KALENDAR-vojno-politički događaji iz bliže i dalje prošlosti

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najsramotniji poraz američke vojske u povijesti - 1791.

Američki gubici iznosili su oko 95%, što ni prije ni kasnije nije zabilježeno u ratovima.
Od oko 1,000 američkih vojnika, jedva se 48 uspjelo izvući bez ozljeda.
Na današnji dan dogodila se bitka u kojoj je američka vojska doživjela najteži poraz u čitavoj svojoj povijesti.
Zanimljivo je da su joj taj poraz nanijeli američki Indijanci, tj. domorodačko stanovništvo Sjeverne Amerike.
Taj se poraz naziva Bitka kod Wabasha, i ujedno predstavlja najveću pobjedu Indijanaca nad bijelcima ikada.

Bitka se dogodila 1791. godine u blizini rijeke Wabash na američkom Srednjem Zapadu, otprilike na granici današnjih saveznih država Indiana i Ohio. Potrebno je poznavati povijesni kontekst da bi se razumjelo kako je do bitke došlo.
Naime, Sjedinjene Američke države izborile su nezavisnost od Velike Britanije svega 8 godina ranije.
Mirovnim ugovorom s Britancima, SAD-u je prepušteno golemo dotadašnje britansko područje u zaleđu američkih kolonija.
Naime, Britanija je SAD-u prepustila svu zemlju južno od Velikih jezera i istočno od rijeke Mississippi.
Mlade Sjedinjene Američke Države time su dobile ogroman teritorij naseljen uglavnom Indijancima.
Na tom teritoriju američki bijelci, dakako, nisu namjeravali pustiti Indijance da na miru žive, nego su ga odlučili kolonizirati i podvrći svojoj direktnoj vlasti.

Ogromni divlji teritorij o kojem je riječ, američka je vlada organizirala kao veliku upravnu jedinicu nazvanu Sjeverozapadni teritorij (Northwest Territory).
Na čelo mu je postavila guvernera, moćnog generala Arthura St. Claira (čita se kao Sinclair), inače škotskog porijekla.
On je ujedno bio glavni zapovjednik čitave američke vojske, što je dovoljno pokazivalo koliko je SAD važnosti polagao u vojno pacificiranje tog teritorija.

General St. Clair time je vladao nad ogromnim područjem Sjeverozapadnog teritorija od 670,000 četvornih kilometara (veće od Njemačke i Italije zajedno).
To područje danas pokrivaju američke savezne države Ohio, Indiana, Illinois, Michigan, Wisconsin i dio Minnesote.

Neprijateljstvo bijelaca i Indijanaca sve više je raslo, pa se general St. Clair uputio s vojskom pacificirati starosjedioce.
Imao je isprva oko 2,000 ljudi, no što su više ulazili u indijanski teritorij, sve je više vojnika dezertiralo.
Na kraju je St. Clairu ostalo svega oko 1,000 vojnika, a i oni su bili lošeg raspoloženja.

Indijanci su, naprotiv, bili vrlo borbeni.
Skupili su 1,000 ratnika pod vodstvom triju poglavica – Male kornjače (Little Turtle), Plave jakne (Blue Jacket) i Buckongahelasa.
Kad su se umorni Amerikanci utaborili kod rijeke Wabash, Indijanci su ugledali dobru priliku.
Naime, Amerikanci nisu izgradili nikakve utvrde, pa su bili posve nazaštićeni od napada.
Indijanci su napali na prepad, za vrijeme dok su bijelci doručkovali.

Nastalo je neviđeno klanje.
Od oko 1,000 bijelaca, jedva se 48 uspjelo izvući bez ozljeda.
Opkoljeni Amerikanci su u očaju stavili bajunete na puške i pokušavali jurišati na Indijance.
Ovi bi bijelce samo propuštali između svojih redova, tako da bajunete nisu djelovale, a zatim bi ih gonili s leđa i ubijali.

Američki gubici iznosili su oko 95%, što ni prije ni kasnije nije zabilježeno u ratovima.
Indijanaca je poginulo samo 21, a svega 40 ih je ranjeno.
Još danima su Indijanci kasnije spaljivali zarobljene bijelce.
General St. Clair uspio je pobjeći, a kad je došao k predsjedniku Washingtonu, ovaj je inzistirao na njegovoj ostavci na mjesto glavnog zapovjednika čitave američke vojske.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Operacija Baklja počela je 8. studenog 1942. i završila 11. studenog 1942. U cilju da ukliješte njemačko-talijanske snage, Saveznici (Amerikanci i britanski Commonwealth), iskrcali su se na afričkoj obali pod upravom Višijske Francuske, pod pretpostavkom da će tamo biti malo otpora. Kako bilo, snage Višijske Francuske pružile su oštar otpor Amerikancima kod Orana i Maroka. U Alžiru nije bilo otpora, jer su pripadnici Francuskog pokreta otpora izvršili udar na XIX. armiju Višijske Francuske i uhitili sve vojne zapovjednike prije nego što su se Saveznici iskrcali. Zbog toga, nije bilo otpora, a sam grad Alžir zauzet je istog dana s cijelim vojnim zapovjedništvom Sjeverne Afrike Višijske Francuske. Nakon tri dana razgovora i prijetnji, general Mark Clark i Eisenhower, prislili su Višijskog admirala François Darlana i generala Alphonsea Juina da narede prestanak oružanog otpora u Oranu i Maroku francuskih snaga pod uvjetom da Darlan bude na čelu administracije Slobodne Francuske. Otpor francuskih vojnika prestao je 10.-11. studenog. Tijekom Operacije Baklja, sukobili su se Američki brodovi protiv višijskih i njemačkih brodova u Pomorskoj bitci kod Casablance, koja je završila u odlučujućoj pobjedi Amerikanaca.
Savezničko iskrcavanje dovelo je u pitanje njemačku kontrolu nad Višijskom Francuskom (Operacija Anton). Dodatno su talijani zarobili francuske brodove kod Toulona, no to i nije bio neki uspjeh Talijana, s obzirom na to da su Francuzi uništili svoje brodove u Toulonu, da bi spriječili osovinsku uporabu brodova, a Višijska vojska u Africi pridružila se Saveznicima.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Andrej Tupoljev – tvorac zastrašujućih sovjetskih teških bombardera - 1888.

