Istaknuti vojnici i vojne jedinice

Nadam se, da se ne brinu samo za sladoled kao što je to rekao onaj u "Allo allo" i da su sad malo hrabriji...

Tȟatȟaŋka Iyotȟaŋka, velika poglavica Dakota Indijanera, zvani Biku koji sedi. U bitci kod reke Little Bighorn rasturio je pukovnika Georgea Armstronga Custerja, kojeg ni jaka ruka nije mogla spasiti. Njegov je duh još i dan danas prisutan i upravo sam njegovom zaslugom unapređen u zastavnika I. klase. 


[You must be registered and logged in to see this image.]

Četni evidentičar (citat):

Tȟatȟaŋka Iyotȟaŋka, velika poglavica Dakota Indijanera, zvani Biku koji sedi. U bitci kod reke Little Bighorn rasturio je pukovnika Georgea Armstronga Custerja, kojeg ni jaka ruka nije mogla spasiti. Njegov je duh još i dan danas prisutan i upravo sam njegovom zaslugom unapređen u zastavnika I. klase. 


[You must be registered and logged in to see this image.]

Čijom rukom?Poglavice ili bledolikog čovjeka

Austrija se 1740. godine našla u Ratu za austrijsko nasljeđe s pruskim kraljem Fridrikom II. Velikim, kome su pristupili Bavarska i Francuska (nepriznavanje Pragmatičke sankcije), te je kraljici Mariji Tereziji bila dobrodošla vojna pomoć koju je nudio barun Trenk. Trenkova ponuda sastojala se u opremanju postrojbe od 1.000 vojnika koji bi ratovali za kraljicu.
Trenkovi panduri bili su postrojba hrvatskih vojnika koji su sudjelovali u ratovima koje je bečki dvor u to vrijeme vodio u Europi.Na čelu regimente pandura većinom unovačenih u Slavoniji bio je barun Franjo Trenk.Glasovitu postrojbu Trenkove pandure osnovao je 1741. godine uz podršku kraljice Marije Terezije.

^{[You must be registered and logged in to see this image.]}

Četni evidentičar (citat):

Tȟatȟaŋka Iyotȟaŋka, velika poglavica Dakota Indijanera, zvani Biku koji sedi. U bitci kod reke Little Bighorn rasturio je pukovnika Georgea Armstronga Custerja...

Pirova pobjeda.
Indijanaca je bilo deset puta više, a nakon masakra Custerove jedinice prekinuti su svi pregovori te se krenulo u konačno rješenje indijanskog pitanja.
U sljedećih 15-tak godina nije bilo značajnijeg otpora Indijanaca, a uskoro i nikakvog.

Max Blitz (citat):

Četni evidentičar (citat):

Tȟatȟaŋka Iyotȟaŋka, velika poglavica Dakota Indijanera, zvani Biku koji sedi. U bitci kod reke Little Bighorn rasturio je pukovnika Georgea Armstronga Custerja...

Pirova pobjeda.
Indijanaca je bilo deset puta više, a nakon masakra Custerove jedinice prekinuti su svi pregovori te se krenulo u konačno rješenje indijanskog pitanja.
U sljedećih 15-tak godina nije bilo značajnijeg otpora Indijanaca, a uskoro i nikakvog.

Da, mogla bi bit ta bitka aluzija na epirskog kralja Pira ali treba je imati u vidu, kako su indijance, kojih je bilo čak skoro dvadest puta više, napali bledolici pod Custerovim poveljstvom. Nekoliko su se bledolici ipak precjenili, a indijaneri su se samo branili, a ono što jim se deslilo poslije ionako bi se jim desilo. 

Tako, da je Custer u svakom pogledu popušio, a bitka ima više značaj od ponosa i simbolizira to, kako neprijatelja ne kaže podcenjivati.

