Na današnji dan

Stanko1 (citat):

bojnik (citat):

28. rujan 1970.godine, umro je egipatski predsjednik i političar Gamal Abdel Nasser

U vrijeme Naserove smrti američki predsjednik Nixon bio je na europskoj turneji. Nakon posjeta zapovjedništvu CINCSOUTH u Napulju ukrcao se na nosač aviona VI. flote kako bi promatrao vojnu vježbu na moru.

Tokom noći stigla je vijest o Naserovoj smrti. Primio ju je savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger, koji nije htio buditi Nixona i u njegovo ime je otkazao vježbu ''jer bi bilo neprilično obilježavati smrt istaknutog arapskog vođe pucnjavom po Sredozemlju''.

Idućih dana Kissinger je bio šikaniran na različite načine - stavljan je u zadnje redove, gurao se u automobilu s trećerazrednim službenicima i nije pozivan na neke susrete. U svojim memoarima je zapisao (otprilike): ''Nixon mi nije ništa prigovorio, ali je dao do znanja gdje su granice mojih ovlasti''.

U vrijeme Naserove sahrane na rasporedu je bio Nixonov posjet Jugoslaviji. Amerikanci su očekivali da će posjet biti otkazan jer će ''Tito ići na pogreb svog prijatelja'', ali je Tito dao prednost susretu s Nixonom.

Iz svega navedenog, zaključak je slijedeći: INTERES ispred PRIJATELJSTVA, što reč, pljuc, došao bi Nixon ponovno, a Naserov pogreb teško da bi se ponovio.

02. listopada 1950. godine prvi je put u devet novina izašao kultni strip Peanuts, koji prati dogodovštine Charlieja Browna, njegova psa Snoopyja te Woodstocka, Lucy, Linusa i drugih prijatelja. Posljednje izdanje izašlo je 12. veljače 2000. godine, kada je autor stripa umro. Strip se tiskao u 2.600 novina, bio je popularan u 75 zemalja i preveden je na 21 jezik. Dvaput je ekraniziran na TV-u.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 02.10.1986. godine dogodio se pokušaj atentata na indijskog premijera Rajiva Gandhija.
Bio je indijski premijer od 1984. do 1989. godine.
Rajiv Gandhi je stariji sin indijske premijerke Indire Gandhi, koja je sedam godina prije također stradala u atentatu.
Gandhi je rođen 1944. u Bombaju, školovan je na sveučilištu Cambridge te je godinama radio kao pilot Indian Airlinesa.
Gandhi je u drugoj polovici osamdesetih godina nastojao modernizirati Indiju i učvrstiti sekularnost političkog sustava na kojemu se temeljila indijska demokracija.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izumljen prvi teleskop u Nizozemskoj

Na današnji dan 02.10.1608. nizozemski znanstvenik Hans Lippershey izumio je prvi teleskop.
Njegovo dvoje djece igralo se sa staklenim lećama te su opazili da je slika jasnija kad se leće stave jedna preko druge.
To je inspiriralo Lippersheya za usavršavanje naprave slične današnjem teleskopu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon što su u Europi pali komunistički režimi, Njemačka je ponovo ujedinjena 3. listopada 1990. godine, nakon pada Berlinskog zida. Godine 1949. osnovane su dvije njemačke države: Savezna Republika Njemačka, koja je izvorno imala 12 saveznih država i Njemačka Demokratska Republika s pet saveznih država (umjesto kojih su 1952. uvedeni okruzi). Saarland se pridružila SR Njemačkoj 1957. Tijekom 1960-ih duž cijele granice, preko 1.000 km, izgrađen je sigurnosni kompleks sa svrhom sprečavanja ilegalnih prelazaka. Dana 13. kolovoza 1961. podignut je Berlinski zid. Masovni protesti 1968. u SR Njemačkoj doveli su do novog uređenja u kojem su se kao osnovne vrijednosti isticale demokracija, ljudska prava i anti-nacionalizam. Kancelar Willy Brandt najviše je doprinio poslijeratnom pomirenju unutar i izvan Njemačke. Poznat je njegov Kniefall, kada je u Auschwitzu pao na koljena pred spomenikom svih žrtava.

[You must be registered and logged in to see this image.]

General Charles Duke - najmlađi čovjek koji je hodao po Mjesecu

Charles Duke ostavio je na površini Mjeseca za vrijeme misije Apollo 16 fotografiju svoje obitelji tj. sebe sa svojom suprugom Dorothy i dvoje djece.
Navodno je nakon te misije Duke postao izraziti vjernik kršćanin.
Na današnji dan 1935. gofine rođen je Charles Duke, najmlađi čovjek koji je do sada bio na površini Mjeseca.
Naime, Duke je za vrijeme misije Apollo 16, pri kojoj je hodao po Mjesečevoj površini 1972. godine, imao 36 godina života.
Za usporedbu, najstariji čovjek koji je hodao po Mjesecu bio je znameniti astronaut Alan Shepard, koji je za vrijeme misije Apollo 14 bio već u 48. godini života (inače, Alan Shepard povijesno je poznat i kao prvi Amerikanac lansiran u svemir uopće).
Charles Duke ostavio je na površini Mjeseca za vrijeme misije Apollo 16 fotografiju svoje obitelji tj. sebe sa svojom suprugom Dorothy i dvoje djece.
Navodno je nakon te misije Duke postao izraziti vjernik kršćanin.
U Američkom ratnom zrakoplovstvu (USAF) dospio je do čina generala.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Javno otkriven izraelski nuklearni arsenal - 1986.

Izraelska je vlada bila ljutita kad su u britanskim novinama osvanule fotografije iz izraelskog nuklearnog kompleksa u pustinji Negev i informacije o stanju izraelske nuklearne tehnologije.
Na današnji dan 05.10.1986. godine osvanuo je na naslovnici britanskih novina The Sunday Times članak "Otkriveno: tajne izraelskog nuklearnog arsenala" (eng. "Revealed: the secrets of Israel's nuclear arsenal").
Radilo se o izvještaju nekadašnjeg izraelskog nuklearnog tehničara imenom Mordechai Vanunu, koji je za The Sunday Times otkrio kakvim nuklearnim oružjima Izrael raspolaže.

Mordechai Vanunu raspolagao je tim informacijama jer je godinama radio u Izraelskom nuklearnom istraživačkom centru u pustinji Negev.
Taj se važan kompleks nalazi u pustinjskom području oko 80 kilometara južno od Jeruzalema i zapadno od Mrtvog mora.
Vanunu je ondje radio kao tehničar, a i kao voditelj smjene.
S vremenom se pokazalo da on ima kritičan stav prema izraelskoj vladi, a označili su ga i kao lijevo i proarapski nastrojenog.
Pokušali su ga otpustiti, ali ga je sindikat zaštitio.
Vanunu je jednom prilikom u nuklearni kompleks unio fotoaparat i potajno snimio oko 60 fotografija.

S vremenom su ga uspjeli otpustiti, a on je otišao u Australiju i zaposlio se u Sydneyu kao taksist.
Jedan ga je novinar uvjerio da bi svoje informacije i fotografije trebao prodati nekim novinama.
Tako je 1986. Vanunu dogovorio s londonskim The Sunday Timesom da se objavi njegova priča.
Osobno je otišao u London.
Dakako, izraelska je vlada bila ljutita kad su u novinama osvanule fotografije iz kompleksa i informacije o stanju izraelske nuklearne tehnologije.

Izraelske su službe reagirale.
Da se ne naruše odnosi s Britancima, jedna agentica Mossada namamila je Vanunua da prijeđe iz Londona u Rim, navodno s njom na odmor.
U Rimu su ga izraelski agenti drogirali i potajno prenijeli u Izrael.
Osuđen je na zatvor, u kojem je proveo čak oko 18 godina.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Taj "tajni" izraelski nuklearni reaktor i čitavi kompleks možete pogledati ovdje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi let sovjetskog lovca MiG-29, kojeg su nabavili čak i Amerikanci – 1977.

Zanimljivo je da je Jugoslavija bila prva europska država izvan SSSR-a koja je nabavila MiG-29.
Na današnji dan 06.10.1977. godine izveden je prvi let sovjetskog lovca MiG-29.
Taj je zrakoplov postao jednim od najuspješnijih proizvoda sovjetske i ruske vojne industrije, do te mjere da ga je nabavilo više od 30 zemalja diljem svijeta.
Dapače, zanimljivo je da su primjerke zrakoplova MiG-29 nabavile čak i oružane snage SAD-a.
MiG-29 proizvodi se još i danas u Ruskoj Federaciji.
Riječ je o lovačkom zrakoplovu za mnoge namjene, od postizanja zračne premoći do lovačko-bombarderskih akcija.
Razvijene su i mornaričke varijante namijenjene polijetanju s nosača zrakoplova.
Zanimljivo je da je Jugoslavija bila prva europska država izvan SSSR-a koja je nabavila MiG-29.
Inače, taj je zrakoplov u NATO-u dobio kodno ime Fulcrum (uporište, oslonac).

