Fudbal

Za moj pojam sa ovim ce se izbeci puno nepravilnih dosudjenih situacije.

Svetska fudbalska federacija saopštila je da će na Mundijalu u Kataru biti korišćena poluautomatska ofsajd tehnologija.


[You must be registered and logged in to see this link.]

Konačno - pomirenje uz kinesku arbitražu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prošetaj se u ovom dresu po Beogradu. 
Mogao bih se kladiti da ćeš dobiti batina i od jednih i od drugih. 

Ljubitelj sam fudbala pa sam i posecivao razne arene kada su se igrale vazne utakmice kako na klubskom nivou tako i medju reprezentacije. Kako ovde u S tako i u inostranstvo. Mislim na muski fudbal.  
Ovde je  zenski fudbal uvek bio popularan ali nijednu utakmicu nissam gledao makar da je u komsilik jedan zenski fudbalski tim na najvisljem nivou. Nekako sam imao neku vrstu stava i pogleda uvezi toga.
Sada pak kada se igra EP odjednom mi se dopalo. Gledao sam neke utakmice i mogu reci da sam vise inponiran sa njima nego sa muskima. (Kako god da je ali su i zgodne) . Nisu koa neke zvezde pa da se valjaju i foliraju. 
Mislim da cu ubuduce radje to gledati nego Ronalda, Mesija i neke druge.

Što se ženskog nogometa tiče, znao sam pogledati poneku utakmicu, ali obično su bile dosadne. 
Zato je zanimljivije pogledati razne kompilacije. Evo jedne koja nije loša, ali samo treba isključiti ton jer je frajer koji komentira sve samo ne zanimljiv... 

NFL se pretvorio u politicku organizaciju i vise ne pratim (taj) fudbal:
Ovaj, u svaka doba:

SveJug (citat):

Ljubitelj sam fudbala pa sam i posecivao razne arene kada su se igrale vazne utakmice kako na klubskom nivou tako i medju reprezentacije. Kako ovde u S tako i u inostranstvo. Mislim na muski fudbal.  
Ovde je  zenski fudbal uvek bio popularan ali nijednu utakmicu nissam gledao makar da je u komsilik jedan zenski fudbalski tim na najvisljem nivou. Nekako sam imao neku vrstu stava i pogleda uvezi toga.
Sada pak kada se igra EP odjednom mi se dopalo. Gledao sam neke utakmice i mogu reci da sam vise inponiran sa njima nego sa muskima. (Kako god da je ali su i zgodne) . Nisu koa neke zvezde pa da se valjaju i foliraju. 
Mislim da cu ubuduce radje to gledati nego Ronalda, Mesija i neke druge.

Ima li naših fudbalerki u reprezentaciji Švedske?

PORUCNIK (citat):

SveJug (citat):

Ljubitelj sam fudbala pa sam i posecivao razne arene kada su se igrale vazne utakmice kako na klubskom nivou tako i medju reprezentacije. Kako ovde u S tako i u inostranstvo. Mislim na muski fudbal.  
Ovde je  zenski fudbal uvek bio popularan ali nijednu utakmicu nissam gledao makar da je u komsilik jedan zenski fudbalski tim na najvisljem nivou. Nekako sam imao neku vrstu stava i pogleda uvezi toga.
Sada pak kada se igra EP odjednom mi se dopalo. Gledao sam neke utakmice i mogu reci da sam vise inponiran sa njima nego sa muskima. (Kako god da je ali su i zgodne) . Nisu koa neke zvezde pa da se valjaju i foliraju. 
Mislim da cu ubuduce radje to gledati nego Ronalda, Mesija i neke druge.

Ima li naših fudbalerki u reprezentaciji Švedske?

Zecira je golman. Brani u Chelsea.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Kosovare je mozda i prva strankinja afirmisana u selekciji Svedske. Odigrala preko 160 utakmice za selekciju Svedske. Igrala u puno velikih klubova. Pariz, Real Madrid, AC Milan.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Malo pre sam gledao utakmicu Nemacka-Spanija /doduse ne celu). Nemice kao i muskarci, MASINERIJA koja melje. Pobedile sa 2-0. Moglo je biti i vise.

Svjetsko nogometno prvenstvo 2014. godine u Brazilu i četvrta titula Njemačke
 
Jubilarno dvadeseto Svjetsko prvenstvo u nogometu odigrano je u Brazilu od 12. lipnja/juna do 13. srpnja/jula 2014. godine. Brazilu je to bilo drugo domaćinstvo jer je ugostio i Svjetsko prvenstvo 1950. godine. Utakmice su igrane u 12 gradova - Rio de Janeiro, Brasília, São Paulo, Belo Horizonte, Salvador, Porto Alegre, Recife, Cuiabá, Manaus, Natal, Fortaleza i Curitiba. Natjecale su se 32 reprezentacije u 8 skupina, a po dvije prvoplasirane išle su u nastavak natjecanja. Brazil je, kao domaćin i peterostruki svjetski prvak, bio smatran glavnim favoritom.
Od zemalja bivše Jugoslavije na Svjetsko prvenstvo plasirale su se dvije reprezentacije - Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Ni jedna od njih nije prošla dalje od grupne faze. Hrvatska je igrala u Grupi A gdje je izgubila od Brazila s 1:3 i od Meksika 1:3, a pobijedila je Kamerun s 4:0. Bosna i Hercegovina igrala je u Grupi F gdje je izgubila od Argentine 1:2 i Nigerije 0:1, a pobijedila Iran s 3:1. Obje ''naše'' reprezentacije plasirale su se na treće mjesto u svojoj skupini.
Svjetsko prvenstvo u cjelini bilo je zanimljivo i donijelo je dobar nogomet, no svakako je u pamćenju ostalo prije svega po katastrofi glavnih favorita Brazilaca u polufinalnoj utakmnici protiv Njemačke. Utakmica je odigrana 8. srpnja na stadionu Mineirão u Belo Horizonteu, a 58.000 gledatelja očekivalo je pobjedu Brazila, ulazak u finale i novu titulu svjetskog prvaka. Ali su se nešto pitali i Nijemci. Nakon što je Müller u 11. minuti doveo Njemačku u vodstvo 1:0 Klose je u 23. povisio na 2:0 i time ispisao povijest. Bio je to njegov 16. gol na svjetskim prvenstvima čime je nadmašio legendarnog Ronalda i postao najefikasniji strijelac ovog natjecanja.
 
Miroslav Klose:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Zatim su Nijemci zabili još tri gola u samo pet minuta - Kroos u 24. i 26. i Khedira u 29. minuti. Rezultat od 5:0 u manje od pola sata igre šokirao je publiku i rasplinuo sve nade u osvajanje svjetskog prvenstva. Dominaciju Nijemaca potvrdio je Schürrle golovima u 69. i 79. minuti za nevjerojatnih 7:0, a poniženje je donekle ublažio Oscar u 90. minuti za konačnih 1:7.
 
Gol Sami Khedire za 5:0:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Brazilska publika je očekivala sambu, a dočekala potop:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Brazilske novine su bile ispunjene naslovima poput ''sramota'', ''stid'', ''poniženje'', a nekima je prva stranica izašla u crnoj boji:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Favorizirani (a mora se reći i ponekad sudački pogurani) Brazilci morali su se zadovoljiti utakmicom za treće mjesto, koju su odigrali bezvoljno i izgubili od Nizozemske s 0:3.

U finale su se plasirale reprezentacije Njemačke i Argentine. Njemačka je igrala u Grupi G gdje je pobijedila Portugal s 4:0 i USA 1:0, a s Ganom odigrala 2:2 i osvojila prvo mjesto. U osmini finala pobijedila je Alžir s 2:1, u četvrtfinalu Francusku 1:0 i u polufinalu Brazil 7:1. Argentina je igrala u Grupi F gdje je pobijedila Bosnu i Hercegovinu s 2:1, Iran 1:0 i Nigeriju 3:2. U osmini finala pobijedila je Švicarsku 1:0, u četvrtfinalu Belgiju 1:0 i u polufinalu Nizozemsku boljim izvođenjem jedanaesteraca (utakmica je završila 0:0).
Finalna utakmica je igrana 13. srpnja na stadionu Maracanã u Rio de Janeiru, a pred 78.000 gledatelja sudio je Talijan Nicola Rizzoli. Njemačka je igrala u taktičkoj formaciji 4-3-3, a u sastavu su bili Neuer - Lahm, Boateng, Hummels, Höwedes - Kramer, Schweinseiger, Kroos - Müller, Klose i Özil. Tokom utakmice u igru su ušli Schürrle, Götze i Mertesacker.
 
Reprezentacija Njemačke pred finalnu utakmicu. U gornjem redu Manuel Neuer, Mats Hummels, Toni Kroos, Miroslav Klose, Jerome Boateng; u donjem redu Christoph Kramer, Philipp Lahm, Benedikt Höwedes, Thomas Müller, Bastian Schweinsteiger, Mesut Özil:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Argentina je igrala u taktičkoj formaciji 4-2-3-1, a u sastavu su bili Romero - Zabaleta, Demichelis, Garay, Rojo - Mascherano, Biglia - Pérez, Messi, Lavezzi - Higuaín. Tokom utakmice u igru su ušli Agüero, Palacio i Gago.
 
Reprezentacija Argentine pred finalnu utakmicu. U gornjem redu Marcos Rojo, Martin Demichelis, Ezequiel Garay, Sergio Romero, Javier Mascherano; u donjem redu Gonzalo Higuain, Enzo Pérez, Lionel Messi, Lucas Biglia, Pablo Zabaleta, Ezequiel Lavezzi:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Taktičke postave pred finalnu utakmicu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Utakmica je u regularnom vremenu završila bez golova pa si igrani produžeci. ''Džoker'' sa klupe Mario Götze zabio je u 113. minuti gol i doveo Njemačku do četvrte titule svjetskog prvaka.
 
