Revolucionari i narodni heroji iz mog kraja

Doktor Živago (citat):

Slažem se da nije po pravilima Foruma i nemam se namjere sa Vama prepirati. Sva mjesta ste dobro naveli..ima ih još Vinica, Poljska,svi logori po Njemačkoj i drugim državama. Radilo se o zločinačkom režimu koji je imao i svoje kvislinge i skončao je onako kako je zaslužio.
Ne slažem se s vama jer to je bila čista osveta..taj slučaj sam uzgred spomenuo jer dolazim iz tog mjesta. Shvatio bi da su ih strijeljali ljudi iz Vinkovaca..moglo bi to biti iz razloga osvete..no to su obavili ljudi koji ih uopce nisu poznavali.
Oni koji su izvrsili streljanje pretvorili su se automatski tim svojim činom u one koji su drzavu okupirali. Koja je tu razlika? Ja razliku ne vidim..postali su isti kao i fašisti..i oni sa drugim znakom na kapi
Da tako svi radimo pretvorili bi se u ubice.
Jeste li  ikada došli u priliku da pucate..da ubijete čovjeka koji nije naoružan???
Meni je i sad loše kad ovo pišem..to je grozan osjećaj..jer uopce ne mogu shvatiti ljude koji pucaju na nenaoružane ljude.
kaže svi su radili sa okupatorom..kako on to moze znati..dakle..stavlja se na isti nacin i u isti kos sa onima koji su divljali i spaljivali sela po Srbiji..Bosni..Jugoslaviji opcenito zato sto je netko bio druge nacionalnosti ili vjere. Pogrešna je riječ SVI..To su govorile SS trupe kad su spaljivale Vinicu..Varšavski geto i slično.
Da zaključim.
Ako smatramo da su svi krivi onda se od fašista ne razlikujemo ni na koji način.
Pa mi smo.ovdje na Forumu jer želimo prevazići različitosti koje imamo. Meni je ratova dosta. Možemo se ne slagati i imati razl.misljenja ali ne moramo pucati jedni po drugima i nastavljati rat.

Ko da sudi? Kad da sudi? Ko da budu advokati? Po kojim zakonima.
U gradovima su postojale ilegalne organizacije, obaveštajci, poznavaoci prilika itd. Nije bilo samo tako: eno onaj ima zelene oči - strijeljaj!
Nisam imao i neću imati priliku da pucam ni u životinju. Pogotovo ne u čovjeka. Ne znam osjećaj i neću ga ni saznati.
I još jedna bitna stvar: bio je jak uticaj SSSR i njihovih metoda, prenešenih u Španiju, a otud u kod nas. Preventivno, za primjer i ostalo. Ne kažem da je ispravno, ali jeste efikasno u to vrijeme i tim situacijama.
Voliš da čitaš, pa pročitaj nešto od Mihaila Lalića, ako naiđeš na to štivo. Dobar je pripovijedač.

I možemo nastaviti bez persiranja.

Hoću ako pronađem. Vrlo rado. O metodama kojd su prenešene iz Sovjetskog saveza znam i previše..to mi je struka.
Ne naravno te metode,ali s njima sam vrlo dobro upoznat jer sam o njima učio.
Sustav je bio takav i s tim se slažem,ali taj sustav nije dobar.
Kaznjavanje bez osude noje dobro i ja ga osuđujem bez obzira o kome se radi. Danas bi se nazvalo ratnim zločinom.Nisu imali vremena ali nolje sprovesti nekakbo suđenje nego nikakvo. Pa bilo je more nastimanih procesa i onda poslije osuda.

Doktor Živago (citat):

Hoću ako pronađem. Vrlo rado. O metodama kojd su prenešene iz Sovjetskog saveza znam i previše..to mi je struka.
Ne naravno te metode,ali s njima sam vrlo dobro upoznat jer sam o njima učio.
Sustav je bio takav i s tim se slažem,ali taj sustav nije dobar.
Kaznjavanje bez osude noje dobro i ja ga osuđujem bez obzira o kome se radi. Danas bi se nazvalo ratnim zločinom.Nisu imali vremena ali nolje sprovesti nekakbo suđenje nego nikakvo. Pa bilo je more nastimanih procesa i onda poslije osuda.

Bilo je i suđenja.
Žena je bila u logoru za vrijeme rata. Poslije rata, iscrpljenaa i istraumirana nekako je došla u domovinu, u Sarajevo.
Njen brat je bio istaknuti revolucionar i tada visoki funkcioner u tek oslobođenoj državi. Dodijelio je svojoj bolesnoj sestri krevet.
Osuđen je na smrt za taj zločin.

