Karaula "Ceršak" V.P. 5457 - granični odsjek Maribor - 1988 -1989 godina.

miran cvilak (citat):

Da Graničlaru taćno si utvrdio sliku br 3.
A meni su ove 2 najinteresantnije, naročito druga, kde ja naps na drvu visok sigurno jedno 2 metra.
Kako je čovek imao volje to rasiti

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Miran.
Mi graničari smo po čitave dane provodili u tim šumama mjesta Ceršak.
Tu smo bili i kroz jutro i poslijepodne i noću.
Vrijeme nikada da ti prođe.
Naročito kada je kiša, snijeg, kada puše hladni vjetar.
A da bi ti vrijeme kako tako prošlo.
Moral bi se kretati da se zagrijemo.
I to nam je bila jedina stvar koju smo „mogli“ tu raditi.
Za 5 - 6 sati provedenih u tim šumama to nije problem napraviti.
Naravno ako to ne vidi komandir karaule Spasković Radoje pa te natjera da to što je napisano nožem "izbrišemo".

Zaboravio sam ti kazati da je taj napis na drugom drvetu u visini jedno 3 m od zemlje.Pa mi nije jasno kako se čovek tamo popeo

miran cvilak (citat):

Zaboravio sam ti kazati da je taj napis na drugom drvetu u visini jedno 3 m od zemlje.Pa mi nije jasno kako se čovek tamo popeo

Pa drvo je u međuvremenu naraslo

Kemo Specijalac (citat):

Ex Yu igrani film "Erogena Zona" 1981

naziv filma veze nema sa karaulom Cersak, ni sa JNA...

ali, na samom pocetku filma, glavni glumac Milan Gutovic kao granicar u zasedi sa psom...pa ispracaj granicara koji se skidaju...


Po radnji filma, karaula je negde u Sloveniji...neko ce je vec prepoznati

 
Pogledah sad ovaj isječak iz filma i sjetih se svog psa Erona.Pas na karauli bi svakih četiri ili osam mjeseci dobijao novog vodiča, ali bi valjda osječao ko ga zaista volio.Dvije ili tri generacije prije mog dolaska Erona je vodio vojnik koji se po priči starijih vojnika zvao Satkov, svaki put kad bi neko izgovorio njegovo ime Eron bi legao i počeo cviliti gotovo plakati toliko je volio tog vojnika.To je zaista bilo dirljivo jer vjerovatno je u svojoj "karijeri" promijenio desetine vojnika i bio je već jako star pa smo tražili njegovu zamjenu, ali jednog vojnika je jednostavno volio.

Što je sa onim šatorima? (29.stranica)

Kad god je riječ o psima uvijek to pratim sa velikim zanimanjem vjerovatno zato što volim pse i nikada nisam imao svog psa a to mi je želja.
Tko je tim psima davao imena?(znam da svaki radni pas mora imat kratko ime)
Da li se trebalo držati nekih smjernica kao što je kratkoća imena i da li su se smjeli koristit imena van službenog jezika?

purger (citat):

miran cvilak (citat):

Zaboravio sam ti kazati da je taj napis na drugom drvetu u visini jedno 3 m od zemlje.Pa mi nije jasno kako se čovek tamo popeo

Pa drvo je u međuvremenu naraslo  

 
Neznam dali se zezate ili znate,da urezana stvar u stablo uvek ostaje na istoj visini,bilo koliko stablo izraste u visinu.A o šatorima na 29 stranici ,čini mi se da sam odgovorio nekde na 30 stranici

Moram priznat da prvi puta ovo čujem i možda je i istina (doista neznam)
Ali meni ta teorija ne stoji

purger (citat):

Moram priznat da prvi puta ovo čujem i možda je i istina (doista neznam)
Ali meni ta teorija ne stoji

Interesantne teorije, iskreno ne znam, ali ako je nešto urezano na visinu od 2 metra u stablu visokom 20 metara, pa za 20 godina naraste još 10 metara (50%), logično bi bilo da i natpis poraste na 3 metra, ili možda drvo raste samo na vrhu.Ali mi smo se na svakog vraga penjali na rejonu tako da me ne bi čudilo da je taj vojnik našao način da sačuva svoj uradak na sigurnoj visini.

Nisam prirodoslovac i stvarno neznam
Malo smo off i SF a opet ova mala nedoumica spada ovdje jer je i "potpis" ovdje

miran cvilak (citat):

Zagorac to je slikano posle predaje karaule 91 godine.
Pošto su u toj karauli bili i savezni policajci i savezna carina,oni su spavali u zgradi ,a vojsku su "izbacili" napolje u šatore.

Miran.
Kažeš da su u karauli "Ceršak" bili pripadnici RSUP-a u Carinici.!?
Možeš li mi reći koliko je u karauli "Ceršak" bilo tada pripadnika RSUP-a i Carinika a koliko graničara JNA.!!!

Vojnik Graničar (citat):

miran cvilak (citat):

Zagorac to je slikano posle predaje karaule 91 godine.
Pošto su u toj karauli bili i savezni policajci i savezna carina,oni su spavali u zgradi ,a vojsku su "izbacili" napolje  u šatore.

Miran.
Kažeš da su u karauli "Ceršak" bili pripadnici RSUP-a u Carinici.!?
Možeš li mi reći koliko je u karauli "Ceršak" bilo tada pripadnika RSUP-a i Carinika a koliko graničara JNA.!!!

 
Sve skupa otprilike 8o ljudi.A koliko kojih neznam nije niko brojio .

miran cvilak (citat):

Pošto su u toj karauli bili i savezni policajci i savezna carina, oni su spavali u zgradi ,a vojsku su "izbacili" napolje  u šatore.

Vojnik Graničar (citat):

Miran.
Kažeš da su u karauli "Ceršak" bili pripadnici RSUP-a u Carinici.!?
Možeš li mi reći koliko je u karauli "Ceršak" bilo tada pripadnika RSUP-a i Carinika a koliko graničara JNA.!!!

miran cvilak (citat):

Sve skupa otprilike 8o ljudi.
A koliko kojih neznam nije niko brojio .

 
Kad sam ja bio u karauli u njoj je moglo spavati 29 vojnika i komandir karaule, znači ukopno 30 ljudi.
A po ovome kako kažeš u to vrijeme je u karauli bilo 50 ljudi više.
I onda gospoda iz RSUP-a i savezne Carine zauzmu karaulu kao da je njihova a iz karaule izbace vani JNA graničare da spavaju pod šatorima.
Divno.
Kako će u lijepim uspomenama tim graničarima ostati karaule "Ceršak".
Miran daj mi još nešto objasni u vezi ovih šatora.
Po ovoj slici koju ću postaviti izgleda kao da su preko šatora graničari postavili nekakav najlon da im kiša ne prokišnjava, ako se ne varam.
Jer šator ne bi trebao biti ovako zgužvan, već ravan.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Graničaru u pravu si.Šatori su bili napravljeni od šatorskih krila.I kako sam znaš šatorsko krilo brzo prokisne,i onih dana je bilo neke jake kiše ,pa su vojnici preko šatora stavili PVC foliju da ne pokisnu.A ostali unutar karavle su spavali i kde je bilo mesto za tv i u terpezariji.Vidi se na snimci da su imali dušeke svukde kde je bilo mesta.

miran cvilak (citat):

Graničaru u pravu si.Šatori su bili napravljeni od šatorskih krila.I kako sam znaš šatorsko krilo brzo prokisne,i onih dana je bilo neke jake kiše ,pa su vojnici preko šatora stavili PVC foliju da ne pokisnu.A ostali unutar karavle su spavali i kde je bilo mesto za tv i u terpezariji.Vidi se na snimci da su imali dušeke svukde kde je bilo mesta.

 
Malo mi pojasnite ovu situaciju.Govorite li o zbivanjima prilikom preuzimanja vojnih objekata od strane vojske ili teritorijalne odbrane Republike Slovenije ili šta se ovdje dešavalo? Jesu li se vojnici na Ceršaku predali i završili pod šatorima kao kamperi, razoružani i čekali da idu kući ili šta se zapravo desilo.Da li Mirane znaš šta se desilo na Špičniku, baš me interesuje?

Ako je izvan vremenskih granica ovog foruma, završite to na p.p.

Stazio (citat):

Ako je izvan vremenskih granica ovog foruma, završite to na p.p.

