Na današnji dan

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rođen ruski milijarder Roman Abramovič – 1966.

U svijetu je ponajviše poznat kao vlasnik engleskog nogometnog kluba Chelsea.
Također posjeduje i Boeing 767, nazvan Bandit, kao i najveću nekraljevsku jahtu na svijetu – Eclipse – dužine čak 163.5 metara.
Na današnji dan 24.10.1966. godine rođen je Roman Abramovič, ruski poduzetnik i milijarder.
Rodio se u gradu Saratovu, koji leži na rijeci Volgi, sjeverno od Volgograda (nekadašnjeg Staljingrada).
Roman Abramovič danas je jedan od najbogatijih ljudi židovskog podrijetla na svijetu, a ukupno mu je bogatstvo, prema procjenama, znatno veće od 10 milijardi dolara.
Zanimljivo je da se početkom 1990-ih bavio prodajom plastičnih igračaka, a kasnije je ušao u razne poslove s ruskim kompanijama u doba njihove privatizacije.
Uvelike se obogatio na kompaniji Sibneft, u kojoj je kupio udio za stotinjak milijuna dolara, a kojoj je vrijednost narasla na desetke milijardi dolara.
Roman Abramovič uložio je velik kapital i u metaluršku industriju.
U svijetu je ponajviše poznat kao vlasnik engleskog nogometnog kluba Chelsea.
Također posjeduje i Boeing 767, nazvan Bandit, kao i najveću nekraljevsku jahtu na svijetu – Eclipse – dužine čak 163.5 metara.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Potopljen najveći bojni brod na svijetu - 1944.

Taj moćni brod pripadao je klasi Yamato i sagrađen je u Mitsubishijevom brodogradilištu u Nagasakiju.
Imao je najveće topove ikada ugrađene u neko plovilo.
Samo porinuće tog broda uzrokovalo je tsunami koji je potopio neke kuće u obližnjoj luci.
Na današnji dan u Drugom svjetskom ratu uspjeli su Amerikanci potopiti najveći bojni brod u povijesti – japanski Musashi.
Taj moćni brod pripadao je klasi Yamato i sagrađen je u Mitsubishijevom brodogradilištu u Nagasakiju.
Musashi je svojedobno služio kao admiralski brod zapovjednika kombinirane japanske flote – slavnog admirala Isorokua Yamamota.

Dimenzije tog broda nikada kasnije u povijesti nisu nadmašene u klasi bojnih brodova.
Dužina mu je iznosila 263 metra, a istisnina do 73,000 tona.
Oklop je na mjestima dosezao debljinu od nevjerojatnih 65 centimetara čelika.
Glavno oružje činilo je 9 topova kalibra čak 460 milimetara.
Bili su to najveći topovi ikada ugrađeni u neko plovilo.
Ispaljivali su granate od 1,360 kilograma (teške kao prosječni automobil srednje klase) na daljinu od čak 42 kilometra.
Svaki od 9 topova bio je težak oko 147 tona (kao nekoliko tenkova).
Paluba je bila prekrivena slojem drveta debelim nevjerojatna 4 metra.
Samo porinuće broda uzrokovalo je tsunami koji je potopio neke kuće u obližnjoj luci.

Brod je imao pogonski stroj od 150,000 konjskih snaga, što mu je omogućavalo maksimalnu brzinu od gotovo 27.5 čvorova (50.86 km/h).
Brod Musashi jednom prilikom je posjetio i sam japanski car Hirohito.
Posada broda brojila je oko 2,400 ljudi.

Amerikanci su na današnji dan na taj brod poslali napadačke zrakoplove sa čak 5 nosača aviona.
Musashi je napadnut na području filipinskog otočja.
Američki piloti otkrili su da je pramac broda osjetljiviji na napad.
Nakon 19 torpeda i 17 bombi, Musashi je počeo tonuti.
Japanski zapovijedajući admiral želio je brod nasukati na obližnji otok, ali bilo je prekasno.
Musashi je potonuo u 19:36 po lokalnom vremenu, odvevši u smrt 1,023 člana posade.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetski maršal poginuo pri katastrofalnoj eksploziji rakete - 1960.

Sovjetski maršal Mitrofan Ivanovič Nedjelin stekao je još u doba Drugog svjetskog rata naslov heroja Sovjetskog Saveza, a posjedovao je visok čin „glavnog maršala artiljerije Sovjetskog Saveza“.
Pri eksploziji su ljudi u blizini rakete gotovo trenutno pretvoreni u pepeo, a oni udaljeniji stradali su od toksičnog goriva kojim je ona bila raketa.
Na današnji dan 1960. godine došlo je do velike katastrofe na sovjetskom raketnom testnom području Bajkonur.
Eksplodirala je raketa R-16 instalirana na lansirno postolje.
Radilo se o velikoj interkontinentalnoj balističkoj raketi teškoj oko 140 tona i dugačkoj preko 30 metara.
Do eksplozije je došlo zbog kratkog spoja koji je neočekivano aktivirao motore drugog stupnja u vrijeme dok je raketa tek pripremana za lansiranje. Motori drugog stupnja svojim su mlazom zapalili velike spremnike goriva na prvom stupnju rakete, što je dovelo do silne eksplozije.
Ljudi u blizini rakete gotovo su trenutno pretvoreni u pepeo, a oni udaljeniji stradali su od toksičnog goriva kojim je bila napunjena raketa (mješavina dimetilhidrazina, dušične kiseline i dušičnog tetroksida).
Poginulo je, po svemu sudeći, preko stotinu osoba, a SSSR je čitav slučaj nastojao zataškati.
Pri eksploziji je poginuo i sovjetski maršal Mitrofan Ivanovič Nedjelin.
On je stekao još u doba Drugog svjetskog rata naslov heroja Sovjetskog Saveza, a posjedovao je visok čin „glavnog maršala artiljerije Sovjetskog Saveza" (rus. Главный маршал артиллерии Совéтского Сою́за).
Taj čin dobila su samo četiri čovjeka u čitavoj povijesti SSSR-a.
Nesreću su snimile sovjetske kamere koje su se automatski uključile pri tom događaju.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osnovani Ujedinjeni narodi (Dan UN) - 1945.

Pojam "Ujedinjeni narodi" navodno je iskovao američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt, koji je među najzaslužnijima za njihovo osnivanje.
Na današnji dan 24.10. slavi se Dan Ujedinjenih naroda, jer je toga dana stupila na snagu Povelja kojom je UN osnovan.
Povelja je potpisana u San Franciscu ranije te godine.
Izvorno su Ujedinjeni narodi imali 51 članicu, od kojih je pet bilo stalnih članova Vijeća sigurnosti.
Danas UN ima 193 članice.

Pojam "Ujedinjeni narodi" navodno je iskovao američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt, koji je među najzaslužnijima za njihovo osnivanje.
Prvi vršilac dužnosti glavnog tajnika UN bio je Gladwyn Jebb, koji je taj posao obavljao do izbora prvog pravog glavnog tajnika – Norvežanina Trygve Liea.
Trygve Lie je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio ministar vanjskih poslova norveške vlade u izbjeglištu.
Nakon njega glavni tajnici UN su bili Dag Hammarskjöld, U Thant, Kurt Waldheim, Javier Pérez de Cuéllar, Boutros Boutros-Ghali, Kofi Annan i današnji Ban Ki-moon.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 1557. godine započela je gradnja Starog mosta u Mostaru

Prvi radovi na čuvenom Starom mostu u Mostaru započeli su na današnji dan, 24. 10. 1557. godine

Prema zapisima iz tog vremena, za gradnju je bilo potrebno 456 kamenih blokova i 300.000 akči (tadašnji novac Osmanlijskog carstva).
Most je sagrađen od kamena „tenelija“, koji je vjerovatno dobijen iz kamenoloma koji je bio smještenog oko pet kilometara južno od grada.

Stari most je most preko rijeke Neretve u centru grada Mostara, koji je spojio lijevu i desnu stranu Neretve, i u prvi momenat nije imao nikakvu drugu ulogu.
No, petsto godina kasnije, on ne samo da je postao simbol grada Mostara i Hercegovine, već je nakon obnove 2004. uvršten na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Projekt mosta je bio dat mimaru Hajrudinu, istanbulskom arhitekti i učeniku čuvenog mimara Sinana.
Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz Mostara dan prije no što su podizane skele, iz straha od Sulejmana Veličanstvenog, koji je prijetio da bi Hajrudin bio osuđen na smrt ako bi se luk mosta ikad raspao.

Međutim, prema drugim izvorima nema podatka da je Hajrudin ikad i vidio svoj most.
Umjesto Hajrudina, izvođač gradnje mosta bio je lokalni čovjek, Mehmed Karađoz.

Radnici koji su gradili most uglavnom su bili iz okoline Dubrovnika i iz kadiluka Popovo, koji su bili poznati tesari i kamenoresci.
Njegova gradnja završena je devet godina kasnije, 1566. godine.

Na graničarev opis izgradnje STAROG MOSTA u Mostaru mogu se dodati i dimenzije tog mosta.
Raspon mosta je 28.70 metara a debljina  samog luka iznosi 0.80 metara.Širina mosta iznosi od
3.92 metra do 3.97 metara.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Divovski "Superjumbo" - najveći putnički zrakoplov u povijesti - 2007.

