Igre i igracke mog djetinjstva

U vrijeme naseg djetinjstva, zavisno gdje i u kakvoj sredini smo rodjeni, imali smo razlicite igre i igracke.
Hajde da se ovdje prisjetimo i tog vremena.

Ukratko:
Igračke, kao u ovom linku i još sličnog, u srednjoj, (razumnoj) mjeri.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Nekoliko lopti, i bicikala obzirom na dob, od 15-16 g. su neki imali i Tomos mopede (i ja).
Dosta igranja vani, nogomet, košarka.... u mlađoj dobi igre 'kauboja i indijanaca', imao sam (i još imam u jednoj kutiji) cijeli arsenal dječjih pušaka i pištolja.
Čega nije bilo?
Interesantno da mi u prvi čas padaju na pamet kinder jaja (s figuricama), nije ih bilo kad sam bio baš mali i bila su sjajan odabir za gastarbajtere da (zaista) razvesele nečije dijete.
'Tad negdje' se prvi put prikazivala i serija Sjever i Jug (gl. ul. Patrick Swayze), koja je bila dosta gledana, pa smo se igrali vojnika sjevernjaka i južnjaka (plavi i sivi); sjevernjaci su bili dobri, a južnjaci loši...
(Općenito su kaubojski (western) filmovi bili gledani i česti na TV.)
Od sportova, (ne sasvim istovremeno) trenirao sam nogomet, streljaštvo i jedrenje....
Sve u svemu, ok djetinjstvo.... ali.... mislim da ni mojoj kćeri (8 ) sad nije loše..... osim igračaka ima i svoj mobitel i laptop, bolji nego što imam ja...

Ovo bi mogli bit za ovdje, i prilično je ovako..... i zapamtite... nema više fizičkog, a ni verbalnog (izderavanje) kažnjavanja djeteta.
Znam da neki u to ne vjeruju, ... ali je tako..... 100%.
Može se zaglavit ako netko prijavi. (Mada i ja mislim da je s pravom zabranjeno.)

[You must be registered and logged in to see this image.]

U najranije doba svog djetinjstva rado zaronim. To je doba do moje sedme godine. Zivio sam na visocijem dijelu sela i u neposrednoj blizini se uzdizalo brdo "Klec(j)e" obraslo klekom.
Najzanimljivije na tom brdu je bio lokalni majdan, iz koga su neke komsije vadili kamenje za izgradnju kuca i pomocnih objekata.
Tuda sam se muvao sa starijom djecom, koja su cuvala koze, i brao jagode oko niskog, zimzelenog rastinja. U majdanskom poluudubljenju sam se krio kad bih se naljutio na porodicu i "Bjezao od kuce".
Isspod majdana smo, poredjani u vrrstu, palili "lile" uoci Petrovdana. A tu sam se i najradije igrao jednom od svojih prvih "kupovnih" igracaka. Bio je to neki metalni motociklista sa gumenom zenskom glavom s vjestackom kosom.
Tom igrackom smo se igrali svi klinci iz zaseoka. Od plocica smo pravili puteljke, staze i puteve kojima treba da prodje motocikl.
Smetalo mi je sto je glava bila zenska (bilo mi nepojmljivo da zensko vozi motor), pa sam je skinuo i zakopao negdje u tom majdanu. Svidjalo mi se sto moze da se okrece na sve strane, ali to je vise licilo na lutku koja je za djevojcice.

U sjećanju na djetinjstvo naravno bilo je raznih igri ali ove su bile najzastupljenije:
-Klisanje
-Igranje kauboja
-Džizanje
-Klikeranje
Ove dvije posljednje su se ustvari igrale u pare tj.svaka igra ulog 1 dinar i pobjednik nosi sve.Učitelji ili nastavnici nisu znali da se to igra u pare i tolerisali su to u školskom prostoru iza škole ili nekim drugim mjestima.Džizanje je bila brza igra 4 igrača koji bacaju 1 dinar do nekog zida sa određene daljine otprilike 4 metra udaljenosti i najbliži zidu odoka ili mjerenjem pobjeđuje.Klikeranje je u početku se igralo u klikere gdje recimo pobjednik na kraju te odnešene klikere proda tim istim igračima ili nekom drugom po cjeni koštanja u trafici 1 dinar.