Citat :

Uistinu je malo delikatno odrediti stvarni datum prestanka postojanja JNA.
Postoji jedan de jure datum, a to je 20. 05. 1992 kad je JNA i službeno prestala postojati.
No samim povlačenjem JNA iz Slovenije ona de facto prestaje biti svejugoslavenska pa se upravo taj događaj ovdje uzima kao odrednica, a to je 18. 07.1991 kada je Predsjedništvo SFRJ donijelo odluku o povlačenju JNA iz Slovenije.
Dakle svi oni koji su prije toga datuma stupili u JNA se mogu smatrati pripadnicima stvarne JNA.

Radnja se događa prije 18.07.1991. godine, tj. prije datuma kojeg propisuje generalštab foruma.
Također se iz tekstova vidi da se govori o graničarima koji su još u karauli "Ceršak" i koji je dijele sa pripadnicima RSUP-a i savezne Carine.
Dakle sve je po propisima koji su navedeni u pravilu F.B.P.N. JNA.

Šepa nažalost vidiš da o tome nesmem pričati

miran cvilak (citat):

Krug sa klupama, u sredini nema više one sprave za pračenje aviona ili što je ono čudo več bilo.

 
Evo jedna stvar koju spominje Miran Cvilak a koja je na ovome forumu prošla nezapaženo.
Onaj tko nije bio u krugu karaule "Ceršak" ne zna o čemu to Miran Cvilak govori.
Sa prednje strane karaule "Ceršak" nalazile su se klupe gdje bi mi ponekada sjedili i pričali o svenu i svačemu.
Oko tih klupa je bilo okretište za vozila koja bi ušla u krug karaule.
A u sredini tog kruga (između klupa) nalazilo se posađeno cvijeće.
Opet u sredini tog cvijeća komandir karaule Spasković Radoje je postavio jednu spravu kao neki smjerokaz.
Evo pogledajte sliku koju sam ja obradio da bi vam dočarao kako je taj smjerokaz izgledao i gdje je stajao.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
O čemu se radi.
Ta naprava je služila tome da kada stražar kod karaule ili netko od nas vojnika vidi da helikopter ili mali avion na maloj visini preleti granicu Jugoslavije te uleti u Austriju ili obrnuto, da taj smjerokaz okrene u smjeru u kojem je ta letjelica uletjela u Jugoslaviju ili izletjela iz Jugoslavije.
Događalo se da su helikopteri ili mali avioni koji lete na malim visinama a koji bi izvještavala austrijske radijske stanice, ili TV kuće ili njihove službe koji dalje informiraju ljude o gužvama i općenito o prometu na cestama, da ne znaju gdje je granična crta te ulete u Jugoslavenski teritorij.
Letjelice nisu imali uređaj koji bi im precizno označio graničnu liniju između dvije države.
Tada je dužnost stražara ili vojnika da o tome što je vidio obavijesti dežurnog karaule, dežurni karaule komandira karaule (ako je u karauli) a zatim se o tom događaju putem telefona izvještava granični odsjek Maribor, a oni dalje izvještavaju generalštab JNA u Beogradu, pa se izvještava ministarstvo vanjski poslova, pa Austrijska ambasada....
Također se taj događaj evidentira u dnevnik koji je bio u karauli "Ceršak" a u mojoj karauli ga je vodio skladištar.

Kemo Specijalac (citat):

Da li se desilo da nekog prebega uhapse u Austriji po prelasku granice?
Ako je priznao da je granicu presao ilegalno, kakve bi konsekvence bile po granicni odsek, i hijerarhijski nize?
Isto pitanje vazi i za obrnuti smer, gde je bilo manje slucajeva...pitam sve iz GO Maribor ;

 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Teško pitanje i još teži odgovor.
Da li se desilo da su nekoga uhapsili u Austriji kad je ilegalno prešao granicu između Jugoslavije i Austrije.
Sigurno jesu.
Da li su ga austrijski policajci uhvatili 100 metara od granice ili 100 kilometara isto je.
Smatralo se je da je u austriju ušao ilegalno kao što bi se smatralo da tako uđe u bilo koju drugu državu.
Da li je bilo kakvih posljedica za granični odsjek recimo ovom prilikom "Maribor".
Mislim da nije.
JNA nije mogla da 100% zaustavi ilegalno prelaženje državne granice iz više razloga.
Karaula "Ceršak" je morala da osigura 6050 metara državne granice.
Sada tih 6050 metara državne granice osiguraj sa 29 graničara, od toga oduzmi 1 kuhara i 1 skladištara, znači ostaje ih 27 graničara, od tih 27 oduzmi 1 graničara za stražu kod karaule, znači ostaje 26 graničara, zatim oduzmi 1 graničara koji mora biti dežurni u karauli, znači ostaje ih 25.
Ako se uzme u obzir da je netko bolestan, da je netko išao na vikend, ili redovno odsustvo...
Opet moraš uzeti u obzir da i tih 25 graničara (pod uvjetom da su svi u karauli i da su svi zdravi) ne mogu čitavi dan biti u patroli i zasjedi.
Moraju se i oni odmoriti i moraju i oni imati smjenu.
Jednostavno državnu granicu nije bilo moguće osigurati od ilegalnog prelaženja.
Zato je sklopljen dogovor između dvije države koje su takve slučajeve rješavali tim međusobnim dogovorom.
Kakav je bio dogovor između Austrije i Jugoslavije ne znam.
Druga stvar teško da će koji ilegalni prelaznik koji šumskim stazama pređe državni granicu, da će se sjetiti gdje je baš on to prošao.
Ja nikada nisam vidio da je netko od službenih osoba recimo policije ili vojske sa strane Jugoslavije i Austrije, da su dovodili ilegalne prelaznike da im pokaže gdje je ilegalno prešao državnu granicu.
To se nije radilo.
Vjerojatno zato što im to baš puno nije značilo niti im je to baš nešto koristilo.
Bolje reći uložili bi puno truda i vremena a od toga nikakve koristi.
Njima je bitno da su tog ilegalnog prelaznika uhvatili a dalje da ga osude i izbace iz države ili da mu daju azil.
Jedna stvar oko toga "da li bi bilo kakvih posljedica" ako bi tko ilegalno prešao državnu granicu.
Ovo je zanimljivo.
Vidim da to nitko od graničara nije spominjao.
Moja karaula "Ceršak" tj. njen skladištar je imao dužnost da vodi dnevnik osiguranja državne granice.
U taj dnevnik bi se upisivali svi važni podaci kao što su: ime i prezime graničara koji su upućeni u patrolu i zasjedu, kada su upućeni i do kada će biti, gdje će biti, što se primijetili tokom zasjede i patrole....
Uglavnom sve što je od interesa za JNA a i državu.
Ti podaci su se morali čuvati.
Ako se u budućnosti nešto desi a taj slučaj je interesantan za Jugoslaviju točno će se znati tko je bio tada u patroli i zasjedi.
Recimo može se desiti da taj ilegalac kaže policiji da ga je graničar pustio preko granice.
Tako ti se kao bumerang vrača problem na koji si skoro i zaboravio.
Za kraj.
Dok sam ja bio u karauli "Ceršak" nitko od graničara nije "nastradao" zbog toga što je netko za vrijeme njegove patrole ili zasjede ilegalno prešao granicu Jugoslavije.

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Evo došao sam do čina poručnika JNA.
Još su mi prikačili i značku primjeran vojnik.
He he he he, primjeran vojnik a oficir JNA, he he he he
Još nisam vidio oficira JNA da nosi značku primjeran vojnik.
Sve je u živih ljudi moguće.
Pa i na našemu F.B.P.N. JNA.
Ja sam prvi koji je na ovome forumu dobio značku primjeran vojnik, prvi koji je otišao na godišnji, prvi koji se vratio sa godišnjeg, prvi koji je ponovno napredovao u činu i prvi koji je ponovno postao primjeran vojnik.
Nevjerojatno.
Ovo je za Guinnessovu knjigu rekorda.
He he he he

Vojnik Graničar (citat):

Kemo Specijalac (citat):

Da li se desilo da nekog prebega uhapse u Austriji po prelasku granice?
Ako je priznao da je granicu presao ilegalno, kakve bi konsekvence bile po granicni odsek, i hijerarhijski nize?
Isto pitanje vazi i za obrnuti smer, gde je bilo manje slucajeva...pitam sve iz GO Maribor ;

[You must be registered and logged in to see this image.]


