Poetski kutak

MALA, VELIKA MOJA

Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego sto je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.

Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima
i kejovima rastanka, na Cvjetnim Trgovima i
Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena daće dječacima.
Nisu se vratili.

Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.

Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti...


Izet Sarajlić

Ne verujem da vise deca u okviru lektire imaju ove i slicne pesme

Ne znam koliko se ovakva poezija čita i koliko je zastupljena u današnjim školskim programima ali sam mišljenja da poeziju i općenito kulturu treba odvojeno od politike promatrati. Jasno mi je da je ova Sarajlićeva pjesma malo ideološki "obojena" ali je, bez obzira na to, jako lijepa i dirljiva i zasigurno ima neospornu umjetničku vrijednost.

Iako se ova pesma svrstava u ljubavnu poeziju ona svakako ima i snaznu antiratnu poruku

PJESMA NAD PJESMAMA

Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,
naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena: crna ko noć, tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Naša će ljubav biti kaos: mutna i izmiješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi;
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša,
čupat ću ti kose, a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti
prokleta pjesma naša;
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal - i tragika će biti očajna pjesma naša;
zatravit će nas ljubav naša - šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša;
šuma će biti hram naš i trava postelja naša - kaos božanstvo naše,
a duše naša žrtva.
Iz kaosa će se izviti dijete, naše dijete - o nezakonska ženo moja i
nezakonska ljubavi moja;
i njegovo će ime biti: nezakonsko dijete;
i gacati će svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša
i krvavo ko ljubav naša;
i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta;
proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku će dizati od ljudi do boga;
čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhoga kruha;
hvatat će ga i vezati, i zločin će biti hrana njegova.
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj;
mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova;
suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov;
gle, pospani su i zijev im je glazba dana;
njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona;
zakoni su njihovi ko bog njihov - o nema srca božanstvo njihovo;
jednolična je žrtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine;
nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova;
pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli;
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače;
nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog.
Tamo ćemo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja;
onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;
tamo će drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe;
on će biti onaj koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi će biti vjerenica njegova.
Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova -
bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad!
I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše:
O bezimeni, naše si dijete!
I naš će klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vječnost,
strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome.
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
ljubit ćemo se u kaosu, a iz kaosa će nicati dijete,
dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega.
Pođimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja;
i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih:
Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša!


Janko Polić Kamov

FRKA

HVATA ME FRKA U GLAVI ZBRKA
STA SE TO SA MNOM DOGADJA
MOJ ZIVOT JEDNA NEMILOSRDNA TRKA
SVE ME U NJEMU POGADJA

ISPITI BLIZU PADAM U KRIZU
CESTO SE KAZU TO DOGADJA
VALJDA CU DOBITI ZIVOTNU VIZU
I TO ME DRUZE POGADJA

LJUBAVNI JADI - POSEBNA PRICA
STA SE U NJOJ SVE NE DOGADJA
NA DVA-TRI FRONTA RATUJE CICA
I TO ME DRUZE POGADJA

A MOJ SE ZIVOT U KRUGU VRTI
IZ DANA U DAN ISTA TRKA
U MOJOJ GLAVI - ZBRKA I FRKA!

Dado Topic
Za koji zivot treba da se rodim
 
Za koji zivot treba da se rodim
za koji sudnji dan treba da zivim
i kojem Bogu treba da se molim
i koju zenu treba da volim ja
 
Za ciju ljubav trebam da sam srecan
za koju ranu treba da sam bol
na cijem odru treba da sam svijeca
za koju zenu treba da sam gol
 
I nikada necu saznati to
kud vodi me put zivota mog
za ciju volju se radja se zivi i mre
 
Za cije nebo treba da sam duga
u cijoj tami treba da sam luc
za koju pjesmu treba da sam tuga
u cijoj casi treba da sam zuc ja
 
Za koju jesen treba da sam zetva
za koju sliku treba da sam kist
za cije usne treba da sam kletva
za koje grane treba da sam list
 
I nikada necu saznati to
kud vodi me put zivota mog
za ciju volju se radja se zivi i mre

ŠTO ZNAČI JEDNA SUZA


Što znači jedna suza?
Da li će itko ikad znati
Što znači jedna mala suza?
Nijemo će oblaci proći
I stabla će dalje rasti
Rijeke će dalje teći
I more će zagušljivo šumit…
Što znači jedna suza?
Ceste će biti tihe,
Kuće će spavat.
Što znači jedna suza
Samo ću ja znati
I možda još netko
Samo će netko znati
I možda još ja.


