Poetski kutak

"Forum bivših pjesnika u nekadašnjoj JNA"  

TI CVIJETE MOJ TAJANSTVENI

Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna,
tražio sam te ja
i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te,
duša mi zadrhta sva.

Srce je moje naslutilo
tajanstvenosti moć,
srce je moje oćutilo
kako se vedri noć.

U mojoj je duši sijevnulo
svjetlo golema blaga.
Sve moje biće je čeznulo
za tobom, za tobom, draga,
ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna.

O, bogat sam –
pomozi mi da podignem,
ponesem blago svoje,
sve blago duše moje!


Oton Župančić (1878 – 1949)

Jaki smo i na ovome području. A vidi meni čvarak uletio, cuga u kantini čeka, samo pripremite žetone.

bojnik
čestitam druže, danas ti vrijeme ne da u šetnju?

bojnik (citat):

Jaki smo i na ovome području. A vidi meni čvarak uletio, cuga u kantini čeka, samo pripremite žetone.

Čestitam Bojniče! Evo samo da ručam pa trk u kantinu

Evo, Bojniče, da se malo počastimo. Kantina ne radi danas, nedjelja je. Maznuo ja poručniku bojnog broda iz ormara... I tako apstinira neko vrijeme, pa da ne dođe u iskušenje... Moramo mu pomoći s ovim. Živjeli!!

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Aleksincu na staziranju ova pesma je svakoga dana bila na razglasu po nekoliko puta.

Visi, i meni cvarak. cestitam i kolegi- klasi bojniku

Kolega Puriću čestitke na prvom čvarku! Bojniku hvala na lijepim stihovima.
Momčad se polako formira, samo naprijed  
 
Evo i jednog priloga od mene. Uradak je prozni ali me toliko dirnuo da nisam mogao odoljeti da ga ovdje postavim:
 
 
Ljubavno pismo jednog vojnika
 
[You must be registered and logged in to see this image.]  
 
Francuska, prosinac 1943.
 
Najdraža!
 
Sva
pisma koja sam ti zadnjih mjeseci napisao, uništena su tijekom
posljednje bitke. Ionako su šanse da ih pošaljem bile jedva moguće.
Pišem ti noćas ovo, dok u daljini slušam detonacije što dopiru s istoka,
i ne zaluđujem se mišlju da će na istoku još dugo ostati sva ta
silovita ludost samo na zvukovima. Već ujutro, pridružiti ću se momcima u
rovovima, i nastavit ćemo bespoštednu bitku kako bi zauvijek odgurnuli
naciste i vratili Francuskoj tako željenu slobodu. Tko zna, na koji ću
ti način u ova teška vremena uspjeti poslati ovo pismo, kako će, i hoće
li ikada doći do tebe. Moj vod već je mjesecima odsječen od
zapovjedništva a kako su nam sve veze uništene, mnogi smatraju da više i
ne postojimo. Zamišljam ponekad, kako ti donose poruku da me nema, da
sam stradao u borbi, časno i patriotski, a potom maštam, kako ti osjećaš
da još sam negdje tamo, i da ću se vratiti da zajedno na velika vrata
uđemo u novo sutra, kako si mi napisala uz dar pod blagdansko drvce,
onda kad sam otišao na ovaj predaleki put, pun neizvjesnosti. Svakoga
dana mislim na tebe, i to me održava na životu. Pobijedio sam ludilo i
tjeskobu, najgore razdoblje svog života u kojem umalo da nisam izgubio
razum kad sam smrtno ranjen ostao na bespuću bez većine svojih ljudi i
kad sam se jedva probio iz neprijateljskog obruča. Vodila me samo jedna
misao, kako će jednom rat završiti a ti ćeš me čekati lijepa i blistava,
nasmijana kakvu te pamtim, na nekom od perona na kojima smo se stotinu
puta čekali, pozdravljali i ljubili. Bila su to sjajna vremena kad smo
imali sve i uživali u tim blagodatima do kraja, kao da smo znali da nam
samo jedan dan, taj sudbinski kurvanjski naum, sve to može iznenada
oduzeti i razbacati nas poput sjemena nekog poljskog cvijeta, na
različite strane svijeta. Ako ništa drugo, tješi me što si bar ti na
sigurnom, gore ne sjeveru gdje rat nije nadvio gustu maglu. Siguran sam
da tvoje obveze napreduju i kad sve ovo završi, ti ćeš već biti prava
žena, čvrsta i samostalna. Vjerujem ponekad da nas je sudbina i
razdvojila zato da izgradimo sebe i zaradimo golemo iskustvo, kako bismo
jednom mogli zasjati onako kako smo sanjali u noćima slave.
Dok
mislim na tebe, nikakve rane me ne bole i mogu jurišati na neprijatelja
kao da imam neki zlatni štit sunca, čija si vladarica i nećeš mu
dopustiti da me pretvori u strunu, hranu za lešinare u nekoj francuskoj
nepreglednoj dolini, među kukuruzom i pitoresknim kućicama francuskih
seljana. Čeznem za barem jednim trenutkom predaha, da uzmem tvoju bijelu
ruku i šapnem ti koliko te volim. Možda se moje molitve i obistine,
neprijatelj po prvi put gubi na mnogim frontama, i iako je još uvijek
debelo nadmoćniji, miris pobjede je s nama, patriotima koji se bore za
povratak među svoje najdraže, za povratak načinu života kakvog je teško
zaboraviti. Samo u ljubavi i ratu je sve dopušteno i zato vjerujem da će
sudbina i Bog ispraviti sve nametnute greške. Znam koliko te
povrijedilo sve što se dogodilo i da te zgrozila i sama pomisao da sam
vodio dvostruki život radeći za vladu, spremajući se za rat koji nam
nije bio potreban jer nam je oduzeo sve što smo imali, a pogotovo sve
ono što smo mogli imati da je ostalo sve po starome.
Iako i ovdje
stalno mislim na te, znam da ti na odlasku nisam ostavio puno izbora i
da sam za tebe već davno možda mrtvac, puka uspomena ili tek samo struna
na blatnjavu francuskom tlu, dalmatinska poslastica za lešinare. Ipak, s
druge strane znam koliko je snažna bila naša ljubav a upravo je ona
varljiva i neizvjesna, i nikad ne znaš kad će zasjati u svoj svojoj
veličini.
Siguran sam da ću se jednom vratiti, obećao sam ti naime da
ću uvijek biti uz tebe i pružiti ti ruku kad ti najviše budem trebao.
Koliko god to ljubavi zvučalo teško i jedva izvodljivo iz ove
perspektive, ja ti jamčim, ako si u srcu zadržala barem trunčicu one
naše ljubavi i topline, da na njima možemo ostvariti sve naše snove.
 
