DDR (NDR) država i armija

še gibanje števila prebivalcev ddr-a:

[You must be registered and logged in to see this image.]

24. listopada 1989. Egon Krenz (rođen 19.03.1937.) službeno je stupio na dužnost glavnog tajnika središnjeg odbora Jedinstvene socijalističke partije Njemačke (istočnonjemačke komunističke partije) i predsjednika Državnog savjeta Njemačke Demokratske Republike.
Krenz je praktički čitav radni vijek proveo kao član partijske birokracije te je 1984. izabran na mjesto zamjenika Ericha Honeckera, dugogodišnjeg vođe Istočne Njemačke. Nakon brojnih prosvjeda potaknutih ekonomskim problemima i nedemokratskom naravi režima, središnji odbor Partije odlučio je smijeniti Honeckera, tada već u visokoj dobi i slabog zdravlja, te na njegovo mjesto postaviti Krenza.
Krenz je u svom prvom javnom nastupu najavio preokret (njem. Wende) u politici Partije te obećao prodemokratske reforme i politički dijalog. Međutim, bilo je već prekasno te mu gotovo nitko nije vjerovao. Prosvjedi su se nastavili, a Krenz je postao gotovo jednako nepopularan kao Honecker. Pokušavajući smiriti mase, 7. studenog je prihvatio ostavku premijera Willija Stopha i većine članova Politbiroa. Također je nastojao izići u susret građanima koji su htjeli emigrirati na Zapad, te je odlučio otvoriti granicu Njemačke Demokratske Republike i Čehoslovačke. 9. studenog je objavljeno da će se ukinuti ograničenja putovanja građana u Saveznu Republiku Njemačku. Međutim, ta je odluka zbog nejasnog priopćenja shvaćena kao trenutno otvaranje granice, što je dovelo do spontanog egzodusa građana Istočnog u Zapadni Berlin i početka rušenja Berlinskog zida. Time je otvoren put uvođenju višestranačkog sustava i ponovnom ujedinjenju Njemačke. 6. prosinca Krenz je podnio ostavku, a iduće je godine izbačen iz Partije demokratskog socijalizma, nasljednice komunističke partije nakon što je uveden višestranački sustav.
Kasnije je osuđen na šest i pol godina zatvora zbog umiješanosti u politička ubojstva i izborne malverzacije. Za razliku od nekih drugih istočnonjemačkih vođa, nikada nije izrazio žaljenje za sudjelovanjem u Vladi te tvrdi da mu se politička uvjerenja nisu promijenila.

Raketni čamac klase Osa I, (Volksmarine) Rostock, kakvi su bili i u JRM.

Delegacija JNA u posjetu Volksmarine 1965., general-pukovnik Nikola Ljubičić, admiral Mate Jerković...

Časnica STASI-ja, (Ministerium für Staatssicherheit, Ministarstvo za državnu sigurnost),  80-tih...

max

da bi me pa taka "stasi-jevka" v tistih časih obdelovala, nebi imel nič proti, kaj pa ti...

jozl52 (citat):

max

da bi me pa taka "stasi-jevka" v tistih časih obdelovala, nebi imel nič proti, kaj pa ti...

Pokorno bih se prepustio 'torturi'... a što drugo...
A uniforma je pravi bombon...

Operativno-taktički raketni sustav 9K72 'Elbrus' (Scud B); raketa 8K14 (R-17), vozilo MAZ-543P 'Uragan'.
Sovjetske proizvodnje, domet 300 km, moguća nuklearna, kemijska i konvencionalna verzija (1964-1990).

Max Blitz (citat):

jozl52 (citat):

max

da bi me pa taka "stasi-jevka" v tistih časih obdelovala, nebi imel nič proti, kaj pa ti...

Pokorno bih se prepustio 'torturi'... a što drugo...
A uniforma je pravi bombon...

Meni su i naše uniformirane žene previše, što će mi još Stasi.

Graničari i susret na čehoslovačko-istočnonjemačkoj granici...

Razno...

Paviljon NjDR Zagrebački velesajam, kraj 1950-ih.
Ipak, automobil je Opel Käpitan iz SRNj.

