Fudbal

Mladen Delic je bio i ostao legenda .njegovi komentari su ne zaboravni i ne ponovljivi.

Mladen Delić je bio veliki navijač Hajduka i, premda je nastojao biti nepristran, u TV komentarima mu se znalo omaknuti poneko navijanje. Sjećam se jednog TV prijenosa iz Splita gdje su igrali Hajduk i Crvena Zvezda. Kada je Hajduk došao u šansu govorio je ''prilika, prilika'', a kada je Zvezda zaprijetila termin je bio ''opasno, opasno''. U jednim beogradskim novinama objavljen je kratak osvrt: ''Mislimo da je ovakav način komentiranja opasan, opasan''. 
Mi koji smo pratili prijenose utakmica preko Radio Zagreba sjećamo se legendarnog reportera Ivana Tomića koji nas je uveseljavao svojim dosjetkama. Nije krio da je žestoki dinamovac, ali je u prijenosima uvijek bio objektivan.
 
Ivan Tomić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Tomić se često izražavao u stihovima pa evo nekih primjera:
- ''Niška banja, topla voda, za Dinamo oba boda''.
- ''Ej, salaši na sjeveru Bačke, sad pjevajte pjesme zagrebačke, Dinamo vodi sa 1-0''.
- ''Ajme meni, majko mila, zagrebačkog Černobila, Dinamo primio i peti gol''.
- ''Bez Živkovića Partizan je danas u Vinkovcima samo Partizančić, nešto kao izvlačenje lota bez Suzane Mančić''.
- ''Neka čuje Sjeverni i Južni pol da je Besek dao gol''.
- ''Prije će na Sjevernom polu roditi banane, nego što će Škoro Haris zatresti mrežu Zvezde s Marakane''.
- ''Dobro melje ovaj mlinac, dobro igra ovaj klinac'' (Marko Mlinarić).
- ''Loptu ima Zajec zeko, Dinamovo med i mlijeko''.
- ''Dinamov as tref, to je Deverić Štef''.
- ''Lopta do golmana Vlaka, gospodara ovoga zraka''.
- ''Dževad Prekazi dobro gazi''.
- ''On je onaj koji grmi i sijeva, mislim tu samo na Pančeva''.
- ''Visok k’o Danac, žut k’o Japanac, tip nije nitko drugi no Srečko Katanac''.
Tomić se znao našaliti i na svoj račun: ''Evo ga, Predrag Spasić. Moja malenkost inače podsjeća na njega, ali ne po nogometnoj klasi, već po broju na glavi vlasi''.
Jednom je prenosio neki dosadan susret bez golova i komentirao: ''Ljudi, ova utakmica ja zanimljiva kao izravan prijenos plime i oseke''.
Ja posebno pamtim neke njegove komentare poput ''Dinamova atomska navala se raspala na atome'' ili ''Zambata je izbio pred vratara, a onda se spetljao, ušeprtljao i izgubio loptu''. A najviše mi je u sjećanju jedan komentar sa neke utakmice u Maksimiru sredinom sedamdesetih godina. Tada je desno krilo u Dinamu igrao Siščanin Ivica Senzen. Bio je napadno niskog rasta, gotovo patuljak, ali vrstan dribler i golgeter. Tomićev komentar pamtim gotovo od riječi do riječi: ''Lopta je upućena prema Senzenu, nema ga na krilu, a što se sa njim zbiva, gdje on biva, ne bi znali reći jer nemamo mikroskopa''.

Da kratko nadopunim:
Boro Cvetković je prvo bio dinamovo, a kasnije zvezdino "Lane sa Korane"
Tu je bio i "Crna strela, Mitar Mrkela"

Nisam sigurran ali mislim da je u jednom prenosu Milojko Pantić, a siguran sam da drug Stanko to zna bolje od mene pa čak i na kojoj je utakmici to bilo: " Gol, goool, kurac gol, stativa"!
E, sad da me ubijete, ne mogu se vise sjetiti tko je to rekao..ali mislim da je Pantić

Doktor Živago (citat):

Nisam sigurran ali mislim da je u jednom prenosu Milojko Pantić, a siguran sam da drug Stanko to zna bolje od mene pa čak i na kojoj je utakmici to bilo: " Gol, goool, kurac gol, stativa"!
E, sad da me ubijete, ne mogu se vise sjetiti tko je to rekao..ali mislim da je Pantić

Utakmice se ne sjecam ni ja ali znam dobro da je bio Mirko Kamenjasevic.
Iako najprepricavanija, nije mu i jedina.
Na jednoj utakmici je u zaru prenosa rek'o, sjedi mali pickati materina, nista ne vidim.
Zbog tih i slicnih bisera, dobar dio svoje karijere proveo je pod suspenzijama.

Je je..bravo Pero..Kamenjašević..tako je..jos da se sjetimo utakmice

Ovi današnji komentatori su luk i vodica spram legendi iz Jugoslavije

Pantica pamte po (izmedju ostalih) komentaru, "Gospodine Pedersen, stvarno zasluzujete to prezime"

pera84 (citat):

Pantica pamte po (izmedju ostalih) komentaru, "Gospodine Pedersen, stvarno zasluzujete to prezime"

Ma kako to sve zapamtiš..sad sam se i ja prisjetio

Eto, sad mu stani na žulj. 
Kad ovakve detalje pamti, kako li tek onda one "protiv njega"?

Davno, davno, pratio sam fudbal i nas i svjetski.
Sjecam se, imao sam druga u osnovnoj, Stipo.
Svaki ponedjeljak, on je iz torbe vadio Sportske Novosti a ja Sport. Da ne pomislite da smo vec tad vukli svako na "svoju stranu", oba smo bili zagrizeni Hajdukovci. Nastavnik matematike je navijao za Zvezdu. Cim bi upisao cas, jedan od nas bi ga nesto upitao u vezi jucerasnjih utakmica, ovaj bi odgovorio, mi kontrirali i za tren oka bi Bozo padao u vatru, mi vadili novine na sto, ukljucilo bi se jos par ucenika i nista od casa.    Bozidar bi se posle nekog vremena osvijestio i (zavisno od rezultata te nedelje) prekinuo diskusiju ili rijecima dobro je djeco, ajde sad nesto da ucimo ili majku vam boziju, sta je ovo, pijaca? Sta se ti deres, 'oces da ti usi izvucem!!!
Kad bi se sve umirilo, dok smo mi radili zadatke on bi dosao do nas i tiho upitao da mu pozajmimo novine. Citao bi ih za katedrom i tek povremeno dizao pogled uz rijeci, tisina vi u zadnjoj klupi. Tek toliko da se zna ko je tu ko. A onda bi ponovo potonuo u citanje.

Neke komentatore je naprosto trebalo držati podalje od mikrofona, bar kada su u pitanju važnije utakmice. Jedan od takvih bio je Sreto Šćepanović, sportski komentator TV Sarajevo, koga je - valjda po republičkom ključu - zapalo komentiranje četvrtfinalne utakmice Svjetskog prvenstva u Meksiku 1970. godine između Engleske i Zapadne Njemačke (već sam to spomenuo u ovoj temi, ali od viška glava ne boli).
Ubogi Sreto je engleskog vratara uporno nazivao Banksom iako se sa Jupitera vidjelo da brani drugi čovjek. Naime, prvi vratar engleske reprezentacije Gordon Banks obolio je od akutne upale grla pa je umjesto njega na golu bio rezervni vratar Peter Bonetti. Očekivao sam da će se vrli komentator svakog časa ispraviti, ali je do kraja prvog poluvremena trubio ''Banks ovo'' i ''Banks ono''. Sjećam se da sam u jednom trenutku ocu, koji je zajedno samnom gledao prijenos, rekao nešto kao: ''Ovaj Sreto je ili pijan ili lud, pa zar ne vidi da nije Banks nego Bonetti''.
Za jednog sportskog TV komentatora koji k tome prenosi svjetsko prvenstvo bio je to neoprostiv gaf. Ako već nije pročitao sastave momčadi prije utakmice, a valjda ih je dobio, mogao je prepoznati lica pa i odjeću engleskih vratara - Banks je u pravilu nosio crvenu majicu dok je Bonetti istrčao u bijelom dresu.
U poluvremenu ga je valjda netko upozorio da prestane baljezgati pa je napokon engleskog vratara nazivao pravim imenom.
 