Vojnik Graničar (citat):

Izraelske su službe reagirale.
Da se ne naruše odnosi s Britancima, jedna agentica Mossada namamila je Vanunua da prijeđe iz Londona u Rim, navodno s njom na odmor.
U Rimu su ga izraelski agenti drogirali i potajno prenijeli u Izrael.

Nikad nećemo doć k pameti. Nikad!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Četvorica članova Palestinske oslobodilačke organizacije oteli talijanski cruiser "Achille Lauro"


Četvorica članova Palestinske oslobodilačke organizacije (PLF) 1985. godine oteli su talijanski putnički brod 'Achille Lauro' koji je plovio iz Aleksandrije u Port Said.
Otmičari su zahtijevali oslobađanje 50 palestinskih zarobljenika iz izraelskih zatvora.
Nakon što im je odbijeno uplovljavanje u sirijski Tartus članovi PLF-a su ubili invalida Leona Klinghoffera, Amerikanca židovskog porijekla i bacili tijelo u more.
Nakon dva dana pregovora otmičarima je dopušteno da napuste brod i ukrcaju se na egipatski avion, no američki predsjednik Ronald Reagan je naredio da ga se prisilno prizemlji na Siciliji.
Talijanske vlasti su tada u NATO-ovu bazu pred američke marince poslali karabinjere što je do danas ostala najveća diplomatska kriza između te dvije zemlje.
Od petorice Palestinaca upletenih u napad četvorica su osuđena i odslužila dugogodišnje robije u Italiji, a vođa Abu Abbas je 2003. uhvaćen u Iraku gdje je niti godinu kasnije umro u američkom zatvoru, navodno prirodnom smrću.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetska sonda 'Luna 3' 1959. godine na Zemlju je poslala prve fotografije tamne strane Mjeseca.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako prilično loše kvalitete za današnje standarde, fotografije su nakon objave u medijima pobudile veliko zanimanje svjetske javnosti, a nakon obrade pomoću njih je napravljena prva karta tamne strane Mjeseca na kojoj su tom prilikom imena dobila Mare Moscovrae (Moskovsko more) i Mare Desiderii (More žudnje).

U Lenjingradu je dana 07.10.1952. godine rođen Vladimir Putin. 

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Na današnji dan 07.10.1952. godine rođen je Vladimir Putin, ruski političar koji je postao predsjednikom Ruske Federacije nakon Borisa Jeljcina.
Putin se rodio u Lenjingradu, a otac mu se zvao Vladimir Spiridonovič Putin.
U djetinjstvu je Putin živio s obitelji razmjerno skromno, u stambenoj zgradi u Lenjingradu koja se nalazila u ulici Baskov.
Živjeli su navodno na petom katu, a zgrada nije imala dizalo.
Putin je pohađao osnovnu školu broj 193, smještenu nedaleko od zgrade u kojoj je živio.
Navodno je bio problematičan učenik, zbog čega ga duže vrijeme nisu primali u pionire.
Godine 1970. upisao se Vladimir Putin na Lenjingradsko državno sveučilište, i to na studij prava.
Kasnije se priključio KGB-u.
Od stvari iz Putinove mladosti spomenimo još i to da je svoju suprugu Ljudmilu upoznao preko zajedničkog prijatelja prilikom posjeta kazalištu, u vrijeme dok je ona bila mlada stjuardesa. 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vojnik Graničar (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi let sovjetskog lovca MiG-29, kojeg su nabavili čak i Amerikanci – 1977.


Zanimljivo je da je Jugoslavija bila prva europska država izvan SSSR-a koja je nabavila MiG-29.

Imale su mig 29 , Poljska , Bugarska , Rumunija, Istočna Nemačka  jer su bile članice Varsavskog pakta a sad ko ih je pre Jugoslavije dobio neznam bas tacno ali da su ih imali to da ,SFRJ ih dobila 1987  , verovatno su ih pre dobili jer Varsavski pakt se raspao 1990

Vojnik Graničar (citat):

Na današnji dan 02.10.1986. godine dogodio se pokušaj atentata na indijskog premijera Rajiva Gandhija.
Bio je indijski premijer od 1984. do 1989. godine.
Rajiv Gandhi je stariji sin indijske premijerke Indire Gandhi, koja je sedam godina prije također stradala u atentatu.
Gandhi je rođen 1944. u Bombaju, školovan je na sveučilištu Cambridge te je godinama radio kao pilot Indian Airlinesa.
Gandhi je u drugoj polovici osamdesetih godina nastojao modernizirati Indiju i učvrstiti sekularnost političkog sustava na kojemu se temeljila indijska demokracija.

  


Malo netačan podatak za Indiru Gandi , bila je Titu na sahrani 1980 , a ubijena 1984 , a ne 7 godina pre atentata na njenog sina to bi znacilo da je ubijena 1979

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prva žena na čelu njemačkih oružanih snaga - majka sedmero djece – 1958.

Ursula von der Leyen postala je za vrijeme kancelarke Angele Merkel njemačkom ministricom obrane, a zanimljivo je da su po Njemačkom ustavu ministri obrane ujedno i vrhovni zapovjednici Saveznih njemačkih oružanih snaga (Bundeswehr).
Na današnji dan 08.10.1958. godine rođena je Ursula von der Leyen, prva žena koja je ikada došla na čelo njemačkih oružanih snaga.
Naime, ona je 2013. godine postala njemačkom ministricom obrane, a zanimljivo je da su po Njemačkom ustavu ministri obrane ujedno i vrhovni zapovjednici Saveznih njemačkih oružanih snaga (Bundeswehr).
To se razlikuje od prekse u većini ostalih država, u kojima tu poziciju najčešće drže predsjednici republike.
Ursula von der Leyen kći je demokršćanskog političara Ernsta Albrechta, nekadašnjeg ministra-predsjednika Donje Saske i visokog dužnosnika Europske komisije.
Udala se za Heika von der Leyena, pripadnika aristokratske njemačke obitelji koja se u prošlosti obogatila u industriji svile.
Zanimljivo je da Ursula i Heiko imaju čak sedmero djece.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Postavljen svjetski brzinski rekord na vodi – 1978.

Gliser Spirit of Australia pogonjen je mlaznim motorom Westinghouse J34.
Njime je na vodi postignuta brzina od 511.11 kilometara na sat, koja još nije nadmašena od 1978. godine.
Na današnji dan 1978. godine postavljen je svjetski brzinski rekord za plovila.
Rekord je postigao australski gliser Spirit of Australia, kojim je upravljao Ken Warby.
Postignuta je brzina od 511.11 kilometara na sat.
Zanimljivo je da je gliser Spirit of Australia bio izrađen dobrim dijelom od drveta, a pogonjen je mlaznim motorom Westinghouse J34.
Inače, taj je motor svojedobno bio ugrađivan i u mlazne lovačke zrakoplove.
Ken Warby izgradio je gliser Spirit of Australia praktički u vlastitom dvorištu.
Mlazni motor nabavio je na aukciji vojnih viškova, navodno za samo 69 dolara.
Unatoč tome što je kasnije bilo pokušaja da se njegov rekord nadmaši, od kojih su neki čak završili i smrtnim slučajevima, Warbyjev rekord iz 1978. godone još uvijek stoji.

Vojnik Graničar (citat):

Na današnji dan 02.10.1986. godine dogodio se pokušaj atentata na indijskog premijera Rajiva Gandhija.
Bio je indijski premijer od 1984. do 1989. godine.
Rajiv Gandhi je stariji sin indijske premijerke Indire Gandhi, koja je sedam godina prije također stradala u atentatu.
Gandhi je rođen 1944. u Bombaju, školovan je na sveučilištu Cambridge te je godinama radio kao pilot Indian Airlinesa.
Gandhi je u drugoj polovici osamdesetih godina nastojao modernizirati Indiju i učvrstiti sekularnost političkog sustava na kojemu se temeljila indijska demokracija.