Stanko imaš + za temu koja mi se dugo motala po glavi ali kako smo svugdje šarali o svakom našao si pravo mjesto i pravi naziv teme.Nadam se da će tema ostati u okvirima pravila foruma jer spada u one s puno osoba/ličnosti koje su "nekad" bile sporne ali među vojnicima nikad.Primjera radi uhvatiću se samo jednog kojeg odavno poštujem i cijenim kao što su ga poštovali i njegovi protivnici.
Vojnik,Feldmaršal,General,vojskovođa ali u svemu ipak prvenstveno vojnik: Erwin Rommel,tko je zapravo bio,kako je dobio nadimak Pustinjska Lisica,tko je bio u I sv,ratu,dali je bio među akterima atentata na Hitlera '44,zašto mu je okrenuo leđa,dali je znao i saznao za tolike razmjere genocida,zašto je bio prisiljen počiniti samoubojstvo.Vojnik koji je kasno shvatio razliku služenja domovini a ne diktatoru ili nešto drugo.Supruga Lucie je nakon rata izjavila: "Tako je završio život čovjeka koji je sebe stavio u službu domovine:".Sin Manfred je izjavio:"Sekundarne kreposti poput poslušnosti, discipline i hrabrosti divne su dok god služe primarnim krepostima: čovjekoljublju ili istini. Ali ako samo služe Adolfu Hitleru i njegovu čudnovatom pojmu domovine, tada postaju svoja suprotnost".Puno toga ima samo o Rommelu i njegovoj ulozi kao i međupoštivanjem sa protivnicima i obrnuto pa ću se toga uhvatiti kad zahladi.Za kraj ovog "kratkog"posta samo jedna opaska koju nemojte zaboraviti:
Kako je moguće da je poslijeratna Njemačka jednome od svojih velikih razarača krajem 60-­ih godina prošloga stoljeća nadjenula ime po Rommelu? U nas, nažalost, još kod mnogih vladaju ideološka ostrašćenost, stereotipi i neinformiranost kad je o riječ o ovome dijelu povijesti.Adio do idućeg javljanja..

Viribus Unitis potopljen Mignattom

Hrabri taljanski vojnici samo nekoliko dana prije  kraja rata , potopili su ponos austrougarske mornarice u pulskoj luci. 

hrabar potez je izvedenu noći s 31. listopada na 1. studeni 1918 kad i nisu više postojale straže u luci. Iz venecije su s novim plovilom Mignatta (pijavica) kojim su upravljali konstruktor , mornarički inžinjerijski bojnik Raffaele rossetti i  liječnik Rafaelle Paolucci. Mignatta se sastojala od cilindra o koji su bile prikačene dvije magnetske mines tempiranim upaljačem. Cilindar je imao stroj koji se pokretao komprimiranim zrakom, a mine su imale akumulator, koji je napajao elektromagnete uz pomoć kojih se pripijala na brod.
ovim još jednom pohvaljujem hrabre taljanske pomorce koji su junački potopili Viribus Unitis

Josip grof Jelačić Bužimski (Petrovaradin, 16. listopada 1801. - Zagreb, 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban od 1848. do 1859., član plemićke obitelji Jelačić. Ukinuo je kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. U Hrvatskoj se slavi kao nacionalni junak.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stevan Sindjelic cuveni srpski vojvoda .istakao se u borbi protiv turaka. kasarna JNA u Nisu  po njemu  je dobila ime.

Jedan od najvećih i najslavnijih velikana hrvatske povijesti, N. Š. Zrinski ratovao je protiv Turaka još od svoje rane mladosti. Prošao je kroz mnogobrojne okršaje, a prvi put se je proslavio god. 1542. kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand ga je 24. prosinca 1542. izabrao za hrvatskog bana.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Četni evidentičar (citat):

Da, mogla bi bit ta bitka aluzija na epirskog kralja Pira ali treba je imati u vidu, kako su indijance, kojih je bilo čak skoro dvadest puta više, napali bledolici pod Custerovim poveljstvom. Nekoliko su se bledolici ipak precjenili, a indijaneri su se samo branili, a ono što jim se deslilo poslije ionako bi se jim desilo. 

Tako, da je Custer u svakom pogledu popušio, a bitka ima više značaj od ponosa i simbolizira to, kako neprijatelja ne kaže podcenjivati.

+

Strategija iste izučava se na West Pointu, ako se ne varam!!!!

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

nisam cuo za ovaj podvig italijanskih diverzanata  ali sam cuo da su Ameri posle oslobadjanja Italije bili vrlo zainteresovani I za ljude I tehnologiju italijanskih diverzanata.

vladimir (citat):

nisam cuo za ovaj podvig italijanskih diverzanata  ali sam cuo da su Ameri posle oslobadjanja Italije bili vrlo zainteresovani I za ljude I tehnologiju italijanskih diverzanata.

