Oklopno mehanizovane jedinice

Oklopno vozilo TPz Fuchs (Transportpanzer Fuchs)

Oklopno vozilo TPz (Transportpanzer) Fuchs (“lisica”) je borbeno oklopno vozilo namjenjeno za prevoz ljudi, razvijen od strane firme Daimler-Benz a proizveden od strane firme Thyssen-Henschel 1979. godine. To je bilo drugo borbeno oklopno vozilo na točkovima koje je razvijeno za potrebe njemačke vojske Bundeswehr. Oklopno vozilo TPz Fuchs se koristi za transport ljudi, transport inžinjerije, uklanjanje bombi, ABHO izviđanje i elektronsku borbu. Iz osnovnog modela TPz Fuchs proizlazi oko 90 verzija, 32 su standardno proizvodi. TPz Fuchs je poznat kao “retrofit platforma”.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopno vozilo TPz Fuchs pokreće dizelski motor Mercedes-Benz Model OM 402A V-8 liquid-cooled 320 HP diesel. Puna brzina oklopnog vozila TPz Fuchs iznosi 105 km/h i njegov domet s punim rezervoarom je oko 800 km. Ukupna dužina vozila iznosi 7.33 m, široko je 2.98 m i visoko 2.37 metara. Teži oko 18.3 tona sa maksimalnom nosivosti od 6 tona namjenjenih za opremu. TPz Fuchs ima 12 točkova odnosno 6×6, što mu daje izrazito visoke performanse za mnoge terene, s malim zvukom. Na zadnjem dijelu su montirani propeleri koji se mogu okretati za 360 stepeni što omogućuje ovom vozilu da savladava vodene prepreke brzinom od 10 km/h.
Naoružanje oklopnog vozila TPz Fuchs

TPz Fuchs može biti naoružan s tri Rheinmetall MG3 mitraljeza generalne namjene, od kojih je jedan postavljen na manualno rotirajući toranj. Oklopna vozila TPz Fuchs iz oružanog izvidničkog bataljona, mehanizovane pješadije Panzergrenadiers, Franco-German brigade, planinske pješadije i rendžera njemačke armije naoružani su s sistemom MILAN s anti-tenkovskim navođenim raketama i maksimalno dva mitraljeza MG3. TPz Fuchs koji su na službi u Afganistanu naoružani su s GMG bacačima granata ili M2 Browning teškim mitraljezima umjesto mitraljeza MG3.
Poboljšanja na TPz Fuchs tokom godina

Poboljšanja su koncentrirana na mogućnost da TPz Fuchs ostane pri visokim performansama, poboljšan je oklop te je posada zaštićena od malih oružja i lakih mitraljeza, kao i od šrapnela nastalih od artiljerijskih granada i protivpješadijskih i antitenkovskih mina.

Zbog težinskih i gabaritnih restrikcija, korišteni su posebni oklopni materijali kako bi zadovoljili norme zaštite, koji ako se uporede s jednako efektnim oklopom od čelika ili aluminijuma, može smanjiti težinu za 50%.

Tokom mirovnih misija u Bosni i Hercegovini i Kosovu borbeno oklopno vozilo TPz Fuchs koristili su pripadnici SFOR-a odnosno KFOR-a.

[You must be registered and logged in to see this image.]


T-55 snimljen na poligonu ''Manjaca''

[You must be registered and logged in to see this image.]


''Pedesetpetice'' povucene iz jedinica u sabiralista, Vojska Srbije jos
uvek nije unistila svoje T-55, mada su izbaceni iz naoruzanja

BVP M-80 Svojstva Oklop i naoružanje Pokretljivost

[You must be registered and logged in to see this image.]