Andrej Tupoljev počeo je studirati aerodinamiku još znatno prije Oktobarske revolucije.
U doba Hladnog rata razvio je jedan od najpoznatijih bombardera u povijesti – Tupoljev Tu-95.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Taj teški strateški bombarder desetljećima je bio prijetnja građanima SAD-a zbog mogućnosti napada Sjeverne Amerike nuklearnim bombama.
Na današnji dan 10.11.1888. godine rođen je poznati ruski konstruktor zrakoplova Andrej Nikolajevič Tupoljev.
Rodio se u selu Pustomazovo sjeverno od Moskve, svega pola godine prije Adolfa Hitlera.
Tupoljev je počeo studirati aerodinamiku još znatno prije Oktobarske revolucije.
Nakon što su sovjeti došli na vlast postao je jedan od glavnih vođa razvoja zrakoplovnog dizajna.

U vrijeme Staljinovih čistki, Antonov je uhićen i stavljen u zatvor.
Ipak, nije smaknut, nego je nastavio raditi na svojim dizajnima u nekoj vrsti pritvora.
Oslobođen je tek 1944. godine.
Pri kraju Drugog svjetskog rata Tupoljev je na bazi američkih bombardera Boeing B-29 Supertvrđava (koji su nosili nuklearne bombe na Japan) izradio sovjetski bombarder Tu-4 kao gotovo jednaku kopiju.

Tek nakon Staljinove smrti Tupoljev je u punom smislu rehabilitiran u SSSR-u.
Dapače, imao je podršku novog sovjetskog lidera – Hruščova.
Tupoljev je u to vrijeme razvio jedan od najpoznatijih bombardera u povijesti Hladnog rata – Tupoljev Tu-95.
Tupoljev je doživio čak 85. godinu života, a umro je u Moskvi 1972. godine u doba vladavine Leonida Brežnjeva.

Državne nagrade:

trostruki heroj socijalističkog rada 1945., 1957. i 1972. godine,
četvorostruki dobitnik Staljinove nagrade 1943., 1948., 1949., i 1952. godine,
dobitnik Lenjinove nagrade 1957. godine,
dobitnik Državne nagrade SSSR-a 1972. godine,
dobitnik nagrade Žukovski SSSR-a 1958. godine,
dobitnik nagrade Leonardo da Vinci 1971. godine.

Odlikovanja:

osmostruki nositelj ordena Lenjina 1933., 1945., 1947., 2x 1949., 1953., 1958., i 1968. godine,
orden Oktobarske revolucije 1971. godine,
dvostruki nositelj ordena Crvene zastave za rad 1927. i 1933. godine,
orden Crvene zvijezde 1933. godine,
orden Suvorova II stupnja 1944. godine,
orden Domovinskog rata prvog stupnja,
orden Georgi Dimitrova (Bugarska 1964).


Medalje:

Značka časti (1936.),
Zlatna medalja FAI za zrakoplovstvo,
Zlatna medalja Osnivača zrakoplovstva Francuska (1971.)


Priznanja:

akademik Akademije znanosti SSSR-a,
deputat Vrhovnog Sovjeta SSSR-a,
general-pukovnik Tehničke službe-inženjerstvo,
počasni građanin Pariza (1964.), New Yorka (1968.) i grada Žukovskog, Moskovska oblast (1968.),
počasni član Kraljevskog zrakoplovnog društva V. Britanije (1970.),
počasni član Američkog instituta za aeronautiku i astronautiku (1971.),
Fakultet za zrakoplovstvo u Kazanu od 1973. godine nosi ime Tupoljeva,
podignut mu je spomenik (bista) u gradu Krimu,
po njemu su dobile naziv ulice u gradovima Donjecku, Kijevu, Pragu i Omsku.

Bombarderi: TB-1 • TB-3 • Tu-2 • Tu-4 • Tu-14 • Tu-16 • Tu-95 • Tu-22 • Tu-22M • Tu-160 • SB

Lovci/Presretači: I-4 • R-6 • Tu-28 • Tu-128

Bespilotne letjelice: Tu-121 • Tu-123 • Tu-139 Tu-141 • Tu-143 • Tu-243 • Tu-300

Izvidnički: Tu-126 • Tu-95 • ANT-3 • R-6 • MTB-1

Putnički: Tu-104 • Tu-114 • Tu-124 • Tu-134 • Tu-144 • Tu-154 • Tu-204 • Tu-334 • ANT-9

Pokusni: Tu-1 • Tu-8 • Tu-12 • Tu-70 • Tu-73 • Tu-74 • Tu-75 • Tu-80 • Tu-82 • Tu-91 • Tu-93 • Tu-98 • Tu-119 • Tu-125 • ANT-8 • ANT-14 • ANT-20 • I-12 • ANT-25

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osnovani američki marinci - 1775.

Izvorno su marinci činili naoružane vojnike na američkim brodovima i bili su zaduženi za borbu s neprijateljem čiji bi se brod napao.
Također, napadali bi luke u koje bi se brodovi iskrcali, a služili su i za sprečavanje pobuna na brodovima.
Na današnji dan 10.11.1775 godine osnovane su prve jedinice američkih marinaca, pa Marinski korpus Sjedinjenih Američkih Država (United States Marine Corps) danas slavi svoj rođendan.
Izvorno su marinci činili naoružane vojnike na američkim brodovima i bili su zaduženi za borbu s neprijateljem čiji bi se brod napao.

Zato su se njihove kabine nalazile između časničkih i onih posade.
Danas marinci raspolažu s preko 200,000 vojnika (veći su od cjelokupnih vojski mnogih zemalja, uključujući Hrvatsku, Izrael i regularnu vojsku Velike Britanije).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Danas su "časni marinci" sredstvo  koje se koristi već 239 godina za pljačku i porobljavanje po cijeloj kugli zemaljskoj. Moje osobno mišljenje.

vargas (citat):

Danas su "časni marinci" sredstvo  koje se koristi već 239 godina za pljačku i porobljavanje po cijeloj kugli zemaljskoj.
Moje osobno mišljenje.