semsudin (citat):

U sjećanju na djetinjstvo naravno bilo je raznih igri ali ove su bile najzastupljenije:
-Klisanje
-Igranje kauboja
-Džizanje
-Klikeranje
Ove dvije posljednje su se ustvari igrale u pare tj.svaka igra ulog 1 dinar i pobjednik nosi sve.Učitelji ili nastavnici nisu znali da se to igra u pare i tolerisali su to u školskom prostoru iza škole ili nekim drugim mjestima.Džizanje je bila brza igra 4 igrača koji bacaju 1 dinar do nekog zida sa određene daljine otprilike 4 metra udaljenosti i najbliži zidu odoka ili mjerenjem pobjeđuje.Klikeranje je u početku se igralo u klikere gdje recimo pobjednik na kraju te odnešene klikere proda tim istim igračima ili nekom drugom po cjeni koštanja u trafici 1 dinar.

Opisi kako ste igrali 'klisanje' i pravila, ako se sjecas.

Klisa se je sastojala od dva komada (drenovog) drveta.Jedan od nekih 70-80 cm i drugi 15-20cm.Smisao igre je da se na nekoj ledini,njivi zabode neki štap ili motka u zemlju i igrač sa dužim klisom brani taj štap zaboden u zemlju.Igru igraju četvorica dva protiv dva.Žrijebanjem par-nepar određuje se ko prvi brani kuću(štap zaboden u zemlju).Igrač sa većim štapom počinje igru tako što od mjesta kuće tj.štapa zabodenog u zemlju baca lagano manji klis u zrak i udara ga sa tim većim štapom što je moguće dalje u daljinu.Dva protivnička igrača se udalje otprilike 20 metara i čekaju taj udarac.Ako bih uspjeli uhvatiti u zraku taj ispucani kratki klis automatski izbacuju sa kuće tog igrača koji je započeo igru i dolazi slijedeći na položaj kuće itd.Ako igrači to nisu uspjeli uhvatiti tad jedan protivnički igrač rukom uzima kratki klis sa mjesta gdje je doletio i baca ga prema igraču koji sa dužim štapom brani kuću(zabodeni štap u zemlju) i može  dolazeći bačeni klis udariti da odleti što dalje od branjenog prostora.Ako je to uspješno napravio tad sabira bodove tj.od kuće do klisa mjeri korakom brojeći naglas.Ako je protivnički igrač nadmudrio tog što brani kuću tj.bacio blizo zabodenog štapa u dužini recimo 80cm skida ga sa položaja i ostaje još onaj drugi koji započinje igru.Ako i njega skinu sa položaja branioca kuće tad se rotiraju gdje u polje idu sad ova prva dvojica na odstojanje koje oni žele tj.od procjene koliko će ići daleko udareni klis od kuće(zabodeni štap u zemlju).Ekipa koja prva stigne do 100 bodova je pobjednik.

Odlicno opisano,osim malih nejasnoca oko bodovanja.Stara pastirska igra koja se u mom kraju zvala palija i piriz.
Kako se igrala u polju siguran sam da nismo bodovali kao kod Semsudina,nismo imali kod sebe olovku i papir za belezenje rezultata.Pravila su bila ista,kuca se branila,ta igra u biti je slicna bejzbolu.

Milutins da pojasnim to bodovanje se nije pisalo na papir nego svi pamtili tj.u svakom momentu si znao koliko ima protivnik bodova a i on tvojih do same završnice.Ta igra je bila znači zastupljena i u drugim krajevima samo sa drugim nazivom kao kod tebe,,palija i piriz,,Kod mene se je spominjala i neka igra zvana ,,šukanje,,tj.starije generacije su je igrale ali neznam o čemu se radi.Možda nešto slično kao hokej na travi što je sport.Možda znaš nešto o tome?