  

flexi (citat):

Malo netačan podatak za Indiru Gandi , bila je Titu na sahrani 1980 , a ubijena 1984 , a ne 7 godina pre atentata na njenog sina to bi znacilo da je ubijena 1979

Bravo Flexi.
Evo podataka o Gandijima.
Dana 31. listopada 1984., nakon što je ugušila pobunu Sikha, smrtno ju je ranio Sikh koji je bio pripadnik garde koja je bila zadužena za njenu sigurnost.
Nakon tog nemilog dogadjaja Rajiv je vršio dužnost premijera sve do 1989. godine.
On je ubijen u jeku predizborne trke u Madrasu 21. svibnja 1991. godine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan ubijen je Kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević,  (Cetinje, 17. XII 1888 — Marsej, 9. X 1934)

Rođen je kao četvrto dete srpskog kneza Petra i kneginje Zorke, najstarije ćerke crnogorskog knjaza Nikole. Ostao je rano bez majke: umrla je kada je imao 15 meseci. Odrastao je pored vojnički vaspitanog oca. Sa ocem i bratom odlazi 1894. u Ženevu, gde je živeo veoma skromno. Kao dete siromašnog srpskog kneza, pohađao je osnovnu školu sa ostalom decom iz građanskih slojeva, među kojima se isticao kao odličan đak. Nastavio je školovanje u Petrogradu, stupajući 1899. u školu Pravovedanija, kroz koju je prošao veliki broj poznatih ruskih pravnika i diplomata. Pravac njegovog daljeg školovanja odredili su događaji u Srbiji 1903. kada je njegov otac posle Majskog prevrata postao kralj Srbije. Sa navršenih petnaest godina stupio je kao običan redov u Šesti puk srpske vojske, koji će otada nositi njegovo ime. Zadržao je ipak ljubav prema knjizi i sklonost ka umetnosti. Njegov prvi guverner, grof Lujo Vojnović, zapisao je da je bio darovit mlad čovek, pokazivao je bistrinu da shvati suštinu stvari, a naročitu sklonost imao je prema slikarstvu i muzici. Od velikog je značaja bilo njegovo školovanje i boravak u Rusiji, koje je sticajem različitih okolnosti bilo dugotrajno i neredovno. Od jeseni 1905. primljen je u elitni Paževski korpus, gde su vojne nauke izučavala samo deca iz carske i kneževskih porodica i deca državnih i vojnih starešina. Uživao je naklonost ruskog cara Nikolaja koji je na njega gledao kao na svoga sina, te je smatran ruskim vaspitanikom koji će u političkoj orijentaciji svoje zemlje tražiti naslona na Rusiju. Ta čvršća veza sa Rusijom trebalo je da bude potvrđena i njegovom ženidbom sa jednom od carevih kćeri.

I pored svih privilegija koje je uživao, uslovi boravka u Petrogradu nisu bili najpovoljniji za srpskog kraljevića. U okruženju su vladali neredi i velika napetost zbog ruske revolucije 1905. i rata sa Japanom, a njemu nije odgovarala ni oštra ruska klima. Pošto po savetu lekara nije smeo da produži studije u Petrogradu, srpska vlada je našla rešenje za produženje njegovog školovanja na taj način što je angažovala ruskog nastavnika, pukovnika Suljmenova da ga podučava u Beogradu, s tim da odlazi u Petrograd i redovno polaže ispite. U jesen 1907. polagao je ispite šestog razreda vojne akademije u Paževskom korpusu, na taj način završio je i sedmi razred, a kada je počeo pohađati specijalistički kurs, nastupila je politička kriza zbog aneksije BiH. To ga je uznemirilo i odvuklo od učenja te mu je dozvoljeno dvomesečno odsustvo i odmor u Italiji. Nekoliko meseci po povratku u Petrograd pozvan je iz Beograda da se hitno vrati u zemlju i preuzme položaj prestolonaslednika, pošto se njegov stariji brat Đorđe odrekao prestola. Otkada je u martu 1909. proglašen za prestolonaslednika, pokazivao je neobičnu aktivnost. Pred Srbijom je tada bio najvažniji nacionalno-politički zadatak: izvući se iz nepovoljnog okruženja, odoleti pritisku Austrougarske i pripremiti se za oslobodilački rat protiv Turske. Njegov dvor je postao stecište nacionalnih radnika, književnika, slikara, trgovaca, ali i običnih domaćina, seljaka. Istovremeno je prokrstario čitavu Srbiju, zalazio u kuće seljaka, interesovao se za njihove tegobe. Na vojničkom planu preuzeo je Inspektorat celokupne vojske, koji se starao o naoružanju, snabdevanju i, uopšte, obuci vojske. Obilazio je garnizone, prisustovao vojnim manevrima i u tome se toliko iscrpljivao da se u jesen 1910. razboleo od tada opake bolesti trbušnog tifusa, koja ga je zamalo stala života.

Na međunarodnom planu, kao novi čovek na srpskom Dvoru, pokazao se kao pogodna ličnost za diplomatsko otvaranje Srbije, koja je od 1903. bila u izolaciji zbog masakra kraljevskog para Obrenović. Njegov susret sa bugarskim kraljem Ferdinandom na Kopaoniku, a zatim poseta Sofiji ubrzali su ostvarenje saveza sa ovim najvažnijim balkanskim susedom. U balkanskim ratovima bio je komandant Prve armije. Pod njegovom komandom izvojevana je 24. oktobra 1912. velika pobeda nad turskom vojskom kod Kumanova, koja je uticala na čitav tok rata: pobeđena je Otomanska imperija i završena vekovna borba Srba protiv Turaka. U Drugom balkanskom ratu sa Bugarskom rešavalo se pitanje i preraspodele Makedonije. Uoči preduzimanja neprijateljstva, inicirao je stvaranje srpsko-grčkog saveza protiv Bugarske. Pod njegovom komandom potučena je bugarska vojska na Bregalnici i Srbija je postala dominantna sila na Balkanu sa velikim političkim ugledom u Evropi. Posle balkanskih ratova ušao je u srpsku istoriju kao "osvetnik Kosova". Težio je da se u ovooslobođene oblasti prenesu sve slobodarske tekovine Srbije kako bi se Stara Srbija i Makedonija ekonomski i kulturno što brže razvijale i dostigle nivo Šumadije. U tom nastojanju sukobio se sa oficirima, pripadnicima organizacije "Crna ruka", koji su novooslobođene oblasti smatrali okupiranim područjem. Početak sukoba nastao je kada je u proleće 1914. Pašićeva vlada jednom uredbom pokušala da u Makedoniji uspostavi bar simboličnu prednost civilnih vlasti nad vojnim. Na to su crnorukci pod vođstvom Apisa, preteći pobunom, vršili pritisak na kralja Petra da smeni Pašićevu vladu. U toj kritičnoj situaciji, rešen da neće biti oruđe u tuđim rukama, Aleksandar je, uz podršku ruskog poslanika Hartviga, uticao na oca da ne popusti pritisku oficira crnorukaca. Smatrajući se vezan već datim obećanjem da smeni Pašića, kralj Petar je rešio da se sam povuče. Proklamaciju kojom svoju kraljevsku vlast prenosi na prestolonaslednika objavio je 24. juna 1914, obrazlažući odluku bolešću i dužim lečenjem. Tek što je otpočeo da kao regent vrši kraljevsku vlast, Austrougarska je ostvarila svoju ratnu pretnju prema Srbiji, uzimajući kao povod atentat nad nadvojvodom Ferdinandom u Sarajevu.

U vreme ultimatuma Austrougarske, zbog odsutnosti članova Pašićeve vlade i načelnika Vrhovne komande, bio je prinuđen da prvi zauzme stav da se ultimatum u celini ne prihvati, da sam organizuje Štab Vrhovne komande, pregleda ratne planove, nadgleda izvršenje mobilizacije, stara se o pokretu i ishrani vojske. U toku samog rata, u vreme Kolubarske bitke, odlučno se suprotstavio svome proslavljenom vojskovođi vojvodi Putniku, koji je u beznadežnoj situaciji tražio da se obustavi svaki otpor i zatraži mir. Pružanjem pune podrške generalu Mišiću, otvorio je put preokretu i uspešnoj kontraofanzivi. U proleće i u leto 1915. dugo je odolevao pritisku saveznika da sa svojom umornom i iscrpljenom vojskom preduzme riskantnu ofanzivu prema zapadu da bi se ona spojila sa italijanskom vojskom. Da je kojim slučajem podlegao tom pritisku, srpska vojska bi se u pokretu našla negde oko Vinkovaca i, zatečena udruženim napadom Austro-Nemaca i Bugara, bila prinuđena na kapitulaciju. Kada je u jesen iste godine došlo do sinhronizovanog napada Austrijanaca, Nemaca i Bugara na Srbiju, dugo se zavaravao obećanjima saveznika da će mu priteći u pomoć. Pošto je očekivana pomoć izostala, bio je prinuđen da se saglasi sa teškom i do tada u istoriji srpskog ratovanja nezabeleženom odlukom o egzodusu iz Srbije. Morao se privremeno odreći i usluga svog omiljenog vojskovođe vojvode Mišića, koji se protivio povlačenju i predlagao kontraofanzivu, pa ako ona ne uspe, zahtevati primirje. Spasavanje srpske vojske, koja se na albanskim obalama Jadrana našla gotovo u bezizlaznom stanju, iscrpljena dugim maršom, izložena bolestima, hladnoći i gladi, svakako je njegova istorijska zasluga. Danonoćno je upućivao predstavke i apele ruskom caru, engleskom i italijanskom kralju i francuskom predsedniku, dok u poslednjem trenutku nije stigla saveznička flota i otpočela transportovanje srpske vojske na Krf. Posle njene reorganizacije i prebacivanja na Solunski front, bilo je sporno pitanje ko će komandovati celokupnom vojskom na tom frontu. Odlučno se usprotivio nametanju da komandovanje preuzme francuski general, jer mu je to izgledalo kao uzimanje njegove vojske u najam a ne pružanje pomoći. Po ustavu Srbije kao regent i vrhovni komandant nije mogao da stavi svoju vojsku pod tuđu komandu. Saveznici su prihvatili da francuski general u svojstvu glavnog komandanta komanduje "u ime regenta Aleksandra i saveznika" pa je tako srpska vojska zadržala unutrašnju autonomiju i mogla biti upotrebljena na zasebnom delu fronta.