U pojedinim konfiguracijama Airbus A380 može prevoziti preko 850 putnika, a u budućnosti će vjerojatno biti razvijene i verzije s preko 1000 sjedala. Njegovi motori stvaraju maksimalni potisak kao otprilike 32 lovca MiG-21.
Na današnji dan 25.10.2007. godine ušao je u komercijanu upotrebu najveći do sada izrađeni putnički zrakoplov u povijesti – Airbus A380.
Dobio je nadimak "Superjumbo" jer je veći čak i od poznatog Boeinga 747 s nadimkom "Jumbojet".

Airbus A380 specifičan je po tome što ima sjedala na dvije etaže po gotovo cijeloj dužini trupa.
Time dobiva čak oko 40% veću površinu prostora za putnike od njegovog glavnog konkurenta i drugog najvećeg putničkog zrakoplova na svijetu – spomenutog Boeinga 747.
U pojedinim konfiguracijama Airbus A380 može prevoziti preko 850 putnika, a u budućnosti će vjerojatno biti razvijene i verzije s preko 1000 sjedala.

Zračnim prijevoznicima osobito je zanimljiv podatak da Airbus A380 troši manje goriva po putniku i prijeđenom kilometru od Boeinga 747.
Putnicima može biti zanimljiva činjenica da je buka u Airbusu A380 manja nego u drugim zrakoplovima, naročito na gornjem katu, koji je na znatnoj udaljenosti od motora.

Pri polijetanju Airbus A380 može imati masu do 575 tona, pri čemu može biti natovaren s preko 300 tona goriva.
Maksimalni potisak sva četiri njegova motora može ići do 1280 kilonjutna.
Za usporebu, takav potisak stvara otprilike 17 lovaca F-16 ili otprilike 32 lovca MiG-21.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sin Alberta Einsteina i srpske matematičarke - 1965.

Eduard Einstein (slika) bio je sin genijalnog Alberta Einsteina i Mileve Marić - srpske matematičarke i fizičarke koja se školovala u Zagrebu.
Eduard Einstein bio je sin genijalnog znanstvenika Alberta Einsteina i Mileve Marić, srpske matematičarke i fizičarke.
Mileva Marić rođena je na području današnje Vojvodine, u gradu Titelu, otprilike na pola puta između Novog Sada i Beograda.

Za Hrvatsku je značajno da je Einsteinova buduća supruga Mileva Marić pohađala kraljevsku gimnaziju u Zagrebu (današnja Gornjogradska gimnazija).
Zanimljivo je da je bila jedina djevojka u toj, tada još isključivo muškoj gimnaziji (za upis joj je stoga trebalo posebno dopuštenje).
Još je zanimljivije da je u Zagrebu imala najviše ocjene iz matematike i fizike.

Godine 1896. Mileva Marić upisala se u poznatu visoku školu ETH (Eidgenössische Technische Hochschule) u Zürichu, gdje je studirao i Albert Einstein.
Upoznali su se, zbližili i ona je zatrudnjela 1901. godine s njegovim djetetom.
Prekinula je studij i otišla u Novi Sad roditi.
Sudbina tog djeteta do danas je nepoznata - ili je umrlo ili je dano na posvajanje.

Einstein i Mileva vjenčali su se tek 1903. godine.
Dobili su dva sina i jednu kćer.
Djeca su krštena kao pravoslavci.
Najmlađi sin Eduard rodio se 1910. godine.
Dječak je od malena imao zdravstvenih problema.

Albert Einstein i Mileva razveli su se 1919. godine, a djeca su pripala njoj.
Albert je još u vrijeme braka s Milevom ušao u vezu sa svojom bliskom rođakinjom, sestričnom Elsom (Albertu i Elsi majke su bile sestre, a očevi još k tome bratići).
Iste godine kad se razveo od Mileve, Albert se oženio Elsom.

Eduard Einstein bio je dobar učenik i započeo je studirati medicinu, želeći postati psihijatar.
No, kad mu je bilo 20 godina dijagnosticirana mu je shizofrenija i stavljen je u psihijatrijsku kliniku u Švicarskoj.
U bolesnom stanju rekao je jednom prilikom svom ocu Albertu da ga mrzi.
Nakon toga ga Albert više nikada nije posjetio.

Eduard Einstein umro je u dobi od 55 godina u psihijatrijskoj klinici Burghölzli u Zurichu upravo na današnji dan 25.10. otprilike 10 godina nakon svog oca Alberta.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Etiopski trkač koji je bosonog pobijedio na olimpijskom maratonu - 1973.

Etiopski trkač Abebe Bikila odlučio je na maratonu na Olimpijskim igrama u Rimu trčati bos.
Uspješno je otrčao taj maraton i pobijedio.
Dapače, postao je prvi dobitnik zlatne olimpijske medalje iz Afrike južno od Sahare.
Na današnji dan 25.10. umro je poznati etiopski trkač Abebe Bikila.
Slavan je po tome što je 1960. godine osvojio zlatnu olimpijsku medalju pobijedivši na maratonu kojeg je pretrčao bosonog.
Dapače, na sljedećoj Olimpijadi 1964. godine ponovno je pobijedio na maratonu, postavši tako prvi čovjek u povijesti kojem je uspjelo dva puta za redom pobijediti na olimpijskom maratonu.
Zanimljiv je razlog zašto je 1960. godine Bikila bosonog trčao maraton.
Naime, on je u to doba bio član etiopske carske tjelesne straže (u to je vrijeme etiopski car bio poznati Haile Selasije).

Bikilu su navodno u posljednji trenutak dodali na popis etiopskih sudionika na Olimpijskim igrama koje su se održavale te godine u Rimu.
Zbog toga je došao na natjecanje nedovoljno opremljen.
Kompanija koja je osiguravala tenisice za trkače – Adidas – izgleda da nije imala odgovarajući broj za njega.
Tenisice koje je dobio nisu mu pristajale pa je uoči maratona odlučio trčati bos.
Ne samo da je uspješno otrčao taj maraton, nego je i pobijedio.
Dapače, postao je prvi dobitnik zlatne olimpijske medalje iz Afrike južno od Sahare.
Na sljedećim Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine Bikila je opet pobijedio, i to postavivši novi svjetski rekord u trčanju maratona.
Zanimljivo je da nakon te utrke čak nije izgledao ni iscrpljen, a kasnije je izjavio da bi bio mogao trčati još deset dodatnih kilometara.

lacoš (citat):

• Na danjašnji dan 1964g - Najveća poplava  ostavila je bez krova nad glavom 40 000 stanovnika Zagreba i okolice. Ukupno više od 200 000 ljudi bilo je pogođeno katastrofom. Veliki doprinos u spašavanju ljudi i imovine dale su jedinice JNA
  

Poplave se jako dobro sjećam. Imao sam tada 15 godina i išao u prvi razred I. gimnazije na Rooseveltovom trgu u Zagrebu.
 
 
 
 
 

I za kraj, budući da je ovo vojnički forum, napominjem da su na aerodrom Pleso slijetali (i) veliki transportni avioni USAF C-124 Globemaster koji su dopremali pomoć zračnim putem.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna osoba ubijena u Kubanskoj raketnoj krizi - 1962.

To se dogodilo na današnji dan 27.10.1962. godine , kad je američki bojnik (major) Rudolf Anderson srušen s neba nad Kubom.
On je bio američki vojni pilot koji je upravljao izviđačkom letjelicom U-2.
Tijekom Kubanske raketne krize poginula je samo jedna osoba u izravnoj borbi.

Taj dan je poletio iz baze na Floridi.
Na njega je ispaljena raketa S-75 Dvina (NATO oznaka SA-2 Guideline) sovjetske proizvodnje.
Pogođen je i usmrćen. Predsjednik Kennedy ga je posthumno odlikovao najvišim zasebnim odlikovanjem Američkog ratnog zrakoplovstva – Zrakoplovnim križem (Air Force Cross).
Bio je prva osoba kojoj je dodijeljeno to visoko odlikovanje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetska podmornica nasukala se u Švedskoj - 1981.


Nasukavanje se dogodilo opasno blizu najveće švedske mornaričke baze Karlskrona.
Uvelike zbog blizine te baze, Šveđani su dignuli uzbunu jer su smatrali da je možda riječ o nekoj vrsti sovjetskog pokušaja infiltracije.
Podmornica S-363 možda je imala čak i torpeda s nuklearnim glavama.
Na današnji dan 27.10.1981. godine dogodio se neobičan, ali i opasan incident, kad se sovjetska podmornica S-363 nasukala na stijene na švedskoj obali. Nasukavanje se dogodilo na jugu Švedske, opasno blizu najveće švedske mornaričke baze Karlskrona.
Uvelike zbog blizine te baze, Šveđani su dignuli uzbunu jer su smatrali da je možda riječ o nekoj vrsti sovjetskog pokušaja infiltracije.

Sovjetska podmornica S-363 bila je klase Whiskey po NATO klasifikaciji.
Naime, za klase sovjetskih podmornica NATO je koristio slova fonetske abecede (Alfa, Bravo, Charlie, Delta,... pa sve do Zulu).
U medijima je nastalo duhovito ime za incident na današnji dan: "Whiskey on the rocks" (engleski naziv za whiskey s ledom).