Vargas.
Daj mi nađi neku vojsku na ovoj zemaljskoj kugli koja je ratovala pošteno i časno.!
Na ovim stanicama F.B.P.N. JNA ne smijemo pisati o novonastalim balkanskim vojskama ali eto možemo o onima koji nam ništa ne znače niti ih dobro poznajemo.
Tako sam stavio i ovo o ovim američkim marincima.
A da su oni krasni vojnici eeeeee pa nisu.
I oni su radili svašta.
Evo jedna slika gdje su oni malko "izletjeli iz stroja".
Toga ima u svakoj vojsci.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Obletnica konca 1. sv. vojne.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Bitka kod Batine (ili Batinska bitka) je vođena između 11. i 19. studenoga 1944. između jedinica NOVJ i Crvene armije s jedne strane i jedinica Wehrmachta i njegovih saveznika s druge strane. Cilj jedinica NOVJ je bio oslobađanje Baranje, a sovjetske armije je bio da uspostavi mostobran za prelazak svojih tenkovskih jedinica na desnu stranu Dunava radi lakšeg zauzimanja Mađarske. S druge strane Nijemci su se trudili omogućiti povlačenje njemačkih i ostalih jedinica preko Hrvatske i Slovenije u Austriju. Batinska bitka okončana je pobjedom jedinica NOVJ i Crvene armije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poljaci upotrijebili rakete protiv Turaka Osmanlija – 1673.

Poljske trupe u Bitki kod Hotina predvodio je znameniti vojskovođa Ivan Sobjeski, koji je nedugo nakon te pobjede izbran za poljskog kralja.
On je postao slavan kad je 1683. godine oslobodio Beč od velike opsade Turaka Osmanlija.
Na današnji dan 11.11.1673. godine poljske su trupe upotrijebile rakete protiv vojske Osmanskog Carstva u Bitki kod Hotina.
Radilo se o raketama zamišljenim od strane Kazimierza Siemienowicza, stručnjaka za naoružanje i vojnog inženjera.
Zanimljivo je da je Kazimierz Siemienowicz u svom djelu o vojnoj artiljeriji, zvanom Artis Magnae Artilleriae, već u 17. stoljeću predvidio čak i rakete s više stupnjeva pogona.
Poljske trupe u Bitki kod Hotina predvodio je znameniti vojskovođa Ivan Sobjeski, koji je nedugo nakon te pobjede izbran za poljskog kralja (kao Ivan III. Sobjeski).
On je postao slavan kad je 1683. godine oslobodio Beč od velike opsade Turaka Osmanlija (posljednje opsade u kojoj su oni pokušali osvojiti Beč).
Za vrijeme spomenute Bitke kod Hotina imao je Sobjeski funkciju velikog krunskog hetmana, što je bio najviši zapovjednički položaj u tadašnjoj poljskoj vojsci.
Inače, mjesto Hotin, kod kojeg se održala bitka, nalazi se na području današnje Ukrajine, nedaleko od tromeđe Ukrajine, Moldavije i Rumunjske.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dva američka admirala poginula u noćnom okršaju s Japancima - 1942.

Na današnji dan 13.11.1942. godine poginula su u borbenoj akciji čak dva američka admirala - Daniel J. Callaghan i Norman Scott.
Radilo se o poznatoj Bitki kod Guadalcanala u Drugom svjetskom ratu, kad se američka ratna mornarica suprotstavila japanskoj.
Njih dvojica bili su, začudo, ujedno i jedini američki admirali koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata poginuli u pomorskoj bitki površinskih brodova.
Obojica su posmrtno odlikovani najvišim američkim vojnim odlikovanjem – znamenitom Medaljom časti (Medal of Honor).

Admirali Callaghan i Scott obojica su imali čin kontraadmirala (Rear Admiral).
Callaghan je kao svoj admiralski brod koristio USS San Francisco – tešku krstaricu dugu gotovo 180 metara.
Scottov admiralski brod bila je krstarica USS Atlanta.

Do bitke s japanskim brodovima došlo je usred noći, u vrijeme kad nije bilo ni mjesečine.
Nastao je pravi kaos jer su se japanski i američki brodovi teško mogli razlikovati u potpunom mraku.
Izgleda da je Callaghanova teška krstarica slučajno pogodila Scottovu Atlantu, koja je bila već prije oštećena japanskim torpedom.
Bilo kako bilo, admiral Scott poginuo je na Atlanti.

Japanski brodovi koncentrirali su zatim topovsku vatru na glavni američki brod – spomenutu Callaghanovu tešku krstaricu San Francisco.
Granate su raznijele zapovjedni most na tom brodu i admiral Callaghan poginuo je, zajedno s kapetanom broda i većinom zapovjednog osoblja.
Inače, mjesto gdje su admirali poginuli naziva se „Ironbottom Sound" (Tjesnac sa željeznim dnom) zbog velikog broja ondje potopljenih brodova.

Vojnik Graničar (citat):

Dva američka admirala poginula u noćnom okršaju s Japancima - 1942.

Šjor admirale, prešao sam te za 12 minuta. 
Moramo se dogovoriti koji će od nas potopiti Kirishimu, da ne dupliramo kapacitete. 

Stanko1 (citat):

Vojnik Graničar (citat):

Dva američka admirala poginula u noćnom okršaju s Japancima - 1942.

Šjor admirale, prešao sam te za 12 minuta. 
Moramo se dogovoriti koji će od nas potopiti Kirishimu, da ne dupliramo kapacitete. 

Neka generali moje izbrišu.
Problem rješen.
Nastavljamo dalje.

Vojnik Graničar (citat):

Neka generali moje izbrišu. Problem rješen. Nastavljamo dalje.

Ja tu ne vidim nikakav problem. Neka generalštab odluči kako hoće, ali ja bih ostavio i jedno i drugo - od viška glava ne boli.

