ŠRO RM Split

bojnik
Hvala na dobrodošlici, ovo doba godine me više veže za računar pa sam dosta toga pregledao na forumu. Kome bude zanimljivo da "ćakula" OK, provokacije ću kulirati.
Ja sam bio smjer obalska artiljerija tako da možemo naći zajedničke teme.
pozdrav

Uvijek sam otvoren za suradnju, ja sam se osobno uvijek pitao kako sam završio u ŠRO-u, naime nikada nisam bio član partije, niti čak kandidat, a takav sam ostao i do kraja službe. Tek negdje sredinom 90-tih dok sam radio u HV u jednoj službi (neću da navodim kojoj) bile su mi dostupne neke informacije, pa je tako uz moje ime od regrutacije do upućivanja na služenje vojnog roka u ŠRO stajala primjedba referenta u bivšem Vojnom odsjeku a na zahtjev nekog druga na poziciji u Komitetu citiram: " imenovanom je djed prijeratni komunista i prvoborac sudjelovao u podizanju ustanka na području XXX, te sudjelovao kao borac na Sutjesci i Biokovu, te kao takav poginuo u borbi sa neprijateljem u mjestu XXX, od važnijih suboraca izdvajamo druga generala Veljka Kadijevića ....." još imam taj papir kod sebe za uspomenu. Jbg, nisam ni znao za tadašnji dobar rejting, od toga svega kao mali sam znao jedino to da mi je djed poginuo kao prvoborac u NOB-u i da mi je baka primala boračku mirovinu. Eto i jednog odgovora na osvrt druga starijeg vodnika Max Blitza. Za čuđenje i meni je to što sam kao artiljerac završio u Maršalki u Zg u pješaštvu. Čudni su putevi, inaće nije me mazilo u životu ni prije ni kasnije. Danas sam u mirovini neopterećen nićime, pišem, crtam, kolekcionar sam militarije i tako idu dani. Eto poslije ove poruke očekujem od drugova pregršt pitanja, unaprijed odgovaram provokatorima da se okanu čorava posla. Pozzzz.

Uhhh što godine rade, samo da napomenem nisam imao nikakvih privilegija glede tev činjenice o porijeklu u JNA, čak dapaće, nisam kužio zašto me starješine tako drilaju, ali napominjem bili su fer nismo imali razniraznih likova u negativnome smislu. Pozdrav dežurnim službama, ručak je završio, slijedi popodnevni odmor (kada se sjetim svi smo morali otići u sobe, obući se u one plave pidžame i leći u krevet, spavalo se tebi ili ne takav je bio postupak, bar kod mene u Zadru)...

bojnik (citat):

naime nikada nisam bio član partije, niti čak kandidat

Sram te bilo, i s tim se nama ovdje hvališ!!! Prekoredno požarstvo i nema izlaza dva tjedna!

Prihvaćam požarstvo, ali glede zabrane izlaska malo teže ima jedna rupa na ogradi koju redovno posjećujem, pa tako i ovaj put. A sada ozbiljno, nikad nisam kužio da me nitko nikada ni kasnije u firmi nije predložio za prijem u SKJ no valjda nisam bio materijal za to ili je onaj drug iz Komiteta umro prije vremena. Pozz.

bojnik
Odmaraj druže, nisam ni ja bio "tatin sin" pa da po tom dobijem ŠRO, više splet okolnosti. Ti si odradio profi vojnu karijeru, jesi li ostao vezan za artiljeriju do kraja?

bojnik (citat):

A sada ozbiljno, nikad nisam kužio da me nitko nikada ni kasnije u firmi nije predložio za prijem u SKJ

Ruku na srce, članstvo u partiji ipak nije bio jedini i glavni kriterij za sve (mada mi u Hr uvijek to volimo rado isticat). Bilo je i direktora i rukovodilaca, pa čak i oficira koji nisu bili članovi skj. (Eto, i tvoj primjer.) I to baš nije bilo popularno spominjati. Ali, to zaista više nije ni važno, tako mislim, ozbiljno.

Već od sredine osamdesetih je članstvo u SKJ bilo manje važno. Nas su kolektivno, kao najbolji razred u školi, "učlanili". Ja sam to odmah poslije ignorisao, tj. nisam se nigdje "povezao" kako su to zvali i niko nije pravio pitanje.

