Poetski kutak

LJUBAVNA PJESMA

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: «Noć je pun zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini.»

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči?

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.

Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

Pablo Neruda

Bravo Bojniče! Naravno da možeš objavljivati i isključivo svoje pjesme. U podnaslovu teme sam napisao: "Poezija iz pera poznatih (i manje poznatih) pjesnika". Pjesnik je za mene svatko tko nosi taj poriv u sebi i posjeduje trunku poetske nadarenosti.  

EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...


1903.

ALEKSA ŠANTIĆ

CVIJETAK

Uveli cvijetak bezmirisni
pušten u knjizi gledam ja.
I gle, već mnoštvom čudnih misli
duša se moja puni sva.
Kog proljeća je cvao cvatom
i čijom rukom skršen bi?
Da l’ poznatom il’ nepoznatom?
Zašto ga ovdje ostavi?
Možda za spomen na poznanstvo
il’ na rastanak možda dug?
Na kakvu šetnju kroz prostranstvo,
kroz tiho polje, tamni lug?
Živi li on il’ ona živi,
gdje li je njihov kutak sad?
A možda su i uvenuli
ko ovaj ovdje cvjetić mlad?

Aleksandar Sergejevič Puškin

Lijepi ljubavni stihovi bojniče. Laka noć i tebi!

GLAS

Kolijevka je moja do knjižnice bila,
Uz Babilon tamni romana i basni,
Gdje se mudrost Grka i Latina krila
Pod pokrovom praha. Čuh dva zova jasna;
Prvi glas mi reče, lukav, pun krepčine:
"Ova zemlja sva je poslastica sjajna,
Tek ti mogu dati iste veličine,
Naslada bi tvoja bila tad beskrajna!"
A drugi mi šanu: "Dođi na put snova,
Put, što onkraj međa u neznano vodi!"
Glas brujaše strasno kao huj vjetrova
Na obali mora. Tko zna gdje se rodi;
Sluh mi slatkom jezom opi i zarobi.
- "Idem, slatki glasu!" - rekoh. Od tog časa
Jao! - ranu nosim i prokletstvo kobi.
U najcrnjem mraku, iza svih ukrasa
Beskrajnog života, vječnog bitisanja
Ja svjetove svoje vidim jasno, blizu,
- Zanesena žrtva vidovitih sanja -
Penjem se, dok zmije obuću mi grizu.
Otada mi duša tako nježno voli
- Ko proroci drevni - pustoš i pužinu.
Na gozbama plačem, smijem se u boli
I nađem slačinu u najgorčem vinu.
Zbilja često za me lik opsjene ima,
Žeđ me za visinom u jaruge baca,
Ali Glas me tješi: "Ostaj vjeran snima,
Sni ludih su ljepši nego sni mudraca!"

Charles Baudelaire

Izvrsno Bojniče, ide ti to od pera. Samo naprijed, mislim da si dosta čitan. Izgleda da su forumaši malo sramežljivi kad su komentari u pitanju ali bez brige, otkravit će se oni

Svaka čast bojniče, za bosketa veliki PLUS.

Iz Zbirke antiratne poezije * Tragom slutnje* (u pripremi)
 
