Revolucionari i narodni heroji iz mog kraja

Danas je to lakše nego nekada. Ne moraš staviti gomilu knjiga i listati, već te od informacija dijeli tek nekoliko klikova na računalu. Istina, neke teme kao da nestaju. Moguće je da se manje traže i čitaju, pa je i tu potrebno više istraživanja i korištenja više izvora. 
Što se tiče članstva u KP, jedan ogroman dio pripadnika NOV i POJ nije bio član. Čudna su to bila vremena, neki su u rat otišli svojevoljno i izabrali "svoju" stranu, neke su jednostavno pokupile vojne formacije prolazeći kroz naselja, neki su išli ciljano (dva brata na dvije strane, pa se mislilo da će jedan svakako pobijediti i kasnije zaštititi onog drugog), neki su u borbu pobjegli od terora, neki su iz jedne vojske prebjegli u drugu... puno je tu ljudskih sudbina. 
U svakom slučaju, do rata relativno malobrojna KP je iskoristila trenutak i kroz borbu za oslobođenje došla na pozornicu u (manje-više) velikom stilu.

Svakak se s tobom u potpunosti slažem. Iznimno teška vremena, i svi oni koji su otišli u rat su bili iznimno hrabri, pogotovo ovi koji su se borili na strani partizana. Tisuće problema, ..hladnoće, veliku vrućine, glad, pješačenje jer nije bilo tehnike i prijevoznih sredstava, osinm na strani protivnika, višestruko nadmoćniji neprijatelj, nedostatak oružja i ratnog iskustva. Sve se to učilo u hodu kroz svakodnevne borbe, i rekao bih iskušenja.
Ne ponovilo se više nikad.
I ja sam primjetio da na internetu više ne možeš pronaći gradivo koje  bi se ticalo NOB-e, kao što se prije samo 15 tak godina i moglo pronaći.
Sva seća postoje pisani izvori, ja imam dosta toga kod kuće, a ova tema iziskuje traženje svih pisanih izvora.
Moj susjed je bio prvoborac, preminuo je prije 2 godine, i on bi mogao da je živ, biti neposredni izvor svih tih slavnih događaja.

Dosli pitomi isterali divlje, samo sto ne znam od koga je neko kekoga oslobodio...istoricari su po zadatku takve gluposti pisali da se pojedini ljudi cudom cudili da li se to o njima radi.

Evo jednog odlomka iz knjige o XII slavonskoj, a koja se tiče mog sela:

Eto vidiš..ipak se da nešto pronaći.
Raduje  što još uvijek ima pisane građe o tim događajima.
I ja ću ako stignem nešto napisat o nositeljima ustanka u Slavoniji, kao i o borbama za oslobođenje Vinkovaca

Brkakougar, moraš znati da pobjednici pišu povijest. Kako se radila o jednoumlju, tako su i povjesničari imali zadatak pisati samo pozitivno, a danas, sa velikim odmakom vremena, ipak na to trezveno gledamo i znamo da nije sve bilo istinito što su napisali

O ovom događaju mi je pričala pokojna baka. Jedino što sam ja bio u uvjerenju da je to bila završna bitka nakon koje su se Nijemci povukli. Čini se da sam pogrešno shvatio. 

Uglavnom, kako mi je ispričala, u našem dvorištu je izgorio jedan automobil i dva kamiona. U drugom dvorištu sam kao klinac nasipao rupu gdje je bio njemački bunker, a godinama smo (do nasipanja bašče) pri kopanju nailazili na čahure. 

Čitajući ovaj izvještaj, nikako mi nije bila jasna svrha ovog napada. Naime, udaljenosti između okolnih mjesta su zaista minijaturne. Do Đakova danas ima 4 km, ok u to vrijeme je moglo biti oko 6 km do zadnjih kuća. Vrpolje/Strizivojna je na udaljenosti od nekih 2 km do željezničkog kolodvora, znači do centra. Spominju se Perkovci, i to bi trebali biti Stari Perkovci, a oni su "preko polja" udaljeni nekih 7-8 km. 
Nisu navedeni podaci o jačini njemačke posade u Budrovcima (ako ih je tamo bilo) i onda dolazimo do toga da je Osječka brigada napala selo koje je sa tri strane moglo dobiti značajnu pomoć (tu izuzimam Budrovce, jer bi u tom slučaju bilo sa sve četiri strane). 
Osim toga, posada od 600 vojnika u selu je zaista bila respektabilna, kada se uzme u obzir da je u približno vrijeme (prema podacima iz iste knjige) u Orahovici bilo 250-300 domobrana i xxx, odnosno nešto preko 1000 pripadnika raznih formacija u Virovitici. 

I još jedna opaska, u tekstu se spominje borac Stjepan Gelo, što je greška. U pitanju je Stjepan Geli, i po njemu je nakon rata nazvana (prvo) tvornica kuhinja, a kasnije Drvna industrija, gdje sam radio 17 godina.

Svaka ti čast. Trebalo je to sve napisati, no zanima me koliko su u ono doba bili veliki Piškorevci po broju stanovnika? Jer 600 ljudi posade u jednom manjem mjestu je vrlo velika brojka, naime, sigurno su imali dobar razlog da drže tako veliki broj ljudi u mjestu.

Vidiš Brko (nadam se da se ne ljutiš što sam ti skratio nick), povijest/(h)istorija je čudna stvar. Kako je Doktor naveo, nju obično pišu pobjednici, a ona se mijenja već prema tome kako kome odgovara. 
I za običan događaj nas trojica možemo imati tri različita mišljenja - pogledaj film "Rašomon" ako već nisi, pa ćeš znati na što ciljam. 
Oslobođenje u II svjetskom ratu je ipak bilo jer su ovi krajevi bili okupirani od strane Njemačke, Italije, Mađarske, Bugarske i da ne nabrajam dalje. Tko je koga potjerao - e tu je isto bilo svega i svačega. 
Neću se ograničiti na Slavoniju, već na čitavu nekadašnju državu. Zar nisu prvo Nijemci iselili Slovence u Srbiju i na njihovo mjesto (mislim u Kočevju) kolonizirali Nijemce? Slično su radili i ostali okupatori jer je jedini način da zadržiš posjed nad osvojenom zemljom taj da je i fizički zaposjedneš. A to ne možeš sa domicilnim stanovništvom. 
Kasnije se sve to ponavljalo u obrnutom smislu, pa su nakon rata deportirani i oni Nijemci koji su na ovim prostorima živjeli stoljećima. Isto se desilo i sa Talijanima, Mađarima...
Znači, teško je tu presuditi tko su bili divlji, a tko pitomi, ali na kraju se ipak izbistrilo tko je koga oslobodio.