Prijatelju ostao sam bez obzira na ŠROA pješadinac do kraja vojne karijere.

bojnik

Ja sam dugo bio u rezervi po potkopima OA - čuveni Njemački 88mm, kažu najbolje oružje II s.r. a kasnije i pokretna varijanta ruski 130mm. Postojala je još jedna opcija u OA, to je Ruski 85mm protivavionac pretvoren u obalski top a na njima sam stažirao u vojsci. Jesi li imao priliku gledati ove "veterane" 88 i 85mm?

Poštovanje prijatelju, ukoliko se nevaram postojali su i oni talijanski od 80 mm koji su poslije rata bili skinuti sa bivsih eskortnih razaraca. Ovi njemački od 88 mm mislim da su bili flakovi M18/36, izuzetni topovi posebice u prvotnoj namjeni u protuoklopnoj borbi.Nažalost nisam imao prilike gledati borbeno djelovanje obalnog topništva, no nije mi bio fah, ja sam bio na haubicama 105 mm koliko se sjećam M56, pozzzz

Čuo sam za te Italijanske ali mislim da su bili neki raritet na Visu ili nekom drugom ostrvu. Za 88-ce si u pravu, prvo su bili protivavionski, pa su se odlično pokazali kao protivoklopni a mi smo ih koristili za obalsku odbranu. Bili su teški za postavljanje i skidanje sa podvozaka pa su se koristili kao stacionarni u potkopima, bili su vrlo laki za korištenje i brzi u paljbi. Njemci su takve topove koristili i na podmornicama (to je poslije izgubilo smisao) i na čuvenom tenku "tigar".
Pokretne varijante u OA su bili Ruski 85-ice, takođe počeli kao protivavionski (ugrađivani i na kasnije verzije T34 mislim od 42 ili 43) i 130mm koje su vukli Kraz-ovi (muka teška za manevar po Dinrskom kršu).
Jesu li te haubice bile Američke iz II s.r. ili neka poslije proizvodnja?

Pozdrav u pravu si ali te su haubice proizvedene u Jugoslaviji. Proizvodnja ovog topničkog oruđa je bila pokušaj da se raznovrsni inozemni modeli (njemački, američki, sovjetski) lakih haubica zamijene domaćim modelom. Bazirana je na njemačkoj haubici sa najboljim rješenjima američke haubice M2/M101 iz Drugog svjetskog rata, tada u naoružanju JNA. Biila je i varijanta M56A1 duža cijev i teži lafeti. Posadu sačinjava 7 članova nišandžija, pomočnik nišandžije,punilac,tempirač,prvi dodavač,drugi dodavač i treči dodavač. Mi smo ti se svi izmjenjivali na "funkcijama" tako da u biti smo prošli sve i to ne samo na haubicama već i kao računari (ofrč - oficir računač nikad nije kriv)., ali kako velim osto ja pješadinac, pa dosta od struke zaboravio, mislim da je tu bilo presudno moje upućivanje u maršalku u pješaštvo.lp.

Da po kalibru to je zapadni standard, u JNA se mješalo sa tim standardima pogotovo u artiljeriji. Artiljerce su od početka cijenili kao pametne a konjicu kao one druge a i pravi artiljerci su morali imati dobre brkove zbog imidža.
I mi smo prolazili sve "uloge" ali je u OA postojao sistem navođenja vatre pa sa planšetom baš i nismo nešto puno radili. Ako ne podesiš sistem svaki put prije posrednog gađanja daljinomjer gleda u jednu stranu a plotuni idu ko zna gdje. Uvijek su mještani čekali da završi gađanje pa da traže ribu kao kolateralnu štetu.

Ha, ha, ovo ti je istina sa ribom, bar je tada bilo neke koristi za mještane, dalo se je uhvatiti i poneki dobri komadi pa lagano na gradele ili na slano. Eh. kada se sjetim mora, ma moram ponovno ići iduće godine na more, zrak, sunce, meni ti je guš, sjediti onako i upijati mirise i zvukove. Ajde uživaj, odoh na jutarnju šetnju.
PS i sa brkovima je istina, nekako u to vrijeme služenja vojnog roka, svi smo poćeli nositi brkovi, a što češ dečki 18, 19 godina, rijetko neko stariji.

Ako ćeš u šetnju ponesi i šatorsko krilo, kiša je više nego izvjesna.

OK Pitanje si vidio. Znaš li što o istoriji Lore?

Prijatelju idi na internet na stranice LORA - Wikipedija i onda slijedi smjernice, ja bih ti napisao ali ima toga dosta ovako možeš u miru pregledavati stranice, informacije pa i slike, da se malo prisjetiš.