Gordon Banks:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Peter Bonetti:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Sreto je usput pokazao i koliko vlada engleskim jezikom - za njega je Newton (Njutn) bio ''Nuton'', a Mullery (Maleri) je bio ''Muleri''.

Na internetu se može naći čitav niz bisera naših sportskih komenatora i sukomentatora, a ja sam izdvojio nekoliko još neobjavljenih ovdje. Želim vam dobru zabavu.
 
Milojko Pantić
- “Kiša pada po terenu a bogami i po atletskoj stazi''.
- ''Pucao je Savo Kovačević''.
- ''Evo izlaze igrači Partizana, a evo i naših''.
Bergkamp izlazi iz igre u 22. minuti zbog ozljede, ulazi Patrick Viera. Na ekranu se ispisuje ''22 minutes, Denis Bergkamp'', a Pantić komentira: - ''Evo, izašao je Bergkamp, a u igru je ušao iskusni Minutes sa brojem 22''.
- ''Ide Drulić, ide Drulić, Drulić, Drulić, Drulić....Ne, ipak je to bio Pjanović''.
- ''Tribine se žute, sve je u narančastom''.
- ''Kamerun mora izvući danas barem bod, kako bi osigurao prolaz pred utakmicu sa Švicarskom. Oprostite dragi gledaoci, Kamerun i Švicarska nisu u istoj grupi''.
 
Božo Sušec
- ''Loše se piše Trinidadu, a bogami i Tobagu''.
- “Ajde naprijed Šimuniću, što čekaš?'' (Šimunić uopće nije igrao)
- ''I to mora biti prekršaj na Srni, ako to nije prekšraj onda je faul''.
Božo Sušec prije utakmice: - ''Ma ovaj Primož Gliha nije bog zna kakav igrač, pa čudno mi je da im je u početnom sastavu, taj Gliha je bio na probi u Dinamu i nije prošao, naravno, pa što će on u Dinamu''. Božo Sušec poslije utakmice: - ''Da da, trebalo je više paziti na toga Glihu govorio sam o tome''.
- ''Ovo je dokaz da Van Basten ne provodi rasističku politiku, igra im čak jedan crnac''.
 
Drago Ćosić
- ''Schweinsteiger i Lahm su dvije mlade dame….ovaj, dvije mlade nade Njemačkog nogometa''.
 
Mika Damjanović
- ''Evo nas na džoint stadionu'' (stadion se zove Giant)
- ''Da je Guscione imao moj broj cipela sigurno bi pogodio''.
- ''Još dva metra do kraja prvog poluvremena''.
- ''Sada razmišljam o tome kako se lopta osjeća kad je udari Roberto Carlos''.
 
Ćiro Blažević
- ''Mislim da je u ovom finalu favorit Njemačka, jer Brazilci nikad nisu osvojili europsko prvenstvo''.
- ''6:0 je veliki rezultat, to se još da izdržati, ali 7:0 je posebna blamaža''.
 
Srđan Knežević
- ''Poštovani gledaoci, izvinjavam se zbog ovog prekida, upravo su nam organizatori Olimpijade zabranili da pušimo u reporterskim kabinama. Evo i kolege Španjolci se bune nisam samo ja''.
 
Mila Horvat
- ''A jeste mi ga uvalili za prvi put''.
 
Kemal Ahmetović
- ''Da vidimo ko je to od igrača Fiorentine dobio žuti karton….da, dobio ga je Ammonito''. (na talijanskom ammonito znači opomenut)
 
Još od neponovljivog Mirka Kamenjaševića
- ''I to će biti pogodak, ma kurac, opet stativa (6 mjeseci suspenzije);
- ''Slobodan udarac sa 35 metara, izvest će Bukal…topovski udarac, i to je gol, ne, nije, prečka je, ma sjedi mali pička ti materina ništa ne vidim''. (opet 6 mj. suspenzije);
- ''Na stadionu se okupilo 30 hiljada dinara''.
- ''Mušović je u izglednoj prilici i ništaaaaa….ali opet Mušović dolazi do lopte, udarac i opet ništaaaa, i opet Mušović glavom iiii preko golaa, opet je promašio jebo mu ja mater smotanu''. (2 godine suspenzije);
- ''Pejaković vraća do Mušića, Mušić nazad Pejakoviću, to je udarac i to je goooooolllll….a zajebo sam vas, nije gol, prošlo je pokraj stative…al brat bratu malo je falilo.” (6 mjeseci suspenzije)
 
I nekoliko bisera za koje nisam mogao utvrditi autore:
 
- ''Evo Poljaci zadržavaju loptu, da vrijeme sporije teče''.
- ''Lopta je poletjela paralelno sa Jadranskom magistralom''.
- ''Ovaj pokušaj je bio veća opasnost za avione Croatia airlinesa nego za vrata Cibalije''.
- ''Dragan Čirić je igrač duge kose ali velikih mogućnosti''.
- ''Odlična je to bila intervencija vratara Ljukovčana. Zašto se sada Nijemci vesele? Hmmm…da, to je ipak gol''.
- ''U sljedećih par minuta vidjet ćemo dva današnja super gola Georgea Hagija, ali i onu kretensku reklamu za kečap''.
- ''Zoran Savić ipak neće biti u sastavu, dogodila mu se mala nezgoda, umrla mu je majka''.
– “Zbog ovih Carlosovih udaraca osnovat će se društvo za zaštitu lopte.”
- ''U 17. kolu Stuttgart gostuje kod minhenske Borusije''.
- ''Danas se na marihuani okupilo 30.000 ljudi…pardon, Marakani''.
- ''Trenutna temperatura na stadionu je minus dva ispod nule''.
- ''Ne znam je li bolje da Babić dobije loptu, ili da je odmah mirno predamo Bugarima''.
– “U bazenu plivaju nečije gaćice, treba hitno provjeriti čije su.”;
- ''Drulović ulazi u šesnaesterac, padni tu jebote!''.
- ''Njemačka je druga, u susretu za treće mjesto pobjedila je Novi Zeland''.
- ''Tko prvi zabije gol bit će u prednosti''.
- ''I izgleda da je Hajnekenu eksplodirao motor''. (riječ je o Miki Hakkinenu)
- ''Dobar dan, javljamo se iz Mostara, ovdje je nedjelja''.
– “Evo dragi gledatelji iz igre izlazi Enrico Chiesa, a ulazi….da vam pravo kažem prvi put čujem za ovog igrača…ulazi Cambio''. (na talijanskom cambio znači zamjena)

Zamijeniti imena igraca jeste neprofesionalno, ali nije opasno. Neki drugi lapsusi mogu da budu.
Pokojni Vladan Stojakovic je na dodjeli pehara posle utakmice, za tadasnjeg predsjednika Savezne Skupstine, Drazu Markovica rekao, pehar ce pobjedniku predati nas voljeni Draza Mihajlovic.

Kazu da mu je karijeru i glavu spasio Draza licno (Markovic) jer je zvao celnike u RTBG i trazio da ostave covjeka na miru, svako moze da se zbuni.

E ljudi nasmejah se za sve pare...svaka vi cast....

Doktor Živago (citat):

Ovi današnji komentatori su luk i vodica spram legendi iz Jugoslavije

Osim Drage ćosića koji je komentirao svj.nog.prvenstvo iz Rusije...potuno navijački za Hrvatsku..ali..tko bi mu zamjerio. Komentirao je samo utakmice nase repke..ali to bolje zna Stanko

Dan kada sam navijao za Osijek, 19. srpnja/jula 1973.
 