Teško pitanje i još teži odgovor.
Da li se desilo da su nekoga uhapsili u Austriji kad je ilegalno prešao granicu između Jugoslavije i Austrije.
Sigurno jesu.
Da li su ga austrijski policajci uhvatili 100 metara od granice ili 100 kilometara isto je.
Smatralo se je da je u austriju ušao ilegalno kao što bi se smatralo da tako uđe u bilo koju drugu državu.
Da li je bilo kakvih posljedica za granični odsjek recimo ovom prilikom "Maribor".
Mislim da nije.
JNA nije mogla da 100% zaustavi ilegalno prelaženje državne granice iz više razloga.
Karaula "Ceršak" je morala da osigura 6050 metara državne granice.
Sada tih 6050 metara državne granice osiguraj sa 29 graničara, od toga oduzmi 1 kuhara i 1 skladištara, znači ostaje ih 27 graničara, od tih 27 oduzmi 1 graničara za stražu kod karaule, znači ostaje 26 graničara, zatim oduzmi 1 graničara koji mora biti dežurni u karauli, znači ostaje ih 25.
Ako se uzme u obzir da je netko bolestan, da je netko išao na vikend, ili redovno odsustvo...
Opet moraš uzeti u obzir da i tih 25 graničara (pod uvjetom da su svi u karauli i da su svi zdravi) ne mogu čitavi dan biti u patroli i zasjedi.
Moraju se i oni odmoriti i moraju i oni imati smjenu.
Jednostavno državnu granicu nije bilo moguće osigurati od ilegalnog prelaženja.
Zato je sklopljen dogovor između dvije države koje su takve slučajeve rješavali tim međusobnim dogovorom.
Kakav je bio dogovor između Austrije i Jugoslavije ne znam.
Druga stvar teško da će koji ilegalni prelaznik koji šumskim stazama pređe državni granicu, da će se sjetiti gdje je baš on to prošao.
Ja nikada nisam vidio da je netko od službenih osoba recimo policije ili vojske sa strane Jugoslavije i Austrije, da su dovodili ilegalne prelaznike da im pokaže gdje je ilegalno prešao državnu granicu.
To se nije radilo.
Vjerojatno zato što im to baš puno nije značilo niti im je to baš nešto koristilo.
Bolje reći uložili bi puno truda i vremena a od toga nikakve koristi.
Njima je bitno da su tog ilegalnog prelaznika uhvatili a dalje da ga osude i izbace iz države ili da mu daju azil.
Jedna stvar oko toga "da li bi bilo kakvih posljedica" ako bi tko ilegalno prešao državnu granicu.
Ovo je zanimljivo.
Vidim da to nitko od graničara nije spominjao.
Moja karaula "Ceršak" tj. njen skladištar je imao dužnost da vodi dnevnik osiguranja državne granice.
U taj dnevnik bi se upisivali svi važni podaci kao što su: ime i prezime graničara koji su upućeni u patrolu i zasjedu, kada su upućeni i do kada će biti, gdje će biti, što se primijetili tokom zasjede i patrole....
Uglavnom sve što je od interesa za JNA a i državu.
Ti podaci su se morali čuvati.
Ako se u budućnosti nešto desi a taj slučaj je interesantan za Jugoslaviju točno će se znati tko je bio tada u patroli i zasjedi.
Recimo može se desiti da taj ilegalac kaže policiji da ga je graničar pustio preko granice.
Tako ti se kao bumerang vrača problem na koji si skoro i zaboravio.
Za kraj.
Dok sam ja bio u karauli "Ceršak" nitko od graničara nije "nastradao" zbog toga što je netko za vrijeme njegove patrole ili zasjede ilegalno prešao granicu Jugoslavije.

Ovaj tvoj komentar o raspoloživom broju vojnika me podsjetio na jednu situaciju na Špičniku.Ne mogu se sjetiti kako i zašto se to desilo ali sigurno znam da je naš komandir jedan period imao na raspolaganju samo jednu jedinu patrolu dnevno na terenu, mislim sedam dana.Vjerovatno je to vrijeme kad se majska klasa skidala, nas septembaraca je bilo osam, a januarci nisu prošli obuku, pa sad ako je neko nedostajao to je to.U to vrijeme duž našeg rejona mogla je preći čitava Kineska pokrajina.Pa inače ljudi nisu imali predstavu kako je to na granici.Čak je i komandir jedanput pričao o svom djedu koji je mislio da na granici na svaka dva metra stoji vojnik i ni leptir ne može preći pa smo se tome smijali.Ako izuzmemo Rumune koje je muka natjerala na ilegalne prebjege na zapad, ostatak prelaznika se svodio na ponekog švercera ili ljude koji zalutaju i ne znaju da su prešli crtu.Pričali su mi da se desio jedan slučaj dok sam ja bio sa službenim psom na obuci u Ljubljani, neko od naših je uhvatio i priveo na karaulu četvero ljudi koji su išli na nekakv maskenbal.Bili su i pijani i obučeni za maskenbal pa je čitav cirkus bio na karauli.Da stvar bude gora komandir nije bio na karauli tih dana.E onda su rahmetli Pašo i kompanija haos pravili u karauli vrištali zezali se ko zna šta, a dežurni je vani sa ovim ljudima pravio zapisnik i čekao policiju da ih preuzme.Rekli su mi da su se jadni ljudi tako isprepadali od ovih naših da su se tresli, nije im bilo jasno šta se dešava.Mislim da se u večini slučajeva to rješavalo tako što bi ih naša milicija odvela do prvog prelaza i predala Austrijancima, naravno govorim o Austrijskim državljanima, šta su radili sa Rumunima ne znam.Pa poznat je slučaj da je bivši nogometaš Crvene Zvezde Miodrag Belodedič na isti način pobjegao iz Rumunije i vratio se tek pošto je pao Čaušesku.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Miran.
Ovo je nevjerojatno.
Kako sam bio sljep kod zdravih očiju.
Nekoliko dana mi se po glavi vrti ova slika stabla sa potpisom i nikako da je riješim.
Ova slika je snimljena kod "bunkera".
Gledao sam ovo stablo i nikako da odgonetnem tko je to pisao i kada je to pisano.
A onda.............. vidim na stablu piše broj "056".
Pogledam svoj graničarski dnevnik i....... sve se posložilo.
Taj potpis na stablo je urezao 20.03.1989 godine u jutro, naj manji vojnik sa karaule "Ceršak", on je Albanac i zove se Iljaz Shabani iz mjesta Kumanovo - Makedonija.
Tako i na stablu piše: "Kumanovo, Iljaz (nedostaje slovo "i" kojeg je list pokrio), odmah ispod imena piše "Siča" a desno od tog potpisa piše "Shabani".
Iljaz Shabani je u karauli spavao u istoj sobi u kojoj sam i ja spavao (na slici označena strelicom).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njegov krevet je bio kad se uđe u sobu odmah do vrata sa lijeve strane a moj do prozora sa desne strane.
Taj dan smo kod tog "bunkera" bili ja Iljaz Shabani čita se "Šabani" i Husein Hadžić iz mjesta Ćoralići općina Cazin - Bosna i Hercegovina.
U mom dnevniku piše da smo se svi tu potpisivali na stabla.
Da si onu granu slomio i da sam vidi slovo "i" tada bi potpis odmah dešifrirao.
A i ovaj potpis na kojem piše "Ježa Septembar 87" je također potpis sa "bunkera".

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da graničaru ,te slike su napravljene kod bunkera.Kao što vidiš makao sam granu ,ali premalo,Ali ja nikada u šumi ništa ne lomim ili bacam neko smeče

Kod bunkera ima toliko popisanih stabala,da bi bila čista sreča da nađem ono na koje si ti pisao,jedino ako se setiš šta piše na njemu.Danas idem tražiti ono stablo kod karaule o kojem si mi pričao.

šepa (citat):

Ovaj tvoj komentar o raspoloživom broju vojnika me podsjetio na jednu situaciju na Špičniku.
Ne mogu se sjetiti kako i zašto se to desilo ali sigurno znam da je naš komandir jedan period imao na raspolaganju samo jednu jedinu patrolu dnevno na terenu, mislim sedam dana.
Vjerovatno je to vrijeme kad se majska klasa skidala, nas septembaraca je bilo osam, a januarci nisu prošli obuku, pa sad ako je neko nedostajao to je to.
U to vrijeme duž našeg rejona mogla je preći čitava Kineska pokrajina.
Pa inače ljudi nisu imali predstavu kako je to na granici.
Čak je i komandir jedanput pričao o svom djedu koji je mislio da na granici na svaka dva metra stoji vojnik i ni leptir ne može preći pa smo se tome smijali.
Ako izuzmemo Rumune koje je muka natjerala na ilegalne prebjege na zapad, ostatak prelaznika se svodio na ponekog švercera ili ljude koji zalutaju i ne znaju da su prešli crtu.
Pričali su mi da se desio jedan slučaj dok sam ja bio sa službenim psom na obuci u Ljubljani, neko od naših je uhvatio i priveo na karaulu četvero ljudi koji su išli na nekakv maskenbal.
Bili su i pijani i obučeni za maskenbal pa je čitav cirkus bio na karauli.
Da stvar bude gora komandir nije bio na karauli tih dana.
E onda su rahmetli Pašo i kompanija haos pravili u karauli vrištali zezali se ko zna šta, a dežurni je vani sa ovim ljudima pravio zapisnik i čekao policiju da ih preuzme.
Rekli su mi da su se jadni ljudi tako isprepadali od ovih naših da su se tresli, nije im bilo jasno šta se dešava.
Mislim da se u večini slučajeva to rješavalo tako što bi ih naša milicija odvela do prvog prelaza i predala Austrijancima, naravno govorim o Austrijskim državljanima, šta su radili sa Rumunima ne znam.
Pa poznat je slučaj da je bivši nogometaš Crvene Zvezde Miodrag Belodedič na isti način pobjegao iz Rumunije i vratio se tek pošto je pao Čaušesku.