Ipak tvoje štivo je puno bolje pa neka tvoje ostane.
A moje neka generali obrišu bez milosti.

Vojnik Graničar (citat):

Njih dvojica bili su, začudo, ujedno i jedini američki admirali koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata poginuli u pomorskoj bitki površinskih brodova.

Ne budi mi potuženo ako dometnem poneku riječ.
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Verovatno zavisi od istoricara. Najcesce se kao prekretnica uzima Midway, mada je na Pacifiku verovatno  najznacanija bitka bila na filipinskom moru , ili kako se na engleskom zove "great marianas turkey shoot". Nakon toga, japanska mornarica je izgubila mogucnost ofanzivnih akcija. Radi poredjenja, u Evropi bi ekvivalent bio Kursk.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Operacija Crusader bila je prva pobjeda britanskih kopnenih snaga nad njemačkim u Drugom svjetskom ratu. Podaci o obostranim gubicima su kao i obično proturječni, no najčešće se navodi da je Osovina nepovratno izgubila 38.000 vojnika, 340 tenkova i preko 300 aviona. Britanski nepovratni gubici iznosili su 17.000 vojnika, 280 tenkova i 300 aviona.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Ako se dobro sećam poštar si bio do penzionisanja.
Mislim da si pogrešio odabir profesije, trebalo je da budeš istoričar i to vojni i da predaješ taktiku.
Svaka čast na iscrpnom objašnjenju događaja Staljingradske bitke.

Zato od mene plusić

013gonzo (citat):

Ako se dobro sećam poštar si bio do penzionisanja.
Mislim da si pogrešio odabir profesije, trebalo je da budeš istoričar i to vojni i da predaješ taktiku.
Svaka čast na iscrpnom objašnjenju događaja Staljingradske bitke.

Zato od mene plusić

Hvala na plusiću i na komplimentu.
Ja sam diplomirani politolog po obrazovanju, bio poštarčina po struci, novinar ''u fušu'' (uređivao sam poštanske časopise i pisao članke za honorar, a objavljivao sam ponešto i u Areni, Večernjem listu, pokojnom Vjesniku i nekim stručnim časopisima), piskaralo po strasti, a po sposobnostima od koječega po malo. Neke moje bivše kolegice i kolege u Pošti govorili su mi da sam trebao biti advokat (imam zapisano dosta zgoda iz poštanske karijere, pa ako bude interesa...), a ovo je prvi put da sam promoviran u vojnog istoričara.
Inače je povijest/istorija, kako općenita tako i vojna, područje mog interesa od malih nogu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najodlikovaniji sovjetski vojnik - maršal Georgij Žukov - 1896.


Maršal Žukov znamenit je po tome što je jedini vojnik u povijesti SSSR-a koji je četiri puta odlikovan titulom heroja Sovjetskog Saveza (na gornjoj slici vide se njegove 4 zlatne zvijezde heroja na lijevoj strani grudi).
Još je samo lider Leonid Brežnjev bio četverostruki heroj, ali su njegova odlikovanja malo vrijedila, jer su mu ih rutinski dodijeljivali za rođendane.
Zanimljivo je da je Žukov u Jugoslaviji dobio njeno najviše odlikovanje – Orden slobode.
To je odlikovanje bilo višeg ranga čak i od jugoslavenskog narodnog heroja, a dobilo ga je samo 7 ljudi.
Na današnji dan 19.11.1896. godine rođen je najodlikovaniji maršal u povijesti Sovjetskog Saveza i Rusije – znameniti Georgij Žukov.
Rođen je u siromašnoj seoskoj obitelji, oko 80 kilometara od Moskve.
Njegovo skromno podrijetlo zapravo mu je kasnije koristilo u karijeri jer se takve ljude često preferiralo u sovjetskom sustavu.

Zanimljivo je da je Žukov započeo vojnu karijeru još u Ruskoj carskoj vojsci, gdje je odlikovan Križem sv. Jurja (znameniti ruski Georgijevski križ s narančasto-crnom vrpcom).
Kasnije se Žukov pridružio boljševicima i postao im dragocjenim članom.

Žukov je napredovao po činovima, koji su 1930-tih godina u Sovjetskom Savezu imali zanimljive nazive.
Naime, u to doba, da bi se Crvena armija razlikovala od drugih vojski na svijetu, uklonjeni su zapadnjački činovi majora, pukovnika, generala itd. Umjesto njih uvedeni su činovi kao KOMBRIG (za zapovjednika brigade), KOMPOLK (za zapovjednika pukovnije), KOMBAT (za zapovjednika bataljuna) itd.

Žukov je već uoči drugog svjetskog rata napredovao do visokog čina KOMKOR-a (zapovjednik korpusa) – što zapravo odgovara korpusnom generalu.
Godine 1940. u SSSR su vraćeni generalski činovi, kakvi se koriste i drugdje u svijetu.
Žukov je uskoro postao general armije, a tijekom Drugog svjetskog rata dobio je i najviši čin – maršala Sovjetskog Saveza.

Žukov je dobio i još više odlikovanje od heroja Sovjetskog Saveza.
Bio je to znameniti Orden pobjede, jedan od najrjeđih na svijetu.
Ukupno ga je dobilo samo 15 građana SSSR-a, a Žukov ga je dobio čak dva puta.
Samo Staljin i maršal Vasiljevski su uz Žukova dva puta dobili Orden pobjede.
Od stranaca, jedan Orden pobjede dobio je i Josip Broz Tito.

Zanimljivo je da je Žukov u Jugoslaviji dobio njeno najviše odlikovanje – Orden slobode.
To je odlikovanje bilo više čak i od jugoslavenskog narodnog heroja, a dobilo ga je samo 7 ljudi tijekom povijesti socijalističke Jugoslavije (uz Žukova još i poznati domaći heroji poput Tita, Koče Popovića i Koste Nađa).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Katolički svećenik koji je dobio najviše američko vojno odlikovanje (Medal of Honor) - 1967.