Tu 1973. godinu pamtim po mnogočemu uzbudljivom, lijepom i na kraju nešto manje lijepom ali neizbježnom - djevojka Biba, posjet tetke i bratića iz Kanade, brojni izleti i putovanja - i odlazak u JNA u Prizren krajem godine.
Kao ljubitelj nogometa pratio sam i kvalifikacije za Prvu saveznu ligu. Tada su drugoligaši igrali u četiri skupine - Zapad, Sjever, Jug i Istok. Za dva mjesta u Prvoj ligi natjecalo se osam momčadi, po dvije prvoplasirane u svakoj od skupina. Igralo se po kup sistemu s po dvije utakmice. U kvalifikacije su se plasirali Zagreb, Osijek, Proleter iz Zrenjanina, Maribor, Borac iz Čačka, Famos iz Hrasnice, Budućnost iz Titograda i Priština. Ja sam posebno pratio NK Zagreb i NK Osijek, meni najsimpatičnije momčadi.
Zagreba je u prvom kolu dopao Famos iz Hrasnice, a prva utakmica je igrana u Zagrebu. S obzirom na veliko zanimanje publike utakmica nije igrana na stadionu u Kranjčevićevoj nego u Maksimiru i to pred 50.000 ljudi. Bio sam na toj utakmici i požalio jer je bila mrcvarenje lopte i završila 0:0. Zagrebašima su se vjerojatno odsjekle noge pred tolikom publikom. U Hrasnici su pobijedili s 2:1 i plasirali se u odlučujući dvoboj s pobjednikom utakmica Osijek - Priština.
Osječani su pobijedili u obje utakmice - u Osijeku s 1:0 golom Dušana Bašića koji je nedavno stigao iz Hajduka iz Kule, a u Prištini s 2:1 golovima Ljube Petrovića i Bašića. Utakmica u Prištini odigrana je u paklenoj atmosferu na rubu incidenta, a igrači Prišitne su nemilice tukli goste. Nije im pomoglo.
Iako sam gotovo cijeli život proveo u Zagrebu i simpatizirao Zagrebaše želio sam da u Prvu ligu uđe Osijek, koji se od 1953. do 1956. godine već natjecao u Prvoj saveznoj ligi pod imenom Proleter. U Drugoj ligi je dvaput mijenjao ime, najprije 1962. u NK Slavonija i 1967. u NK Osijek. U Drugoj ligi su Osječani uvijek bili pri vrhu ili na vrhu svoje skupine, ali su nesretno ispadali u kvalifikacijama za najviši razred. Osim toga, te sezone je Osijek imao vrlo jaku momčad čiju su okosnicu činili sigurni vratar Esad Dugalić, vođa obrane Petar Lončarić (koji se u Osijek vratio iz NK Dinamo) i vrsni strijelac Ivan Lukačević.
 
Momčad NK Osijek u sezoni 1972./1973.:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ivan Lukačević:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Prva utakmica između Osijeka i Zagreba trebala se igrati u Osijeku u srijedu 11. srpnja, ali je odgođena jer se nekoliko igrača Osijeka otrovalo hranom za vrijeme priprema u hotelu ''Ružica'' u Slavonskoj Orahovici. Odlukom NSJ prva utakmica je igrana u nedjelju 15. srpnja, a uzvrat u Zagrebu u četvrtak 19. srpnja. Utakmica u osječkom Gradskom vrtu privukla je preko 20.000 gledatelja što je bio rekord stadiona, a završena je rezultatom 0:0. Slijedio je uzvrat u Zagrebu.
Stadion u Maksimiru zabilježio je toga dana rekord u broju gledatelja, čak 64.128 s kupljenim ulaznicama. Ako se tome pribroje oni sa stalnim ili besplatnim ulaznicama broj gledatelja procjenjuje se na čak 70.000, od kojih je između 25.000 i 30.000 bilo navijača Osijeka. Na tu utakmicu nisam išao nego sam slušao radio prijenos i dobro sam postupio jer se usred utakmice spustio neviđeni prolom oblaka i igra je na neko vrijeme bila prekinuta.
Sastave momčadi znam i danas na pamet. Za Zagreb su igrali Horvat, Gašparini, Tucak, Antolić, Ivanišević, Lipovac, Markulin, Čopor, Močibob, Rukljač i Smolek. U drugom poluvremenu još su igrali Bakota umjesto Smoleka i Hušidić umjesto Čopora. Za Osijek su igrali Dugalić, Iličin, Dumančić, Milić, Lončarić, Rupnik, Čordaš, Bašić, Lukačević, Ljubo Petrović i Žutelija. U drugom poluvremenu još su igrali Lončar umjesto Rupnika i Grnja umjesto Čordaša.
 
Momčad NK Osijek prije početka utakmice:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Prvo poluvrijeme proteklo je u nervoznoj igri, a Zagreb je u 38. minuti golom Močiboba poveo s 1:0. No, u drugom poluvremenu su Osječani preuzeli igru u svoje ruke i golovima Petrovića u 55. i Bašića u 60. minuti brzometno preokrenuli rezultat na 1:2. Imali su Osječani još niz izvrsnih prilika da riješe utakmicu, a kada se one promaše obično slijedi kazna - Močibob je u pred sam kraj utakmice zabio za 2:2 i pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Za Zagreb su golove postigli Močibob, Markulin, Rukljač i Hušidić, a za Osijek Petrović, Lončarić i Rupnik. Udarce Milića i Bašića vratar Horvat je obranio i tako se s(p)retnija momčad plasirala u Prvu saveznu ligu.
 
Petar Močibob:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Dušan Bašić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Dvije scene sa utakmice:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
I danas sam uvjeren da je Osijek imao bolju momčad od Zagreba i da je zaslužio ulazak u Prvu saveznu ligu. Da je tada vrijedilo pravilo golova u gostima to bi i postigao bez izvođenja jedanaesteraca, koji su uvijek lutrija. I sigurno bi se bolje proveo u Prvoj ligi od Zagrebaša, koji su u idućoj sezoni u elitnom društvu završili kao uvjerljivo posljednji i neslavno ispali iz lige. Osijek se konačno plasirao u Prvu ligu 1977. godine.
 
Plesali su samo jedno ljeto, momčad Zagreba, novog prvoligaša - u stražnjem redu Horvat, Ivanišević, Močibob, Tucak, Rukljač, Lipovac; u prednjem redu Markulin, Čopor, Smolek, Gašparini, Antolić:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Doktor Živago (citat):

Doktor Živago (citat):

Ovi današnji komentatori su luk i vodica spram legendi iz Jugoslavije

Osim Drage ćosića koji je komentirao svj.nog.prvenstvo iz Rusije...potuno navijački za Hrvatsku..ali..tko bi mu zamjerio. Komentirao je samo utakmice nase repke..ali to bolje zna Stanko

Ne znam zašto bih bolje znao, ali znam da mi je Drago Ćosić od svih sportskih reportera/komentatora iz svih krajeva naše bivše Juge bio najiritantniji. Prvo, on nije komentirao nego se derao na gledatelje televizije. I drugo, kada bi Hrvatska dala gol proizvodio je takve zvuke da bi ga se i vučji čopor uplašio. Sve u svemu izrazito odbojan lik.

Željko Vela i Stjepan Bogdan Čeči su bili nenadmašni kao par koji je prenosio utakmice. 
Evo par njihovih, ali i drugih bisera:
 Srećko Bogdan: Da, da... Kad padne gol u ranoj fazi utakmice, onda postoji mogućnost da vidimo još golova.

 Srećko Bogdan: Evo sad Poljaci pokušavaju zadržati loptu da vrijeme sporije teče.

Srećko Bogdan: Dobro veče svima. Pozdrav svim gledateljima u Zagrebu...
Željko Vela: I u Hrvatskoj. Srećko Bogdan: Molim?
Željko Vela: I u Hrvatskoj. Srećko Bogdan: Da i u Hrvatskoj (zbunjenim glasom).

 Srećko Bogdan: Ovo je teže pogoditi nego promašiti. Željko Vela: Misliš... obrnuto... teže je promašiti nego pogoditi.
Srećko Bogdan: E, to. To sam htio reći! Jedan zna pisati, drugi čitati. Željko Vela: Pratim ja tebe.Zato smo dvoje

Srećko Bogdan: Pucao je u golmana, možda je trebao pucati u kut.

Stjepan Balog: Ovakvo nešto već dugo nisam vidio, vratarsku paradu u kaznenom prostoru.

Igor Štimac: Viduka voli osjetiti protivnika iza svojih leđa, voli ga držati rukom, takvu igru on voli. 

 Stjepan Balog: Loše se piše Trinidadu, a bogami i Tobagu.

Srećko Bogdan: Nedved ima obje noge. Željko Vela: A ostali igrači nemaju obje noge?
Srećko Bogdan: Ma to je onako nogometno, znači da mu je jedna noga jača. Željko Vela: Je, inače bi to bila nekakva paralimpijada.
Srećko Bogdan: Da. Željko Vela: Da.