BVP M-80A Hrvatske vojske

Namjena: Borbeno vozilo pješaštva (BVP)
Zemlja porijekla: [You must be registered and logged in to see this image.] Jugoslavija
Dužina: 6,42 m
Širina: 2,90 m
Visina: 2,2 m
Težina: 13,8 tona
Posada: 3 (posada) + 7 (iskrcno odjeljenje)
Oklop: zavarene čelične ploče
Osnovno naoružanje: 20 mm top
Sekundarno naoružanje strojnica: Pogon Daimler Benz OM-403 320 KS (235 kW)
Ovjes: torzijske poluge
Brzina: 65 km/h
Snaga/težina: 22,6 KS/tona
Doseg: 500 km

BVP M-80 je borbeno vozilo pješaštva proizvedeno u bivšoj Jugoslaviji. Danas se nalazi u naoružanju oružanih snaga država nastalih njezinim raspadom - Hrvatske, Srbije, Slovenije i drugih bivših republika.
Vojna industrija bivše SFRJ je početkom 1970-ih godina razvila borbeno vozilo pješaštva M80, kao zamjenu za oklopni transporter M-60. Vozilo je prvi put prikazano na vojnom mimohodu u Beogradu 1975. godine. Devet godina kasnije na izložbi naoružanja u Kairu prikazana je modificirana inačica M-80A, koja je postala standardna u postrojbama JNA.

Koncepcija vozila slična je kao kod ruskog
BMP-1. Međutim, iako su mnogi stručnjaci na Zapadu isticali sličnost
M-80 sa sovjetskim BMP-1, jugoslavensko borbeno vozilo pješaštva
značajno se razlikovalo od svog sovjetskog konkurenta. Za razliku od
BMP-1 koji ima šest nosećih kotača i top
kalibra 73 mm, M-80 ima pet nosećih kotača i univerzalni top kalibra 20
mm. Jugoslavenski konstruktori smatrali su da je bolje vozilo naoružati
topom pogodnim za djelovanje na ciljeve na zemlji i u zraku jer je
sovjetski top kalibra 73 mm bio pogodan samo za djelovanje protiv slabo
oklopljenih i mekih zemaljskih ciljeva (njime se nije moglo dijelovati
protiv neprijateljskih tenkova niti protiv niskoletećih aviona i helikoptera).
Pogonska grupa postavljena je u prednji desni dio oklopnog tijela, u
prednjem lijevom dijelu je mjesto vozača, a iza njega mjesto
zapovjednika. Kupola s naouružanjem i mjestom ciljnika nalazi se u
srednjem dijelu vozila, dok je zadnji dio predviđen za smještaj
sedmeročlanog pješačkog voda. Tijelo BVP M-80 izrađeno je varenjem ploča
pancirnog čelika. Debljina oklopa
s prednje strane je 14 mm i štiti od projektila kalibra 20 mm
ispaljenih s daljine od 100 m. Bočni oklop debljine 9 mm štiti od
pancirnih projektila kalibra 7,62 mm ispaljenih sa udaljenosti od 100 m.

Naoružanje vozila se sastoji od automatskog topa M55 kalibra 20 mm,
spregnutog mitraljeza M86 PKT kalibra 7,62 mm i dva lansera za
protuoklopne vođene rakete 9M14M Maljutka (NATO oznaka AT-3 SAGGER).
Topom M55 djeluje se protiv ciljeva na zemlji na daljinama do 1500
metara i ciljeva u zraku udaljenih do 1000 m. Koristi se više vrsta
metaka sa pancirno-zapaljivim, trenutno-zapaljivim i vježbovnim
granatama, a u borbenom kompletu se nalazi ukupno 400 metaka. Polje
djelovanja po elevaciji je od -5° do +65°, a po pravcu 360°.

Desno od topa postavljen je mitraljez M86 PKT kalibra 7,62 mm.
Koristi se za gađanje pojedinačnih ciljeva na daljini 600 m, odnosno
grupnih ciljeva udaljenih do 800 m.

Protivoklopna vođena raketa 9M14M koristi se za gađanje tenkova, oklopnih vozila
i utvrđenih objekata na daljinama od 500 do 3000 metara. Vođenje rakete
je ručno, a kumulativna bojeva glava probija 400 mm homogenog čeličnog
oklopa. U borbenom kompletu se nalaze ukupno 4 projektila.