 
Ja gore nisam računao i požarnog kod oružja koji je uvenen naknadno zbog pogibije vojnika u karauli "Alfonz Šarh" znači onda je na raspolaganju bilo 24 graničara.
Kada bi ih sve od jednom rasporedio po granici na nekim pravilnim udaljenostima onda bi jedan graničar od drugoga stajao na udaljenosti od 252 metra.
Sada kad si pokrio granicu sa tih 24 graničara oni bi na osiguranju granice mogli maksimalno stati 6 sati.
Tako da njima više nije mogla doći zamjena i granicu više nitko ne bi mogao čuvati.
A sad kad sam kod karaule "Alfonz Šarh".
Uz pomoć Miran Cvilak sam uspio doći do informacije gdje se karaula "Alfonz Šarh" nalazi u kojoj je dana 25.10.1988.god. utorak poginuo jedan graničar.
To je karaula:
• Gornja Radgona,
• Zgornje Konjišče,
• Sladki Vrh,
• Ceršak,
• Šentilj,
• Špičnik,
• Gaj,
• Veliki Boč,
• Duh,
• Brezovnik,
• Kapunar,
• Brezni Vrh,
• Kapla.
 
Točnu lokaciju karaule nisam uspio doznati ali ta je karaule negdje tu: [You must be registered and logged in to see this link.]
Tako sam napokon uz pomoć Miran Cvilak uspio riješiti tu nepoznanicu o karauli "Alfonz Šarh" koja je trajala od 25.10.1988. godine do danas 9.6.2013. godine.
Prošlo je 24 godine, 7 mjeseci i 15 dana, ili 8993 dana.

miran cvilak (citat):

Kod bunkera ima toliko popisanih stabala, da bi bila čista sreča da nađem ono na koje si ti pisao, jedino ako se setiš šta piše na njemu.
Danas idem tražiti ono stablo kod karaule o kojem si mi pričao.

Dobro imaš volje za tako nešto raditi, to je nevjerojatno.!
Mirane moram te javno predložiti za značku "primjernog vojnika".
To je naj veće odlikovanje koje može netko da dobije na ovome forumu i mislim da si ga zaslužio.!

Vojnik Graničar (citat):

šepa (citat):

Ovaj tvoj komentar o raspoloživom broju vojnika me podsjetio na jednu situaciju na Špičniku.
Ne mogu se sjetiti kako i zašto se to desilo ali sigurno znam da je naš komandir jedan period imao na raspolaganju samo jednu jedinu patrolu dnevno na terenu, mislim sedam dana.
Vjerovatno je to vrijeme kad se majska klasa skidala, nas septembaraca je bilo osam, a januarci nisu prošli obuku, pa sad ako je neko nedostajao to je to.
U to vrijeme duž našeg rejona mogla je preći čitava Kineska pokrajina.
Pa inače ljudi nisu imali predstavu kako je to na granici.
Čak je i komandir jedanput pričao o svom djedu koji je mislio da na granici na svaka dva metra stoji vojnik i ni leptir ne može preći pa smo se tome smijali.
Ako izuzmemo Rumune koje je muka natjerala na ilegalne prebjege na zapad, ostatak prelaznika se svodio na ponekog švercera ili ljude koji zalutaju i ne znaju da su prešli crtu.
Pričali su mi da se desio jedan slučaj dok sam ja bio sa službenim psom na obuci u Ljubljani, neko od naših je uhvatio i priveo na karaulu četvero ljudi koji su išli na nekakv maskenbal.
Bili su i pijani i obučeni za maskenbal pa je čitav cirkus bio na karauli.
Da stvar bude gora komandir nije bio na karauli tih dana.
E onda su rahmetli Pašo i kompanija haos pravili u karauli vrištali zezali se ko zna šta, a dežurni je vani sa ovim ljudima pravio zapisnik i čekao policiju da ih preuzme.
Rekli su mi da su se jadni ljudi tako isprepadali od ovih naših da su se tresli, nije im bilo jasno šta se dešava.
Mislim da se u večini slučajeva to rješavalo tako što bi ih naša milicija odvela do prvog prelaza i predala Austrijancima, naravno govorim o Austrijskim državljanima, šta su radili sa Rumunima ne znam.
Pa poznat je slučaj da je bivši nogometaš Crvene Zvezde Miodrag Belodedič na isti način pobjegao iz Rumunije i vratio se tek pošto je pao Čaušesku.

Ja gore nisam računao i požarnog kod oružja koji je uvenen naknadno zbog pogibije vojnika u karauli "Alfonz Šarh" znači onda je na raspolaganju bilo 24 graničara.
Kada bi ih sve od jednom rasporedio po granici na nekim pravilnim udaljenostima onda bi jedan graničar od drugoga stajao na udaljenosti od 252 metra.
Sada kad si pokrio granicu sa tih 24 graničara oni bi na osiguranju granice mogli maksimalno stati 6 sati.
Tako da njima više nije mogla doći zamjena i granicu više nitko ne bi mogao čuvati.
A sad kad sam kod karaule "Alfonz Šarh".
Uz pomoć Miran Cvilak sam uspio doći do informacije gdje se karaula "Alfonz Šarh" nalazi u kojoj je dana 25.10.1988.god. utorak poginuo jedan graničar.
To je karaula:
• Gornja Radgona,
• Zgornje Konjišče,
• Sladki Vrh,
• Ceršak,
• Šentilj,
• Špičnik,
• Gaj,
• Veliki Boč,
• Duh,
• Brezovnik,
• Kapunar,
• Brezni Vrh,
• Kapla.

Točnu lokaciju karaule nisam uspio doznati ali ta je karaule negdje tu: [You must be registered and logged in to see this link.]
Tako sam napokon uz pomoć Miran Cvilak uspio riješiti tu nepoznanicu o karauli "Alfonz Šarh" koja je trajala od 25.10.1988. godine do danas 9.6.2013. godine.
Prošlo je 24 godine, 7 mjeseci i 15 dana, ili 8993 dana.

Znaš li kako je poginuo taj graničar? Ja znam da je na karauli "Gaj" poginuo vojnik nekoliko generacija prije moje, to je pričao Pašo jer je njegov brat bio na toj karauli, i bio je prisutan, a to nam je potvrdio i naš komandir.Nesreća se desila prilikom brojanja municije, ubio ga drug pored njega nepažnjom.

Vojnik Graničar (citat):

miran cvilak (citat):

Kod bunkera ima toliko popisanih stabala, da bi bila čista sreča da nađem ono na koje si ti pisao, jedino ako se setiš šta piše na njemu.
Danas idem tražiti ono stablo kod karaule o kojem si mi pričao.

Dobro imaš volje za tako nešto raditi, to je nevjerojatno.!
Mirane moram te javno predložiti za značku "primjernog vojnika".
To je naj veće odlikovanje koje može netko da dobije na ovome forumu i mislim da si ga zaslužio.!

Pa ne radim ti ja to zato da me neko hvali,to radim zato što sam i jaživeo u jednom mestu (duga priča) i 30 godina nisam ništa znao o tem mestu , i posle sam išao napokon tamo.I znam tvoje osečaje graničar kada to što slikam i pišem gledaš.
Ali sam danas skoro umro,kada sam išao sa karaule do mesta dol i natrag,nema kondicije i zamalo da otegnem papke Sledeči puta kad ti napišem da idem na teren , a uveče nama slika,znaj sda sam umro nekde na terenu he he h e

Evo danas.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
A na mertu koje si mi označio samo je jedno drvo sa napisom
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

šepa (citat):

Znaš li kako je poginuo taj graničar?
Ja znam da je na karauli "Gaj" poginuo vojnik nekoliko generacija prije moje, to je pričao Pašo jer je njegov brat bio na toj karauli, i bio je prisutan, a to nam je potvrdio i naš komandir.
Nesreća se desila prilikom brojanja municije, ubio ga drug pored njega nepažnjom.