Sad osuđeni za najteže zločine bolje žive od mnogih na slobodi i u zatvoru i nakon "odsluženja" kazne.

Strašno. To je odraz tog i takvog sistema. Mi moramo svi zajedno komunicirati tako da jedni druge razumijemo i da nikad više takvog sistema ne bude.
Demokracija i država se grade godinama,a mislim da ni jedan sistem nije savršen. U daleko većim demokracijama ima loših stvari i uvijek ce ih biti.
Ja sam za dijalog i za stvaranje boljeg sustava

Taj se sigurno izjasnio za Staljina

Nisam stigao završiti. Bila su i tri brata Dapčevića..svi prvoborci i generali. Pa je mislim Vlado Dapčević suđen zbog veleizdaje,staljinizma..odn. IB-a Nijedan brat mu nije smio ni na koji način pomoći jer bi ostao bez glave. Olovna vremena.
Danas sto se tice ratnih zločinaca koji su u zatvoru ili osuđeni oni danas borave u zatvorskim jedinicama koji su hoteli u odnosu na komunistički sustav.
U sklopu svog posla obišao sam kom.tamnicu u Budimpešti,Lepoglavu i staru i novu,Staru Gradišku,Zenicu kao i najmoderniji i najskuplji zatvor u Europi u kojem ce biti smjestenj neki od Haskih osuđenika. To su vam drugovi hotela A kategorije za ono vrijeme.

Skrenuli smo s teme pa necu da padnem u zaborav.
Sutra nastavljam sa jos nečim iz te borbe ako budem stigao. Ne mogu nista obecati. Guzva mi je po prilici

Narodni heroj  Jugoslavije Svetozar Vukmanovic Tempo, imao je rodjenog brata Luku koji je bio vojnik sa drugacijom osnakom na kapi u odnosu na svoga brata, kada je zarobljen na kamenom mostu u Sloveniji hitno je javljeno Tempu da mu je brat zarobljen i traze dalje instrukcije. Odgovor Tempa je bio da on nema brata i  da postupe sa njim kao sa ostalim zarobljenicima, a onda je bilo i pitanje da li hocete da i vas posaljem sa njim ako niste sigurni sta treba uraditi.

Znam, čitao sam o tome. Takvo je bilo vrijeme,a i ruska škola je učinila svoje. Bili smo tada pod velikim ruskim utjecajem. Svi nabrojani su Crnogorci,a ima jedna dobra knjiga koja opisuje između ostalog ustanak u Crnoj Gori kao i ove digađaje o kojima mi sad razglabamo a zove se "Goli otoci Jove Kapičića". On to jako dobro opisuje,da je takvo bilo vrijeme

Ižasno vrijeme..za tadasnje uvjete potpuno razumljivo a meni iz obog kuta gledanja potpuno neshvatljivo. Ne ponovilo se više nikad.
Bio sam nekoliko puta u Crnoj Gori..predivna zemlja sa ponosnim ljudima.
Valjda cu opet ici. Da nije ove corone trebao sam i u Niš..sada je sve upitno

Doktor Živago (citat):

Strašno. To je odraz tog i takvog sistema. Mi moramo svi zajedno komunicirati tako da jedni druge razumijemo i da nikad više takvog sistema ne bude.
Demokracija i država se grade godinama,a mislim da ni jedan sistem nije savršen. U daleko većim demokracijama ima loših stvari i uvijek ce ih biti.
Ja sam za dijalog i za stvaranje boljeg sustava

Riječ je o bratu Meše Selimovića.
Taj događaj je do kraja života mučio našeg pisca. "Derviš i smrt" je, otprilike, nastao pod uticajem te tragedije, jebo ih krevet!

Dakle, tolika strogost... pa sudili ili ne saradnicima okupatora nije ih čekala bolja sudbina.
No, dobro kažeš, nije ovo tema. Moglo bi se godinama raspravljati. Samo mi muka kad čujem nove i samouke istoričare.Svi smo istoričari. Svako je tumači na svoj način i kako mu trenutno treba. Nadaam se da će je ukinuti kao obavezaan predmet u školi.

Citat :

Njen brat je bio istaknuti revolucionar i tada visoki funkcioner u tek oslobođenoj državi. Dodijelio je svojoj bolesnoj sestri krevet.
Osuđen je na smrt za taj zločin.

Nije Sefkija bio ni prvi ni poslednji.

