Fudbal

Sloba1 (citat):

Šta bi bilo kad bi bilo

[You must be registered and logged in to see this image.]

Šta bi bilo kad bi bilo ?  Posle katastrofno loseg meca sa Kamerunom moze biti ovako.


[You must be registered and logged in to see this image.]

SAJ NI RES, PA JE!

HOBOTNICA JOŠKO

Na hrvaškem otoku Hvar živi Joško. Hobotnica. Še ena v vrsti živali, ki med svetovnim prvenstvom v nogometu napovedujejo rezultate tekem. Seveda so vrli Hvarčani Joška povprašali tudi, kdo bo danes zmagal v četrtfinalu. Hrvaška ali Brazilija? Če bi izbral hrano iz ene roke, bi napovedal zmago Brazilcem, če hrano iz druge, pa bi po napovedi Joška morali zmagati ognjeni.

No, Joško je izbral tako, da je nakazal na zmago Hrvatov. Potem pa škampa izpljunil ... Zdaj so Hrvati v šoku. Kaj to pomeni? Zakaj je Joško izpljunil že dobljeno tekmo? Bodo Hrvati blizu, pa jim bodo Brazilci v zadnji sekundi 28-minutnega sodnikovega podaljška zabili gol? Kdo ve ... Je pa treba pri Jošku upoštevati še eno dejstvo. Hvar je namreč v sredo pobelila toča. Nenavaden dogodek očitno vpliva tudi na kognitivne sposobnosti mehkužcev.
[You must be registered and logged in to see this link.]

HRVAŠKA : BRAZILIJA 0:0 redni del; (4:2) (enajstmetrovke);

Hrvaška je prvi polfinalist svetovnega prvenstva! Potem ko so že v osmini finala po enajstmetrovkah izločili Japonsko, so bili tokrat boljši še od enih izmed glavnih favoritov za končni naslov − Brazilcev. Redni del tekme se je končal z izidom 0:0, v podaljšku sta bili obe reprezentanci uspešni po enkrat, v izvajanju enajstmetrovk pa so bili s 4:2 boljši slovenski južni sosedje. Hrvati so četrtfinale igrali še tretjič in bili tudi v tretje uspešni. Brazilci, petkratni svetovni prvaki, se tako poslavljajo od svetovnega prvenstva, od leta 1990 so v izločilnih bojih izpadli šestkrat, in to vedno proti evropski ekipi.
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Hobotnica Joško iz Hvara napoveduje tudi rezultate tekem svetovnega prvenstva

Ma neka Joško još dva puta ispljune škampa i neka mi budemo još samo dva puta u pozitivnom šoku do kraja ovog prvenstva. Više ni ne treba.

Upravo saznajem da je od leukemije preminuo u 53.godini života Siniša Mihajlović, bivši nogometas Borova, Vojvodine, Crv.zvezde, Rome, Sampdorie, Lazia i Intera i kasnije uspješni trener cijelog niza talijanskih klubova i Sportinga iz Lisabona. Zadnji angažmam mu je bio u FC Bologni.
Iza sebe je ostavio suprugu i petero djece.

Bio je sjajan igrac, spokoj mu dusi....

Svedska stampa ga slavi kao jednog od velikana u fudbalu. Sven-Göran Eriksson ga se rado seca iz Sampdorie i Lazio gde mu je bio trener.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Zlatan i Sinisa su imali par zustrih duela i na kraju postali dobri prijatelji. Na kraju svoje kariere je Sinisa ucio Zlatana tih svojih specijalnih suteva iz slobodnih udaraca za koje je bio poznat. 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nedavno su i zajedno nastupili na San Remo festivalu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

SLAVA MU 

Za ove neke drzave mi nije cudno ali kada i Nemacka ima garavih, e to je znak za zabrinutost...

Brkakougar (citat):

Za ove neke drzave mi nije cudno ali kada i Nemacka ima garavih, e to je znak za zabrinutost...

A kazi mi u koju selekciju nema "garavih"? pa cak i u Finskoj ima 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Citat :

A kazi mi u koju selekciju nema "garavih"? pa cak i u Finskoj ima  [You must be registered and logged in to see this image.]

Hrvatska.

pera84 (citat):

Citat :

A kazi mi u koju selekciju nema "garavih"? pa cak i u Finskoj ima  [You must be registered and logged in to see this image.]

Hrvatska.

OK, ali "polu garave"? 

ARGENTINA & LIONEL MESSI

Po 37 letih je Argentina z njenim kapetanom Lionelom Messijem osvojila Svetovno prvenstvo v Katarju...
[You must be registered and logged in to see this image.]