Podmornica nije bila malenih dimenzija.
Imala je oko 80 metara dužine i 6 torpednih cijevi.
Sovjeti su izradili čak 236 takvih podmornica, a planirali su još i više.
U usporedbi s većim sovjetskim podmornicama, koje imaju i nuklearni pogon, S-363 je ipak bila relativno skromna.
Naime, sovjetska klasa Tajfun najveće su podmornice ikada izgrađene i istisninom su čak 35 puta veće od S-363.

Šveđani su na sovjetsku podmornicu poslali nenaoružanog mornaričkog časnika da ispita o čemu se radi.
Sovjetsko je objašnjenje bilo da je došlo do pogreške na navigacijskim uređajima, zbog čega je podmornica navodno izgubila smjer.
To se čini prilično nevjerojatnim objašnjenjem, budući da je podmornica, da bi došla do mjesta nasukavanja, morala proći kroz čitav splet stijena i otočića.
Naime, ta obala Švedske vrlo je razvedena i obiluje otočićima i hridima.

Između Švedske i SSSR-a zamalo je došlo do ratnog stanja kad su sovjeti poslali flotu da oslobodi podmornicu.
Šveđani su aktivirali obalne protubrodske sustave kad je izgledalo da će sovjetska flota ući u švedsko teritorijalno more.
Ipak, kad su sovjeti registrirali aktivirane švedske taktičke radare, odmah su povukli brodove u međunarodne vode.
Šveđani su detaljno ispitali slučaj i zaključili da je moguće da podmornica nosi čak i torpeda s nuklearnim glavama.
To je zaključeno iz prisustva izotopa urana U-238 u torpednim cijevima.

Nakon 10-tak dana Šveđani su sami svojim teglenicama odsukali podmornicu i ona se vratila u sastav sovjetske flote.
Sukobi su time izbjegnuti.
Ipak, kasnije se saznalo da su sovjetski mornari imali naređenje da unište podmornicu u slučaju da ju Švedska pokuša zaplijeniti.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zajednička molitva 12 svjetskih vjera u gradu sv. Franje - 1986.

Na poticaj pape sv. Ivana Pavla II. održana je prva zajednička molitva svjetskih vjera u rodnom gradu sv. Franje.
Bio je to ekumenski susret prvoklasnog značenja, a izvanredno je važno i to što je zajednička molitva upućivana u korist mira u svijetu.
Na današnji dan 27.10.1986. godine održan je na poticaj svetog pape Ivana Pavla II. prvi zajednički molitveni sastanak različitih vjera u talijanskom gradu Assisi. Taj grad u središnjoj Italiji, u pokrajini Umbriji, poznat je kao rodno mjesto sv. Franje Asiškog.
Onamo su došli predstavnici 12 svjetskih religija kako bi zajednički molili.
Bio je to ekumenski susret prvoklasnog značenja, a izvanredno je važno i to što je zajednička molitva upućivana u korist mira u svijetu.

Između 12 svjetskih religija, svi su kršćani bili predstavljeni kao jedinstvena cjelina.
Ostalih 11 zastupljenih religija bile su: islam, židovstvo, budizam, hinduizam, šintoizam, zoroastrizam, sikhizam, džainizam, bahaizam, rissho-koseikai i tradicionalne religije Afrike i Amerike.
Sve te religije predstavljale su ukupno 63 osobe.

Papa je osobno dočekao i pozdravio sve uzvanike.
Svi su sjeli u baziliku u Assisiju oko slavne Porcijunkule – crkvice usko vezane uz život sv. Franje. Papa sv. Ivan Pavao II. imao je jednak stolac kao i svi ostali.
Odmah lijevo do pape sjedio je Dalaj Lama, a do njega šeik Muhamed Nazir al-Abudi iz Saudijske Arabije, kao predstavnik islama.
Desno do pape sjedio je metropolit Metodije kao predstavnik carigradskog patrijarhata, a do njega nadbiskup Canterburyja Robert Runcie kao najviša crkvena osoba Anglikanske crkve.

U zaključku govora papa je zahvalio Bogu sljedećim riječima: »Zahvaljujem Bogu, Ocu Isusa Krista, za ovaj dan milosti za svijet, za svakoga od vas, i za sebe.
Činim to riječima pripisanim svetomu Franji: 'Gospodine, učini od mene oruđe svoga mira.
Gdje je mržnja, da nosim ljubav.
Gdje je uvreda, da nosim oproštenje.
Gdje je sumnja, da nosim vjeru.
Gdje je očaj, da nosim nadu.
Gdje je mrak, da nosim svjetlost.
Gdje je tuga, da nosim radost.«

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na današnji dan 1969 grad Banjaluku je pogodio zemljotres jačine 8 stepeni po merkaliju/6 stepeni po rihteru.
Petnest osoba je izgubilo život dok je povređeni bilo oko hiljadu osoba.Materijalna šteta je bila ogromna.Cijela zemlja je dala doprinos u obnovi i grad je ubrzano obnovio se.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Kip slobode, ili Statue of Liberty, spomenik je u SAD-u, na ušću rijeke Hudson u New Yorku. Predstavlja pozdrav svim posjetiteljima i useljenicima pristiglima u SAD. U 19. stoljeću Francuska ga je darovala prilikom stote godišnjice potpisivanja Američke deklaracije o neovisnosti. Kip je izradio Frederic Auguste Bartholdi, a unutrašnjost je oblikovala tvrtka Gustava Eiffela. Kip je posvetio tadašnji predsjednik Grover Cleveland 28. listopada 1886. godine. Kip predstavlja božicu slobode koja u ruci drži baklju. Nalazi se na popisu UNESCO-ove Svjetske kulturne baštine. Bez spojnica je visok 46 metara, a s podnožjem 93 metra. Ukupna težina kipa iznosi 225 tona.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rođen Bernie Ecclestone – 1930.

Zanimljivo je da je u mladosti Ecclestone i osobno sudjelovao u automobilističkim utrkama kao vozač Formule 3.
Na današnji dan 28.10.1930. godine rođen je Bernie Ecclestone, jedan od najvažnijih ljudi u upravi Formule 1.
Rodio se u Engleskoj, pokraj gradića Bungay u Suffolku.
Njegovo rodno mjesto nalazi se samo dvadesetak kilometara od obale Sjevernog mora.
Zanimljivo je da je u mladosti Ecclestone i osobno sudjelovao u trkama kao vozač Formule 3, no razmjerno kratko vrijeme.
Naime, nakon nekoliko ozljeda posvetio se razvoju karijere poslovnog čovjeka.
Bernie Ecclestone postao je krajem 1950-ih menadžer nekih trkača u Formuli 1.
Zanimljivo je da je kasnije postao i menadžer Jochena Rindta, znamenitog trkača koji je poginuo, nažalost, na stazi u Monzi 1970. godine.
Jochen Rindt posthumno je osvojio titulu svjetskog prvaka u Formuli 1 za tu godinu.
S vremenom se Ecclestone uključio, vlasnički i angažmanom, u kompanije vezane uz upravljanje sustavom Formule 1.
Osobito je izbio u prvi plan u pogledu prava na televizijske prijenose.
S vremenom je postao prvim imenom cjelokupne uprave Formule 1.
Zbog ostvarenih zarada postao je i dolarskim milijarderom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kristofor Kolumbo otkrio Kubu – 1492.

Zanimljivo je da je Kolumbo Kubu nazvao Juana, prema tadašnjem španjolskom prijestolonasljedniku Juanu (Ivanu), sinu Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske (katoličkih vladara koji su bili pokrovitelji Kolumbovog putovanja).
Na današnji dan 28.10.1492. godine Kristofor Kolumbo pristao je na otok Kubu u sklopu svog prvog putovanja preko Atlantskog oceana.
Radilo se o prvom dolasku Europljana na Kubu uopće, a Kolumbo je isprva navodno smatrao da kubansko tlo pripada Aziji tj. Kini.
Zanimljivo je da je Kolumbo Kubu nazvao Juana, prema tadašnjem španjolskom prijestolonasljedniku Juanu (Ivanu), koji je imao titulu princa od Asturije i princa od Girone.
Juan je bio sin Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske (katoličkih vladara koji su bili pokrovitelji Kolumbovog putovanja).
U trenutku Kolumbovog otkrivanja Kube imao je prijestolonasljednik Juan samo 14 godina (umro je pet godina kasnije, nikada ne zavladavši).
Brodovi pod Kolumbovim vodstvom (Santa María, Pinta i Niña) pristali su na Kubu na mjest koje se nalazi na području današnje kubanske provincije Holguín, na sjeveroistočnom dijelu otoka.
Ime Kuba vjerojatno je preuzeto iz tamošnjeg Taíno jezika, premda nije sigurna njegova etimologija.
Kao što je već napomenuto, Španjolci su isprva Kubu nazivali Juana.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bill Gates – jedini čovjek u povijesti s više od 100 milijardi dolara – 1955