"Revolucija prozdire svoju vlastitu djecu"

Stara izreka. Kazu da ju je prvi upotrijebio George Buchner u svojoj drami Danteova Smrt. Citirali su i parafrazirali mnogi, nastala je u vrijeme Francuske revolucije.
Sve metode kojima su se revolucionari diljem svijeta obracunavali s prethodnim sistemom, zadrzane su u medjusobnim obracunima sa doskorasnjim suborcima. Da se dokaze i pokaze ko je "pravi" a ko je izdao Revoluciju.

Doktor Živago (citat):

Nisam stigao završiti. Bila su i tri brata Dapčevića..svi prvoborci i generali. Pa je mislim Vlado Dapčević suđen zbog veleizdaje,staljinizma..odn. IB-a Nijedan brat mu nije smio ni na koji način pomoći jer bi ostao bez glave. Olovna vremena.
Danas sto se tice ratnih zločinaca koji su u zatvoru ili osuđeni oni danas borave u zatvorskim jedinicama koji su hoteli u odnosu na komunistički sustav.
U sklopu svog posla obišao sam kom.tamnicu u Budimpešti,Lepoglavu i staru i novu,Staru Gradišku,Zenicu kao i najmoderniji i najskuplji zatvor u Europi u kojem ce biti smjestenj neki od Haskih osuđenika. To su vam drugovi hotela A kategorije za ono vrijeme.

Vlado je bio nepopravljiv i nije mu se ni moglo pomoći. Ostao je takav do kraja života. Osuđeni su mu i brat Milutin i sestra zbog rezolucije IB. Neobičan čovjek sa odstranjenim osjećajem straha.

Znam..slažem se..više od pola života je proveo u zatvoru. To ne mogu razumjeti. Što mu je bilo s tim bratom i sestrom..jesu li ikada pomilovani ili su revidirali.?
Cijela obitelj otišla prema IB-u

Šta mu je to trebalo? Možeš zastraniti..ali kad vidiš da si pogtiješio pokaj se i dobro? Očito je vjerovao samo Staljinu..koji je pobio vise ljudi nego Hitler!

Moram priznati da nisam pratio njegovu obitelj..samo općenito

Kada malo bolje pogledamo Hitler i Staljin su poceli drugi svetski rat agresijom i podelom Poljske, e sto se posle nisu mogli dogovoriti oko podele i zaratili izmedju sebe to je druga prica, posteno bi bilo da pise drugi svetski rat su zapoceli zajednickim snagama napadom na Poljsku.

slažem se

revolucija jede svoju djecu

Doktor Živago (citat):

Šta mu je to trebalo? Možeš zastraniti..ali kad vidiš da si pogtiješio pokaj se i dobro? Očito je vjerovao samo Staljinu..koji je pobio vise ljudi nego Hitler!

Nije vidio. Smatrao je da su drugi pogriješili.
Peko nije bio za Staljina. Valjda su neki smatrali da je volio pogrešnu ženu.Ali, ljubav je i te kako ljudska straana ličnosti...

Uuuu...da čitao sam i o tome..to je bio u ono vrijeme veliki skandal. Ljubavni jadi vel. revolucionara, uostalom sve si napisao.

Ma trebalo je imati hrabrosti živjeti u ta surova vremena, i donositi često brzo odluke koje su imale dalekosežne posljedice.
Njegov revolucionarni put u doba NOB-a, mislim nije bio okaljan,...mislim prije svega na Vladu, a ne na Peku.
I Stevo Krajačić je bio nešto zastranio, dosta poslije rata, vezano mislim za Jasenovac, ali nije mu otišla glava niti je bio suđen i poslan na robiju. 
Više se ne sjećam detalja

Ko je Stevu mogao da osudi, jedino Tito, a njegov zivot je bio u Stevovim rukama.

Ili obrnuto nekada ranije..jedino njega nije dirao

Sto bi ga i dirao resio mu problem Davorjanke i doveo mu Jovanku...