Meni ovo izgleda ko čuveni "Hrkljuš"

semsudin (citat):

Milutins da pojasnim to bodovanje se nije pisalo na papir nego svi pamtili tj.u svakom momentu si znao koliko ima protivnik bodova a i on tvojih do same završnice.Ta igra je bila znači zastupljena i u drugim krajevima samo sa drugim nazivom kao kod tebe,,palija i piriz,,Kod mene se je spominjala i neka igra zvana ,,šukanje,,tj.starije generacije su je igrale ali neznam o čemu se radi.Možda nešto slično kao hokej na travi što je sport.Možda znaš nešto o tome?

Zaista neznam o hokeju na travi?
Kada bi nam dosadila igra palije i piriza da se malo zagrejemo igrali bi "zuke",Te igre smo igrali u polju kraj stada od jeseni kada se zavrsi berba poljopr proizvoda i kada stoka nije mogla ciniti stetu po njivama i livadama.Kada  zimi padne sneg i nastupe mrazevi na staracama bi masovno igrali fudbal na ledu,organizovali bi i turnire.......
U vecernjim satima bi se skupljali po kucama i igrali "prstena",interesantna igra gdje se prsten skrivao ispod vunenih carapa iz domace radinosti-vrlo popularna igra u mom kraju pre nekih 40-ak godina.

Sličice i albumi su nam bili prilična zanimacija.
Imam još dosta i popunjenih i nepopunjenih do kraja.
I ne samo 'Fudbaleri i timovi'...

[You must be registered and logged in to see this image.]
Poznate to igro? Vovkovca ji pravimo.Še danes jo igramo.
Celo tekmujemo.

Imao sam ovakvu sličnu kutiju, moguće i istu... a ovo vaše mi sliči na mlin, ali nije to...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Max Blitz (citat):

Imao sam ovakvu sličnu kutiju...

I ovu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Volkalca
 
Je na Slovenskem priljubljena stara družabna igra. Po svoji vsebini je vzeta is pastirskega življenja. Ti so jo poleti, medtem ko so pasli, tudi najpogosteje igrali. Ko pa so zunaj zaječali jezni vetrovi, je združevala družine ob svečah in topli krušni peči.
 
 
OSNOVNA PRAVILA IGRE
Volkalico se lahko igra na več načinov, ta je eden izmed pogostejših.
1. Potrebujemo 20 ovčk in 2 volka.
2. Igrata 2 igralca. Eden vodi ovce, drugi oba volka. Po končani prvi igri igralca figure zamenjata.
3. Igro začne igralec, ki ima ovce. Njemu odgovori s potezo igralec, ki ima oba volka. Tako imata izmenoma vsak po eno potezo, pri kateri pomakneta figuro naprej.
4. Začetni položaj (glej zgornjo fotografijo).
5. Naloga se glasi: Ovce je potrebno spraviti s pašnika, na katerem so v začetku igre, v ogrado. Pri tem volk preži nanje.
6. Ovce se lahko premikajo samo naprej, levo, desno in diagonalno v smeri proti ogradi. Volk se lahko giblje neomejeno v vse smeri in pri tem lahko ovco tudi požre, če je za njo prazen prostor. Lahko jih požre tudi več naenkrat.
7. Igra traja toliko časa, dokler niso vse ovce – bolje, vse ovce, ki jih volk ne požre, v ogradi.
8. Zmaga tisti igralec, ki po dveh igrah spravi v ogrado več ovc.

'Trula kobila' i lastika ('gumi-gumi').

[You must be registered and logged in to see this image.]

semsudin (citat):

Milutins da pojasnim to bodovanje se nije pisalo na papir nego svi pamtili tj.u svakom momentu si znao koliko ima protivnik bodova a i on tvojih do same završnice.Ta igra je bila znači zastupljena i u drugim krajevima samo sa drugim nazivom kao kod tebe,,palija i piriz,,Kod mene se je spominjala i neka igra zvana ,,šukanje,,tj.starije generacije su je igrale ali neznam o čemu se radi.Možda nešto slično kao hokej na travi što je sport.Možda znaš nešto o tome?