    1.
NA MESECINI SIJAU SENKE DEMONA
SPREMAJU KRVAV PIR VRATOLOMA
KRVI, KRVI ZEDNI SMO KRVI
TO IM JE PAROLA
 
 
    5.
PLOTUN PALI
PIJANI KAPETAN IZ ROVA VICE
TAMO GDE GRANATE SADA PADAJU
NI TRAVA ZELENA NECE DA NICE
 
UDRI, RASPALI
PRIHVATAJU OSTALI
 
LJUDI, PA TO SU CIVILI
GLAS RAZUMA ODNEKUD GOVORI
 
JEBI IM MATER
U IZVESTAJU CE IONAKO PISATI
DA SU TUCENI- ROVOVI
 
 
    22.
SA NEBA SEVERNJACA KAZUJE PUT
DOK LUTAS BESPUCIMA
U LICU VOSTANO-ZUT
NA SVE I SVAKOG BESAN I LJUT
 
DOK LUTAS NEDODJIJAMA
OCEKUJUC POMAGACA
SEDI, VODE NAPI SE
CEKA TE SEVERNJACA

Izgleda da je tacna ona maksima da \*niko ne moze vise da mrzi rat od bivsih ratnika* Mozda na ovom forumu jos ima *pesnickih dusa* sa slicnom tematikom. Zamislite naslov*ANTOLOGIJA ANTIRATNE POEZIJE BIVSIH PRIPANIKA JNA*. Sve je moguce

MISLI SE MOJE SADA ONOJ DIŽU
(Levommi il mio penser in parte ov'era)

Misli se moje sada onoj dižu,
koje ovdje nema, a srce je ljubi,
pa u trećem krugu, kojeg zlato rubi,
ja je opet vidim još ljepšu i bližu.

Za ruku me uze i reče: - U krugu
ovome još ćeš sa mnom skupa biti,
ne vara li nada, moro si se biti
zbog mene s jadom, snoseć mnogu tugu.

Umrijeh prije reda, ne razumije glava
ljudska moja dobro, što ti srce voli
ostalo je dolje i sakriva trava. –

Čemu maknu ruku, zašuti u sjaju?
Uz te riječi čiste, što liječe sve boli,
umalo da i ja ne ostah u raju.

Francesco Petrarca

I meni se desi da nešto napišem mada više volim pročitati dobru pjesmu  
For brothers in arms:
 
Zavela si me
 
zavela si me
i sad lutam
izgubljen kao brod
izmedu dvije obale
jedne sigurne, tople i bliske
i druge kojoj žudim
nepoznate i daleke
i koju samo slutim
 
zavela si me
i sad lutam
bedemi moji se ruše
i oklop udoban i snažan
koji me čuva od svijeta
sada je tijesan i puca
a fikcija razumu smeta
 
zavela si me
i sad lutam
kao galeb pred olujno jugo
bez pokreta krila letim
i tražim obalu spasa,
racionalan kao i uvijek
mučeći sebe bez glasa
 
zavela si me
i sad lutam
ali nisi ti za to kriva
sazvježđa nam nekad pokažu put
koji razum ne otkriva
 
zavela si me
i sad lutam...

Evo nekoliko anegdota iz života poznatih pjesnika:

-GÖTHE
Pisac i pjesnik Göthe sjedio
je jedne večeri u gostionici i pio vino s vodom. Kod susjednog stola
sjedilo je društvo objesnih studenata koji su pili vino. Jedan od
njih upita Göthea:
- Zašto miješate vino s vodom i time ga kvarite?
Pjesnik im objasni:
- Sama voda čini živa bića nijemima. To dokazuju ribe. Samo vino
vodi u glupost. To dokazujete vi, mlada gospodo. A pošto ne želim
biti ni jedno ni drugo, miješam vino s vodom.

-Matoš je volio postavljati svojim poznanicima neobične zagonetke
tako je jednom prilikom u društvu izrekao i ovu zagonetku:
- U jednu rupu ulaziš, na dvije izlaziš i kada misliš da si izašao
tek se onda nađeš unutra. Što je to?
Nitko nije znao odogvor. Točan odgovor je: hlače.

Matoš je vidio na ulici jednu ženu kako tuče svoje dijete po glavi.
Revoltiran takvim postupkom on joj pristupi i reče:
- Kad već mislite batinama da odgajate svoje dijete, onda ga
bar ne tucite po glavi. To može imati štetne posljedice!
- Vrlo važno! I mene su moji roditelji tako odgajali. - odgovori
žena.
- Uviđate, dakle, da ja imam pravo! - reče joj Matoš i ode
prije nego što je zbunjena žena razumijela Matoševu rečenicu.