Božo Sušec: "I to je faul, čisti faul, četvorica su ušla u Stipu Pletikosu"

Balog: Borgheti je u neprestanim duelima s Osoriom (nema veze što obojica igraju
za Meksiko, sto je prvi napadač a drugi obrambeni igrač i na utakmici su si najbliže prišli na 30 metara)

Ćiro: Srbija i Crna Gora sad više nema što izgubiti, pa bi trebali izaći iz svoje već
tradicionalne zatvorene formacije i početi igrati kako im nalaže tradicija.

Ćiro za vrijeme 1. poluvremena SWE-ENG kaže za Kallstroma: on je toliko ljevak,
da desnu nogu koristi samo pri ulasku u autobus.

Ćiro (interview, SN): Za to sto Kranjčar nije dao onaj gol Japancima najviše je kriv Hajdukov predsjednik Branko Grgić koji me potjerao s Poljuda.

Strajnić: "Kakav gol Lendon Dooonovan...McBride....ipak je to Dempsey."
 
Strajnić: Roger Lemmere je bio prvak Europe s Tunisom

Strajnić: U igru ulazi Wayne Owen

Kustudić, Crna Gora: "Sterjovski,kakav šut!...Mile Sterjovski...
mogao je da bude pjevač novokomponovane muzike,imao je ime i prezime za to...
sada umalo da savlada Didu"


 Živadinovic : "jer ako ste primetili , španski odbrambeni igraci..."

Voditelj : "argentinski"

Živadinovic: "ma da argentinski....to je uostalom isti mentalitet, mahom su to niski igrači"

 Nepoznati komentator: "Portugal ima samo 3 boda iz prvog meča"

Ž. Vela: "Arapović je nezgodan ofanzivni igrač jer mu noge prodiru po desnoj, a glava po lijevoj strani igrališta"

16. Filip Brkić: "Večeras od 21h ćemo videti jednog od skrivenih favorita - tim Portugala u kome su glavne zvezde: Lui Figo, Ronaldinjo, Cristiano Ronaldo"

Gojko Andrijašević: "Klinsman je jedini koji je osvojio SP i kao igrač i kao fudbaler"

 Čeči Bogdan u drugoj od 3 minute sudačke nadoknade, kod rezultata 1:1 : "Mislim da će se igrati produžeci".
Vela: "Jesi izrekao hazardersku prognozu".

Bogdan: Obje ekipe igraju na pobjedu, jer bi obje momčadi željele igrati u četvrtfinalu.

Bogdan: Prilika da Meksiko poveća rezultat
Vela: Da, da, da povećaju s 1:1 na 2:1.


Vela:Riquelme je pucao izravno,nije bilo daleko...
Bogdan:...da je gol malo viši..
Vela:onda bi bio za ragbi!!

 Bogdan: Ovo nije bio centaršut već dodavanje u zrak.

Vela: "Na startu utakmice temperatura je bila visokih 33°, da bi početkom drugog dijela naglo zahladnilo. Sada je 32°.

Ćiro: ovaj sudac je papak. Pravi papak! On tu nikad nebi sudio da nije talijan. Ma... dajte mi perece. Jest cu da nemoram gledat ovo.


Nakon što je Lippi uveo Gattusa, a izvukao Tottija van:
Bogdan: "Mislio sam da će Lippi izvaditi jednog od 2 napadača. Onda bi Talijani igrali s jednim napadačem."


Baho Topalbećirević "Italijani slabo koriste krila, lijevo ide Zambrota ali desno nemaju nikoga... osim Berluskonija"

Balog: "Uh što bi se desilo da Australija danas dobije Brazil ne smijemo niti razmišljati o tome"
Bogdan: "Pa onda bi Australija bila sigurna pa bi je mi lakše dobili i mi bi tada išli dalje"


Vela: Phillip Lahm jedini ima dres s dugim rukavima
Bogdan: Zima mu je, jer je mali


Bogdan; ovo je trebalo ići na drugu vratnicu.
Vela; prošli put si rekao da treba ići na prvu vratnicu. nisi nikad zadovoljan.
Bogdan; da ovo je bilo loše. dobro je kad je lopta u golu.
Vela; da, tako bi i ja znao reć da je dobro.

Bogdan: "Ne samo da su sve tri argentinske zamjene dale gol nego su se i (***) dobro proigravale i stvarale prilike."


 Vela: Tko je više seksi, Ballack ili Beckham?
Bogdan: Još uvijek gledam ljepši spol...
Vela: Dobro je, dobro si se izvukao...



Bogdan: Čehoslovačke
Vela: Češke... Češke
Bogdan: Ti si isto reko jedanput...
Vela: Da, ali sam objasnio.
Bogdan: Da, da...



Bogdan: Sad bih ja još nešto rekao, ali neću.
Vela: Da, nemoj!!!

Stanko1 (citat):

Doktor Živago (citat):

Doktor Živago (citat):

Ovi današnji komentatori su luk i vodica spram legendi iz Jugoslavije

Osim Drage ćosića koji je komentirao svj.nog.prvenstvo iz Rusije...potuno navijački za Hrvatsku..ali..tko bi mu zamjerio. Komentirao je samo utakmice nase repke..ali to bolje zna Stanko

Ne znam zašto bih bolje znao, ali znam da mi je Drago Ćosić od svih sportskih reportera/komentatora iz svih krajeva naše bivše Juge bio najiritantniji. Prvo, on nije komentirao nego se derao na gledatelje televizije. I drugo, kada bi Hrvatska dala gol proizvodio je takve zvuke da bi ga se i vučji čopor uplašio. Sve u svemu izrazito odbojan lik.

Ma i neki drugi komentatori su se derali kad bi prenosili tekme...pogotovo Južnoamerikanci...Bože sačuvaj.
I kod ovih naših se vidi da se nisu spremili...to odbija i iritira gledatelje

Svjetsko prvenstvo u Čileu i ''Bitka u Santiagu'' 2. lipnja/juna 1962.
 
Utakmicu Čile - Italija komentator BBC-a David Coleman okarakterizirao je kao ''najgluplju, najstrašniju, najodvratniju i najsramotniju nogometnu predstavu možda i u povijesti te igre''
 
Na svjetskom nogometnom prvenstvu 1962. u Grupi 2 natjecale su se reprezentacije Zapadne Njemačke, Italije, Čilea i Švicarske. U prvom kolu Zapadna Njemačka i Italija odigrale su 0:0, dok je Čile pobijedio Švicarsku 3:1. Slijedilo je drugo kolo u kojem su se sastali Čile i Italija, a čija utakmica će biti upamćena kao ''Bitka za Santiago'' (Battle of Santiago, Battaglia di Santiago, Batalla de Santiago).
Događaji na utakmici imaju ne-nogometnu predpovijest, a pokrenuli su je talijanski novinari Antonio Ghirelli i Corrado Pizzinelli koji su opisali glavni čileanski grad Santiago kao ''rukavac smetlišta'' u kojem ''telefoni ne funkcioniraju, taksiji su rijetki koliko i vjerni muževi, telegrami za Europu koštaju koliko noga i ruka, glavni grad ima 700 hotelskih kreveta, a pisma se otpremaju nakon pet dana''. Za stanovnike su napisali da su ''izgladnjeli, nepismeni, alkoholičari i sirotinja'' te da su ''čitavi kvartovi predani otvorenoj prostituciji''. Organiziranje svjetskog prvenstva od strane Čilea usporedili su s ''Mussolinijevom odlukom da pošalje naše zrakoplovstvo da bombardira London, a do njega nije ni stiglo''. Na kraju su zaključili da su Čileanci ''ponosno siromašni i zaostali''. Novine La Nazione i Corriere della Sera napisale su da je dodjeljivanje svjetskog prvenstva Čileu ''čista ludost''. Čileansko novinstvo nije ostalo dužno i opisalo je Talijane kao ''fašiste, mafioze i drogeraše'' koji pate od ''previše želje za seksom''. Talijanski novinari koji su ružno pisali o Čileu istjerani su iz zemlje, a jedan argentinski dopisnik je bio isprebijan i završio je u bolnici jer su ga zamijenili za Talijana.
U tako užarenoj atmosferi došla je utakmica drugog kola Grupe 2 između Čilea i Italije. Utakmica je odigrana 2. lipnja 1962. na Estado Nacional u Santiagu pred 66.000 gledatelja, a sudac je bio Englez Ken Aston.
 