Na Solunskom frontu težio je da u uslovima oslabljene vojne sile obezbedi jedinstvo u oficirskom koru i mobiliše ga za oslobođenje zemlje. Iz tih razloga odlučio se na konačan obračun sa "Crnom rukom" i na osudu Apisa i njegove grupe oficira. Posle pokušaja sumnjivog atentata, iza kojeg su prema najnovijim istraživanjima stajali pripadnici "Crne ruke", uhapšeni su Apis i njegovi sledbenici i tom prilikom je otkriven statut i drugi dokumenti ove organizacije, koji su ukazivali na njene terorističke ciljeve. Insistirao je zatim da se u sudskom procesu to i dokaže. Značaj Solunskog procesa Apisu i njegovim sledbenicima ponajviše je u tome što je donetim presudama likvidirana teroristička organizacija koja je težila vojnoj diktaturi i što je u ratnim uslovima uspostavljeno jedinstvo komandnog kadra. Njegovi napori bili su usredsređeni na zahteve savezničkim vladama za održavanje i ojačanje Solunskog fronta slanjem većih vojnih efektiva i za preduzimanje ofanzive. Već od 1916. uveravao je savezničke državnike da će se rat završiti tamo gde je otpočeo — na Balkanu. Za uspešnost proboja navodio je strategijske razloge — Nemačka će se zaustaviti tako što će se prodorom na istoku onemogućiti snabdevanje njene vojske, i psihološke — njegova je vojska najspretnija za izvršenje proboja pošto ne može stalno i dugo ostati ukopana, daleko od svoje otadžbine. Sam je smatrao za svoj najveći doprinos u toku rata što je uspeo da državnike i vojskovođe zapadnih zemalja uveri u potrebu i važnost Solunskog fronta, kako sa strategijske, tako i sa političke i ekonomske tačke gledišta. Bio je tada uveren da je pobedom svoga mišljenja nad suprotnim predlozima velikih vojskovođa spasao svoju vojsku i preko nje osigurao bolju budućnost svoga naroda. Za vreme ofanzive i srpskog proboja na Solunskom frontu, kao vrhovni komandant nalazio se stalno na položajima, bio dobro obavešten o toku operacija i donosio sudbonosne odluke. Dve su bile najvažnije: kada je srpska vojska zbog brzine prodora daleko odmakla i bez dejstva francuskih i engleskih trupa sa krila došla u opasnost da bude odsečena od pozadine, naredio je produženje ofanzive u nameri da što pre izbije u dolinu Vardara i time razdvoji nemačke od bugarskih trupa. Drugu odluku o produženju napada doneo je kada se Prva armija našla ispred Niša, gde je neprijatelj sakupio dve nemačke i tri austrijske divizije. Te dve hrabre odluke uticale su i na uspešan završetak čitavog rata: Bugarska je kapitulirala, savezničke strane su uskoro izbile na Dunav pa je i Nemačka zatražila prekid neprijateljstava.

Srpske ratne ciljeve, formulisane tokom rata (Niška deklaracija), nastojao je da usaglasi sa ratnim okolnostima. Kao vrhovni komandant, u proklamacijama koje je upućivao svojoj vojsci, isticao je najčešće da se bori za oslobođenje Srpstva i stvaranje velike Srbije. Jugoslovenskoj politici je prilazio dosta oprezno, mada joj se nije otvoreno protivio. Posle proboja Solunskog fronta bio je zadovoljan što je brzo oslobođena Makedonija, Crna Gora, Srbija, BiH, deo Dalmacije, jer su te zemlje bile naseljene pretežno srpskim življem i trebalo je da uđu u sastav buduće države. I Hrvate je smatrao dobrodošlim u ovu državu, prihvatajući s njima i federalnu zajednicu. Ipak je novembra 1918. odbacio Ženevsku deklaraciju kojom bi sve jugoslovenske pokrajine bivše Austrougarske, kao posebna država, uspostavile privremeno sa Kraljevinom Srbijom konfederalni odnos. Stvaranje jugoslovenske države 1918. prihvatio je iz uverenja da je to u datim međunarodnim okolnostima najbolje rešenje i iz nacionalno-strategijskih razloga, jer je bilo gotovo nemoguće obrazovati i održati srpsku nacionalnu državy, okruženu katoličkim zemljama sa tada moćnom Italijom na njenim granicama, a bez podrške pravoslavne Rusije koja je bila uništena boljševičkom revolucijom. Imperativ je bio i da se onemogući stvaranje nezavisne hrvatske države, jer bi se, uz podršku katoličkih zemalja, pre svega Italije, mogla obnoviti Austrougarska, što bi predstavljalo opasnost za sve Srbe.

U prvim godinama Kraljevine SHS, u vreme državno-pravnog provizorijuma i privremenog parlamenta, imao je ulogu posrednika između dva bloka suprotstavljenih političkih stranaka: s jedne strane, Radikalna stranka sa Hrvatskom zajednicom i slovenačkim klerikalcima, a s druge, Demokratska stranka sa socijaldemokratama. Prvi blok bio je naklonjen idejama decentralizacije države, dok se drugi koalicioni blok više zalagao za očuvanje unitarne države, kakva je proklamovana prvodecembarskim aktom ujedinjenja. Oba bloka imala su različita gledišta u pitanjima sprovođenja mera socijalne politike, zbog čega su se, u zavisnosti od situacije, smenjivali na vlasti. Vidovdanski ustav je definisao Kraljevinu SHS kao "ustavnu, parlamentarnu i naslednu monarhiju". Kao i sve državne vlasti, tako i kraljevska proističe iz ustava. Kralj nema nikakvih istorijskih prava mimo ustava i iznad ustava, nikakvih prava koje mu ustav ne bi mogao oduzeti, ili na osnovu kojih bi ustav mogao da pogazi. Ustav je raščlanio državnu vlast na tri osnovne funkcije — zakonodavnu, upravnu i sudsku, i odredio organe koji će ih vršiti. Kralj učestvuje u vršenju sve tri vlasti, ali uvek sa ograničenom moći. On izdaje zakone, ali zajedno sa Skupštinom, šef je upravne vlasti, ali ne vlada neposredno nego preko ministara koji odgovaraju Skupštini, a ona im može izglasati nepoverenje ili ih optužiti za zloupotrebu položaja; u kraljevo ime sudovi izriču presude, ali ne po njegovoj volji nego na osnovu zakona. Od zakonodavne vlasti, kralj raspisuje izbore, saziva, otvara i zaključuje sednice Skupštine, potvrđuje zakone, ali onakve kakve je Skupština usvojila. Od izvršne vlasti kralj ima diplomatsku vlast da predstavlja zemlju u međunarodnim odnosima i vojnu vlast, kao vrhovni komandant sve vojne sile. Kralj jedino uživa privilegije svoje ličnosti time što ne može biti optužen i suđen za krivična dela, a za njegove eventualne političke pogreške odgovorni su ministri, koji opet mogu biti uklonjeni sa vlasti. U svojim imovinsko-pravnim odnosima kralj se ne razlikuje od običnih građana, protiv njega se može voditi građanska parnica, on plaća sve vrste poreza, takse, carine i slične dažbine. Iako je vršio vlast više od sedam godina, stupio je na presto i stekao titulu kralja tek posle smrti svoga oca, kralja Petra, 16. septembra 1921. Nepunu godinu dana iza toga oženio se rumunskom princezom Marijom (8. juna 1922), a 6. septembra 1923. rodio mu se prvi sin Petar, koji je postao i prestolonaslednik.