-Tin Ujević je kao nijedan hrvatski književnik poznat po brojnim zgodama i anegdotama:
Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni
policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku,
počeo se žurno ispričavati. "Ma ne morate mi se ispričavati", rekao je
Tin, "iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara", aludirajući na
beskućnika koji je spavao pod klupom.
- Kako je Tin bio iznimno domišljat i lucidan dobro prikazuje sljedeća
anegdota. Jedan veseljak iz njegovog društva, vidjevši ga kako s praznom
čašom stoji u gostionici, prišao mu je i rekao: "Slaži nešto na brzinu i
platit ću ti špricer." Tin ga i ne pogleda i već mu preko ramena
dobaci: "Ne, prijatelju, rekao si dva!". Kako je upravo trenutačno
slagao, ovaj šaljivdžija mu je morao platiti piće.

-Branko Ćopić
U jednoj seoskoj školi dočekalo Branka Ćopića puno djece zbijene u
prostranoj učionici. S puno pažnje, u potpunoj tišini, slušali su onu
maštovitu Ćopićevu priču o dječaku koji leti na zmajevim krilima.
U tom jedan od zanesenih mališana glasno reče:
“Ala laže!”
Učitelji oštro pogledaše i zaprijetiše dječaku, a Branko nastavi da čita.

Pekari iz 1935.

Moja majka, otac i ja
išli smo na tržnicu
jednom tjedno
po sljedovanje državne hrane:
konzerve graha, konzerve
s kobasicama, konzerve hašea,
nešto krumpira
i jaja.
Namirnice smo poslije
odnosili kući
u velikim vrećicama.

Na povratku s tržnice
uvijek smo se zaustavljali
ispred
jednog velikog izloga
kroz koji smo mogili vidjeti
pekare
kako mijese brašno
u tijesto.
Bila su tamo petorica
krupnih mladića
stajali su za pet velikih drvenih stolova
i radili teško
ne dižući pogled.
Vitlali su tijesto zrakom
oblikujući ga
u razne figure
različitih veličina.

Mi smo bili vječno gladni
i sam pogled na te ljude
koji mijese tijesto
i vitlaju ga zrakom
pred našim je očima obrazovao
uistinu divotan prizor.
Ali nakon nekog vremena
morali bismo poći,
pa bismo polako krenuli
vukući svoje teške vrećice
pune namirnica.

"Ti ljudi imaju posao",
napomenuo bi moj otac svaki put.
Svaki put kad god bismo
gledali te pekare
zaključio bi uvijek
istu stvar.

"Mislim da sam našla novi recept za haše",
dodala bi isto tako svaki put
moja majka.
Doduše, koji put bi haše
zamijenila kobasicama.
Jaja smo pak jeli
na sve moguće načine:
pržena, poširana, kuhana.
Naprimjer poširana jaja na hašeu,
ali taj favorit od jela
na kraju je postao
gotovo nejestiv.
Krumpire smo, opet pržili,
pekli i kuhali.
Ali krumpiri nam ne bi dosadili
tako brzo kao haše, jaja
ili grah.

Jednog dana,
vrativši se kući,
poslagali smo sve namirnice
u kuhinji do sudopera
i samo ih tako neko vrijeme gledali
da bi im zatim okrenuli
leđa.

"Opljačkat ću banku!"
ispalio je najednom otac.

"Oh ne, Henry, nemoj molim te!"
uspaničila se majka.

"I onda ćemo jesti odreske,
jest ćemo odreske i gutati ih
sve dok nam ne izađu na uši!"

"Ali Henry,
ti nemaš ni pištolj!"

"Ugurat ću nešto oštro pod kaput
i pretvarati se da je pištolj!"

"Imam ja pištolj na vodu", dodao sam.
"možeš se poslužiti njime."

Otac me samo pogledao:
"ti" - rekao je - "ZAČEPI!"