Pobjednički gol za Njemačku:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Mario Götze:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Najbolji strijelac Svjetskog prvenstva bio je James Rodríguez iz reprezentacije Kolumbije s 6 postignutih golova. Drugi na listi je Thomas Müller (Njemačka) s 5 golova, a po 4 su postigli Lionel Messi (Argentina), Neymar (Brazil) i Robin van Persie (Nizozemska). Najboljim igračem proglašen je Messi, a najboljim vratarem Manuel Neuer (Njemačka).
 
James Rodríguez:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Manuel Neuer:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Sjećanje na Dinamov treći naslov prvaka Jugoslavije u sezoni 1957.-1958.
 
Nogometno prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1957.-1958. donijelo je navijačima NK Dinamo mnogo radosti. Među njima i meni kao osmogodišnjaku, koji sam već bio ''napaljeni'' dinamovac. Te sezone zagrebački ''plavi'' su po treći put osvojili naslov prvaka bivše države. Momčad koja je upravo izvršila smjenu generacija preuzeo je novi trener Gustav Lechner, koji je bio došao iz novosadske Vojvodine.
 
Gustav Lechner:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Te sezone za Dinamo je nastupilo 19 igrača - vratari Gordan Irović i Vladimir Majerović, obrambeni igrači Josip Šikić, Mladen Košćak, Ivica Banožić, Ivan Šantek, Tomislav Crnković i Bernard Hügl, vezni igrači Branko Režek, Franjo Gašpert, Zdravko Prelćec, Željko Matuš, Emil Ferković i Vladimir Čonč, te napadači Luka Lipošinović, Dražan Jerković, Aleksandar Benko, Drago Hmelina i Marijan Kolonić.
 
Josip Šikić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Branko Režek:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Luka Lipošinović:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Dinamo je dobro započeo prvenstvo. U prvom kolu pobijedio je Crvenu Zvezdu u Beogradu rezultatom 2:1, a u drugom Velež u Zagrebu s 4:2. U trećem kolu kola su pošla nizbrdo - Dinamo je u Splitu izgubio od Hajduka 1:5. Uslijedilo je mršavih 0:0 u Zagrebu protiv BSK-a (koji će u proljeće promijeniti ime u OFK Beograd), pobjeda u Titogradu protiv Budućnosti 1:0, a zatim poraz u Splitu od RNK Split 0:1. Uslijedile su četiri utakmice s vatrometom golova - Vojvodina u Zagrebu 4:1, Partizan u Beogradu 1:4, Vardar u Zagrebu 5:1 i Radnički u Beogradu 0:4. Pobjede u tri završna kola jesenskog dijela prvenstva, sve odigrane u Zagrebu - Željezničar 1:0, Zagreb 3:1 i Spartak 3:1 - dovele su Dinamo sa šestog na drugo mjesto prvenstvene tablice.
Na početku proljetnog dijela prvenstva Dinamo je u Maksimiru s Crvenom Zvezdom odigrao miroljubivih 1:1, a nakon toga je pobijedio Velež u Mostaru s 3:2. Zanimljivo, na toj utakmici prvi vratar Dinama i bivši veležovac Gordan Irović nije htio braniti jer se bojao reakcije publike, pa je među vratnice stao rezervni vratar Vladimir Majerović.
 
Gordan Irović:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U 16. kolu 2. ožujka/marta 1958. Dinamo se osvetio Hajduku za težak poraz u jesenskom dijelu prvenstva pobjedom u Maksimiru s 4:0. Tri gola postigao je legendarni dinamovac i reprezentativac Jugoslavije Aleksandar Benko, a poraz Splićana autogolom je zapečatio Ivo Bego. Time se Benko na najljepši način oprostio od kluba i zagrebačke publike jer je prešao u švicarski Grashoppers.
 
Momčad Dinama pred utakmicu s Hajdukom 1958. - Tomislav Crnković, Gordan Irović, Dražan Jerković, Ivan Šantek, Aleksandar Benko, Željko Matuš, Drago Hmelina, Josip Šikić, Luka Lipošinović, Mladen Košćak i Branko Režek:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Aleksandar Benko:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Detalj sa utakmice Dinamo - Hajduk, Lipošinović pred vratarom Jurićem:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Uslijedilo je gostovanje u Beogradu protiv BSK-a (0:0) i zatim dvije domaće utakmice - Budućnost 1:0 i Split 4:1. U Novom Sadu utakmica s Vojvodinom završila je 0:0. Odlučujuću utakmicu Dinamo je odigrao u 21. kolu 30. ožujka protiv Partizana u Maksimiru. Golom Jerkovića Dinamo je pobijedio glavnog konkurenta za naslov prvaka s 1:0 i preuzeo vrh tablice, koji više neće ispuštati do kraja prvenstva. Nakon pobjede u Skopju protiv Vardara 3:0 (utakmica je zamalo prekinuta zbog divljanja domaćih navijača) Dinamo je u Maksimiru s Radničkim odigrao 1:1. Utakmica protiv Željezničara u Sarajevu bila je ključna jer Dinamo nije smio izgubiti i u tome je uspio (1:1). U autobusu su dinamovci saznali da su dva kola prije kraja postali prvaci jer je Partizan u Beogradu poražen od Vojvodine s 1:5. Pobjedom protiv već potonulog NK Zagreb 5:2 Dinamo je samo stavio pečat na naslov.
Posljednju utakmicu prvenstva Dinamo je odigrao 27. travnja/aprila 1958. u Subotici protiv Spartaka, a nastupili su Irović, Šikić, Košćak, Šantek, Banožić, Gašpert, Lipošinović, Čonč, Jerković, Matuš i Hmelina. Utakmica je imala neobičan tok. Domaćinu je trebala pobjeda kako bi se spasio od ispadanja u Drugu saveznu ligu (te godine su ispadala četiri kluba jer je Prva liga smanjena sa 14 na 12 klubova), dok je Dinamo već ranije i teorijski osigurao naslov prvaka. Domaći igrači su pri rezultatu 2:2 plačljivo molili dinamovce da im puste pobjedu kako bi se spasili ispadanja, a ''plavi'' su igrali ležerno i potkraj utakmice Spartak je vodio s 4:2. Tada su domaći igrači napravili kobnu pogrešku - počeli su provocirati igrače Dinama (''kakvi ste vi to prvaci, a gubite''). U jednom trenutku Jerković se razbjesnio, stao na loptu i uzviknuo: ''Momci, kaznimo ih!''. Jerković i Čonč su začas utrpali dva gola i s 4:4 otpremili Spartak u Drugu ligu, iz koje se dugo godina neće vratiti.
 
Konačna tablica sezone 1957.-1958.:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Najbolji strijelac sezone bio je Todor Veselinović (FK Vojvodina Novi Sad) s 19 postignutih golova, a odmah iza njega bio je Dinamov Dražan Jerković s 18 golova. Po 14 golova su postigli Radivoj Ognjanović (FK Radnički Beograd) i Branislav Mihajlović (FK Partizan Beograd), a po 13 Aleksandar Petaković (FK Radnički Beograd), Vojislav Tonković (FK Spartak Subotica) i Zoran Prljinčević (FK Radnički Beograd).
U reprezentaciji Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1958. u Švedskoj iz momčadi državnog prvaka Dinama bili su Gordan Irović, Tomislav Crnković, Ivan Šantek, Luka Lipošinović i Dražan Jerković.
Na četvrti i posljednji naslov prvaka Jugoslavije Dinamo će čekati pune 24 godine i dobiti će nadimak ''vječni drugi''. Neka već gotovo dobivena prvenstva izgubiti će vlastitom krivicom, a najmanje dva prvenstva su mu ukradena. No to je već priča o nekadašnjoj ''Prvoj trgovačkoj ligi''.

Ivan Gudelj danas
[You must be registered and logged in to see this image.]

Sloba1 (citat):

[size=49]Legenda od igrača i od čoveka! Gudelj od Jugoslavije[/size]


[size=49][You must be registered and logged in to see this image.]
[/size]

Čudan mu ovaj grb. Baklje više liče na feferone, a i razdvojene su svaka za sebe. U službenom grbu baklje daju jedan veliki plamen.

Da.. i meni se tu učinilo da nešto ne štima. Neobično izgleda.

Ovo je neka neprijateljska djelatnost.

Bit će da je u to vrijeme grb na dresu bio vezen. A vama bi očito više odgovarao ovakav grb:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Može!

Kako je Dinamo izgubio prvenstvo 1959./1960. u sumnjivim okolnostima
 
Nakon osvajanja naslova državnog prvaka 1958.godine Dinamo je slovio kao glavni favorit u sezoni 1958./1959., ali je završio tek na petom mjestu iza Crvene Zvezde, Partizana, Vojvodine i beogradskog Radničkog, a tek zahvaljujući boljoj gol razlici ispred Veleža. U sezoni 1959./1960. Dinamo se vratio u staru formu, a momčad su osvježile prinove Pašić, Perušić, Marković i Zambata. Najveće pojačanje bio je reprezentativac Ilijas Pašić, koji je došao iz sarajevskog Željezničara.
 