Gates se oženio Melindom French, rimokatolkinjom rođenom u Dallasu.
Zanimljivo je da Bill i Melinda navodno odgajaju svoju djecu u vjerskom duhu i da djeca s njom idu u katoličku crkvu.
Na današnji dan 28.10.1955. godine rođen je Bill Gates, osnivač kompanije Microsoft.
Rođeno mu je ime William Henry Gates, kao i njegovom ocu, djedu i pradjedu.
Ponekad se Billa Gatesa označava kao William Henry Gates III, kako bi se razlikovalo više generacija muškaraca u toj obitelji.
Bill Gates rodio se u gradu Seattleu u američkoj saveznoj državi Washington.
U djetinjstvu je s obitelji posjećivao protestantsku crkvu kongregacionalističke denominacije.
Godine 1994. oženio se Melindom French, rimokatolkinjom rođenom u Dallasu.
U trenutku vjenčanja Bill je imao 38, a Melinda 29 godina.
Zanimljivo je da je bogatstvo Billa Gatesa u jednom trenutku premašilo 100 milijardi dolara (otprilike 1999. godine), što je jedinstveni slučaj u povijesti.
On i supruga osnovali su zakladu Bill & Melinda Gates Foundation koja posjeduje desetke milijardi dolara.
Zanimljivo je da Bill i Melinda navodno odgajaju svoju djecu u vjerskom duhu i da djeca s njom idu u katoličku crkvu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tanger – posljednji grad na svijetu koji je bio izuzet od vlasti bilo koje države – 1956.

Tanger je kao međunarodni grad bio privlačan za strane poslovne ljude, špijune, diplomate i pisce pa se u njemu razvila specifična kultura.
Inače, Tanger se nalazi na važnom strateškom mjestu, na samom ulazu u Gibraltarski tjesnac.
Na današnji dan 29.10.1956. godine grad Tanger izgubio je status međunarodnog grada i uklopljen je u državu Maroko.
Prethodno je Tanger još od 1923./1924. godine bio izuzet od vlasti bilo koje svjetske države pa je funkcionirao kao svojevrsna nezavisna grad-država (doduše, tijekom Drugog svjetskog rata tj. od 1940. do 1945. godine pod okupacijom su ga držali Španjolci).
Ukupno je tzv. Međunarodna zona Tangera obuhvaćala oko 373 četvorna kilometra (37,300 hektara).
Danas na svijetu više ne postoji nijedan grad sa statusom međunarodnog grada, u smislu izuzetosti od vlasti svjetskih država.
Tijekom 20. stoljeća, međutim, bilo je nekoliko primjera takvih gradova.
Primjerice, Slobodni Teritorij Trsta imao je do 1954. godine specijalan status, sve dok nije podijeljen između Italije i Jugoslavije.
Grad Danzig (poljsko ime Gdańsk) bio je svojevrsna grad-država od 1920. do 1939. godine.
Tanger je kao međunarodni grad bio privlačan za strane poslovne ljude, špijune, diplomate i pisce pa se u njemu razvila specifična kultura.
Inače, Tanger se nalazi na važnom strateškom mjestu, na samom ulazu u Gibraltarski tjesnac (jedan od najprometnijih morskih prolaza na svijetu). Premda je u Africi, Tanger je samo oko 30 km udaljen od Španjolske.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najveća krađa dragulja u povijesti SAD-a - 1964.

Ukradeno je drago kamenje iz Američkog prirodoslovnog muzeja (American Museum of Natural History) u New Yorku.
Na današnji se dan 29.10.1964. godine dogodila najveća pljačka dragulja u američkoj povijesti.
Ukradeno je drago kamenje iz Američkog prirodoslovnog muzeja (American Museum of Natural History) u New Yorku.

Među draguljima je bio safir "Star of India" (jedan od najvećih na svijetu), rubin "De Long" i dijamant "Eagle" (jedan od najvećih pronađenih u SAD-u). Provalnici su krađu izvršili tako da su za vrijeme radnog vremena muzeja otključali prozor u WC-u, a zatim po noći kroz taj prozor ušli unutra.
Na ruku im je išla činjenica da alarm kojim je bio osiguran safir "Star of India" nije radio zbog prazne baterije.

Kamenje koje su ukrali procijenjeno je na više od 400,000 dolara.
Uhićeni su dva dana kasnije i osuđeni na tri godine zatvora.
Većina kamenja je vraćena, no poznati "Eagle" dijamant nije.
Pretpostavlja se da je prodan i razrezan na sitnije komade.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Muhamed Ali(Muhammad Ali) je 30 oktobra 1974 povratio titulu svjetskog šampiona u boksu u teškoj kategoriji porazivši Džordža Formana(George Foreman) nokautom u osmoj rundi.Meč je održan u tadašnjem Zairu a današnji Kongo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gdje je završio Staljinov leš? - 1961.

Nakon što je Staljin preminuo, njegovo je tijelo balzamairano i položeno do Lenjinovog u glasoviti mauzolej na Crvenom trgu u Maoskvi. Međutim, na današnji dan odlučeno je da se Staljin, budući da je narušio Lenjinova načela, ima ukloniti iz njegove blizine.
Na današnji dan 30.10.1961. godine donesena je u SSSR- u odluka da se Staljinovo tijelo izbaci iz mauzoleja u kojem je bilo pohranjeno zajedno s lešom Vladimira Iljiča Lenjina.
Ta odluka bila je posljedica procesa destaljinizacije tj. nastojanja novog sovjetskog vodstva da poništi negativne uspomene na prethodnu okrutnu Staljinovu vladavinu.
Novi sovjetski lider bio je Nikita Sergejević Hruščov, koji se odrekao Staljina i pokušao liberalizirati stanje u SSSR-u.

Lenjinov mauzolej poznati je spomenik na Crvenom trgu u Moskvi.
Balzamirano tijelo Vladimira Lenjina bilo je tamo dugo godina mjestom hodočašća velikog broja posjetilaca.
Mauzolej je sagrađen od više vasta kamena: mramora, porfirija, granita i labradorita.
Lenjinovo tijelo bilo je sačuvano specijalnim postupkom balzamiranja u koji je uloženo mnogo truda.
Navodno je ugrađena bila čak i električna pumpa unutar trupla, kako bi se održavala stalna vlažnost.

Nakon što je Staljin preminuo, njegovo je tijelo također balzamairano i položeno do Lenjinovog.
Međutim, na današnji dan odlučeno je da se Staljin, budući da je narušio Lenjinova načela, ima ukloniti iz Lenjinove blizine.

Pod okriljem noći Staljinovo je tijelo izneseno iz mauzoleja i pokopano u jednostavan grob uz zid Kremlja.
Naređeno je da se taj grob prelije debelim slojem betona, kako se Staljina više nikada ne bi moglo vratiti natrag.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rođen Diego Maradona - 1960.

Postoji teorija da je Maradona po majčinoj liniji porijeklom s Korčule.
U svojoj karijeri Maradona je igrao za klubove Argentinos Juniors, Boca Juniors, Barcelonu, Napoli, Sevillu, Newell's Old Boys i ponovno Boca Juniors.
Diego Armando Maradona rođen je na današnji dan 30.10.1960. godine, u siromašnom predgrađu argentinskog Buenos Airesa.
Postoji teorija da je Maradona po majčinoj liniji porijeklom s Korčule, ali i iz mjesta Praputnjak.

U svojoj karijeri Maradona je igrao za klubove Argentinos Juniors, Boca Juniors, Barcelonu, Napoli, Sevillu, Newell's Old Boys i ponovno Boca Juniors.
Maradona ima na lijevoj nozi istetoviran lik Fidela Castra, a na desnoj ruci lice Che Guevare.

Na podlakticama ima istetovirana imena svojih dviju kćeri, Gianinne i Dalme.
Dalma se zove kao i Maradonina majka, a to ime je navodno nastalo od imena Dalmacije, odakle bi bili njeni preci po spomenutoj korčulanskoj teoriji.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Udovica Benita Mussolinija vodila je nakon rata restoran u Italiji - 1979.

Rachele Mussolini vodila je restoran kod rodnog gradića Predappija.
Dapače, navodno je i sama posluživala tjesteninu gostima u restoranu.
Umrla je na današnji dan u visokoj 90. godini života.
Danas se u Predappiju nalazi i Mussolinijev mauzolej pa je to mjesto osobito značajno za neofašiste.
Na današnji dan 30.10.1979. godine umrla je supruga poznatog talijanskog fašističkog vođe Benita Mussolinija.
Zvala se Rachele Mussolini, a djevojačko prezime bilo joj je Guidi.
Zanimljivo je da je ona bila po rođenju iz istog gradića kao i Benito Mussolini.
Radi se o gradiću Predappio u talijanskoj regiji Emilia-Romagna.
Predappio se nalazi tridesetak kilometara od Jadranskog mora, jugozapadno od Ravenne i otprilike na mjestu gdje Padska nizina prelazi u Apeninsko gorje.
Danas se u Predappiju nalazi i Mussolinijev mauzolej pa je to mjesto osobito značajno za neofašiste.
Rachele Mussolini rodila je Benitu petero djece – tri sina i dvije kćeri.
Sinovi su se zvali Vittorio (1916.–1997.), Bruno (1918.–1941.) i Romano (1927.–2006.), a kćeri  Edda (1910.–1995.) i Anna Maria (1929.–1968.).
Po godini rođenja, Rachele je bila oko 6 i pol godina mlađa od Benita.
Kad je završio Drugi svjetski rat bilo joj je 55 godina.
Dakako, tada su talijanski partizani Benita ubili, a ona je ostala udovica.
Određeno vrijeme nakon rata provela je u američkom zarobljeništvu, no zatim je puštena.
Kasnije je Rachele vodila restoran kod rodnog gradića Predappija.
Dapače, navodno je i sama posluživala tjesteninu gostima u restoranu.
Poživjela je sve do 1979. godine, a umrla je na današnji dan u visokoj 90. godini života.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Eksplozija termonuklearne bombe velike poput zgrade – 1952.