Moja
voštana svijeća je pri kraju i lagano se gasi, a i tinte mi ponestade.
Rat je na zadnjim baterijama i pitanje je dana kad ću se s ordenjem
vratiti kući. Gdje god ti bila tada, želim da znaš koliko te volim, i
želim ti svu sreću ovoga svijeta, najdraža.
Ako za išta vrijedi
umrijeti, onda su to osmjeh i vedrina slobodne žene, ljepotice koja
vojnika nadahne svim svojim tajnama, duhom i pažnjom kakvu malo ljudi
zaslužuje. Bilo je divno promatrati zoru s tobom, i tonuti zajedno u
sutone uz zvukove suptilne jednostavnosti Ravelovih prepoznatljivih
nota. Samo je jedna ljubav prava, a ja sam je , poput kapi kiše u
pustinji, držao na dlanu, i Bog me ubio ako sam joj dopustio da ishlapi.
 
Zauvijek tvoj,
 
Vojnik …
 
…pismo
zgužvano i mokro, pronađeno je sutradan u košulji crvenoj od krvi, na
francuskoj livadi, u polju blatnjavu, gdje ostalo je ležati beživotno
tijelo mladog patriote…

Boske (citat):

Kolega Puriću čestitke na prvom čvarku! Bojniku hvala na lijepim stihovima.
Momčad se polako formira, samo naprijed

 

Hvala Boske!

NA ŽELEZNIČKOJ STANICI JEDNOG JUTRA
U LEVOJ RUCI KAMASUTRA
U DESNOJ NEKE NOVINE DNEVNE
STOJIM NA UGLU I ČEKAM - TEBE
 
SAT PRE POLASKA TVOGA VOZA
KOJIM PUTUJEŠ U GRADIĆ MALI
REĆI ĆEŠ VEĆ JEDNOM ŠTA MI FALI
S OBZIROM DA ČESTO GOVORIŠ - ALI
 
ZDRAVO KAKO SI
DOBRO - ALI
VIDIMO SE VEČERAS
MOŽE - ALI
DALI ME VOLIŠ
VOLIM - ALI...
 