Ilijas Pašić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Željko Perušić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Vlatko Marković:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Slaven Zambata:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U sezoni 1959./1960. za Dinamo su igrali vratari Gordan Irović, Vladimir Majerović i Mirko Stojanović, obrambeni igrači Josip Šikić, Ivica Banožić, Tomislav Crnković, Mladen Košćak, Vlatko Marković i Rudolf Belin, vezni igrači Željko Matuš, Vladimir Čonč, Željko Perušić, Hrvoje Jukić, Ivan Šantek, Franjo Gašpert i Branko Režek te napadači Luka Lipošinović, Dražan Jerković, Ilijas Pašić, Dragan Blažić, Nedeljko Dugandžija, Ivica Cvitković i Slaven Zambata. Trener je bio Milan Antolković.
Dinamo je sezonu počeo izvrsno. U prvih pet kola nanizao je pet pobjeda - Crvena Zvezda u Zagrebu 2:1, Sarajevo u gostima 4:0, Radnički u Zagrebu 2:0, Sloboda u Tuzli 3:0 i Budućnost  u Zagrebu 6:0. Niz je prekinut domaćim porazom od OFK Beograda 0:1, a zatim je uslijedio remi s Vojvodinom u Novom Sadu 2:2, pobjeda nad Hajdukom u Zagrebu 1:0, poraz od Partizana u Beogradu 1:2, pobjeda nad Veležom u Zagrebu 4:0 i poraz u gostima od Rijeke 2:3.
U proljetnom dijelu prvenstva Dinamo u prvih sedam kola nije doživio ni jedan poraz - Crvena Zvezda u Beogradu 0:0, Sarajevo u Zagrebu 1:0, Radnički u Beogradu 1:0, Sloboda u Zagrebu 2:0, Budućnost u Titogradu 1:0, OFK Beograd u gostima 0:0 i Vojvodina u Zagrebu 2:2. Ovim nizom izbio je na prvo mjesto, a odličnu formu potvrdio je i osvajanjem Kupa Maršala Tita pobjedom protiv Partizana 3:2. Pobjedu su donijeli Stojanović, Šikić, Gašpert, Čonč, Crnković, Perušić, Lipošinović, Matuš, Jerković, Blažić i Dugandžija.
 
Pobjednici Kupa Maršala Tita 1960. godine - u gornjem redu Matuš, Gašpert, Čonč, Stojanović, Jerković, Crnković; u donjem redu Perušić, Lipošinović, Šikić, Blažić, Dugandžija:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Dinamove nade za osvajanje duple krune prekinula je utakmica s Hajdukom odigrana 29. svibnja/maja 1960. u Splitu. Dinamo je držao prvo mjesto i bio mu je dovoljan i bod da zadrži prednost i osvoji titulu prvaka države, ali je po svemu sudeći bilo (pre)suđeno da to mora biti Crvena Zvezda. To se moglo naslutiti već po delegiranju suca Živka Bajića iz Beograda, a pitanje je jesu li i hajdukovci bili ''preparirani'' za ono što je uslijedilo na utakmici koja je odigrana u blago rečeno neregularnim uvjetima..
Za Hajduk su igrali Vulić, Radović, Ilić, Žanetić, Grčić, Garov, Šenauer, Vukas, Anković, Papec i Z. Bego, a za Dinamo Stojanović, Šikić, Marković, Čonč, Crnković, Perušić, Lipošinović, Matuš, Jerković, Blažić i Dugandžija. Na samom početku utakmice Jerković je postigao gol, ali ga je Bajić bez ikakvog razloga poništio. U 10. minuti Ilić se pobrinuo đonom u potkoljenicu da Jerković više ne utrpava golove pa je iznesen na nosilima sa terena i kao zamjena ušao je Cvitković. Ipak je Lipošinović u 12. minuti doveo Dinamo u vodstvo, da bi Papec u 31. minuti izjednačio. Golom Dugandžije Dinamo je ponovo poveo, a potkraj prvog poluvremena Garov je opet izjednačio rezultat.
 
Detalj s utakmice Hajduk - Dinamo 29. svibnja 1960:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Utakmica je igrana u nemogućim uvjetima. Publika je neprestano bacala kamenje na Dinamove igrače, a poslije utakmice kamenovan je i autobus kojim su se vozili. Uprava Hajduka zaplijenila je negative zagrebačkim fotoreporterima i uništila im foto materijal.
U drugom poluvremenu hajdukovci su i dalje igrali krajnje grubo. Garov je pokosio Matuša koji je također morao napustiti teren, a kako po tadašnjim propisima nije bila moguća zamjena Dinamo je preostalih pola sata igrao s deset igrača. Papec je u 50. minuti postigao gol za 3:2 i Dinamo je izgubio presudnu utakmicu. Do kraja prvenstva pobijedio je u sve tri preostale utakmice (Partizan u Zagrebu 4:3, Velež u Mostaru 3:2 i Rijeka u Zagrebu 5:1), ali je pobijedila i Crvena Zvezda i tako postala prvak.
Postojala je nada da bi bar Jerković mogao biti najbolji strijelac prvenstva - u utakmici protiv Partizana postigao je tri gola - ali u pobjedi nad Rijekom 5:1 u posljednjem kolu nije zabio ni jedan. Predobro su ga čuvali Pavković i Mihovilović. Četiri pogotka postigao je Blažić, a jednog Dugandžija. Prvi strijelac lige bio je Bora Kostić iz Crvene Zvezde s 19 golova dok je Jerković bio treći s 16.
 
Bora Kostić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Dražan Jerković:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nakon sezone 1959./1960. od Dinama se oprostilo nekoliko starijih igrača - Ivica Banožić,  Vladimir Čonč, Franjo Gašpert i Branko Režek. Klub je za iduću sezonu doveo nova pojačanja i pripremao ''atomsku ekipu'', ali to je neka druga priča.

Druže Stanko. Kao i uvijek prekrasno i detaljno opisana ta " nesretna" sezona.

Drago mi je druže doktore da ti se dopadaju moja prisjećanja na davne nogometne dane kada je Druga savezna liga bila jača od današnjih kerempuh-liga u novim držav(ic)ama na području pokojne Juge.
Dinamove tuge i žalopojke imaju i nastavak:
 
Prva liga 1978./1979. i dva prvaka - stvarno Hajduk, po sudskoj presudi Dinamo
 
U prvenstvenu sezonu 1978./1979. Dinamo je krenuo nabrušen da konačno osvoji titulu prvaka i prestane biti ''vječni drugi''. Najveća pojačanja za za klub te sezone bili su reprezentativni branič Vilson Đoni, koji je 1978. bio proglašen igračem godine i napustio je Hajduk zbog neslaganja s upravom, te srednji branič Martin Novoselac koji je bio došao iz Vojvodine. Također su stigli vratar Zvonko Marić i napadač Rajko Vujadinović. Širok igrački kadar sačinjavali su vratari Željko Stinčić, Zvonko Marić, Marijan Vlak i Tomislav Ivković, obrambeni igrači Vilson Đoni, Branko Devčić, Branko Tucak, Velimir Zajec, Srećko Bogdan, Martin Novoselac, Josip Kuže, Ivan Bedi, Čedo Jovičević i Radimir Bobinac, vezni igrači Petar Bručić, Rajko Janjanin, Džemal Mustedanagić, Veljko Tukša, Ivica Poljak, Marko Mlinarić i Spaso Papić, te napadači Mario Bonić, Ivica Senzen, Snješko Cerin, Zlatko Kranjčar, Rajko Vujadinović, Savko Marić, Ivan Župetić i Drago Vabec. Trener je bio Vlatko Marković.
 
Igrački kadar NK Dinamo 1978./1979:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Vilson Đoni:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Martin Novoselac:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Već u prvom kolu nove sezone započela je ''sapunica'' koja će trajati dvije godine. Dinamo je prvu utakmicu igrao u Rijeci protiv istoimenog kluba, kojeg je pred početak prvenstva pojačao igrač drugoligaša Lirije iz Prizrena Edmond Tomić. Tehnički direktor Dinama Zorislav Srebrić upozorio je Rječane prije utakmice da će se klub žaliti ako Tomić nastupi jer je u Rijeku stigao s dva žuta kartona iz prethodne sezone i morao je pauzirati jednu utakmicu. Rijeka je pobijedila s 2:1, Dinamo je uložio žalbu i Natjecateljska komisija registrirala je utakmicu 3:0 za zagrebački klub. Nakon toga je Rijeka uložila žalbu koja je u prvom stupnju odbijena, a na kraju je Izvršni odbor Nogometnog saveza Jugoslavije presudio u korist Rječana i utakmica je registrirana s 2:1 za Rijeku. Tada je Dinamo pokrenuo pravni postupak pred mjesno nadležnim Sudom udruženog rada u Beogradu, koji je presudio u korist Dinama. Tako je Dinamo de iure postao prvak Jugoslavije u sezoni 1978./1979., ali odluka suda nikada nije provedena.
 
Edmond Tomić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U jesenskom dijelu prvenstva Dinamo je ostvarivao uglavnom dobre rezultate. Nakon uvodnog poraza u Rijeci slijedila je pobjeda protiv Sarajeva u Maksimiru 2:1, neodlučeno protiv NK Zagreb 2:2, zatim Sloboda u Maksimiru 2:0, Partizan u Beogradu 3:3, Crvena Zvezda u Zagrebu 2:2, Budućnost u Titogradu 1:2, Napredak u Zagrebu 4:0, Olimpija u Ljubljani 2:3, Hajduk u Zagrebu 2:2, Željezničar u Sarajevu 1:0, OFK Beograd u Beogradu 3:2, Radnički u Zagrebu 3:1, Borac u Banja Luci 2:2, Osijek u Zagrebu 2:1, Velež u Mostaru 0:0 i Vojvodina u Zagrebu 2:0.
 