Odlazak velikana
 
''Rekao sam sebi prije utakmice da je on samo čovjek od krvi i mesa kao i svi ostali. Prevario sam se'' (Tarcisio Burgnich 1970.)
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Edson Arantes do Nascimento, poznatiji kao Pelé, umro je jučer u São Paolu nakon duge i teške bolesti u 83. godini. Iako ni jedan čovjek ne živi vječno, nama koji smo ga pratili još od 1958. godine ovo je tužna vijest. Kao da je s njim otišao jedan dio našeg djetinjstva i mladosti.
Danas se puno govori o tome je je najbolji nogometaš u povijesti, iznose se imena raznih igrača ovisno o osobnom ukusu, ali je Pelé bio jedan i neponovljiv. Nogometna igra se mijenja i pojavljuju se novi velikani najpopularnijeg sporta na planetu Zemlji, no legendarni Brazilac ostaje upamćen po virtuoznim potezima nogometnom loptom. Pelé je postavio rekorde koji će teško biti nadmašeni - jedini je igrač koji je osvojio tri svjetska prvenstva, za reprezentaciju Brazila postigao je 77 golova u 92 utakmice, a na klupskoj razini 643 gola u 659 službenih utakmica. FIFA ga je proglasila ''najvećim'', Međunarodni olimpijski odbor proglasio ga je 1999. godine sportašem stoljeća, a s 1.279 golova u 1.363 utakmice (uključivo prijateljske) uvršten je u Guinnessovu knjigu rekorda.
O Peléu su s velikim poštovanjem govorili i njegovi sportski suparnici. Poslije finalne utakmice na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku, koju je Brazil dobio s 4:1, talijanski branič Tarcisio Burgnich koji je čuvao Peléa izjavio je: ''Rekao sam sebi prije utakmice da je on samo čovjek od krvi i mesa kao i svi ostali. Prevario sam se''. Slične riječi izgovorio je i vratar Benfice Costa Pereira nakon poraza od Santosa 1962. godine: ''Nadao sam se da ću zaustaviti velikog igrača, ali me svladao netko tko nije rođen na istom planetu''.

31 Avgust 1975 god je Pele sa Cosmosom bio na Evropsku turneju i medju ostalima i u Malmö gde sam imao cast i priliku gledati rtu utakmicu. 

[You must be registered and logged in to see this image.]

PELE, za moj pojam najbolji fudbaler svih vremena, je svoju oproštajnu utakmicu igrao protiv Jugoslavije.
 
Davnog 18. jula 1971. godine legendarni Pele oprostio se od nacionalnog dresa, po mnogima najbolji fudbaler svih vremena – Edson Arantes do Nasimento Pele, a ono što je posebno zanimljivo jeste što se to desilo u utakmici protiv Jugoslavije.
Po Peleovoj želji, oproštajni meč u dresu reprezentacije Brazila odigran je “Marakani” a meču je prisustvovalo više od 160.000 ljudi.
Utakmica protiv Jugoslavije ili “evropskog Brazila”, kako su taj tim mnogi zvali, ostaće zauvek upamćen, a rezultat je bio 2:2.
Prvi gol na meču postigao je Dragan Džajić u 35. minutu, Brazilci prave preokret u intervalu od 60. i 65. minuta preko Rivelinja i Žersona, da bi konačan rezultat postavio Jurica Jerković 20 minuta pre kraja.
Pele je napustio teren, zamenio ga je Klaudiomiro, a zaradio je ovacije prepunog stadiona. Pele je za reprezentaciju Brazila odigrao 92 meča i postigao 77 golova.

Golovi sa te utakmice:

Nema šale sa ovim u sredini...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sloba1 (citat):

Crvena zvezda 1974/75, generacija koja je igrala polufinale KPK:
O.Petrović
Jovanović,Jevtić
Radović, Keri, Bogićević
Panajotović, V.Petrović, Filipović, Antonijević, Džajić.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Filipović i Savić, to je bilo prvi puta da sam vidio da netko igra sa dva centarfora. 
Istina, moguće je da je još netko ranije to radio, ali sam bio premlad/premali da bih to zapamtio.

CARLOS ROBERTO DE OLIVEIRA DINAMITE

Zaradi raka na črevesju je boj za življenje danes pri 68 letih izgubil Carlos Roberto de Oliveira Dinamite, najboljši strelec v zgodovini brazilske lige, poroča AFP. Novico o smrti je sporočil klub Vasco da Gama, za katerega je Dinamite igral in bil tudi njegov predsednik. Zanj je med letoma 1971 in 1978 na 1110 tekmah dosegel 708 golov (512 na uradnih tekmah), rekordnih 190 v državnem prvenstvu.

V sezoni 1979/80 je postal član Barcelone, a je zanjo odigral le osem tekem in dosegel dva gola, preden so ga nezadovoljni Španci vrnili Vascu da Gami. V reprezentanci je na 38 tekmah dosegel 20 golov, zaigral je na svetovnih prvenstvih leta 1978 in 1982.
Še 29. decembra je tvitnil v poklon brazilskemu velikanu Peleju, svojemu idolu, ki je tisti dan umrl prav tako zaradi raka.
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
          Roberto Dinamite ob proslavi 69. rojstnega dne lani v Riu de Janeiru

Ben se rastao sa Zvezdom...

[You must be registered and logged in to see this image.]
Večno će se pamtiti Trnava i Salcburg, ali i cele te kvalifikacije, golovi u LE, derbiju. 7 trofeja za 5 godina, malo li je.

goran9030 (citat):

Filipović i Savić, to je bilo prvi puta da sam vidio da netko igra sa dva centarfora. 
Istina, moguće je da je još netko ranije to radio, ali sam bio premlad/premali da bih to zapamtio.