U mojim krajevima se klis igrao na dva nacina.
U mom selu se igralo kao sto semsudin opisuje. Jedan kocic se zabadao u zemlju do visine struka, otprilike, igraca. Taj se zvao KONJ. Onda je bio znacajan klis, komad stapa ili dašcice duzine oko 20 cm i, na kraju, maška (duzine 60-70cm), kojom se udarao klis i branio "konj" da ga protivnici ne bi pogodili klisom.

Poeni su se brojali: maška, dvije, tri, cetiri, pet, sest, sedam, osam, sedlo, konj, koza dvije tri itd, tako do konja, pa koliko ispadne.
Kad dodje do KONJA, klis se postavi na njega i udari
.
Ako pri udaranju s konja protivnicka strana uhvati klis, gibe se svi poeni osvojeni do tada. Poslije napucavanja s konja, maška se prislanja uz konja pod ostrim uglom. Protivnicka strana ga gadja. Ako ga pogodi i obori mašku, gube se svi poeni osvojeni do predhodnog konja.

Kad se klis napucava iz ruke i protivnik ga uhvati, gube se samo koze (ili broj maški). Isto i ako pogode konja. A ako padne blizu konja blize nego sto je duzina maške, onda se ne gubi nista, samo protivnicka strana preuzima igru.

U brdskim selima cobani su rijetko koristili "konja". Lakse je bilo iskopati rupu zapremine srednjeg pregrsta (spojene sake) umjesto njega. Pravila su bila ista, kao i sa "konjem". I brojanje je bilo: ... sedam, osam, mostic, rupa, koza, dvije ... itd.
 
Mostic je znacio kao i sedlo, ali se klis postavljao preko rupe i ispaljivao tako sto bi se maška zavukla ispod njega i tako pokusavao odbaciti sto dalje.


Igralo se do 10 konja (ili rupa) sto je 100 poena (maski ili koza) po semsudinovom.

mirko bratuš (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]
Poznate to igro? Vovkovca ji pravimo.Še danes jo igramo.
Celo tekmujemo.

Ja nisam vidio tu igru...

milutins (citat):

semsudin (citat):

Milutins da pojasnim to bodovanje se nije pisalo na papir nego svi pamtili tj.u svakom momentu si znao koliko ima protivnik bodova a i on tvojih do same završnice.Ta igra je bila znači zastupljena i u drugim krajevima samo sa drugim nazivom kao kod tebe,,palija i piriz,,Kod mene se je spominjala i neka igra zvana ,,šukanje,,tj.starije generacije su je igrale ali neznam o čemu se radi.Možda nešto slično kao hokej na travi što je sport.Možda znaš nešto o tome?

Zaista neznam o hokeju na travi?
Kada bi nam dosadila igra palije i piriza da se malo zagrejemo igrali bi "zuke",Te igre smo igrali u polju kraj stada od jeseni kada se zavrsi berba poljopr proizvoda i kada stoka nije mogla ciniti stetu po njivama i livadama.Kada  zimi padne sneg i nastupe mrazevi na staracama bi masovno igrali fudbal na ledu,organizovali bi i turnire.......
U vecernjim satima bi se skupljali po kucama i igrali "prstena",interesantna igra gdje se prsten skrivao ispod vunenih carapa iz domace radinosti-vrlo popularna igra u mom kraju pre nekih 40-ak godina.

"Kod koga je prsten?" - pitanje praceno udarcem kaisa po dlanu
Opisi pravila

Max Blitz (citat):

Max Blitz (citat):

Imao sam ovakvu sličnu kutiju...

I ovu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ja sam ovu imao dosta kasno, negdje u 6-7. razredu.

mirko bratuš (citat):

Volkalca
 
Je na Slovenskem priljubljena stara družabna igra. Po svoji vsebini je vzeta is pastirskega življenja. Ti so jo poleti, medtem ko so pasli, tudi najpogosteje igrali. Ko pa so zunaj zaječali jezni vetrovi, je združevala družine ob svečah in topli krušni peči.
 