Već smo ranije utvrdili da je u Slavoniji zbog ravnog terena borba i boravak partizanskih jedinica bio otežan, pa je tek krajem 1941. godine ustanak doživio masovniji karakter.
Već je netko ovdje spomenuo 12.slavonsku proletersku udarnu brigadu koja je proglašena najboljom brigadom u Hrvatskoj i koja je kao takva i bila nositelj org.otpora okupatoru.
Formirana je u selu Budićima kod Pakraca 11.10.1942.kao 1. sl. brigada, a prvi komandant brigade je 
bio Bogdan Crnobrnja, a komesar Ranko Zec.
 Operativni prostor koji je brigada pokrivala je bio 30.000 km2.
 Kroz brigadu je tijekom rata prošlo oko 7.-8000 boraca, poginulo je 1600 boraca, dok je svaki treći bio ranjen.
Od značajnijih borbi brigade valja istaknuti borbe kod Podr. Slatine 6. i 7. 12.1942., borbe kod Okučana i Vel. Pisanice, oslobođenje Požeške kotline i Našica. Vodila je borbe u Bosni kod Prnjavora i borbe protiv četnika na Motajici tijekom 1944. godine
Kasnije, sudjeluje u borbama za oslobođenje zemlje i to u Slavoniji, Podravini i Štajerskoj.
Dala je 14. Narodnih heroja  a stoga zaslužuju da ih poimenično navedem:Vicko Antić, kao komandant brigade, Josip Antolović, Vlado Janić Capo, Čedo Grbić Kedacije, Radojica Nenezić, Gedeon Bogdanović Geco, Đuro Dulić, Pajo Orozović Brko, Petar Car, Dako Puač, Ivan Senjug Ujak, Stevo Došen, Stjepan Funarić Jota i Milan Stanivuković.

Pa baš..i tu si u pravu. Samo Zdenka je stvarno rano umrla, a bila lijepa ko slika, vidio sam i Jovanku kad je bila mlađa..ajme, stvarno je Maršal imao ukusa!
Bio je pravi meraklija, svaka mu čast. Imao je više dobrih osobina i sposobnosti.

Evo druže poručniče.
Potražio i pronašao u kućnoj knjižnici Hajku od,Lalića, pa sam uzeo da čitam,a žena mi kaže da je njegova Lelejska gora bio dio lektire,ja se više ne sjećam.
S druge strabe,situacija je kid ustanka u Crnoj Gori bila slojevita,a nisu tu zaostajali ni drugi dijelovi Jugoslavije. Dva brata ili otac i sin sa različitim oznakama na kapi..bila su to složena vremena za život,a za borbu pogotovo.

Brkakougar (citat):

Ko je Stevu mogao da osudi, jedino Tito, a njegov zivot je bio u Stevovim rukama.

Ma Stevo je Starom u Španiji vjerojatno spasio život i tu su se oni našli. Stevo je jako puno znao. Eto,Tito smjenio Rankovića..a Stevu nije. Osim toga, Nkvd je Stevu držao cijeli vrijeme na vezi do iza rata.
U svakom slučaju svoje tajne su u grob odnijeli. Obojica...mozda kad se otvore arhive u Rusiji..možda

Doktor Živago (citat):

Evo druže poručniče.
Potražio i pronašao u kućnoj knjižnici Hajku od,Lalića, pa sam uzeo da čitam,a žena mi kaže da je njegova Lelejska gora bio dio lektire,ja se više ne sjećam.
S druge strabe,situacija je kid ustanka u Crnoj Gori bila slojevita,a nisu tu zaostajali ni drugi dijelovi Jugoslavije. Dva brata ili otac i sin sa različitim oznakama na kapi..bila su to složena vremena za život,a za borbu pogotovo.

E, Vladu Daspčevića su izbacili iz partije jer nije htio da ostane u ilegali, nego otišao u Bosnu daa se bori. Bilo zahebano ovima što su ostali.

A tko je ostao od poznatijih boraca i u čemu se ogledao njihov problem?
Znam da je bilo četnika..ali problem je sigurno bio složeniji jer su oni ispočetka bili na strani partizana..slabo znam Crnu Goru..e da znam da je bio i Sekula Drljević koji se povlačio zajedno sa Pavelićem..ali dalje ne znam

Uostalom tu bagru fašista je trebalo očistiti nakon rata..


Spojio dva posta porucnik

Doktor Živago (citat):

A tko je ostao od poznatijih boraca i u čemu se ogledao njihov problem?
Znam da je bilo četnika..ali problem je sigurno bio složeniji jer su oni ispočetka bili na strani partizana..slabo znam Crnu Goru..e da znam da je bio i Sekula Drljević koji se povlačio zajedno sa Pavelićem..ali dalje ne znam

Uostalom tu bagru fašista je trebalo očistiti nakon rata..


Spojio dva posta porucnik

Biće ti jasnije iz Hajke, a i Lelejska gora dobro opisuje stanje ostalih komunista. Nisu ostajali nepartijci, nego komunisti, da se ne izgubi veza s narodom.
Teoretski, to je bilo u redu, ali praktično vrlo teško i stvorilo je omrazu i osvetu nakon povratka NOV, i još i danas stoji uzajamno optuživanje zbog zločina...