Bilo je toga i prije. Recimo ova dvojica:
 
Sándor Kocsis...
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
... i Ferenc Puskás:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ovako je to izgledalo na terenu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1954. u Švicarskoj njih dvojica su u 5 utakmica postigla zajedno 15 golova (Kocsis 11, Puskás 4). Tri gola po utakmici!
Ekipa koju su zvali Golden Team, Aranycsapat; Magical Magyars, Magnificent Magyars, Marvellous Magyars i Light Cavalry igrala je da postigne što više golova, a ne da ih ne primi (ili primi što manje) kao što se igra danas.

Upravo tako. Fenomenalna momčad.
Mađarska laka konjica! I tako su ih zvali.
Nakon njih više nisu imali neke top klase osim Lajosa Detarija koji je bio ofenzivni vezni.

ŠE POMNITE, TOVARIŠI !

Po brskanju na sorodnem portalu: "Pronađi drugove iz bivše JNA" sem odkril to sliko naših legendarnih nogometašev, ob služenju JLA:
* Nenad Bjeković - Proleter, Zrenjanin, Partizan, Nica
* Vladislav Bogičević - Crvena Zvezda, Maribor, New York, Cosmos
* Enver Marić - Velež Mostar, Schalke 04, Velež Mostar,
* Dušan Savić - Crvena Zvezda, Sporting Gijon, Lille, Canes,
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
   Nenad Bjeković, Vladislav Bogičević, Enver Marić in Dušan Savić

Odlazak još jedne legende - Miroslav Ćiro Blažević
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Noćas je u Zagrebu u 88. godini poslije duge i teške bolesti preminuo Miroslav Ćiro Blažević, legendarni ''bijeli šal''. Bio je uspješan nogometaš, ali je najveće uspjehe postizao kao trener. Navijači NK Dinamo posebno ga pamte po osvajanju naslova prvaka Jugoslavije 1982.godine, a navijači reprezentacije Hrvatske po trećem mjestu na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.

Režim se odlučio da utuče pare u stadione iako škripi na sve strane...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pitanje je samo da li je stadion dovoljne veličine, ili je možda prevelik za neki grad. 
Ali da naša regija općenito kaska za svima po pitanju stadiona, to je činjenica. 
Ne možeš imati jaku ligu i sve ono što s time dolazi ako se nogomet/fudbal igra na livadama.

MARIO BOLJAT

Mario Boljat, ki velja za enega najbolj trofejnih nogometašev v zgodovini splitskega Hajduka, je včeraj nenadoma umrl v 73. letu starosti, je novico, ki so jo pri Hajduku objavili na svoji spletni strani, povzela hrvaška tiskovna agencija Hina.
 
Mario Boljat je bil zlata rezerva Hajduka in je tako rekoč najtrofejnejši nogometaš v zgodovini kluba.
 
Rodil se je 31. avgusta 1951 v Splitu. Bil je jugoslovanski nogometni reprezentant. Igral je skoraj na vseh položajih v moštvu, od desnega bočnega do levega krila.
 
Zanimivo je, da je Mario Boljat nogometno pot začel kot vratar leta 1960, ko je bil pionir v sosednjem RNK Split. Nato se je preselil v Hajduk, kjer je ostal 19 let. S Hajdukom je osvojil štiri naslove jugoslovanskega prvaka v sezonah 1970/71, 1973/74, 1974/75. in 1978/79. in pet pokalov v letih 1972, 1973 in 1974 ter v sezonah 1975/76. in 1976/77. Z mladinci Hajduka je osvojil tudi dve prvenstveni in dva pokalna naslova. Za člansko ekipo Hajduka je igral polnih deset let, od 1969 do 1979, za Hajduk pa je odigral 425 tekem, na katerih je dosegel 22 golov. Sam je poudaril, da Jerković ali Šurjak nista v igri, vemo pa, da vrednost njegovega sodelovanja pri vseh omenjenih trofejah ni bila nič manjša od njihove. Bil je zlata rezerva Hajdukove zlate generacije, ki je v sedemdesetih letih prejšnjega stoletja divjala v jugoslovanskem nogometu.
 
V letih, ko je bila moč splitskega kluba na vrhuncu, je bil Boljat zlata številka 13. Kdor koli je moral izpasti, je v igro vedno vstopal Mario. Levi in ​​desni hrbet, sklopka, krilo, pol, karkoli je treba. Po številu nastopov v eni sezoni je bil vedno med prvimi.
 
Po prihodu pod murvo je prve nogometne korake naredil pri Anteju Mladiniću, kasneje pa nadaljeval pri Vojimirju Kačiću, Tomislavu Iviću in drugih. Bil je nalogovalec, vedno je izpolnil vse naloge, ki so mu jih postavili trenerji. In to je skrivnost trinajstega igralca v ekipi, v katerega ima zaupanje vsak trener.
 