Ken Aston:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Reprezentacija Italije na svjetskom prvenstvu u Čileu - u stražnjem redu Cesare Maldini, Lorenzo Buffon, José Altafini , Gianni Rivera, Sandro Salvadore, Enzo Robotti; u prednjem redu Omar Sivori, Giacomo Losi, Luigi Radice, Giorgio Ferrini, Giampaolo Menichelli:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Za Čile su na teren istrčali Misael Escuti, Luis Eyzaguirre, Carlos Contreras, Raúl Sánchez, Sergio Navarro, Jorge Toro, Eladio Rojas, Jaime Ramírez, Honorino Landa, Alberto Fouilloux i Leonel Sánchez, a za Italiju Carlo Mattrel, Mario David, Francesco Janich, Sandro Salvadore, Enzo Robotti, Paride Tumburus, Giorgio Ferrini, Bruno Mora, José Altafini, Humberto Maschio i Giampaolo Menichelli. Da će igra biti prljava najavio je prvi faul već u 12. sekundi utakmice, a u 8. minuti isključen je Ferrini zbog oštrog prekršaja nad Landom. Ferrini nije htio izaći iz igre i napustio je teren tek kada su ga odvukli policajci.
 
Policajci izvode Giorgija Ferrinija sa terena:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Sudac Aston je žmirio na oba oka pred grubim prekršajima Čileanaca, primjerice kada je Leonel Sánchez krošeom počastio talijanskog braniča Davida. Nekoliko minuta kasnije David je pokušao uzvratiti udarac Sánchezu, nije uspio ali je bio također isključen iz igre. Italija je ostala s dva igrača manje, a međusobno vrijeđanje i pljuvanje je nastavljeno. Čak četiri puta morala je intervenirati policija. Glavni ''šerif'' reprezentacije Čilea Leonel Sánchez u jednom trenutku je udarcem laktom slomio nos Maschiu, ali je opet prošao nekažnjeno što Talijani nisu pripisali u dobro sucu Astonu. Oslabljeni Talijani držali su se dobro do potkraj utakmice, a onda su Ramirez u 73. i Toro u 87. minuti donijeli Čileu pobjedu od 2:0.
 
Leonel Sánchez:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Mario David:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nekoliko incidentnih situacija na utakmici Čile - Italija:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Incidenti su nastavljeni i nakon utakmice, pa su Čileanci gađali kamp talijanske reprezentacije kamenjem. Utakmica Čile - Italija izravno je odlučila drugog putnika u četvrtfinale iza Zapadne Njemačke. Italiji nije ništa značila ni pobjeda 3:0 protiv Švicarske ni pobjeda Nijemaca 2:0 protiv Čilea - domaća momčad je na kraju imala bod više.
''Bitka u Santiagu'' pokrenula je lavinu komentara i naravno zgražanja. Tako je komentator BBC-a David Coleman okarakterizirao utakmicu kao ''najgluplju, najstrašniju, najodvratniju i najsramotniju nogometnu predstavu možda i u povijesti te igre'' (the most stupid, appalling, disgusting and disgraceful exhibition of football, possibly in the history of the game).

Dva rođaka na golu reprezentacije Italije
 
Na svjetskom nogometnom prvenstvu 1962. godine u Čileu prvi vratar talijanske reprezentacije bio je Lorenzo Buffon, koji na svoju sreću nije nastupio na utakmici poznatoj kao ''Bitka u Santiagu'' (branio je na prvoj i trećoj utakmici).
Lorenzo Buffon (rođen 1929., danas još dobro držeći 91-godišnjak) bio je vratar Milana, Intera i Fiorentine. U razdoblju od 1948. do 1965. godine odigrao je 422 službene utakmice za ukupno šest klubova. Pet puta bio je u momčadi prvaka Italije, od čega četiri puta s Milanom i jednom s Interom. Za reprezentaciju Italije branio je od 1958. do 1962. godine na 15 utakmica.
 
Lorenzo Buffon:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
S obzirom na rijetko prezime, netipično za Talijane, provjerio sam je li Lorenzo u kakvom srodstvu s puno poznatijim Gianluigijem Buffonom. I našao sam da su relativno bliski rođaci - Lorenzo je bratić (brat od strica ili tetke) Gianluigijevog djeda. Tako da mu dođe nešto kao ''deda-stric'' u trećem koljenu.
 
Gianluigi Buffon:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Otac i sin na golu Dinama
 
Rijetki su slučajevi da za isti nogometni klub nastupe i otac i sin, k tome na istoj poziciji u momčadi (vratar), a jedan od takvih primjera je obitelj Stinčić.
Branko Stinčić (1922.-2001.) počeo je nogometnu karijeru kao vratar NK Pekarski, a zatim je prešao u NK Trešnjevka za koji je branio od 1942. do 1945. godine. Godine 1945. prešao u novoosnovani NK Dinamo. Zatim je pozvan na odsluženje vojnog roka u Splitu gdje je branio za NK Mornar. Tu ga je primijetio Luka Kaliterna i pozvao ga u Hajduk, gdje je postao prvi vratar i bio je u momčadi koja je 1946. osvojila prvenstvo Hrvatske. Za Hajduk je odigrao 74 službene utakmice. Prvi vratar Hajduka bio je do 1949. kada ga je zamijenio Vladimir Beara, a Stinčić se vratio u Dinamo i bio u klubu do 1954.godine. Igračku karijeru završio je 1958. godine kao vratar zagrebačkog NK Lokomotiva. Imao je i jedan nastup za reprezentaciju Jugoslavije, 1951. godine protiv Norveške (2:4).
 
Branko Stinčić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Njegov sin Željko Stinčić također je branio za NK Dinamo i u razdoblju od 1968. do 1981. godine nastupio u 189 službenih utakmica. Također ima jedan nastup za reprezentaciju Jugoslavije, 1979. godine protiv Španjolske (1:2).
 
Željko Stinčić:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi europski trofej jednog jugoslavenskog kluba - Dinamo i Kup velesajamskih gradova 1967. godine
 
Pobjednik Kupa plasirao se u prvom kolu u nastavak natjecanja čistom srećom - bacanjem novčića
 
Najveći uspjeh jugoslavenskog nogometa ostvarila je FK Crvena Zvezda 1991. godine osvajanjem Kupa europskih prvaka, pobjedom u finalu nad momčadi Olimpique iz Marseillesa, a nakon toga i osvajanjem Interkontinentalnog kupa pobjedom nad čileanskim klubom Colo-Colo. No prva momčad iz Jugoslavije koja je osvojila jedan europski trofej bio je zagrebački Dinamo, koji je 1967. osvojio Kup velesajamskih gradova (preteča današnjeg Kupa EUF-a).
Za to natjecanje mnogi danas i ne znaju, a neki ga i podcjenjuju. Ali je u njemu sudjelovao čitav niz slavnih klubova kao što su Juventus, Leeds United, Napoli, Valencia, Sevilla, Athletic Bilbao, Porto i Ferencváros. Igralo se po dvostrukom kup-sistemu, a iz Jugoslavije su nastupili Dinamo, Crvena Zvezda i ljubljanska Olimpija.
U prvom kolu Dinamo se namjerio na čehoslovački klub Spartak iz Brna. Prva utakmica odigrana je u Brnu 21.rujna/septembra 1966.godine, a za Dinamo su je odigrali Škorić, Cvek, Lončarić, Mesić, Jukić, Blašković, Pavić, Zambata, Kiš, Lamza i Rora. Nije počelo dobro jer je Spartak pobijedio s 2:0. Uzvratna utakmica odigrana je u Zagrebu 5. listopada/oktobra 1966., a Dinamo je golovima Slavena Zambate u 4. i Hrvoja Jukića u 73. minuti pobijedio istim rezultatom - 2:0. Kako je rezultat bio izjednačen odlučila je kocka, a novčić se okrenuo na Dinamovu stranu. Tog dana sreću su imali Škorić, Cvek, Braun, Mesić, Brnčić, Blašković, Pavić, Zambata, Kiš, Jukić i Lamza.          
 
Slaven Zambata:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Idući protivnik Dinama bio je škotski klub Dunfermline. U prvoj utakmici odigranoj 26. listopada u Dunfermlineu domaća momčad je pobijedila s 4:2, a golove za Dinamo postigli su Josip Gucmirtl i Zambata. Dva gola za Dunfermline postigao je Alex Ferguson, kasnije čuveni menadžer Manchester Uniteda. Za Dinamo su igrali Škorić, Cvek, Gračanin, Braun, Brnčić, Blašković, Novak, Jukić, Zambata, Gucmirtl i Rora. Uzvratna utakmica odigrana je u Zagrebu 2. studenog/novembra 1966. i Dinamo je golovima Zambate u 32. i 77. minuti pobijedio s 2:0 te se plasirao u nastavak natjecanja. Pobjedu su ostvarili Škorić, Cvek, Gračanin, Mesić, Brnčić, Blašković, Novak, Jukić, Zambata, Gucimrtl i Rora.     
 