Doktor Živago (citat):

Svaka ti čast. Trebalo je to sve napisati, no zanima me koliko su u ono doba bili veliki Piškorevci po broju stanovnika? Jer 600 ljudi posade u jednom manjem mjestu je vrlo velika brojka, naime, sigurno su imali dobar razlog da drže tako veliki broj ljudi u mjestu.

Nisam istraživao taj podatak, ali mislim da smo imali nešto preko 1000 stanovnika. To ću pokušati da argumentiram podatkom iz Zbornika naše OŠ Matija Gubec iz prošle godine, a tamo je navedeno da je u Piškorevcima ratne 1944 godine bilo više učenika nego 2018/2019. Danas službeno imamo oko 1800, iako to nitko ne može potvrditi zbog konstantnog iseljavanja (devedesetih smo imali skoro 2200 stanovnika). 
Razlog velike posade bi se mogao naći u tadašnjoj strateškoj poziciji sela. Iza rata su se napravili novi putni pravci, ali tada ih nije bilo toliko i Piškorevci su bili svojevrsno cestovno križanje. 
I danas se nalazimo na prometnici Osijek-Slavonski Brod. Željeznička stanica (i čvorište) Vrpolje/Strizivojna su udaljeni 2 km, a pruga Vrpolje-Osijek prolazi na manje od kilometra od sela. 
Nadalje, u to vrijeme je od nas vodila cestovna komunikacija prema Pleternici i Požegi, a na drugu stranu preko Budrovaca i Đurđanaca prema Vinkovcima. 
Kada tome dodamo da sa lokacije gdje je naše groblje imaš nekadašnje zadnje kuće Đakova, pa i katedralu na dlanu - onda je strateški lokacija zanimljiva. 
Danas se na toj lokaciji (i dalje se zove "piškorevačko brdo") oko našeg groblja već proširilo Đakovo, pa je tu industrijska zona i nekoliko ulica, ali u vrijeme drugog rata Đakovo je sezalo tek nešto ispod Volnerove dole, što bi reklo 500-600 m od katedrale.

Bravo za sjajan presjek strateške pozicije mjesta i relevantnih okolnosti vezanih za navedenu bitku

Istraživanje je bilo sjajno, a nadam se da će se i ostali na sličan način priključiti. 
Danas sam nešto u gužvi, no pokušat ću kasnije ako uspijem štogod napisati

lijepo je vidjeti izraz "istraživanje"...
Sve se zapravo svelo na jedan prekopirani odlomak i komentar istog na osnovu poznatih činjenica. To nije bilo teško jer se radi o mom mjestu stanovanja. Već za neko mjesto udaljeno 10-15 km od mene bilo bi to teže napraviti bez konzultiranja knjiga ili interneta

Brkakougar (citat):

Dosli pitomi isterali divlje, samo sto ne znam od koga je neko kekoga oslobodio...istoricari su po zadatku takve gluposti pisali da se pojedini ljudi cudom cudili da li se to o njima radi.

Koji su pitomi, a koji divlji

Sve sto je drug Goran napisao verujem da je to tako napisano u izvestajima, samo sto su ti izvestaji iz novembra 1944 godine, u to vreme Nemacka vojska se povlaci ka Nemackoj i odredjene jedinice su drzale odstupnicu za izvlacenje Nemackih snaga iz Grcke, bila je to prilicno velika formacija oko 300.000 vojnika + tehnika, a Rusi od Beograda napreduju ka Nemackoj, naravno gurajuci na front partizanske jedinice u prve redove a oni daju podrsku artiljerijom (kacuse) e opis tih dogadjaja desava se u to vreme, e lepo je to tebi tvoja Baka objasnila "sto ne pustise svabe da se vrate odakle su dosli, nego ih napadaju i ne daju im da mirno napuste nasa sela i da niko ne izgine" e te "nase" jedinice su morale u borbu da se dokazu i naravno da se zrtvuju za domovinu, to su bili pripadnici drugih oruzanih snaga koji su promenuli kapu, i oni su morali biti gurnuti u borbu, ako svabe nesmetano odu sta da napisemo u istoriji narodnooslobodilacke borbe, a i te novokompovane vojnike treba malo razrediti. Nadam se da ti je jasno sta je bilo sa pripadnicima oruzanih snaga koji nisu hteli promeniti kapu i obelezja na njoj (morali su se povuci prema zapadu pred novoformiranom vojnom silom kojoj podrsku iza ledja daju Rusi). E sada gde su bili revolucionari od 22juna 1941 do 1 jula 1944 godine?
pa u svakom selu po jedan iz zemunice ili podruma u podrum vodeci dnevne izvestaje o svom premestanju sa polozaja na polozaj, imali smo tada bar 80-120 vojnika iz svakog sela koji su bili u oruzanim formacijama legalno na tom podrucju. Ti vojnici su morali promeniti kapu ili otici iz svoga sela jer je stigla narodnooslobodilacka vojska sa rusima da oslobodi selo od vojnika koji su zitelji tog sela, nadam se da me razumes. Ostalo je nastalo sednicama narodnih odbora i mesnih komiteta.
Za porucnika pitomi naravno sa srpom i cekicem, divlji sa onom znackom na kapi.

Zaboravih druze Gorane za ono Brka, kakva ljutnja to je ok.

Brkakougar (citat):

 E sada gde su bili revolucionari od 22juna 1941 do 1 jula 1944 godine?

