Znamenite ličnosti moga kraja

Zemunac (citat):

Mora da ima još nekih koji nisu u wikipediji

Citat :

Vuk Stefanovic Karadzic (1787-1864) filolog, reformator srpskog jezika i pisac prvog recnika. Jedan od najznamenitijih ljudi tog doba.
Mnogi ne znaju da je Vuk 1861. dobio Povelju kojom je postao pocasni gradjanin grada Zagreba!

semsudin (citat):

Poznati Krajišnici: Zaboravljeni heroj – Huska Miljković

Huska Miljković se rodio u Trnovi-Podzvizd kraj Velike Kladuše, godine 1905., a ubijen je kraj Male Kladuše, 27. aprila 1944. Bio je karizmatična osoba, te se sam malo-pomalo izgradio u izvanrednog političara i vojnog komandanta. Imao je svoju miliciju, koja je bila snažna kao jedna oveća brigada te kontrolirao cijelu Cazinsku Krajinu i zaveo svoj sistem pravde.

Ustašama nije dozvoljavao pristup, jer je branio i neka srpska sela, dok se xxx, pak, nisu smjeli ni pojaviti na njegovoj teritoriji. Trgovina je bila slobodna, privatna imovina se poštovala, ali su bogatiji morali davati priloge vojsci. Vojska se hranila, mahom, po vlastitim kućama.

Pošto je u ratu zauzeu neutralni stav za njega su se počeli otimati sve strane.

Ako bi zatrazili prolaz, on bi domobranima, partizanima pa i Nijemcima to dozvoljavao uz odštetu u hrani, oružju i municiji. Njegove krajiške jedinice su bile disciplinovane i veoma borbene, tako da su se svi dogovori sa njim poštovali. Na svojoj teritoriji je Huska tolerisao sve vojne bjegunce, iz raznih formacija, i od toga je stvoren “Zeleni kadar” koji se dugo zadržao na području Krajine.

Nijemci su mu predlagali da njegovu jedinicu moderno opreme i naoružaju, da mu daju velike količine municije i uniformi, ali da ne pusta partizane na svoju teritoriju. U isto vrijeme, partizani su mu ponudili pregovore. Cazinska Krajina je tada bila vezana za Hrvatsku i sa njim je pregovarao Veco Holjevac (popularni partizanski komandant, komesar korpusa, poslije rata gradonacelnik Zagreba), komesar korpusa. Uspjeli su ga nagovoriti da privati njemački prijedlog, pa da prijedje u partizane kada ga naoružaju i opreme. Obećan muje čin pukovnika, Halilu, njegovom zamjeniku čin potpukovnika, svim komandantima bataljona čin majora, komandantima četa čin kapetana, a komandirima redova čin poručnika. Osim toga, obećano mu je da ce biti komandant divizije i posto je prije bio u vezi sa Pokretom da ce biti primljen u Okruzni komitet i Komitet divizije. Jos mnogo toga mu je obecano. U nekim je pregovorima učestvovao i Adil Zulfikarpašić na strani partizana i on je potvrdio sve ove navode.

Huska Miljković je bio narodni čovjek. Čovjek koji nije bio školovan, ali uvijek je znao sta hoće i vodio se interesima svoje Krajine i svog naroda. On je sve dogovore izvršio, kao i Štab korpusa. Njegova divizija – Unska operativa grupa – oslobodila je prolaze za Bosansku Krajinu i tada su poČele njegove nevolje. “Bosanski” kadrovi i Pokrajinski komitet Bosne gledali su drugačije na cijelu stvar i Huskina samostalnost, po njima, nije bila uklopljiva u sistem partizanskog ratovanja. Malo-pomalo, on je likvidiran i kompromitiran.

Narod je o njemu pjevao i iskreno ga volio. Partizani su mnogo truda utrošili dok su njegove jedinice – Unska operativa grupa – prihvatile borbeni nivo.

Poslije rata je njegova jedinica rasformirana i skoro svi kadrovi izbaceni iz Armije, JNA.
[You must be registered and logged in to see this image.]

semsudin (citat):

Poznati Krajišnici: Zaboravljeni heroj – Huska Miljković
Imao je svoju miliciju, koja je bila snažna kao jedna oveća brigada te kontrolirao cijelu Cazinsku Krajinu i zaveo svoj sistem pravde.
Narod je o njemu pjevao i iskreno ga volio.

semsudin (citat):

Poznati Krajišnici: Zaboravljeni heroj – Huska Miljković

Huska Miljković se rodio u Trnovi-Podzvizd kraj Velike Kladuše, godine 1905., a ubijen je kraj Male Kladuše, 27. aprila 1944. Bio je karizmatična osoba, te se sam malo-pomalo izgradio u izvanrednog političara i vojnog komandanta. Imao je svoju miliciju, koja je bila snažna kao jedna oveća brigada te kontrolirao cijelu Cazinsku Krajinu i zaveo svoj sistem pravde.