Ciljnik na raspolaganju ima dnevnu ciljničku spravu DNS-1 i noćnu
ciljničku spravu PNS-1 (radi kao pasivna na bazi pojačivača slike ili
aktivna u kombinaciji sa IC reflektorom). Naoružanje i ciljni uređaji
nisu stabilizirani. Zapovjednik vozila za osmatranje koristi dnevni
periskop TPKU2B ili noćni periskop TKN-1 (koristi se sa IC reflektorom
OU-3).

Desant može djelovati streljačkim naoružanjem iz vozila kroz 8 puškarnica (po tri na bokovima i dvije na zadnjoj strani BVP-a).

Vozilo M-80 bilo je pogonjeno turboprehranjivanim dizelskim motorom Hispano-Suiza HS 115-2 snage 191 kW pri 3000 okretaja u minuti. U inačici M80A ugrađen je desetocilindrični dizelski motor s direktnim ubrizgavanjem FAMOS 10V003,
koji razvija 235 kW pri 2500 okretaja u minuti. Mehanička transmisija
ima pet stupnjeva prijenosa za kretanje naprijed i jedan za nazad.
Primjenjen je sustav oslanjanja sa torzionim vratilima, a na prvi i
zadnji osloni kotač ugrađeni su hidraulični amortizeri.

Borbeno vozilo pješaštva M-80A je amfibija.
Na vodi se za pogon koriste gusjenice, a maksimalna brzina plovidbe je
7,8 km/h. Vozilo je opremljeno valobranom i uređajem za izabcivanje
prodrle vode.

Od ostale opreme u BVP M-80A ugrađen je radio-uređaj dometa 20 km (15
km kada je vozilo u pokretu), sistem za NKB zaštitu na bazi
natpritiska, automatski protupožarni sustav u borbenom i
motorno-transmisijskom dijelu, sustav za stvaranje dimne zavijese
ubrizgavanjem goriva u ispušnu cijev motora i grijač.

Šasija BVP M-80A poslužila je kao osnova za razvoj zapovjednih vozila
M80A KČ, M80A KB i VK M80A, raketnog sustava trupne PVO Sava,
sanitetskog vozila M80 Sn, samohodnog protuoklopnog lansera M80A LT,
samohodnog protuavionskog topa 30 mm SPA M80A i samohodnog minopolagača
M80 MOS.

Pred raspad SFRJ pojavila se modernizirana inačica BVP-a označena
M-80AK. Na vozilo je ugrađena kupola "Vidra" sa stabiliziranim topom M86
kalibra 30 mm, spregnutim mitraljezom 7,62 mm, dva lansera za
poluautomatski vođenu inačicu rakete Maljutka (9M14MP1), četiri bacača
dimnih kutija i novom dnevno-noćnom nišanskom spravom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

bvp m 80 a kasarna 4 juli beograd 88-89

Tenkovi VJK/JNA:

Renault F-17

[You must be registered and logged in to see this image.]


Renault F 35

[You must be registered and logged in to see this image.]


Legenda II svjetskog rata T-34:

[You must be registered and logged in to see this image.]


Laki tenk M3 Stuart:

[You must be registered and logged in to see this image.]


M- 4 Sherman:

[You must be registered and logged in to see this image.]


M-74 Patton:

[You must be registered and logged in to see this image.]


T-54/55:

[You must be registered and logged in to see this image.]


T-72:

[You must be registered and logged in to see this image.]


M-84:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Banja luka-Zalužani 88 godine,vozač BVP-ja,prekomanda Petrovac na Mlavi,lp

Ponos Hrvatske proizvodnje Tenk M95 Degman

[You must be registered and logged in to see this image.]