Ivan Slamnig

MNOGOSTRUKI ŽIVOT

Bit će da živimo istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih života,kad smo tako čudno iznemogli
od čežnje za jedninom,
a sve nam živote veze tanka nit,
I kad umiremo,umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom večernjom slutim,
da samo karika sam golemog mog žića,
samo jedno svoje čulo,dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
što svemirom troši se
i luta
ja osjećam,
da ni u ovom času nisam presjekla nit
koja me veže s tvrdom zvijezdom večernjom,
i da nisam svoja ni u času kad sam to naslutila,
jer i sad me škrope nečije daleke misli
neosjetno,
ko ponoćna rosa.


Vesna Krmpotić

LJUBAV NA PRVI POGLED

Oboje su uvjereni,
da ih je povezalo osjećanje naglo.
Lijepa je takva sigurnost,
ali nesigurnost je ljepša.

Sude da, ako se ranije upoznali nisu,
nikad ništa među njima bilo nije.
A što će na to reći ulice, stube, hodnici,
na kojima su se nekad mimoići mogli.

Htjela bih ih upitati,
zar se ne sjećaju –
možda na vratima koja se obrću
nekad licem u lice?
neko „oprostite“ u stisci?
glas „pogrešno“ u slušalici?
ali znam odgovor njihov.
Ne, ne sjećaju se.

Vrlo bi ih začudilo,
da već duže vrijeme
poigrava se njima slučaj.

Još nespreman sasvim
pretvorit se za njih u sudbinu.
Zbližavao ih i udaljavao,
trčao im ususret
i prigušujući hihot
odskakivao ustranu.

Bili su znakovi, signali
što onda ako nečitki.
Možda prije tri godine
ili u prošli utorak
neki listić preletio je
s ramena na rame?
Bilo je nešto ispušteno i podignuto.
Ko zna, da nije lopta
u čestarima djetinjstva.

Bile su kvake i zvona
na kojima se nekad
dodir slagao na dodir.
Kovčezi jedan do drugog u garderobi.
Bio je možda jedne noći isti san,
odmah po buđenju izbrisan.

Jer svaki početak
samo je nastavak,
a knjiga događaja
uvijek na polovini otvorena.

Wislawa Szymborska

Da sam ja netko
 
Da sam ja netko
pozvao bih sve djecake
dao bih im igracke i
pustio ih da se cijeli dan
igraju i jure.
 
Radili bi divne stvari,
prekratki bi bili dani
voleli bi svoje skole djaci
da sam ja netko
...
Svim majkama bih izbrisao bore,
ucinio da ocevi ih vole
davnu ljubav da im vrate
i da mirno zive svoje sate
da sam ja netko.
Ne bi, ne bi ljudi zivot proklinjali
sve bi ruze zeni poklanjali
kako bi se zivelo i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
kako bi se zivelo i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
da sam ja netko.
...
Svim majkama bih izbrisao bore
ucinio da ocevi ih vole
davnu ljubav da im vrate
i da mirno zive svoje sate
da sam ja netko.
 
Ne bi ne bi ljudi zivot proklinjali
sve bi ruze zeni poklanjali
kako bi se zivelo i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
kako bi se zivelo i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
da sam ja netko

Ova pjesma koju je Bojnik zalijepio je od Indexa ako netko slučajno ne zna.
Jedna idilična pjesma o nekom boljem svijetu koji nažalost ne postoji. Dobar izbor Bojniče!

da Boske u pravu si, Davorin Popović i grupa Indexi, specifičan glas, a pjesma pogađa u srce. Dok ne završim par svojih pjesama, ima da ljepim ovakve prekrasne i jake pjesme.