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
OSNOVNA PRAVILA IGRE
Volkalico se lahko igra na več načinov, ta je eden izmed pogostejših.
1. Potrebujemo 20 ovčk in 2 volka.
2. Igrata 2 igralca. Eden vodi ovce, drugi oba volka. Po končani prvi igri igralca figure zamenjata.
3. Igro začne igralec, ki ima ovce. Njemu odgovori s potezo igralec, ki ima oba volka. Tako imata izmenoma vsak po eno potezo, pri kateri pomakneta figuro naprej.
4. Začetni položaj (glej zgornjo fotografijo).
5. Naloga se glasi: Ovce je potrebno spraviti s pašnika, na katerem so v začetku igre, v ogrado. Pri tem volk preži nanje.
6. Ovce se lahko premikajo samo naprej, levo, desno in diagonalno v smeri proti ogradi. Volk se lahko giblje neomejeno v vse smeri in pri tem lahko ovco tudi požre, če je za njo prazen prostor. Lahko jih požre tudi več naenkrat.
7. Igra traja toliko časa, dokler niso vse ovce – bolje, vse ovce, ki jih volk ne požre, v ogradi.
8. Zmaga tisti igralec, ki po dveh igrah spravi v ogrado več ovc.

Slika se ne vidi.

PORUCNIK (citat):

mirko bratuš (citat):

Volkalca
 
Je na Slovenskem priljubljena stara družabna igra. Po svoji vsebini je vzeta is pastirskega življenja. Ti so jo poleti, medtem ko so pasli, tudi najpogosteje igrali. Ko pa so zunaj zaječali jezni vetrovi, je združevala družine ob svečah in topli krušni peči.
 

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
OSNOVNA PRAVILA IGRE
Volkalico se lahko igra na več načinov, ta je eden izmed pogostejših.
1. Potrebujemo 20 ovčk in 2 volka.
2. Igrata 2 igralca. Eden vodi ovce, drugi oba volka. Po končani prvi igri igralca figure zamenjata.
3. Igro začne igralec, ki ima ovce. Njemu odgovori s potezo igralec, ki ima oba volka. Tako imata izmenoma vsak po eno potezo, pri kateri pomakneta figuro naprej.
4. Začetni položaj (glej zgornjo fotografijo).
5. Naloga se glasi: Ovce je potrebno spraviti s pašnika, na katerem so v začetku igre, v ogrado. Pri tem volk preži nanje.
6. Ovce se lahko premikajo samo naprej, levo, desno in diagonalno v smeri proti ogradi. Volk se lahko giblje neomejeno v vse smeri in pri tem lahko ovco tudi požre, če je za njo prazen prostor. Lahko jih požre tudi več naenkrat.
7. Igra traja toliko časa, dokler niso vse ovce – bolje, vse ovce, ki jih volk ne požre, v ogradi.
8. Zmaga tisti igralec, ki po dveh igrah spravi v ogrado več ovc.

Slika se ne vidi.

Je ista kot v mojem prispevku.

mirko bratuš (citat):

Je ista kot v mojem prispevku.

Nemam ni ja vidlljivu ovu zadnju sliku, postavljena je drugačije nego inače postavljate (nije TinyPic)...

[You must be registered and logged in to see this image.]
Vidiš to?

Sve vidim osim zadnje slike, postavljena je ovako - [You must be registered and logged in to see this link.]
Tu je neki problem.......

mirko bratuš (citat):

Vidiš to?

vidim

Max Blitz (citat):

Sve vidim osim zadnje slike, postavljena je ovako - [You must be registered and logged in to see this link.]
Tu je neki problem.......

E,imam premalo znanja,da bi ti znal razložiti.  .Tisto je link nekega WORD-a,če sem sploh prav napisal.

mirko bratuš (citat):

Tisto je link nekega WORD-a,če sem sploh prav napisal.

Postavljajte slike kao i do sad, preko TinyPica, i neće bit problema.

Igra "Kića" ili "petkasa"

I djevojcice u mom djetinjstvu su bile mastovite. I one su znale da se igraju bez "kupovnih" igračaka.
nasle bi 5 kamenih oblutaka, nesto vecih od veličine klikera, ili 5 selenih sljiva i satima igrale.