Evo na primjer jedan, kojeg ni moj otac nije upoznao (jer ga je djed vidio par mjeseci nakon rođenja), a još manje ja - taj je "negdje na Papuku". Tamo je ostao i nikad nismo saznali ni kada ni gdje je poginuo (po našem izračunu, vjerojatno u ljeto ili početkom jeseni 1944), niti gdje mu je grob. On nije bio u prilici uzeti učešća u borbi u svom selu da pomogne Nijemcima da prije odu. 
Drugog (djeda) sam upoznao. On je rat proveo u logoru Kolberg negdje na Baltiku, u odjelu 2D. Kad su Rusi oslobodili logor, pješke se vratio kući. Vratio bi se on i ranije, ali nisu ga pustili onakvi kakvi su sjedili u mom selu. 
Zato Brko (drago mi je da se ne ljutiš) - zato kažem da je povijest/(h)istorija zapravo čudna i da svatko ima svoju priču i sjećanje na nju.

Brkakougar (citat):

Sve sto je drug Goran napisao verujem da je to tako napisano u izvestajima, samo sto su ti izvestaji iz novembra 1944 godine, u to vreme Nemacka vojska se povlaci ka Nemackoj i odredjene jedinice su drzale odstupnicu za izvlacenje Nemackih snaga iz Grcke, bila je to prilicno velika formacija oko 300.000 vojnika + tehnika, 

p.s. Zaboravio sam napomenuti da su se događaji o kojima sam pisao desili prije probijanja Sremskog fronta. Front je probijen 12.4.'45 i tad je krenula lavina i bježanija onih koji nisu okrenuli kapu. Za mjesec dana od probijanja Sremskog fronta je sve bilo gotovo, a do tada je ovaj dio zemlje bio čvrsto zaposjednut i branjen od strane Wermachta i njihovih saveznika. U novembru 1944, Sremski front je već postojao i svakodnevno uzimao svoj danak u krvi.

Da, a u Vinkovcima su se žestoke borbe za oslobođenje grada vodile 9 dana, nakon probijanja sr. fronta

Evo opet ste u savezu sa Nemackom, a mi na silne nacine pokusavamo pristupiti tom savezu, zalosno je sto izginuse toliki ljudi i pogazise se tekovine borbe pa ponovo u savez. Kada malo bolje razmislim mi smo trebali sklopiti savez jos pre sa Austrougarskom ih gde bi nam kraj bio....

Potpuno si u pravu. To je bila i zvala se UREĐENA DRŽAVA po svim osnovama. Balkan više ne bi bio Balkan u onom smislu u kojem nas većina smatra.
Carica Marija Terezija i kasnije Franjo Josip su znali urediti državu u pravom smislu te riječi.
Nismo mi prijatelju ni sad sretni sa Njemačkom..pa pogledaj što radi Angela Merkel sa tim izbjeglicama, ubija sve države oko sebe.
Jedino priznajem kod Nijemaca rad, red i disciplinu.
Inače ih kao ljude ne preferiram, nikad nisu bili za neko veliko druženje, a mi sa ovih prostora smo itekako socijalizirani, volimo društvo, pojest popiti itd...

E moj Brko, nismo mi u nikakvom savezu. Podloga za savez je naš teritorij i sudjelovanje u "misijama" NATO pakta. 
Neki dan je bilo na TV da povlačimo vojsku iz Afganistana i da nas je do sada ta akcija koštala oko 2,5 mlrd kuna (približno 330 mil €), a još ćemo ostaviti i opremu koju smo tamo donijeli jer se ne isplati vraćati je. 
Ne bih da me pogrešno shvatiš, ali mi nikad nismo bili u savezu sa Njemačkom. Ako misliš na NDH, onda se može povući paralela i sa Srbijom u drugom ratu. Nedićeva vlada nije bila oponent Njemačkoj iako je službeno Srbija bila pod okupacijom. Ne sviđa mi se ideja da se današnja Hrvatska u bilo kojem segmentu izjednačava sa onom tvorevinom i siguran sam da tako misli velika (tiha) većina građana. Iako to čak i vladajuće strukture prešućuju, Hrvatska je u II ratu bila u savezu sa SSSR-om, Velikom Britanijom, SAD-om...

Što se tiče saveza Srbije i Austro-Ugarske, mislim da je to propalo prevratom iz 1903. 
Koliko sam proučavao, dinastija Obrenović je bila naklonjena Austriji, dok je iza Karađorđevića stajala Rusija. Pri tom je čudno da su i Austrija i Rusija gajile veće prijateljstvo prema Bugarskoj nego prema toj istoj Srbiji koja im je trebala na Balkanu. 
Prvi svjetski rat bi se vjerojatno dogodio u nekom trenutku i da su ostali Obrenovići, samo okidač za njega ne bi bio u Sarajevu. Što bi bilo, kad bi bilo - svi možemo samo nagađati. Pitanje je kako bi se ostanak Obrenovića na vlasti odrazio i na balkanske ratove. Možda Bugari ne bi imali petlje napasti bivšeg saveznika i započeti drugi balkanski, da su iza Srbije tada stajali Austrijanci koji su pomagali te iste Bugare. Možda bi u nekoj novoj inačici I svjetskog rata Srbija ostala neutralna i time bila pošteđena od velikih razaranja i ljudskih žrtava. Možda bi pomogli Austriji da s**be Italiju, jer ovi ne bi imali front u zaleđu, već saveznika. Možda, možda, možda...