Bomba upotrijebljena na testu Ivy Mike bila je toliko velika i složena da je više sličila zgradi tvornice nego komadu oružja.
Naime, kao fuzijsko gorivo korišten je u njoj tekući deuterij, kojeg je u tom agregatnom stanju trebalo održavati pomoću kriogeničke opreme.
Na današnji dan 01.11.1952. godine obavljena je prva testna eksplozija multimegatonske termonuklearne bombe.
Radilo se o testu zvanom Ivy Mike, a snaga nuklearne eksplozije iznosila je oko 10.4 megatona (čak oko 650 puta više od bombe bačene na Hirošimu 1945. godine).
Bomba upotrijebljena na tom testu bila je toliko velika i složena da je više sličila zgradi tvornice nego komadu oružja.
Naime, kao fuzijsko gorivo korišten je u njoj tekući deuterij, kojeg je u tom agregatnom stanju trebalo održavati pomoću kriogeničke opreme.
Stoga je bomba bila teška čak 73.8 tona, a bila je okružena i zgradom od aluminija.
Dakako, takav glomazan sklop nikada nije ni bio zamišljen kao oružje, nego isključivo kao testna bomba.
Za pokretanje termonuklearne (fuzijske) reakcije u toj je bombi korištena, kao prvi stupanj, fizijska bomba.
Eksplozija čitave bombe proizvela je kuglu promjera oko 5 kilometara.
Krater koji je nastao imao je promjer od oko 1,900 metara i dubinu od oko 50 metara.
Eksplozija je izvedena kod Maršalskog otočja, tristotinjak kilometara od poznatog atola Bikini, gdje je izveden rani nuklearni test 1946. godine (po kojem je nazvan kupaći kostim bikini).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najveći radio-teleskop na svijetu - 1963.

Tanjur je toliko velik da bi u njega lako mogla stati dva zagrebačka Trga bana Jelačića, položena paralelno jedan do drugoga.
Platforma koja služi kao prijemnik teška je čak 900 tona, a visi 150 metara iznad tanjura.
Na današnji dan 01.11.1963. godine otvoren je na Puerto Ricu najveći radio-teleskop na svijetu.
Nalazi se kod grada Arecibo na sjevernoj strani otoka Puerto Rica.
Dakako, taj otok pripada teritoriju Sjedinjenih Američkih Država (Puerto Rico će u bliskoj budućnosti postati 51. američka savezna država).

Radio-teleskop Arecibo posjeduje sferični tanjur promjera čak 305 metara.
Tanjur je fiksan, u smislu da je izgrađen na tlu, i to u jednoj udubini u tamošnjem krškom terenu.
Tanjur je toliko velik da bi u njega lako mogla stati dva zagrebačka Trga bana Jelačića, položena paralelno jedan do drugoga.
Tanjur je napravljen od aluminija, spajanjem 38,778 panela.
Zanimljivo je da ispod tanjura može rasti niska vegetacija, jer paneli propuštaju svjetlost.

Kao prijemnik služi metalna platforma koja visi na kablovima obješenima na visoke betonske stupove (najviši je visok čak 110 metara).
Platforma je teška čak 900 tona, a visi 150 metara iznad dna tanjura.
Filmskoj publici taj je teleskop, između ostaloga, poznat iz filma "GoldenEye" o Jamesu Bondu iz 1995. godine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stvorena Europska Unija (Ugovor iz Maastrichta) - 1993.

Taj je Ugovor omogućio kreiranje zajedničke europske valute (kasnije nazvane euro).
Isto tako stvorene su osnove za zajedničku europsku vanjsku i obrambenu politiku, te za zajedničko pravosuđe.
Na današnji dan 01.11.1993. godine stupio na snagu Ugovor iz Maastrichta, kojim je stvorena Europska Unija.
Ugovor je potpisan još 7. veljače 1992. od strane 12 članica Europske Zajednice, u nizozemskom gradu Maastrichtu.

Ugovor je provela Europska komisija na čelu s Jacquesom Delorsom.
Taj je Ugovor omogućio kreiranje zajedničke europske valute (kasnije nazvane euro).
Isto tako stvorne su osnove za zajedničku europsku vanjsku i obrambenu politiku, te za zajedničko pravosuđe.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvo useljenje u Bijelu kuću - 1800.

Glavni arhitekt bio je Irac James Hoban.
Bijela kuća u Washingtonu, D.C. građena je 8 godina.
Gradnja je koštala ukupno 232,371 dolar.
Na gradnji je bilo zaposleno dosta robova i Europljana koji još nisu imali američko državljanstvo.
Glavni arhitekt bio je Irac James Hoban.
Isprva se zgrada nije zvala Bijela kuća nego predsjednikova palača ("President's Palace") ili predsjednikova kuća ("President's House").

Legenda kaže da je bijelu boju dobila tek nakon požara 1814. godine, kad je trebalo prekriti tragove dima bijelom bojom.
To nije istinita priča, jer je naziv Bijela kuća korišten već 1811., dakle 3 godine prije požara.
Prvi stanovnik Bijele kuće bio je predsjednik John Adams, koji se u nju uselio na današnji dan 01.11.1800 godine tj. prije 214 godina.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Jimmy Carter 1976 postao 38 predsjednik SAD.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Howard Hughes uzletio s najvećim avionom na svijetu - 1947.

Taj ogromni avion nosio je ime H-4 Hercules i imao je čak 8 motora.
Raspon krila bio mu je nevjerojatnih 97.54 metara (Boeing 747 ima samo 68.5 metara).
Ekscentrični multimilijuner Howard Hughes (glumio ga je Leonardo DiCaprio u filmu "The Aviator") poletio je prvi i jedini put s Herculesom upravo na današnji dan.
Na današnji dan 02.11.1947. godine dogodio se jedan od najvećih trenutaka u povijesti zrakoplovstva.
Ekscentrični multimilijuner Howard Hughes pokušao je uzletjeti s avionom najvećeg raspona krila u povijesti.
Taj ogromni avion nosio je ime H-4 Hercules i imao je čak 8 motora.
Raspon krila bio mu je nevjerojatnih 97.54 metara (Boeing 747 ima samo 68.5 metara).
Svaki od 8 motora imao je 4,000 konjskih snaga i 28 cilindara raspoređenih u zvijezdu.
Ukupno su svi motori imali čak 224 cilindra i 32,000 konjskih snaga.
Za usporedbu, teški bombarderi B-50 Supertvrđava koristili su samo 4 takva motora.

Zanimljivo je da je taj zrakoplov konstruiran kao hidroavion, jer u to doba nije bilo dovoljno velikih pista za njega.
Još je zanimljivije da je bio izrađen od drveta!
Naime, u vrijeme kad je projektiran i građen trajao je Drugi svjetski rat, pa je postojalo ograničenje mogućnosti upotrebe aluminija.
Za Herculesa je upotrijebljeno drvo breze i to u formi sličnoj šperploči.

Howard Hughes je na današnji dan pokušao uzletjeti Herculesom na vodenoj površini uz kalifornijsku obalu pokraj Los Angelesa.
Zrakoplov se doista uspio podići.
Dostigao je visinu od 21 metar i održavao je pri brzini od oko 217 km/h.
To je bilo dovoljno da Hughes dokaže američkoj vladi da Hercules može letjeti.
Time je Hughes službeno opravdao vladina financijska sredstva koja je utrošio na avion.
Daljna testiranja nisu bila zakonski potrebna, pa Hercules zapravo više nikada nije poletio.

Danas se Hercules, koji je napravljen samo u jednom primjerku, nalazi u zrakoplovnom muzeju Evergreen u američkoj saveznoj državi Oregon.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Samospaljivanje pred Pentagonom - 1965.

Učinio je to iz protesta zbog korištenja napalma u Vijetnamskom ratu.
Tog je dana došao pred Pentagon, polio se kerozinom i zapalio ispod ureda američkog ministra obrane Roberta McNamare.
Na današnji se dan 31-godišnji Norman Morrison, kveker iz Baltimora, spalio pred zgradom američkog Ministarstva obrane.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Učinio je to iz protesta zbog korištenja napalma u Vijetnamskom ratu.
Tog je dana došao pred Pentagon sa svojom jednogodišnjom kćeri Emily.
Predao ju je nekome, polio se kerozinom i zapalio ispod ureda američkog ministra obrane Roberta McNamare.
U Sjevernom Vijetnamu postao je junak.
Po njemu je imenovana ulica i izdana je poštanska marka njemu u čast.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Američke države s najvećim postotkom Nijemaca - 1889.