 

stanko cista desetka za poznavanje materije + od mene

Hrabri taljanski vojnici ...

za ovako nesto treba I srce I znanje.

O Talijanima kao vojnicima (uključivo mornare i avijatičare) općenito vlada takozvana negativna stereotipija, tj. prikazuje ih se smiješnima, nesposobnima, mekušcima i kukavicama. To jednostavno nije točno. Suprotno, talijanski vojnici i mornari pokazali su pojedinačne i grupne primjere vještine pa i herojstva.
Govoreći o Talijanima u II. SR mislim da su njihovo držanje, pa i rezultate, definirali: 1. općenita odbojnost vojničke mase prema ratu kojem nisu vidjeli svrhu i koji nisu smatrali svojim (za razliku od Nijemaca koji su bili dresirani da idu u pakao ako tako kaže zugsfuhrer); 2. loše i nesposobno vodstvo na višim položajima; 3. loše i zastarjelo oružje i oprema (s iznimkom mornarice i donekle avijacije).

Stanko1 (citat):

...
Govoreći o Talijanima u II. SR mislim da su njihovo držanje, pa i rezultate, definirali: 1. općenita odbojnost vojničke mase prema ratu kojem nisu vidjeli svrhu i koji nisu smatrali svojim ...

U prilog Stankovoj tvrdnji. "Mediteraneo", prelijep film sa još boljom muzikom.

Stazio (citat):

Stanko1 (citat):

...
Govoreći o Talijanima u II. SR mislim da su njihovo držanje, pa i rezultate, definirali: 1. općenita odbojnost vojničke mase prema ratu kojem nisu vidjeli svrhu i koji nisu smatrali svojim ...

U prilog Stankovoj tvrdnji. "Mediteraneo", prelijep film sa još boljom muzikom.  

Gledao sam ga dva puta. Izvanredan film - koliko komičan toliko i topao, ljudski. Hvala ti na linku, ako danas bude opet kiše (a svi su izgledi da će biti) nabijam slušalice i palim youtube.

 
 

Stanko1 (citat):

Stazio (citat):

Stanko1 (citat):

...
Govoreći o Talijanima u II. SR mislim da su njihovo držanje, pa i rezultate, definirali: 1. općenita odbojnost vojničke mase prema ratu kojem nisu vidjeli svrhu i koji nisu smatrali svojim ...

U prilog Stankovoj tvrdnji. "Mediteraneo", prelijep film sa još boljom muzikom.  

Gledao sam ga dva puta. Izvanredan film - koliko komičan toliko i topao, ljudski. Hvala ti na linku, ako danas bude opet kiše (a svi su izgledi da će biti) nabijam slušalice i palim youtube.

Odgledao sam ga i danas. Prijevod se izgubio, ali sam uspio uhvatiti nešto od talijanskog. Razumijem - hajmo reći - 10% teksta (kaco, Tedeski, Inglezi, putana... ) a ostalo se uhvati po smislu. Što reći? Vrhunski užitak i puno smijeha u nedjeljno prijepodne.

Ponekad, kada sam sam, u kolima ili kući pustim soundtrack sa filma. Popravlja mi raspoloženje.

Ma doista je relaksirajući onako za dušu......

prolazeći kroz moje selo, jednom "hrabri" talijani popalili kuču a drugi puta pojatu, pobiše starce i nejač, kada se dida vratio sa svojim borcima sa Biokova, završili talijani u Vrljici.

To su radili i vrli njemački vojnici ...

bojnik (citat):

prolazeći kroz moje selo, jednom "hrabri" talijani popalili kuču a drugi puta pojatu, pobiše starce i nejač, kada se dida vratio sa svojim borcima sa Biokova, završili talijani u Vrljici.

Slavonac,Dalmatinac ili Hercegovac?

stanislavk (citat):

To su radili i vrli njemački vojnici ...