I to sudjelovanje u NATO savezu odnosi hrpetine novca iz našeg Državnog proračuna, kao i uostalom to što smo u Europskoj uniji.
Premda, članstvo u EU donosi i niz prednosti.
Mi nikad ne bi imali pristup silnom novcu koji dolazi iz EU fondova da nismo njezini članovi, ne bismo mogli ostvarivati silne projekte koji nužno dolaze do zapošljavanja ljudi, ne bismo mogli pokriti posljedice koji je nedavno zahvatio Zagreb i zapadni dio zemlje, ne bismo imali pomoćnike u nastavi za djecu sa poteškoćama i hrpu drugih pozitivnih stvari.
činjenica jest da naš premijer radi po diktatu iz Bruxelessa odn. ne može samo samostalno donositi niti jednu bitniju odluku bez Vijeća Europe, i drugih Europskih tijela.
Dakle, članstvo u EU ima svakako mnogo prednosti, ali i mana.
S druge strane, možemo gledati i NATO komponentu našeg saveza i sudjelovanja u tom savezu, kroz slanje mirovnih misija, opremanje vojske i sl. Naši tzv. " saveznici" Amerikanci nam žele " masno " zaračunati avione i drugu vojnu opremu. Helikoptere Kiowa Warior smo im platili, a s druge strane je Srbija dobila na poklon helikoptere iz Rusije, a sad će mislim ispod cijene dobiti lovačke avione.
Puno ima tu onoga što se na prvi pogled ne vidi, a u stvari se radi o jednom, ja bih rekao vazalnom odnosu Europe prema nama.
Iako, bolje je biti članom EU, nego biti izvan nje, kad se sve sabere i oduzme

Da se ja vratim na temu. Goran je naveo da bi volio da se tema proširi organizatorima ustanka u našim krajevima.
Ideja nije loša, pa evo par napomena.
U Vinkovačkom kraju, koji je bio najveće željezničko čvorište u Europi, pa samim time zanimljiv i okupatoru, gdje je Vinkovci u pravom smislu te riječi bio utvrđen grad.
Osim njemačkih snaga, u gradu su bile i jake domobransko-ustaške snage, koje su posebno štitile cestovne i željezničke pravce.
U gradu je bio i UNS na čijem čelu je bio kotarski predstojnik Ivan Tolj, koji je naročito proganjao Srbe i komuniste.
U samom gradu je bilo relativno puno osoba Jevrejske nacionalnosti koji su držali mnogobrojne trg.radnje i industriju, kao i neke važnije obrte.
Sam stav građana je prema Jevrejima i osobama druge nacionalnosti bio korektan, no politika kojoj se priklonila NDH je bio takav da su takve osobe tijekom 1942. godine odvođene nakon kratkog zadržavanja u Vinkovcima, u Jasenovac i Satru Gradišku, a nakon toga Jevreji su ugl.,bili deportirani u Aushwitz, a imovina im je oduzeta.
Što se tiče organiziranog ustanka, on nije bio stihijski, jer sam već ranije uvodno napomenuo da se prvo omladina a potom i radništvo organiziralo, s tim, da je organizirani ustanak bio više iz istočne Slavonije, skroz do Sl. Broda, nego iz samog Vinkovačkog kraja.
To malo što je bilo je preko dana radilo u svojim poduzećima, a preko noći dizalo u zrak prugu, el.instalacije i druge vodove.
Ugl. se sve svodilo na razne oblike sabotaža, a manje na napade na oružničke postaje i slično.
Jer je sama konfiguracija tla takva da je onemogućavala bilo kakvo veće gerilsko ratovanje. Ruku na srce, ondašnji ilegalci nisu bili u šumama oko Vinkovaca, nego ugl. kod kuće, u gradovima i na selu.
Oslobođenje Vinkovaca usko je vezano sa proboj Sr. fronta, ali i napade savezničkih aviona koji su bili osobito jaki 1944. godine iz razloga ranije navedenih.
Zbog takvih napada su trpjeli više građani nego okupator, buduću su bile strašne ljudske žrtve sa oko 3500 poginulih građana i na stotine ranjenih i velika mater. razaranja uz svega 8 zračnih napada.
Proboj Sr. fronta započeo je 12.04.1945. a Vinkovci su napadani već 8 dana ranije, s tim da su Vinkovce napadali dijelovi 1. JA, potpomognute avijacijom i jednim tenkovskim bataljonom 2. tenkovske brigade koja je u borbama za grad izgubila 2 tenka i 1 oklopno vozilo. Prvi su u grad ušli pripadnici 21. srpske i 48. makedonske divizije, i nakon kraćih borbi pristupile čišćenju preostalih njemačkih jedinica koje su branile grad.
Za napomenuti je da su domobrani i xxx već ranije napustile položaje oko Vinkovaca bježući pred snagama saveznika prema zapadu.
Gubici neprijatelja su bili rel. veliki, oko 800 izbačenih i stroja i oko 550 ranjenih, koji su svi kasnije odvedeni iz bolnica i strijeljani.
Gubici partizana su bili 9 poginulih, i 172 ranjena

Hm, bolje da ne napišem sve što mi je na pameti, jer bih vjerojatno pokrenuo debatu koja bi izašla iz okvira ovog foruma. 
Osobno sam na referendumu glasao protiv ulaska u EU, ali to nije bilo bitno jer je i tako vjerojatno sve bilo na vrijeme odrađeno da on prođe. Nisam ja glasao protiv EU jer mislim da nam tamo nije mjesto, već zbog protesta za način na koji smo UPUZALI (a ne ušli) u tu zajednicu. 
Što se tiče članstva u NATO paktu, tu nas nitko nije ni pitao, ali mislim da nam to nije baš toliko korisno kao što izgleda. Od koga će nas braniti NATO, a da se ne možemo i sami obraniti ako imamo respektabilnu vojsku?
NATO nam natura svoje standarde koji nisu uvijek baš bolji od onoga što imamo. Po tim standardima, moramo kupovati naoružanje "zapadnog", odnosno NATO porijekla. Kažu zbog kompatibilnosti. S kim mi to trebamo biti kompatibilni?
Nekad smo imali svoju proizvodnju naoružanja - istina, to je bilo razdijeljeno po republikama, ali ipak se ponešto i kod nas gradilo. Sada se to ne podržava, jer moramo kupiti oružje od savezničkih zemalja. Ovo nešto pješačkog naoružanja i opreme koju proizvodimo je više manekenskog tipa.
Pješačko naoružanje koje nam je bilo "višak", a zapravo se odnosi na ono koje smo imali iz bivše države je nekim čudnim putem završilo na Bliskom istoku. Po onome što se šuškalo i pisalo, čini se da smo dijelom naoružali i ISIL-ove "borce". Čisto sumnjam da smo sami pronašli "kupca". Naravno, da smo za popunu kupili NATO naoružanje. 
Članstvo u EU ima svoje prednosti. Imamo pristup fondovima, ali zbog nesposobnih uhljeba, ne povučemo uvijek onoliko koliko možemo. Ponekad mi se čini da više uplatimo, nego što povučemo. 
Pri tome, iz EU nam određuju što ćemo i kako ćemo. Naše je samo da klimnemo glavom i još više se namjestimo da bolje uđe. 
Ako to gledamo kao članstvo u nekoj zajednici, pa i do prije 30 godina smo bili član zajednice. Ne želim o razlozima raspada iste, ali u vrijeme dok je ta zajednica funkcionirala, mi smo bili za stolom. Ako ne baš za okruglim, ono barem za elipsastim. 
I sada smo za stolom, ali ovaj je sve samo ne okrugli ili elipsasti, nego prilično izdužen, a mi smo na kraju, pa mi se nekad čini da i nismo za stolom, nego pod stolom.