 
Šepa.
Komandir karaule Spasković  Radoje nije nam ništa rekao što se točno desilo dana 25.10.1988. godine na karauli "Alfonz Šarh" kada je taj vojnik poginuo.
Možda netko od te generacije dođe na forum pa ćemo i to da saznamo.
Jednom prilikom na stranicama ovog foruma mi je ispričao jedan vojni policajac ovaj slučaj.
 

dixi (citat):

Slucaj neznam koja karaula.
A po rjecima oficira patrola koju su cinila dva vojnika tokom patrole se sklonili u bunker da odmore.
Jedan od vojnika je duzio PM a drugi avtomatsku pusku.
Vojnik sa PM-om je javio da je cuo dva pucnja kada je usao kolega se ubio.
Tokom istrage a poslje je i vojnik priznao da je PM stavio na nogare u pravcu kolege povukavsi obarac doslo je do opalenja posto je prije ubacio metak u cijev.
Metak je pogodio vojnika u predjelu glave.
Kada je vidio sta se desilo vojnik je ocistio PM, a iz kolegine puske ispalio jedan metak te je ostavio da izgleda kao samoubistvo.
Javio je na karaulu sta se desilo odnosno da se vojnik sam ubio.
Kada je stigla policija i oficir koji nam je predavo je obavilo ocevid.
Kada je pronasao cahure odma mu je bilo jasno sta se desilo.
Jer cahura ispaljena iz PM na vrhu bude deformisana od zatvaraca a iz avtomatske puske cahura nije deformisana jedna cahura je bila ostecena druga nije.
Posle je vojnik priznao sta se desilo da je opalio iz PM te ga ocistio ite opalio iz avtomatske da je uprlja a metak u svom okviru namirio od kolege.
Vojnik je dobio zatvor (ne mogu se sjetit koliko).
Po mom misljenju ta pogibija vojnika na karuli "ALFONZ SARH" jeovaj slucaj, a mozda i grjesim.

 
Ali nam je baš tom prilikom ispred karaule na klupama ispričao nešto drugo.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
A to je kako se u karauli "Ceršak" ubio jedan vojnik - graničar iz Makedonije.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Kaže komandir karaule Spasković  Radoje.
"Taj vojnik - graničar Makedonac mi se nekako čudno ponašao.
Svako malo je on kući pisao pisma.
Jednom ga ja upitam.
Pa dobro Makedonac kome ti tolika pisma šalješ.
Kaže Makedonac: Drug komandir, znate ja imam curu, mi se drug komandir mnogo volimo, ja pišem pismo njoj a ona meni.
Komandir karaule Spasković Rradoje kaže da je primijetio da sa njim nije nešto uredu.
Neko vrijeme se je povukao u sebe.
Jednog dana kad je bio na straži ispred karaule napunio je pušku i došao je do vrata karaule kojom je prilikom možda ušao u karaulu oko 1-2 koraka i tu je sebi pucao u glavu.
Po izjavi komandira karaule Spasković  Radoja naknadno je doznao da je tog vojnika - graničara ostavila cura te da je njega to pogodilo i da on to nije mogao podnijeti te se je zato ubio.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Karaula "Ceršak" krije i svoju crnu stranu za koju niste ni znali.
Koliko još crnih strana krije karaula "Ceršak" ni ja sam ne znam.

Miran.
Napokon da vidim karaulu "Ceršak" kako izgleda sa prilaznog puta.
Kažeš da je prilazni put od mjesta Ceršak do karaule ostao isti kao i kad sam ja bio tu 1988/1989 godine.
Bio je posut šljunkom a u jesen je bio pun lokava vode i blata.
Kad sam prvi put došao u karaulu "Ceršak" 08.09.1988 godine četvrtak oko 14:30 sati, dovezli su nas sa ovakvim kamionom.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Sjetih se da sam po selima gdje sam ja nekada živio, vidio kako trgovci tako kamionom razvoze svinje na prodaju.
Tako su i nas kamionom razvozili po karaulama, jedino što nas nisu prodavali, he he he he he...
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Evo karaule sa prilaznog puta.
Ova kuća sa lijeve strane, tu je ustvari bila kao neka "šupa" tj. gdje je vlasnica Katarina Hauc ostavljala stvari, alat i takve stvari u njoj se nije stanovalo.
Ali u vezi te stare "šupe" ima jedan događaj kojeg ću drugom prilikom ispričati kako su Katarina Hauc vlasnica te "šupe" i komandir karaule Spasković Radoje iskoristili tu kućicu da prevare komandu graničnog odsjeka Maribor.
 
Na slici se vidi da nema više male zelene kapije koju sam i ja nekada otvarao.
Ili je netko uzeo za svoje potrebe ili je prodana u staro željezo.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Evo na ovoj se slici vidi dio kuće u kojoj je stanovala naša prva susjeda baka Katarina Hauc koja je tada imala oko 70 godina.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Tu se ta kuća vidi iz daljine.
Kada sam ja tu bio odavde se je mogla vidjeti karaula "Ceršak" ali sada je šuma narasla.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Baka bi imala običaj doći do naše kapije i ona bi tražila od stražara koji je uvijek bio u krugu karaule da joj iz vrta karaule "Ceršak" donese pomidora, krastavaca, mrkve, selena, petrusimul, paprika.....
Kad bi Katarina Hauc od mene tražila da joj iz vrta nešto uberem ja bi joj rekao da sama uđe i da uzme što je volja.
Nikada ona nije ušla u krug karaule "Ceršak".
Rekla bi "Vojak daj baki pomidora i mrkava da nešto skuham".
Imala je običaj da nas pokuša i razveseliti na način da bi nam rekla: "Vojak čula sam preko televizije da će skratiti vojsku".
I Katarina Hauc više nije među nama, umrla je.
A kuća u kojoj je ona stanovala je sada napuštena.
Zbogom Katarina.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Istočna strana karaule "Ceršak".
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ovo je jedina slika na Internetu koja pokazuje istočnu stranu karaule "Ceršak".
Ova istočna strana pokazuje jedan vrlo važan prozor na karauli "Ceršak".
Označio sam ga crvenom strelicom.
Zašto je taj prozor tako važan.
Plan je izradio komandir karaule "Ceršak" zastavnik I klase Spasković Radoje.
Radi se o tome da kad bi "neprijatelj" napao karaulu "Ceršak", kad se karaule više ne bi mogla braniti iz same karaule,  te kad bi postojala opasnost da će graničari u karauli izginut.
Komandir karaule (ako je u tom trenutku u karauli ako nije onda dežurni karaule) izdaje naređenje da se karaula napusti te da se obrana vrši iz rovova koji se nalaze oko karaule.
Tada se svi graničari brzo spuštaju u podrum karaule i tada se karaula napušta na 2 načina.
Pola graničara mora izići iz karaule kroz ovaj mali istočni prozor kojeg sam označio strelicom.
Druga polovica graničara je morala karaulu napustiti sa sjeverne strane kroz zapadni otvor (od moguća dva otvora) kroz kojeg smo mi graničari ubacivali ugljen u karaulu a taj otvor se je nalazio u razini zemlje i imao je otvore oko 70 cm x 150 cm te je bio pokriven metalnim poklopcem.
Uglavnom ja i moje odjeljenje smo morali karaulu napustiti kroz ovaj prozor kojeg sam označio strelicom.
E to bi bilo dobro da nije tu jedan problem.
Taj mali prozor je na visini od oko 2 metra.
Opet problem je i taj što je u mom odjeljenju bio i naj manji vojnik u karauli čiji je potpis u šumi pronašao Miran a zove se Iljaz Shabani (Šabani) iz Kumanova - Makedonija.
Jadni mali Iljaz Shabani (Šabani) nikada tako karaulu ne bi napustio da je bilo stani pani.
On se tu pod opremom nije mogao popeti.
Zato je komandir karaule Spasković Radoje ispod tog prozora postavio jedan stari stol.
Tako smo svi mi koristili taj stol preko kojeg smo se provlačili vani i zatim spuštali se u smjeru otkuda je ova fotografija slikana a onda smo se raspoređivali po rovovima koji su tu već bili iskopani.
Te rovove su kopali graničari iz generacija prije moje, moja ih je generacija samo održavala.
Također je za napomenuti da smo vježbali napuštanje karaule na način da bi na noge samo navukli čizme, zatim bi pušku, šljem, ašov, gasmaska, sve držiš u rukama a opasač ne vežeš već to sve radiš kad zauzmeš položaj u rovu.
Tako smo se i vračali u karaulu kroz taj isti malo prozor.
Da bi se mi spasili od neprijatelja tom prilikom je trebalo žrtvovati stražara koji je bio kod karaule.
Za njega nije bilo predviđeno izvlačenje.
On je svoj život morao dati za sve nas.