E ovako ide štorija, prvo dođoše talijani, otimaju, pale i ubijaju, dođu njemci otimaju, pale i ubijaju, svrate xxx isto tako, e sada je ono zanimljivo, dođu uje i vele treba paliti, na to jedan, "nemoj znaš da je xxx kod nas u crncima, dobro veli onaj ali brat mu je u partizanima, pa se složiše i zapale pojatu, kuču poštediše", navrate partizani i vele, ovo treba zapaliti jer je xxx u ujama, na to jedan domači veli, nemoj znaš da je njegov brat naš prvoborac, dobro veli drug, pali pojatu".
da nebude zabune, svaki puta kada neka vojska prođe svi su palili, a ono malo pučanstva koje je ostalo pomagali su jedni drugimada se saniraju štete, i tako je bilo od 1941 do 1944 (do oslobođenja), tako da se ne postavlja pitanje koliko su bojnikovi imali kuča i pojata.

vladimir (citat):

bojnik (citat):

prolazeći kroz moje selo, jednom "hrabri" talijani popalili kuču a drugi puta pojatu, pobiše starce i nejač, kada se dida vratio sa svojim borcima sa Biokova, završili talijani u Vrljici.

Slavonac,Dalmatinac ili Hercegovac?

Ovako Vladimire, otac Slavonac, majka Imočanka.

Da nije bilo onog sto je bilo verovatno bih I ja postao slavonac,tj. slavonski zet. bez obzira na sve slavonija I taj narod su mi ostali u lepom secanju

bojnik (citat):

vladimir (citat):

bojnik (citat):

prolazeći kroz moje selo, jednom "hrabri" talijani popalili kuču a drugi puta pojatu, pobiše starce i nejač, kada se dida vratio sa svojim borcima sa Biokova, završili talijani u Vrljici.

Slavonac,Dalmatinac ili Hercegovac?

Ovako Vladimire, otac Slavonac, majka Imočanka.

A to je česta kombinacija u Slavoniji ti si iznimka koja potvrđuje pravilo, znaš da je masa ljudi kolonizacijom doselilo u Slavoniju, nešto za vrijeme rata politikom NDH kasnije i Titovom kaj misliš da imaš Zagorske korijene......koja bi to bi bila kombinacija.......a ima i toga dosta samo više u Istočnoj....

Ima blizu mene dosta zagoraca, cijela sela, govor im je za praf da ti velim onak kak japa kad se vleći van pjan iz kleti. No da ne odemo OFF TOPIC, idemo dalje.

Stanko1 (citat):

Talijanski bersaljeri

Tko je gledao TV seriju All'o, All'o sjeća se onog smiješnog Talijana koji je na glavi nosio ''krepanu kokoš''. Britanci se i inače vole šaliti s Talijanima, naročito kao ratnicima, a uobičajeni pogrdni naziv za njih je Wops (nešto kao kod nas Digići).
Gavin Richards kao kapetan Alberto Bertorelli u seriji All'o, All'o:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Samo kratki komentar serije Alo,alo.Simpatična i gledljiva serija sa ponekad jako naivnim scenama.Rekli bi parodija rata.

Stanko1 (citat):

U prilog osporavanju negativne stereotipije o Talijanima kao vojnicima evo nekoliko zapisa iz bitke kod El Alameina (23. listopada/oktobra - 4. studenog/novembra 1942.).

* Izvod iz jednog britanskog zapisa o borbama 24. listopada/oktobra: ''Divizija Ariete, bataljon bersaljera i jedinice iz divizija Brescia i Folgore borili su se veličanstveno (magnificently). Montgomerijev 13. korpus bio je u stanju napraviti tek manji prodor u minskom polju, ali nije dosegao glavnu liniju fronte''. (The Foxes of the Desert, Paul Carell, Bantam Books, 1962.).

* U njemačkom vojnom izvještaju od 6. studenog/novembra 1942. stoji da su ''…na sektoru divizije Ariete Britanci platili prodor golemim gubicima u ljudima i materijalu. Talijani su se borili do zadnjeg čovjeka''.

* Zanimljivo je što o Talijanima piše feldmaršal Rommel: ''Talijani… su se borili s primjernom hrabrošću. Tenk za tenkom se raspao ili zapalio, dok je istovremeno strahovita (tremendous) britanska baražna vatra padala na talijanske pješadijske i artiljerijske položaje. Posljednja vijest došla je od Ariete oko 15.30 sati: - Neprijateljski tenkovi probili su se južno od Ariete i sada smo opkoljeni. Lokacija 5 km sjeverozapadno od El Abda. Još uvijek smo u akciji. - S Ariete smo izgubili naše najstarije talijanske drugove, od kojih smo vjerojatno zahtijevali više nego su bili u stanju izvoditi svojim bijednim (poorly) oružjem''. (Rommel papers, stranica 325).