Nego Doktore, ne zastranjuj!!!!
Eto zbog tvog posta sam se i ja nadovezao i ode ova tema u sasvim drugom smjeru. 
Idući puta ću prije nego odgovorim na nešto vezano uz EU i NATO i slične termine, prvo pročitati naslov, pa ću onda odlučiti što da vam kažem...

Sve što si napisao pozdravljam..već sam napisao uopćeno da smo vazali viših interesa..kojekakva članstva nam uopće ne trebaju, ako smo punopravni članovi, što naravno nismo. Tko smo mi njima, pa vidjeli smo koliko smo pretpostavki trebali ispuniti da bismo uopće ušli.
Mi u stvari i neznamo koliko novca moramo svake godine upumpati u proračun EU.
Sad nam za 2 godine žele uvesti Euro, ma već i ovako jadno živimo.
Sam si napisao izračun svoje mirovine, koja će biti mizerna za troškove života.
Dobro si napisao, za Jugoslaviju, međutim da je ona valjala opstala bi, ovako se raspala i sam smo tu gdje jesmo.
Nema posla u Hrvatskoj, a slabo i u zemljama koje su izašle iz te nesretne Jugoslavije, i sad nas još žele pregaziti sa načelima EU.
Samo čekam kada će nam natovariti i uredbu po kojoj moramo primiti određeni broj izbjeglica iz Sirije, Afganistana i Bog te pita odakle sve ne..i tko će nas pitati za mišljenje? Naravno--NITKO.
Imamo more uhljeba, milijun nekih Zavoda, da ne kažem Zahoda jer to jesu, Agencija, Odbora, gdje se zapošljavaju samo pol. podobni i uhljebi.
Ma Gorane, obojica vrlo dobro znamo o čemu pišemo.
Za malog čovjeka napretka nema.

Eh, moglo bi se još puno toga napisati, ali pogledao sam na naziv teme i ne želim pisati novi komentar. 
To me ujedno čuva i od toga da ću nakon komentara morati da uzmem Gastal. Ovako, manje nerviranja, manje Gastala. Zato ću ja bolje jednu čačansku šljivu kao preventivu...

Doktor Živago (citat):

Sve što si napisao pozdravljam..već sam napisao uopćeno da smo vazali viših interesa..kojekakva članstva nam uopće ne trebaju, ako smo punopravni članovi, što naravno nismo. Tko smo mi njima, pa vidjeli smo koliko smo pretpostavki trebali ispuniti da bismo uopće ušli.
Mi u stvari i neznamo koliko novca moramo svake godine upumpati u proračun EU.
Sad nam za 2 godine žele uvesti Euro, ma već i ovako jadno živimo.
Sam si napisao izračun svoje mirovine, koja će biti mizerna za troškove života.
Dobro si napisao, za Jugoslaviju, međutim da je ona valjala opstala bi, ovako se raspala i sam smo tu gdje jesmo.
Nema posla u Hrvatskoj, a slabo i u zemljama koje su izašle iz te nesretne Jugoslavije, i sad nas još žele pregaziti sa načelima EU.
Samo čekam kada će nam natovariti i uredbu po kojoj moramo primiti određeni broj izbjeglica iz Sirije, Afganistana i Bog te pita odakle sve ne..i tko će nas pitati za mišljenje? Naravno--NITKO.
Imamo more uhljeba, milijun nekih Zavoda, da ne kažem Zahoda jer to jesu, Agencija, Odbora, gdje se zapošljavaju samo pol. podobni i uhljebi.
Ma Gorane, obojica vrlo dobro znamo o čemu pišemo.
Za malog čovjeka napretka nema.

Ode ti od svoje teme, a poslije ćeš se pitati zašto ti je komentar arhiviran 

Ne brini ništa..sutra nastavljam po temi..

Ma nek si se ti nama vratio na pravi put...

Da daaa..bio sam ja i prije na pravom putu ali nisam znao Pravila...

Evo drže poručniče i ostali kolege.
Sinoć sam tragao i tragao za nekim pisanim izvorima koje je još moj pok, otac sačuvao od zaborava, a ja naslijedio.
Nešto sam uspio prikupiti i doznao da su Slavonci prišli ustanku, rekao bih " klasično", svako mjesto za sebe, ali su se tijekom 1941. godine u Slavoniji ipak istakla tri borca, i to su Nikola Babić - Mika, Josip Antolović i Stjepan Funarić-Jota u samoj organizaciji ustanka povezujući ilegalne organizacije po Slavoniji u kakvo takvo jedinstvo ( ovaj izraz kakvo takvo sam stavio iz razloga čestih izdaja i "provala" u organizacije).

Nikola Babić-Mika iako nije rođen u Slavoniji ( rođ. u Brinju kod Senja 26.11.1917.), bio je student agronomije, ali se vrlo rano priključio naprednim komunistima, te 1937. postaje član KPJ, da bi početkom 1941. godine bio upućen u Sl. Brod radi organizacije ustanka u Slavoniji. Tih dana često putuje u Gradišku, Vrpolje, Vinkovce, Županju vršeći pripreme za ilegalni rad, a potom i za organiziranu oružanu borbu protiv okupatora.
Međutim, xxx ga hapse 1941. u Sl. Brodu, i žestoko muče ne bi li odao podatke o ilegalcima u Slavoniji, a kako je bio organizaor, to ga šalju u policiju u Zagreb radi nastavka ispitivanja. Međutim, i ovdje biva mučen a kasnije i ubijen 17.10.1941. u Zagrebu.
1951. godine je proglašen za Narodnog heroja Jugoslavije.