Na Drenku je bilo jednostavno,uzbuna,iskakanje kroz prozore,svatko je znao gdje mu je rov.
Pokrivanje bi se vršilo sa osmatračnice sa PM-om i snajperom.
Kad se karaula ne bi mogla više braniti,znalo se kojim putem se vrši povlačenje,tko štiti bokove a tko začelje.
Čim prije "gibanica" iz karaule i zaposjedanje rovova.

Vojnik Graničar (citat):

Istočna strana karaule "Ceršak".



Ovo je jedina slika na Internetu koja pokazuje istočnu stranu karaule "Ceršak".
Ova istočna strana pokazuje jedan vrlo važan prozor na karauli "Ceršak".
Označio sam ga crvenom strelicom.
Zašto je taj prozor tako važan.
Plan je izradio komandir karaule "Ceršak" zastavnik I klase Spasković Radoje.
Radi se o tome da kad bi "neprijatelj" napao karaulu "Ceršak", kad se karaule više ne bi mogla braniti iz same karaule, te kad bi postojala opasnost da će graničari u karauli izginut.
Komandir karaule (ako je u tom trenutku u karauli ako nije onda dežurni karaule) izdaje naređenje da se karaula napusti te da se obrana vrši iz rovova koji se nalaze oko karaule.
Tada se svi graničari brzo spuštaju u podrum karaule i tada se karaula napušta na 2 načina.
Pola graničara mora izići iz karaule kroz ovaj mali istočni prozor kojeg sam označio strelicom.
Druga polovica graničara je morala karaulu napustiti sa sjeverne strane kroz zapadni otvor (od moguća dva otvora) kroz kojeg smo mi graničari ubacivali ugljen u karaulu a taj otvor se je nalazio u razini zemlje i imao je otvore oko 70 cm x 150 cm te je bio pokriven metalnim poklopcem.
Uglavnom ja i moje odjeljenje smo morali karaulu napustiti kroz ovaj prozor kojeg sam označio strelicom.
E to bi bilo dobro da nije tu jedan problem.
Taj mali prozor je na visini od oko 2 metra.
Opet problem je i taj što je u mom odjeljenju bio i naj manji vojnik u karauli čiji je potpis u šumi pronašao Miran a zove se Iljaz Shabani (Šabani) iz Kumanova - Makedonija.
Jadni mali Iljaz Shabani (Šabani) nikada tako karaulu ne bi napustio da je bilo stani pani.
On se tu pod opremom nije mogao popeti.
Zato je komandir karaule Spasković Radoje ispod tog prozora postavio jedan stari stol.
Tako smo svi mi koristili taj stol preko kojeg smo se provlačili vani i zatim spuštali se u smjeru otkuda je ova fotografija slikana a onda smo se raspoređivali po rovovima koji su tu već bili iskopani.
Te rovove su kopali graničari iz generacija prije moje, moja ih je generacija samo održavala.
Također je za napomenuti da smo vježbali napuštanje karaule na način da bi na noge samo navukli čizme, zatim bi pušku, šljem, ašov, gasmaska, sve držiš u rukama a opasač ne vežeš već to sve radiš kad zauzmeš položaj u rovu.
Tako smo se i vračali u karaulu kroz taj isti malo prozor.
Da bi se mi spasili od neprijatelja tom prilikom je trebalo žrtvovati stražara koji je bio kod karaule.
Za njega nije bilo predviđeno izvlačenje.
On je svoj život morao dati za sve nas.

Svaka čast Graničar na objašnjenju taktike za povlačenje

ZAGORAC (citat):

Na Drenku je bilo jednostavno, uzbuna,iskakanje kroz prozore, svatko je znao gdje mu je rov.
Pokrivanje bi se vršilo sa osmatračnice sa PM-om i snajperom.
Kad se karaula ne bi mogla više braniti, znalo se kojim putem se vrši povlačenje, tko štiti bokove a tko začelje.
Čim prije "gibanica" iz karaule i zaposjedanje rovova.

 
Zagorac.
I ovdje se znalo tko će što i gdje će tko, pa i kojim putem bježati ako se više i iz rovova ne može karaula braniti.
Ali takvo je bilo pravilo kojeg je izmislio netko drugu a ne ja.
Evo pravac povlačenja iz karaule "Ceršak".
Crveni krugovi predstavljaju rovove kod karaule a strelice smjer povlačenja pred jakim napadom neprijatelja.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Sjećam se da smo se povlačili kroz neke voćnjake jabuka.
Kada bi se vračao u karaulu ubrao bi jabuka koliko sam god mogao ponijeti.

Vojnik Graničar (citat):

Ali nam je baš tom prilikom ispred karaule na klupama ispričao nešto drugo.


A to je kako se u karauli "Ceršak" ubio jedan vojnik - graničar iz Makedonije.



Kaže komandir karaule Spasković  Radoje.
"Taj vojnik - graničar Makedonac mi se nekako čudno ponašao.
Svako malo je on kući pisao pisma.
Jednom ga ja upitam.
Pa dobro Makedonac kome ti tolika pisma šalješ.
Kaže Makedonac: Drug komandir, znate ja imam curu, mi se drug komandir mnogo volimo, ja pišem pismo njoj a ona meni.
Komandir karaule Spasković Rradoje kaže da je primijetio da sa njim nije nešto uredu.
Neko vrijeme se je povukao u sebe.
Jednog dana kad je bio na straži ispred karaule napunio je pušku i došao je do vrata karaule kojom je prilikom možda ušao u karaulu oko 1-2 koraka i tu je sebi pucao u glavu.
Po izjavi komandira karaule Spasković  Radoja naknadno je doznao da je tog vojnika - graničara ostavila cura te da je njega to pogodilo i da on to nije mogao podnijeti te se je zato ubio.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Karaula "Ceršak" krije i svoju crnu stranu za koju niste ni znali.
Koliko još crnih strana krije karaula "Ceršak" ni ja sam ne znam.

 
Žao mi je za tog vojnika, kao i svih drugih što su poginuli i po drugim karaulama i kasarnama. Ni život u kasarni za neke nije bio lak, ali na karaulama je bio i problem, da smo imali i oružje i municiju.

Split

Citat :

..........................................Plan je izradio komandir karaule "Ceršak" zastavnik I klase Spasković Radoje.
Radi se o tome da kad bi "neprijatelj" napao karaulu "Ceršak", kad se karaule više ne bi mogla braniti iz same karaule, te kad bi postojala opasnost da će graničari u karauli izginut.
Komandir karaule (ako je u tom trenutku u karauli ako nije onda dežurni karaule) izdaje naređenje da se karaula napusti te da se obrana vrši iz rovova koji se nalaze oko karaule.....................

Ovo mi je malo nejasno ..............pa i takticki lose zamisljeno
Ako sam dobro razumeo, branite se iz karaule sve dok ne postane "gusto' pa onda izlazite kroz posebne izlaze u rovove , da odbranite karaulu!!!???
To bi vrlo tesko moglo da se sprovede u delo ...!!!

ZAGORAC (citat):

Na Drenku je bilo jednostavno,uzbuna,iskakanje kroz prozore,svatko je znao gdje mu je rov.
Pokrivanje bi se vršilo sa osmatračnice sa PM-om i snajperom.
Kad se karaula ne bi mogla više braniti,znalo se kojim putem se vrši povlačenje,tko štiti bokove a tko začelje.
Čim prije "gibanica" iz karaule i zaposjedanje rovova.

 
Nama je komandir odredio samo u koji stoječi zaklon/rupu mora ko da ide. Ja baksuz sam dobio takvu na čošku pa bi mogli sa dve strane da pucaju na mene. Verovatno bi izlazili kroz (2) vrata, ili kako bi se snašli. Nikad nismo ni trenirali niti imali uzbunu. Nije nam bilo ni rečeno kde da se povlačimo. Zapravo ako bi napad bio dobro spremljen i teško bi se povlačili jer je bilo puno čistine oko karaule. Možda bi nam pomoglo da smo nekad trenirali povlačenje, pa da se zna ko je glavni, ko se kad povlači. Velika mogučnost bi bila da bi se razbežali svako po svoje (što u stvari nije dobro).
 