TO ALI VEĆ JE DO GRLA DOŠLO
A MENI ZA RUKOM JOŠ NIJE POŠLO
 
DA TE KAŠIRAM I TAKO FLAŠIRAM
NEGDE U PODSVEST
 
DOK ŽELEZNIČARI UZ PRUGU TRČE
I ŠEF STANICE NA NEKOG VIČE
DOK VREVA POLAKO POSTAJE SVE JAČA
DOK SLUSAM EHO DETINJEG PLAČA
STOJIM NA UGLU KO SUŽANJ JEDAN
I ČEKAM, GLEDAM
ČEKAM, GLEDAM...
 
SAT PROĐE, VOZ DOĐE
I ODE KA GRADU MALOM
OPET SI ME ZEZNULA SUNCE TI ŽARKO
TI ME ČAŠĆAVAŠ SAMO SA JADOM

dpuric
plus, ako je tvoja, plus na kvadrat

DA (iz zbirke *šta je sreća* objavljene 2003.g.) Biće naradenih dana još pesama iz te zbirke, da ne naglasavam stalno

NE VOLIM

NE VOLIM SVEČANOSTI I PARADE
NE VOLIM ODLIKOVANJA I NAGRADE
NE VOLIM ZADRIGLE OFICIRE
SA TUROM SPUŠTENIM NIZ ČAKŠIRE

NE VOLIM POLTRONE I ULIZICE
ŠTO IM SAMO NOGE VIRE IZ GUZICE
ŠEFOVA SVOJIH

NI PRETERANU PAŽNJU ONIH
KOJI ĆE ČOVEKA NA CEDILU DA OSTAVE
NA PRVOJ KRIVINI DA IZLETE
I NASTAVE PONOVO DA LETE
JUREĆI EPOLETE

Kolega Puriću što da se kaže osim

Hvala bojnice, ovo je namenjeno svim oficirima, poltronima i du..uvlakacima koje smo sretali u karijeri

Žene pod orahom

U predvečerje pred kućom krošnje mirišu
I toplo se mlijeko puši iz punih muzlica.

Pod orahom sa lišćem širokim
Mlade žene vezu marame.

Ja prolazim pokraj njih, zbunjen i neveseo,
I pozdravljam.
Njihove se kose kao žitno klasje zatalasaju.
One spuste vez na koljena.

I slatko mi se smiješe, bezbrižno:
I ona s crnim očima, i baršunastim,
I ona s očima zelenim
Kao trava proljetna poslije kiše.

Odlazeći od njih, zanesen,
Mene muče vrele žudnje.

Mene more misli uzaludne
Na te mlade žene pod orahom.

Dragutin Tadijanović

Boske

Ma prosto ne verujem da takav ljubitelj poezije ne pise. Ili se mozda varam.Ako se varam, daj neku tvoju ljubavnu, bez ustrucavanja poput mene i bojnika

MISLIM NA TEBE

TVOJE SU OČI ZELENO-PLAVE
KO ODSJAJ ŠUME I NEBA U VODI
TVOJE SU KOSE KO VLATI TRAVE
PO KOJOJ MOJA RUKA BRODI

A TVOJE USNE-RUMENE, PUNE
DAJU TI IZGLED VEĆ ZRELE ŽENE
I SAMO NA TREN (KAD VETAR DUNE)
TELO TI ZADRHTI OD SILNE TREME

I OD TOG DANA
(KADA TI REKOH ZNAČAJNE STVARI)
MOJE SE LICE SILNO OZARI
KAD GOD POMISLIM NA TEBE
ANĐELE MOJ S NEBA
ŽELIM TE KO GLADAN HLEBA...

A ja se bio ponadao da ću se izvući objavljivanjem tuđih Malo me sramota vas afirmiranih pjesnika ali što sam zakuhao moram i posrkati
Kolega Purić je tražio ljubavnu, i mada nisam baš najjači u tom žanru, probat ću pa što bude

BRAVOOOOO!

Herzlichen Dank! Many thanks! Puno hvala!

Literarna sekcija: bojnik, boske i dpuric, naredbom komandanta, nagradno odsustvo 7 dana.

Boske svaka čast, bravo majstore, a vama druže vodniće hvala na nagradnom odsustvu, iskoristit ću ga za poboljšanje pjesničko-borbene gotovosti.