Ustašama nije dozvoljavao pristup, jer je branio i neka srpska sela, dok se xxx, pak, nisu smjeli ni pojaviti na njegovoj teritoriji. Trgovina je bila slobodna, privatna imovina se poštovala, ali su bogatiji morali davati priloge vojsci. Vojska se hranila, mahom, po vlastitim kućama.

Pošto je u ratu zauzeu neutralni stav za njega su se počeli otimati sve strane.

Ako bi zatrazili prolaz, on bi domobranima, partizanima pa i Nijemcima to dozvoljavao uz odštetu u hrani, oružju i municiji. Njegove krajiške jedinice su bile disciplinovane i veoma borbene, tako da su se svi dogovori sa njim poštovali. Na svojoj teritoriji je Huska tolerisao sve vojne bjegunce, iz raznih formacija, i od toga je stvoren “Zeleni kadar” koji se dugo zadržao na području Krajine.

Nijemci su mu predlagali da njegovu jedinicu moderno opreme i naoružaju, da mu daju velike količine municije i uniformi, ali da ne pusta partizane na svoju teritoriju. U isto vrijeme, partizani su mu ponudili pregovore. Cazinska Krajina je tada bila vezana za Hrvatsku i sa njim je pregovarao Veco Holjevac (popularni partizanski komandant, komesar korpusa, poslije rata gradonacelnik Zagreba), komesar korpusa. Uspjeli su ga nagovoriti da privati njemački prijedlog, pa da prijedje u partizane kada ga naoružaju i opreme. Obećan muje čin pukovnika, Halilu, njegovom zamjeniku čin potpukovnika, svim komandantima bataljona čin majora, komandantima četa čin kapetana, a komandirima redova čin poručnika. Osim toga, obećano mu je da ce biti komandant divizije i posto je prije bio u vezi sa Pokretom da ce biti primljen u Okruzni komitet i Komitet divizije. Jos mnogo toga mu je obecano. U nekim je pregovorima učestvovao i Adil Zulfikarpašić na strani partizana i on je potvrdio sve ove navode.

Huska Miljković je bio narodni čovjek. Čovjek koji nije bio školovan, ali uvijek je znao sta hoće i vodio se interesima svoje Krajine i svog naroda. On je sve dogovore izvršio, kao i Štab korpusa. Njegova divizija – Unska operativa grupa – oslobodila je prolaze za Bosansku Krajinu i tada su poČele njegove nevolje. “Bosanski” kadrovi i Pokrajinski komitet Bosne gledali su drugačije na cijelu stvar i Huskina samostalnost, po njima, nije bila uklopljiva u sistem partizanskog ratovanja. Malo-pomalo, on je likvidiran i kompromitiran.

Narod je o njemu pjevao i iskreno ga volio. Partizani su mnogo truda utrošili dok su njegove jedinice – Unska operativa grupa – prihvatile borbeni nivo.

Poslije rata je njegova jedinica rasformirana i skoro svi kadrovi izbaceni iz Armije, JNA.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Max Blitz (citat):

semsudin (citat):

Poznati Krajišnici: Zaboravljeni heroj – Huska Miljković
Imao je svoju miliciju, koja je bila snažna kao jedna oveća brigada te kontrolirao cijelu Cazinsku Krajinu i zaveo svoj sistem pravde.
Narod je o njemu pjevao i iskreno ga volio.

Cijeli kontekst priče i kako i zašto je nešto bilo nije sasvim zaboravljeno jer je se ponovo u tom kraju aktiviralo s Fikretom Abdićem. Može se povući dosta paralela.

semsudin (citat):

Max Blitz (citat):

semsudin (citat):

Poznati Krajišnici: Zaboravljeni heroj – Huska Miljković
Imao je svoju miliciju, koja je bila snažna kao jedna oveća brigada te kontrolirao cijelu Cazinsku Krajinu i zaveo svoj sistem pravde.
Narod je o njemu pjevao i iskreno ga volio.

Cijeli kontekst priče i kako i zašto je nešto bilo nije sasvim zaboravljeno jer je se ponovo u tom kraju aktiviralo s Fikretom Abdićem. Može se povući dosta paralela.

Max Blitz slažem se sa tvojom konstatacijom.Husein (Huska) Miljković je nažalost tek nakon 70 godina dobio zasluženo mjesto u gradu tj.ulicu i ploču na mjestu pogibje kao i spomenik.

semsudin (citat):

Poznati Krajišnici: Zaboravljeni heroj – Huska Miljković

Max Blitz (citat):

semsudin (citat):

Poznati Krajišnici: Zaboravljeni heroj – Huska Miljković
Imao je svoju miliciju, koja je bila snažna kao jedna oveća brigada te kontrolirao cijelu Cazinsku Krajinu i zaveo svoj sistem pravde.
Narod je o njemu pjevao i iskreno ga volio.

Cijeli kontekst priče i kako i zašto je nešto bilo nije sasvim zaboravljeno jer je se ponovo u tom kraju aktiviralo s Fikretom Abdićem. Može se povući dosta paralela.