Standardna momčad Dinama u prvenstvu 1978./1979. - u stražnjem redu Velimir Zajec, Željko Stinčić, Srećko Bogdan, Martin Novoselac, Branko Tucak, Vilson Đoni; u prednjem redu Ivica Senzen, Petar Bručić, Snješko Cerin, Zlatko Kranjčar, Marko Mlinarić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U prvom kolu proljetnog dijela prvenstva Dinamo je u Maksimiru pobijedio Rijeku s 1:0, a uslijedile su utakmice s NK Zagreb 3:2, Slobodom u Tuzli 0:2, Partizanom u Zagrebu 1:0, Crvenom Zvezdom u Beogradu 2:1, pobjeda protiv titogradske Budućnosti u Zagrebu 3:0, Napredak u Kruševcu 2:2 i Olimpija u Zagrebu 1:1.
Osam kola prije kraja prvenstva Dinamo je za vodećim Hajdukom zaostajao za dva boda. Presudna utakmica između dva rivala igrana je 9. svibnja/maja 1979. u Splitu pred 35.000 gledatelja. Za Hajduk su igrali Budinčević, Primorac, Krstičević, Luketin, Peruzović, Rožić, Zl. Vujović, Mužinić, Šalov, Đorđević i Šurjak, a za Dinamo Stinčić, Đoni, Devčić, Vujadinović, Zajec, Bogdan, Kranjčar, Bručić, Marić, Janjanin i Vabec. Domaća publika je očekivala pobjedu ali su se događaji na terenu odvijali drugačije. Kranjčar je golom u 48. minuti doveo Dinamo u vodstvo, a u 85. minuti iz jedanaesterca je izjednačio Primorac. Nakon spretno izbjegnute ofsajd-zamke Vabec je u 90. minuti osigurao Dinamu pobjedu kojom se bodovno izjednačio s Hajdukom.
Igračem utakmice proglašen je Dinamov vratar Željko Stinčić, koji je branio u životnoj formi i zaustavio nekoliko opasnih udaraca Hajdukovih napadača.
 
Željko Stinčić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Detalj sa utakmice Hajduk - Dinamo 9. svibnja 1979:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U preostalih sedam kola Dinamo je postigao šest pobjeda - Željezničar u Zagrebu 2:1, OFK Beograd u Zagrebu 3:0, Borac u Zagrebu 4:0, Osijek u gostima 2:1, Velež u Zagrebu 3:1 i Vojvodina u Novom Sadu 1:0, ali mu je presudio poraz od Radničkog u Nišu 1:2 u 30. kolu igranom 26. svibnja. Na kraju prvenstva su oba kluba imala isti broj bodova, ali je prvak postao Hajduk zbog bolje gol-razlike (+34 prema +29).
 
Konačna tablica prvenstva 1978./1979:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U Dinamu i danas gunđaju da mu je prvenstvo oteto. No, ako se gledaju ostvareni rezultati na nogometnom travnjaku, a ne formalno-pravne smicalice, Hajduk je ipak bio zasluženi prvak.

Dinamov pobjednički hod u sezoni 1981./1982.
 
Nakon pune 24 godine titula prvaka Jugoslavije vratila se u Maksimir 1982. godine. Zanimljivo, Dinamo je tri od četiri titule prvaka (1954., 1958. i 1982.) osvojio u godini kada se igralo svjetsko prvenstvo. Ionako široki krug igrača pred sezonu su pojačali napadač Zoran Panić iz kruševačkog Napretka i Milivoj Bračun iz zonaša TPK.
 
Zoran Panić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Milivoj Bračun:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Momčad
 
Trener Dinama Miroslav Ćiro Blažević dobro je pripremio momčad za prvenstvo. Među vratnice je vratio već zaboravljenog i pomalo demoraliziranog vratara Marijana Vlaka, Milivoja Bračuna je iz napadača TPK pretvorio u desnog braniča, a prepoznao je i potencijal Petra Bručića i pretvorio ga u svestranog igrača koji je mogao igrati na mjestu braniča, u srednjem redu i na desnom krilu.
Za Dinamo je u sezoni 1981./1982. igralo čak 27 igrača - vratari Marijan Vlak (32 utakmice) i Zvonko Marić (3), obrambeni igrači Milivoj Bračun (26), Zvezdan Cvetković (26), Ismet Hadžić (16), Marin Kurtela (6), Branko Devčić (3) Davor Braun (2), Srećko Bogdan (1) i Čedo Jovičević (1), vezni igrači Petar Bručić (31), Dragan Bošnjak (30), Džemal Mustedanagić (29), Velimir Zajec (28), Zlatan Arnautović (9), Mladen Munjaković (3) i Radimir Bobinac (2) te napadači Marko Mlinarić (33), Snješko Cerin (31), Stjepan Deverić (25), Zoran Panić (23), Zlatko Kranjčar (17), Emil Dragičević (15), Boro Cvetković (9), Željko Hohnjec (9), Drago Dumbović (6), Milan Ćalasan (4) i Eddie Krnčević (1).
 
Igrački kadar Dinama u sezoni 1981./1982:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Trener Miroslav Ćiro Blažević:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Oživljena karijera - Marijan Vlak:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
''Turopoljski top'' Stjepan Deverić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Velimir Zajec, Srećko Bogdan i Zlatko Kranjčar:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jesen na rubu očekivanja
 
Prve četiri utakmice u sezoni Dinamo je okončao neriješenim rezultatima – OFK Beograd u Maksimiru 0:0, Crvena Zvezda u gostima 2:2, Hajduk u Zagrebu 0:0 i Sloboda u Tuzli 1:1. Uslijedila je domaća pobjeda protiv Teteksa 4:0, pobjeda protiv Sarajeva u gostima 3:2 i pobjeda u Maksimiru protiv Zagreba 7:0. Slijedila je Vojvodina u Novom Sadu 1:3, Partizan u Zagrebu 1:0, Rijeka u gostima 2:2, Osijek u Zagrebu 1:0, Olimpija u gostima 2:2, Vardar u Zagrebu 3:2, Željezničar u gostima 1:3, Radnički u Zagrebu 2:0, Velež u Zagrebu 4:2 i Budućnost u Titogradu 0:1. Dinamo je jesenski dio prvenstva završio na drugom mjestu s bodom zaostatka iza Crvene Zvezde.
 
Pobjede u dva derbija i ''Dinamovo proljeće''
 
Pred početak proljetne sezone iz JNA su se vratili napadač Zlatko Kranjčar i pouzdani obrambeni igrač Ismet Hadžić. Naročito pojačanje bio je povratak Kranjčara koji je svih 17 utakmica proljetnog dijela odigrao u životnoj formi i postigao 16 golova. U 18. kolu Dinamo je u gostima protiv OFK Beograda ponovio jesenskih 0:0, a onda je uslijedilo pravo iskušenje - Crvena Zvezda u Zagrebu, utakmica koja je izravno odlučivala tko će držati prvo mjesto. Za Dinamo su igrali Vlak, Bračun, Bručić, Hadžić, Zajec, Bošnjak, Hohnjec, Cerin, Kranjčar, Mlinarić i Deverić, a za Zvezdu Stojanović, Janković, Mališević, Borovnica, Jurišić, Rajković, Petrović, Šestić, Savić, Milovanović i Đorđić. Dinamo je golovima Kranjčara (2) i Cerina postigao uvjerljivu pobjedu 3:0 i preuzeo prvo mjesto na tablici, koje više neće ispuštati do kraja prvenstva.
Odmah nakon Zvezde uslijedio je dvoboj s još jednim članom ''velike četvorke'', Hajdukom u Splitu. Tu utakmicu Dinamo nije smio izgubiti. Za Dinamo su igrali Vlak, Bračun, Z. Cvetković, Hadžić, Zajec, Bošnjak, Bručić, Cerin, Kranjčar, Mlinarić i Deverić, a za Hajduk Pudar, Bonačić, Miljuš, Gudelj, Primorac, Rožić, Zl. Vujović, Slišković, Zo. Vujović, Pešić i Čop. Golovima Zajeca i Deverića Dinamo je već u ranoj fazi susreta riješio sve dileme, a potkraj utakmice Zoran Vujović je samo ublažio poraz. Zvone Mornar, glavni urednik Sportskih novosti i veliki Hajdukov simpatizer, nakon splitskih 2:1 napisao je: ''Taj vraški momak Blažević namjestio je Mladiniću takve taktičke smicalice da je siroti Biće još i danas pod hladnim oblozima!''.
Uslijedio je niz od pet pobjeda - Sloboda u Zagrebu 4:0, Teteks u Tetovu 4:1, Sarajevo u Zagrebu 3:2, Zagreb u ''gostima'' 2:1 i Vojvodina u Zagrebu 3:0. Nakon neodlučenih 0:0 s Partizanom u Beogradu Dinamo je nastavio pobjednički niz - Rijeka u Zagrebu 2:0 i Osijek u gostima 2:1, a utakmica s Olimpijom u Maksimiru završena je 2:2.
 