Cra Gora je dala čitav niz narodnih heroja i pravih boraca, ja ću sad da spomenem samo neke obzirom da je ustanak započeo u pravo vrijeme 1941. I vodile su se prave bitke a ne kao u Isočnoj Slavoniji koja zbog terena više i nije dozvoljavala diverzijama na pruzi i manjim napadima.
Evo nekih..Peko Dapčević, Božo Ljumović, Krsto Popivoda,Blažo Jovanović, Terzić,Mićunović, Savo Burić, Popović, Ćetković, Tempo


Zaboravio sam Koču i Đidu tamo da spomenem


Oprosti..zelio sam i ranije pitati..jer nisam bio profesionakac..sto znači kratica VoGi?

Svjestan sam činjenice da je pravoslavni živalj prilazio i partizanima i četnicima,no nisi vjerojatno na to mislio? Mislio si na unutarnje sukobe komunista u Crnoj Gori prije i za vrijeme ustanka ili kasnije?
Znam da su preko 60% kadrova u KPJ u Beogradi činili Crnogorci,ali i da su nakon rata opet u Beogradu obnašali visoke dužnosti!

Spojio tri posta porucnik.
Dodao još jedan

VoGi - vojna gimnazija

Nije bilo "unutrašnjih sukoba" među komunistima. Bilo je borbe mišljenja u diskusijama, ali se poslije glasanja sprovodila jedinstvena odluka.
Tek sam ovih dana pročitao da je Vlado Dapčević bio isključen iz paartije u vrijeme rata. Ali, njegova principijelnost...
Kao emigrant u SSSR, u vrijeme sukoba KP sSSR i NR Kine i Albanije, podržao je Kinu i Albaniju i opet doveo sebe u opasnost...

Vidi..ljudi su ginuli za svoja uvjerenja.
Vlado je taj koji potvrđuje to pravilo.
Hvala za odgovor u vezi Vojbe gimnazije 
Mene je oduvijek zanimala novija povijest i to vrijeme uoči,za vrijeme i poslije 2.svj.rata,pa kako sam trebao upisati povijest pa nisam nego završio pravo,ova povijest me uvijek zanimala.
Kako smo vec zajedno konstatirali politika i komunizam su u Crnoj Gori u vrijeme rata bile vrlo složene.
Sigurno si mislio na manastir Ostrog, 10 mj 1943. Kada su na prevaru pobijeniĐukanovič i Bajo Stanišić xxx vođe od strane Blaža Jovanovića koji je bio na čelu  Pokrajinskog komiteta Kpj..pa tu  je bio i i neki Grozdanić. Da li si mislio na te događaje?

Doktor Živago (citat):

Vidi..ljudi su ginuli za svoja uvjerenja.
Vlado je taj koji potvrđuje to pravilo.
Hvala za odgovor u vezi Vojbe gimnazije 
Mene je oduvijek zanimala novija povijest i to vrijeme uoči,za vrijeme i poslije 2.svj.rata,pa kako sam trebao upisati povijest pa nisam nego završio pravo,ova povijest me uvijek zanimala.
Kako smo vec zajedno konstatirali politika i komunizam su u Crnoj Gori u vrijeme rata bile vrlo složene.
Sigurno si mislio na manastir Ostrog, 10 mj 1943. Kada su na prevaru pobijeniĐukanovič i Bajo Stanišić xxx vođe od strane Blaža Jovanovića koji je bio na čelu  Pokrajinskog komiteta Kpj..pa tu  je bio i i neki Grozdanić. Da li si mislio na te događaje?

Ne, nego dileme Doselića i Tajovića iz Hajke i Lelejske gore,paljenje sela, pasje groblje...

Aaaa...sad mi je jasno..pa vi ste onda i dalje u problemu jer ti prijepori traju i danas.
Kod nas u RH se i dalje proteže stari sukob između dvije vojske tog rata sa razl.oznakama na kapi.
Eh..da li ćemo dočekati zakon da ih sve zabrani kao sto je rekao Vojnik Graničar

Ja opet ne razumijem. Jasno mi je da je bio bratoubilački rat..dio naroda uz četnike a ovi sa Talijanima protiv komunista. Klanovi i kumovi jedni protiv drugih..to jedino razumijem.
Tesko je meni iz ove pozicije. Nisam tamo nikada živio

Čitam sad da je Vlado 2 puta izbačen iz partije

Evo druže Poručniče sve sa pročitao i pogledao film. Ne znam, i dalje mi nije jasno, kako su ti ljudi živjeli kao komšije, a bila su i kumstva, da se onda na kraju ratuje međusobno.
Normalno, da onda to stvara i zlu krv.
Činjenica jeste da je u svakom ustanku bilo prvotnog nesnalaženja, jer je bilo malo ljudi sa vojničkim iskustvom, iako je u C.Gori bilo nešto španskih boraca koji su podučavali i provodili instruktažu ostalih.
Činjenica ostaje da je NOVJ došla 1943. godine i do kraja imala žestoke bitke na tom području, a najteža je bila ofenziva i bitka na Sutjesci gdje jako puno Crnogoraca dalo svoje živote i to je za svaki respekt