Protiv Vidovdanskog ustava borile su se ponajviše političke stranke Hrvata, ali ne toliko zbog monarhijskog oblika vladavine, koliko zbog državnog uređenja po kome je Kraljevina SHS utvrđena kao unitarna država. Hrvati su insistirali na (kon)federalističkom uređenju u obliku dualizma, pri čemu bi jedna država bila Hrvatska a druga Srbija, a oko njih bi se okupile sve druge jugoslovenske pokrajine. Suština srpsko-hrvatskog spora svodila se na teritorije u Hrvatskoj na kojima su vekovima živeli pretežno Srbi. Hrvati su se pozivali na njihova "historijska i državna prava" i tražili Hrvatsku u granicama kakva im je ostala od bivše Austrougarske. Srbi su odgovarali da se sloboda jednog naroda ne može složiti s pojmom istorijskih prava i insistirali da se poštuje i volja Srba u Hrvatskoj. Između dveju najčešće suprotstavljenih srpskih partija, Radikalne sa svesrpskom i Demokratske stranke sa jugoslovenskom ideologijom, kralj je većeg oslonca nalazio kod radikala, čiji se vođa Pašić odlučnije suprotstavljao hrvatskom separatizmu. Posle Pašićeve smrti došlo je do raspada Radikalne stranke dok je Pribićevićeva Samostalna demokratska stranka, koja je predstavljala Srbe u Hrvatskoj, ušla u koaliciju sa Radićevom Hrvatskom seljačkom strankom. Obrazovan je tzv. "prečanski front" koji je zauzeo oštar opozicioni stav prema srbijanskim strankama, i uopšte prema Srbiji, koja je optuživana za hegemonističku politiku. Time izazvana oštra politička borba prerasla je u državnu krizu posle atentata Puniše Račića u Skupštini (20. juna 1928), kada su revolverski meci usmrtili dvojicu hrvatskih poslanika i smrtno ranili i samog predsednika stranke Stjepana Radića. Kriza je dostigla vrhunac kada je stigao izveštaj iz Hrvatske da će se u Zagrebu konstituisati Hrvatski sabor koji bi proglasio otcepljenje Hrvatske. U takvim okolnostima u Dvoru je razmatran predlog o "amputaciji" Hrvatske, od čega se odustalo tek pošto su dobijene zvanične izjave Radića i Pribićevića da njihovi zahtevi ne izlaze iz okvira Jugoslavije. (Planovi o "amputaciji" bili su rizični ne samo zato što se nije znalo kako bi na to reagovali Srbi iz Hrvatske, nego pre svega što bi raspad Jugoslavije bio loše primljen među savezničkim državama u Evropi.) Kriza time nije bila rešena jer su hrvatske vođe i dalje istrajavale na svojim zahtevima o formiranju jedne dualističke države Hrvatske i Srbije (slične Austrougarskoj), između kojih bi bila jedina veza u ličnosti kralja, u okviru tzv. "personalne unije". U razgovorima sa francuskim državnicima kralj im je stavio do znanja da na teritoriji Hrvatske živi veliki broj Srba i oni "neće nikada prihvatiti separaciju, ni u formi personalne unije" i za taj svoj stav oni imaju podršku i naroda u Srbiji. U poslednjim konsultacijama u Dvoru, početkom januara 1929, nije mogao da prihvati Mačekov "kompromisan" predlog da se država podeli na šest federalnih jedinica: nije mogao da zamisli stvaranje jedne velike Hrvatske koja bi obuhvatila Srem sa Zemunom i Dalmaciju sa Bokom Kotorskom.

Zavođenjem ličnog režima državnim udarom od 6. januara 1929. nameravao je da spreči secesiju Hrvatske, a nadao se da će jugoslovenskom ideologijom ojačati srpski živalj kao najbrojniji u državi. Iako nije bio autokrata ni po sklonostima ni po temperamentu, opredelio se na autoritarnu vlast iz političke nužde u trenutku kada se zemlja nalazila na ivici građanskog rata i raspada, koji je želeo po svaku cenu da izbegne. Govorio je da je imao samo dva rešenja: "amputaciju" Hrvatske ili ukidanje ustava. Pitanje je, međutim, da li je to bila jedina alternativa i da li se to moglo izbeći. Pravdao se da se zakleo na poštovanje ustava, ali isto tako obavezao da će čuvati integritet države, koji je bio ugrožen. Njegova najveća pogreška bila je što je uvođenjem ličnog režima prekinuo politički kontakt sa narodom, lišavajući se te velike kolektivne energije bio je prinuđen na pridobijanje pojedinaca kao "predstavnika" pojedinih naroda, na zadovoljavanje o državnom trošku njihovih političkih i materijalnih interesa. Očekivao je da će to stanje trajati kratko, ali ono se odužilo na nekoliko godina. Tek oktobra 1931. "darivao" je narodu ustav, kojim je uveden dvodomni parlamentarni sistem, sa Skupštinom koja se birala javnim glasanjem, i Senatom čija je polovina poslanika imenovana. Kvalitet parlamentarnosti zavisio je od odgovornosti vlade parlamentu, a ta odgovornost nije bila velika jer je vladu postavljao i razrešavao kralj. Ipak, prema mišljenju teoretičara državnog prava, postojala je pravna država i sistem ustavne monarhije sa parlamentarizmom, koji je, istina, bio ograničen nekim ovlašćenjem vladaoca (kao što je tada bilo i u nekim drugim evropskim državama), ali je i najgori parlamentarizam bolji od odsustva svakog parlamentarizma.

Vremenom je i sam uvideo da njegova lična vladavina nije dala rezultate koje je očekivao: niti je postignuta nacionalna konsolidacija, niti je narod "zavoleo Jugoslaviju". Imao je snage da prizna da je 6. januar bila njegova velika greška. Izražavajući spremnost da odbaci šestojanuarski režim, od 1933. intenzivno je radio na pripremanju programa korenitih političkih promena, koje bi se ostvarile obrazovanjem koncentracione vlade i sprovođenjem slobodnih izbora posle kojih bi došlo do sporazuma o drukčijem državnom uređenju. Na tom programu uspeo je da pridobije srbijanske opozicione stranke kao i vođe hrvatske i slovenačke opozicije, prihvatajući njihove zahteve za povratak demokratske vladavine i drukčije državno ustrojstvo, na osnovu izražene volje pojedinih naroda. Planirao je da se čitav taj program počne ostvarivati posle njegove posete Francuskoj oktobra 1934. Kao što mu je istorija bila naklonjena kao ratniku, tako je i kao državnik imao velike uspehe u spoljnoj politici zemlje. U diplomatskoj aktivnosti, u odnosima prema drugim državama, držao se načela da ne postoje stalni prijatelji i večiti neprijatelji. Uspostavio je dobre odnose sa tradicionalno neprijateljskim državama kao što su bile Turska, Bugarska i Nemačka, istovremeno je imao razloga da iskaže rezerve prema večitom savezništvu sa Francuskom i Engleskom. U posleratnoj Evropi, zavađenoj ideologijama fašizma, nacizma i boljševizma, u kojoj su revizije mirovnih ugovora, a samim tim i granice pojedinih država, bile predmet stalnih sporova, nastojao je da vodi samostalnu politiku, učvrsti položaj vodeće države na Balkanu i obezbedi uticaj u rešavanju međunarodnih pitanja u Srednjoj Evropi. Uspevao je u tome zalaganjem za stvaranje regionalnih zajednica malih država. Mala antanta (ostvarena 1921, reorganizovana 1933), zasnovana na bezbednosti triju država (Jugoslavije, Čehoslovačke i Rumunije), respektovana je u međunarodnim odnosima kao "peta sila" u Evropi. Ona je predstavljala jasan pokazatelj nepoverenja prema velikim silama i spremnosti da se suprotstavi svakom sporazumu o reviziji granica postojećih država. U drugom regionalnom bloku, Balkanskom savezu (sklopljenom februara 1934), ispoljena je čvrsta namera četiri države (Jugoslavije, Rumunije, Grčke i Turske) da se oslobode tradicionalnog uticaja velikih sila i samostalno organizuju u cilju unapređenja međusobnih odnosa. Balkan je postao mirniji nego što je ikada bio: umesto da bude stalna opasnost za Evropu, Evropa je postala jedina opasnost za mir na Balkanu.