M-95 Degman ili M-95 MBT je nastao od licence za proizvodnju ruskog tenka T-72 koji se u Hrvatskoj proizvodio pod nazivom M-84A u tvornici „Đuro Đaković specijalna vozila d.d.“. Kasnije je napravljen tenk s nekim modifikacijama i nazvan je M-84A4. Jugoslavija je 1980-ih počela sa razvojem novog tenka nazvanog M-91 Vihor. Prije nego što je završen razvoj Vihora, Jugoslavija se raspala, a neki dijelovi tog tenka su završili u Hrvatskoj. Kasnije Hrvatska u tvornici „Đuro Đaković specijalna vozila d.d.“ dovršava M-91 Vihora (po nekim izvorima su dovršena dva prototipa). Kombinacijom najboljih tehničkih rješenja sa M-84A4 i M-91 Vihora je napravljen suvremeni hrvatski tenk Degman.

Degman je težak 44 tone (2 tone teži od M-84A4) i ima novi softicirani sustav koji mu pomaže da brže pronalazi i uništava više ciljeva istovremeno.

Degman predstavlja borbeni tenk koji je uspješno izveden spoj dobrih karakteristika tenka M-84 i suvremenih rješenja. Zadržana su osnovna dobra svojstva tenka M-84: niska silueta, mala masa, velika specifične snaga i snažno naoružanje. Ugradnjom poboljšanog sustava upravljanja paljbom (SUP), termovizijske sprave, laserskog detektora, poboljšanog sustava pokretanja kupole, ugradnjom eksplozivno reaktivnog oklopa dobiva se suvremeni tenk iznimnih svojstava. Degman još nije u serijskoj proizvodnji iako je za njega zainteresiran Kuvajt. Hrvatska vojska ima jedina dva prototipa Degmana.

Odličan tenk. Imao sam priliku ga osobno vidjeti i sjediti u njemu. Samo treba naglasiti da to nije iskljućivo hrvatski proizvod već je "Đuro Đaković - Specijalna vozila" nositelj razvoja i proizvodnje Degmana. Hrvatska u tome participira sa nešto više od 50% u odnosu na ex Jugoslaviju kada je to bilo 20%. U proizvodnji Degmana su sudjelovale firme Elbit iz Izraela, Thales i Giat iz Francuske, elektronsko-optička firma Foton iz Slovenije (SUP), Bratstvo iz Travnika (top 125 mm) i 33 tvrtke iz Hrvatske. Prvi put je kao gotov proizvod prikazan na tvorničkom poligonu u ljeto 2003 godine. Osim što si u postu naveo poboljšanja zaboravio si napomenuti da ima i satelitsku navigaciju te radio komunikacijski sustav sa kriptozaštitom i frekvencijskim skakanjem tako da ga je nemoguće ometati.

Pa pukovniće nećemo sve tajne da odamo.

bojnik (citat):

Pa pukovniće nećemo sve tajne da odamo.

Nije to nikakva tajna. Sve te podatke imaš na internetu.

pukovnik (citat):

bojnik (citat):

Pa pukovniće nećemo sve tajne da odamo.

Nije to nikakva tajna. Sve te podatke imaš na internetu.

Istina, čak je i ovaj forum na internetu!

Hm, tenk bi ipak trebalo isprobati u nekim stvarnim borbama, ali ne ovdje u susjedstvu više, dosta je bilo.
A hoće li Arapi znati s tim rukovati?

Znam, danas je malo teško imati tajne, a za arape je bitno da im se proda, nisu oni znali ni Irak, ni Kuvajt da upotrebe naše M84, za njih su deve i kubure, ili onako kurvinski auto-bombu pa da nevin narod strada.(moje mišljenje). što se tiće degmana isproban je u nekim uvjetima i pokazao se dobrim, samo je sve to vezano za gašenje vojne proizvodnje ( obrazložio sam u temi JNA,NATO i Varšavski pakt ).

bojnik (citat):

Znam, danas je malo teško imati tajne, a za arape je bitno da im se proda, nisu oni znali ni Irak, ni Kuvajt da upotrebe naše M84, za njih su deve i kubure, ili onako kurvinski auto-bombu pa da nevin narod strada.(moje mišljenje). što se tiće degmana isproban je u nekim uvjetima i pokazao se dobrim, samo je sve to vezano za gašenje vojne proizvodnje ( obrazložio sam u temi JNA,NATO i Varšavski pakt ).