Boske (citat):

Ova pjesma koju je Bojnik zalijepio je od Indexa ako netko slučajno ne zna.
Jedna idilična pjesma o nekom boljem svijetu koji nažalost ne postoji. Dobar izbor Bojniče!

Teško da ima neko da ne zna za Davorina i Index-e, bar od ovih naših generacija.

TIHO NOĆI


Tiho, noći,
Moje sunce spava;
Za glavom joj
Od bisera grana;
A na grani
K'o da nešto bruji -
To su pali
Sićani slavuji:
Žice predu
Iz svilenog glasa,
Otkali joj
Duvak do pojasa,
Pokrili joj
I lice i grudi, -
Da se moje
Sunce ne probudi.

Jovan Jovanović Zmaj

Slavenska rapsodija
 
Kap nemira spava na mom dlanu
Kliznula je zlijebom linije zivota ...
U meni neka tuga, u meni neka sjeta
U meni neka tajna bezimena
U meni ona suza moje brace Slavena.
 
Trag dodira spava na mom tijelu
Htio bih jos jednom ponoviti proslo ...
U meni neka tuga, u meni neka sjeta
U meni neka tajna bezimena
U meni ona suza moje brace Slavena.
 
Trag kapi, ona spava pored mene
Ponekad je gledam, a ona to ne zna ...
U meni neka tuga, u meni neka sjeta
U meni neka tajna bezimena
U meni ona suza moje brace Slavena.
 
Kap nemira spava na mom dlanu
Kliznula je zlijebom linije zivota ...
U meni neka tuga, u meni neka sjeta
U meni neka tajna bezimena
U meni ona suza moje brace Slavena.

Sonet 18

Kad poredim tebe s lijepim danom ljeta –
Ti si mnogo ljepša, više ljupka, nježna;
Pupoljak se smrzne u maju kad cvjeta,
Ljepota je ljeta vrlo kratkosežna.

Katkad sunce s neba odveć vrelo sine,
Njemu lice zlatno oblak često skriva,
Sva ljepota žene sa vremenom mine –
Priroda il' udes čari joj razriva.

Al' tvog ljeta sunce nikad neće zaći –
Ti ostat' nikad nećeš bez sadašnjeg sjaja;
Van života ti se nikad nećeš naći
Dok u pjesmi ovoj vječnost te osvaja.

Sve dok ljudi vide i dok život traje
Ova pjesma tebi život će da daje.

Wiliam Shakespeare

April u Beogradu
 
Prolaze i vracaju se s lastama
Suncani i nasmijani dani
opet je u mojoj dusi proljece
da l' si djevojka il' zena sada ti?
 
April u Beogradu uzaludno trazim
Usne jedne djevojke sto se divno mazi
April u Beogradu miluje joj kosu
Ispod Savskog mosta to je mozda ona
Al' je drugi ljubi.
 
Prolaze i vracaju se s lastama
Suncani i nasmijani dani
opet je u mojoj dusi proljece
da l' si devojka il' zena sada ti?
 
April u Beogradu jedno proslo doba
nosim ga u mislima iz vojnickih soba
April u Beogradu umorno se smjesi
Ispod savskog mosta dok se sumrak sprema
vise mene nema.

USPAVANKA

Malo kamena i puno snova,

Bez kruha možda, bez ljubavi nikada

Naslijedio sam crnu plovidbu nebesa

Sablju gusara, hajdučiju i šiju

Koju zasjeda ne savija

Ove noge zelenim sagom sna

Ove ruke nevične za tjelesna milovanja

Piratski greben iz zvjezdana dna

Pozna prkosna zapljuskivanja

Zaplovi među ribe, među koralje

Perajo mojih tmina

Neka nas struje i zvučne strelice nose

U svjetlosne zdence dubina

Neka poplave vode iz svih izvora

Iz svih vrutaka i vrela

Neka provale neka šiknu i neka prskaju

Jednakosti plavetnila

Zipko ovih njihanja

Pod vodom i nad razinom isti je zakon jačega

Isto talasanje kolijevke i snivanja

Koliko sunaca i sva su unutarnja

I svako sunce sliku srca ima

U mrtvom moru sve je mrtvo

I sve je prozirna tišina

A san je sidro koje veže

Uz zemlju kamena i miris ružmarina.