Zanimljivo je da se glavni grad Sjeverne Dakote zove Bismarck, prema imenu slavnog njemačkog kancelara iz 19. stoljeća.
Sjeverna Dakota ima čak 46.9% njemačkog stanovništva, a Južna Dakota 44.5%.
Na današnji dan 02.11.1889. godine dobile su Sjeverna i Južna Dakota status saveznih država u sklopu SAD-a.
Zanimljivo je da te dvije države imaju najveći udio stanovništva njemačkog porijekla u svojim populacijama.
Tako Sjeverna Dakota ima čak 46.9% njemačkog stanovništva, a Južna Dakota 44.5%.
Te se činjenice osjete i u kulturi i jeziku na području tih država.
Primjerice, engleski dijalekt koji se govori u Dakotama sadrži njemačke posuđenice.
Tako se npr. najpoznatiji desert u Južnoj Dakoti zove "Kuchen" (njemačka riječ za kolač).

Zanimljivo je da se glavni grad Sjeverne Dakote zove Bismarck, prema imenu slavnog njemačkog kancelara iz 19. stoljeća.
Kancelar Bismarck vjerojatno je najzaslužniji čovjek za ujedinjenje Njemačke u jedinstvenu državu, do kojeg je došlo tek 1871. godine.
Ime Bismarck dobio je današnji glavni grad Dakote upravo zato da bi se privukli njemački doseljenici.

Nijemci koji su se doselili u Sjevernu i Južnu Dakotu uglavnom su pristigli s područja nekadašnjeg Ruskog Carstva, i to u 19. i na početku 20. stoljeća. Naime, u Istočnoj Europi živjelo je još od srednjeg vijeka mnogo Nijemaca, naročito u gradovima.
Kad su Rusi zavladali tim područjima, vršili su pritisak na Nijemce, pa su se ovi iselili u Ameriku u potrazi za boljim i slobodnijim životom.

Samo ime Dakota nije njemačkog nego indijanskog porijekla.
Naime, jedno veliko podpleme Siouxa zvalo se Dakota, pa je po njemu nazvano i cijelo okolno područje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ubijen katolički vijetnamski predsjednik - 1963.

Predsjednika Ngo Dinh Diema i njegovog mlađeg brata, koji je također bio rimokatolik, uhvatili su vojnici i ubili.
Dapače, braći su tijela bila izbodena, a ruke svezane iza leđa.
Na današnji dan 02.11.1963. godine ubijen je katolički vijetnamski predsjednik Ngo Dinh Diem.
On je bio predsjednik Južnog Vijetnama još od 1955. godine tj. već je bio više od punih osam godina na vlasti u trenutku ubojstva.
Po vjeri je Ngo Dinh Diem bio rimokatolik, kao i ostali pripadnici njegove obitelji.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dapače, njegov stariji brat bio je katolički nadbiskup Pierre Martin Ngo Dinh Thuc (nadbiskup sa sjedištem u gradu Huế u središnjem Vijetnamu).

Predsjednik Diem imao je i mlađeg brata – imenom Ngo Dinh Nhu – koji je bio politički vrlo moćan.
Taj je brat djelovao kao savjetnik predsjednika i zapovjednik specijalnih postrojbi vijetnamske vojske.
On je također ubijen na današnji dan, zajedno sa svojim bratom predsjednikom.
Naime, obojicu su uhvatili vojnici i ubili.
Dapače, braći su tijela bila izbodena, a ruke svezane iza leđa.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Haile Selasije okrunjen za cara Etiopije - 1930.

Krunidba je bila iznimno raskošna, a uzvanici su dobili i bogate darove.
Čak je i jedan američki biskup dobio zlatom optočenu Bibliju, premda nije prisustvovao krunidbi, nego je izrekao molitvu za cara na dan krunidbe. Rastafarijanci današnji dan slave kao blagdan.
Na današnji dan 02.11.1930. godine je Haile Selasije okrunjen za cara Etiopije, u katedrali sv. Jurja u Addis Abebi.
Ime Haile Selasije znači "Snaga Trojstva", a riječ je o carevom vladarskom imenu.
Ime od rođenja bilo mu je Tafari Makonnen, odnosno, zajedno s vojvodskom titulom, Ras Tafari Makonnen.
Rastafarijanci, koji su po njemu dobili ime, smatrali su Haile Selasija Mesijom i utjelovljenim bogom.

Selasije međutim nije bio rastafarijanac, nego etiopski pravoslavac, što je tradicionalna religija njegove dinastije.
Službena titula cara bila je Neguse Negest ("kralj kraljeva").
Krunidba je bila iznimno raskošna, a uzvanici su dobili i bogate darove.
Čak je i jedan američki biskup dobio zlatom optočenu Bibliju, premda nije prisustvovao krunidbi, nego je izrekao molitvu za cara na dan krunidbe. Rastafarijanci današnji dan slave kao blagdan.

(fotografija na kojoj se Haile Selasije osobno potpisao)

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Smrt 16 pralja iz Preka - 1891.

Osobito je tragično što su među poginulim praljama bile navodno i dvije trudne žene.
Praljama iz Preka podignut je na tamošnjoj obali i spomenik.
Na današnji dan o2.11.1891. godine stradalo je šesnaest pralja iz mjesta Preko na otoku Ugljanu kad se prevrnuo brod koji ih je vozio u Zadar.
Naime, u to doba žene iz Preka često su radile kao pralje za zadarske građane.
Mjesto Preko nalazi se nasuprot Zadru, na obali otoka Ugljana, a od tamo se brodom može razmjerno brzo doći do Zadra (otok Ugljan udaljen je samo oko pet kilometara od zadarske obale).

Pralje su u tom kraju zvali i lavandijere.
Potonuće broda na današnji dan bilo je izgleda izazvano jakim vjetrom.
Najstarija od poginulih pralja imala je navodno čak 75 godina, a najmlađa 14.
Osobito je tragično što su među poginulim praljama bile navodno i dvije trudne žene.
Praljama iz Preka podignut je na tamošnjoj obali i spomenik.
Evo popisa poginulih pralja: Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Bara Jurin, Gašpa Jurin, Ivana Lovrić, Šimica Lovrić, Matija Markulin, Matija Martinov, Stoša Mašina, Tomica Matacin, Gašpa Matacin i Kate Mazić.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osnovana američka Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) – 1952.

Sjedište NSA nalazi se u golemoj zgradi kod Fort Meada, 30-ak kilometara sjeveroistočno od Washingtona.
Za razliku od CIA-e koja je nezavisna agencija (nije u sastavu nijednog ministarstva), NSA je podređena američkom Ministarstvu obrane.
Na današnji dan 4.11.1952. godine osnovana je američka Agencija za nacionalnu sigurnost (National Security Agency – NSA).
Riječ je o jednoj od najvećih među 17 vladinih obavještajnih organizacija u SAD-u.
Među tih 17 organizacija godišnji proračun NSA manji je, prema nekim podacima, samo od onoga CIA-e i vjerojatno premašuje 10 milijardi dolara (potrebno je uzeti u obzir da su proračuni obavještajnih organizacija uvelike zaštićeni tajnošću).
Sjedište NSA nalazi se u golemoj zgradi kod Fort Meada, 30-ak kilometara sjeveroistočno od Washingtona.
Za razliku od CIA-e koja je nezavisna agencija (nije u sastavu nijednog ministarstva), NSA je podređena američkom Ministarstvu obrane.
Na čelu NSA uvijek se nalazi vojna osoba, s činom generala ili admirala, koja posjeduje naslov direktora te agencije.
Dok se CIA većinom bavi skupljanjem podataka pomoću svojih agenata u inozemstvu, NSA se primarno bavi prikupljanjem podataka putem svih vrsta elektroničkih komunikacijskih kanala (tzv. signal intelligence).
Važan je dio rada NSA također i dekodiranje podataka te njihova analiza.
Dakako, na taj se način može lako zadrijeti u sferu privatnosti građana, što se već događalo, a oko čega su izbili skandali.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetski tenkovi ušli u Budimpeštu - 1956.

Tenkovi su se rasporedili uzduž Dunava, osiguravši mostobrane, čime su zapravo podijelili grad na dva dijela, i to prije nego je ispaljen ijedan metak. Prvi pucnjevi dogodili su se oko 4:25 ujutro istog dana.
Uskoro su se u svim četvrtima Budimpešte mogli čuti pucnjevi iz sovjetskih tenkova i artiljerije.
Na današnji dan 4.11.1956. godine ušli su sovjetski tenkovi u mađarski glavni grad Budimpeštu kako bi ugušili tamošnju revoluciju.
Tenkovi su već prethodnog dana potpuno okružili grad, a na današnji dan oko 3:00 ujutro počeli su ulaziti u njega istodobno sa sjevera i juga.
Tenkovi su se rasporedili uzduž Dunava, osiguravši mostobrane, čime su zapravo podijelili grad na dva dijela, i to prije nego je ispaljen ijedan metak. Prvi pucnjevi dogodili su se oko 4:25 ujutro istog dana.
Uskoro su se u svim četvrtima Budimpešte mogli čuti pucnjevi iz sovjetskih tenkova i artiljerije.
Vrhovni zapovjednik operacija bio je sovjetski maršal Ivan Konjev.