Josip Gucmirtl:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U trećem kolu Dinamo je igrao s imenjakom iz rumunjskog Piteștija. Prvu utakmicu odigranu 19. veljače/februara 1967. u Piteștiju Dinamo je dobio s 1:0 golom Zambate. Igrali su Škorić, Brnčić, Braun, Mesić, Ramljak, Blašković, Jukić, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora. Revanš je odigran 1. ožujka/marta 1967. u Zagrebu i završio je bez golova - 0:0. Dinamo se plasirao u četvrtfinale Kupa velesajamskih gradova, a utakmicu su odigrali Škorić, Cvek, Braun, Mesić, Ramljak, Brnčić, Novak, Jukić, Kiš, Gucmirtl i Rora.
U četvrtfinalu je Dinamo dočekao veliki izazov - legendarni Juventus. Prva utakmica je odigrana u Torinu i završila je rezultatom 2:2, a oba gola za Dinamo postigao je Jukić. Za Dinamo su igrali Škorić, Cvek, Brnčić, Belin, Ramljak, Mesić, Novak, Jukić, Zambata, Gucmirtl i Rora. U drugoj utakmici u Zagrebu Dinamo je pobijedio s 3:0 golovima Marijana Novaka u 4., Zlatka Mesića u 67. i Rudolfa Belina u 73.minuti i izbacio ''staru damu'' iz daljeg natjecanja. Veliku pobjedu ostvarili su Škorić, Cvek, Brnčić, Belin, Ramljak, Mesić, Jukić, Gucmirtl, Novak, Lamza i Rora.
 
Zlatko Mesić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U polufinalu se Dinamo sastao s ekipom njemačkog prvoligaša Eintracht iz Frankfurta, za koju je igrao i proslavljeni jugoslavenski reprezentativac Fahrudin Jusufi. Prva utakmica je odigrana 7. lipnja/juna 1967. u Frankfurtu i nije završila dobro za Dinamo - Eintracht je golovima Grabowskog u 11., Bechtolda u 14.i Solza u 67. minuti pobijedio s 3:0. Za Dinamo su igrali Škorić, Cvek, Gračanin, Belin, Ramljak, Brnčić, Novak, Mesić, Zambata, Lamza i Rora. U uzvratnom susretu odigranom 14. lipnja u Zagrebu nitko nije davao Dinamu nikakve šanse nakon, činilo se, nedostižnih 0:3 iz Frankfurta. No dinamovci su golovima Zambate u 14., Novaka u 15. i Gucmirtla u 87. minuti izravnali rezultat. U produžecima je pobjednika riješio Belin golom iz jedanaesterca u 102. minuti za konačnih 4:0. Bila je to veličanstvena predstava zagrebačkih plavih, utakmica o kojoj se priča i danas. Podvig su ostvarili Škorić, Brnčić, Blašković, Belin, Ramljak, Mesić, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora. Nažalost, junak utakmice Stjepan Lamza doživio je nesreću koja mu je okončala karijeru. Pobjedu su dinamovci proslavili u ''Vili Rebar'' na Medvednici gdje je Lamza popio malo previše, odveli su ga u sobu i zaključali da odspava dok se ne otrijezni. No on je htio izaći, a kako su vrata sobe bila zaključana izašao je na balkon, oslonio se na trulu ogradu, pao na terasu i teško se ozlijedio.
 
Detalj sa utakmice Dinamo - Eintracht:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Stjepan Lamza:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Osim što je ostao bez Lamze Dinamo je nakon utakmice s Eintrachtom dobio i novog trenera - Branka Zebeca zamijenio je Ivica Horvat. Protivnik u finalu bila je engleska momčad Leeds United u kojoj je između ostalog igrao i Jackie Charlton, član reprezentacije koja je godinu dana ranije osvojila svjetsko prvenstvo. Englezi su bili pomalo bahati i uvjereni da će lako izaći na kraj ''tamo nekim Dinamom iz tamo nekog Zagreba'', ali su se prevarili.
Prva utakmica odigrana je u Zagrebu i Dinamo je golovima Marijana Čerčeka u 39. i Krasnodara Rore u 59. minuti glatko pobijedio s 2:0. Uzvratna i odlučujuća utakmica odigrana je 6. rujna u Leedsu. Engleska momčad je jurišala na gol Dinama, ali bez uspjeha - završilo je 0:0. Junak utakmice bio je Dinamov vratar Zlatko Škorić koji je uspješno sačuvao svoju mrežu. Na kraju utakmice veselju nije bilo kraja - Dinamo je postao pobjednik Kupa velesajamskih gradova!
U obje utakmice nastupila je ista momčad: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gucmirtl i Rora.
 
Detalj sa utakmice Leeds United - Dinamo:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Zlatko Škorić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Momčad Dinama, pobjednik Kupa velesajamskih gradova 1967. godine - u stražnjem redu Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić; u prednjem redu Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak i Josip Gucmirtl:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Uz prethodni post bih priložio sliku iz osobne arhive.[You must be registered and logged in to see this image.]

Stanko1 (citat):

 
 
 
 
Momčad Dinama, pobjednik Kupa velesajamskih gradova 1967. godine - u stražnjem redu Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić; u prednjem redu Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak i Josip Gucmirtl:
[You must be registered and logged in to see this image.]

I ova slika iz mog kuta: 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Najbolja generacija FK Partizan u povijesti kluba
 
Spominjao sam neke utakmice iz povijesti mog nekada omiljenog kluba Dinamo, a u ovom prilogu se osvrćem na momčad koja je pružala užitak mom pokojnom ocu - FK Partizan koji je u sezonama 1960./1961., 1961./1962. i 1962./1963. tri puta za redom u praktično istom sastavu osvajao titulu prvaka Jugoslavije. Standardno su igrali Šoškić, Sombolac, Jusufi, Radović, M. Milutinović, Vasović, Vislavski, Kovačević, Vukelić, Galić i Mihajlović.
 
Momčad FK Partizan, prvaci Jugoslavije 1961., 1962. i 1963. godine - Jovan Miladinović, Bruno Belin, Milan Vukelić, Milorad Milutinović, Lazar Radović, Joakim Vislavski, Fahrudin Jusufi, Tomislav Kaloperović, Milan Galić, sekretar kluba Slavoljub Ivanović, trener Stjepan Bobek, Milutin Šoškić, tehnički direktor Prvoslav Mihajlović, trener Aleksandar Atanacković, Vladimir Kovačević, Velibor Vasović, Aleksandar Jončić, Branislav Mihajlović, Velimir Sombolac, Velibor Milutinović, Jovan Ćurčić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Većina tadašnjih igrača Partizana potekla je iz podmlatka koji je vodio trener Florijan Matekalo, po čemu su dobili nadimak ''Matekalove bebe''. Bila je to najbolja generacija u povijesti FK Partizan, iz koje su u reprezentaciji Jugoslavije igrali Šoškić, Jusufi, Vasović, Miladinović, Kovačević, Vukelić i Galić.
 
Milutin Šoškić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Velimir Sombolac:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Fahrudin Jusufi:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Milorad Milutinović:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Milan Vukelić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Milan Galić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jedanaestorici nabrojanih u uvodu treba dodati i Jovana Miladinovića, jednog od najvećih talenata jugoslavenskog nogometa čija karijera nije do kraja ispunila očekivanja zbog boemskog načina života. Ipak je za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 17 utakmica, između ostalog i finale Kupa nacija 1960. godine.
 