Ne brinite za to, kao i za sve drugo kod njih tu su Indijci i Pakistanci da obavljaju poslove.

Citat iz Nacionala broj 373 iz 2003. godine: "Proizvodnja za domaće tržište limitirana je potrebama o kojima se odlučuje u MORH-u, a izlazak na svjetsko tržište, koliko god bio izazovan, vrlo je ograničen, posebno za malenu zemlju poput Hrvatske jer traži velika ulaganja. Prodati slavonsko-brodski tenk M-84 u konkurenciji s američkim Abramsom ili njemačkim Leopardom u proteklih deset godina, bio bi nevjerojatan pothvat". Kraj citata.
Mislim da je ovim sve rečeno.

nemacki leopard nikad nije ucestvovao u nikakvim oruzanim sukobima i pitanje je kako bise pokazao.abrams se nije bolje pokazao o m-84 pa sama tvrdnja da degman nije konkurentan nije tacna.druga stvar kome bi nemci ili ameri dozvolili da kupe njihove tenkove.neznam zasto i kako ali se uvek sumlja u kvalitet domacih proizvoda

vladimir (citat):

nemacki leopard nikad nije ucestvovao u nikakvim oruzanim sukobima i pitanje je kako bise pokazao.abrams se nije bolje pokazao o m-84 pa sama tvrdnja da degman nije konkurentan nije tacna.druga stvar kome bi nemci ili ameri dozvolili da kupe njihove tenkove.neznam zasto i kako ali se uvek sumlja u kvalitet domacih proizvoda

Upišite u bilo koju tražilicu Top 10 svjetskih tenkova pa uporedite rezultate. Nema loših tenkova već samo loših posada. Tenk je kao i žena, koliko ga voliš, maziš i paziš toliko ti uzvrati ljubav. Mene moj tenk nikada iznevjerio nije u ni jednoj vojsci.

abrams nije u Kuvajtu na testiranju mogao da predje ni 60milja

M- 4 Sherman zar nisu americki vojnici ovaj tenk zvali ZIPPO.ovaj naziv je dobio po onom cuvenom upaljacu.

vladimir (citat):

M- 4 Sherman zar nisu americki vojnici ovaj tenk zvali ZIPPO.ovaj naziv je dobio po onom cuvenom upaljacu.

Bio je skoro kao "zippo" zbog benzinskog motora, to se naročito pokazalo u sjevernoj Africi. Kasnije su rađena razna poboljšanja kao i dizel varijanta.

Glavna tenkovska bitka u zalivskom ratu vodila se između naših M-84 sa iračke i sa kuvajtske strane. Onaj snimak u kojem abrams navodno probija peščani nasip, snimljena je pošto je korz taj nasip prošlo 5 M-84.

Svaka čast svim oklpnomehanizovanima,kad pogledam ovaj video skidam kapu na hrabrosti,jer ovi buše i Amaričke i Ruske oklope.Dva prašinara dosta su da zapale Abrams.

zastavnik (citat):

Glavna tenkovska bitka u zalivskom ratu vodila se između naših M-84 sa iračke i sa kuvajtske strane. Onaj snimak u kojem abrams navodno probija peščani nasip, snimljena je pošto je korz taj nasip prošlo 5 M-84.

Ja nisam znao da je Irak imao naše tenkove M-84.

Jeste, Irak je imao jednu tenkovsku brigadu sastavljenu od naših tenkova M-84 i to specijalno prilagođenih i poboljšanih za njihovo područje, tj za pustinju. Takođe i Kuvajtu je bilo isporučeno nekih 50 takvih tenkova.

zastavnik (citat):

Jeste, Irak je imao jednu tenkovsku brigadu sastavljenu od naših tenkova M-84 i to specijalno prilagođenih i poboljšanih za njihovo područje, tj za pustinju. Takođe i Kuvajtu je bilo isporučeno nekih 50 takvih tenkova.