Izišao sam van
i sjeo na stražnje stepenice.
Čuo sam im glasove
unutra
ali nisam mogao točno razabrati
o čemu govore.

Da bih ih onda opet čuo
nešto glasnije.

"Naći ću načina da ubuduće sve spremam nekako drugačije!"
obećavala je majka.

"Opljačkat ću jebenu banku!"
ponavljao je otac.

"Henry, nemoj molim te!"
preklinjala je opet majka.

Ustao sam
i zaputio se ravno
u ostatak popodneva.

Charles Bukowski

Evo i ja se setih jedne anegdote vezane za pesnika i slikara Djuru Jaksica. Posle ko zna koliko popijenih pica u Skadarliji, dobro nakresan Djura ide preko Terazija u sitne sate. Posto mu se pripi..lo stane uz drvo pored same ulice i olaksa se. Naidje zandarm i kaze > Pet banki kazne za pisanje na javnom mestu> Djuro mu pruza novcanicu od deset banki a zandarm kaze >Nemam sitno> a Djura na to >Pisaj i ti pa naplati kaznu i sebi>

Đura Jakšić, Tin Ujević, Nušić, Sremac, Čiča Ilija
Stanojević...životni i stvaralački vek proveli su u „Tri šešira“, „Dva
jelena“, „Kod kočijaša“. Sačuvana je jedna anegdota o Đuri Jakšiću.
Lični lekar zabranio mu je da pije. Posle nekog vremena isti lekar
zatiče Jakšića za kafanskim stolom i pita ga: „Šta radiš tu?“. Đura mu
odgovara: „Ugađam, a nikako mi ne ide. Ceo dan hoću da ugodim da u isto
vreme imam i vino i vodu, a nikako da se to desi“. Druga priča u kojoj
se pojavljuje Jakšić kao akter je o nastanku slike „Sedam Švaba“. Naime,
Jakšić je pio u kafani „Kod kočijaša“, bio je dužan i umesto novcem
odužio se gazdi, naslikavši sedmoricu Nemaca, zidara, koji su se mogli
videti kroz prozor kafane.
Janku Veselinoviću, kako piše Golubović u „Mehanama i kafanama starog
Beograda“, a kako je sam Veselinović poverio prijateljima jedne večeri u
„Tri šešira“ kafana je spasla život. Jedne kišne večeri, trula greda,
koja je držala krov nad pesnikovim krevetom, srušila se na postelju.
Pesnik je prošao ne povređen jer se ova nezgoda zbila pre ponoći, dok je
on boravio u Skadarliji.

Priča o boemima i beogradskim gostionicama teško se može sabiti u
razgovor zakazan za nekoliko poslepodnevnih časova u restoranu hotela
„Balkan“. Autor Vidoje, svestan ove činjenice, goste promocije svoje
nove knjige zbog toga preseljava u svečanu dvoranu istog zdanja, gde će
mu prijatelji i istomišljenici glumci, muzičari, etnolozi, pomoći da
dočara duh prvih kafana. Prvak opere Sergej Dubrovin, Rus sa srpskim
državljanstvom, pevaće „Oči čarne“ i „Kaljinku“, kao omaž ruskim
emigrantima koji su sredinom prošlog veka dali svoj pečat srpskoj
prestonici.

Dok ansambl Zorana Karanikolića svira „Svilen konac“, recenzent
promovisane knjige i Vidojev prijatelj Čeda Vučković, najavljuje frulaša
Pericu Markuca, koji će odeven u narodnu nošnju svirati „Paraćinku“,
melodiju dobro poznatu ondašnjim boemima. Etnolog Nenad LJubinković onda
pripoveda o „sporim“ i druželjubivim lokalima, o kafi koja se služila
uz ratluk i čašu hladne vode i kafani „Kod poslednjeg groša“, kasnije
nazvanoj „Takovo“, gde bi seljaci svraćali po završetku pijačnog dana i
ostavljali poslednji groš pred odlazak kući.