Sad sam se ja malo i šalio, naravno da se teme preklapaju i nemoguće ih je potpuno odvojiti, ali ovo je baš za tvoju temu, gdje se može nastaviti razgovor i s još nekim sugovornicima koji znaju o tome. Dakle, pitao si za ratnu luku Lora. U Lori je oko 1930.g. osnovano brodogradilište koje je gradilo male drvene brodove, jedrilice i maone. Poslije je osnovano još jedno u tom zaljevu. 1954.g. počinje izgradnja ratne luke za potrebe jugoslavenske ratne mornarice. U Lori postoji još i danas jedan mali navoz koji svjedoči o tome da je nekada tamo bilo brodogradilište. Prije 1930.g., tamo nije bilo ništa, ribari su izvlačili svoje brodice, a za vlasničku strukturu ne znam, vjerojatno privatno.

Ma neka priča, onako izvan zvanične. To očekujem od Max-a, on je od tamo.

Upsssss, a ja uletio u razgovor, baš bezobrazno od mene

bojnik (citat):

Prijatelju idi na internet na stranice LORA - Wikipedija i onda slijedi smjernice, ja bih ti napisao ali ima toga dosta ovako možeš u miru pregledavati stranice, informacije pa i slike, da se malo prisjetiš.

Druže bojniče, hvala na pomoći, al' bolje su stranice brodogradilišta 'Brodosplit'. Da, treba ić na internet, tko bi to sve znao. Ja sam inače iz Trogira. (U Zg sam 20.g.) Ovo što bi Stazio htio bi najbolje mogao odgovoriti netko čiji su preci godinama živjeli na tom području oko Lore. To su te priče iz života, te su najbolje. Ok je stavit i koji net podatak.

bojnik (citat):

Upsssss, a ja uletio u razgovor, baš bezobrazno od mene

Samo se priključi, grupnjaci su uvijek bolji za razgovor.

bojnik
Ne smeta druže.
Max, ispade da više znaš o Kumboru nego tamo odakle si rodom. Nema veze, ima drugih tema.

A uvijek ti je 'tuđe' zanimljivije.... Šalim se... može se nastavit razgovor. Stazio, ništa nam ne pričaš o vojničkim danima, zgode, anegdote, lako povijest ubacimo kad se tko čega sjeti. Mogu i pitat više o Lori kad budem išao u Split. Imam poznanika koji dolje žive.

Da ti pričam kako smo bili smješteni pa da se ostali naljute? Ili da ti ispricam o grupi "Magazin" tada još neafirmisanoj koja nam je dolazila svirati pitomačkom klubu ili kako se već to zvalo.

DAAAA! Stazio, samo pikanterije! Što ućuti bojnik?

Stazio (citat):

Da ti pričam kako smo bili smješteni pa da se ostali naljute? Ili da ti ispricam o grupi "Magazin" tada još neafirmisanoj koja nam je dolazila svirati pitomačkom klubu ili kako se već to zvalo.

To nam pisi ...

nisam video period u kome si bio u JNA...je li tad vec Ljiljana pevala sa njima?

Za Kema
To je prva postava, pjevala je Nikolovska "sve bi seke ljubile mornare" i sl.. Dolazili su više puta da nas zabavljaju, vjerovatno je njen tata (vojno lice) pomagao da dobiju "tezgu"

Dobri su oni iz tog perioda, imao si srece...

sta bi bilo da si sluzio u Kumboru...zabavljao bi vas Bajro ili Toni Pusic, posto je Georgiev tada tek ucio muziku

Ne znam ko je tada bio, ali malo prije toga u Kumboru je služio D. Tolja iz Denis&Denis, sa vojničkim bendom nam je svirao za matursko veče. Sjećaš se D&D "program tvog kompjutera" to je bila himna nas "spectrumovaca i komodorovaca".

Secam se toga...tih godina sam masovno dugo letovao u HN...secam se da sam jednom sa drustvom otisao u Zeleniku ili Kumbor (pre ce biti da je Kumbor) na terasu gde je svirao vojni orkestar na celu sa Toljom za klavijaturama...u mornarskim majicama...on, bas i bubanj...basista je uspesno glasom imitirao Marinu Perazic



nego, da ne odemo mnogo u Offtopic, pisi malo o danima obuke i staziranja...bivsim pripadnicima KoV bi bilo drago da procitaju memoare jednog mornarickog staze

U Kuboru je u jednoj velikoj bašti tih godina redovan bio Toma Zdravković. Marina je tada bila "avion" za nas geekove. (tad se to još nije tako zvalo nego napredna djeca). Toni je tada još bio muzičar u pokušaju ali je uspješno pravio zajebancije po gradu i dobro jedrio.