Otprilike, igra je isla ovako:
U jednoj ruci se drze "kiće" (ti obluci) i jedan se baci uvis, a ostali se spuste na zelju, ili se bace. Baceni oblutak se mora uhvatiti.
Onda se taj oblutak opet baca, a sa zemlje se kupe jednom rukom po jedan oblutak sa zemlje, dok je baceni jos u vazduhu.
Istom rukom se hvata baceni oblutak i to se ponavlja dok se ne pokupe sva četiri.
Ako iz šake dok se igra ne ispadne ni bačeni, ni pokupljeni oblutak, igračica nastavlja sa bacanjem jednog, ali sada kupi po dva olutka.
Ukoliko se ne "izliješi", sljedeći put kupi tri, pa jedan oblutak, ili obrnuto, a zatim sva četiri.

Kad sve to uspješno odigra, onda prstima jedne šske pravi "most", tako sto je jedna strana mosta palac, a druga srednji prst, preko koga su ukršteni kažiprst i prstenjak, a drugom rukom baca oblutak i ispod mosta progura prvo po jedan, pa po dva, pa tri onda jedan, pa sva četiri oblutka.
Ako je sve urađeno bez greške, završen je prvi krug.
Igra se nastavlja sve dok baceni oblutak ne ispadne ili ne uspije skupljanje ili provlacenje ostalih ispod mosta.

Ako igračica izgibi igru tokom provlačenja oblutaka ispod "mosta", poništava joj se igra do predhodnog "mosta".
Igra traje dok prva djevojčica ne nakupi 10 "mostova" (u mom selu su ih zvale "ćuprija").

Stara seoska igra ,,KOZANJE,,
[You must be registered and logged in to see this image.]
Igrali su je dva igrača jedan protiv drugog gdje je jedan igrač imao 9 zrna graha a drugi igrač 9 zrna kukuruza.Smisao igre je oduzimanje zrna protivniku tako što prilikom postavljanja zrna poanta je da igrač nadmudri protivnika postavljanjem  u tabeli 3 zrna  neprekinuto u niz gdje dobiva pravo nagrade da ujeda protivnika tj.oduzima jedno zrno koje mu smeta.Kad se sva zrna postave na zadanu tabelu tad se povlače potezi jedan po jedan u smjerovima nacrtane tabele vodoravno ili uspravno ali ne preskakati protivničko zrno.Pobjednik je onaj igrač koji oduzme ili ujede narodnim riječnikom rečeno 7 zrna.Igrač koji izgubi 6 zrna tad sa preostalih 3 zrna ima pravo da postavlja svoja zrna gdje hoće tj.da preskače protivnička zrna ali to je kraj poražen je jer nemože zatvoriti sve puteve postavljanja trojki protivnika.

semsudin (citat):

Stara seoska igra ,,KOZANJE,,
[You must be registered and logged in to see this image.]
Igrali su je dva igrača jedan protiv drugog gdje je jedan igrač imao 9 zrna graha a drugi igrač 9 zrna kukuruza.Smisao igre je oduzimanje zrna protivniku tako što prilikom postavljanja zrna poanta je da igrač nadmudri protivnika postavljanjem  u tabeli 3 zrna  neprekinuto u niz gdje dobiva pravo nagrade da ujeda protivnika tj.oduzima jedno zrno koje mu smeta.Kad se sva zrna postave na zadanu tabelu tad se povlače potezi jedan po jedan u smjerovima nacrtane tabele vodoravno ili uspravno ali ne preskakati protivničko zrno.Pobjednik je onaj igrač koji oduzme ili ujede narodnim riječnikom rečeno 7 zrna.Igrač koji izgubi 6 zrna tad sa preostalih 3 zrna ima pravo da postavlja svoja zrna gdje hoće tj.da preskače protivnička zrna ali to je kraj poražen je jer nemože zatvoriti sve puteve postavljanja trojki protivnika.

Kod nas se ta igra zvala "Mica". Licno, nikad nisam naucio da je solidno igram. Samo osnovna pravila, koja je Šemso opisao.