Jure Kaštelan

Carstvo samoće
 
Nocima ne spavam, gledam u mrak
svijetlosti trazim i najmanji trag
djevojka kraj mene kao da nije tu
ne osjecam nista, bas nista za nju
 
Razmisljam o svemu, o sebi i njoj
o carstvu samoce u ljubavi toj
sadasnjosti proslost vode nas ka dnu
buducnost se gubi u ne jasnom snu
 
Carstvo samoce, izmedju nas
prazna tisina, dosade znak
zar cigarete, tezak je zrak
glumim joj ljubav, trazeci spas
 
Izlazimo rijetko jer ne voli to
a svadje sve cesce nam donose zlo
u drustvu je hladna i odbojna sva
ogovara svakog to sve je sto zna
 
O njoj se ne cuje povoljan sud
nikom nije draga ta njezina cud
nema povjerenja u meni za nju
buducnost nas ceka u srusenom snu

Jesi l' čuo da će sutra padati dinari s neba?
- Nisam.
A je l' veruješ da ima tica što donosi kolače?
- Ne verujem.
Jesi l' čuo da ima negde gde je stalno leto?
- Nisam.
A jel' veruješ da u radiju žive mali ljudi?
- Ne verujem.
 
Pa marš onda iz našeg sokaka kad ne umeš da sanjaš.
Da te pokrljam na pola, kao lebac!
Eto!
 
Mika Antić

Kućerak u Srijemu
 
Ima jedan kućerak u Srijemu
Zidan je od blata iz inata
S pogledom na jablanove grane
I sa lodom za plakanje
 
Iza njega vinograd u redu
Mali podrum ukopan u rijeku
Ej da mi je u nj popit vina
Pa da umrem od milina
 
Ej kad bi srce
Ej kad bi duša
Ej kad bi sudba
Vratila me domu mome
Srijemu voljenome
 
Znam za jedan kućerak u Srijemu
Mladost moja stanuje u njemu
Zaspala je skutanih ramena
Pidžami od vremena
Tamo gdje se u društvu boema
Pilo s nogu, bježalo od žena
Pjevalo se najljepše na svijetu
Pokraj lampe na buretu
 
Ej kad bi srce
Ej kad bi duša
Ej kad bi sudba
Vratila me domu mome
Srijemu voljenome
 
Ej oće srce
Ej oće duša
Ej neda sudba
Da se vratim domu svome
Srijemu voljenome

HODALA SI UZDIGNUTE GLAVE
I NIKOG NISI PRIMECIVALA
POTAJNO SI VOLELA MOMKE PLAVE
ALI IM NISI PRILAZILA

OD OCA I MAJKE PRETERANO MAZENA
POSTALA SI UOBRAZENA
NOSEM SI PARALA NEBO
OHOLOST TI BILA ZIVOTNI KREDO

ONDA SE STVORIO DASA JEDAN
KOD MNOGIH ZENA PO NECEMU VREDAN
SAD NOSEM VISE NE DOHVATAS NEBO

PONASAS SE KRAJNJE NORMALNO
VALJDA JE TAKO MORALO

Budnosti nikad dosta gospođice od tri pedlja
Na krivinama zadnji vagoni ludački tresu
I mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid
A oholost nekad suđena da bude vrlinom
Splašnjava naočigled i smrdi nadaleko
I nitko nema snage da odagna propadanje
I nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine
Koja laprda medu krajnostima kao rijetko govno
Dok svi tvoji besprizorni usrećitelji
I samozvani štovaoci onog što ne razumiju
I svi tvoji plaćeni nitkovi, doušnici i sjecikese
I svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula
Hrabro spletkare zašticeni lopovskim kodeksom
Koji štiti vjernike od zaraženih
A svaku duhovitost uvijek i na vrijeme
Efikasno liječe u samom začetku
Pa kakvo ime da ti damo gospođice od tri pedlja
Krivo srastanje, gospodine, krivo srastanje
Kao kad bogate prose za miraz
A talon nose ružni i opaki
Sa nečuvenom moći da tjeraju sto zažele
Mnogo ih je i strašno galame
Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu
Da ne ostane ni pomen na ljepotu
 