 

Tenkisti VII. bataljona 132. oklopne divizije Ariete:

 

[You must be registered and logged in to see this image.]

И Ја сам чуо да Италијани нису никакви војници у смислу срчаности и јунаштва.

Zavisi jel su ga natjerali da napada, kad ne želi  nauditi nekom, ili se brani.

Sigurno bih bio najveća kukavica, a moguće i dezerter, kad bi me natjerali da okupiram nekog.

Upravo tako, Italijani su izuzetno pamenat i hrabar narod, u svim predhodnim ratovima pokazali su veliku osobinu dobrih i postenih ljudi.

Brkakougar (citat):

Upravo tako, Italijani su izuzetno pamenat i hrabar narod, u svim predhodnim ratovima pokazali su veliku osobinu dobrih i postenih ljudi.

Negdje pročitah da je Romel izjavio: "Njemački vojnik je zadivio svijet. Italijanski vojnik je zadivio njemačkog vojnika".
A takvo priznanje se ne daje tek tako.

Citat :

Negdje pročitah da je Romel izjavio: "Njemački vojnik je zadivio svijet. Italijanski vojnik je zadivio njemačkog vojnika".

 Jos bolja od talijanske vojske je talijanska diplomacija.
 Iz posljednjih ratova je uvijek izasla kao pobjednik, nezavisno od toga na kojoj strani je pocela rat.
 Za vrijeme WW1 je neutralna Italija vodila razgovore s obje strane  i ozenila se s onim koji ji je nudio vise  - u ovom slucaju vise zemlje, teritorije.
 Potpisali su tajni Londonski sporazum (Patto di Londra) sa silama Antante, kojeg 1920 godine zamjeni Rapalski ugovor.  Dobivaju trecinu Slovenije, Kvarner, Istru, dio Dalmacije, jadranske otoke,...
 WW2 je prosla malo gore, rat pocinju  na strani kasnijih gubitnika, zamjene stranu nakon pada Mussolinija i opet su na strani pobjednika.
 Slede zbivanja oko Slobodnog Teritorija Trsta iako je 4. armada jugoslavenske vojske zauzela Trst.



»Italija je kao becka snicla«, izjava nekog diplomata sa strane, »vise je tuces, veca je!«

Barun Franjo Trenk i njegovi panduri.
S obzirom da sam Slavonac, napisat ću riječ dvije o slavnim Trenkovim Pandurima.
Bila jednom jedna postrojba...u čudne odore odjevena, od Slavonaca sastavljena, do zuba naoružana.
Sastavi ih Franjo barun Trenk, i dade im života buran tijek. Gdje su prošli strah su posijali. Dobro ih zapamtiše Bavarci, Prusi i Francuzi..
tenkovi panduri su dio hrvatske vojne povijesti. Ostavili su jasan trag u ratnoj povijesti Europe.
Naime, vrlo je neobična bila pojava pandura na ratištima diljem Europe iz nekoliko razloga:

- način ratovanja
- odjeća pandura odn. njihova odora
- njihovo oružje
- vojna glazba
No, pođimo redom.
Njihova taktika ratovanja se uveliko razlikovala od taktike njihovih neprijatelja, zahvaljujući prije svega njihovom vođi, barunu Trenku.
Naime, već u to vrijeme su njegovi panduri- pješaci( husari i grenadiri) ratovali duboko u neprijateljskoj pozadini sijući strah i trepet u redovima neprijatelja. Kao vojnici su bili drsko hrabri i vrlo surovi, što možda i nije tako čudno jer je to bilo doba netom završene turske okupacije.

Nadalje, što se tiče odjeće, nju je osmislio osobno barun Trenk i veoma je nalikovala turskoj, a odlikovalo ju je nevjerojatno šarenilo boja, što je imalo za cilj iznenaditi neprijatelja, tim više što su panduri za vrijeme  juriša vikali : " Allah, Allah!!", sijući paniku.