Stjepan Funarić-Jota je rođen u Slobodnici mjestu kraj Sl.Broda 7.4.1921. godine i po struci je bio pravnik ( kao i moja malenkost). Član SOJA je od 1936., a u njegovoj kući je djelovala tehnika Okružnog komiteta KPH sekcije Slavonije, da bi 1940. postao članom KPJ.
Bio je organizator ustanka u svojoj regiji oko Sl. Broda povezujući se sa ostalim Slavonskim ilegalcima po većim mjestima, Đakovu, Osijeku, Vukovaru i Vinkovcima.
Najviše sudjeluju u diverzantskim akcijama miniranjem pruga, te u napadima na sutađše i žandarme. Sudjelovao je u formiranju tzv. Zapadne diverzantske grupe  Brodskog partizanskog odreda u šumi Cerovac.
Zatim neko vrijeme boravi u okolici Đakova sa zadatkom organiziranja oružanog otpora i povezivanju sa jedinicama NOVJ-a. 
Bio je komesar 2. Slav. odreda, a kasnije omladinski predstavnik Slavonije na Prvom kongresu USAOJ-a u Bihaću.
Tijekom 1943. vodi partijske tečajeve i seminare na Papuku i Dilj gori. Nakon obnašanja niza dužnosti u slavonskim brigadama, prelazi u Pol. odjel 28. idarne divizije gdje ostaje do kraja rata.
Nakon rata raspoređen je u OZNU za Jugoslaviju, a od 1956. godine je u službi sigurnosti JNA, a obnaša i niz visokih partijskih dužnosti u Jugoslaviji.
Ordenom Narodnog heroja odlikovan je 1953. te je nositelj niza odlikovanja kao što su Partizanska spomenica 1941., Ordena za hrabrost i drugih.
Preminuo je 1999. i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.

Josip Antolović-Hrvat rođen je 1916. godine u Sl. Brodu, a umro je u Zagrebu 28.1.1999. godine.
Sudionik je NOB-a od početka rata, Narodni heroj Jugoslavije i general-pukovnik JNA.
Radio je prije rata u tvornici vagona u Brodu, a član SKOJ-a postaje već 1934. godine. Kao dobrovoljac javlja se u Republikansku armiju za borbe u Španjolskoj, ali izdajom biva uhapšen i vraćen u Jugoslaviju.
Član KPJ postaje 1941. godine kada ubrzano radi na organiziranju ustanka protiv okupatora, kada je već jasno da je rat neizbježan.
Intenzivno, nako okupacije, radi na prikupljanju oružja, međutim otkrib+ven je i uhapšen krajem ljeta 1941. g.
No, bježi iz zatvora i nekako se prebacuje u Mačvu, ali kako je bio bez dokumenata ponovno je uhapšen i zatvoren u mjestu Bogatić u Srbiji.
Imao je pritom sreće, jer su samo nakon 2 dana njegovog boravka u zatvoru, partizani oslobodili navedeno mjesto pa tako i njega iz zatvora.
Stupa u Mačvanski odred i dobiva konspirativno ime Hrvat, gdje poslije prve akcije postaje zapovjednik voda, a nakon pogibije Mike Mitrović, stječe čast da zapovijeda udarnom četom Mačvanskom partizanskog odreda.
Kako odred vodi česte bitke sa nadmoćnijim neprijateljem, nakon nekog vremena biva uništen, a Hrvat se vraća ilegalno 17.3.1942. u Brod.
Tu formira u istočnoj Slavoniji oko Vinkovaca partizansku četu, i nakon kratkog vremena postaje zap. bataljuna, sa kojim je ušao u sastav 1. Sl. brigade, poč. 1943. postaje komandantom brigade.
Sa brigadom vodi borbe za Voćin, Orahovicu, Veliku, Našice, logor Lepoglavu, a 1943. prelazi u Bosnu gdje  razbija četničke jedinice na Motajici, Tesliću i Prnjavoru.
siječnja 1944. Hrvat postaje komandantom 33.divizije 10. Zagreb. korpusa NOVJ-a, Zajedno sa Crvenom armijom sudjeluje u obrani Virovitičkog mostobrana, nakon probijanja Sr. fronta sudjeluje u borbama u Ilovi u cilju spriječavanja neprijatelja u povlačenju.
Nakon rata obnaša cijeli niz dužnosti u JNA, kao zap.divizije, načelnik štaba Armije, zap. korpusa, načelnik pješadijskog centra JNa itd.
Završio je vojnu akademiju Frunze u SSSR-u, i Operativnu školu Više vojne akademije JNA. Umirovljen je u činu general-puk. Jna.
Nositelj je Partizanske spomenice 1941., i drugih jugoslavenskih odlikovanja. Za Nar. heroja proglašen je 1951. godine.
Umro je 29.1.1999. god. u Zagrebu gdje je i sahranjen.

Dobar tekst Doktore, jedino me je naziv teme zbunio, pa sam "moj kraj" shvatio kao mjesto stanovanja, a ne regija. Sad kada imam Slavoniju na raspolaganju, može se tu pronaći još dosta zanimljivih osoba. 

Kako znam(o) da imaš problem sa postavljanjem slika, a da bismo upotpunili tvoj rad, ja ću objaviti slike trojice revolucionara koje si opisao;
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nikola Babić - Mika

[You must be registered and logged in to see this image.]
Stjepan Funarić - Jota

[You must be registered and logged in to see this image.]
Josip Antolović - Hrvat

Hvala druže Gorane, ja sa posla već iz ranije opisanih razloga niti jednu sliku ne mogu postaviti

Nema na čemu, mogu i idući puta.

Iz očevih knjiga a koje se odnose na NOB i koje su danas zaboravljene..rekao bih namjerno..ispada da u Vinkovcima nije postojao organizirani ustanak.
Naime, Slavonija se povezala i djelovala koordinirano tek sredinom 1941.godine a spomenuta trojica boraca su bili rekao bih "perjanice" organiziranog otpora u Skavoniji.
Naravno da je tu bilo još hrabrih muškaraca i žena koje ču pokušati opisati u sljedećim postovima.
Dosta mi je gužva na poslu,no opet vjerujem da će drug Poručnik biti zadovoljan,baš kao i ja što sam.