Azra- Krivo Srastanje

Cura iz Zenice
 
Najljepsa je prirodna ljepota
skini sminku
nije te sramota
ruzeve, lazne lakove
umi lice, ljubim te
vrijeme istine
mirises na cvijet
 
Bas zato ja bih tebe ljubio u travi
cvijecem bih te pokrio po glavi
sta ce ti lazni lakovi
umi lice, ljubim te
mirises na cvijet
 
Cura iz Zenice
nosi dokoljenice
crne pletenice
plave naramenice
Juznije od Doboja
ona mi je najbolja

Bojniče ova me podsjeti na mladost, Zenicu i prelijepe cure od Crkvica pa sve do Blatuše
Kad smo već kod Zdravka Čolića evo i moje omiljene iz njegovog repertoara:

STANICA PODLUGOVI

Zima je bila sa puno snijega
ček'o sam za Travnik vezu
stresla je snijeg s plave kose
čekajuci voz za Brezu

Zima je bila s puno snijega
vozovi mnogo novih lica nose
ali nje nema da kao onda
strese snijeg sa svoje kose

I ja ne mogu sve i da hoću
zaboraviti plavu kapu
a vozovi idu, danju, noću
kroz Podlugove, kroz Podlugove

Znao sam Boske da češ suzniti okom na tu pjesmu

Ovo me podsjeti na jednu Zeničanku koju sam upoznao u vozu u povratku sa zimskog raspusta u školu u Sarajevo, pre trideset i nešto godina. U Zenici sam joj pomogao izneti kofer iz voza, a i razmenili smo adrese i dopisivali se neko vreme. A onda sm otišao u Sloveniju na službu...

POŠTO SAM...

Pošto sam pehar tvoj, još pun, usnama tako;
Pošto u tvoje ruke zaronih blijedim čelom;
Pošto dah blagi katkad udisao sam lako,
Dah tvoje duše, miris tamnim ovijen velom;

Pošto mi bješe dano da te još čujem reći
Riječ onu što na srce svoj tajni melem toči;
Pošto vidjeh u tuzi, pošto vidjeh u sreći
Tvoja usta na mojim, a pred očima oči;

Pošto vidjeh gdje mi je nad sretnom glavom sjala
Zvijezda tvoja, avaj, uvijek maglom omotana!
Pošto vidjeh gdje mi je na val života pala
Latica s ruže otrgnute od tvojih dana!

Ja mogu godinama sada žurnim da velim:
- Letite dalje, jer će starenje moje stati!
Odlazite odavde s tim vasim cvijećem svelim,
Ja imam cvijet kog nitko ne može uzabrati!

Udrite krilma, prosut nećete moći njima
Tu času tako punu iz koje sada pijem.
U meni više plama, no u vas pepela ima!
Više no vi zaborava, ja ljubavi krijem!

Viktor Igo

zastavnik (citat):

Ovo me podsjeti na jednu Zeničanku koju sam upoznao u vozu u povratku sa zimskog raspusta u školu u Sarajevo, pre trideset i nešto godina. U Zenici sam joj pomogao izneti kofer iz voza, a i razmenili smo adrese i dopisivali se neko vreme. A onda sm otišao u Sloveniju na službu...

Razmenili mi adrese
Planirali nešto više
Ali služba me odnese
Niko nikom sad ne piše

PISMA

Kućno poštansko sanduče, i ista te ista dilema.
Izvadim ključ, pa kažem: Bolje, ne otvori!
Na sva ta draga pisma što ih unutra nema
Budi sanduk ćutnje i ništa ne odgovori.

Kaže, pa otvorim, i opet u me zrene,
Ljuta što je budim, crna mačka praznina.
I u jednom kutu, od prijatelja il žene,
Pisma što neće stići čita paučina.