Još jedan veči problem bi bio ako bi nas stvarno napali. U karauli smo imali samo svako po 30 metaka, a snajperisti po 10. Nebi se mogli baš dugo braniti, još pogotovu ako nekog uhvati panika pa opali sve u 3 sekunde. Još jedna glupost je bila, nivo bunkera i grudobrana za praznenje puške je bio oko metar niže, to je OK, ALI... Odma do piste je bio grudobran, pa posle možda metar ništa pa bunker. Zapravo zvali smo ga bunker, u stvari je bio kučica. Umesto da stave bunker između piste i grudobrana (budale) da je barem malo zaklona.  Dosta teško bi bilo da neko preživi do bunkera, pa da ga otvara, pa da panično traži u kojem sanduku su okviri, kde je municija, RB... pa da se to i raznese pod vatrom onim u zaklonima.
 
Pa da mi, sa tresučim rukama punimo municiju u okvire, ipak nismo mi bili jedinica koja je proživela rat pa se nebi tresli da stvarno neko puca na nas. Đabe sad da se pravim frajera kako bi ja mogao, verovatno bi se ponašao kao svi obični ljudi kad jih je strah, ali bi se barem trudio da malo razmišljam. Ali ako bi imali mi vreme da sredimo odbranu sigurno bi se bolje branili. Ipak smo tamo postali drugari za koje bi i život davali. Karaula može da izvuče i najbolje i najgore u ljudima.
 
A što se tiče stražara, verovatno bi ga ubili ili onesposobili prvim metkom. Ako ne, verovatno bi se instinktivno nekde sklonio i ubrzo otišao za vama. Tako da nisi morao da brineš za stražara druže graničaru.

Vojnik Graničar (citat):

ZAGORAC (citat):

Na Drenku je bilo jednostavno, uzbuna,iskakanje kroz prozore, svatko je znao gdje mu je rov.
Pokrivanje bi se vršilo sa osmatračnice sa PM-om i snajperom.
Kad se karaula ne bi mogla više braniti, znalo se kojim putem se vrši povlačenje, tko štiti bokove a tko začelje.
Čim prije "gibanica" iz karaule i zaposjedanje rovova.

Zagorac.
I ovdje se znalo tko će što i gdje će tko, pa i kojim putem bježati ako se više i iz rovova ne može karaula braniti.
Ali takvo je bilo pravilo kojeg je izmislio netko drugu a ne ja.
Evo pravac povlačenja iz karaule "Ceršak".
Crveni krugovi predstavljaju rovove kod karaule a strelice smjer povlačenja pred jakim napadom neprijatelja.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Sjećam se da smo se povlačili kroz neke voćnjake jabuka.
Kada bi se vračao u karaulu ubrao bi jabuka koliko sam god mogao ponijeti.

 
Pa Spale se nije izkazao kao neki strateg.Ti su rovovi napravljeni da se karaula brani iz najtežega smera.Ja nikada ne bi napao karauluiz tog smera.

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Da ja moram da napadnem karaulu,to bi uradio iz tih pravaca.

alexandar (citat):

Ovo mi je malo nejasno ..............pa i takticki lose zamisljeno
Ako sam dobro razumeo, branite se iz karaule sve dok ne postane "gusto' pa onda izlazite kroz posebne izlaze u rovove , da odbranite karaulu!!!???
To bi vrlo tesko moglo da se sprovede u delo ...!!!

 
Prije svega pitanje je tko napada karaulu i sa čime napada karaulu. 
Od toga će i ovisiti kako obraniti taj JNA objekt.
Recimo da je ratno stanje između Austrije i Jugoslavije sigurno u karauli nebi bilo 29 vojnika i komandir karaule.
Budite sigurni da bi se onda unaprijed pripremili za takvu situaciju i za to bi imali plan. 
A kada država protiv države ratuje ne mora ta država da pošalje vojnike da osvoje jedan mali objekt kao što je karaula "Ceršak". 
To se danas radi na moderniji način i jako precizno i učinkovito. 
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Naj veća prijetnja jednoj karauli je tada bila teroristička grupa.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
Evo postavio sam ovu sliku samo da vam dočaram situaciju.
Pogledajte ove "teroriste". 
Pogledajte kakvo oružje oni nose. 
Mislim da od njih 7 niti jedan nema isto oružje.
Niti jedna puška nije istog kalibra. 
Mislite li da je lako u ono vrijeme bilo "pronaći" ili "kupiti" ručni raketni bacač, ili zolju, kalašnjikov,.... 
Stavite se u poziciju da morate u svome kraju sakupiti 10 ljudi i da te ljude morate naoružati da bi napali karaulu.
Biste li u tome uspjeli. 
Sumnjam. 
Ali neka i to uspijete. 
I recimo da karaulu više ne možemo braniti iz same karaule.
Normalno je da se traži rezervni položaj prvo da spasimo živu glavu a drugo ako možemo da obranimo karaulu ako i to ne uspije onda se povlačimo što dalje od karaule. 
Normalno je da ćemo se povlačiti prema našem teritoriju.
Komandir karaule je nam je rekao da je pravac povlačenja taj i tu više nema priče.
Naravno da treba računati i to da "neprijatelj" može karauli napasti i sa te strane gdje su nam rovovi i gdje je plan za naše povlačenje.
Naravno da se tada treba prilagoditi nastaloj situaciji.
Sve to treba uzeti u obzir. 
Vjerojatno se je komandir karaule Spasković Radoje i u suradnji sa komandom graničnog odsjeka savjetovao oko taktike obrane i napuštanja karaule.
Jednom prilikom je bila vježba kod zasjednog mjesta "Rupa".
Osim komandira karaule tu je bio iz graničnog odsjeka Maribor i potpukovnik "Marčetić"  i još neki oficiri.
Tako vjerujem da je i ovaj plan donesen uz blagoslov viših oficira JNA.

miran cvilak (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da ja moram da napadnem karaulu,to bi uradio iz tih pravaca.

Zašto  baš preko otvorenog prostora?
Ništa lakše za snajperiste i PM-ove,možda se oni ni ne bi uključili,čekali bi da netko dođe iz šumovitih prostora.(zavisi tko zapovijeda obranom)
Ako se nije moguće povlačiti ranije planiranim smjerom,improvizira se.
Sve diktira situacija.(uz ispravnu procjenu iste)

miran cvilak (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da ja moram da napadnem karaulu, to bi uradio iz tih pravaca.

 
 

ZAGORAC (citat):

Zašto  baš preko otvorenog prostora?
Ništa lakše za snajperiste i PM-ove, možda se oni ni ne bi uključili,čekali bi da netko dođe iz šumovitih prostora.(zavisi tko zapovijeda obranom)
Ako se nije moguće povlačiti ranije planiranim smjerom, improvizira se.
Sve diktira situacija.(uz ispravnu procjenu iste)

 
 
Miran.
Neka te sram bude.
Ja se namučio da karaulu obnovim da je sredim i predao ti je na par dana na čuvanje a pogledan što si napravio od nje sa tim tvojim napadom.
Dobro bar nisi dirao moju sobu i skladište hrane.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Zagorac.
Mislim da si u pravu.
Nema gore stvari nego po čistini ići u napad na karaulu.
Ali možda je Miran to mislio izvesti uz pomoć ove zvijeri.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Mi iz karaule mu ne bi mogli ništa napraviti a on bi se karauli preko čistine mogao približiti bez ikakvih problema jer u karauli nije bilo protuoklopnih sredstava kao što je ručni bacač raketa, tromblonskih kumulativnih mina, zolja....
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Ma mogao je tenkom ući u dvorište karaule "Ceršak" ni tada mu ništa ne bi mogli napraviti.
Samo zapamtite gledajmo karaulu u situaciji 1988/1989 godine.
Njoj je tada bila naj veća prijetnja teroristička grupa.
Da je ratno stanje u pitanju JNA bi karaulu opskrbila naoružanjem i vojskom.
Drugom prilikom ću vam kazati kako je karaulu naj lakše osvojiti ali u uvjetima od 1988/1989 godine (ne u ratnoj situaciji).

ZAGORAC (citat):

miran cvilak (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da ja moram da napadnem karaulu,to bi uradio iz tih pravaca.