IGRA “KIĆA” (ILI “PETKAŠA”)

I djevojcice u mom djetinjstvu su bile maštovite. I one su znale da se igraju bez "kupovnih" igračaka. Nasle bi 5 kamenih oblutaka, nesto vecih od veličine klikera, ili 5 zelenih džanarika i satima igrale.

Otprilike, igra je isla ovako: U jednoj ruci se drze "kiće" (ti obluci) i jedan se baci uvis, a ostali se spuste na zemlju, ili se bace. Bačeni oblutak se mora uhvatiti. Onda se taj oblutak opet baca, a sa zemlje se kupe jednom rukom po jedan oblutak sa zemlje, dok je bačeni jos u vazduhu. Istom rukom se hvata bačeni oblutak i to se ponavlja dok se ne pokupe sva četiri. Ako iz šake dok se igra ne ispadne ni bačeni, ni pokupljeni oblutak, igračica nastavlja sa bacanjem jednog, ali sada kupi po dva olutka. Ukoliko se ne "izliješi", sljedeći put kupi tri, pa jedan oblutak, ili obrnuto, a zatim sva četiri
.
Kad sve to uspješno odigra, onda prstima jedne šake pravi "ćupriju" (most), tako sto je jedna strana mosta palac, a druga srednji prst, preko koga su ukršteni kažiprst i prstenjak, a drugom rukom baca oblutak i ispod mosta progura prvo po jedan, pa po dva, pa tri onda jedan, pa sva četiri oblutka. Ako je sve urađeno bez greške, završen je prvi krug. Igra se nastavlja sve dok baceni oblutak ne ispadne ili ne uspije skupljanje ili provlacenje ostalih ispod mosta.

Ako igračica izgibi igru tokom provlačenja oblutaka ispod "ćuprije", poništava joj se igra do predhodne. Igra traje dok prva djevojčica ne nakupi 10 "ćuprija".

Naprednije igračice su dodavale i komplikovaniju ćupriju na način sto su na prekrštenom kažiprstu i prstenjku preko srednjaka, stavljali jednu “kiću”, a onda provlacile preostala tri ispod ćuprije, prvo po jedan, pa dva plus jedan ili obrnuto, pa sva tri.
Nije smio pasti ni bačeni oblutak, ni onaj sa ćuprije, a oni sa zemlje su morali proći ispd u prvom potezu.

Iz Dalmacije...

Ajme lipote

U mojem djetinjstvu, a vidim da sam ovdje nešto stariji od prosjeka (godina proizvodnje 1949.), najpopularnije su bile igre skrivača i lovice. Naravno, uz nogomet i zimsko sankanje.
Igru skrivača posebno rado pamtim jer smo je najčešće igrali za ljetnih školskih praznika u Ivanić Gradu kod bake i dede. Moj deda Jakob je bio duša od čovjeka i veselio se kada mu je dvorište bilo puno klinčadije. Kod igre skrivača često nam je asistirao kao arbitar i on je govorio onome tko žmiri kada može krenuti u lov (brojanje do 20, pa ''tko se nije skrio magarac je bio, tko je iza pika taj žmiri'' itd.).
Ja sam od sve unučadi bio dedin miljenik, pa mi je znao pomagati u igri. Ako se igralo po mraku on bi stao nasred dvorišta u blizini pika, a ja bih se potrbuške opružio u njegovoj sjeni. Kako sam bio ''crn kao cigan'' bio sam praktično nevidljiv, pa bih u trenutku dok lovac ode tražiti ostale nonšalantno odšetao do pika i viknuo ''spas za mene''.

Deda Jakob i njegovi unuci, kolovoz/august 1960. godine (ja sam onaj žgoljavac prvi slijeva):

[You must be registered and logged in to see this image.]

A onaj pijesak gdje sjedimo bio nam je mjesto za igru autićima i vlakićima. Ja sam bio glavni ''inženjer'' i radio sam ceste, pruge, nadvožnjake i slična čuda, a onda sam tukao bratića Željka (onaj najmlađi plavokosi na slici) kada bi mi to porušio. 
Što se tiče igračaka ja sam se od malih nogu i upravo u Ivaniću navukao na vlakove, pa sam u nedostatku pravih modela pravio lokomotive i vagone od gline ilovače.