Čuval je najboljše nasprotne igralce, strelce. Nenehno je bil zadaj, a tako hiter in močan, oster in neutruden, mu je uspelo zabiti tudi nekaj golov. Eden je posebej pomemben, tako zanj kot za zgodovino Hajduka. To je bil gol, ki ga je leta 1974 v finalu pokala zabil vratarju Borca Marijanu Jantoljaku za zmago z 1:0. S tem ciljem pokal že tretjič zapored prihaja v Split. Zadel ga je celo z glavo, kar se je prav tako redko zgodilo. Takole je po tej tekmi povedal Boljat: To je najlepši trenutek v moji karieri. Gol, ki sem ga dosegel, se bom spominjal, dokler bom živ.
 
Zabil je tudi gol proti slovitemu Realu ob zmagi Hajduka nad kraljevim klubom v Splitu 22. junija 1971 s 4:2. Lahko bi zapustil Hajduk, klicala ga je Crvena zvezda, Dinamo, a njegova ljubezen do Hajduka je bila večja od vseh ponudb. Ko pa je prišel čas za upokojitev, je iz Nemčije odšel v Schalke 04, za katerega je odigral le 7 tekem in se od nogometa poslovil pri 28 letih.
 
Od leta 1977 do 1978 je kot igralec Hajduka odigral 5 tekem za A reprezentanco Jugoslavije. Debitiral je 13. novembra 1977 proti Romuniji v Bukarešti v kvalifikacijah za svetovno prvenstvo (6:4), reprezentančni dres pa je končal 18. maja 1978 v Rimu na prijateljski tekmi proti Italiji (0:0). 0).
 
V igri so ga imenovali borec. Kot tak je bil v domovinski vojni od samega začetka, od 8. avgusta 1991. Dolgo časa je bil v vojski, kjer je bil tudi pomočnik direktorja Inštituta pomorske medicine Hrvaške mornarice.
 
Nikoli ni želel biti trener, član upravnega odbora kluba ali morda direktor. Ko se je hotel vrniti, mu posamezniki niso dovolili. Leta so minila, čas pa je naredil svoje. Po takem obdobju človek izgubi nekatere navade. Danes spremlja igro Hajduka, ko lahko, vendar ne kot navaden gledalec, ker to nikoli ne more biti. Ni se mogoče oddaljiti od svojega najljubšega kluba, v katerem je preživel lepih devetnajst let. Hočeš nočeš, Mario je vedno s Hajdukom, Hajduk pa z njim.
 
"Nikoli se ni rinil pod žaromete. Drugi so zbirali slavo, on pa nastope, trofeje in celo zgodovinske zadetke. Mario Boljat – številka 13," so med drugim zapisali na uradni spletni stran hrvaškega kluba.
Poslovila se je legenda Hajduka - siol.net
Mario Boljat - Wikipedia
Preminuo Mario Boljat • HNK Hajduk Split

[You must be registered and logged in to see this image.]
Mario Boljat je za Hajduk igral 207 tekem,Schalke 04 pa 9 tekem
[You must be registered and logged in to see this image.]
      V svoji karieri je igral za Reprezentanco Jugoslavije, Hajduk in Schalke 04

Tim iz 1974.
Po mnogima jedna od jačih generacija.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sloba1 (citat):

Američki fudbal. Da li je moguće da su ovako prepune tribine[You must be registered and logged in to see this image.]

Naravno.
Američki fudbal je sport broj 1 ovdje.
Stadioni su prepuni i na nivou srednješkolskog takmičenja.
Kod mene u gradu kada igraju srednjoškolske ekipe bude prisutno 5-10 000.
Kada je lokalni derbi Hills vs Valley interesovanje je ogromno pa se često njihove utakmice igraju na obližnjem 20 ak km udaljenom stadionu gdje igraju profesionalni timovi Jets i Giants

To je samo znak da su pogrešili sa proširenjem takmičenja LŠ i sada se vidi da ima timova koji nikad ne bi ušli da nisu menjali sistem takmičenja... loš potez UEFA.

MARKO VALOK

Umrl je Marko Valok

V Zemunu je v 98. letu starosti umrl nekdanji jugoslovanski nogometaš in trener ter legenda črno-belih Marko Valok, so danes sporočili iz njegovega nekdanjega kluba Partizan. Kot navaja agencija Tanjug, je bil Valok rojen še v Kraljevini Srbov, Hrvatov in Slovencev (SHS) leta 1927, večino igralske kariere pa je preživel v dresu Partizana.

Valok je od leta 1947 do 1959 za Partizan odigral 169 tekem in dosegel 90 golov. S klubom je osvojil naslov jugoslovanskega državnega prvaka v sezoni 1947/48, s Partizanom pa je bil trikrat tudi zmagovalec jugoslovanskega pokala. Na vseh treh finalnih tekmah v pokalu je Valok dosegel zadetke. V finalu leta 1952 in 1954 je dosegel po dva, v finalu leta 1957 pa en gol.

"Partizan izraža iskreno žalost in sočustvuje s prijatelji in družino Marka Valoka," so zapisali pri Partizanu v klubskem sporočilu. Valok je s 13 goli v mreži Crvene zvezde rekorder po številu zadetkov na "večnih derbijih" Partizana z beograjskim mestnim tekmecem.