Za izvoz M-84 u Kuvajt smo se hvalili na sve strane a za Irak mora da je bilo nešto tajnije.

Prva serija za Irak je vraćena zbog istih problema koje su imali i abramsi (pesak koji se svuda uvlači). Posle se to nije u javnosti razglašavalo. Irak je ipak bio pod nekom vrstom embarga u to vreme.

T-35
Nije nikada bio u naoružanju JNA ali je zanimljiva priča o njemu.

T-35 je teški tenk, od tridesetih godina prošlog vijeka proizvođen u SSSR-u. To je jedini tenk sa pet kupola rađen u serijskoj proizvodnji. U periodu od 1933 do 1939 proizveden je 61 komad. Do 1941 nije učestvovao u borbama, međutim, zbog atraktivnog izgleda korišten je za vojne parade kao simbol sovjetske moći. T-35 je upotrebljen u prvim bitkama drugog svjetskog rata ali je ubrzo povučen zbog pojave raznih kvarova. Ovaj tenk su počeli razvijati krajem '20-ih sovjetski inžinjeri ali nisu imali dovoljno iskustva u tom području pa su pozvani njemački stručnjaci koji su došli u SSSR 1930. i pomogli da se ovaj tenk dovede do kraja.

[You must be registered and logged in to see this image.]
T-35-2

Prvi tenk, T-35-1, završen je u avgustu 1932., težina mu je bila 42 t a njegov oklop je bio 30-40 mm. Tenk je opremljen sa jednim topom 76 mm, dva topa 37 mm i još tri lakša oružja. Posada se sastojala od 10 do 11 osoba. Dimenzije tenka bila je 9720 x 3200 x 3430 mm, putna brzina tenka bila je 28 km/h, vrh glavne kupole imao je zaobljeni oblik. T-35-1 je pokazao dobre rezultate tokom prvih testova u 1932, međutim uočeni su neki nedostatci na motoru, osim toga, proizvodnja pneumatskih sistema i prenosa je bila previše komplikovana i skupa za masovnu proizvodnju. Dizajneri su ponudili poboljšanje projekta: T-35-2 je sklopljen u aprilu 1933 a u maju je već učestvovao u vojnoj paradi u Lenjingradu. Za razliku od prvog modela, novi T-35-2, je imao drugačiju glavnu kupolu, novi motor, oplatu i još neke druge manje promjene.

[You must be registered and logged in to see this image.]
T-35A

Paralelno sa ovim osmišljen je i T-35A, koji je bio dosta drugačiji od T-35-1(2). Njegova šasija je produžena, male mitraljeske kupole imale su drugačiji oblik, srednje kupole proširenog su oblika iopremljene 45 mm topovima. Izveden je drugačiji oblik šasije i napravljene još neke izmjene, skoro novi tenk. Tokom proizvodnog razdoblja dizajn tenka je mjenjan mnogo puta, mjenjala se debljina oklopa, snaga motora, težina tenka, broj članova posade, itd. Tijelo tenka je imao složenu konfiguraciju, to je vareni i djelimično kovani oklop od listova 10-15 mm debljine a debljina kupole je 25-30 mm, vozač je dobio otvor nad njegovim mjestom.

[You must be registered and logged in to see this image.]
T-35A na paradi

Tokom operacije „Barbarossa“, devedeset posto tenkova T-35 izgubili su 67. i 68. puk. Gubici nisu bili od neprijateljskog djelovanja nego zbog mehaničkih kvarova i zato su bili napuštani i uništavani od strane njihovih posada, najčešće su bili kvarovi na transmisiji (prenosu). Zadnja zabilježena akcija T-35 se dogodila tokom ranih faza bitke za Moskvu. Jedan T-35 je zarobljen i isporučen u Njemačku za ispitivanje. Četiri T-35 tenka su povučena iz borbe i korištena za obuku u pozadini. Jedan od njih još uvijek postoji i može se vidjeti u muzeju tenkova Kubinka u blizini Moskve.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uprkos činjenici da je T-35 nije bio posebno koristan u bitkama, postao je simbol moći Crvene armije. Zato je često prikazivan na propagandnim plakatima i na medaljama.