Stanko1 (citat):

U mojem djetinjstvu, a vidim da sam ovdje nešto stariji od prosjeka (godina proizvodnje 1949.), najpopularnije su bile igre skrivača i lovice. Naravno, uz nogomet i zimsko sankanje.
Igru skrivača posebno rado pamtim jer smo je najčešće igrali za ljetnih školskih praznika u Ivanić Gradu kod bake i dede. Moj deda Jakob je bio duša od čovjeka i veselio se kada mu je dvorište bilo puno klinčadije. Kod igre skrivača često nam je asistirao kao arbitar i on je govorio onome tko žmiri kada može krenuti u lov (brojanje do 20, pa ''tko se nije skrio magarac je bio, tko je iza pika taj žmiri'' itd.).
Ja sam od sve unučadi bio dedin miljenik, pa mi je znao pomagati u igri. Ako se igralo po mraku on bi stao nasred dvorišta u blizini pika, a ja bih se potrbuške opružio u njegovoj sjeni. Kako sam bio ''crn kao cigan'' bio sam praktično nevidljiv, pa bih u trenutku dok lovac ode tražiti ostale nonšalantno odšetao do pika i viknuo ''spas za mene''.

Deda Jakob i njegovi unuci, kolovoz/august 1960. godine (ja sam onaj žgoljavac prvi slijeva):

[You must be registered and logged in to see this image.]

A onaj pijesak gdje sjedimo bio nam je mjesto za igru autićima i vlakićima. Ja sam bio glavni ''inženjer'' i radio sam ceste, pruge, nadvožnjake i slična čuda, a onda sam tukao bratića Željka (onaj najmlađi plavokosi na slici) kada bi mi to porušio. 
Što se tiče igračaka ja sam se od malih nogu i upravo u Ivaniću navukao na vlakove, pa sam u nedostatku pravih modela pravio lokomotive i vagone od gline ilovače.

V spodnjem levem kotu pa "mešalec" za malto.

Pred časom sem v antikvariatu v stari Ljubljani kupil zbirko treh knjig v katerih je na desetine iger in igric ter ugank iz moje in vaše mladosti. Gre za igrice, ki jih današnje generacije mobilnikov in PC-jev sploh ne poznajo in jih tudi ne zanimajo. Je pa prav da nekatere igre za otroke, ki so nastale pred sto in več leti, igrale pa so se še v drugi polovici prejšnjega stoletja, ne gredo čisto v pozabo. Je pa še nekaj zanimivo, knjige so tiskane med okupacijo Italije leta 1942 in so tiskane v slovenščini, kar na ozemlju, ki ga je okupirala Nemčija ne bi moglo zgoditi. Na tem delu okupirane države je bilo tiskano vse v nemščini.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo je jedna od mojih najomiljenijih igračaka iz djetinjstva, riječ je o automatu na baterije kojeg sam gotovo svaki put kada sam sa roditeljima išao u Mađarsku (Harkanj banja) kupovao...

[You must be registered and logged in to see this image.]
............

Cijena ?
Za ta vremena....prava sitnica 

Ipak neprevaziđeni...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da, klikeri su bili sastavni dio igre na velikom odmoru u školi, a evo još nečega iz tog vremena, mislim da bi se moglo nazvati "sobna komunikacija" 

[You must be registered and logged in to see this image.]
...........

Split...

Pikule, franje, klikeri... s njima sam se dosta igrao... i to 'za ozbiljno'... pobjednik je dobijao pikule od drugih, poraženi je išao kući bez i jedne....  

Jedna potencijalno opasna igracka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mi smo koristili konac-lastik (prvo bismo kupili bombon na lastiku, onaj tvrdi i jako sladak). Vrhove prackice smo savijali, da konac ne spada.
Cesto nismo imali prackicu, nego smo krajeve konca vezali za paalac i kaziprst.
Meta su cesto bile djevojke u minicima, ali smo ovo "oruzje" zloupotrijebljavali i za ometanje rukometasica iz protivnickog tima.