Ruka tad zatvori sanduk – to škrine ključ bez ruke.
Oči još okrznu ime – to gledaju oči bez zjena.
Trenuci otrežnjenja kad saznam da nema ma više,

I da se to svakoga jutra napravim od žbuke.
Ničega više nisam ni oblik ni sjena.
I kao samoj sebi samo praznina mi piše

Skender Kulenović

LJUBAV

Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli, al se ne osjeća,
ona je nikad zadovoljna sreća,
bol što ne boli nego mukom mori.

Ne željet drugo nego da se ljubi,
između svijeta ići sam i zdvojan,
u zadovoljstvu ne bit zadovoljan,
zaradu htjeti tamo gdje se gubi.

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji:
pobijeđenome na usluzi biti,
vjernost poklanjat onom tko nas bije.

No kako ljubav može darom svojim
smrtna nam srca skladom ispuniti,
kad tako mnoge suprotnosti krije?

Luj de Kami

OPROŠTAJ S MAJKOM

Majko! Tvoj stakleni pogled dušu moju muti
i režu mi zjene izlomljene bore...
Skamenjena, modra, tvoja usna ćuti,
a ja čujem tihe, nježne razgovore.

Još jednom, majko, o još samo jednom
tople prste ti u kosu mi uroni,
da osjetim, majko, u tom jutru lednom
žar ljubavi tvoje... I dok zvono zvoni,

samo jednu riječ utjehe mi kaži,
pa sklopi oko što u beskraj zuri,
osjećam da taj pogled mene traži,
dok niz svelo lice zadnja suza curi.

O, ta bi suza htjela reći mnogo:
poljubac majke što se na put sprema,
i savjet prije no se kaže: "Zbogom..."
nježnu ljubav majke koje više nema!

DANILO KIS

IZLAZAK MJESECA

Kad mjesec izlazi,
zvona nestaju,
a javljaju se staze
neprohodne.

Kad mjesec izlazi,
more prekriva zemlju,
a srce se osjeća
otok u beskraju.

Nitko ne jede naranče
pod punim mjesecom.
A treba jesti voće
zeleno i hladno.

Kad mjesec izlazi
sa sto jednakih lica,
srebrni novčići
u džepu jecaju.



Federico García Lorca

Pjesma prijatelju
 
Tko bi mogao, druze moj
veslati bez vesala
jedriti bez jedara,
reci mi, druze moj
 
I tko bi mogao, druze moj
kada izgubi svog prijatelja vjernog
sakriti suze i bol
reci mi, druze moj
 
Ja bi mogao, druze moj
veslati bez vesala
jedriti bez jedara
vjeruj mi, druze moj
 
Al' ne bi mogao, druze moj
kada izgubim svog prijatelja vjernog
sakriti suze i bol
vjeruj mi, druze moj
 
_________________________________________
Posvećeno ZŠ i ZŽ, dečki vidimo se na jednom boljem mjestu.

IZ KOJEG SI TI SVIJETA
 
Iz kojeg cvijeta dolaziš
zašto nisi kao i sve druge žene
koje prođu kao sjene
čija se ni imena ne pamte
čiji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomiš na dijelove
i noći mi pretvaraš u dane
koja si ti žena
kad mi pola života u tebe stane
zbog koje žalim
sve ovo što prebrzo ide
što su jeseni bliže
i što mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doći
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim
 
Željko Krznarić

Nađeni Bog
 
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
 
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
 
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.
 
 
Antun Branko Šimić

Za Sretan Božić
Nikola Šop
 
Poziv dragom Isusu
O Isuse kako bih volio, kada bi se
udostojo da uđeš u moj stan.
Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
Gdje se u oknima rano ugasi dan.
Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim.
I pun jeda, sa braćom svojom služim.
Pričao bih ti o ljudskoj kući.
O oknima, koja su pokatkad plava.
O vratima, kroz koja pognut moraš uči.
O bravi, koja se čvrsto zaključava.
Pričao bih ti uz dim obične cigare,
O svakom čovjeku i kako se koji zove.
I kako jedni uvijek nose haljine stare
O kako drugi uvijek nose haljine nove.
I kako ima sedam brižnih dana.
O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče.
I o tom, kako se, kad zaboli rana,
šešir na čelo duboko, duboko natuče.
Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo,
kako se rosa niz prozor sliva.
Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
Isuse, umoran si, tebi se sniva.
O lezi, zaspi na postelji ovoj,
koju čovjek svaki dan otkupi.
Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj.
Spavaj samo, a ja ću na klupi.