Njegov prvi klub je bil Napredak Kruševac, katerega del je bil takoj ob ustanovitvi kluba leta 1946. Po koncu igralske kariere je kot športni inštruktor JLA deloval v Mjanmaru oziroma tedanji Burmi v letih od 1959 do 1963, kjer je bil nekaj časa tudi selektor. V letih od 1963 do 1967 je deloval v Partizanu, od leta 1977 do 1979 pa v jugoslovanski reprezentanci.
Za reprezentanco SFR Jugoslavije je odigral šest tekem in dosegel tri zadetke.

Kot trener je delal tudi z ekipami, kot so Budućnost Titograd, Philadelphia Fury, Vojvodina, Adana Demirspor, Borac Banjaluka, Teteks, Galenika Zemun in Rad.
[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]
Marko Valok igral za Napredak Kruševac, Partizan, Crveno Zvezdo, reprezentanco
Jugoslavije, delal tudi z ekipami Budućnost Titograd, Philadelphia Fury, Vojvodina,  
           Adana Demirspor, Borac Banjaluka, Teteks, Galenika Zemun in Rad

[You must be registered and logged in to see this image.]
      Marko Valok ob praznovanju 93 letnice ponovno dobil dres Partizana št.9

Kako je Dinamo na nevjerojatan način prokockao titulu prvaka 1951. godine
 
Tri kola prije kraja Dinamo je imao pet bodova prednosti pred Crvenom Zvezdom i trebala mu je samo jedna pobjeda ili dva remija, ali je na kraju završio na drugom mjestu
 
U nekadašnjoj Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije zagrebački NK Dinamo osvojio je četiri puta titulu prvaka džave. Premalo za klub koji je bio dio takozvane ''Velike četvorke''. Najmanje tri prvenstva izgubljena su u blago rečeno sumnjivim okolnostima, no za neke propuštene šanse Dinamovci su sami krivi,
Način na koji je izgubljeno prvenstvo 1951. godine najbolji je primjer prolivenog mlijeka. Te godine se igralo u neuobičajenom rasporedu, prvi dio u proljeće i drugi dio u jesen (prvo kolo je odigrano 5. ožujka/marta, a posljednje 4. studenog/novembra). Dinamo je već bio osvojio jednu titulu prvaka (1948.) i pripremio je jaku momčad za novi juriš na vrh. Za Dinamo su 1951. godine igrali vratari Branko Stinčić i Vladimir Majerović te igrači u polju Željko Čajkovski, Ivica Horvat, Božidar Senčar, Dionizije Dvornić, Franjo Wölfl, Tomislav Crnković, Dragutin Cizarić, Branko Režek, Krešimir Pukšec, Zvonko Cimermančić, Aleksandar Benko, Svemir Delić, Zvonko Strnad, Drago Horvat, Luka Lipšinović, Marijan Cvetan, Stjepan Kašner i Ante Katalenić. Trener je bio Bernard Hügl.
 
Momčad NK Dinamo 1951. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Prvenstvo je za Dinamo dobro počelo. U prvom kolu pobijeđena je Vojvodina u Novom Sadu rezultatom 1:0. Slijedile su pobjede protiv FK Napredak (5:1), Lokomotive (4:1) i Hajduka (3:0) te je Dinamo po prvi put zasjeo na prvo mjesto koje će držati do posljednjeg kola. Nakon remija s Partizanom u Beogradu (0:0) uslijedile su pobjede nad Spartakom (4:0) i Mačvom (1:0) te remi u Zagrebu s BSK-om (0:0). Uslijedila je pobjeda u Sarajevu protiv FK Sarajevo (4:2) i gostujuća pobjeda protiv Crvene Zvezde u Beogradu (2:0). Nakon 10. kola Zvezda je bila tek četvrta i zaostajala je za Dinamom punih 6 bodova. U idućem kolu Dinamo je pobijedio Borac (2:1) dok je Zvezda katastrofalno poražena od Partizana (1:6) i kraj proljetnog dijela prvenstva dočekala je kao četvrta iza Dinama, Hajduka i Partizana.
Dinamo je nastavio pobjednički niz i u jesenskom dijelu prvenstva pobjedom nad Vojvodinom (3:1) dok je Zvezda remizirala s BSK-om (2:2) i zaostatak prema Dinamu povećao se na 7 bodova. Niz pobjeda Dinamo je nastavio s Napretkom (1:0) i Lokomotivom (3:2), da bi u 15. kolu doživio prvi poraz od Hajduka u Splitu (1:3). Slijedio je niz novih pobjeda - protiv Partizana (2:0), Spartaka (2:1), Mačve (2:0) i Borca (1:0). Tri kola prije kraja Dinamo je s 34 boda imao 5 bodova prednosti pred Hajdukom (29) i Crvenom Zvezdom (29) i trebala su mu još samo dva boda da i matematički osigura titulu prvaka.
Dinamovci su očekivali slavlje već u idućem kolu gdje su dočekali Sarajevo u Maksimiru. To je trebao biti lagan posao jer su gosti već bili poraženi u Sarajevu u prvom dijelu prvenstva. Navodno se već pripremila proslava titule prvaka u hotelu Esplanade, ali je uslijedio hladan tuš - Sarajevo je pobijedilo s 3:1. Crvena Zvezda je pobijedila Hajduk s 1:0 i razlika se smanjila na 3 boda.
Nova šansa je bila u idućem kolu kada je u Maksimir dolazio izravni konkurent za naslov, Crvena Zvezda. Dinamu bi bio dovoljan i neriješen rezultat i sve do pred kraj utakmice bilo je 1:1, da bi Zvezda postigla drugi pogodak i razlika se smanjila na samo jedan bod.
 