Jovan Miladinović:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Sjajna Partizanova generacija, nakon što je 1965. godine ponovo osvojila titulu prvaka Jugoslavije, imala je šansu života u Kupu europskih prvaka 1965./1966. Nakon što su redom svladali francuski Nantes (2:0, 2:2), Werder iz Bremena (3:0, 0:1), Spartu iz Praga (1:4, 5:0) i Manchester United (2:0, 0:1) partizanovci su se plasirali u finale, gdje ih je čekao Real iz Madrida. Finalna utakmica odigrana je 11. svibnja/maja 1966. na stadionu Heysel u Bruxellesu pred 47.000 gledatelja, a sudio je Nijemac Rudolf Kreitlein. Za Partizan su igrali Milutin Šoškić, Fahrudin Jusufi, Ljubomir Mihajlović, Radoslav Bečejac, Branko Rašović, Velibor Vasović, Mane Bajić, Vladica Kovačević, Mustafa Hasanagić, Milan Galić i Josip Pirmajer. Igra je bila ravnopravna, a kada je Vasović u 55. minuti doveo Partizan u vodstvo 1:0 zavladalo je oduševljenje među ljubiteljima nogometa u Jugoslaviji, bez obzira na klupske boje. Ali su Amancio golom u 70. minuti i Serena u 76. preokrenuli rezultat na 1:2 i Real je još jednom postao prvak Europe.

Mali klubovi su osuđeni na to da stvaraju dobre igrače za one "velike", a pri tome povremeno iskrsnu, zabljesnu i nakon toga se opet vrate u svoj glib. 
Tako sam se sjetio jednog "mališana" koji je dao dosta iznadprosječnih nogometaša i jednog vrhunskog. Naravno, pri tome mislim na "Piksija" Stojkovića - a klub je FK "Radnički" Niš. 
Iako je mene osobno fascinirala sezona '81 kada su nišlije bili na vrhuncu i u kupu UEFA gazili sve redom, pa imali nesreću da prerano "izvuku" tada neprikosnoveni AZ-67 Alkmaar - ovaj članak koji sam našao odnosi se na narednu sezonu '82 kada su ostvarili najveći uspjeh u pomenutom kupu. 

Kasnije će na ovoj temi biti mjesta za Rijeku, Velež, Željezničar... ali za početak ću led probiti sa nišlijama jer sam surfajući sasvim slučajno naletio na članak o njima. 

Kad je Radnički iz Niša igrao polufinale Kupa UEFA

Real iz Niša sve redom šiša

Iz današnje perspektive izgleda nemoguće. Danas taj klub tavori na dnu Prve lige Srbije, a nekada je igrao i polufinale Kupa. Stariji će se sjetiti jedne sjajne, velike priče u Kupu Uefa sezona 81-82.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Akteri te priče bili su fudbaleri Radničkog iz Niša. Ekipe koja je upravo 1982. godine stigla do polufinala Kupa UEFA. Ekipa koju je vodio trener Dušan Duci Nenković, u kojoj su igrali Milenković, Gavrilović, Obradović, Bojović, Vojinović, Drizić, Stojiljković, Đorđević, Nikolić, Aleksić, Halilović. Beganović, Panajotović, Stanković, Radosavljević. Ekipa koja je na putu du polufinala eliminisala jedan Napoli, Feyenoord i koju je tek zaustavio HSV sa Magathom, Hrubeschom, Kaltzom, Von Heesenom.
Radnički je u prvom kolu te sezone igrao protiv Napolija. U posljednjih dvadeset minuta dvoboja u Napulju postignuta su četiri gola. Napoli je vodio 1:0, Radnički 1:2, na kraju je bilo 2:2. Upravo su golovi Stoiljkovića i Aleksića odveli Radnički u drugo kolo, jer na Čairu nije bilo golova.



Naredni protivnik je bio Grasshopper. U prvoj utakmici Radnički je kao gost poražen 0:2, u revanšu je dostigao tu prednost zahvaljujući Đorđeviću i Saviću. Odluka je pala nakon izvođenje penala. I to je Radnički preživio.
Treće kolo je nudilo veliki Feyenoord. Na ispunjenom Čairu Radnički slavi bez primljenog gola. Na drugoj strani dvije lopte su završile i mreži gostiju koji su imali težak zadatak u revanšu. U Rotterdamu se igralo po izuzetno hladnom vremenu, teren je bio prekriven snijegom, domaćin je u 29.minuti prepolovio zaostatak iz Niša. Ali sve je ostalo na tome, "Real sa Nišave" se našao među osam najboljih u Evropi.



Između Reala, Valencije, HSV-a, Kaiserslauterna, Radnički je izvukao Dundee United. Nakon prvog poluvremena dvoboja na Tannadice Parku, Radnički je bio u problemu. Dundee je imao velikih 2:0. Ipak, rezultat ostao do kraja pa je Radnički zadržao kakvu takvu nadu. U revanšu ludnica. Panajotović je dvostruki strijelac, tačku na i stavlja Đorđević četiri minute prije kraja. Radnički je u polufinalu Kupa Uefa. Slavlje je pokvarila činjenica da je Panajotović zaradio žuti karton i da će morati propustiti prvu utakmicu protiv HSV-a.



I još jedan veliki protivnik je nemoćan na Čairu. Sanid Beganović postiže gol za 1:0, Von Hessen se pobrinuo za 1:1, ali je Radnički ipak pobijedio golom Obradovića. Naravno, svaka lijepa priča dođe do kraja, pa je i ova Radničkog. HSV je bio prevelik zalogaj, u revanšu je sve bilo jasno vrlo brzo, nakon pola sata igre. HSV je poveo 3:0, završilo je 5:1. Taj poraz na kraju nije pokvario dojam u velikoj priči o jednom Radničkom i jednom polufinalu Kupa UEFA. Godinu dana kasnije HSV je postao prvak Evrope. U finalu su srušili Juventus.

Kako to obično biva na našim prostorima, brzo su se počeli pričati vicevi i pisati pjesme. Bilo bi lako kada bi se za nišlije moglo reći samo ono: što bliže nišu, sve lošije pišu. Problem je u tome što ih je teško razumjeti. (ja sam tu nauku svladao tek nakon dugo godina, ali to je za neku drugu temu na forumu).

A evo kako je zvučala pjesma posvećena tadašnjem "Realu sa Nišave": 
(da malo olakšam, evo početnog teksta  ):
Kad počesmo,pričaše ne mlatite ale,kakvo bre finale,sram ve bilo svi..
Za početak praviše se ludi,pa svaki se čudi,kude je taj Niš?
Udavija gi Radnicki,svi po redu,i to sve u sredu,u zelen Čair... 
(ako vam se sviđa, malo proguglajte - isplati se  )

A ovako je to zvučalo: 




p.s. da se još osvrnem na pjesmu - ona je "prerada" jedne puno starije, a komentar o njoj ne prebacujem van teme o fudbalu/nogometu (jer tamo neće imati poveznicu), evo nekoliko informacija kao dopuna, pa kog zanima... 