Evo jedne pjesme koja je obarala s nogu:
 
Dado Topić
Dali znaš da te volim
 
Da li znaš da te volim, dugo nisam znao to
Sada želim da ti priznam i molim te da mi vjeruješ to
Da te volim ko što ljudi mogu voljet jedan cvijet
Da te želim kao oni što htjeli bi da njihov cijeli je svijet.
 
I vječno da žive ovdje kraj nas
I svaki naš novi dan bit će znak
Da volim te ja.
 
Da li znaš da pamtim riječi koje šaptali smo mi
Dok smo sanjali o sreći, na vjernost tad smo se zakleli mi
Tvoje usne i tvoj pogled i u očima sjaj
Tad govorili su meni da ljubav ta neće imati kraj.

TREBA ZNATI

Smijesiti se dalje, da, to treba znati
kada je najbolje ustati od stola,
kad pred nama stoje samo prazni sati
u tome zivotu glupome do bola.

Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
sacuvati ponos, onaj sto preosta,
i usprkos svemu, prijatelji moji,
zauvijek otici,znati da je dosta.

Pred sudbinom svojom koja sve ti uze,
kad vec nista nemas, kada sve si dao,
trebalo bi znati skriti svoje suze.

No ja, srce moje, ja to nisam znao.

Zato treba znati napustiti stol
kad je ljubav tvoja davno pojedena,
ravnodusna lica skriti svoju bol,
zauvijek otici tiho kao sjena.

I usnama treba reci da se smiju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mrznje u tebi da gnjiju,
te posljednje rijeci onih koji ljube.

Treba znati mirno otici na kraju,
usutkati srce sto vec umrlo je,
sacuvati obraz ko neki sto znaju,
dok jos nije pao.

Trebalo je znati,
suvise te volim, ja to nisam znao.

Charles Aznavour

Ne kradi djevojku vojniku

Ne kradi djevojku vojniku
teško je biti sam
on ima samo njenu sliku
a ti je viđaš svaki dan

Ne kradi djevojku vojniku
teško je biti sam
on ima samo njenu sliku
ne kradi djevojku vojniku
on ima samo njenu sliku
ne kradi djevojku vojniku

SONATA OD SNA

- Od čega žive oči tvoje
kad stalno iz njih isijava san?
A što bi dragulj dragane moje
...dao da tako bar načas sja.
 
- Tvoje su oči u meni zašle,
taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.
 
- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.
 
- Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krv nek mi utrne!
 
- Kad zagrlim te ovako,
znaš li što ja vidim:
Dva križa koja se grle
a med njima diše
još nerođen Bog
prikovan poljupcima…
 
- A šta ako Boginja neka
pod usnom mojom sniva?
 
- Pod tvojom usnom sni violina
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
 
- Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
Ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope?
 
- O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
 
- Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.
 
- Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.
 
Enes Kišević

Crni leptir (YU Grupa)

Ulicna svetiljka baca svetlost u krug
dok crni leptiri lete pravo na nju
ali ne znaju da tu je kraj
da ih ubija njene svetlosti sjaj

Nekad sam leteo leptir bio i ja
svetlost me mamila, krila mi sprzila
crni leptiru bezi u noc
jutro sacekaj svetlost ce doc'

Rafael Alberti

MORNARIMA

Na tvome brodu,
zelenom ležištu za alge dubina,
za mekušce, školjke,
zvjezdanog smaragda žar.
O, kapetane vjetrova,
lastavica i modrina,
udar mora ti bješe
odlikovanje i dar.

Kad se svojim plugom
pojaviš iz daljina,
obale zmijastih čela
razvijaju pjevanja čar:
- Mornaru, slobodni čovječe,
što svijaš snagu pučina,
svoje polarne zvijezde
radiogram kaži nam bar.

