ŠRO RM Split

Ima li ikoga na forumu ko je bio u ŠRO RM u Splitu?

Nikad se ne zna možda tko naleti Dobrodošao ti nama!!!!

ŠRO RM i k tomu u Splitu! Pravo ti zavidim Ja sam bio ŠRO OMJ Banja Luka.
Dobro nam došao kolega

Zdravo Stazio i dobro došao na forum!
Baš sam se pitao jučer hoće li se javiti netko iz mornaričke ŠRO. I eto tebe danas. Priključi se svim temama! I gledaj da se držiš teme na koju si došao. Živio!

RATNA LUKA LORA 2007.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hvala svima na dobrodošlici.
Mi u Splitu smo stvarno bili više po učionicama nego na terenu, još tada su nam mnogi "zavidjeli" (pogotovo Bilećani) na uslovima. Ipak su nas dosta naučili i većina je to i pokazala poslije u jedinicama ili na brodovima. Bilo nas je svega 50-tak u klasi i ekipa je bila više nego dobra.

Odlično si počeo. Htjeli bismo da se iskustva stažista saberu na jednom mjestu. Tako je ispalo da je na temi 'ŠRO OMJ Banja Luka...' povedena zanimljiva rasprava, pa šteta da se razna takva iskustva rasipaju na jednom mjestu. Mislim skoči na tu temu tamo pa vidi. Mislim da će te zanimati do sad provedena diskusija. Tamo su vrlo ugodni sugovornici i tema je vrlo zanimljiva i ponešto ozbiljnija. Naravno, možeš pisati i komentirati po svim temama koje odabereš. Ali tamo ipak nešto konkretnije. Probaj odgovoriti na već postavljena pitanja koja se provlače na temi. Naravno, piši i dalje na ovoj! Tamo smo mislili okupiti stručne komentatore....

Ako si iz Herceg Novog, imat ću i ja puno pitanja za tebe, ja sam služio u mornarici u Kumboru, a inače sam rodom iz Splita. Skokni i na temu KUMBOR '86./'87., pa vidi do sad napisano. Bilo bi mi drago. Pišemo se...

Koje godine si bio na odsluženju? Bio je i jedan moj prijatelj '86./87. u Splitu u ŠRO. To je u Lori bilo, je li tako. Kako je bilo tih dana po Splitu, gdje ste izlazili. Poznat mi je Split, išao sam tamo u srednju školu. Jesi bio u bazi Divulje kad?

Avgust 85 do februara 86, u dijelu Lore gdje su bile akademija i srednja škola (još i Libijci i drugi nesvrstani sa nama). Subotom bih "vadio" prijatelja koji je služio u Divuljama i išli bi smo u Trogir. Tamo sam obožavao neku konobu u starom gradu kojoj sam zaboravio ime. Nedeljom kod rodbine po "civilku" pa po gradu. U Split sam išao i prije i poslije, do rata, volim ga i planiram da ponovo dođem. U bazu Divulje nisam ulazio, samo do kapije.

Ja sam tada živio u Trogiru. Do 1990., od onda sam u Zagrebu. Znam sve konobe, ali ne primjećujem baš imena, ali se toga dosta i promijenilo. Od konoba su postali kafići i restorani. Nevjerojatno. Ja sam služio gdje ti živiš, a ti gdje sam ja živio. Vidiš kakvih čuda ima sve na ovom forumu. Ovdje ćeš teško nać klasiće, mada se i to dogodi. Ali se zato mi svi skupa lijepo družimo. Ne znam koji ti je glavni cilj pridruživanja forumu. Klasići ili? Još ako vas je bilo samo 50? Teško, ali nikad se ne zna.

[You must be registered and logged in to see this image.]

TROGIR - panoramska slika........

Tako je. Ja iz tvog kraja nosim lijepe uspomene. Rogoznica i Primošten takođe, tada smo tamo išli na neka školska gađanja obalske artiljerije po nekoliko dana. Pješadijski dio obuke je bio blizu Trogira, mislim da se zvalo Plano.
Konoba sa kaminom i nekim gitaristom, mala, baš u starom gradu, ako se možeš sjetiti imena?