Nogometni rat u Skopju
 
Utakmica 30. kola protiv Vardara u Skopju 15. travnja/aprila 1982. vrijedna je opširnijeg osvrta jer, između ostalog, pokazuje kakva su se sve sredstva koristila u nekadašnjoj Prvoj nogometnoj ligi Jugoslavije. Igralo se 30. kolo prvenstva, do kraja je ostalo još pet kola, a Dinamo je imao prednost od tri boda. Bila je to zadnja šansa da Zvezda pokuša zaustaviti Zagrepčane i vrati se u utrku za naslov. Stoga je iz Beograda stigla ''crna torba'', spominjalo se da je u njoj bilo 10.000 njemačkih maraka, što je onda bio golem novac kojeg su nogometaši Vardara trebali podijeliti pobijede li Zagrepčane. K tome, pročulo se da bi srednji branič Vardara Zoran Banković trebao sljedeće sezone preseliti u Beograd, u Zvezdu, odigra li dobro protiv Dinama. A to '''dobro''' znači da nekoga od dinamovaca pošalje u bolnicu budući da je u to doba slovio za jednog od najvećih ''mesara'' jugoslavenskog nogometa. Bio je nogometna neznalica komu je lopta samo smetala, ali se malo koji napadač kraj njega naigrao. Štoviše, većina ih je na nosilima napuštala travnjak nakon sudara s Bankovićem.
Dinamovci se nisu dali zastrašiti. Na udarac su uzvratili udarcem, na provokaciju golovima. Dva puta Snješko Cerin i jednom Zlatko Kranjčar umirili su domaćina, koji se u nastavku utakmice posve predao. Ali, do tih 3:0 svašta se događalo - bilo je niz verbalnih ali i šakačkih obračuna na tartan stazi, čak su i domaći zajapureni redari napadali Dinamovu klupu. Ni Dinamove rezerve nisu se dale zaplašiti, pa se tako u jednom trenutku Milan Ćalasan i fizički obračunao s nekim domaćim redarom. Vrijedi prenijeti neka sjećanja Dinamovaca na obračun u Skopju.
Ćiro Blažević: ''Tamo je bila takva atmosfera da su vikali 'Hapsi ovoga!', pa kad je jedan krenuo na mene, odgurnuo sam mu glavu rukom. Prije utakmice priđe mi naš tadašnji direktor Srebrić i kaže: ''Šefe, ovi nam žele pustiti utakmicu". Nisam vjerovao, nisam baš bio naivna budala da bih to popušio. Bila je to poruka da se opustimo. A onda mi priđe jedan dečko, rezervni igrač Vardara, čijeg sam oca zaposlio u Švicarskoj, i šapne mi: 'Šefe, ovi moji će vas pobiti!'. A ja skupim igrače i naredim - nema povlačenja i ne nasjedajte na provokacije! Primajte šamare, dajte im golove! Poslije je Džemo Mustedanagić rekao Cici Kranjčaru: 'Toliko šamara nisi dobio ni od mame'. Pobijedili smo 3:0, a kad sam izlazio s travnjaka kamenje mi je letjelo oko glave. A ja marširam i ne obazirem se. Kad je publika vidjela da se ne bojim ustali su i zapljeskali. Cijeli stadion! To ću uvijek pamtiti''...
Marijan Vlak: ''Svega je tu bilo, neki igrači Vardara čak su se u tunelu željeli fizički obračunati s nama. Prednjačio je taj Banković, njegovo huligansko ponašanje nema nikakvog opravdanja. I to ponašanje domaćina samo je bilo dokaz da je Zvezda premirala Vardarove igrače da nas pobijede. Jer, nikad do tada nismo u Skoplju imali nikakvih problema, uvijek su to bile korektne utakmice. A onda se dogodila ova utakmica, koja je plesala po rubu skandala i incidenta. Srećom, bili smo psihološki sjajno pripremljeni za taj 'rat', Ćiro nas je odlično pripremio, nismo ustuknuli, pokazali smo zube i rezultatski ih uništili. Ta je utakmica pokazala svu našu moć te sezone, vidjelo se da smo pravi i da će naslov završiti u pravim rukama. Bilo nam je to svakako najteže iskušenje u toj šampionskoj sezoni. Čak ni u derbijima s Hajdukom, Zvezdom i Partizanom nije bilo tako zahtjevno, jer smo na toj utakmici morali pokazati baš sve vrline koje krase prave šampione - znanje, hrabrost, drskost, inteligenciju, zajedništvo... I nitko nam više ništa nije mogao, tada smo širom otvorili vrata prema osvajanju naslova. Trofeji se osvajaju na takvim utakmicama, mi smo tada zakoračili na pobjednički tron''.
Zoran Panić: ''Kakva je to tučnjava bila! Bila je to zadnja Zvezdina šansa da nas stigne, premirali su igrače Vardara da nas pobijede. Kad to nisu mogli, onda su nas počeli tući. Pobijedili smo 3:0, Cerin je zabio dva gola, Kranjčar jedan, sva su tri gola pala nakon mojih prodora i dodavanja. Čuvao me Grnčarov, potrgao mi je zlatni lanac, koji je ostao negdje u travi. Kad smo se vratili kući zagrebački su mi zlatari napravili novi zlatni lanac i nisu mi ga željeli naplatiti''.
Zlatko Kranjčar: ''Hrabro smo odgovorili na nenormalnu agresiju domaćina, Vardarove igrače nogomet uopće nije zanimao. Ali, uzvratili smo istom mjerom, a k tome smo ih i nadigrali, te lepršavim akcijama i munjevitim kontrama napunili smo im mrežu. Unatoč strašnom pritisku domaćina nismo odustali od svog načina igre, nismo ustuknuli pred njihovim prijetnjama i grubim startovima, nego smo identično odgovorili, a onda smo ih i nadigrali svojom lucidnom igrom. Potvrdili smo našu moć i nedodirljivost, iskazali smo nevjerojatno zajedništvo, bili smo momčad za primjer. I zbog svega toga ta mi je utakmica ostala jedna od najdražih u karijeri, bila je to prijelomnica na putu prema osvajanju naslova. Hrabrost, vještina, lucidnost i vic tog su dana nadvisili grubost i primitivizam''.
Velimir Zajec: ''Nije to bio nogomet, bila je to ulična tučnjava, utakmica na samom rubu skandala. To je bio rat za svaku loptu i u tom ratu nisu se birala sredstva''.
Za Dinamo su rat u Skopju dobili Vlak, Bračun, Kurtela, Hadžić, Zajec, Mustedanagić, Bošnjak, Cerin, Kranjčar, Mlinarić i Panić, a za kostolomce su igrali Georgijev, Jovanovski, Tasevski, Dimitrovski, Banković, Grnčarov, Aleksovski, Micevski, Zdravkov, Georgijevski i Savović.
 
Detalj sa utakmice Vardar - Dinamo, Banković bi se tukao s Kranjčarom:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Uvjerljivo do titule prvaka
 
Prvenstvo je praktično riješeno u idućem kolu. Dinamo je u Maksimiru pobijedio Željezničar 2:0, a kako je Zvezda izgubila utakmicu u Osijeku Dinamo je tri kola prije kraja prvenstva imao 6 bodova prednosti i gol-razliku bolju za +9. Nakon ove utakmice igrači Dinama su se malo opustili pa su izgubili od Radničkog u Nišu 0:3 i od Veleža u Mostaru 0:1, a u posljednjem kolu igrali su protiv titogradske Budućnosti u Zagrebu. Golom Kranjčara Dinamo je stavio pečat na četvrtu titulu prvaka Jugoslavije u nogometu i počelo je slavlje. Posljednju utakmicu te fantastične sezone odigrali su Vlak, Bračun, Bručić, Hadžić, Zajec, Mustedanagić, Bošnjak, Cerin, Kranjčar, Mlinarić i Deverić. Dinamo je na kraju osvojio prvo mjesto s pet bodova prednosti ispred Crvene Zvezde i Hajduka.
 
Konačna tablica prvenstvene sezone 1981./1982:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Osim titule prvaka Dinamo je imao i najboljeg strijelca sezone 1981./1982., a to je bio Snješko Cerin s 19 postignutih golova.
 
Snješko Cerin:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Odlazak još jedne legende - od nogometa se oprostio Gerard Piqué
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jučer se na utakmici protiv UD Almeria u 36. godini od nogometa oprostio Gerard Piqué, legendarni srednji branič FC Barcelona i reprezentacije Španjolske. Nogometnu karijeru započeo je u juniorima Barcelone, a od 2004. do 2006. godine igrao je za Manchester United i nastupio u 12 utakmica. Nakon jednogodišnje posudbe u Realu Zaragoza 2008. je potpisao ugovor s Barcelonom  za koju je odigrao 397 utakmica i postigao 29 golova. Za reprezentaciju je odigrao 102 utakmice i postigao 5 golova.
Piqué je jedan od najtrofejnijih španjolskih nogometaša. S Barcelonom je pet puta osvojio titulu prvaka Španjolske i tri puta Ligu prvaka, a s reprezentacijom je bio prvak svijeta 2010. i prvak Europe 2012. godine.

Stanko1 (citat):

Odlazak još jedne legende - od nogometa se oprostio Gerard Piqué

 
Jučer se na utakmici protiv UD Almeria u 36. godini od nogometa oprostio Gerard Piqué, legendarni srednji branič FC Barcelona i reprezentacije Španjolske. Nogometnu karijeru započeo je u juniorima Barcelone, a od 2004. do 2006. godine igrao je za Manchester United i nastupio u 12 utakmica. Nakon jednogodišnje posudbe u Realu Zaragoza 2008. je potpisao ugovor s Barcelonom  za koju je odigrao 397 utakmica i postigao 29 golova. Za reprezentaciju je odigrao 102 utakmice i postigao 5 golova.
Piqué je jedan od najtrofejnijih španjolskih nogometaša. S Barcelonom je pet puta osvojio titulu prvaka Španjolske i tri puta Ligu prvaka, a s reprezentacijom je bio prvak svijeta 2010. i prvak Europe 2012. godine.

Stanko, nesumnjam u tvoje znanje i poznavanje fudbala ali sto se Piqué tice, po mom znanju on je za Barcelonu odigrao (totalno) 616 utakmice i osvojio La ligu osam puta.