Te knjige su općenito zaboravljene jer koliko god su nekada isticane, taman toliko se sada guraju u zapećak. 
Slavonija je kao i Vojvodina bila u to vrijeme u specifičnoj situaciji. Niti jedna veća partizanska formacija u ravnici ne bi uspjela u borbi sa neprijateljem. Tu je bio problem sa naoružanjem, municijom, opremom...
Zatim, ne treba zanemariti ni utjecaj HSS-a u to vrijeme. Oni su snažno zagovarali nesudjelovanje u bilo kakvim neprijateljstvima protiv Nijemaca. Kao razlog su navodili da treba sačekati da se situacija malo smiri i da je njemačka vojna sila nadmoćna svima i ne treba ih izazivati. Uz to ni vodstvo KP u Slavoniji nije bilo baš previše agilno i mnogo članova se osulo već nakon prvih racija. 
U Slavonskom Brodu se napravilo najviše i u brodskom zaleđu je ubrzo osnovan partizanski odred. Međutim, zbog slabe opremljenosti i nemogućnosti za vođenjem frontalne borbe, ubrzo su se rasuli u udarne desetine koje su lutale naokolo i samostalno radile diverzije. 
To je dokinuo GŠ za Hrvatsku koji je u Slavoniju poslao nekolicinu partijskih aktivista (ne pitaj me sad za imena, zaboravio sam) koji su brodsku organizaciju zbog takvog kursa malčice lupnuli po ušima i preuzeli su organizaciju u svoje ruke. Kao jedan od poteza je bio i dolazak Nikole Demonje sa manjom grupom boraca sa Banije i Korduna, a doskora je tu stigao i jedan partizanski odred iz Bosne koji je prethodno skoro razbijen u borbi sa xxxx-ovcima. 
Onda se na u središnjoj Slavoniji osnovala 1 slavonska brigada koja je djelovala od Papuka do Bilogore, odnosno stalno u brdskom području. Tek kasnije, početkom '42 ta brigada je prešla istočnije na obronke Dilja. Kod osnivanja je bilo bar trećina boraca koji su na tom postrojavanju i u idućim borbama sudjelovali bez oružja. 
E sad da ne razglabam baš previše o ovoj temi, ali organizirani ustanak se mogao provoditi samo tamo gdje je mogao i uspjeti.

Tako sam i ja napisao,organizirati ustanak u Lici, Baniji i Kordunu je bio laganiji zadatak nego u Slavoniji gdje je sve ravno. Tim više jer mi je dida pričao da su ilegalci preko dana radili na svom poslu a preko noći činili diverzije i da su svi to znali ali su šutjeli. Dakle..tek negdje 1942.i dalje su se polako oprezno počeli spuštati u dolinu ali opet bez značajnijih akcija protiv utvrđenih mjesta ili postaja zbog nedostatka oružja i municije. Nije njima bilo lako..norili su se oni prijeko u Bosni odn u Hrv.na Bilogori i Papuku ali u Slavoniji kako velim nije bilo većih akcija.

nadam se da ću ovih dana stići i objaviti dodatak ovoj temi za druge dijelove Slavonije.
Kolege iz drugih krajeva su neaktivni, ne možemo nas dvojica znati šta je bilo po Beogradu, Mačvi, <umadiji, Dalmaciji, Sloveniji, Bosni, Vojvodini itd

Vrlo je tesko pisati na ovu temu jer mnogi dogadjaji su napisani namenski vecina je fabrikovana u odeljenju Ozne, Udbe, Knoja, u tom odeljenju su bili ljudi koji su samo to radili, svi izvestaji sa terna su tu dolazili i prepravljani i pustani kao zvanicni dokumenti. Tako da sada sto se ovde pise su izvestaji komunista uglavnom, tesko je naci izvestaje drugih strana, pa cak se neki izvestaji ne prenesu u celosti i to je dodatno neznanje. Evo ja cu se osvrnuti na pomenute borbe na Motajici gde je Doktor pomenuo Slavonsku brigadu, verovatno si Doktore mislio na 12-Slavonsku brigadu ali nisi pomenuo brigade koje su jos ucestvovale, mislim da su jos bile Duga Kozaracka, Cetvrta Krajiska i jos dve brigade ne secam se koje i dva bataljona Prve proleterska brigade to je ipak sve sabrano formacija velike divizije bar po komunistickom pisanju. Zanimljivost nastaje gde se izvestaji pomenutih jedinica razlikuju. Konkretno 12-Slavonska brigada ima izvestaj  da njena formacija na borbenom polozaju ima 986 boraca, posle zavrsni operacija prijavljuje brojno stanje od 884 borca koja ulazi tada u novu formaciju, dakle to je prilicno veliki broj nestalih boraca, druge brigade necu da pominjem, osim izvestaja da je u toj operaciji ubijeno 74 vojnika saznackom na kapi koja se razlikuje od njihove, e razlika se sada nastavlja u izvestaju jer je jedan od komadanata pomenutih brigada izjavio da se mnogo toga ne pominje o tadasnjim zbivanjima i da su ukupne zrtve na suprotnoj strani 74 ubijena ali od toga kao koleterala bilo je 46 civila i naveo podatak da je sama 12-Slavonska brigada ubila 32 civila, a ima poseban izvestaj gde su ubijeni seljaci njih sedam gde su pravili ciglu to se desilo u zoni 12-Slavonske brigade a onda je bio pokrenut postupak za odgovornost tog dogadjaja, kazna je bila za komandanta brigade na veci polozaj ode za komandanta divizije. Naj zanimljiviji izvestaj Vrhovnog staba upucen  jedinicama na to terenu krajem 1944g gde oni direktno naredjuju da na Motajici konacno moraju biti unisteni xxx tojest vojnici sa znackom na kapi koja se razlikuje od njihove, pa ovo bas se kosi sa izvestajima o uspehu komunista na Motajici u predhodnom periodu da su protivnicke jedinice razbijene a oni se bore sa njima jos i krajem 1944 pa to traje vise od godinu dana, e to ti je to, zakljucak mozete izvuci i sami.