Hvala na podršci, nagradnom i naravno lijepim stihovima koji se ovdje mogu pročitati. Moramo se pojačati najmanje na snagu jednog odjeljenja, znači novi regruti su više nego dobrodošli

Stazio (citat):

Literarna sekcija: bojnik, boske i dpuric, naredbom komandanta, nagradno odsustvo 7 dana.

Hvala, Mada licno mislim da ima jos forimasa - prikrivenih pesnickih dusa. Slobodno napred sa pesmama (makar onih iz rane mladosti koje ste negde zaturili- pronadjite ih) Poezija zahteva trenutak inspiracije i u tim trenucima moze da ispadne nesto. Forma nije bitna toliko, pesnicke slobode to dopustaju. Sa prozom je malo drugacija situacija.

Hvala na pozivu drugovi, poslao sam jednu svoju i to mi je "norma" za 2 godine. Za inspiraciju mi treba jaka "južina" i da mi nije do zaje...cije.
Zato uživam u vašim pjesmama i maksimalno vas podržavam.

NESTAJEŠ
 
NEBO POSTEPENO POSTAJE PLAVO
POSLE DOSADNE KIŠE
ZBOG NEČEGA MI GOVORE - BRAVO
A TEBE NEMA VIŠE
 
TOČKOVI ŽIVOTA ODVEZLI SU TE - TAMO
I TI SI PROŠLA KROZ DUGU
BEZ ŠANSE DA SE VRATIŠ AMO
SVE DUBLJE TONEM U TUGU
 
KAKO JE DALEKO LJUBAVNA IDILA
ŠTO JE TRAJALA TRENUTAK PRE
NA NEBU VIŠE NEMA SIVILA
MENI SE ČINI DA ŽIVOT MRE
 
OBUZIMA ME TEŠKA DOSADA
KROZ GLAVU LETI FILM ŽIVOTA
NA TVOJOJ JAHTI MOBILNA POSADA
PLOVIŠ U SUNOVRAT
ČEKA TE - GOLGOTA

MODRA RIJEKA

Nitko ne zna
gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još huđe i još luđe
Preko mornih preko gorkih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače
Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I jos huđe i jos luđe
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke…

Mak Dizdar

dpuric

"...ploviš u sunovrat
čeka te-golgota"

Mračni, sumorni stihovi koji podcrtavaju tvoju ojađenost. Nisi oprostio ali nisi ni prebolio.

PS: naravno, ovaj komentar se odnosi samo na stihove jer znam da pjesnici često pišu u prvom licu jednine iako pjesma nije biografska.

Evo jedne pjesme koja nas je ubijala u pojam dok smo služili vojni rok:
 
PIŠI MI
 
Dugo nisam vidio
svoj rodni kraj
proljece je sada
mene obuze sjeta
 
Ja ti pisem pismo stari
prijatelju moj
daj mi reci sto ima novo
sve mi reci sto znas
 
I dal jos svirate
nocu pored rijeke
sad je doslo lijepo vrijeme
pjevate li one nase pjesme
 
Da li ponekad sretnes moju dragu
jel jos uvijek onako lijepa
pita li za mene i dal' me ceka
pisi mi sve
 
Jutrom kad se budim cesto
tuzan sam
noci su moje duge
pozdravi drustvo i druge
 
Ja ti pisem pismo stari
prijatelju moj
daj mi reci sto ima novo
sve mi reci o njoj

Corto Maltese. Drugovi nemojte mi zamjeriti, za mene je i ovaj strip "čista poezija".  
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Stazio (citat):

Drugovi nemojte mi zamjeriti, za mene je i ovaj strip "čista poezija".  

 
Također drugovi, nemojte ni meni. I Jeremiah je u toj 'kategoriji'........
 
 

Boske (citat):

dpuric

"...ploviš u sunovrat
čeka te-golgota"

Mračni, sumorni stihovi koji podcrtavaju tvoju ojađenost. Nisi oprostio ali nisi ni prebolio.

PS: naravno, ovaj komentar se odnosi samo na stihove jer znam da pjesnici često pišu u prvom licu jednine iako pjesma nije biografska.