Sportske novosti pišu da je od 2008.u Barci i da je za nju odigrao 768 utakmica i osvojio 36.trofeja.

Za reprezentaciju Španjolske je nastupio 102 puta.

E, sad, sto je istina, tko ce ga znati.

Otisao je legendarni igrač. To je jedino sigurno.

Podatke o broju utakmica i golova za Barcelonu pokupio sam sa engleske wikipedije, a o broju naslova prvaka Španjolske sa nekog domaćeg portala. Moram priznati da je i mene začudio nekako mali broj utakmica, ali nisam sumnjao u preciznost autora. U svakom slučaju mea culpa.
Ne vjeruj internetu ni kada te podacima zasipa.
Na kraju, kao što je rekao uvaženi prethodnik,  važno je jedno - da je otišao legendarni igrač.
 
A ovaj trofej nismo ni spomenuli: 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Pa sad, druže Stanko, niti jedan od nas trojice drugova nije spomenuo najvažniji trofej kojeg je osvojio
u vidu dame na prikazanoj fotografiji, kojeg je, u međuvremenu, kako znamo izgubio.

Dobar nogometaš, ali izgleda da kod nje sad netko drugi zabija golove!

Taj trofej je sada preuzeo neko drugi. To je i jedan od razloga da je okacio (morao) kopacke na klin.

Nakon što su nama starim jarcima iscurile sve sline nad najboljim Piqueovim trofejem vratimo se opet malo unatrag:
 
Neviđena lakrdija u posljednjem kolu prvenstva 1985./1986.
 
Ne znam da li se netko od forumaša sjeća Prve savezne nogometne lige u sezoni 1985./1986. i namještaljki neviđenih do tada čak ni u tom trgovačkom natjecanju. Za podsjećanje prenosim tekst sa portala MOZZARTSPORT:
 
Afera Šajber, tri decenije kasnije - ko je profitirao, a ko je oštećen? Da li je iko bio pošten?
 
Slavko Šajber poništio je čitavo poslednje kolo Prve lige Jugoslavije u sezoni 1985/86 zbog osnovanih sumnji za nameštanje. Po prvobitnim rezultatima Partizan je zahvaljujući boljoj gol razlici postao šampion ispred Crvene zvezde, međutim, nisu bile sporne samo utakmice beogradskih večitih rivala, već skoro sve ostale koje su o nečemu odlučivale. FSJ je naredio da se celo kolo ponovi, ali pošto crno-beli nisu želeli da ponovo izađu na teren izgubili su titulu... Onda su se u čitavu priču uključili pravosudni organi i političari - nastao je potpuni cirkus
 