On se proslavio još tijekom Drugog svjetskog rata, stekavši dva naslova heroja Sovjetskog Saveza, kao i čin maršala Sovjetskog Saveza (najviši mogući čin u SSSR-u ne računajući generalissimusa).
Maršal Konjev bio je u to vrijeme vrhovni zapovjednik oružanih snaga Varšavskog pakta.
Istodobno, maršal Georgij Žukov bio je sovjetski ministar obrane (Žukov je već bio trostruki heroj Sovjetskog Saveza, a mjesec dana kasnije postao je i četverostruki).
Snage Varšavskog pakta raspolagale su u Mađarskoj s otprilike 17 divizija, što je bila impozantna sila.
Nije, dakle, čudno što im je uspjelo ugušiti revoluciju.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Otkrivena Tutankhamonova grobnica - 1922.

Uzrok takve sačuvanosti bila je činjenica da je ulaz u Tutankhamonovu grobnicu bio zatrpan kamenjem iskopanim pri gradnji jedne kasnije grobnice.
Na današnji 4.11.1922 godine je dan britanski arheolog Howard Carter (zaposlenik lorda Carnarvona) otkrio grobnicu KV62 u Dolini kraljeva.
Ispostavilo se da je to najveće arheološko otkriće u povijesti.
Naime, grobnica je bila sačuvanija od ijedne do tada pronađene.
Uzrok takve sačuvanosti bila je činjenica da je ulaz u Tutankhamonovu grobnicu bio zatrpan kamenjem iskopanim pri gradnji jedne kasnije grobnice.

Prvi su u grobnicu ušli Carter i lord Carnarvon.
Lord je umro 6 tjedana kasnije, što je prouzročilo priče o "prokletstvu faraona".
Ukupno je osam ljudi od onih koji su bili prisutni pri otvaranju grobnice i sarkofaga umrlo unutar razdoblja od 12 godina.
Sam Carter, međutim, nije umro nego je doživio pristojnu starost.
Nije istina da Tutankhamonova grobnica nikada nije opljačkana.
Ona je opljačkana čak dva puta, ali svega nekoliko mjeseci nakon što je faraon sahranjen.
Oko 60 % nakita tada je uzeto iz grobnice.

Vojnik Graničar (citat):

Otkrivena Tutankhamonova grobnica - 1922.

Uzrok takve sačuvanosti bila je činjenica da je ulaz u Tutankhamonovu grobnicu bio zatrpan kamenjem iskopanim pri gradnji jedne kasnije grobnice.
Na današnji 4.11.1922 godine je dan britanski arheolog Howard Carter (zaposlenik lorda Carnarvona) otkrio grobnicu KV62 u Dolini kraljeva.
Ispostavilo se da je to najveće arheološko otkriće u povijesti.
Naime, grobnica je bila sačuvanija od ijedne do tada pronađene.
Uzrok takve sačuvanosti bila je činjenica da je ulaz u Tutankhamonovu grobnicu bio zatrpan kamenjem iskopanim pri gradnji jedne kasnije grobnice.

Prvi su u grobnicu ušli Carter i lord Carnarvon.
Lord je umro 6 tjedana kasnije, što je prouzročilo priče o "prokletstvu faraona".
Ukupno je osam ljudi od onih koji su bili prisutni pri otvaranju grobnice i sarkofaga umrlo unutar razdoblja od 12 godina.
Sam Carter, međutim, nije umro nego je doživio pristojnu starost.

Imao sam cast sici u grobnicu i videti sarkofag, a i dalje sam u zivotu!

SveJug (citat):

Imao sam cast sici u grobnicu i videti sarkofag, a i dalje sam u zivotu!

Ali živjet češ još samo 50 godina

[You must be registered and logged in to see this image.]

TALAČKČA KRIZA U TEHERANU

4. studenoga 1979. počela je talačka kriza u Teheranu gdje je 400 islamističkih studenata zatočilo u veleposlanstvu Sjedinjenih Država 52 američka državljana.
Zahtijevali su da SAD izruči Iranu bivšeg šaha koji se tada liječio u New Yorku.
Amerikanci su 25. travnja 1980. pokušali helikopterima osloboditi taoce ali nisu uspjeli i taoci su oslobođeni tek 20. siječnja 1981. sporazumom dviju zemalja i pola sata nakon što je Ronald Reagan službeno postao novi američki predsjednik.

[You must be registered and logged in to see this image.]

4.11.1995. godine ubijen Yitzhak Rabin.

Jichak Rabin (Jeruzalem, 1. ožujka 1922. - Tel Aviv, 4. studenoga 1995.), izraelski vojnik i političar.

Rodio se u Jeruzalemu, gdje je završio poljoprivrednu školu.
Rabin se borio u židovskom Palmachu protiv britanskih vlasti te je sudjelovao u oružanim akcijama protiv vichyjevske Francuske u Siriji i Libanonu.
Tijekom Prvoga izraelsko-arapskog rata 1948. vodio je obranu Jeruzalema, a u završnoj fazi rata vodio je operacije protiv Egipćana u pustinji Negev.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rabin je brzo napredovao u redovima izraelske vojske te je 1964. postao načelnik glavnoga stožera.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njegove zamisli o brzom novačenju pričuve i uništenju neprijateljskoga zrakoplovstva na zemlji pokazale su se odlučujućima u ratu 1967.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Godinu dana nakon rata okončao je vojnu karijeru i preuzeo mjesto veleposlanika u Sjedinjenim Američkim Državama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Godine 1973. ušao je u politiku te nakon ostavke Golde Meir 1974. postao peti izraelski premijer i prvi koji se rodio na izraelskom tlu.
U travnju 1977., nakon niza skandala, prisiljen je predati vodstvo stranke Shimonu Peresu.
Od 1984. do 1990. Rabin je bio ministrom obrane te je djelomično odgovoran za politiku čvrste ruke prema Palestincima u početku Intifade.
Godine 1992. vratio se na čelo Laburista i nakon izbora postao predsjednikom vlade.
Nakon tajnih pregovora, 1993. potpisao je sporazum s dugogodišnjim neprijateljem Yasserom Arafatom, a 1994. zajedno s izraelskim ministrom vanjskih poslova Shimonom Peresom i Yasserom Arafatom podijelio je Nobelovu nagradu za mir.
Na mirovnom skupu 1995. ubio ga izraelski ekstremist a njegova će smrt biti nenadoknadiv gubitak bliskoistočnom mirovnom procesu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Atentator je odmah bio uhapšen i nakon nekoliko meseci osuđen na doživotnu robiju.

Ispovest atentatora

Jigal Amir ispričao je izraelskoj televiziji zbog čega je odlučio da ubije Rabina.
Presudno je bilo što su svi istaknuti izraelski vojni stručnjaci, među kojima je bio i bivši premijer Arijel Šaron, isticali da je potpisani sporazum sa Palestincima katastrofa.

Prema njegovim navodima, pre atentata 4. novembra ukazala mu se još jedna šansa da ubije Rabina.
Dogodilo se to na jednom venčanju na kojem je bio prisutan i Rabin, koga je štitio samo jedan telohranitelj.
Na osnovu toga Amir je zaključio da je moguće izvršiti atentat.
Kao najpovoljniji trenutak odabrao je mirovne demonstracije u Tel Avivu.
Amir se nikada nije pokajao zbog ubistva istaknutog izraelskog lidera, a njegov čin zadao je težak udarac mirovnim naporima na Bliskom istoku.

Već pet godina kasnije, u jesen 2000., Palestinci su podigli drugi ustanak, kojim je praktično uništeno sve što je postignuto mirovnim sporazumom. Tek novembra 2007. godine došlo je do obnavljanja mirovnog procesa, ali bez većeg uspeha.