Jbg, meni inspiracija za pisanje stihova uglavnom dolazi u nekim - retkim trenucima melanholije. Manje-vise to se u mojim pesmama i moze videti

Pisano na pijesku

Da su ljepota i zavodljivost
Samo dašak i treptaj,
Da zanosima, nježnosti,
Ljupkosti brzo dođe kraj:
Oblak, cvijeće procvalo,
Mjehuri od sapunice,
Pogled žene u zrcalo,
Dječji osmijeh, krijesnice,
I još mnogo stvari tamo,
Da tek otkrivene nestaju,
Ćuh mirisa da su samo,
Dašak vjetra tek da traju,
To, nažalost, dobro znamo.
Al’ trajnost i krutost nama
Vrijednosti nisu znatne:
Kao dragulj hladnog plama
Il’ blistave poluge zlatne;
I zvijezde, što ih ima,
Daleke i tuđe, ne sliče
Više nama prolaznima,
Niti nam svjetlo dušu tiče.
Ne, već se čini, sve istinsko, -
K’o ljepota neke skladbe, -
Propasti i smrti blisko,
A najljepše: zvuci glazbe,
U nastanku već prestaju,
I gube se, i prolaze,
Lahore, struje, nestaju
I s dahom tuge odlaze,
Jer za srce udar jedan
Ne daju se zadržati;
Ton za tonom tek odsviran,
U hipu će već nestati.
I srce je naše prolaznom,
Onom što teče, životu,
Odavno kao brat bratu,
A ne onom čvrstom, trajnom.
Brzo nas umara trajnost;
Zvijezda, dragulj, litice,
Nas, koji smo prolaznost,
K’o mjehur od sapunice,
S dušom vjetra, s vremenom vjenčani,
Sa rosom na listu ruže,
Ili zov ptice na grani,
Krâj igre oblaka što kruže,
Duga, il’ je snijeg sjao,
Cvijet kad ga leptir trzne,
Il’ zvonak smijeh nas okrzne, -
To za nas može biti smisao,
Radost il’ bol. Mi volimo
Što je nama slično, štoviše:
Mi razumijemo
Što vjetar na pijesku piše.
Hermann Hesse

Vojnička pesma
 
Majka place, ocu suze liju
svog jedinca prate u armiju
ded se stari na baku naslanja
krajem od sesira on suze zaklanja
 
Zbogom, sine, zbogom, rode
zuri da ti voz ne ode
putuj, sreco, i pazi na sebe
mislicemo svi na tebe
 
Stric i ujak digli case svoje
nas vojnice tepaju oboje
a tetke se izdvojile same
suze brisu krajem od marame
 
Kraj kapije lepa cura stoji
jos ne place, a minute broji
zaplakace kad voz bude kren'o
izdrzati nece srce njeno

Brothers in arms (1985)
 
These mist covered mountains
Are a home now for me
But my home is the lowlands
And always will be
Some day you'll return to me
Your valleys and your farms
And you'll no longer burn
To be brothers in arms
 
Through these fields of destruction
Baptisms of fire
I've witnessed all your suffering
As the battle raged higher
And though they did hurt me so bad
In the fear and alarm
You did not desert me
My brothers in arms
 
There's so many different worlds
So many different suns
And we have just one world
But we live in different ones
 
Now the sun's gone to hell
And the moon's riding high
Let me bid you farewell
Every man has to die
But it's written in the starlight
And every line on your palm
We're fools to make war
On our brothers in arms
 
Mark Knopfler

Ali: ili nam život nešto novo nosi,
a duša nam znači jedan stepen više,
nebu, što visoko, zvezdano miriše,
il nek i nas, i pesme, i Itaku, i sve,
đavo nosi.

Miloš Crnjanski

ZA TEBE MOJA LJUBAVI

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Jacques Prévert

KAO SIZIF
 
SUDBINA COVEKA KAZU DA JE ZAPISANA
U NEKOJ KNJIZI GORE NA NEBU
TA KNJIGA VEC JE ISKRZANA
OD SILNIH RUKU STO PO NJOJ GREBU
 
KAZU...
 
JA NE VERUJEM U TE PRICE
KOJE SU PROIZVOD OBICNE MASTE
MENE SE SAMO MOZDA TICE
KAKO DA KRENEM SA MRTVE TACKE
 
KAKO SA STARTA DA KRENEM KA CILJU
KOJI SE BOLJI ZIVOT ZOVE
MOJE SE RUKE SILNO UPIRU
GURAJUC KAMEN DO NEVOLJE NOVE
 
A AKO IKAD TAJ KAMEN DOGURAM
DO VRHA BRDA GOLOG I STRMOG
MOZDA CU MALO BITI MAMURAN
MOZDA ME NA BRDU NADJU MRTVOG

Odlični misaoni stihovi kolega Puriću. Guramo svi iako znamo da nas na kraju tegobnog puta čeka smrt!