Vrelo je bilo fudbalsko leto 1986... Argentina je u Meksiku po drugi put postala šampion sveta, Maradona je Englezima ''prodao'' Božiju ruku i onaj neponovljivi slalom; Geri Lineker i Mark Hjuz potpisali su za Barselonu uz strašnu pompu; Steaua je napravila nezapamćeni bum pobedivši upravo Katalonce u finalu Kupa šampiona, a nešto kasnije Aleks Ferguson preuzeo Mančester junajted. Tih dana u bivšoj Jugoslaviji sve je trebalo da bude u znaku XIII Kongresa Saveza komunista i čuvenih mera štednje jugoslovenske ''gvozdene lejdi'' Milke Planinc. Kupovna moć prosečnog građanina vratila se u '68, za litar ulja i kilogram šećera čekalo se u redovima, pila se cigura, cikorija - ona biljka lepih plavih cvetova - jer je kafa bila privilegija retkih, vozilo se po sistemu ''par-nepar''... Vladala je do tada nezapamćena nestašica goriva. U takvom ambijentu fudbalski šampionat Jugoslavije ušao je u najzanimljiviju završnicu ikada. Trebalo je da bude spektakl, a sve se pretvorilo u istorijsku lakrdiju kasnije nazvanu afera ''Šajber'', koja će kao ništa do tada uzdrmati sve strukture socijalističkog društva na ovim prostorima.
Slavko Šajber bio je predsednik Fudbalskog saveza Jugoslavije, političar i uspešan sportski radnik. Pre nego što je došao na funkciju prvog čoveka FSJ slovio je za jednog od ključnih ljudi u stvaranju velike i moćne Cibone. Klubu je promenio ime 1978. (zvao se Lokomotiva), okupio sve najmoćnije zagrebačke firme onog doba i udario temelje za dve kontinentalne titule Cibosa. Šajber je, navodno, došao u Beograd kao sposoban rukovodilac kako bi radio na profesionalizaciji fudbala, iskorenjavanju neregularnosti i raznih mešetara, sa sporednim ciljem da kod vlasti izdejstvuje dozvolu za angažovanje stranaca. Umesto svega toga ostaće etiketiran samo kao deo mafijaškog fudbalskog miljea o kojem se po čaršiji sve glasnije moglo čuti tih godina. Pričalo se da je Šajbera lično Stane Dolanc savetovao da ne ulazi u to vrzino guvno, ali ovaj nije želeo da odustane...
Slavko Šajber poništio je čitavo poslednje kolo Prve lige Jugoslavije u sezoni 1985/86 zbog osnovanih sumnji za nameštanje. Po prvobitnim rezultatima Partizan je zahvaljujući boljoj gol razlici postao šampion ispred Crvene zvezde, međutim, nisu bile sporne samo utakmice beogradskih večitih rivala, već skoro sve ostale koje su o nečemu odlučivale. FSJ je naredio da se celo kolo ponovi, ali pošto crno-beli nisu želeli da ponovo izađu na teren izgubili su titulu. Prvaci su tako postali crveno-beli, a svi klubovi za koje se sumnjalo da su umešani u nameštanje kažnjeni su sa po minus šest bodova u narednom prvenstvu. Ali ni tu nije bio kraj. Pošto su se u čitavu priču umešali Sud udruženog rada i Ustavni sud, poništivši sve odluke fudbalskih vlasti, nastao je potpuni haos, koji će se preneri i na narednu sezonu.
Gotovo tri decenije prošle su od najvećeg skandala u istoriji jugoslavenskog fudbala, a sećanja nisu izbledela. Priče o ''šajberici'' ili ''Šajberovom kolu'', kako se često naziva odluka FSJ i dalje izazivaju kontroverze. Ko je profitirao, ko je oštećen? Da li je bilo ko u čitavoj priči bio pošten? Ni otvoreno priznanje jednog od glavnih protagonista Velibora Džarovskog posle dosta godina nije doprinelo razjašnjavanju čitavog slučaja...
''Šajber me je tada optužio da sam namestio 17 utakmica Prve i Druge lige! To nije tačno! Namestio sam 18''.
Godinama nakon te sezone o aferi ''Šajber'' razglabaće se ponajviše u Beogradu. Zvezdaši ni dan danas ne mogu da prežale titulu oduzetu (i vraćenu Partizanu) sudskim putem, a crno-beli su išli i korak dalje.
''Da nije bilo Slavka Šajbera i poništavanja zaslužene titule Partizan bi igrao u Kupu šampiona dve godine uzastopno. Usled uticaja raznih lobija, tamo je otišla najpre Zvezda, a narednog leta Vardar. Da smo se na njihovom mestu našli mi, kao što je trebalo, verovatno bi više kvalitetnijih igrača dolazilo u Humsku, nego u Zvezdu. Objektivno, možda bismo umesto njih pre osvojili titulu prvaka Evrope'', izjavio je nedavno jedan od vodećih ljudi kluba iz Humske u ono vreme Žarko Zečević.
''Ne pričam slučajno, ni napamet. Partizan je u periodu od dve i po decenije četiri puta stvarao velike ekipe. Najpre sa Milkom Đurovskim, Vučićevićem, Vokrijem... Osvojili smo dve titule, da smo dodali još dva, tri igrača verovatno bismo došli u poziciju Zvezde. Bio je i Siniša Mihajlović u planu, ali najbliži Partizanu u to vreme bio je Darko Pančev. Sa makedonskim napadačem smo napravili aranžman, hteo je još samo da mu dostavimo bankarske garancije. Kada su one izostale umešala se Zvezda i...''
Pa da se podsetimo kako je izgledalo to poslednje kolo šampionata Jugoslavije u sezoni 1985/86...
Bila je subota, 14. jun. Partizan i Crvena zvezda imali su isti broj bodova, ali su crno-beli prvi na tabeli jer su imali za jedan bolju gol-razliku. Oči 20 miliona jugoslovena uprte su ka stadionu Koševo gde Sarajevo dočekuje Zvezdu, odnosno ka Humskoj, gde će Partizan ugostiti Željezničar. A danima pre te odlučujuće subote u fudbalskim krugovima širom zemlje otvoreno se govori o onome što će se dogoditi. Sve je mirisalo na besramnu režiju. U hotelu ''Evropa'', nadomak Baščaršije, noć uoči utakmice Sarajevo - Zvezda, sudije večeraju zajedno sa novinarima i predstavnicima dva kluba...
- Na koga tipujete da će biti šampion, direktno je upitao glavni arbitar Goce Popev izveštača Tempa Stevana Zeca nakon što su na televiziji odgledali mundijalsku utakmicu Danska - SR Nemačka iz Meksika.
- Onaj ko kasnije počne utakmicu, nije okolišao Zec. - Dovoljno je zakasniti pet do deset minuta i sve je rešeno.
- Što se tiče mog meča, a vidićete i sami sutra, počeće i završiti se tačno u minut, kategoričan je bio Popev.
Jutarnja štampa preplavljena je izjavama trenera Sarajlija Boška Antića. Sarajevo je i dalje aktuelni šampion, a po gradu se danima govorka kako će im Zvezda do vrha napuniti mrežu, odnosno kako će Željezničar proći kao bos po trnju u Beogradu. Željezničar koji je sezonu ranije stigao do polufinala Kupa UEFA i u svojim redovima ima asove poput Baždarevića, Šabanadžovića, Samardžije, Čapljića, Radmila Mihajlovića...
''Pa nismo ni mi ni Željo bokserski džak za trening Zvezde i Partizana! Niti smo njihove filijale! Pobedom ćemo pokazati da su sve te priče obične laži'', oštar je bio u izjavama Antić.
A onda je na red došlo 90 minuta odluke!
I Crvena zvezda i Partizan imali su keca u rukavu, s tim što manevar crveno-belih nije upalio. Sudija Popev zaista je održao obećanje dato prethodne noći u hotelu ''Evropa''. To će se kasnije pokazati ključnim trikom u celom tom cirkusu. Naime, golman Beograđana Živan Ljukovčan igrao je poslednji meč pred odlazak u Fenerbahče i bio je pripremljen prigodan oproštaj koji je trebalo što više da se otegne uručivanjem poklona i buketa cveća, ali Goce Popev znao je za jadac. Nije dozvolio ništa od planirane ''ceremonije'' i utakmica na Koševu počela je u minut, kako je i predviđeno. U 17.00!
U Beogradu pak, potpuno druga priča. Od crno-belog dresa opraštaju se Živković (odlazi u Benfiku) i Varga (Lijež), ali za razliku od Popeva sudija Beriša Šinasi dozvolio je dobro izrežiranu predstavu po istom onom nerealizovanom scenariju iz Sarajeva. U jednom trenutku sve se toliko otelo kontroli da je Šinasi morao sam da juri fotoreportere i isteruje ih sa terena. Sve to potrajalo je dobrih petnaestak minuta.
Meč u Humskoj još nije ni počeo, a Zvezda je vodila sa 2:0 golovima Milka Đurovskog. Kada je Milan Janković pogodio za 0:3 na Koševu, u Beogradu se igrao tek 17-18. minut i još nije bilo golova. Partizan je poveo pogotkom Živkovića u 26. minutu, da bi dok su crveno-beli bili u svlačionici na poluvremenu, uspeo da dostigne potrebnih 3:0. U strelce su se u 40. i 42. minutu upisali Smajić i Varga. Više nije postojao pošteni navijač u zemlji koji nije shvatio o čemu se radi, ili bar posumnjao...
Napadač Želje Radmilo Mihajlović, iziritiran ponašanjem pojedinih svojih saigrača, postigao je gol iz inata posle solo prodora. Šinasi ga je poništio...
''Šta ti je, čoveče?! Kakav ofsajd'', prepričavao je dijalog na samom terenu golgeter Sarajlija u serijalu 'Fudbal, nogomet i još ponešto'. ''Pa zar ti ne znaš? 'Ajde beži, isteraće te'', odgvorio je Mihajloviću navodno Beriša Šinasi.
''Bio sam revoltiran i rešen da ovim igračima koji su znali za to pokvarim plan. Na poluvremenu sam bacio dres rešen da ne igram dalje'', prisećao se kasnije Radmilo Mihajlović.
Crvena zvezda je poslednji, četvrti gol na utakmici u Sarajevu postigla u 49. minutu. Ponovo je strelac bio Đurovski. Kada je meč na Koševu završen i crno-beli su povisili na 4:0 preko Milinka Pantića. Iako je do kraja ostalo još 15 minuta rezultat se nije menjao. Nije ni bilo potrebe. Šampionsko slavlje u Humskoj moglo je da počne...
U Sarajevu sumorna slika. Domaćini posramljeni, gosti izigrani - ili bolje reći nadigrani van terena od strane večitog rivala. Novinari su uzalud oštrili pera. Boška Antića niko danima nije mogao da pronađe. A trebalo je da odgovori na neka pitanja: Kako to da branilac titule koji kod kuće nije doživeo nijedan poraz u sezoni ''pogine bez opaljenog metka'', bez stvorene šanse i ozbiljne akcije na polovini Zvezde? Kako to da je Sarajevo bilo najbliže golu kada je Elzner napravio glupost pred svojim golom? Kako to da je Živan Ljukovčan ostao neocenjen u jednom od najvećih derbija jugoslovenskog fudbala? I o čemu je to Antić pričao po novinama na dan utakmice?
Oko sat vremena posle meča na Koševu, u autobusu koji treba da preveze ekspediciju Crvene zvezde do Butmira, grobnu tišinu prekida Žare Đurović:
''Prvenstvo je izgubljeno u Nikšiću! Imali smo rezultat, igru, titulu... Sami smo krivi''.
Raspravu među igračima na kratko je prekinuo Bora Kostić. Milko se poslednji dogegao do autobusa poput prebijene mačke i ponovo raspalio vatru:
- Baš me briga, ja ću sledeće sezone da igram u Kupu šampiona.
- Čisto sumnjam, odgovara mu defanzivac Slavko Radovanović. - Ti imaš još tri utakmice suspenzije od UEFA, a Partizan će da ispadne u prvom kolu.
Uveliko se tih dana govorkalo da je Đurovski dogovorio transfer u Humsku. Ispostavilo se da je tako i bilo - u Zvezdu je kao zamena istog leta stigao Piksi Stojković. Poslednji meč u crveno-belom dresu Milko je ipak odigrao maksimalno pošteno. Pomenutom novinaru Tempa otkrio je da ga je te subote mnogo više od gubitka titule razočarao prijatelj:
''Verovao sam Baždareviću! Drugovi smo i zaista sam mislio da ne ide sa Željom u Beograd zato što pre vojske želi da se okupa još jednom u Dubrovniku. A danas sam ga video u Sarajevu. To nije pošteno''.
Mehmed Baždarević bio je u to vreme prvi igrač kluba sa Grbavice. Sezonu ranije proglašen je fudbalera godine u Jugoslaviji, a biće izabran za najboljeg i u narednoj godini.
Ljagu na jugoslavenski fudbal tog leta nisu bacili samo Zvezda, Partizan, Željezničar i Sarajevo. Još deset klubova učestvovalo je u nameštaljkama. Dinamo Ćire Blaževića ponizio je već prežaljenu Vojvodinu u Novom Sadu sa 7:1. Zagrepčani su ''nabijali'' gol-razliku jer im je bila potrebna za plasman u Kup UEFA, ali pošto su Čelik i Rijeka ''rutinski'' odigrali 1:1 (odgovaralo i jednima i drugima, Zeničanima za opstanak, a Riječanima za Evropu), s te strane nisu prošli. Nisu Modri mogli ni preko Hajduka, koji je dobio vinkovački Dinamo sa 5:3. E sad, zašto su gosti morali da daju tri gola na Poljudu? Odgovor jednostavan: Davoru Čopu trebalo je što više pogodaka u borbi sa Milošem Bursaćem iz Sutjeske za titulu prvog strelca lige. Golgeter tima iz Vinkovaca dao je naravno sva tri gola, pobedio Bursaća sa 22:20 i obezbedio sebi transfer u Empoli.
I u crnogorskom derbiju između Budućnosti i Sutjeske bilo je taman onako kako odgovara i jednima i drugima – 5:5. Tako visok rezultat garantovao im je opstanak zbog povoljnije gol razlike u odnosu na rivale. Možda i najveće iznenađenje dogodilo se u Mostaru gde je osvajač Kupa Maršala Tita Velež i trećeplasirani tim prvenstva izgubio od OFK Beograda - 2:3. Romantičari ipak nisu uspeli da opstanu, pošto im je nedostajalo ''tričavih'' pet golova. Jedina dva pošetana susreta odigrali su Osijek - Sloboda i Priština - Vardar. Pitate se zbog čega? Pa nikome ništa nije trebalo.
I dok se na stadionu JNA slavila deseta titula Partizana Slavko Šajber pripremao se da donese radikalnu odluku. Konačno, šest dana kasnije (20. jun), iz FSJ-a je saopšteno: ''Sve sumnjive utakmice poslednjeg kola biće ponovljene, a klubovi za koje postoje indicije da su se bavali nečasnim radnjama startovaće u narednom prvenstvu sa minus šest bodova''. Svi osim Partizana i zagrebačkog Dinama prihvatili su Šajberovu zapoved.
Na sednici Fudbalskog saveza crno-bele su predstavljali Žarko Zečević, general Zdravko Lončar i agent SDB-a Špiro Sinovčić. Lončar i Sinovčić su najglasniji, demonstrativno napuštaju sastanak najavljujući sudski spor i krivičnu prijavu protiv prvog čoveka FSJ, uz obrazloženje da se ''ne mogu vući takvi potezi i uznemiravati javnost u vreme Kongresa partije''.
Šajber se nije uplašio. Ostao je pri svojoj odluci i Dinamu i Partizanu pripretio izbacivanjem iz lige ukoliko ne budu želeli da ponove svoje utakmice. Zagrepčani su se ubrzo povinovali, ali uprava Partizana ostala je dosledna: ''Ako budemo ponovo igrali to bi značilo da priznajemo učestvovanje u nameštanju''.
Zvezda je u ponovljenom meču poražena u Sarajevu 1:2. Fudbaleri Željezničara istrčali su na teren u Humskoj, ali ne i crno-beli. Tog dana po prvi put sa tribina stadiona JNA začulo se skandiranje: ''Ne damo titulu, ne damo titulu''! Fudbalski savez Jugoslavije registrovao je meč u Beogradu rezultatom 3:0 u korist gostiju, tako da je titula otišla na Marakanu zbog bolje gol razlike, ovoga puta za jedan u korist kluba iz Ljutice Bogdana. I opet privremeno.
Pokazalo se da pretnje čelnika Partizana nisu bile samo protokolarne. Klub iz Humske ipak nije bio izbačen iz lige kako se najavljivalo i započeo je narednu sezonu sa minus šest bodova. Dok je prvenstvo odmicalo sudski spor je trajao. Šampion za 1987. postao je skopski Vardar (Pančev, Najdoski, Kanatlarovski, Goračinov, Čeda Janevski...) sa bodom više od crno-belih. Poput Crvene zvezde sezonu pre, makedonski klub dobio je šansu da zaigra u Kupu šampiona, što će posebno zaboleti navijače Partizana kada čuju odluku Suda:
''Dokaza za nameštanje nema, poništavaju se sve odluke Fudbalskog saveza Jugoslavije''.
To je podrazumevalo da se ukida i odluka o oduzimanju bodova, tako da su crno-beli postali zvanično šampioni za obe sporne sezone. Partizan je tako vratio 10, a dekretom mu je dodeljena 11. titula.
U prvoj sezoni u kojoj je oštećen za neigranje u Kupu šampiona Partizan je eliminisan u prvom kolu Kupa UEFA od Borusije iz Menhengladbaha. Naredne je usledila najveća bruka u istoriji kluba protiv Fljamurtarija, takođe u prvoj rundi najmasovnijeg evropskog takmičenja. Vardar se nije proslavio u svom jedinom učešću u eliti, deklasiran je od Porta u dvomeču sa 0:6. Zvezda je dogurala najdalje tih godina, pošto je ispala u četvrtfinalu Kupa šampiona od madridskog Reala.
Prvi čovek Fudbalskog saveza Jugoslavije najuren je iz fudbala nedugo posle afere koja je uzdrmala državu. Vest je je odjeknula kao bomba: Šajber uhapšen u Beču jer je pokušao da proda zlatne dukate nelegalno prenete preko granice. Čovek kome je sav pošteni svet u Jugi isprva stiskao ruku i podržavao ga u nameri da protera mafiju iz fudbala, potpuno je skrajnut iz političkog i društvenog života uopšte. Pojedine fudbalske struje plasirale su priču o nameštaljki u vidu osvete za ono što je pokušao da uradi, ali više nije bilo nazad. Hrvati su, opet, na Šajberovo delanje, ali dosta godina kasnije, gledali kao na isterivanje pravde i odgovor srpskoj dominaciji. Na direktno pitanje hrvatskih kolega da li je imao osećaj da u Beogradu zastupata ''hrvatsku stvar'' govorio je:
''Nipošto. Pre nekoliko godina posetio me tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi i zatražio intervju uz obrazloženje da sam kaznivši Zvezdu i Partizan bio prvi Hrvat koji je Srbima opalio šamar na javnoj sceni. Upitao sam ga: 'A što je onda s Dinamom i Rijekom koje sam takođe kaznio?'. Ja nisam kažnjavao Srbe nego lopove, a među njima je bilo i Hrvata. Da se razumemo, znao sam da je Beograd centar moći i da su Srbi u mnogo čemu uzurpirali svoja prava. Zato sam pristao da preuzmem funkciju predsednika FSJ. Želeo sam da prekinem tu hegemoniju i da uvedem malo reda. Ali to nije imalo nikakve veze s nečijom nacionalnošću. Uvek sam imao puno sjajnih prijatelja koji su bili Srbi i puno neprijatelja među zločestim Hrvatima''.
Slavko Šajber preminuo je posle duge bolesti 2003. godine u Zagrebu. Planirao je da napiše memoare, ali to nikada nije uradio.
U zasenku i dalje neprevaziđenog fudbalskog skandala te 1986. ostali su veliki rezultati jugoslovenskih sportista. Rukometaši su u Švajcarskoj postali šampioni planete, šabačka Metaloplastika odbranila titulu prva Evrope. Srpska prestonica, doduše, doživela je poraz u trci za Olimpijske igre '92 od Barselone. Preminuo je Branko Pešić, a za njim i Mika Antić. Ljuba Magaš ubijen je u Frankfurtu. Srbi su počeli masovno iseljavanje sa Kosova, a Mejdeni su posle duge pauze po treći put svirali u Beogradu...
Ponajbolje od svega, ipak, pamtićemo aferu ''Šajber''. I nikada nećemo saznati celu istinu.   
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
Dakle, završilo je kao i obično - pojeo vuk magare.