Francuska balada

PJESMA SUDBINE

Život je kratak, more je veliko. Vidiš, draga moja, nećemo se često viđati.
Nisam loš mornar. Ima potpunih tišina na moru.
Mora ih se podnijeti.
Život je tako kratak, more tako veliko, to te plaši, zar ne?
Ah, ti samo mene voliš. Kad bi samo malo voljela more, ti bi rekla:
Mora ga se podnijeti.
Morat će se tako podnijeti i smrt, isto tako i tvoju ljubav prema meni, draga moja.

Život je tako kratak, more tako veliko, vidiš draga moja,
mora ih se podnijeti.
I buru, i potpune tišine, i zakašnjenja, i daljinu, i crnu stijenu,
more koje se otvara, kamo će moj brod tonuti,
mora ih se podnijeti.
I našu ljubav, i tvoje čekanje,
i drugu ljubav koja će ti doći.

SONET

Tolike draži i sklad se u moje
Gospoje vide, kad pozdravlja koga,
Da svaki jezik nijem protrne s toga,
A oči u nju gledati se boje.

Dok joj, kad ide, svatko hvalu poje,
Nju resi krotkost i dobrota mnoga,
Pa misliš: stvor je taj zemlji od Boga
Poslan, da čudo on pomaže svoje.

Tko god je gleda, tako mu se mili,
Da kroz oči mu slast u srce lije,
Koju ne pojmi, tko je kušo nije.

I s njene usne regbi duh se krili
Ljubavi slatke pun, što dušu zove
Neprestano na uzdisaje nove.

Dante Alighieri

U2

NEW YEAR'S DAY

Yeah...
All is quiet on New Year's Day
A world in white gets underway
I want to be with you
Be with you night and day
Nothing changes on New Year's Day
On New Year's Day

I will be with you again
I wil be with you again

Under a blood red sky
A crowd has gathered in black and white
Arms entwined, the chosen few
The newspapers says, says
Say it's true it's true...
And we can break through
Though torn in two
We can be one

I... I will begin again
I... I will begin again

Oh...
Maybe the time is right
Oh... maybe tonight...

I will be with you again
I will be with you again

And so we've told this is the golden age
And gold is the reason for the wars we wage
Though I want to be with you
Be with you night and day
Nothing changes
On New Year's Day

Krov
Ti po meni koračaš i bereš mnoge slatke
jagode zatim prste obližeš i sve življe
i življe živiš, ja se naprotiv vraćam ocu,
a zvijezde se po nebu ljuljaju kao glatke
stražnjice jedrih čednih djevica u seocu
zaista zabačenom, u mraku, dok se divlje

životinje kroz stabla provlače, ja se vrlo
siguran bavim svojim životom kao švercom
i trgovinom robljem a ti se skidaš noću
i čekaš mjesec dvorog i hladiš svoje grlo
riječima koje mene spominju jer ja hoću
da gol kroz šumu prođem prekriven crnim nercom

i da te nađem negdje napokon kao mjesto
na kojem je davno stajao grad i plamen
gorio, jer krumpiri pod pepelom se vrući
još vide, a noć leti i pada kao kamen
na zemlju, kao hladna sjekira; ja te često
zatičem kako krvlju sav krov na ovoj kući

polijevaš, zato ruke ja umačem u tijesto
i pravim kruh sa zvijezdom na kori, mnogo žući
od sunca, s nijemim licem čovjeka koji živi
u sebi, kao čovjek pod zemljom

Luko Paljetak

U ŠKRIPCU - popularna jugoslavenska grupa 80-tih, predstavlja drugu generaciju beogradskog novog vala. Pjevač grupe i konceptualni umjetnik Milan Delčić - Delča preminuo je 2011. godine.

NOVE GODINE

Imaćeš ih mnogo, celo jedno leto
Ljubićeš ih mnogo, čuvaj svoje telo
U ponoć biću tu i ljubiću te tad
U ponoć poželi, tvoj Deda Mraz sam ja

Nove godine zato dolaze
Nove godine u pravi čas za nas

Imaćeš ih mnogo, igraćeš se njima
Ljubićeš ih mnogo, ne daj se baš svima
U ponoć biću tu i ljubiću te tad
U ponoć poželi, tvoj Deda Mraz sam ja

Nove godine zato dolaze
Nove godine u pravi čas za nas