Alooo... nema me dva dana i već imam 129 notifikacija. Pa vi se raspisali kao da se forum tek formirao. 
Da smo članovi KP, sad bih napisao: "drugovi, povremeno skrećete sa kursa i ne držite se zadane teme". Ali da ne kompliciram, evo nadovezat ću se na zadnji post. Riječ je o Sutjesci, i prekopirat ću dio podataka iz knjige "Prozivka boraca na Sutjesci", slovenskog povjesničara Viktora Kučana objavljenih u Večernjem Listu 22.05.2020; 

"Kučan tamo navodi da je brojno stanje cijele partizanske grupacije, zajedno s ranjenicima i bolesnicima Centralne bolnice, iznosilo ukupno 22.148 boraca (19.265 muškaraca i 2883 žene). Operativna grupa brojila je oko 18.000 boraca, a u mjesec dana bitke poginula su 7543 partizana (6946 muškaraca i 597 žena). 
Kučan u knjizi donosi i njihov socijalni te nacionalni sastav, ali i tablicu koja pokazuje broj boraca po općinama u bivšoj Jugoslaviji, iz koje je vidljivo da su među partizanima na Sutjesci najbrojniji bili Dalmatinci, a Split i Šibenik jedini gradovi s četveroznamenkastim brojem boraca.
 Za usporedbu, u Bitki na Sutjesci sudjelovalo je samo 67 Beograđana. Najviše je Dalmatinaca bilo i među poginulima, oko 3000, a najveće gubitke pretrpjela je Druga dalmatinska brigada s 800 poginulih. 
Po nacionalnom sastavu, među borcima na Sutjesci bilo je 3295 Crnogoraca, 5220 Hrvata, 11.851 Srbin, 4 Makedonca, 21 Slovenac, 866 Muslimana, 757 Jugoslavena, 74 Židova, tri Albanca, šest Čeha, pet Mađara, po tri Slovaka i Rusina, pet Poljaka, devet Rusa, 10 Talijana, četiri Nijemca, dva Engleza te po jedan Kanađanin, Bugari, Irac i Ukrajinac, a s njima je bilo i šest boraca čija nacionalnost nije utvrđena"

Da se nadovežem.
Okupator je u ovu operaciju poznatu kao V neprijateljska ofenziva uveo oko 127.000 vojnika od toga 67.000 Njemaca,43.ooo Talijana,2000 Bugara i oko 15000 doćih slugu i okupatora uz podršku 170 aviona,8 artiljerijskih pukova i velikog broja oklopa odn.tenkova..ili čak šest na jednoga..što je po vojnim mjerilima duplo nego potrebno za borbeni uspjeh onoga koji napada.
Glavna operativna grupa se kao što znamo uspjela probiti iz okruženja uz ogromne gubitke od 7543 poginula borca..od kojih oko 600 partizanki,što je nezabilježen primjer gubitaka žena-boraca u povijesti ratovanja.
Ti si Gorane naveo čak i gradove iz kojih je došao najveći broj naših boraca uz dodatak da je iz Šibenika poginulo 797 boraca, iz Splita 688, iz Gline 599, iz Livna 289, Nikšića 190, iz Knina 334, Dvora na Uni 267, iz Drvara 203.
Strašna bitka..rekao bih najstrašnija od svih na ovim prostorima koje je vodila NOVJ.
Obruč oko partizana je bio u cijelosti zatvoren a borbe su se vodile na teritoriju Crne Gore,dijelu Hercegovine i u Sandžaku.
Botbe za Vučevo,na Zelengori,borbe za Donje i Gornje Bare protiv njemačke borbene grupe "Anacker". Zatim borbe na Ljubinom grobu i Kožuru gdje je poginuo legendarni komandant Treće divizije Sava Kovačević a bio je ranjen i nas vrh.komandant Tito.
Film koji je snimljen je izvanredno pokazao bitku na Sutjesci.
Materijal sam uzeo iz više knjiga i komentara.

Legendarni komandant Sava Kovacevic, to je ovako napisano malo preostro, ako se moze reci legendarni to bi bilo u negativnom smislu nikako u pozitivnom.....E Vas vrh.komandant nikada nije pokazao oziljak od ranavanja, ili se mozda vrlo dobro regenerise.