Hvala Stanko što si nas podsjetio na neviđene ( do tada) makinacije u nogometu.

No, čini mi se da i danas to postoji i to puno sofisticiranije nego li je to onda bilo pa čak i kroz taj famozni War, a o sucima da i ne govorimo. Toga je uvijek bilo i bit će.

Ja najbolje znam koliko te sudac može oštetiti ako hoće.

Par puta sam kao dete cuo viku "sudija p#der". Nisam svacao zasto. 

VIDEO Ulcinj "gori" fudbalskom i jugoslovenskom vatrom

Ulcinjani su ponosno dočekali fudbalske legende nekadašnje Jugoslavije
[You must be registered and logged in to see this image.]
Foto: Danilo Mitrović


11.11.2022. 17:44h
U Ulcinju je danas počela trodnevna manifestacija – apsolutno jedinstvena na ovim prostorima, pa i šire.
Ulcinjani su ponosno dočekali fudbalske legende nekadašnje Jugoslavije.

Okupila ih je promocija filma i knjige o životu Ivana Gudelja, čuvenog kapitena Hajduka, ali to je bio samo povod da se krene u priču koja budi sjećanja i nostalgiju, ali i daje nadu u bolju budućnost.

[You must be registered and logged in to see this link.]

PORUCNIK (citat):

VIDEO Ulcinj "gori" fudbalskom i jugoslovenskom vatrom

Ulcinjani su ponosno dočekali fudbalske legende nekadašnje Jugoslavije

U Ulcinju je danas počela trodnevna manifestacija – apsolutno jedinstvena na ovim prostorima, pa i šire.

Ulcinjani su ponosno dočekali fudbalske legende nekadašnje Jugoslavije.

Okupila ih je promocija filma i knjige o životu Ivana Gudelja, čuvenog kapitena Hajduka, ali to je bio samo povod da se krene u priču koja budi sjećanja i nostalgiju, ali i daje nadu u bolju budućnost.

Eh da je vise takvih manifestacije na sportskom i kulturnom polju a NE na politickom polju.

SveJug (citat):

Eh da je vise takvih manifestacije na sportskom i kulturnom polju a NE na politickom polju.

A evo kako se druže.
[You must be registered and logged in to see this link.]

Nadam se da će fudbal pobjeći od kriminalaca i vratiti se porodici...

Nekako, kao da je "zlo" počelo na fudbalu, pa nek se i vrati "dobro" s fudbalom.

REGIONALNI SPEKTAKL: Najjužniji crnogorski grad okupio velika fudbalska imena sa eks-Ju prostora

Ulcinj zagrlio asove

[You must be registered and logged in to see this image.]


Jedna naizgled obična ideja pokrenula je pravi ,,vulkan“, prelazeći najprije u megalomanski projekat, a potom u najčistiju, najemotivniju i do srži najiskreniju priču. Sumnji je možda bilo, ali je Ulcinj pokazao da može, da zna, da ima širinu, želju, odlučnost, veliko srce, dušu – i zato je ovih dana postao regionalni centar.

Zbog fudbala...

Najjužniji crnogorski grad okupio je najveća eks-Ju imena koja su slavu najvažnije sporedne stvari pronosila stadionima ondašnje lige, Evrope i svijeta. Nekad rivali, a nadasve prijatelji, ponovo su se sreli, ovoga puta van terena, na teritoriji Ulcinja, svi zajedno na stotinjak metara kvadratnih postavljene bine pokraj šetališta tik uz Malu plažu. Da budu viđeni i pozdravljeni, a istovremeno da pošalju poruku ljudskosti, jedinstva i jednakosti.

Jezik sporta ne poznaje ni granice ni limite, a svjedok tome upravo je ono što je sada realnost Ulcinja, sve ono što je prethodilo da zaživi jedan ovakav epski događaj.

JUGOSLAVIJA U MALOM

Nekadašnji reprezentativci, vedete od glave do pete, a prije svega ljudine, odazvali su se pozivu lokalnog privrednika, entuzijaste i novinara Pavla Pepđonovića koji je ljetos, nakon utakmice Hajduka i Viljareala na ,,Poljudu“, došao na ideju da u svom gradu organizuje promociju knjige i filma o legendarnom Ivanu Gudelju.

Dva i po mjeseca kasnije – Ulcinj se pretvorio u Jugoslaviju u malom.

Fešta je krenula u četvrtak veče kada su Meša i Faruk dočekani bakljadom, uz navijačke pjesme ,,Želje“ i Sarajeva. Iz Splita je doputovao jedan od najvećih igrača ,,bilih“ – Ivica Šurjak, iz Srbije – Šestić i Karasi, iz Makedonije – Kanatlarovski, tu su Slovenci i nekadašnji igrači sa Kosova.

[You must be registered and logged in to see this link.]

svetski prvaci iz Cilea i Novog zelanda na okupu

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nije sve u novcu. Otjerali su navijače od nogometa.

Dugo nisam znao šta će igračima brushalteri... i sada sam saznao. Ispod ovog komada se nalaze merači za merenje aktivnosti igrača na utakmici ili na treningu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Šta bi bilo kad bi bilo

[You must be registered and logged in to see this image.]