Velečasni Watters barem je četiri puta na današnji dan izašao pred neprijateljsku vatru da dopremi ranjene vojnike na sigurno.
Iskazao se pružajući pomoć ranjenima, pomažući kod njihove evakuacije i bodreći ih.
Na današnji dan 19.11.1967. godine poginuo je američki katolički svećenik Charles J. Watters.
Velečasni Watters bio je kapelan u Američkoj vojsci, s činom bojnika.
Poginuo je u Vijetnamu, u Bitki kod Dak Toa, jednoj od najkrvavijih tijekom Vijetnamskog rata.
Charles J. Watters rođen je na širem području New Yorka.
Zaređen je za katoličkog svećenika kad mu je bilo 26 godina.
Službovao je u župama u blizini New Yorka, a kasnije je ušao u Američku vojsku kao vojni kapelan.
U Vijetnam je poslan 1966. godine, s američkim trupama.
Na današnji dan kod Dak Toa u južnom dijelu Vijetnama, nedaleko od tromeđe Vijetnama, Kambodže i Laosa, velečasni Watters stradao je tijekom teške bitke između američkih i komunističkih postrojbi.
Watters je, prema izvještaju, nenaoružan nesebično pomagao vojnicima, pružajući pomoć ranjenima, pomažući kod njihove evakuacije i bodreći ih. Davao je i posljednje sakramente umirućima.
Dok je pomagao kod trijaže ranjenika, mjesto na kojem se nalazio pogodila je bomba teška oko 227 kilograma.
Posmrtno je za svoja junačka djela tijekom te bitke velečasni Watters odlikovan najvišim američkim vojnim odlikovanjem – poznatom Medaljom časti (Medal of Honor).
On je jedan od sedam kapelana u Američkoj vojski koji su dobili to najviše odlikovanje tijekom povijesti.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Amerikanci počinili strahoviti masakr civila u Vijetnamu - 1969.

U američkoj vojsci pokrenuta je istraga, no osuđen je samo jedan jedini vojnik - potporučnik William Calley.
On je osuđen na doživotni zatvor, no odslužio je samo 3 i pol godine i to u kućnom pritvoru.
Fotografije tog masakra snimili su sami američki vojnici (slika gore).
Na današnji dan 20.11.1969 godine su američke novine Plain Dealer objavile slike masakra u Vijetnamu koji je počinila američka vojska.
Masakr se dogodio u selu My Lai, a ubijeno je između 347 i 504 civila.
Ubijeni su bili nenaoružani, većinom žene i djeca, pa čak i bebe.
U američkoj vojsci je pokrenuta istraga, no osuđen je samo jedan jedini vojnik -potporučnik William Calley.
On je osuđen na doživotni zatvor, no odslužio je samo 3 i pol godine i to u kućnom pritvoru.
Fotografije masakra snimili su sami američki vojnici.
Kad su fotografije izašle u novinama, došlo je do velikog uzbuđenja u javnosti i još se jače razvio pokret protiv američkog angažmana u Vijetnamu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Koliki su kvocijent inteligencije (IQ) imali nacistički vođe? - 1945.

Donosimo popis kvocijenata inteligencije nacističkih vođa kojima je suđeno na poznatom Nürnberškom procesu.
Naime, američki vojni psiholog G.M. Gilbert pomoću testova je izmjerio inteligenciju nacističkih optuženika na tom procesu, a njegovi su nalazi sačuvani do danas.
Na današnji je dan 20.11.2014.godinr , šest i pol mjeseci nakon kraja Drugog svjetskog rata, počelo suđenje u Nürnbergu.
Na tom se suđenju sudilo samo dvadesetčetvorici najviše pozicioniranih njemačkih ratnih zločinaca (drugima su suđenja organizirana kasnije zasebno).
Optuženici su bili:
zapovjednik Luftwaffe Hermann Göring,
Hitlerov zamjenik Rudolf Hess,
feldmaršal Wilhelm Keitel,
Hitlerov osobni tajnik Martin Bormann,
šef diplomacije Joachim von Ribbentrop,
Hitlerov vicekancelar Franz von Papen,
SS-Obergruppenführer Ernst Kaltenbrunner (najviši pripadnik SS-a koji je preživio kraj rata),
ministar gospodarstva dr. Hjalmar Schacht,
veliki admiral Karl Dönitz,
ministar vanjskih poslova Konstantin von Neurath,
vođa Hitlerjugenda Baldur von Schirach,
ministar naoružanja Albert Speer (glavni arhitekt Reicha),
veliki admiral Erich Raeder,
nacistički novinar Hans Fritzsche,
novinski nakladnik Julius Streicher,
industijalac Gustav Krupp,
generalni guverner dijela okupirane Poljske Hans Frank,
ministar unutarnjih poslova Wilhelm Frick,
vojni strateg Alfred Jodl,
vođa Njemačkog radničkog fronta Robert Ley,
autor rasne teorije Alfred Rosenberg,
opunomoćenik programa robovskog rada Fritz Sauckel,
provoditelj Anschlussa Arthur Seyss-Inquart
i predsjednik Reichsbanke Walther Funk.
Donosimo popis izmjerenih kvocijenata inteligencije nacističkih vođa:

1. Hjalmar Schacht 143
2. Arthur Seyss-Inquart 141
3. Hermann Goering 138
4. Karl Doenitz 138
5. Franz von Papen 134
6. Eric Raeder 134
7. Dr. Hans Frank 130
8. Hans Fritsche 130
9. Baldur von Schirach 130
10. Joachim von Ribbentrop    129
11. Wilhelm Keitel 129
12. Albert Speer 128
13. Alfred Jodl 127
14. Alfred Rosenberg 127
15. Constantin von Neurath     125
16. Walther Funk 124
17. Wilhelm Frick 124
18. Rudolf Hess 120
19. Fritz Sauckel 118
20. Ernst Kaltenbrunner 113
21. Julius Streicher 106

[You must be registered and logged in to see this image.]

U jugoslovenskom susjedstvu bile su američke nuklearne rakete - 1962.