Također, bitna je njihova odrednica i oružje kojim su bili opremljeni, a koje je bilo tursko, no mnogo kvalitetnije, obzirom da je bilo iskovano u kovačnicama Bavarske i Austrije. Samo oružje pandura je bila puška, 2 para kubura, sablja i handžar, a to je bilo " naoružanje do zuba ".

I posljednje, i meni najzanimljivije, je to, što su trenkovi Panduri imali prvu vojnu glazbu u Europi( činele su se kao glazbalo tada prvi put pojavile ). Trenk je bio prvi zapovjednik koji je u borbenu postrojbu uveo vonji orkestar. Turkisch band je bio njihov naziv, a poslije su ih zvali " Trenkova banda ".
Trenkove pandure je osnovao barun Franjo Trenk 1741.godine uz podršku glasovite kraljice Marije Terezije, jer se naime Austrija našla u ratu sa pruskim kraljem Fridrichom II, kojem su pristupili Francuska i Bavarska, pa je Mariji tereziji dobro došla vojna pomoć koju je ponudio Trenk.
Prva postrojba Trenkovih pandura brojila je 1030 ljudi, a sastojala se od zapovjednika, 2 satnika, 1 natporučnika, 5 poručnika, 1 kvartira, 1 pobočnika, 2 kapelana, 5 pisara, 2 ranarnika, 40 harambaša, 80 kaprala i 890 prostih momaka.

Materijalni interes je razumljivo bio ratni plijen.
Prvi put je postrojba izašla u javnost u svečanom defileu uz sviranje " turske bande "kroz Beč, i to 27.05.1741. godine te je nazočni puk bio oduševljen izgledom i marširanjem pandura, koji su defile i ponovili pokraj salezijanskog samostana da bih ih vidjela udovica Josipa I, carica Amalija.
Već 18.06.1741.osvajaju u bitci Zoptenberg, a u ratovanju koriste novu taktiku vještog i smjelog manevriranja uz odvažne munjevite akcije, i time pobijaju i narušavaju krutost svih europskih vojski.
Iz tadašnje vojne dokumentacije i arhiva suprotstavljenih im vojski Prusa Francuza i Bavarac da se isčitati da oni nisu imali odgovora na novu taktiku ratovanja Pandura, a pokušali su oformiti i posebne postrojbe za borbu protiv pandura no bezuspješno.
Svakako da je tu došla do vrhunca individualna genijalnost i lucidnost Trenka kao zapovjednika. On je kao zapovjednik bio iznimno strog, ali i pravedan i primjeran vođa, te su panduri bili veoma privrženi svom vođi.
Trenkovi panduri su bili vojska na zlu glasu od Francuske do Češke zbog okrutnosti, ali im nitko nije osporavao hrabrost i vještinu u ratovanju.
Tako npr. u bitci kod Aua i Weissensteina 146 pandura pod zapovjednikom satnika Eriacha 1741. g razbije formaciju od 3200 Francuza i Bavaraca !!!
Trenk je za mnogobrojne ratne uspjehe vrlo brzo napredovao do čina pukovnika.
E, da, tijekom 1745. god. se Trenk oprostio sa svojim pandurima u Češkoj, koji su nastavili ratovati ali nikada više tako uspješno dok im je Barun trenk bio zapovjednik.
Tada počinje loše razdoblje za Trenka, jer su mnogobrojni otpušteni časnici  podizali optužbe protiv njega sa vrlo teškim optužbama poput okrutnog postupanja sa časnicima, silovanja žena i djevojaka, pronevjeru drž.blagajne itd..
Na sudu su sve optužbe odbačene kao neutemeljene, međutim su njegovi protivnici neumorno obnavljali postupak ne bi li mu došli " glave ".
Kraljica, koja je neizmjerno voljela Trenka zbog njegove srčanosti i hrabrosti mu je predlagala da zatraži oprost, ali mu naravno njegov ponos to nije dozvolio, tako da je već skončao sa nepunih 39. god. života u tamnici u Spillbergu 04.10.1749. godine u tadašnjoj Moravskoj.
Trenk je bio Slavonac i time se neizmjerno ponosio, i svakako je dao pečat i vjerodostojnost činjenici da su Hrvati odlični ratnici i vojnici, poglavito Slavonci koji su svoje vojno umijeće, hrabrost i domišljatost iskazali i tijekom Domovinskog rata.
Valja iznijeti i to da su od Trenkove pandurske regimente i nakon raspada pukovnije, ustrojen 22.12.1748. godine " Slavonski bataljun" od kojeg nastaje 53. domobranska pukovnija i to 20.10.1756. godine, sa najdužim trajanjem u hrvatskoj vojnoj povijesti ( rasformirana 05.12.1918.).