Novine najavljuju preokret:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Za Dinamo je još preostala nada da će u zadnjem kolu dobiti BSK u Beogradu, ali je završilo 2:2. Crvena Zvezda je pak pobijedila Partizan (2:0) i bodovno se izjednačila s Dinamom, ali je zbog boljeg tzv. ''količnika'' odnosno omjera postignutih i primljenih golova (2,38 prema Dinamovih 2,36) za dlaku pretekla Zagrepčane i osvojila naslov prvaka. Tako je Dinamo na nevjerojatan način ispustio ogromnu prednost na samom kraju prvenstva.
Neki opskurni desničarski portali danas ovo izgubljeno prvenstvo pripisuju ''jugokomunizmu'', ''beogradskoj mafiji'' pa čak i UDBI(!) što su naravno idiotarije. Dinamo je trebao sve riješiti još tri kola prije kraja, ali je uspio na svom terenu u Maksimiru izgubiti od daleko slabijeg protivnika, a zatim i od izravnog suparnika za naslov. Ostalo je povijest.
Utjehu za izgubljeno prvenstvo Dinamo je dobio osvajanjem svog prvog trofeja u Kupu Maršala Tita, pobjedom u finalu nad novosadskom Vojvodinom istim rezultatom u obje utakmice - 2:0.
 
Momčad Dinama, pobjednik Kupa Maršala Tita 1951. godine. U stražnjem redu Drago Horvat, Branko Režek, Franjo Wölfl, Božidar Senčar, Tomislav Crnković, Željko Čajkovski i Aleksandar Benko; u prednjem redu Drago Cizarić, Branko Stinčić, Ivica Horvat i Dionizije Dvornić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
''Narodni sport'' izvještava i Dinamovom osvajanju Kupa:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Spektakl na kup utakmici Partizan - Dinamo 1953. godine
 
Nakon regularnog dijela bilo je 5:5, a poslije jedanaesteraca pobijedio je Dinamo. Junak utakmice bio je Dinamov vratar Vladimir Majerović koji je obranio čak 5 jedanaesteraca, od kojih 3 legendarnom Stjepanu Bobeku
 
U četvrtfinalu Kupa Maršala Tita 1953.godine sastali su se beogradski FK Partizan i zagrebački NK Dinamo. Utakmica je odigrana 4. listopada/oktobra 1953. na Stadionu JNA pred 30 000 gledatelja. Za Partizan su igrali  Stojanović, Belin, Lazarević, Čajkovski, Jovanović, Kolaković, Herceg, Milutinović, Jelisavčić, Bobek i Zebec, a za Dinamo: Majerović, Cimermančić, Banožić, Režek, Crnković, Cizarić, Lipošinović, Čonč, Dvornić, Čajkovski i Benko.
Očekivalo se da će Partizanov ''dream team'' s lakoćom pobijediti pred svojom publikom, tim prije jer je Dinamu nedostajala čitava standardna obrana - vratar Kralj, braća Horvat, Šikić i Mantula. No utakmica se pretvorila u spektakl uz vatromet golova, da bi se na kraju Dinamo vratio u Zagreb kao pobjednik.
U početku se činilo da će se očekivanja domaćina ostvariti jer je Miloš Milutinović već u prvoj minuti doveo Partizan u vodstvo 1:0. No Željko Čajkovski je u 13. minuti izravnao omjer da bi Luka Lipošinović u 20. minuti preokrenuo rezultat na 1:2. U 21. minuti dosuđen je jedanaesterac za Partizan kojeg je izveo Stjepan Bobek, no Vladimir Majerović je obranio. U 23. minuti Milutinović je izjednačio na 2:2 da bi u 30. Bobek ponovo dobio šansu da dovede domaće u vodstvo iz jedanaesterca, no Majerović mu je opet obranio udarac. Dionizije Dvornić je u 32. minuti ponovo doveo Dinamo u vodstvo i s rezultatom 2:3 otišlo se na odmor.
 
Detalj sa utakmice Partizan - Dinamo 4. listopada 1953:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Drugo poluvrijeme je počelo loše za Partizan jer je Zvonko Cimermančić u 46. minuti iz jedanaesterca povećao prednost Dinama na 4:2, a kada je Željko Čajkovski u 65. minuti povećao vodstvo na 5:2 činilo se da je sve gotovo. No Partizan se nije predavao pa je Branko Zebec u 70. minuti smanjio na 3:5, a Milutinović svojim trećim golom minutu kasnije na 4:5. U 73. minuti dosuđen je treći jedanaesterac za Partizan kojeg je izveo vratar Slavko Stojanović, no Majerović je obranio i taj udarac. Bruno Belin je u 80. minuti izjednačio na 5:5 i tim rezultatom je okončan regularni dio utakmice.
 