Max Blitz (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mesas PVO jedinice sa OMJ.

Bogart (citat):

Mesas PVO jedinice sa OMJ.

Zar i to ne može?
Pa oklopljena su vozila, zar ne? Ili to nije oklop?
Nisam mislio da je tema samo organizacijska struktura jedinica OMJ.

Dakle pitanje:
Kakve su onda posebnosti ovog oklopa?
Što se sve tu ima zanimljivog reći.....

BOV-3 je oklopno vozilo PVO. Nalazilo se u samohodnom AR divizionu PVO u sastavu okb ili mbr. Divzion je obično imao jednu topovsku bateriju (BOV-3) i dve raketne baterije (strela 1 ili Strela 10)

Srdjan Avramov (citat):

Da vidimo koliko ima na forumu oklopnjaka? Ja sam sluzio u mehanizovanoj brigadi, doduse ceo vojni rok kao kerovodja, sem mesec dana klasicne pesadijske obuke i mesec dana kursa u COP u Nisu.

Ovo je dio prvog posta teme, pa sam mislio da se ovdje mogu komentirati i BOV vozila PVO, dakle mislim da nisam pogriješio.
Samo vi dajte preciznije podatke, to se traži. Što bi onda precizno bile OMJ Bogart?
Dobro. Kakav je onaj BOV na drugoj slici, drugačiji je od gornjeg?

Na donjoj slici je BOV-1, oklopni transporter za prevoz pešadije u mehanizovanim jedinicama, kao i za izviđačke zadatke. Postoji i varijanta sa POVR (protivoklopnim vođenim raketama).

zastavnik (citat):

Na donjoj slici je BOV-1, oklopni transporter za prevoz pešadije u mehanizovanim jedinicama, kao i za izviđačke zadatke. Postoji i varijanta sa POVR (protivoklopnim vođenim raketama).

Pa kaj nije na donjoj slici oklopljeni izviđački automobil BRDM-2 naoružan teškim mitraljezom KPVT 14,5 mm i spregnutim mitraljezom PKT 7,62 mm ili je priča o nekim drugim slikama.

pukovnik (citat):

zastavnik (citat):

Na donjoj slici je BOV-1, oklopni transporter za prevoz pešadije u mehanizovanim jedinicama, kao i za izviđačke zadatke. Postoji i varijanta sa POVR (protivoklopnim vođenim raketama).

Pa kaj nije na donjoj slici oklopljeni izviđački automobil BRDM-2 naoružan teškim mitraljezom KPVT 14,5 mm i spregnutim mitraljezom PKT 7,62 mm ili je priča o nekim drugim slikama.

Pukovnik je u pravu, pogledao sam i ja poslije i piše ovako.

Slažem se, nisam odmah pogledao konstrukcijske razlike i boju vozila, koja je tipično ruska. Takođe, kod našeg BOV-1 je top 20mm, a ne mitraljez.

zastavnik (citat):

Slažem se, nisam odmah pogledao konstrukcijske razlike i boju vozila, koja je tipično ruska. Takođe, kod našeg BOV-1 je top 20mm, a ne mitraljez.

Čovjek lako pogriješi jer reagira automatizmom. U brigadi gdje sam bio u rezervnom sastavu na dužnosti zamjenika 1.okb smo imali i četu izviđaća (k-dir čete im bio major Nikola Tesla po VES-i tenkista) koji su u svom sastavu imali određeni broj upravo tog lako oklopljenog izvidničkog vozila BRDM-2 i određeni broj lakih plivajućih tenkova PT76.

Max Blitz (citat):

Srdjan Avramov (citat):

Da vidimo koliko ima na forumu oklopnjaka? Ja sam sluzio u mehanizovanoj brigadi, doduse ceo vojni rok kao kerovodja, sem mesec dana klasicne pesadijske obuke i mesec dana kursa u COP u Nisu.