Max, bojnik niste valjda zaspali.

Stazio (citat):

Za Kema
"sve bi seke ljubile mornare"

Na forum staviti video! Ovdje!..... moram van....

Za znatiželjne: Dijelili smo prostor sa MVA i srednjom školom RM, a to znači po troje u sobi, bez vojničkih kreveta i metalnih kaseta i sa toplom vodom u sobi. Hrana sa pitomcima (bolja tablica) iako nam to baš i nije pripadalo. Jednom se neko toga dosjetio i trebalo je da idemo u Loru na ishranu, morali smo štrajkovati po cijenu kazne jer se teško odreći stečenih privilegija. Vratili su nas uz pomoć tata nekih klasića i sve zataškali. Promjenili smo dva načelnika škole, jedan nas je ubijao malim fudbalom (lik je totalno bio zaluđen) a drugi nas je tjerao da veslamo u kuteru oko Marjana (to je bilo kao na mletačkim galijama. ) Ma kad vidim kako je bilo na drugim mjestima blam me je pričati.

Poslijepodnevni odmor drugovi je prošao i evo mene da dam doprinos na kulturna zbivanja kod mene u Zadru. Što se tiće hrane bilo je OK, dijelili smo kuhinju zajedno sa polaznicima srednje vojne škole artiljerije, kantina je bila dobro opskrbljena svime i svaćim, imali smo dio gdje smo odlazili u miru popiti pivo i popušiti cigaretu iza kantine mali vodoskok prem stražarnici. Smještaj je bio odlićan bez gužve, drveni ormari, sav pribor za ućenje i nastavu bio je u ormarima učionice, postojala je baterijska sala za predvečerna druženja. U kino dvorani su se održavale kulturne manifestacije, kino predstave su bile u pravilu nedjeljom i puštali su se filmovi koji su tog vikenda bili i u zadarskim kinima, sjećam se da je prvi film koji sam gledao bio "Blade Runer" sa Harisonom Fordom. Izlaz u grad je bio svaki vikend, i nagradno mislim srijedom. Zadržavao sam se na živoj svirci zadarskog poznatog sastava Forum i visio u piceriji kod trga Tri bunara i na terasi Hotela Zagreb, kupali smo se na Kolovarama organizirano, a sportski objekti su bili u vojarni "Ante Banina" ili K4 i u to kvalitetni. Uglavnom je narod bio tolerantan kada vojska izađe u grad a posebice mi pitomci. Eto to su bili moji utisci, možda se netkome nije svidjelo u biti meni je bilo OK. A da se učilo učilo se, tražilo se puno, kako teorije tako i prakse na poligonu Bokanjac, bojevo gađanje smo imali u Benkovcu, a terene na Slunju. Prekomanda je nešto sasvim drugo, barem u mome slućaju, nisam se maknio dalje od kuće, mislim na maršalku u ZG.

I da jednom nam je pjevala Zorica Kondža, bilo je super, a isto tako moram naglasiti da je bilo zanimljivo kada su dolazili bivši pitomci već rezervni oficiri na pojedine kurseve, brate mili što su ti znali popit, jedva smo stigli ugrabiti koju pivu u kantini.

Stazio (citat):

Za znatiželjne: drugi nas je tjerao da veslamo u kuteru oko Marjana (to je bilo kao na mletačkim galijama.

I mi smo veslali u kuterima u Kumboru ponekad. Meni je to bilo baš super, e sad zavisi koliko dugo. Ne bih baš cijeli dan.


Druže bojniče, imam naredbu komande kojim se pri posjeti stranicama s morskim temama preimenuješ u 'kapetana korvete'. Javi se u magacin i zaduži mornarsku uniformu! Pošto je zima dat će ti za sad samo zimske komplete.

Ako mogu da dodam druže stariji vodniće ima da se cure ljepe na bijelu odoru, ali nekako mi je draža prikrivna pa zato odoh na kopnene stranice.

Spot stiže ,samo za mornare..... i ostale ljubitelje ...
pozdrav
 

Bravo Missar, hvala! E, Missar je drugovi, moj poseban drug. Prvi me lijepo dočekao ne prijavnici kad sam došao u prekomandu u ovu kasarnu. A prvi dojmovi su najvažniji!