Bruno Belin bio je stariji brat Dinamovog asa Rudolfa Belina. Poginuo je u prometnoj nesreći 1962. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ni njegova tri gola nisu bila dovoljna za pobjedu - Miloš Milutinović:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U produžecima utakmice ostalo je 5:5 pa je pobjednik odlučen jedanaestercima. Za Dinamo su sva tri prva penala iskoristili Benko, Dvornić i Cimermančić dok su za Partizan zabili golove Kolaković i Stojanović. Udarce Milutinovića i ponovo Bobeka junak utakmice Majerović je obranio, a nakon što je Zebec promašio gol sve je bilo riješeno - u polufinale ide Dinamo. U polufinalu se zagrebački klub namjerio na beogradski BSK i izgubio, ali to je izvan ove priče.
 
Kakvo je to čudo na golu Dinama? - Stjepan Bobek:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jedan promašaj i jedan pogodak - Slavko Stojanović:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Junak utakmice, Dinamova hobotnica Vladimir Majerović:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Otada je Dinamo za Partizan postao ''crna mačka'' u kup utakmicama. Tako je 1960. u finalu u Beogradu Dinamo pobijedio s 3:2 (stvarno 5:2), a 1964. je u polufinalu u Zagrebu nanio Partizanu najteži poraz u jednoj službenoj utakmici u povijesti tog kluba (7:2).

Još jedno prosuto mlijeko - Dinamo u sezoni 1968./1969.
 
Te sezone klubovi su po prvi (i jedini) put dobili mogućnost da im sude strane strani suci na tri gostujuće utakmice u svakoj polusezoni po vlastitom izboru. Dinamo je dobio sve tri jesenje utakmice, a onda je odluka ukinuta
 
Dinamo je bio već punih deset godina bio bez titule prvaka Jugoslavije, iako je po kvaliteti spadao u sam vrh nogometa bivše države. Poučen iskustvom sudačkih krađa i muteža iz močvare zvane NSJ/FSJ, uključivo sudačku organizaciju, Dinamo se izborio da neke utakmice sude suci iz inozemstva. Klubovi su dobili mogućnost da im sude strani suci na tri gostujuće utakmice po vlastitom izboru, a svaki klub snosi troškove angažiranja stranaca. Dinamo je tu mogućnost iskoristio i to dobro, izabrao je utakmice protiv OFK Beograda, Partizana i Maribora i sve tri je dobio.
Dinamovu momčad te sezone činili su vratari Fahrija Dautbegović, Željko Stinčić i Vladimir Kovačić, obrambeni igrači Rudolf Cvek, Branko Gračanin, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Filip Blašković i Damir Valec, vezni igrači Rudolf Belin, Josip Gucmirtl, Denijal Pirić, Josip Ražić i Zdenko Kafka te napadači Slaven Zambata, Marijan Čerček, Marijan Novak, Ivica Kiš, Krasnodar Rora, Ante Crnić i Drago Vabec. Trener je bio Ivica Horvat.
 
Prva momčad NK Dinamo pred utakmicu 1969. godine. U stražnjem redu Rudolf Cvek, Fahrija Dautbegović, Branko Gračanin, Filip Blašković, Mladen Ramljak, Rudolf Belin; u prednjem redu Marijan Čerček, Denijal Pirić, Marijan Novak, Josip Gucmirtl, Krasnodar Rora:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Fahrija Dautbegović:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Rudolf Cvek:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Mladen Ramljak:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Marijan Novak:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Krasnodar Rora:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Dinamo je u prvom kolu prvenstva u Maksimiru pobijedio Čelik iz Zenice s 4:0, da bi u Skopju izgubio od Vardara s 1:2. Uslijedile su domaće pobjede nad Vojvodinom (6:1) i Crvenom Zvezdom (2:0), gostujući poraz od Sarajeva (2:3), pobjeda u Maksimiru nad Radničkim iz Niša 3:0 i remi u Ljubljani s Olimpijom (0:0). Zatim je Dinamo u Zagrebu pobijedio Proleter iz Zrenjanina 3:2 i Bor u gostima (2:0) da bi u Maksimiru odigrao s Hajdukom 2:2. U idućem kolu Dinamo je igrao prvu gostujuću utakmicu sa stranim sucima i pobijedio OFK Beograd 3:2.
Nakon domaće pobjede nad Zagrebom (1:0) Dinamo je čekalo prvo pravo iskušenje - Partizan u Beogradu. Ponovo su sudili strani suci i Dinamo je glatko dobio 2:0. Poslije te utakmice prvi put se čulo gunđanje ''tako će biti dok se bude znalo tko plaća strane suce''. Naravno da nije bila riječ o pristranosti stranaca u korist Dinama nego je Partizanu falio neki novi Taslidžić da ''skuha'' povoljniji rezultat.
Pobjednički niz Dinamo je nastavio u utakmicama u Zagrebu protiv Željezničara (1:0), protiv Maribora u gostima, ponovo sa stranim sucima (4:1), te u Zagrebu protiv Rijeke (3:0). U posljednjem kolu jesenjeg dijela Dinamo je u Mostaru protiv Veleža odigrao 1:1 i kraj prvog dijela natjecanja dočekao je na prvom mjestu.
Nastavak u proljeće za Dinamo je počeo loše. Osim što je NSJ u međuvremenu zaključio da angažiranje stranih sudaca samo unosi pomutnju u idilu jugoslavenske prvoligaške muteži i ukinuo je apsurd da suđenje može biti i pošteno Dinamo je izgubio u Zenici od Čelika 0:2. Nakon što je u Zagrebu isprašio Vardar (4:0) Dinamo je izgubio i gostujuću utakmicu protiv Vojvodine (0:1). Uslijedila je važna utakmica protiv Crvene Zvezde u Beogradu koju je Dinamo dobio s 3:1 i povećao prednost na 5 bodova. Činilo se da ništa ne može zaustaviti ''plave'' u pohodu na četvrtu titulu prvaka, a jedan beogradski list je objavio članak pod naslovom ''Dinamo šampionski gazi''.
 