'Stari Trogir', sad je tamo restoran. Da, Plano se zove. Vojska je još bila u mjestu Seget Donji kod Trogira. U Divuljama ima još nešto vojske ali puno manje nego prije. To je bila važna logistička baza za SFOR I IFOR, kad je bio rat u Bosni. A čuj, ti vidi, forum je zanimljiv, ima raznih tema, od ozbiljnih do laganijih, uključi se u što ti paše dok ti se možda netko javi iz Lore. Možda sam te ja naglo danas zatrpao s pitanjima i uvalio te odmah istovremeno u razgovor u par tema. Ne treba biti ništa naglo. Ali imam već neki 'nos' za ljude koji se javljaju. Mislim da bi ti bio dobar sugovornik za razgovor. Prelistaj forum u miru ako već nisi. Neki dan se javio jedan 'Bojnik', i on mi je vrlo interesantan. Volim ljude s kojima se da nešto prodiskutirati, a možemo se i zezati, sve je to ok.

OK Kasno je "pričati" ćemo još. Moram se sjetiti nekih imena i ko je bio samnom iz Trogira i Splita.
pozdrav

Kakakv je to cin u tebe?

Pozdrav i s moje strane, bice mi drago da cujem i mornarske price.

Svima vjerujem!!

Stazio (citat):

Avgust 85 do februara 86

Jedan moj dobar prijatelj iz Trogira je bio u ŠRO RM u Splitu. (Imao je vezu za tako blizu od kuće otići.) Ali on je otišao u 9.mj.1986.g. Tebe više nije tamo bilo. Znam i kako se zove, naravno, mogu ti reći ako bi znao ljude iz te klase. Odnosno, gdje je i kad tko poslije otišao na službu u prekomandi nakon škole.

Taj mi vjerovatno ništa ne znači, samnom je bio jedan Trogiranin, bio je stariji, 27-28 godina, radio je u škveru i privatno pravio natkabine za barke. Ako ti je poznato poslati ću ti prezime.

Možeš, nisu to tajne, jedino sam ti ja već više od 20.g. u Zagrebu. Idem u Dalmaciju preko ljeta, nisam tamo dugo. Moja sestra je više povezana s Trogirom, ima kontakte sa više ljudi od dolje, pitat ću nju. Može, navedi imena ljudi iz Trogira koji su ti bitni za priču, pitat ću je, ako ja neću znati.

Ruso ili Russo ne mogu se sjetiti. Imam negdje potpisane slike. Bilo je 5-6 Splićana, uglavnom su im očevi bili kapetani bojnih brodova na službi u MŠC ili Lori, jedan lik je sa svog prozora u kasarni gledao svoj balkon u zgradi. Ni mi ostali nismo tu došli bez neke veze, to se posebno vidjelo poslije po prekomandama - ko će bliže kući. Ja sam dobio Korčulu jer je jedan Baranin bio jači sa vezom i dobio Prevlaku, moj najbolji drugar sa Korčule dobio Lastovo i sl.

Vjerojatno je Russo, sa dva 's', jedna moja bivša cura se prezivala Russo, davno je to bilo, nisam upoznao roditelje . Znači vi ste bili jedni od tih od 'tatinih' sinova u JNA? Šala... A tako je to bilo, znam, vi ste bili posebna elita... Ja nisam imao nikad stažu za nadređenog, ni smb ni mornaričkog, vozio sam brod, bio razvodnik, pa desetar, ali pričao sam o tome na nekim drugim temama...

Nisam baš bio "tatin sin" nego je prijatelj mojih roditelja radio u vojnom odsjeku, ostali uglavnom jesu a veze su radile na sve strane, to je mogao i neki zastavnik srediti ako je bio na pravom mjestu. Kada sam poslije vojske pričao sa prijateljima, stvarno sam dobro prošao cijeli vojni rok. Kao osamnaestogodišnjaku to je bila ekstra škola po mnogim pitanjima, u trupi sam upoznao likove kakve u životu sigurno ne bi sretao od starješina do vojnika.

Stazio (citat):

u trupi sam upoznao likove kakve u životu sigurno ne bi sretao od starješina do vojnika.