Sir Douglas Bader ( 1910-1982).

Njemu je jedna noga bila amputirana iznad, a druga ispod koljena, no to ga nije spriječilo da se bori za svoju zemlju u 2. svj. ratu kao pilot lovac i da postane jedan od najvećih letačkih asova u britanskoj povijesti. Uspio je tako, bez obje noge uništiti 22 neprijateljska zrakoplova, biti višestruko odlikovan, nekoliko puta pobjeći iz njemačkog zarobljeništva, predvoditi paradu pobjede u Londonu 1945., igrati kriket i golf, oženiti se, postati vitezom...
Već se kao mlad sa 18 godina pridružio RAF-u. Brzo postaje vrstan pilot, no 1931. g. dogodila mu se nesreća kada je izvodeći manevar sa svojim zrakoplovom leteći dosta nisko zahvati tlo i srušio se. preživio je, ali su mu amputirane obje noge, a to je za pilota gore i od same smrti.
Ali, ovog inteligentnog i upornog mladića išta nije moglo zaustaviti, jer je odlučio ponovno hodati, i što je najgore, letjeti.
Jako dugo se oporavljao i učio hodati pomoću proteza. Ostao je u zrakoplovstvu ali je radio u uredu, da bi 1939. po izbijanju rata, odmah prijavljen u zrakoplovstvo kojem su nasušno trebali iskusni piloti.
prvih godinu dana je radio kao instruktor mlađim pilotima, ali u borbu nije smio, no Bader nije izdržao i poč. 1940 je uskočio u svoj Hawker Hurricane i 1.06.1940 je oborio svoj prvi zrakoplov BF-109, a kasnije i lovac BF-110 i bombarder Henkel 111.
Tijekom bitke za Britaniju, Baderova je eskadrila postala jedna od najboljih u cijelom RAF-u.
Tijekom misije iznad okupirane Francuske, 9.8.1940. je pogođen, ali je nekako uspio iskočiti sa padobranom, a kad su ga Nijemci okružili, čudili su se da ne pokušava pobjeći. Ostalui su šokirani. pilot nije imao noge !
Nijemci su ga iako zatvorili, korektno primili, a upoznao je i njem. letačkog asa Adolfa Gallanda sa kojim se do tada 4 puta u zraku susreo. Nikada jedan drugoga nisu oborili. Galland je bio zadivljen sa Baderom i uskoro su se sprijateljili, a tijekom cijelog su zarobljeništva razmjenjivali pisma.
Čak je dogovoreno i primirje da bi Britancii mogli dostaviti protezu za Badera. Kad su je primili, Bader je pokušao čak 3 puta pobjeći iz zarobljeništva, iako su ga Nijemci kao nepopravljivog zatvorili u zatvor Colditz.
Arogantan i konzervativan, nako rata je osnovao zakladu koja se bavi pomaganjem osobama sa invaliditetom, a koja postoji i danas.
Posvetio se lovu, kriketu, golfu i pisanju memoara, te mu je 1976. g. dodijeljena titula viteza.
Njegovo prijateljstvo sa njem. pilotom Gallandom nije prestalo ni nakon rata a trajalo je sve do Baderove smrti.
U 2. svj. ratu je na pogotovo na Zapadu postojala vojnička čast, pa su mu Nijemci naručili od Britanac protezu. Danas bi ga odmah ustrijelili...