Ubistvo Jicaka Rabina smatra se najvećom tragedijom u istoriji Izraela.
I danas je ostalo nejasno kako je atentator mogao neometano da priđe Rabinu i da ga ubije iz pištolja, a da izraelske obaveštajne službe nisu pravovremeno reagovale i sprečile atentat.
Kontraobaveštajna zaštita izraelskih visokih funkcionera i zvaničnika je u nadležnosti službe Šin Bet.
Kao najveći propust te službe smatra se ubistvo Jicaka Rabina.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Talijanska vojska okupirala Šibenik – 1918.
Austrougarska Monarhija potpisala je kapitulaciju pred Talijanima pa su talijanske trupe nastojale iskoristiti priliku i zauzeti što veći dio istočne jadranske obale.
Na današnji dan 1918. godine talijanska je vojska započela okupaciju Šibenika. Naime, toga su dana u šibensku luku uplovili talijanski ratni brodovi, s kojih su se zatim talijanske postrojbe iskrcale u grad. Italija je bila pobjednička sila u Prvom svjetskom ratu, a Šibenik je prethodno pripadao Austrougarskoj Monarhiji. Budući da je Austrougarska Monarhija 3. studenog potpisala kapitulaciju pred Talijanima u vili Giusti pokraj Padove, talijanske su trupe nastojale iskoristiti priliku i zauzeti što veći dio istočne jadranske obale.
Već je sljedećeg dana u Šibeniku uručen prosvjed talijanskom zapovjedniku zbog iskrcavanja vojske. Naime, hrvatski su se krajevi nekadašnje Austro-Ugarske, uključujući Dalmaciju, u međuvremenu uklopili u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS), čime se željelo izbjeći njihovo svrstvanje u tabor poraženih zemalja. Osobito se željelo izbjeći razgrabljivanje hrvatskih krajeva od strane pobjedničkih sila. Premda su Talijani okupirali Šibenik, kasnije su ga morali prepustiti Kraljevini SHS, koja je uključivala i nekadašnju Kraljevinu Srbiju. Ipak, neki hrvatski krajevi ostali su u sastavu Italije tijekom cijelog međuratnog razdoblja, primjerice Istra, Zadar i Lastovo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 5.11.1943. godine osnovan je Tanjug, u Jajcu, danas BiH.
Ideju je uoči Drugog zasedanja AVNOJ-a dao Moša Pijade, s ciljem da se međunarodna javnost informiše o borbi protiv okupatora u Jugoslaviji.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za naziv agencije – TANJUG (Telegrafska agencija nova Jugoslavija) takođe je zaslužan Pijade.
Prvi direktor bio je Vladislav Ribnikar, poznati novinar, dugogodišnji direktor lista Politika.
Tanjug je do dolaska u Beograd oktobra 1944. sa skromnom opremom, bio u pokretu i oglašavao se iz Jajca, Drvara, sa Visa, iz Valjeva i Aranđelovca, odakle je 20. oktobra 1944. javio da je Beograd oslobođen.
Već 25. oktobra 1944. Tanjug je objavio prvi spoljnopolitički bilten u oslobođenom Beogradu, pošto se uselio u zgradu predratne nacionalne agencije Avala u Resavskoj 28, zahvaljujući tehničkoj opremi koju su tokom borbi za Beograd sklonili radnici Agencije Rudnik, pre rata Avale.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najjači američki podzemni nuklearni test potaknuo je prvu akciju Greenpeacea u povijesti - 1971.

Podzemni test snage čak 5 megatona izazvao je veliku reakciju kod ljudi zabrinutih za zaštitu prirode.
Naime, postojao je strah da će tako snažna podzemna eksplozija imati posljedice na zemljinu koru, uključujući teoretski moguće potrese i tsunamije.
Na današnji dan 6.11.1971. godine izveden je najjači američki podzemni nuklearni test ikada.
Detonirana je termonuklearna bomba snage čak 5 megatona, što odgovara eksploziji 5 milijardi kilograma klasičnog eksploziva TNT-a.
Ta je bomba bila gotovo 400 puta jača od one bačene na Hirošimu 1945. godine.

Podzemna eksplozija izvedena je na otoku Amchitka jugozapadno od Aljaske.
Riječ je o jednom od otoka u Aleutskom otočju, nedaleko od datumske granice na sjevernom dijelu Tihog oceana.
Amchitka je toliko udaljena od SAD-a da je bliže ruskoj Kamčatki nego američkoj Aljaski.

Podzemni test izazvao je veliku reakciju kod ljudi zabrinutih za zaštitu prirode.
Naime, postojao je strah da će tako snažna podzemna eksplozija imati posljedice na zemljinu koru, uključujući teoretski moguće potrese i tsunamije.
Dapače, poznati pokret Greenpeace imao je svoj korijen upravo u angažmanu oko pokušaja sprječavanja pokusa na Amchitki.
Naime, za tu je priliku osnovan komitet „Don't Make a Wave", koji je kasnije prerastao u organizaciju Greenpeace.
Taj komitet ipak nije uspio odgovoriti predsjednika Nixona od detonacije bombe.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najsmrtonosnija civilna helikopterska nesreća u povijesti - 1986.

Teški helikopter tipa Boeing 234LR Chinook srušio se u more pobivši gotovo sve ljude na njemu.
Radilo se o radnicima koji su se vraćali s britanske naftne platforme u Sjevernom moru.
Boeing 234LR Chinook pripada tipu helikoptera s dva rotora.
Na današnji dan 6.11.1986. godine dogodila se na Sjevernom moru pokraj Otočja Shetland najteža helikopterska nesreća u povijesti civilnog zrakoplovstva.
Naime, teški helikopter tipa Boeing 234LR Chinook srušio se u more pobivši gotovo sve ljude na njemu.
Poginulo je čak 45 osoba, a spašeno je samo dvoje.

Helikopter se u trenutku nesreće vraćao s naftnog polja Brent u Sjevernom moru, između Shetlanda i Norveške.
Prevozio je radnike s britanske naftne platforme.
Kad je bio udaljen samo četiri kilometra od mjesta na koje je trebao sletjeti, došlo je do teškog mehaničkog kvara na prednjoj transmisiji.
Naime, Boeing 234LR Chinook pripada tipu helikoptera s dva rotora.
Prednji rotor helikoptera izgubio je sinkronizaciju sa stražnjim pa su se rotori sudarili.
Letjelica je pala u more i povela sa sobom u smrt spomenutih 45 ljudi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Superšpijun poslan da ubije Lenjina? - 1925.

Sidney Reilly bio je britanski špijun čiji je zanimljiv život bio uzor piscu Ianu Flemingu za lik Jamesa Bonda.
Jedna od najpoznatijih operacija bio mu je pokušaj svrgavanja boljševičke vlade u Rusiji 1918. godine.
Taj je plan uključivao navodno i ubojstvo Lenjina, no Reilly je uhićen od strane sovjeta.
Na današnji je dan 6.11.1925 godine sovjetska tajna služba ubila britanskog špijuna Sidneya Reillyja.
Njegov zanimljiv život bio je uzor piscu Ianu Flemingu za lik Jamesa Bonda.
Rođen je vjerojatno u Odessi u Ukrajini kao Georgi Rosenblum, židovskog porijekla.
Koristio je više psedudonima za vrijeme života.
Bio je u službi Scotland Yarda, zatim Britanske tajne službe i na kraju Tajne obavještajne službe (SIS).
Smatra se da je špijunirao za barem četiri države.

Jedna od najpoznatijih operacija bio mu je pokušaj svrgavanja boljševičke vlade u Rusiji 1918. godine.
Taj je plan uključivao navodno i ubojstvo Lenjina, no nije uspio.
Reillyjevo ubojstvo proveli su sovjeti namamivši ga u SSSR pričom o postojanju podzemne antikomunističke organizacije.
Kad je prešao finsku granicu uhitili su ga i odveli u zloglasni zatvor Lubjanka u Moskvi.
Nakon ispitivanja i mogućeg mučenja, ubijen je u jednoj šumi pokraj Moskve.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nekadašnji stanovnik Rijeke izabran za gradonačelnika New Yorka – 1933.

Fiorello La Guardia je jedan od najpoznatijih gradonačelnika u cjelokupnoj povijesti New Yorka a kao mladić je neko vrijeme radio kao konzularni predstavnik SAD-a u Rijeci i imao stan na riječkom Korzu.
Na današnji dan 7.11.1933. godine izabran je Fiorello La Guardia za gradonačelnika New Yorka.
Postao je jednim od najpoznatijih gradonačelnika u cjelokupnoj povijesti toga grada.
Zanimljivo je da je Fiorello La Guardia bio sin majke iz Istre i oca Talijana.
Rođen je u New Yorku, a ime Fiorello znači na talijanskom "cvjetić".
Kao mladić radio je u američkom ministarstvu vanjskih poslova na europskim lokacijama, jer je znao talijanski.
Tako je od 1904. do 1906. radio kao konzularni predstavnik SAD-a u Rijeci i imao stan na riječkom Korzu.
Za gradonačelnika New Yorka izabran je prvi put 1933. godine, a zatim još dva puta za redom.
Kao gradonačelnik surađivao je s predsjednikom Franklinom Delanom Rooseveltom u revitalizaciji New Yorka pogođenog Velikom depresijom, te u borbi protiv kriminala.
Po Fiorellu La Guardiji zove se aerodrom u New Yorku, kao i jedna ulica u središtu Rijeke.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jesus Garcia spasio čitav grad od ekplozije dinamita - 1907.

Jesúsa Garcíu slave po čitavom Meksiku kao heroja. Mnoge se škole, ulice i trgovi zovu po njemu.
Na današnji dan 7.11.1907. godine ,Jesús García dao je svoj život da spasi meksički grad Nacozari od eksplozije vlaka punog dinamita.
Tog je dana, naime, taj vlak stao na stanici u rudarskom gradiću Nacozari u sjevernom Meksiku.
Jesús García bio je strojar na vlaku i zapazio je da je krov vagona punog dinamita zahvatila vatra, nastala iz iskara koje su se širile iz lokomotive. Pokrenuo je vlak i odvezao ga punom parom iz gradića.
Kad je bio udaljen 6 kilometara od Nacozarije vlak je eksplodirao i ubio ga, a gradić je spašen.
Jesúsa Garcíu slave po čitavom Meksiku kao heroja.
Mnoge se škole, ulice i trgovi zovu po njemu. Gradić Nacozari preimenovan je u Nacozari de García.