Na kraju su Kennedy i Hruščov postigli dogovor; Sovjeti će ukloniti rakete s Kube, ali će i Amerikanci ukloniti svoje rakete iz Turske i južne Italije.
Naime, u našen susjedstvu u Italiji postojali su lanseri s moćnim američkim nuklearnim raketama tipa Jupiter (slika gore).
Na današnji dan 20.11.1962 godine Sjedinjene Američke Države konačno su prekinule blokadu Kube, što je označilo završetak jedne od najopasnijih epizoda u povijesti Hladnog rata.
Dapače, Kubanska raketna kriza predstavljala je jedno od razdoblja u povijesti u kojem je čovječanstvo došlo najbliže rubu nuklearnog uništenja.

Cijela kriza započela je nešto više od mjesec dana ranije, kad su Amerikanci postali svjesni da sovjeti postavljaju nuklearne rakete na Kubu.
Naime, američki izviđački zrakoplovi tipa U-2 snimili su lokacije na Kubi na kojim su se gradili lanseri za sovjetske nuklearne rakete tipa SS-4 (NATO naziv Sandal, sovjetski naziv R-12 Dvina).

Rakete SS-4 predstavljale su izravnu prijetnju kontinentalnom dijelu SAD-a.
Naime, riječ je o raketama dometa preko 2,000 kilometara.
Budući da je Kuba razmjerno blizu SAD-a, te su rakete mogle u kratkom vremenu razoriti znatan broj ciljeva.
Riječ je o prilično velikim raketama, dužine čak preko 22 metra (kao zgrada sa sedam etaža).
Što je najgore, te su rakete mogle nositi termonuklearne glave snage do 2.3 megatona.
Dakle, svaka raketa je mogla napraviti eksploziju oko 144 puta jaču od one u Hirošimi!

Američki predsjednik Kennedy reagirao je uvođenjem pomorske blokade Kube.
Stanje je postajalo sve napetije.
Ipak, na kraju su on i Hruščov postigli dogovor – Sovjeti će ukloniti rakete s Kube, ali će i Amerikanci ukloniti svoje rakete iz Turske i južne Italije (u našen susjedstvu u Italiji postojali su lanseri s moćnim američkim nuklearnim raketama tipa Jupiter, koje bi u slučaju rata vjerojatno prelijetale preko hrvatskog teritorija upućene prema ciljevima u Sovjetskom bloku).

Na današnji dan u 18:45 po kubanskom vremenu, Amerikanci su prekinuli blokadu, nakon što su sovjeti doista u prethodnim tjednima na brodovima odnijeli 42 rakete s Kube.
U svijetu je zavladao osjećaj olakšanja kad se situacija smirila.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Okinawa – domovina karatea i glavno američko uporište u japanskom dvorištu - 1969.

Amerikanci su tijekom Drugog svjetskog rata osvojili otok Okinawu od Japana uz goleme žrtve na obje strane.
Do 1969. godine SAD je držao čak oko 50,000 svojih vojnika u bazama na području Okinawe.
Na današnji dan 21.11.1969. godine dovršeno je dogovaranje o povratku otoka Okinawe iz posjeda SAD-a u posjed Japana.
Naime, Okinawa je nakon Drugog svjetskog rata bila američki teritorij.
Široko je poznata Bitka za Okinawu, u kojoj su Amerikanci tijekom rata osvojili taj otok od Japana uz goleme žrtve na obje strane.

Do 1969. Amerikanci su držali čak oko 50,000 vojnika u svojim bazama na području Okinawe.
Zbog velikog strateškog značenja, Okinawu su  nazivali i "The Keystone of the Pacific" (Zaglavni kamen Pacifika).
Spomenimo da je Okinawa i rodno mjesto karatea, a tu su vještinu Amerikanci usvajali boraveći na otoku.

Na Okinawu su Amerikanci dopremili i svoje nuklearne bombe, možda i do 1000 bojnih glava.
Po sporazumu dogovaranom na današnji dan, SAD je mogao zadržati vojne baze na Okinawi, ali je trebao iz njih ukloniti nuklearno oružje.

Premda je sporazumom Okinawa doista vraćena u japansko vlasništvo, SAD je iskoristio mogućnost držanja vojnih baza na njoj.
I danas se na Okinawi nalaze desetci tisuća pripadnika američkih oružanih snaga.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvo spominjanje vatrenog oružja u Hrvatskoj? - 1351.

Vjerojatno se radilo o metalnoj cijevi iz koje se pomoću baruta ispucavao projektil.
Na današnji dan 22.11.1351. godine Malo vijeće Dubrovačke Republike sklopilo je ugovor sa stanovitim Nikolom Teutonicusom o izradi jedne spingarde.
Postoje pretpostavke da bi to mogao biti prvi zapis o vatrenom oružju na hrvatskim prostorima.
Teško je točno reći što se podrazumijevalo pod navedenom spingardom.
U talijanskom i španjolskom govornom području to je bila oznaka za rani oblik vatrenog oružja iz 14. stoljeća.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vjerojatno se radilo o metalnoj cijevi iz koje se pomoću baruta ispucavao projektil, pri čemu su dimenzije spingarde bile znatno manje od topa.
Prema tome, spingarda je bila ponešto slična rudimentarnom obliku puške.
Ipak, nije isključena mogućnost da je spingarda koja je 1351. godine spomenuta u Dubrovniku bila i hladno bacačko oružje.
Bilo kako bilo, i prvi sljedeći spomen vatrenog oružja na hrvatskom prostoru nastao je u Dubrovniku.
Riječ je o topovima koji se spominju u jednom zapisu iz 1378. godine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Torpediran američki nosač zrakoplova USS Liscome Bay – 1943.