Pred utakmicu Crvena Zvezda - Dinamo, kapetani momčadi Dragan Džajić i Slaven Zambata i sudac Marijan Rauš:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Što je gazio - gazio je. Iako je u idućem kolu u Maksimiru pregazio i Sarajevo (6:1) izgubio je u Nišu od Radničkog (1:3), u Maksimiru nije uspio pobijediti Olimpiju (1:1) i izgubio je u Zrenjaninu od Proletera (0:1). S momčadi Bora u Zagrebu nije bilo teškoća (4:0) no uslijedio je poraz od Hajduka u Splitu (1:2) i domaći poraz od OFK Beograda (0:3). Zatim su slijedile dvije uvjerljive pobjede u Zagrebu - Zagreb 5:0 i Partizan 3:0, remi protiv Željezničara u Sarajevu (1:1) i pobjeda nad Mariborom u Maksimiru (3:0). Rijeka je na domaćem terenu pobijedila Dinamo 3:1, a utakmica protiv Veleža u Maksimiru u zadnjem kolu (2:0) nije značila ništa - Zvezda je postala prvak s 3 boda prednosti ispred Dinama.
Neki zagriženi dinamovci tvrde da je i ovo prvenstvo Dinamu ukradeno, u čemu bi se našlo zrnce istine zbog nekih spornih sudačkih odluka pa i očitih namještaljki, ali je prava istina da je zagrebačka momčad sama kriva ispustivši iz ruku veliku prednost od 5 bodova. Dinamo je u međusobnim susretima ''pomeo'' glavne rivale, ali se prvenstva dobivaju pobjedama nad malima gdje je Dinamo prosuo nekoliko važnih bodova.
Utjehu za izgubljeno prvenstvo Dinamo je po starom običaju potražio u Kupu Maršala Tita, kojeg je osvojio po peti put i to u utakmici protiv starog rivala splitskog Hajduka. Finale je igrano na stadionu JNA u Beogradu 31.svibnja/maja 1969. pred 20.000 gledatelja, a sudio je Milivoje Gugulović iz Niša. Za Dinamo su igrali Dautbegović, Cvek, Gračanin, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić. Zambata, Gucmirtl i Rora, a za Hajduk Sirković, Cuzzi, Ristić, Buljan, Holcer, Bošković, Vardić, Hlevnjak, Mušović, Nadoveza i Pavlica. Utakmica je bila prvorazredni spektakl pun preokreta i završila je nakon produžetaka rezultatom 3:3. Poveo je Hajduk golom Pavlice u 16. minuti, a Gucmirtl je izjednačio u 23. Potkraj utakmice uslijedio je vatromet golova - Zambata u 71. minuti za 2:1, Bošković u 74. za 2:2, Vardić u 100. i 3:2 za Hajduk, Zambata u 110. za konačnih 3:3.
 
Momčadi Hajduka i Dinama pred prvu finalnu utakmicu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Po tadašnjim pravilima pobjednik nije odlučivan jedanaestercima ni kockom nego se morala igrati nova utakmica. Odigrana je 19. lipnja/juna na istom stadionu i s istim sucem pred 15.000 gledatelja. Za Dinamo su igrali Dautbegović, Cvek, Gračanin, Belin, Ramljak, Blašković, Novak, Pirić. Zambata, Gucmirtl i Rora, a za Hajduk Vukčević, Cuzzi, Ristić, Buljan, Holcer, Ferić, Vardić, Hlevnjak, Mušović, Bošković i Pavlica. Ovaj put je Dinamo ''isprašio'' Hajduk s 3:0 i uzeo pehar, a golove su postigli Belin u 18., Zambata u 85. i Vabec (zamijenio Roru) u 90. minuti.
Osvajanje kupa spasilo je Dinamovu sezonu i učinilo je koliko-toliko uspješnom, no ostalo je žaljenje za propuštenom titulom prvaka. Koje je Dinamo izgubio vlastitom krivicom, iako je ostala sjenka sumnje da su u igri bili i ''drugi faktori''. Močvaru FSJ+SFSJ pokušati će isušiti tek Slavko Šajber osamdesetih godina, ali se nije mogao bosti s rogatima.