljen u portirnicu kod glavne kapije "Tovarna lesovine in lepenke Ceršak".
Njegova namjena je bila da čuvar te tvornice ako primijeti da se je netko uputio prema državnoj granici trebao je nazvati nas u karauli i javiti nam gdje su krenuli i koliko ih ima.
Dok sam ja bio u karauli 1988/1989 godine to se dogodilo nekoliko puta.
I lov na ilegalne prelaznike je bio uspješan zahvaljujući tim ljudima što su radili u toj portirnici.
Ovaj telefon "M-63" što ga je postavio "Stazio" takav je bio u karauli ali ne i u "bunkeru" na terenu i u portirnici u tvornici.
Na taj telefon koji je bio u portirnici tvornice naj češće bi nam se javio čuvar te tvornice koji se je zvao Rudolf Amšl.
To ime i prezime mi je bilo jako teško zapamtiti.
Kada sam bio dežurni u karauli i kada bi ga se pokušavao sjetiti onda bi se sjetio imena "Adolf" i tek onda nekako bi došao do Rudolfa.
On je tada bio stariji čovjek mislim da je on tada imao oko 60 godina, vidio sam ga možda 3-4 puta i to vrlo kratko.
Ako me sjećanje ne vara bio je jako mršav, a nisam siguran mislim da je imao i brkove.
Jednom dok sam bio dežurni u karauli "Ceršak" nazvao me je na taj telefon i on je meni nešto govorio jedno 1-2 minute, ja njega nisam ništa razumio.
Samo sam mu odgovarao da, da , da, tako je, da, da.
Zašto je on nas zvao ja pojma nemam, meni je izgledalo kao da je pijan.

Sliku crnog telefona nisam pronašao, pa sam stavio ovu,model je isti sem onog kabla do slušalice.
A taj Amšl,voleo je popiti ,i moguče da vas je zvao pijan.Ali više ga nema več je umro,ali koliko ga se ja sečam nije imao brkove

[You must be registered and logged in to see this image.]

miran cvilak (citat):

A taj Rudolf Amšl, više ga nema, več je umro.

Zbogom Rudolfe.