Btw, evo pričica u vezi spota. Ove dvije 'čokoladne' djevojke u spotu su kćeri od jedne školske kolegice od moje majke. Žena je rođena Splićanka i bila se udala za jednog 'nesvrstanog' mladića koji je došao na studij stomatologije u Split iz Angole. Oženili su se i mali su troje djece, još jednog sina, uz ove dvije. Imali su problema zbog toga, pogotovo u ono vrijeme, bilo je dosta neprihvaćanja okoline. (Sad je naravno, puno drugačije.) Pa su se onda svi skupa bili odselili u Angolu. Ali ni tamo nije bilo puno bolje. Tamo pak ne vole bijelce zbog kolonijalnog doba. A što je na kraju bilo, i gdje su...tko zna... Nadam se da su sretni i zadovoljni, ma gdje bili.

Stazio (citat):

Ne znam ko je tada bio, ali malo prije toga u Kumboru je služio D. Tolja iz Denis&Denis

Zanimaju nas svi relevantni detalji..... molim nastavak... na 'Kumboru'. Druže Kemo, također i ti nastavi 'tamo'.... Ma nije bed, samo se ufuravam u dužnost, pa malo treniram... onako....

Kako nas postrojava danas ovaj Max, te mjenjaj uniformu, te čas u Loru čas u Kubmor, bojim se da nas ne povede na strojevu obuku prije povečerja.

Stazio (citat):

bojim se da nas ne povede na strojevu obuku prije povečerja.

To vam ne gine ovako i onako! Nevezano je za prethodne direktive......

To mogu prihvatiti ako je za zastavni vod (ako je za nove guštere) ali vidim da sam danas postao džomba pa više ne radim redarstva.

ČESTITAM! Ali ja sam imao plan da na zakletvu idete strojevim korakom! Pa da vas vide žene, djeca, unuci, praunuci, čukun....., a ne to zadnje, ipak.... Da budu još više ponosniji na vas, nego što su sad...

Ma daj, mene žena već čudno gleda zadnjih par dana. Ako joj još spomenem strojevi korak puknut će od smijeha. Sin ima svoju JNA (Counter Strike), trebao bih povesti njega i tu njegovu ekipu na jedno pravo logorovanje u bivcima od šatorskih krila i taktičkom obukom.

Max, šta misliš za još jenu temu u okviru mornarice "brod Galeb - putovanje u prekomandu od Pule do Kumbora" tu je bilo doživljaja, pričali su mi prijatelji.

Stazio (citat):

Ma daj, mene žena već čudno gleda zadnjih par dana. Ako joj još spomenem strojevi korak puknut će od smijeha. Sin ima svoju JNA (Counter Strike), trebao bih povesti njega i tu njegovu ekipu na jedno pravo logorovanje u bivcima od šatorskih krila i taktičkom obukom.

A.., da moraš uvježbavat strojevi korak do zakletve? . Ženi niti ne pokušavaj objasnit! Nakon par minuta će imat vrlo ozbiljno lice. Reci da imaš važnog posla na kompu i da te nitko ne ometa. Inače ćeš se nadežurat i nadžogirat prekoredno zaozbiljno. Ne možeš objasnit ni dečkima koji nisu bili u JNA, a pogotovo onima koji uopće nisu bili u vojsci. Mission impossible! Junioru polako, ne znam koliko je star (mlad), ali njega uputi u ovaj 'čarobni svijet'! Zaslužio je!


E, ja sam izbjegao putovanje u prekomandu s Galebom, bio je u tom periodu na remontu! JNA je iznajmila (ili dobila) od Jadrolinije tad dva trajekta, Liburniju i Slaviju, da obavi tu važnu zadaću. Mene je dopala Slavija... A zanimljivo je da sam i prije vojske (i poslije) dosta često putovao baš sa Slavijom, pa mi se činilo sve poznato, kao da i nisam u vojsci. Al' kad sam vidio zbunjena lica u modrim uniformama oko sebe, vratilo me u realnost. A bila guuužva do Šibenika brate, ali kad ih je pola tamo izašlo, do Kumbora je bilo kao na krstarenju.... Stigli smo usred noći i pokupio nas nasred Boke DJČ i iskrcao na obalu. Došao sam tamo snen i bunovan i to mi je ostalo u potpunoj izmaglici.......