Talijanska divizija NOVJ ''Garibaldi''
 
Temeljni sastav divizije činili su pripadnici talijanske 19. pješadijske divizije ''Venezia'' i 1. brdske divizije ''Taurinense''
 
Poslije kapitulacije Italije 8. rujna/septembra 1943. Nijemci su pristupili razoružavanju talijanskih vojnih jedinica, a isto su činili i jugoslavenski partizani. Talijanskih jedinica u Jugoslaviji najviše je bilo na području Crne Gore.
Vijest o kapitulaciji zatekla je talijanski XIV. korpus navečer 8. rujna. Nijemci su odmah zatražili predaju svih talijanskih vojnih jedinica, a kako nije bilo nikakvih zapovjedi iz Rima svakoj od četiri divizije u sastavu korpusa prepušteno je postupanje po vlastitoj inicijativi. Pješadijska divizija ''Ferrara'' (23ª Divisione di fanteria ''Ferrara'') odmah se predala, dok je pješadijska divizija ''Emilia'' (155ª Divisione di fanteria ''Emilia'') bazirana u Kotoru pružila otpor Nijemcima. Otpor je slomljen uz pomoć zračnih napada, a ostatak divizije evakuiran je u Bari uz pomoć talijanske ratne mornarice.
Pješadijska divizija ''Venezia'' (19ª Divisione di fanteria ''Venezia'') bazirana oko Berana odbila je položiti oružje i pridružila se jugoslavenskim partizanima. U sastavu Drugog korpusa NOVJ 13. listopada/oktobra 1943. počela je ofenzivne operacije protiv Nijemaca u području Brodareva, Murina, Berana i Kolašina. Brdska divizija ''Taurinense'' (1ª Divisione alpina ''Taurinense'') bazirana u području Nikšića i Danilovgrada napala je 9. rujna ujutro njemačke položaje u namjeri da stigne do Kotora i prebaci se u Italiju i u borbama je izgubila oko polovice sastava. Artiljerijska grupa ''Aosta'' i batraljon ''Ivrea'' iz sastava divizije odbili su zapovjed za pokret prema Kotoru i pridružili su se jugoslavenskim partizanima. Početkom listopada ostaci talijanskih divizija prikupili su se u Pljevljima.
 
Amblem 19. pješadijske divizije ''Venezia'':
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Amblem 1. brdske divizije ''Taurinense'':
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Od preostalih dijelova divizije ''Taurinense'' osnovane su sredinom listopada dvije partizanske brigade, svaka s po 800 boraca u 4 bataljona. Divizija ''Venezia'' neko vrijeme se kolebala da li da se pridruži partizanima ili četnicima, a nakon razgovora s Pekom Dapčevićem prešla je 10. listopada na stranu NOVJ i pretvorena u 5 brigada s oko 5.000 vojnika. Drugog prosinca/decembra 1943. u selu Mrzovići kod Pljevalja formirana je talijanska partizanska divizija ''Garibaldi'' s oko 5.000 vojnika, a ime je dobila po revolucionaru Giuseppe Garibaldiju (1807.-1882.) koji se istakao u Talijanskim ratovima za ujedinjenje.
 
Giuseppe Garibaldi:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Peko Dapčević s talijanskim vojnicima, rujan 1943. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Pripadnici 1. brdske divizije ''Taurinense'' u Pljevljima, listopad 1943. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Divizija ''Garibaldi'' sastojala se od tri brigade, dok su pojedini pripadnici različitih specijalnosti (artiljerci, vezisti, inženjerci i medicinsko osoblje) raspoređeni po različitim jedinicama kao instruktori. Divizija se borila u sastavu Drugog korpusa NOVJ, a naročito teške borbe je vodila u dolini Lima u Srbiji. Jedan bataljon sudjelovao je u oslobađanju Beograda. U veljači/februaru 1945. preživjelih 3.800 vojnika evakuirano je preko Dubrovnika u Italiju.
 
Pripadnici bataljona ''Garibaldi'' na prilazima Beogradu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Za svoj doprinos borbi protiv fašizma partizanska divizija ''Garibaldi'' dobila je visoka odlikovanja - Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom i Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem. Četiri regimente, jedan bataljon i jedan artiljerijski divizion koji su se pridružili partizanima kao cjelovite jedinice odlikovani su talijanskom Zlatnom medaljom za vojne zasluge (Medaglia d'oro al valor militare). Isto odlikovanje dobilo je posthumno i osam pripadnika divizije.
 
Spomenik partizanskoj diviziji ''Garibaldi'' podignut 1983. godine u selu Rabitlje kod Pljevalja:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna zanimljivost mi je pala na pamet čitajući gornji tekst. 
Naime, samo koji mjesec ranije na Sutjesci su sudjelovale baš ove divizije Venezia, Taurinese i Ferara. 
Taj put na suprotnoj strani. Tko bi očekivao da će ubrzo postati suborci.