Bojniče, svaka čast! Evo opet nešto drugačije, naime, rekao sam već da ja ovakve pjesme volim čitati i kao poeziju:

IRON MAIDEN

RUN TO THE HILLS

White man came across the sea
He brought us pain and misery

He killed our tribes, he killed our creed
He took our game for his our need

We fought him hard, we fought him well
Out on the plains we gave him hell

But many came, too much for Cree
Oh will we ever be set free

Riding throught dustclouds and barren wasters
Galloping hard on the plains

Chasing the redskins back to their holes
Fighting them on their own game

Murder for freedom the stab in the back
Woman and children, a cowards attack

Run to the hills - run for your lives
Run to the hills - run for your lives

Soldier blue in the barren wasters
Hunting and killing's a game

Raping the woman and wasting the man
"The only good injins are tame"

Selling them whiskey and taking their gold
Enslaving the young and destroying the old

Run to the hills - run for your lives
Run to the hills - run for your lives

Run to the hills - run for your lives
Run to the hills - run for your lives

PROLJEĆE

Već se zemlji zimsko ruho tali,
A iz zemlje mlada narav viri,
Blag vjetarčić po dolini piri,
Prosto vriju srebropjeni vali;

Svi smo s nova sada procvjetali,
A s radosti svakom grud se širi,
Što li tebe jadna uznemiri,
Koja 'l žalost srce ti ražali?

Ah uz radost svega živog stvora
Nij' radosti niti razgovora,
Usrijed raja suze bi prolijevo;

Bura bije, polje se zeleni,
Klas se zlati, grožđe se rumeni,
Srce plače; pitaš zašto, djevo?

August Šenoa, Leptir 1862.

bojnik (citat):

Evo malo za povečerje jedne pjesme od Drage Mlinarca (ovoga puta nije moja pjesma, mali izuzetak):

KIŠI I MALO JE HLADNO

ZBUNJEN I SAM KORAČAM ULICOM TOM
GDJE NEKAD ŠETALI SMO TI I JA
KIŠI I MALO JE HLADNO NE OSJEĆAM TO LUTAM GRADOM
KIŠI I MALO JE HLADNO NE OSJEĆAM TO
SANJAM O NJOJ

KAKO BI BIO SRETAN DA JE PRONAĐEM NEGDJE
OĆI DA NJENE VIDIM JA
ZATO JOŠ UVIJEK LUTAM ULICOM TOM BEZ KRAJA
SA NADOM DA ĆU PRONAĆI NJU
KIŠI I MALO JE HLADNO NE OSJEĆAM TO LUTAM GRADOM
KIŠI I MALO JE HLADNO NE OSJEĆAM TO
SANJAM O NJOJ

 
Kiši kao da i nebo zbog izgubljene ljubavi plače. Hladnoća simbolizira samoću kojom je srce obavijeno. Dobro si čitatelju prenio ugođaj šetnje pokislom ulicom, sve pohvale Bojniče.

bojnik i boske
Vas dva "držite" ovu temu. Uživam.

Moj mali doprinos.  
Dobriša Cesarić
 
POVRATAK
 
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Poglédat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
- - - - - - - - - -
- - - - - - - - - -
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

bojnik (citat):

Bio na koncertu Iron Maidena, gotovo sve albume imam, mada više volim opaliti po AC/DC, a u zadnjih 5-6 godina su mi Rammstein glavni.

Bojniče, sve potpisujem što si rekao!!