Potpuno se slažem s tobom. Dosta je tih izvora fabricirano od strane povjesničara koji su takav nalog imali od Partije, a i sami su se htjeli omiliti vladajućoj strukturi, negdje sam to već napisao.
Moj pok. djed sa očeve strane je sudjelovao u operacijama na Kozari i rekao mi je da takvu bestijalnost i krvoločnost svih sukobljenih strana nikad nije vidio. Kad se vratio, otac mi je pričao da je bio ruina od čovjeka, i nikad mu nije bilo poslije toga bitno ima li što za pojest ili nema, nego damo da ima duvana.
Sa druge strane jedinice koje su oslobađale Vinkovce su odmah po dolasku skupile 40 viđenijih civila i streljale na Kumanovoj ciglani. Opće je poznata stvar, a koju smo otkrili nakon raspada SFRJ, da su jedinice nakon ulaska u okupirani Beograd pobile nekoliko tisuća građana, sto je bilo u Zagrebu i svim većim oslobođenim gradovima. Pametnom dosta. Dakle, svakako je pitanje vjerodostojnosti tadašnjih pisanih dokumenata, jer pobjednici pišu povijest.

Ma da. Dobili municiju  džab-džaba, siti i obijesni, pa ubijali redom, kako se kome prohtje. I sve same patriote i rodoljube, koji su za vrijeme okupacije lovili leptire i brali cvijeće.

Pa bez obzira. Nisam pobornik smrtne kazne bez suđenja. Vjerujem da su bili neki saradnici okupatora ili većina..curica od 15 godina teško ne i nemoguće. Provedi suđenje i miran si.
Nije lako pucati u nenaoružana čovjeka,ja ne bih mogao.
To je bilo klasično čišćenje. Mogli su tako pobiti pola grada..reci..bili dse saradnici okupatora i zdravo.
Nas su učili da je svatko nevin dok mu se pred sudom krivica ne dokaže.
To su bile velike greške. Nije se to smjelo dozvoliti

To je bilo nakon dejstava..1 dan po oslobođenju.

Svi su saradjivali sa okupatorom zavisno od situacije i zbog cega, dakle po potrebi, drug Porucnik lepo si to napisao.

Doktor Živago (citat):

Pa bez obzira. Nisam pobornik smrtne kazne bez suđenja. Vjerujem da su bili neki saradnici okupatora ili većina..curica od 15 godina teško ne i nemoguće. Provedi suđenje i miran si.
Nije lako pucati u nenaoružana čovjeka,ja ne bih mogao.
To je bilo klasično čišćenje. Mogli su tako pobiti pola grada..reci..bili dse saradnici okupatora i zdravo.
Nas su učili da je svatko nevin dok mu se pred sudom krivica ne dokaže.
To su bile velike greške. Nije se to smjelo dozvoliti

Nije lako pucati uopšte, a metu,a tek u živo biće (životinju ili čovjeka).
Zaista, odkud im toliki nedostatak demokratičnosti? Kako su lijepo kvislinzi i Nijemci sudili hiljadama ljudi u Valjevu i Kragujevcu. Bome i u Jasenovcu. Fino je i moje selo imalo advokate prije osude na spaljivanje. A poslije i susjedna sela na isti način od sličnih "patriota", ali "suprotne" vjere...
I sad šovinisti i naacionalisti svih boja istu pjesmu pjevaju. Čak iste riječi koriste: "poslat je da uništi naš narod, borio se za vlast i sve je dao drugima, namjerno je tad i tad donio ustav, ili ustaavne promjene da omogući stradanje mog naroda, izdao narod, porobio naarod"...
Ne vrijedi o tome raspravljati, a nije ni po pravilima foruma...

Slažem se da nije po pravilima Foruma i nemam se namjere sa Vama prepirati. Sva mjesta ste dobro naveli..ima ih još Vinica, Poljska,svi logori po Njemačkoj i drugim državama. Radilo se o zločinačkom režimu koji je imao i svoje kvislinge i skončao je onako kako je zaslužio.
Ne slažem se s vama jer to je bila čista osveta..taj slučaj sam uzgred spomenuo jer dolazim iz tog mjesta. Shvatio bi da su ih strijeljali ljudi iz Vinkovaca..moglo bi to biti iz razloga osvete..no to su obavili ljudi koji ih uopce nisu poznavali.
Oni koji su izvrsili streljanje pretvorili su se automatski tim svojim činom u one koji su drzavu okupirali. Koja je tu razlika? Ja razliku ne vidim..postali su isti kao i fašisti..i oni sa drugim znakom na kapi
Da tako svi radimo pretvorili bi se u ubice.
Jeste li  ikada došli u priliku da pucate..da ubijete čovjeka koji nije naoružan???
Meni je i sad loše kad ovo pišem..to je grozan osjećaj..jer uopce ne mogu shvatiti ljude koji pucaju na nenaoružane ljude.
kaže svi su radili sa okupatorom..kako on to moze znati..dakle..stavlja se na isti nacin i u isti kos sa onima koji su divljali i spaljivali sela po Srbiji..Bosni..Jugoslaviji opcenito zato sto je netko bio druge nacionalnosti ili vjere. Pogrešna je riječ SVI..To su govorile SS trupe kad su spaljivale Vinicu..Varšavski geto i slično.
Da zaključim.
Ako smatramo da su svi krivi onda se od fašista ne razlikujemo ni na koji način.
Pa mi smo.ovdje na Forumu jer želimo prevazići različitosti koje imamo. Meni je ratova dosta. Možemo se ne slagati i imati razl.misljenja ali ne moramo pucati jedni po drugima i nastavljati rat.

Niti sam nacionalist niti šovinist. Ponosan sam na to sto mi je tesko da bivse drzave vise nema.
Nisam je ja razbio..ali nismo mogli više zajedno.
A ja i sad ne vidim razloga da se tučemo.
Osim toga,borio sam se za demokraciju tj.da svatko kaže sto misli a da ne vrijeđa drugoga niti drugo mišljenje