Ma nisam puno pisao, evo čitavo popodne čitam postove koje ste postavili dok me nije bilo. 
(Priznajem da sam negdje u komentarima pročitao da spominješ "Lelejsku goru". I na tu knjigu sam potrošio bar 15 minuta, ali je nisam našao na polici, iako znam da je imam)
Samo sam uzgred zakačio onih nekoliko podataka vezanih uz Sutjesku. 
Zapravo, ta me je bitka oduvijek fascinirala. Još više od kako su nedavno "sabornici" odbili pokroviteljstvo nad obilježavanjem obljetnice. 
Još sam u školi skoro zapeo na toj bitki. Naime, postavio sam pitanje koje očito nikome nije bilo drago: "što se desilo sa ranjenicima na Sutjesci?"
Da pojasnim - bitka na Neretvi je proglašena bitkom za ranjenike. I u filmu smo vidjeli i svuda pročitali da su ranjenici spašeni (barem većina) i prošli su kroz probijeni obruč. 
Na Sutjesci je također bila Centralna bolnica i ako se dobro sjećam, Savina divizija ju je pratila. U tom kretanju naprijed-nazad, proboj pa povratak siguran sam da bolnica i ranjenici nisu bili toliko pokretni i po svemu sudeći su zapravo masovno stradavali. Čak sam negdje pročitao da se i Vrhovni štab izvukao iz obruča u zadnji tren, i da je Tito u jednom trentku bio prilično dezorjentiran, te da ga je Koča Popović ili Veljko Dapčević (nisam siguran) "dozvao" svijesti i donio par sudbonosnih odluka u njegovo ime.

Evo, možda će netko pismeniji od mene uspjeti da postavi ovaj video. Vezan je uz bitku na Sutjesci i kronologiju same bitke;

[You must be registered and logged in to see this link.]

U pravu si to je bio Koča Popović koji je vrlo hrabro odbio zapovijed Vrhovnog komandanta i neustrašivo i vojnički napravio u pravom trenutku proboj kroz rascjep u obrani neprijatelja kroz koji je kasnije prošao i Vrh.štab sa pratnjom i savezničkom misijom.
Ne želim komentirati saborske zastupnici koji zastupaju ponajviše sebe a narod svakako ne. U politiku ne ulazim i nisam niti cu biti član ijedne pol.stranke.
Sa druge strane na Sutjesci je izginuo cvijet tadašnje mladosti a kako smo obojica napisali masa Dalmatinaca..dakle Hrvata pa bi Hrv.sabor svakako trebao dobro promisliti svoju odluku.
Lonkretno of 1400 boraca Druge dalmatinske brigade poginulo je 800 boraca, gotovo svi mlađi od 30 godina.
Nažalost vecina od 4000 ranjenika se nije izvuklo iz obruča, i masovno su pobijeni.
Točan je i taj podatak da je Tito bio izgubljen i ranjen jer su borbe bile strašne,borci su pokazali nadljudsku hrabrost. To su bili heroji...Nažalost..misim da bitka na Neretvi predstavlja pobjedu partizana, dok Sutjeska to ipak nije jer su partizani izgubili više od trećine sastava

Htio sam Gorane ovo o Loli nadopuniti, pa sam kod kuće prelistao sve što sam naslijedio od pok.oca, svu moguću komunističku literaturu, pa sam pregledao i internet.
Ono što sam pronašao jest da je dr. Ivan Ribar oženio udovicu sa troje djece iz kojeg braka se rodio Ivan Ribar nazvan kasnije Lola. Majka Tonica Ribar, djev. Šimat.
Pronašao sam da je prije nekog vremena u Studentskom centru u Beogradu organizirana izložba pod nazivom " Život i smrt heroja - neutralnosti ne može biti ", a koja je organizirana u Lolinu čast.
Nakon njegove nenadane pogibije na Glamočkom polju 1943. godine nastaje mit o mladom, neustrašivom heroju, SKOJ-evcu, primjeru za našu omladinu.
Nama, koji smo se u SFRJ školovali i živjeli je to bilo " ono nešto ", uvijek smo se gledali ugledati u takve osobe.
Autori izložbe naglašavaju da kad govorimo o Loli, govorimo o najmanje tri smrti:
Prva, je ona samog pojedinca interpretirana u razdoblju socijalizma kao neumrlog, druga je smrt narodnog heroja, odn. njegova društvena i politička nepotrebnost i zaborav, a treća je kraj heroja Velikih ideja ( kontekst kraja utopije).
Autorice izložbe su istakle da je Lola bio pojedinac sa izraženim intelektualnim kapacitetima
Pitam se kako se to danas gleda , u današnje vrijeme..