Veliki uspesi vladara jedne balkanske države nisu odgovarali velikim silama, posebno fašističkoj Italiji, čija je ekspanzija prema istoku osujećena. To je razlog što je Musolini, preko ustaških terorista, godinama planirao ubistvo jugoslovenskog kralja. Uspelo mu je to 9. oktobra 1934, kada je Veličko Georgijev, član terorističke grupe, u službi ustaškog vođe Pavelića, u atentaty usmrtio jugoslovenskog suverena. Bio je to u stvari atentat na tadašnji poredak u Evropi, koja od tada zapada u neizvesnost. Po rečima britanskog ministra Idna, "marsejski pucnji su bili prvi hici Drugog svetskog rata". Uz velike vojne i državne počasti i prisustvo istaknutih evropskih državnika, kralj Aleksandar Karađorđević sahranjen je 18. oktobra 1934. u crkvi Sv. Đorđa na Oplencu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posljednji let najbržeg mlaznog zrakoplova u povijesti (SR-71 Blackbird) – 1999.

Nadzvučni SR-71 Blackbird, sposoban za brzine veće od 3 Macha, umirovljen je nakon više od 30 godina (prvi je put poletio još 1964. godine).
Na današnji dan 09.10.1999. godine izveden je posljednji let znamenitog zrakoplova SR-71 Blackbird, nakon čega su te letjelice konačno umirovljene.
SR-71 Blackbird još i danas drži važeći svjetski brzinski rekord za mlazne zrakoplove (3,529.6 kilometara na sat).
Zrakoplov je proizvodila kompanija Lockheed, a ukupno su izrađena 32 primjerka.
SR-71 Blackbird korišten je za izviđanje, a prednost mu je bila velika visina leta (do 25,900 metara) i činjenica da je svojom brzinom mogao nadmašiti čak i brzinu protuzračnih projektila.
Pri brzinama većim od 3 Macha vanjska oplata SR-71 mogla se zagrijati čak na 260 stupnjeva Celzija.
Njegova dva mlazna motora tipa Pratt & Whitney J58 mogla su proizvesti zajedno potisak veći od 300 kilonjutna.
SR-71 umirovljen je nakon više od 30 godina (prvi je put poletio još 1964. godine).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Meteorit pao na automobil Chevrolet Malibu – 1992.

Automobil u koji je udario meteorit postao je slavan i izlagan je na više lokacija.
Vlasnica je, po svemu sudeći, postigla znatnu financijsku korist jer je prodala automobil po mnogo višoj cijeni nego ga je kupila.
Na današnji dan 1992. godine meteorit je pao na privatni automobil u gradiću Peekskill u SAD-u.
Radilo se o komadu mase od oko 12 kilograma, koji je udario u Chevrolet Malibu star oko 12 godina.
Automobil je bio u vlasništvu 18-godišnje Michelle Knap, koja ga je nedavno bila nabavila, navodno za samo 300 američkih dolara.
Meteorit je probio stražnji prtljažnik automobila, prošao tik uz rezervoar za gorivo i izbio na donjoj strani.
U trenutku udara automobil je bio parkiran pred domom njegove vlasnice.
Budući da je udar proizveo veliku buku, ona je izašla i zatekla oštećen automobil s vrućim meteoritom ispod njega.
Mnogo ljudi u okolici uspjelo je kamerama snimiti meteorit pri padu, jer se radilo o večernjim satima pa je meteorit pri letu proizvodio sjajan trag na nebu.
Pretpostavlja se da je brzina meteorita pri dolasku iz svemira bila čak oko 52,000 kilometara na sat, no zbog prolaska kroz atmosferu usporio je na samo oko 264 kilometra na sat.
Automobil Chevrolet Malibu u koji je udario meteorit postao je slavan i izlagan je na više lokacija.
Vlasnica je, po svemu sudeći, postigla znatnu financijsku korist jer je prodala automobil po mnogo višoj cijeni nego ga je kupila.
Dapače, meteorit je prodan za otprilike 69,000 američkih dolara, a zatim je usitnjen i rasprodan dalje po još znatno višoj cijeni po kilogramu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 11.10.1984. godine dr. Kathryn D Sullivan, postala je prva žena u SAD-u koja je hodala svemirom.
Kathryn D Sullivan rođen 3. listopada 1951, u Paterson, New Jersey, SAD.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 12.10.1492. godine Kristofor Kolumbo je prvi put kročio na Američko tlo.
Ovaj događaj se uzima kao datum otkrivanja Amerike, iako danas mnogi povjesničari prihvačaju da su Vikinzi posjećivali Ameriku i ranije.
Mnogo kasnije kontinent je nazvan po drugom istraživaču, Amerigo Vespucciju.
Kristofer je stigao do Amerike sa tri španska broda: Nina, Pinta i Santa Maria.
Koji je točno otok bio u pitanju danas nije poznato, ali zabilježeno je da su ga domoroci, a radilo se o plemenima Lucayan, Taíno tj. Arawak, zvali Guanahani.
Zadržavši se na otoku desetak dana Kolumbo je otkrio da su stanovnici miroljubivi te je šestero njih odlučio povesti u Europu kako bi od njih 'napravio kršćane'.
Prije toga došao je do Kube gdje je uslijed nasukavanja morao napustiti brod Santa Maria, a nakon toga i do Haitija gdje je prije povratka u Španjolsku osnovao naselje La Navidad.
Tokom svog života još dva puta je bio u Americi, posjetio je i Južno Američki kontinent, ali nikad nije bio u Sjevernoj Americi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Američki predsjednik Theodore Roosevelt 1901. godine službeno je preimenovao 'Izvršnu rezidenciju' u 'Bijelu kuću'. Executive Residence je naziv najpoznatijeg, središnjeg dijela Bijele kuće koji se koristi i danas, a sastoji se od tri nadzemne i dvije podzemne etaže.
Taj dio Bijele kuće građen je između 1792. i 1800. a kasnije je preuređivan između 1948. i 1952.
Ostatak rezidencije predsjednika SAD-a sastoji se od Istočnog i Zapadnog krila pred kojima su Vrt ruža i Vrt Jacqueline Kennedy.
Cijeli kompleks nalazi se na adresi 1600 Pennsylvania Avenue NW, Washington, a imanje je u vlasništvu službe nacionalnih parkova SAD-a, National Park Servicea, i dio je President's Parka.

Na ovoj temi se mogu opisivati dOgadjaji koji su se dogodili na danasnji dan a ne ticu se vojne istorije GDE POSTOJI POSEBNA, ZA TO NAMENJENA, TEMA. Molim clanove foruma da prave razliku.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Teretni avion pao na nogometno igralište puno ljudi - 1976.

Na današnji dan 13.10.1976. godine  teretni avion je pri padu prvo okrznuo vrhove drveća, zatim je otkinuo rub lokalne škole, da bi se zabio u jednu trgovinu u kojoj su ljudi čekali u redu.
Na kraju je završio na igralištu pokraj glavnog stadiona.
Na igralištu su dva nogometna tima u tom trenutku vježbala nogomet, a bilo je i gledatelja.
Najteža avionska nesreća u povijesti Bolivije dogodila se na današnji dan, kad se teretni avion tipa Boeing 707 srušio nedaleko od mjesta polijetanja, na glavnu ulicu bolivijskog grada Santa Cruz, završivši na mjestu gdje su mladi nogometaši igrali nogomet.

U avionu su bila tri člana posade koji su svi stradali, a na zemlji je poginulo oko 97 ljudi.
Avion je pri padu prvo okrznuo vrhove drveća, zatim je otkinuo rub lokalne škole, da bi se zabio u jednu trgovinu u kojoj su ljudi čekali u redu.
Na kraju je završio na igralištu pokraj glavnog stadiona.
Na igralištu su dva nogometna tima u tom trenutku vježbala nogomet, a bilo je i gledatelja.
Između ostalih, stradali su dječaci u svlačionici nogometnog kluba.
Osim 100 mrtvih (97 na tlu i tri u avionu), bilo je barem još toliko ranjenih.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Avionska nesreća u Andama, preživjeli pojeli poginule - 1972.

Osmero putnika umrlo je od lavine, a ostali su bili prisiljeni jesti meso poginulih kako bi preživjeli.
Spašeni su tek nakon više od 2 mjeseca, usred zime, nakon 72 dana provedenih u hladnoći.
Na današnji dan 13.10.1972. godine desila se jedna od najpoznatijih avionskih nesreća u povijesti.
Urugvajski avion s 40 putnika i 5 članova posade srušio se u nenaseljeno područje u Andama u blizini granice Argentine i Čilea.
Pri rušenju aviona poginulo je više od četvrtine putnika, a nekoliko ih je odmah zatim podleglo ozljedama i hladnoći.
Mjesto pada nalazilo se na otprilike 3600 metara visine, pa je bilo vrlo hladno i s obiljem snijega.

Osmero putnika umrlo je od lavine, a ostali su bili prisiljeni jesti meso poginulih kako bi preživjeli.
Spašeni su tek nakon više od 2 mjeseca, usred zime, nakon 72 dana provedenih u hladnoći.
Preživjelo je samo 16 ljudi od početnih 45. Spasitelji su doznali za njih tek nakon što su dvojica putnika nakon 10 dana hodanja po snijegu naišla na jednog lokalnog stanovnika Čilea, pa je on obavijestio spasitelje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bijelu kuću gradili su crni robovi i europski imigranti - 1792.