To je općepoznata stvar, zato je služenje i imalo neku svoju vrijednost u tom smislu. Da, nigdje se nije mogao upoznati toliki raspon ljudi na jednom mjestu... Ta iskustva su dragocjena, a sad, kako tko gleda, neki kažu da je bilo bespotrebno gubljenje vremena..

Kada sve saberem, kod kuće i na fakultetu takva iskustva ne bih imao. Može se postaviti pitanje da li je i dio školovanja bilo bespotrebno gubljenje vremena. Meni je dosta toga iskustva dosta koristilo u životu, poslu i odnosima sa ljudima. Nije mi žao, bar jedan dobar dio toga što sam prošao.

Pozdrav staži iz ŠRO Split od staže ŠROA Zadar, dobrodošao, do sada sam uvidio dosta dobrih i poštenih (sa poštenim namjerama) sudionika na Forumu, a na sitne provokacije ukoliko ih bude nemoj da se obazireš, malo prođiraj po Forumu ima puno lipih tema,

bojnik
Hvala na dobrodošlici, ovo doba godine me više veže za računar pa sam dosta toga pregledao na forumu. Kome bude zanimljivo da "ćakula" OK, provokacije ću kulirati.
Ja sam bio smjer obalska artiljerija tako da možemo naći zajedničke teme.
pozdrav

Uvijek sam otvoren za suradnju, ja sam se osobno uvijek pitao kako sam završio u ŠRO-u, naime nikada nisam bio član partije, niti čak kandidat, a takav sam ostao i do kraja službe. Tek negdje sredinom 90-tih dok sam radio u HV u jednoj službi (neću da navodim kojoj) bile su mi dostupne neke informacije, pa je tako uz moje ime od regrutacije do upućivanja na služenje vojnog roka u ŠRO stajala primjedba referenta u bivšem Vojnom odsjeku a na zahtjev nekog druga na poziciji u Komitetu citiram: " imenovanom je djed prijeratni komunista i prvoborac sudjelovao u podizanju ustanka na području XXX, te sudjelovao kao borac na Sutjesci i Biokovu, te kao takav poginuo u borbi sa neprijateljem u mjestu XXX, od važnijih suboraca izdvajamo druga generala Veljka Kadijevića ....." još imam taj papir kod sebe za uspomenu. Jbg, nisam ni znao za tadašnji dobar rejting, od toga svega kao mali sam znao jedino to da mi je djed poginuo kao prvoborac u NOB-u i da mi je baka primala boračku mirovinu. Eto i jednog odgovora na osvrt druga starijeg vodnika Max Blitza. Za čuđenje i meni je to što sam kao artiljerac završio u Maršalki u Zg u pješaštvu. Čudni su putevi, inaće nije me mazilo u životu ni prije ni kasnije. Danas sam u mirovini neopterećen nićime, pišem, crtam, kolekcionar sam militarije i tako idu dani. Eto poslije ove poruke očekujem od drugova pregršt pitanja, unaprijed odgovaram provokatorima da se okanu čorava posla. Pozzzz.

Uhhh što godine rade, samo da napomenem nisam imao nikakvih privilegija glede tev činjenice o porijeklu u JNA, čak dapaće, nisam kužio zašto me starješine tako drilaju, ali napominjem bili su fer nismo imali razniraznih likova u negativnome smislu. Pozdrav dežurnim službama, ručak je završio, slijedi popodnevni odmor (kada se sjetim svi smo morali otići u sobe, obući se u one plave pidžame i leći u krevet, spavalo se tebi ili ne takav je bio postupak, bar kod mene u Zadru)...

bojnik (citat):

naime nikada nisam bio član partije, niti čak kandidat

Sram te bilo, i s tim se nama ovdje hvališ!!! Prekoredno požarstvo i nema izlaza dva tjedna!