Max Blitz (citat):

Paviljon NjDR Zagrebački velesajam, kraj 1950-ih.
Ipak, automobil je Opel Käpitan iz SRNj.

Opel Kapitän

Točkice su na drugom A.

Zbog nedostatka kakaoa, u DDR su od 70-tih počeli pravit Süsstafel (Slatka Ploča) koja je bila surogat čokoladi, i pravila se o svega i svačega.

Nakon ujedinjenja se prestala pravit, jer su svi navalili na zapadne čokolade. No kad su se najeli, opet su zaželjeli Süsstafel, pa je proizvodnja opet pokrenuta, s tom izmjenom da se u njoj ipak nalazi 30% kakaoa.

Checkpoint Charlie je bio jedan od najpoznatijih graničnih prijelaza između istočnog i zap. Berlina, a nalazio se između američkog i sovjetskog sektora.
Kontrolni punkt je bio na ulici Friedrichstrasse u Centru i samo zaposlenici zapadnih vojnih organizacija ili njihovih veleposlanstava, ne njemački državljani kao i zapadnoistočni fumkcioneri nisu smjeli koristiti ovaj prijelaz.
Naziv Charlie potječe iz NATO-ve abecede i predstavlja treće slovo. Checkpoint Alpha je bio granični prijelaz na autocesti kod grada Helmstedta.
Kontrolni punkt Charlie bio je temom mnogih igranih filmova sa tematikom hladnog rata, ali i mjesto brojnih pokušaja bijega iz Istočnog Berlina, pa je poznat bijeg Petera Fechtera kojeg su ustrijelili istočnonjemački graničari. Naime, zajedno sa svojim prijateljem Helmutom Kulbeikom, Fechter se uputio se 17.kolovoza 1962. godine pokušao uspeti na Zid u neposrednoj blizini punkta.Kulbeikov bijeg je uspio, ali je Fechter pogođen. Pred promatračima iz zapadnog Berlina, američkim vojnicima i istočnonjemačkim graničarima, iskrvario je na dijelu utvrde koja se naziva trakom smrt-Todesstreifen.
Kntrolni punkt je srušen 22.06.1990 kao dio procesa koji je vodio ka ujedinjenju Njemačke, a danas je ostao samo zid Muzej.
U današnje vrijeme se Checkpoint Charlie ubraja u najvažnije znamenitosti Berlina. Od 13.08.2000. na ovom se mjestu nalazi realističan model prvih kontrolnih baraka, muzej, posljednja zastava Kremlja i drugi predmeti koji podsjećaju na podjelu Njemačke.

Legendarni vođa Stasija, njihove tajne službe ( DDR-a) bio je Markus Wolff, koji je napisao knjigu " Čovjek bez lica ".
Naime, on je vodio tu službu od 1952. do 1986. godine, a zapadni su ga obavještajci  prvi i - jedini put fotografirali u Švedskoj 1978. godine.
Zbog takve mističnosti Wolf je postao obrazac za lik Karle, šefa obavještajaca sa kojim se nadmeće Geoge Smiley u knjigama špijunskog pisca Johna Le Carrea.
U svojo službi Wollf je bio odgovoran za rad više od 4000 špijuna kojima je bila zadaća prikupljati povjerljive informacije.
No, ta je služba bila zadužena i za likvidacije sumnjivih elemenata i prebjega, te za otmice, a točan broj njegovih žrtava se još utvrđuje.
Pomagao je, kako sam u knjizi navodi brojnim " revolucionarnim pokretima ", što je zapravo eufemizam za razne terorističke grupe koje su se obučavale u Ist. Njemačkoj, a potom izvodile krvave napade po zemljama Zapada. DDR je pružao utočište i jednom od najopasnijih terorista 20. stoljeća, zloglasnom Carlosu kojeg su nakon napada komunizma uhitili Francuzi.
Između redaka njegove osobne ispovijedi da se lako zaključiti kako je osobno živio vrlo lagodnim životom, volio je dobru hranu, te je čak napisao i knjigu o ruskoj kuhinji..
Nakon pada Berlinskog zida Wollf, za kojim je raspisana tjeralica, pobjegao je u Moskvu da bi se kasnije vratio u Njemačku gdje je prvo osuđen na 6 godina robije, pa je oslobođen.