Na današnji dan 24.11.1943. godine torpediran je američki nosač zrakoplova USS Liscome Bay.
Pogodila ga je torpedom japanska podmornica I-175 na Tihom oceanu, u ranim jutarnjim satima današnjeg dana.
Radilo se o izvanredno razornom pogotku jer je torpedo detonirao brodsko skladište bombi.
Navodno je eksplozija bila toliko jaka da je iz daljine brod na trenutak izgledao kao narančasta lopta vatre.
Zbog goleme rupe koja je nastala od detonacije, USS Liscome Bay vrlo je brzo potonuo, tako da se spasio samo manji dio njegove posade.
Od 916 ljudi koji su u trenutku pogotka torpedom bili na nosaču zrakoplova, spašena su samo 272 čovjeka.
Poginule su ukupno 644 osobe, od čega 53 časnika i 591 mornar.
S brodom je potonuo u smrt i admiral Henry M. Mullinnix koji je bio na njemu kao zapovjednik grupe nosača zrakoplova.
Poginuo je i kapetan Wiltsie, zapovjednik USS Liscome Baya, a i proslavljeni Afroamerički brodski kuhar Doris Miller.
Širokoj je publici Doris Miller poznat iz filma Pearl Harbour, u kojem ga je glumio oskarovac Cuba Gooding Jr. (Doris Miller uspio je preživjeti napad kod Pearl Harboura, pri čemu se proslavio spasivši mnoge svoje kolege mornare).

[You must be registered and logged in to see this image.]

General koji nikada nije izgubio niti jednu bitku - 1729.

Na današnji dan 23.11.1729. godine rođen je jedan od najslavnijih vojskovođa u ruskoj povijesti - Aleksandar Vasiljevič Suvorov.
On navodno spada u rijetke zapovjednike koji nikada nisu izgubili niti jednu bitku tijekom svoje karijere.
Dapače, čini se nevjerojatnim podatak da je Suvorov pobijedio čak u 93 bitke tijekom svoje 52-godišnje vojne karijere, a da pritom nije izgubio nijednu.

Suvorovljev vojni čin zanimljiv je slučaj.
Naime, on ne samo da je dobio čin feldmaršala, nego je proglašen čak i generalissimusom.
Zanimljivo je da je taj najviši čin postojao u carskoj Rusiji izgleda dugo vremena prije nego što ga je Staljin dobio 1945. godine.

Čak je i u SSSR-u Suvorov bio cijenjen, premda je pripadao feudalnom dobu.
Naime, sovjeti su dodijeljivali Red Suvorova za ratne zasluge.
Za svoju službu Suvorov je nagrađen visokim titulama od čega je zanimljiva titula "talijanskog kneza" (ruski князь Италийский).
Tu je titulu Suvorov dobio nakon nevjerojatne vojne akcije koju je poduzeo u Italiji protiv francuske revolucionarne vojske.
Naime, Suvorov je poveo rusku vojsku preko Alpa sve do daleke Italije i Švicarske, gdje se sukobio s Francuzima.

Postoji mišljenje da je Suvorov bio u stanju zaustaviti Napoleona Bonapartea samo da je uspio još koju godinu poživjeti.
Umro je 1800. godine s punih 70 godina života.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetski podmornički kapetan koji je torpedima pobio preko 13,600 ljudi.

Na današnji dan 25.11.1963. godine umro je sovjetski podmornički kapetan Aleksandar Marinesko.
On je zapovijedao podmornicom S-13 koja je u Drugom svjetskom ratu potopila njemački brod Wilhelm Gustloff na kojem je bilo oko 10,000 ljudi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Procjenjuje se da je pri potonuću tog broda poginulo do 9,400 ljudi, a samo je mali dio spašen.
Zbog toga se potapanje Wilhelma Gustloffa smatra najvećim pomorskim gubitkom ljudskih života u čitavoj svjetskoj povijesti.

Kapetan Aleksandar Marinesko uspio je samo 11 dana nakon potapanja Wilhelma Gustloffa potopiti još jedan nacistički brod - General von Steuben. S tim je brodom otišlo u smrt još vjerojatno preko 4,200 ljudi.
Dakle, potapanjem samo tih dvaju brodova kapetan Marinesko pobio je oko 13,600 ljudi.
Dapače, potopio je i druge brodove tijekom rata, tako da je nakupio ukupno 42,000 bruto registarskih tona.
Time je postao i najuspješniji sovjetski podmornički zapovjednik uopće.

Kapetan Marinesko zapravo je bio rumunjskog podrijetla.
Naime, bio je sin rumunjskog mornara Iona Marinescua, koje se doselio u Rusiju i promijenio prezime iz Marinescu u Marinesko.
Majka kapetana Marineska bila je Ukrajinka.
Mladi je Aleksandar Marinesko postao mornarički časnik, a zatim i podmornički zapovjednik.
Dospio je do čina kapetana treće klase.
Nakon rata sovjeti ga nisu cijenili unatoč podmorničkim uspjesima.
Dapače, čak je i degradiran zbog navodnog pijanstva i zanemarivanja dužnosti.
Na današnji dan umro je u Lenjingradu u starosti od 50 godina.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stanko1 (citat):

Na Zapadu su pokušavali prikazati potapanje Wilhelma Gustloffa i Steubena kao ratne zločine sovjetske strane.
Za to nema nikakvog uporišta u međunarodnom ratnom pravu - oba broda su bila klasificirana kao pomoćni brodovi Kriegsmarine i što je važnije plovili su zamračeni.
Sanitetski brod mora biti označen vidljivim znakovima Crvenog križa koji noću moraju biti osvijetljeni posebnim reflektorima i njegov prolazak mora biti najavljen i odobren od druge ratujuće strane.
Dakle, bili su legitimni vojni ciljevi.
Naravno da je šteta izgubljenih ljudskih života bez obzira na nacionalnost jer se radilo uglavnom o civilima.

Gdje oružje vlada tu nema prava ni pravde.
Pogledaj malo video uratke koje dolaze sa područja kojim vlada ISIL.!!!
Još se i hvale svim i svačim što je protivno svim ratnim pravima.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Američki pilot junački spasio cijelu jedinicu - 1968.

Pilot James P. Fleming učinio je junačko djelo zbog kojeg je dobio najviše američko vojno odlikovanje – Medalju časti (Medal of Honor).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dobitnici tog odlikovanja imaju niz povlastica, primjerice čak im i generali po običaju prvi salutiraju.
Na današnji je dan 26.11.1968. godine američki pilot helikoptera James P. Fleming učinio herojsko djelo zbog kojeg je kasnije dobio najviše američko vojno odlikovanje – Medalju časti (Medal of Honor).
Dobitnici tog odlikovanja imaju niz povlastica, primjerice čak im i generali prvi salutiraju.