Prihvaćam požarstvo, ali glede zabrane izlaska malo teže ima jedna rupa na ogradi koju redovno posjećujem, pa tako i ovaj put. A sada ozbiljno, nikad nisam kužio da me nitko nikada ni kasnije u firmi nije predložio za prijem u SKJ no valjda nisam bio materijal za to ili je onaj drug iz Komiteta umro prije vremena. Pozz.

bojnik
Odmaraj druže, nisam ni ja bio "tatin sin" pa da po tom dobijem ŠRO, više splet okolnosti. Ti si odradio profi vojnu karijeru, jesi li ostao vezan za artiljeriju do kraja?

bojnik (citat):

A sada ozbiljno, nikad nisam kužio da me nitko nikada ni kasnije u firmi nije predložio za prijem u SKJ

Ruku na srce, članstvo u partiji ipak nije bio jedini i glavni kriterij za sve (mada mi u Hr uvijek to volimo rado isticat). Bilo je i direktora i rukovodilaca, pa čak i oficira koji nisu bili članovi skj. (Eto, i tvoj primjer.) I to baš nije bilo popularno spominjati. Ali, to zaista više nije ni važno, tako mislim, ozbiljno.

Već od sredine osamdesetih je članstvo u SKJ bilo manje važno. Nas su kolektivno, kao najbolji razred u školi, "učlanili". Ja sam to odmah poslije ignorisao, tj. nisam se nigdje "povezao" kako su to zvali i niko nije pravio pitanje.

Prijatelju ostao sam bez obzira na ŠROA pješadinac do kraja vojne karijere.

bojnik

Ja sam dugo bio u rezervi po potkopima OA - čuveni Njemački 88mm, kažu najbolje oružje II s.r. a kasnije i pokretna varijanta ruski 130mm. Postojala je još jedna opcija u OA, to je Ruski 85mm protivavionac pretvoren u obalski top a na njima sam stažirao u vojsci. Jesi li imao priliku gledati ove "veterane" 88 i 85mm?

Poštovanje prijatelju, ukoliko se nevaram postojali su i oni talijanski od 80 mm koji su poslije rata bili skinuti sa bivsih eskortnih razaraca. Ovi njemački od 88 mm mislim da su bili flakovi M18/36, izuzetni topovi posebice u prvotnoj namjeni u protuoklopnoj borbi.Nažalost nisam imao prilike gledati borbeno djelovanje obalnog topništva, no nije mi bio fah, ja sam bio na haubicama 105 mm koliko se sjećam M56, pozzzz

Čuo sam za te Italijanske ali mislim da su bili neki raritet na Visu ili nekom drugom ostrvu. Za 88-ce si u pravu, prvo su bili protivavionski, pa su se odlično pokazali kao protivoklopni a mi smo ih koristili za obalsku odbranu. Bili su teški za postavljanje i skidanje sa podvozaka pa su se koristili kao stacionarni u potkopima, bili su vrlo laki za korištenje i brzi u paljbi. Njemci su takve topove koristili i na podmornicama (to je poslije izgubilo smisao) i na čuvenom tenku "tigar".
Pokretne varijante u OA su bili Ruski 85-ice, takođe počeli kao protivavionski (ugrađivani i na kasnije verzije T34 mislim od 42 ili 43) i 130mm koje su vukli Kraz-ovi (muka teška za manevar po Dinrskom kršu).
Jesu li te haubice bile Američke iz II s.r. ili neka poslije proizvodnja?

Pozdrav u pravu si ali te su haubice proizvedene u Jugoslaviji. Proizvodnja ovog topničkog oruđa je bila pokušaj da se raznovrsni inozemni modeli (njemački, američki, sovjetski) lakih haubica zamijene domaćim modelom. Bazirana je na njemačkoj haubici sa najboljim rješenjima američke haubice M2/M101 iz Drugog svjetskog rata, tada u naoružanju JNA. Biila je i varijanta M56A1 duža cijev i teži lafeti. Posadu sačinjava 7 članova nišandžija, pomočnik nišandžije,punilac,tempirač,prvi dodavač,drugi dodavač i treči dodavač. Mi smo ti se svi izmjenjivali na "funkcijama" tako da u biti smo prošli sve i to ne samo na haubicama već i kao računari (ofrč - oficir računač nikad nije kriv)., ali kako velim osto ja pješadinac, pa dosta od struke zaboravio, mislim da je tu bilo presudno moje upućivanje u maršalku u pješaštvo.lp.