Zanimljivo je da su Bijelu kuću uvelike sagradili crni robovi, a dijelom i europski imigranti, od kojih mnogi još uopće nisu imali američko državljanstvo. Prvi predsjednik George Washington nije dočekao dovršenje Bijele kuće.
Povukao se s predsjedničkog položaja prije nego što je ona u cijelosti sagrađena.
Na današnji dan 13.10.1792. godine položen je kamen temeljac Bijele kuće, rezidencije američkog predsjednika u Washingtonu D.C.
Tom prigodom nije bilo formalne svečanosti, nego je jednostavno započeta gradnja.
Zanimljivo je da su Bijelu kuću uvelike sagradili crni robovi, a dijelom i europski imigranti, od kojih mnogi još uopće nisu imali američko državljanstvo.

Projekt za Bijelu kuću napravio je James Hoban, po nacionalnosti Irac.
Gradnja je trajala oko 8 godina i koštala je 232,371 dolar i 83 centa (dolar je tada imao mnogo veću vrijednost nego danas).
Sam prvi predsjednik George Washington odabrao je Hobanov projekt, no po Washingtonovoj želji je kuća nešto proširena, navodno da bi bila dostojnija ugleda predsjednika.
Tako je broj prozorskih osi povećan s 9 na 11, koliko ih ima i danas.
Ipak, George Washington nije dočekao dovršenje Bijele kuće.
Povukao se s predsjedničkog položaja prije nego što je ona u cijelosti sagrađena.
Washingtonov nasljednik, predsjednik John Adams, bio je prvi predsjednik koji je stanovao u Bijeloj kući.

Važno je naglasiti da se naziv Bijela kuća počeo upotrebljavati tek 10-tak godina nakon dovršetka zgrade.
Isprva je ta kuća nazivana "Predsjedničkom palačom" ili jednostavno "Predsjedničkom kućom".

Zemunac (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tokom operacije oslobadjanja poginulo je i 130 talaca, većinom od posledica gasa koji je ubačen u zgradu pozorišta.
Teroristi su ubili petoro talaca.

Ovo sam propustio pogledati.
Samo da komentiram.
Nedaj bože da mene ili nekoga drugog ruski specijalci spašavaju u sličnim situacijama.!
Od njih više štete nego koristi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanski nuklearni test Totem 1 u Australiji – 1953.

Mjesto eksplozije nalazilo se u Velikoj Viktorijinoj pustinji, oko 500 kilometara od grada Adelaidea i oko 560 kilometara od grada Alice Springs.
Na današnji dan 1953. godine izveden je britanski nuklearni test Totem 1 u južnoj Australiji.
Radilo se o detonaciji nuklearne bombe snage od oko 10 kilotona (nešto manje od bomba bačene na Hirošimu 1945. godine).
Test Totem 1 bio je ukupno drugi po redu britanski nuklearni test.
Naime, prethodna je nuklearna eksplozija izvedena godinu dana ranije pod nazivom Operacija uragan (Operation Hurricane).
Za razliku od testa Operacije uragan, koji je izveden uz obalu Australije (kod otočja Montebello), test Totem 1 izveden je duboko u australskom kopnu. Zbog toga je australska vlada tražila od Britanaca još više pojedinosti o testiranju nego kod prethodnog testa uz obalu.
Napomenimo, Australija u to doba nije bila britanska kolonija, nego nezavisna država.
Test Totem 1 izveden je na području nazvanom Emu Field, na području australske savezne države zvane Južna Australija (South Australia).
Točno mjesto eksplozije nalazilo se u Velikoj Viktorijinoj pustinji, oko 500 kilometara od grada Adelaidea i oko 560 kilometara od grada Alice Springs. Premda se radilo o pustinjskom i nenaseljenom teritoriju, postoje optužbe da je jedna skupina australskih Aboridžina bila zahvaćena radioaktivnim tvarima koje su nastale kao posljedica eksplozije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi nadzvučni automobil u povijesti - ThrustSSC - 1997.

ThrustSSC pokreću dva turbomlazna motora namijenjena lovačkim zrakoplovima.
Te je motore proizvela kompanija Rolls-Royce za britansku verziju lovaca F-4 Phantom II. Motori zajedno daju čak oko 110,000 konjskih snaga.
Na današnji dan 1997. godine ostvaren je danas važeći svjetski brzinski rekord za vozila na tlu.
Ujedno je tom prilikom prvi put u povijesti jedno kopneno vozilo probilo zvučni zid (brzinu zvuka tj. Mach 1).
Radilo se o vozilu ThrustSSC, pri čemu kratica SSC označava Super Sonic Car (nadzvučni automobil).

ThrustSSC vozilo je na mlazni pogon.
Posjeduje čak dva turbomlazna motora namijenjena lovačkim zrakoplovima.
Te je motore proizvela kompanija Rolls-Royce za britansku verziju lovaca F-4 Phantom II.
Motori zajedno daju čak oko 110,000 konjskih snaga.

Na današnji dan vozilo ThrustSSC postiglo je brzinu od čak 1,227.986 kilometara na sat i tako postavilo važeći svjetski rekord.
Vozilom je upravljao pilot Britanskog kraljevskog zrakoplovstva (RAF) Andy Green, koji ima časnički čin „Wing commander“ (odgovara pukovniku u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu).

ThrustSSC zapravo je bio britanski projekt, vođen od strane škotskog poduzetnika Richarda Noblea.
On je prethodno razvio i mlazna vozila Thrust1 i Thrust2.
Napomenimo da je Thrust2 držao svjetski brzinski rekord od 1983. do 1997. godine.
Danas Britanci razvijaju još brže vozilo - Bloodhound SSC – koje bi trebalo postići brzinu od čak 1,000 milja na sat (1,609 kilometara na sat). Bloodhound SSC bit će pogonjen mlaznim motorom s lovca Eurofighter, raketnim motorom i još jednim pomoćnim V8 motorom s Formule 1.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi pokušaj prijelaza Atlantskog oceana zračnim brodom – 1910.

Taj rani pokušaj prijelaza Atlantskog oceana zračnim putem izveden je čak prije porinuća znamenitog prekooceanskog putničkog broda Titanica.
Na današnji dan 15.10.1910. godine izveden je prvi pokušaj prijelaza Atlantskog oceana zračnim brodom.
Radilo se o zračnom brodu America izrađenom u Francuskoj za američkog istraživača i novinara Waltera Wellmana.
Zanimljivo je da je taj rani pokušaj prijelaza Atlantskog oceana zračnim putem izveden čak prije nego je porinut znameniti prekooceanski putnički brod Titanic.
Na današnji dan America je napustila Atlantic City na obali New Jerseyja i uputila se na pokušaj prijelaza Atlantika.
Ipak, ubrzo su se pojavili problemi.
Kondenzirana voda na vanjskoj strani zračnog broda toliko ga je otežala da je bilo teško postići željenu visinu.
Nakon 38 sati leta motori su otkazali, navodno zbog pijeska koji je ušao u njih.
Nakon prijeđenih otprilike 2,200 kilometara pomoć je zatražena od parobroda Trent, kojeg su iz zračnog broda ugledali zapadno od Bermude.
Posada je napustila zračni brod i u čamcu za spašavanje dokopala se parobroda.
Srećom, nitko nije stradao, a zanimljivo je da ostaci napuštenog zračnog broda America nikada više nisu pronađeni (vjerojatno su potonuli na dno Atlantskog oceana).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kina testirala prvu atomsku bombu kraj puta kojim je prošao Marko Polo - 1964.

Nuklearni test obavljen je blizu obale nekadašnjeg slanog jezera Lop Nur, nedaleko od poznate pustinje Taklamakan.
Onuda je nekoć prolazio i poznati put svile.
Na današnji dan 16.10.1964. godine u pustinjskom dijelu Kine vidio se bljesak prve nuklearne eksplozije u povijesti te zemlje.
Radilo se o fizijskoj nuklearnoj bombi napravljenoj od uranija-235, a eksplozija je bila snage oko 22 kilotona.
Već je ta prva kineska bomba, dakle, bila jača od američkih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine.

Zanimljivo je mjesto gdje su Kinezi testirali to oružje.
Riječ je o testnom području Lop Nur, nedaleko od poznate pustinje Taklamakan na sjeverozapadu Kine.
Lop Nur nekoć je bilo veliko slano jezero, no s vremenom je došlo do njegovog gotovo potpunog isušivanja.
Još 1928. godine to je jezero imalo površinu od čak 3,100 kvadratnih kilometara, što je 5.24 puta više od mađarskog Balatona.
Danas je jezero gotovo nestalo, a na njegovom nekadašnjem dnu nalazi se kora od soli, debljine do jednog metra.