Zašto  baš preko otvorenog prostora?
Ništa lakše za snajperiste i PM-ove,možda se oni ni ne bi uključili,čekali bi da netko dođe iz šumovitih prostora.(zavisi tko zapovijeda obranom)
Ako se nije moguće povlačiti ranije planiranim smjerom,improvizira se.
Sve diktira situacija.(uz ispravnu procjenu iste)

Zagorac ti neznaš kakav je teren severno od karaule,kde ja ne bi napao.Bolje da imaš na brisancu nekoliko žrtava ,nego da ti napad zbog terena propadne i imaš zbog toga još više žrtava.Graničar kaži koji je teren iza karaule?.

Vojnik Graničar (citat):

miran cvilak (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da ja moram da napadnem karaulu, to bi uradio iz tih pravaca.

ZAGORAC (citat):

Zašto  baš preko otvorenog prostora?
Ništa lakše za snajperiste i PM-ove, možda se oni ni ne bi uključili,čekali bi da netko dođe iz šumovitih prostora.(zavisi tko zapovijeda obranom)
Ako se nije moguće povlačiti ranije planiranim smjerom, improvizira se.
Sve diktira situacija.(uz ispravnu procjenu iste)

Miran.
Neka te sram bude.
Ja se namučio da karaulu obnovim da je sredim i predao ti je na par dana na čuvanje a pogledan što si napravio od nje sa tim tvojim napadom.
Dobro bar nisi dirao moju sobu i skladište hrane.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Zagorac.
Mislim da si u pravu.
Nema gore stvari nego po čistini ići u napad na karaulu.
Ali možda je Miran to mislio izvesti uz pomoć ove zvijeri.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Mi iz karaule mu ne bi mogli ništa napraviti a on bi se karauli preko čistine mogao približiti bez ikakvih problema jer u karauli nije bilo protuoklopnih sredstava kao što je ručni bacač raketa, tromblonskih kumulativnih mina, zolja....

[You must be registered and logged in to see this image.]


Ma mogao je tenkom ući u dvorište karaule "Ceršak" ni tada mu ništa ne bi mogli napraviti.
Samo zapamtite gledajmo karaulu u situaciji 1988/1989 godine.
Njoj je tada bila naj veća prijetnja teroristička grupa.
Da je ratno stanje u pitanju JNA bi karaulu opskrbila naoružanjem i vojskom.
Drugom prilikom ću vam kazati kako je karaulu naj lakše osvojiti ali u uvjetima od 1988/1989 godine (ne u ratnoj situaciji).

Graničaru ne boj se,na karaulu nije ispaljen nijedan metak,više ju je uništilo vreme i neodržavanje nego mi!

U slučaju napada na karaulu pješačkim ili tenkovskim snagama nije problem izračunati domet bližih ili daljih naših artiljerijskih jedinica.Moglo se slobodno"tuči" po "neprijateljskom teritoriju" čime bi se smanjio nalet a i izvršena pregrupacija snaga na samoj granici.Sad kad bi išli u širinu raspričali bi se kao generali poslije bitke 

miran cvilak (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da ja moram da napadnem karaulu, to bi uradio iz tih pravaca.

 

ZAGORAC (citat):

Zašto  baš preko otvorenog prostora?
Ništa lakše za snajperiste i PM-ove,možda se oni ni ne bi uključili,čekali bi da netko dođe iz šumovitih prostora.(zavisi tko zapovijeda obranom)
Ako se nije moguće povlačiti ranije planiranim smjerom,improvizira se.
Sve diktira situacija.(uz ispravnu procjenu iste)

 

miran cvilak (citat):

Zagorac ti neznaš kakav je teren severno od karaule, kde ja ne bi napao.
Bolje da imaš na brisancu nekoliko žrtava , nego da ti napad zbog terena propadne i imaš zbog toga još više žrtava.
Graničar kaži koji je teren iza karaule?.

 
Ovako.
Znam da je preko ove satelitske snimke teško vidjeti kako izgleda teren oko karaule "Ceršak".
Na ovoj slici izgleda kao neka ravna površina.
Zato sam na ovoj slici označio crvenim okvirom prostor oko karaule koji je velika strmina ili ako od podnožja gledate prema karauli velika uzbrdica.
Karaula "Ceršak" je od rijeke Mure na visini od oko 70 - 80 metara.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Sa te strane tenkovi, borbena vozila, kamioni ne mogu prići do karaule.
Naj lakše je sa tim vozilima prići sa prostora koje je označio Miran Cvilak (žute strelice) , glavnim prilaznim putem tj. ulicom koja se zvala "Vojaška cesta".
Sad se opet postavlja jedno vrlo važno pitanje.
A to je da ove napade koje predlažete da li je to rat između Austrije i Jugoslavije ili je to teroristički napad na karaulu.
Jer od toga ovisi i obrana ili predaja karaule.
Ovo što predlaže Miran Cvilak tj. napad na karaulu "Ceršak" iz smjera glavnog prilaznog puta.
To je već za čistu predaju.
Jer ako iz tog smjera karaulu napadaju Austrijanci sa tenkovima i borbenim vozilima znači oni su morali doći sa graničnog prijelaza Šentilj, usput su sravnili karaulu Šentilj, ušli su u selo Ceršak i došli do karaule "Ceršak".
Tu je gotova stvar.
Predaja karaule.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Nema svrhe za daljnjom borbom i žrtvovanjem vojnika.
Danas se ratuje iz fotelje.
Đojstik u ruke, naoružaj "Predatora" i deri po neprijatelju stotinama kilometara daleko.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Danas se gleda što manje vojnika izgubiti a biti što učinkovitiji.
Nema više onoga kako su nas učili po kasarnama u JNA: "juriš" i "huraaaaaaa".
Vrijeme od toga je davno prošlo.
Mi smo se te 1988/1989 godine naj više brinuli zbog napada terorističke grupe.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Jer rat sa austrijom nije bio ni blizu.
Jer kako kaže:  

Matrix (citat):

Sad kad bi išli u širinu raspričali bi se kao generali poslije bitke

Zašto smo trebali zauzimati položaj u rovovima sa istočne strane karaule "Ceršak".
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Zbog dva razloga.
Prvo da pobjegnemo iz karaule koju više ne možemo braniti.
Druga stvar je ta što se između karaule i rovova nalaze dvije veoma važne stvari a to su kontejner sa dodatnim naoružanjem (označen strelicom 1) i bunker sa eksplozivom (označen strelicom 2).
Tu smo se mogli dodatno naoružati i opremiti.
Naravno ukoliko bi to uspjeli napraviti.
Evo slike kontejnera koji se je nalazio ispod stabala u krugu karaule.
Na ovoj slici se vidi da su mu vrata koja su bila sa sjeverne strane otvorena.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
I evo bunkera koji se nalazio južno od kontejnera oko 10-ak metara.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
On danas izgleda ovako.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Oko njega je te 1988/1989 godine bio nasip zemlje koji je karaulu i ljude štitio od moguće eksplozije a i u ratnim uvjetima da graničari mogu iz njega vaditi eksplozivne naprave a da ih neprijatelj ne vidi i ne može pogoditi.
Danas tog nasipa od zemlje oko bunkera više nema kakav je bio 1988/1989 godine ali tu se još vidi malo od tog nasipa iza bunkera i malo sa prednje desne strane bunkera.

S T E P E N I C E
 
Svaka generacija graničara koja je došla u karaulu "Ceršak" imala je zadatak da obnovi stepenice koje su izrađene od zasjednog mjesta "Dol" do karaule "Ceršak".
Interesantno je da niti jedna stepenica nije bila ista kako po dužini, širini, visini, obliku...
Izrađivali smo ih ovisno od mjestu gdje je stepenica trebala da bude.
Između krojenja stabala, kojekakvih izbočina, od same zemlje, negdje bi i od grana stabala zabijali klinove samo da se stepenice ne raspadnu i pitaj boga što bi sve izmišljali samo da ih napravimo.
Interesantno je da tu nije bilo kamenja.
Evo pogledajte ove slike.
Nigdje niti jednog kamena, samo korijenje stabala i zemlja.
Za penjati se stepenicama nije bilo neki problem.
Naj gora stvar je kad noću silazimo pa fališ visinu stepenice, ili nogom negdje zapneš, onda padneš nizbrdo ti na jednu stranu puška na drugu stranu.
A još kad je blato.
Ko svinje bi se vračali u karaulu.
Opet od svega je naj gore kada stepenice zamrznu onda ni po danu nisi bio siguran.
Po ovim slikama se vidi da tu do karaule ne mogu doći borbena vozila da napadnu karaulu.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Ovo je zasjedno mjesto "Dol".
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Ovo je početak uspona od zasjednog mjesta "Dol" do karaule "Ceršak".
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Opet uspon, korijenje, stepenice su se više izgubile jer ih nema više tko praviti i popravljati.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Opet stepenice.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]