Da po kalibru to je zapadni standard, u JNA se mješalo sa tim standardima pogotovo u artiljeriji. Artiljerce su od početka cijenili kao pametne a konjicu kao one druge a i pravi artiljerci su morali imati dobre brkove zbog imidža.
I mi smo prolazili sve "uloge" ali je u OA postojao sistem navođenja vatre pa sa planšetom baš i nismo nešto puno radili. Ako ne podesiš sistem svaki put prije posrednog gađanja daljinomjer gleda u jednu stranu a plotuni idu ko zna gdje. Uvijek su mještani čekali da završi gađanje pa da traže ribu kao kolateralnu štetu.

Ha, ha, ovo ti je istina sa ribom, bar je tada bilo neke koristi za mještane, dalo se je uhvatiti i poneki dobri komadi pa lagano na gradele ili na slano. Eh. kada se sjetim mora, ma moram ponovno ići iduće godine na more, zrak, sunce, meni ti je guš, sjediti onako i upijati mirise i zvukove. Ajde uživaj, odoh na jutarnju šetnju.
PS i sa brkovima je istina, nekako u to vrijeme služenja vojnog roka, svi smo poćeli nositi brkovi, a što češ dečki 18, 19 godina, rijetko neko stariji.

Ako ćeš u šetnju ponesi i šatorsko krilo, kiša je više nego izvjesna.

OK Pitanje si vidio. Znaš li što o istoriji Lore?

Prijatelju idi na internet na stranice LORA - Wikipedija i onda slijedi smjernice, ja bih ti napisao ali ima toga dosta ovako možeš u miru pregledavati stranice, informacije pa i slike, da se malo prisjetiš.

Sad sam se ja malo i šalio, naravno da se teme preklapaju i nemoguće ih je potpuno odvojiti, ali ovo je baš za tvoju temu, gdje se može nastaviti razgovor i s još nekim sugovornicima koji znaju o tome. Dakle, pitao si za ratnu luku Lora. U Lori je oko 1930.g. osnovano brodogradilište koje je gradilo male drvene brodove, jedrilice i maone. Poslije je osnovano još jedno u tom zaljevu. 1954.g. počinje izgradnja ratne luke za potrebe jugoslavenske ratne mornarice. U Lori postoji još i danas jedan mali navoz koji svjedoči o tome da je nekada tamo bilo brodogradilište. Prije 1930.g., tamo nije bilo ništa, ribari su izvlačili svoje brodice, a za vlasničku strukturu ne znam, vjerojatno privatno.

Ma neka priča, onako izvan zvanične. To očekujem od Max-a, on je od tamo.

Upsssss, a ja uletio u razgovor, baš bezobrazno od mene

bojnik (citat):

Prijatelju idi na internet na stranice LORA - Wikipedija i onda slijedi smjernice, ja bih ti napisao ali ima toga dosta ovako možeš u miru pregledavati stranice, informacije pa i slike, da se malo prisjetiš.

Druže bojniče, hvala na pomoći, al' bolje su stranice brodogradilišta 'Brodosplit'. Da, treba ić na internet, tko bi to sve znao. Ja sam inače iz Trogira. (U Zg sam 20.g.) Ovo što bi Stazio htio bi najbolje mogao odgovoriti netko čiji su preci godinama živjeli na tom području oko Lore. To su te priče iz života, te su najbolje. Ok je stavit i koji net podatak.

bojnik (citat):

Upsssss, a ja uletio u razgovor, baš bezobrazno od mene

Samo se priključi, grupnjaci su uvijek bolji za razgovor.

bojnik
Ne smeta druže.
Max, ispade da više znaš o Kumboru nego tamo odakle si rodom. Nema veze, ima drugih tema.

A uvijek ti je 'tuđe' zanimljivije.... Šalim se... može se nastavit razgovor. Stazio, ništa nam ne pričaš o vojničkim danima, zgode, anegdote, lako povijest ubacimo kad se tko čega sjeti. Mogu i pitat više o Lori kad budem išao u Split. Imam poznanika koji dolje žive.