Udavija se jedan nišlijski kalfa.
NIŠLIJE se po pesmi prepoznaju. Neki po Niškoj Banji, a gotovo svi po Nišlijskom kalfi Aleksi, koji se udavija baš na Brzi Brod.
Niko pouzdano ne zna ko je autor ove pesme nastale pre gotovo jednog veka, ali je svi rado pevaju i to ne samo u izvornom obliku, već u još nekoliko obrada. Najpoznatiju od njih smislio je i zapevao, a kasnije i na ploči snimio, čuveni niški muzičar Ljubiša Cvetković Robi i to pod nazivom Kude je taj Niš.
Dogodilo se to početkom osamdesetih godina, kad je niški Radnički igrao u Kupu UEFA.
- Bilo je to posle utakmice u Napulju, gde je Radnički odigrao sa čuvenim Napolijem nerešeno 2:2 - priseća se Cvetković.
- Svi su se pitali odakle toliko smelosti nama iz Niša da dominiramo u Napulju, i gde se uostalom nalazi taj grad iz koga smo mi došli.
Pomalo revoltiran takvim odnosom osmelio sam se da im kroz pesmu kažem Kude je taj Niš. Za podlogu sam uzeo jednu od najstarijih niških pesama Udavija se nišlijski kalfa, ali sam reči promenio, pa je tako umesto Alekse koji se udavio u stih ušao tadašnji predsednik Radničkog profesor dr Slobodan Kobliška, jedan od najpoznatijih Nišlija. Njega smo, prema pesmi, slali u baštu Cirišku gde je bio žreb za Kup UEFA u kome je Radnički tri godine dominirao, da ga vidu svi, a otuda su nam slali klubove, evropske velikane koje je Radnički pobeđivao. Ete, tu je taj Niš, pevao sam tada.
Za samo nekoliko sati pesma se pevala u Nišu, a zahvaljujući Radio Beogradu preneta je i u sve domove tadašnje Jugoslavije.
- Još jednom sam pesmu o niškom kalfi Aleksi prepevao i to na Olimpijadi u Sarajevu 1984. godine - priseća se Ljubiša Cvetković.
- Micubiši je bio generalni sponzor Olipijade. Mi smo Aleksu tada pretvorili u Micubiši ave plej što je postala nezvanična himna Olimpijade. Pevali smo na sedam jezika. Snimak te pesme nalazi se u Muzeju olimpijskih igara u Sarajevu, kao i u Radio-televiziji Beograd.
A, kad je o Aleksi reč, postoji više verzija priče o tome ko je on zapravo. Jednu od njih ispričao nam je Ljubiša Cvetković.
- Aleksa je bio juvelir iz poznate niške mahale Stambol kapija - svedoči Cvetković. - Bio je izuzetno lep, omiljen, bogat.
Njegova žena Stanka takođe je bila lepa. Aleksa se udavio kupajući se u Nišavi. Nepoznati autor napisao je pesmu o njemu i njegovoj ženi koja ga je mnogo volela i tugovala za njim.
U Nišu postoji gotovo nepodeljeno mišljenje da je pesmu o nišlijskom kalfi prvi zapisao čuveni glumac Dušan Cvetković Duca.
Ona se prema mišljenju Bratislava Anastasijevića, poznatog profesora i muzičkog stručnjaka, pevala prvi put u pozorišnom komadu "Jovče meraklija" koji je napisao, režirao i u njemu igrao Dušan - Duca Cvetković.
Među onima koji su ostali u pamćenju Nišlija, upravo po interpretaciji pesme o nišlijskom kalfi nalazi se i Remza Lalović.
- Ploču sa ovom pesmom snimila sam još 1978. godine i planula je kao alva - kaže Remza Lalović. - Dopala mi se zbog reči i žargona niškog kraja.
Z. ARACKI, Novosti, 28. 10. 2007.

Odličan tekst za,Real sa Nišavu. Iz tog sastava je Nikolić služio sa mnom u Petrinji..bio je jako dobar drug iako su mu starješine ponekad progledali " kroz prste".

Slučajno sam danas na Youtube naletio na snimku utakmice Italija - Zapadna Njemačka (4:3) iz polufinala Svjetskog nogometnog prvenstva 1970. u Meksiku. Ova utakmica je zasluženo proglašena ''utakmicom stoljeća'', pa rekoh sebi da osvježim sjećanja na studentske dane.
I odmah mi tlak podigne nepoznati komentator iz engleskog govornog područja, prema kome je Sreto Šćepanović mačji kašalj. Za ovoga je Boninsegna (Boninsenja) Bosenega, Domenghini (Domengini) je Domenegi, a Cera (Čera) je Sera.
Rekao bih u stilu Mirka Kamenjaševića tko je tu ser(...)a, ali ne bi bilo umjesno. Nesretni Sreto, sve ti je oprošteno.
 
Ako nekog zanima (a utakmica je odlična):
 
[You must be registered and logged in to see this link.]

Meni je kao jedna od najboljih utakmica koje sam gledao na prvenstvima bila ona iz Španjolske '82. 
U polufinalu su se susreli (Zapadna) Njemačka i Francuska. Mislim da je u regularnom dijelu završilo 2:2 i na penalima su više sreće imali Nijemci. Za mene je igrač utakmice bio Jean Tigana iako su izgubili. 
To prvenstvo je bilo zanimljivo i po nastupu Italije. 
U grupi su prošli sasvim slučajno - na gol razliku. Sve tri utakmice su igrali neriješeno, i to 0:0 ili 1:1. Tad sam prvi puta vidio kamerunsku reprezentaciju. Imali su odličnog golmana. 
Uglavnom, oni i Peru su ispali, a Italija i Poljska su prošli dalje. 
Na kraju su Talijani osvojili prvenstvo...

Golman Kameruna N'Kono
Italija: ZOFF, GENTILE, CABRINI,CAUSIO,COLOVATI, CONTI, TARDELI, ROSSI, GRAZIANNI, BETTEGA.

nisam pratio fudbal . sta se dogadjalo na eu prvenstvu?

Nikad bolje prvenstvo...pino golova i zanimljiv utakmica..u finalu Italija i Engleska večeras

Po meni ovo je šansa za Englesku koju ne bi smela ispustiti. Večeras ili nikad.

Nekad se zvao Futbal

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pa "futbal" je gotovo točni izgovor - možda bi točnije bilo "futbol". Kasnije se riječ mijenjala već po tome kako ju je izgovarala većina ljudi. 
Nisam znao da su tih godina objavljivali slike na ovaj način. Podsjeća me na panoe sa maturantima koji su se onda i sada stavljali u izloge.

goran9030 (citat):

Pa "futbal" je gotovo točni izgovor - možda bi točnije bilo "futbol". Kasnije se riječ mijenjala već po tome kako ju je izgovarala većina ljudi. 
Nisam znao da su tih godina objavljivali slike na ovaj način. Podsjeća me na panoe sa maturantima koji su se onda i sada stavljali u izloge.

Za drugove koji su na casovima maternjeg jezika igrali mice ili sjedili na usima, ovo se u pravopisu zove jednacenje po zvucnosti.
Kada se dva suglasnika nejednaka po zvucnosti dodiruju, prvi prihvata (mijenja se) zvucnost drugog. 

pod + predsjednik =po(dp)predsjednik
d je zvucni, p je bezvucni d prihvata zvucnost od p i pretvara se u t, potpredsjednik


Naravno, postoje i iznimke od pravila ali to je vec za suve odlikase i one koji nisu umocili dok se nisu ozenili.


Hvala i zapratite me za vise savjeta.

Ja sam mislio na originalni izraz football. 
A zašto se danas kaže fuDbal ne bih znao. Možda ima neke veze sa hranom? Prišapni nam

Izgovara se futbol. 
Barem u mom ataru, i malo sirem engleskom govornom podrucju.
Zbog nepoznatih razloga, Balkan tu ne spada.
Tako i da se gore pomenuti pravopis odnosi samo na uskotracnu prugu koja prolazi kroz nekoliko zemalja doticnog regiona.

Znači ono iz 50-tih godina na slici što piše je pravilno.

pera84 (citat):

Izgovara se futbol. 
Barem u mom ataru, i malo sirem engleskom govornom podrucju.
Zbog nepoznatih razloga, Balkan tu ne spada.
Tako i da se gore pomenuti pravopis odnosi samo na uskotracnu prugu koja prolazi kroz nekoliko zemalja doticnog regiona.

Nogomet je sestavljenka iz dveh besed: foot in ball (dobesedno stopalo in žoga) In žoga se je v angleščini in v anglosaških državah vedno izgovarjala kot je napisal Pero: "bol". In tu je vsakršna diskusija odveč in neproduktivna.

Drži pa, da nizozemščina (pa mogoče še kakšna država) pozna besedo "bal", ki pomeni žoga. Ta pa se izgovori "bal". Vendar kot že rečeno izraz za nogomet je vedno uporabil angleško besedo, ki se izgovori, kot je napisal Pero.

Znas li da li u timu bio i Mihail Rac..lijevo krilo?

Doktor Živago (citat):

Znas li da li u timu bio i Mihail Rac..lijevo krilo?

Igrao je od 1980 do 1985 godine, tako da nije bio deo ove generacije.

Hvala ti prijatelju. Gledao sam ga u dresu mlade Jugosavenske reprezentacije u Osijeku i bio je izvrstan..brz i okretan kao čigra.

Odlikovao se brzinom i tako ostao upamćen... Mislim da sada živi negde u Nemačkoj.

Vidiš...nisam znao...bio mi je stvarno dobar igrač..nikako u klasi jednog Šestića kao napadača...ali je bio dobar

Zvezda izgubila prvi meč sa 2-1 što je veliko iznenađenje i šamar sportskoj javnosti u Srbiji... Revanš je za sedam dana, a ono što otežava celu stvar, igra se pred praznim Mitićem, jer je popila kaznu zbog uvreda kao Ibrahimoviću kada je gostovao Milan...

Čukarički igrao sa nekim iz Azerbejdžana u Beogradu i nije dao gol. Ostalo nula nula za revanš... Mršav dan, poraz Zvezde i remi Čuke... Sutra igraju još dva srpska predstavnika, Partizan i Vojvodina.