Izumi Slavoljuba Penkale koji su Zagrepčanima i cijelom svijetu olakšali život

Rođeni Slovak sa zagrebačkom adresom, Slavoljub Penkala proslavil je grad koji imamo rad i ostavil, između ostalog, izum tehničke olovke. Zagreb se Penkali tol’ko dopal, da je službenu prisegu na mjesto kraljevskog kontrolora potpisal svojim hrvatskim imenom, Slavoljub (rođen je kao Eduard).
 
U Zagreb se doselil nakon školovanja i ženidbe, a stanoval je na današnjem Trgu kralja Tomislava. Kasnije je na toj adresi otvoril i svoju prvu radionicu. Nakon kaj je zmislil mehaničku olovku, otvoril je radionicu u Praškoj. Današnji TOZ, tj. Tvornica olovaka Zagreb nastala je nakon kaj je shvatil kak’ njegova mala radionica nije dovoljna za izradu količine olovaka kolika je bila potražnja. Suosnoval je poduzeće Penkala-Edmund Moster & Co, a ubrzo je počela i gradnja tvornice u današnjoj Branimirovoj ulici.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
PHOTO Nepoznati autor i godina
 
U to vreme, Penkaline se olovke i nalivpera izvoze u više od 70 zemalja svijeta. Tvornica koja je imala 300 radnika, 1911. godine zapošljava već 800 radnika. U razdoblju od 1912. do 1926. to je bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora na svijetu.
 
Poznata je karikatura njegovog profila di za vlehom drži penkalu, od milja prozvana „Uška“, ali nije bil tak uhati. Dapače, bil je pravi gospon, koji je nosil fine ajncuge, jake brke i štap, kaj je bil krik mode početkom 20. stoljeća.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Osim kaj je bil kraljevski kontrolor i izumitelj, bil je i pravi marketinški stručnjak. Nakon kaj je mehanička olovka postigla velih uspjeh, došel je na ideju da ju stilizira, pa je za frajle izradil srebrne penkale s poklopcem, na lančiću. Dobil je puno publiciteta, novine su furt pisale o olovkama koje ne treba šiljiti.
 
Njegov rad uključuje više od 80 izuma. Ovo su najpoznatiji izumi Slavoljuba Penkale.
 

Nalivpero s krutom tintom

Mehanička olovka

On je ovaj patent prijavil pod nazivom penkala, iako se denes tim imenom zove kemijska olovka, a ne tehnička. Od grafitne se olovke razlikovala jer se nije morala šiljiti, nego se punila minama.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
PHOTO Nepoznati autor i godina
 

Termofor i termos boca

Sredstvo za uništavanje insekata

Prislušni uređaji

Rotacijska četkica za pranje zubi

Uz ovaj izum se veže anegdota iz njegovog privatnog života. Penkalina kćer, Thea, bežala bi i plakala na sami spomen pranja zubiju, jer su joj tadašnje četkice bile pregrube za desni. Njegov izum, četkica s dve simetrične poluge, kaj su zgledale ko kliješta za drobiti orehe i lešnjake, nije trljala zube, neg’ je, okrećući se oko svoje osi, sama prala zube.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
PHOTO Nepoznati autor i godina
 

Deterdžent za pranje rublja

Ovaj je izum zamenil sapun i lužinu koju su ljudi koristili za pranje veša. Deterdžent je bil prvi koji je s obleke skidal razne fleke, npr. od vina. Izumil je i plavilo, kao zamjenu za bjelilo. Ovu je ideju dobil dok je svakodnevno gablal jetrica u Jägerhornu pa pil kavu i čital stranjske novine u Corsu, a gledal fleke na stolnjacima.
 
Najveći projekt Slavoljuba Penkale bil je avion. Volil je sa sinom Eduardom loviti leptire na Kraljičinu zdencu, di je bil zanesen leptirom Neptis Lucilla. Upravo je u njemu Penkala videl viziju svoje letjelice. Napravil je novi mehanizam, prijavil taj patent, a nakon toga i izum aviona na principu zmaja s posebnim tipom kormila, pa i sustav avionskih nosećih krila.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
PHOTO Nepoznati autor i godina
 
Dok je gradil zrakoplov, napravil mu je hangar i tak otvoril prvo uzletište zrakoplova na Črnomercu. Mnogi znatiželjni Zagrepčanci dolazili su svaki dan na nasip kod vojnog vježbališta dok je konstruiral svoj avion. Satima su sedili i gledali tad već dobro poznatog Penkalu, kojeg bi sva’ko iz daljine prepoznal po bijeloj svilenoj kapici crnog štitnika.
 
U travnju 1910. izvodi svoj prvi skok avionom, a u lipnju i prvi javni let za općinstvo grada Zagreba.
 
Iznenada umire u 51. godini života, ostavljajući iza sebe velik broj izuma, u naponu intelektualnog stvaranja. U posmrtnom je govoru prof. dr. Izidor Kršnjavi rekao:
«Tvorac penkale ostavio je svoje ime za vječnost!»
 [You must be registered and logged in to see this image.]
 Iza one gornje tri točkice može se napisati još i anodna baterija, džepna baterijska lampa i još puno toga. 
Bil je pametan taj Penkala, a tko zna možda nije bil tak fetivi Slovak - ima Slovaka i u Slavoniji...