Hvala Max, mada ćeš se složiti najljepše ljubavne balade su upravo od heavy metalaca (npr. Scorpions)

bojnik
Bio sam ubjeđen da ti više leže tamburice a ti kao i moja žena "udaraš" po AC/DC. Meni više leži Knopfler i Clapton, ako bodem mogao ići ću u BG Arenu na Mark-ov koncert 30.04. Na "Straitse" sam se "navukao" u vojsci, slučajno. Album "Brothers in arms" su dijelom spremali u Dubrovniku, neki moji drugovi su išli da gledaju probe.

bojnik (citat):

E doći će me glave ova tipkovnica, samo slova ispadaju

Evo, druže bojniče, komandant kasarne (na moj zahtjev) ispisao hitan nalog da se to 'opravi! U ponedjeljak, kad dođe na poso' 'Pera kompjuteraš' ide najprije kod tebe!

bojnik (citat):

Hvala Max, mada ćeš se složiti najljepše ljubavne balade su upravo od heavy metalaca (npr. Scorpions)

Hm, to mi je ipak pre mekano...., ali ok.....

Potpuno se slažem - samo mi od klasike više odgovaraju Bach i Hendl.
Kod nas nije bilo baš puno velikih koncerata, sjećam se Azre, Pušenja i još nekih davno na ljetnoj pozornici. Ah koje "ludo" vrijeme.

bojnik (citat):

Kada sam vario na ogradi, radi švajsaparat, tarenica reže, a Rammstein praši, da vidiš kako se posao odrađuje sve u 16.

Jel' se mi znamo bojniče?? Ne bih se čudio? Uzimaš mi riječi iz usta!

Nešto si ipak stariji bojniče! Ja sam visio u 'Jabuci', 'Gjuri 2', 'Kulušiću', 'Lapidariju', 'Saloonu',......................

PRVOJ LJUBAVI (D.Puric *sta je sreca* zbirka pesama objavljena 2003.g.)

KOLIKO LETA BEJASE NAM TAD
DA TI NESTO PRIZNAM JA SAM BIO RAD
ALI NEKA SILA U TOME ME SPRECI
OD GOLEMOG SRAMA JE NE MOGAH RECI

HTEO SAM TI RECI DA MI SE DOPADAS
SA ZIVOTOM MOJIM MOZES TI DA VLADAS
DA BIH S TOBOM ISO JA I NA KRAJ SVETA
DA NADAMNOM IMS CAK I PRAVO VETA

HTEO SAM TI RECI DA TE LUDO VOLIM
IDA ME ZBOG TEBE U GRUDIMA BOLI
ZBOG TEBE DA ME MOGU NA LOMACI PECI
HTEO SAM TI JA JOS MNOGO TOGA RECI

I DOK SAM RAZMISLJO STA SVE DA TI KAZEM
(ALI TAKO DA NE POMISLIS DA LAZEM)
REKLA SI MI ZDRAVO - PRODUZILA PRAVO
U SVET NEKI NOVI - DRUKCIJI OD MOGA

Bice narednih dana jos pesama

dpuric (citat):

PRVOJ LJUBAVI (D.Puric *sta je sreca* zbirka pesama objavljena 2003.g.)

KOLIKO LETA BEJASE NAM TAD
DA TI NESTO PRIZNAM JA SAM BIO RAD
ALI NEKA SILA U TOME ME SPRECI
OD GOLEMOG SRAMA JE NE MOGAH RECI

HTEO SAM TI RECI DA MI SE DOPADAS
SA ZIVOTOM MOJIM MOZES TI DA VLADAS
DA BIH S TOBOM ISO JA I NA KRAJ SVETA
DA NADAMNOM IMS CAK I PRAVO VETA

HTEO SAM TI RECI DA TE LUDO VOLIM
IDA ME ZBOG TEBE U GRUDIMA BOLI
ZBOG TEBE DA ME MOGU NA LOMACI PECI
HTEO SAM TI JA JOS MNOGO TOGA RECI

I DOK SAM RAZMISLJO STA SVE DA TI KAZEM
(ALI TAKO DA NE POMISLIS DA LAZEM)
REKLA SI MI ZDRAVO - PRODUZILA PRAVO
U SVET NEKI NOVI - DRUKCIJI OD MOGA

Svaka čast za ovu izvrsnu pjesmu kolega Puriću. Još jedan pjesnik na forumu, siguran sam da ih ima još i da će nam se uskoro pridružiti!