Ja bih rekao nikako..
Jer na rodnoj kući u Zagrebu je skinuta spomen ploča na kojoj je pisalo da je u toj kući rođen narodni heroj Ivo Lola Ribar, da ne postoje više ulice i trgovi koji nose njegovo ime, niti škole ( možda još poneka).
Pored grobnice narodnih heroja na Kalemegdanu se prolazi, a bez da se zastane i zapita tko su ti ljudi koji ovdje leže ( kraj Lole leže, Đuro Đaković, Ivan Milutinović i Moša Pijade

Čovjek bi pomislio da će sa većim vremenskim odmakom biti lakše napisati neutralno i objektivno mišljenje o Loli, ali i o drugim herojima, jer oni su to zaista i bili u svoje vrijeme. 
Na žalost, percepcija čitavih tih događaja se stubokom promjenila i sada se mali dio (glasniji) javnosti bori dokazati kako je to sve bilo laž i podmetanje, a onaj veći (tihi) dio javnosti ima i većih problema i razmišlja kako preživjeti do iduće plaće ili mirovine. 
Definitivno mi ne možemo gledati istim očima i mjeriti istim aršinom ono i ovo vrijeme. Tada su prevladavala neka druga shvaćanja, drugi su bili prioriteti i potrebe, različit nivo obrazovanja. Ono što se nama danas čini barbarskim i zaostalim, tada je bilo (gotovo) normalno. 
Lola i ostali narodni heroji su služili čitavoj toj situaciji i potrebama vlasti. Tada si morao imati nekoga tko će biti uzor generacijama. Nisi mogao imati jednog Modrića ili Đokovića, morao si imati nekoga tko nije bio heroj za novac, već za ideale. 
Istina, kasnije su došli oni stihovi "za ideale su ginule budale", ali uvijek će biti nekih novih ideala i novih "budala". 
Možda Lola nikad ne bi bio to što jest da nije poginuo u tom trenutku ili da je preživio rat. Možda bi nam tada ideali bili sedmorica sekretara SKOJ-a, možda bi revolucija iznjedrila neko novo ime, ali sigurno bi netko to bio. A bez nekoga kao vodilje, ne bi bilo izgradnje, ne bi bilo zanosa, čekali bi da nam padne s neba. Koliko god to danas nekome bilo smješno i glupo, ali veliki dio ljudi je tada zaista prolio puno znoja "za Tita", "za narod", "za Partiju" i tako doprinosio preobrazbi one zaostale i razrušene zemlje u (ipak) modernije i bolje društvo nego što je to bilo do tada. Neću reći da je i to novo društvo bilo idealno i bezgrješno, ali je činjenica da je nikla nova zemlja koja je stremila ka industrijalizaciji, elektrifikaciji (što je u zapadnim zemljama bilo sasvim normalna pojava), a isto tako i ka edukaciji - prvenstveno iskorjenjivanju nepismenosti. Pa i sama JNA je u jednom trenutku poslužila mnogima da se opismene, polože nekakve ispite i steknu neka nova znanja. Neki su tada zaista prvi puta sišli sa planine i vidjeli do tada neznana "čuda"
Pa stoga, ako danas ljudi samo prolaze pored grobnica heroja, to samo znači da su oni sada prevaziđeni (iako ne i nepotrebni u svoje vrijeme), da je ljestvica podignuta više  i da promjenom životnog nazora dolaze neki novi prioriteti i neka nova razmišljanja.

Izvrstan tekst i komentar Gorane.
Jer i ja sam se doista iskreno potrudio da nesto pronadem i nadovezem se na tvoj raniji tekst. Pisao sam s posla i napisao bih jos nesto,ali su mi prekinuli tijek misli..i sve je otislo u nepovrat.
No nema veze,zadovoljan sam i sa svim do sada napisanim o tim hrabrim i u danasnje vrijeme kad je mjerilo novac i moć,neshvacenim ljudima.

Hvala prijatelju. Tekst mi je došao "onako" nakon čitanja tvoje nadopune. Zapravo je uvijek ova moja "misao" ostajala od ranije pisanih tekstova i komentara. Sad sam samo sročio u jednu cjelinu, uz napomenu da me sin ulovio usred pisanja da mu nešto pomognem u zadaći iz Njemačkog, pa je mi je možda na par mjesta misao pobjegla...
A ono "sve je otišlo u nepovrat" me je asociralo na završetak jednog filma, meni iznimno dragog - odnosno, najboljeg.