Fleming je na današnji dan spasio jedinicu Zelenih beretki za vrijeme Vijetnamskog rata.
Šest pripadnika te jedinice našlo se odsječeno na obali rijeke, pri čemu su neprijatelji pucali na njih s tri strane.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Fleming je došao sa svojim helikopterom, premda je bio pod neprijateljskom vatrom, i prizemljio se na obalu rijeke balansirajući tako da mu je rep helikoptera stajao nad vodom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon više pokušaja, šestorica Zelenih beretki uspjeli su se domoći helikoptera, premda su neprijateljski vojnici već bili na nekoliko metara od njih i pucali po helikopteru.
Fleming je uzletio i pod neprijateljskom vatrom prevezao vojnike na sigurno.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Francuski admirali potopili vlastitu flotu kako ona ne bi pala Hitleru u ruke - 1942.

Na današnji dan 27.11.1942. godine dogodilo se jedno od najneobičnijih potapanja brodova u povijesti, kad su Francuzi sami potopili svoju flotu usidrenu u Toulonu kako ona ne bi pala Nijemcima u ruke.
Naime, tijekom Drugog svjetskog rata Njemačka je okupirala Francusku.
Isprva je Francuzima ostavljena tzv. Vichyevska Francuska, kao svojevrsna vazalna država Trećeg Reicha.
Međutim, 1942. godine Nijemci su odlučili okupirati cijelu Francusku, da bi izbjegli moguće rizike.
Admirali Vichyjevske Francuske odlučili su ne dopustiti da njihovi ratni brodovi padnu Nijemcima u ruke pa su naredili potapanje vlastite flote.

Toulon je odavno bio glavno središte francuske flote na Sredozemlju.
Dapače, čak i danas u Toulonu bazu ima više od 60% tonaže francuske ratne mornarice, uključujući jedini francuski nosač zrakoplova Charles de Gaulle, te nuklearne podmornice.
I u vrijeme Drugog svjetskog rata Toulon je bio glavna francuska ratna luka na Sredozemlju.

Dok su se njemačke i talijanske snage približavale Toulonu, francuski admirali naredili su potapanje flote.
Potopljeno je čak oko 115 plovila, uključujući najmodernije ratne brodove.
Od najvećih brodova potopljena su tri velika bojna broda – Strasbourg, Dunkerque i Provence. Pri tome treba naglasiti da je Strasbourg bio admiralski brod vrhovnog zapovjednika Snaga otvorenog mora – admirala Labordea.

Potopljeno je i sedam krstarica, 15 razarača, 12 podmornica te niz torpednih čamaca.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Američki vojnici za Vijetnam birani su pomoću lutrije - 1969.

Na današnji dan 1.12.1969 godine primijenjena je po prvi put u SAD-u neobična metoda određivanja osoba koje će biti pozvane u vojsku na novačenje.
Na gornjoj je slici fotografija s tog izvlačenja.
Metoda je bila sljedeća: u obzir su dolazili samo muškarci rođeni između 1944. i 1950. godine (tj. između 18. i 25. godine života).
Na papiriće su napisani svi datumi u godini, a zatim su papirići stavljeni u plastične kapsule i promiješani.
Iz staklene su zdjele zatim izvlačene kapsule s datumima.
Onaj tko je bio rođen na taj datum imao je biti pozvan u vojsku.
Izvučeno je ukupno 195 datuma (od ukupno 366 - jer je uziman i 29. veljače), a po njihovom redoslijedu stvoren je redoslijed novačenja.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bil je velik praznik.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako je Napoleon uspio već s 24 godine postati general? - 1793.

Na današnji se dan 22.12.1793. godine dogodio jedan od odlučujućih uspona u karijeri mladog Napoleona Bonapartea.
Naime, on je unaprijeđen u čin generala, premda su mu bile svega 24 godine.
Zasluge za to unaprijeđenje stekao je u jednoj izvanredno uspješnoj vojnoj operaciji, prvom velikom uspjehu u svojoj vojnoj karijeri.
Radilo se o oslobađanju francuskog grada Toulona.
Taj je grad tada bio izvanredno strateški važan, a takav je i danas (tamo je glavna baza francuske pomorske flote, uključujući jedini francuski nosač aviona Charles de Gaulle i nuklearne podmornice).
U Napoleonovo doba Toulon su zauzeli Britanci uz pomoć lokalnih rojalista (protivnika revolucije).
Napoleon, u to vrijeme još s činom kapetana, bio je postavljen za zapovjednika artiljerije koja je trebala napasti grad.
Izradio je uspješan plan zauzimanja Toulona i grad je doista oslobođen.
To ga je proslavilo u Parizu. U to je vrijeme Francuskom vladao zloglasni Komitet javnog spasa, predvođen Maximilienom Robespierreom.
Za Napoleona se osobito založio Maximilienov mlađi brat Augustin Robespierre.
Na današnji dan Napoleon je imenovan brigadnim generalom.
Zanimljivo je da čak i kad je kasnije postao car, obično nosio uniformu pukovnika (nižeg čina od generala), što ga je još više isticalo među maršalima Francuske koji su ga okruživali.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Obletnica pohoda na Igman

Komandant Prve proleterske,Koča Popović donio je odluku o smjeru povlačenja brigade

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Še ena s proslave.

Zanimljivo je to da je Vrhovni Štab prošao drugim putem na oslobođeni teritorij,a taj put ni dan danas nije potpuno jasan

[You must be registered and logged in to see this image.]

Takrat najmlajši pohodnik ,komaj 11-letni Albin Pibernik.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tovariš na levi,Pibernik,je začel to pot na današnji dan
(slikano 24.jan. 2015)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Igman 2015.

mirko bratuš (citat):

Tovariš na levi,Pibernik,je začel to pot na današnji dan
(slikano 24.jan. 2015)

Miri je on Slovenec?