Ovo je dio prvog posta teme, pa sam mislio da se ovdje mogu komentirati i BOV vozila PVO, dakle mislim da nisam pogriješio.
Samo vi dajte preciznije podatke, to se traži. Što bi onda precizno bile OMJ Bogart?
Dobro. Kakav je onaj BOV na drugoj slici, drugačiji je od gornjeg?

Ako svako oklopno borbeno vozilo svrstavamo u OMJ onda OK, mada ja bi rekao da se pod OMJ podrazumevaju ona borbena vozila koja cine oklopne i mehanizovane bataljone, dakle tenkovi i transporteri gusenicari. Sastav oklopnih, mehanizovanih i motorizovanih jedinica je poznat, tu su ulazile i jedinice drugih rodova koje su raspolagale oklopnim vozilima tockasima i gusenicarima (izvidjaci, artiljerija, veza, PVO...), ali iako su formacijski bile deo OMJ to su ipak jedinice tih zasebnih rodova.
Ima na sajtu sa koga skidamo fotke prica nekog oficira, kaze da je u njegovoj jedinici bio staresina sa VES-om OMJ koji je komandovao oklopnim vozilima PVO, nosio je plavu uniformu, ali na njoj oznake OMJ - tenkice na reverima (znao je gde pripada). Moje kolege i ja smo u rezervnom sastavu neko vreme bili prekomandovani u protivoklopnu artiljeriju, ali bili smo u uniformama OMJ i nosili smo oznake OMJ, secam se npr. da su i vezisti nosili svoje oznake.
I tenkisti su dobijali SDO, sto ne znaci da je kiseli kupus bio tenkista iako je bio u konzervi.

dali je neko gadjao maljutkom sa BOV? kakvi su utisci? jasam samo vezbao gadjane na trenanzeru.

I ja sam kao baterijski starešina u artiljerijskoj jedinci nosio na uniformi svoje pešadijske oznake, jer mi je lični VES bio 21101.
Oznake rodova na uniformama su se nosile prema ličnom, a ne prema formacijskom VES, ali se uniforma vida nosila prema formacijskoj pripadnosti jedinice.

Bogart (citat):

I tenkisti su dobijali SDO, sto ne znaci da je kiseli kupus bio tenkista iako je bio u konzervi.

Maljutka za kiseli kupus u konzervi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

East&West (citat):

Bogart (citat):

I tenkisti su dobijali SDO, sto ne znaci da je kiseli kupus bio tenkista iako je bio u konzervi.

Maljutka za kiseli kupus u konzervi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najvažniji dio vojne opreme.

Ne znam tko i temeljem kojih parametara to određuje te koliko je objektivno. Osobno bih se složio samo sa dijelom liste. Nešto bih izbacio, nešto dodao i promjenio redosljed. Kod tenkova se procjenjuje oklopna zaštita, vatrena moć te pokretljivost i tu se subjektivizam ne može izbjeći jer svaki cigan svoga konja hvali. Ne vjerujem da na toj listi nema mjesta za M84 ili primjerice talijanski Ariete. Složio bih se za Abramsa, Čelenđera, Merkavu, Leoparda, Leklerka i T-90S ali nisam siguran da Koreja, Japan i Kina imaju baš tako moćne strojeve koji bi upali među 10 naj.

East&West (citat):

Bogart (citat):

I tenkisti su dobijali SDO, sto ne znaci da je kiseli kupus bio tenkista iako je bio u konzervi.

Maljutka za kiseli kupus u konzervi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ako je to maljutka za kiseli kupus (i bilo šta drugo) u konzervi, onda je ovo T-12

[You must be registered and logged in to see this image.]

Slažem se druže pukovniče,nisam nigdje čuo i pročitao da Kina,Japan i Koreja negdje u svijetu prodaju svoje tenkove,i da su iskušani u borbenim uvjetima.

Mehanizovana pesadija u Nisu kasarna Stevan Singjelic(Crveni Krst) 89/90 bio tamo neko vreme pa sam otisao kao kerovodja i ostao tamo to kraja sluzbe
Metodija iz Makedonije