Nuklearni test obavljen je blizu obale nekadašnjeg slanog jezera.
Kodno ime testa bilo je 596, što označava 6. mjesec 1959. godine, kad su Kinezi započeli sa samostalnim projektom izrade nuklearne bombe (nakon prekida suradnje sa SSSR-om).

U pogledu lokacije slanog jezera Lop Nur, zanimljivo je da je onuda prolazio i poznati put svile.
Dapače, slavni Marko Polo prošao je blizu tog jezera tijekom svojih putovanja u Kinu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poplava piva usmrtila 8 ljudi u Londonu - 1814

U pivovari na Tottenham Court Roadu puknuo je veliki spremnik piva, tako da se oko 1,470,000 litara piva izlilo na susjedne ulice.
U okolici pivovare nalazile su se sirotinjske kuće, u kojima su i čitave obitelji živjele u podrumskim stanovima.
Na današnji dan 17.10.1814 godine dogodila se neobična nesreća u londonskoj četvrti St. Giles (između Sohoa i Bloomsburyja, nedaleko od današnjeg British Museuma). Naime, u lokalnoj pivovari na Tottenham Court Roadu puknuo je veliki spremnik piva, tako da se oko 1,470,000 litara piva izlilo na susjedne ulice.
U okolici pivovare nalazile su se sirotinjske kuće, u kojima su i čitave obitelji živjele u podrumskim stanovima.
Velika količina piva potopila je podrume i uzrokovala smrt 8 ljudi.
Oni su se ili utopili u pivu ili su stradali od vala piva koji je rušio slabo sagrađene kuće.
U lokalnom pubu "Tavistock Arms" val piva srušio je zid i zarobio mladu 14-godišnju namještenicu ispod ruševina.
Ona nažalost nije preživjela. Val piva srušio je i još dvije kuće.
Od osmero poginulih dvoje su bila djeca u dobi od 3 i 4 godine.
Pivovara je bila u vlasništvu kompanije "Meux" utemeljene 1764. godine i nalazila se na križanju Oxford Streeta i Tottenham Court Roada.
Protiv pivovare je podignuta tužba, no sud je odlučio da je bila riječ o "višoj sili" i da nitko nije odgovoran.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Započeo arapski naftni embargo - 1973.

Zbog tog embarga diljem svijeta uvođene su redukcije u upotrebi nafte.
Ipak, taj naftni šok uputio je razvijene zemlje da počnu razmišljati o alternativnim izvorima energije.
Na današnji dan 17.10.2014. godine je OAPEC (Organization of Arab Petroleum Exporting Countries – Organizacija arapskih zemalja izvoznica nafte) započela naftni embargo, kao reakciju na američku potporu Izraelu u arapsko-izraelskom sukobu.

Kao posljedica embarga, cijena nafte na svjetskom tržištu čak se učetverostručila.
To je, dakako, teško pogodilo gospodarstva industrijskih zemalja.
Diljem svijeta uvođene su redukcije u upotrebi nafte.
Ipak, taj naftni šok uputio je razvijene zemlje da počnu razmišljati o alternativnim izvorima energije.

Slične manipulacije količinom izvoza, a time i cijenom nafte nisu isključene ni u budućnosti.
Tim više što će rezervi nafte u svijetu u budućnosti biti sve manje, a potrebe za energijom postaju svakog dana sve veće.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi službeni posjet jednog britanskog vladara Vatikanu - 1980.

To je bio prvi put da je jedan vladajući britanski monarh službeno posjetio Vatikan.
Na današnji je dan 17.10.1980. godine kraljica Elizabeta II. posjetila papu sv. Ivana Pavla II. u Vatikanu.
Radilo se o povijesnom događaju jer je to bio prvi put da je jedan vladajući britanski monarh službeno posjetio Vatikan.
Napomenimo - engleski, a zatim i britanski kraljevi često su bili u zategnutim odnosima s papom, još od raskida kralja Henrika VIII. s Katoličkom crkvom.
Ipak, s vremenom su se odnosi poboljšali i u novije je vrijeme katolička vjera ojačala u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Potrebno je istaknuti da posjet na današnji dan nije bio ujedno prvi Elizabetin posjet Vatikanu.
Naime, ona se već bila susrela s čak dvojicom prethodnih papa – časnim Pijom XII. (još kad je bila princeza, a ne kraljica) te bl. Ivanom XXIII. (u privatnom, a ne službenom posjetu).
Prilikom prijema kod pape, kraljica Elizabeta II. na današnji je dan nosila crnu odjeću, u skladu s vatikanskim protokolom.
Zanimljivo je da je kraljica tom prilikom nosila i tijaru.
S njom je kod pape bio i njen suprug – princ Philip (vojvoda od Edinburgha).
Papu sv. Ivana Pavla II. kraljica Elizabeta II. posjetila je još jednom – 2000. godine.

Vojnik Graničar (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Započeo arapski naftni embargo - 1973.

Zbog tog embarga diljem svijeta uvođene su redukcije u upotrebi nafte.
Ipak, taj naftni šok uputio je razvijene zemlje da počnu razmišljati o alternativnim izvorima energije.
Na današnji dan 17.10.2014. godine je OAPEC (Organization of Arab Petroleum Exporting Countries – Organizacija arapskih zemalja izvoznica nafte) započela naftni embargo, kao reakciju na američku potporu Izraelu u arapsko-izraelskom sukobu.

Kao posljedica embarga, cijena nafte na svjetskom tržištu čak se učetverostručila.
To je, dakako, teško pogodilo gospodarstva industrijskih zemalja.
Diljem svijeta uvođene su redukcije u upotrebi nafte.
Ipak, taj naftni šok uputio je razvijene zemlje da počnu razmišljati o alternativnim izvorima energije.

Slične manipulacije količinom izvoza, a time i cijenom nafte nisu isključene ni u budućnosti.
Tim više što će rezervi nafte u svijetu u budućnosti biti sve manje, a potrebe za energijom postaju svakog dana sve veće.

Zamisli cijena nafte skočila sa 3$ na 5$ po barelu i to izazvalu krizu.Nije prošlo tako mnogo godina a koliko je puta cijena otišla gore

A onda je Arapima doslo iz guzice u glavu da ako "razvijene zemlje" ne kupuju njihovu naftu onda mogu da se vrate pod sator i muzu kamile.

Najveci dio nafte Amerika uvozi iz:

Kanada (34%),
Saudijska Arabija(18%)
Venecuela (12%)
Rusija (10%)
Meksiko (6%)

lacoš (citat):

Zamisli cijena nafte skočila sa 3$ na 5$ po barelu i to izazvalu krizu.
Nije prošlo tako mnogo godina a koliko je puta cijena otišla gore

pera84 (citat):

A onda je Arapima doslo iz guzice u glavu da ako "razvijene zemlje" ne kupuju njihovu naftu onda mogu da se vrate pod sator i muzu kamile.
Najveci dio nafte Amerika uvozi iz:
Kanada (34%),
Saudijska Arabija(18%)
Venecuela (12%)
Rusija (10%)
Meksiko (6%)

Zna li netko kako je bivša Jugoslavije u to vrijeme prošla kroz naftnu krizu.!?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Aljaska prenesena iz ruskog u američko vlasništvo - 1867.

Zanimljivo je da su Rusi smatrali da su dobili dobru pogodbu.
Naime, bojali su se da bi im Aljasku ionako otela neka druga sila ukoliko je ne bi prodali (npr. Velika Britanija, koja je vladala susjednom Kanadom), te da u tom slučaju ne bi dobili ništa.
Na današnji je dan 18.10.2014. godine izvršen prijenos vlasništva Aljaske od Ruskog carstva na Sjedinjene Američke Države.
Kupovina je izvršena pomoću čeka od 7.2 milijuna dolara.
Na taj način Amerikanci su dobili zemljište na Aljaski za manje od pet centa po hektaru (po toj cijeni bi površina cijele Republike Hrvatske vrijedila samo 268 000 dolara).

Zanimljivo je da su Rusi smatrali da su dobili dobru pogodbu.
Naime, bojali su se da bi im Aljasku ionako otela neka druga sila ukoliko je ne bi prodali (npr. Velika Britanija, koja je vladala susjednom Kanadom), te da u tom slučaju ne bi dobili ništa.
Znatan broj Amerikanaca bio je protiv kupnje Aljaske.
Njena vrijednost pokazala se tek mnogo kasnije, kad je na njoj otkriveno zlato.
Na današnji dan slavi se na Aljasci državni praznik, tzv. Alaska Day.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nezavisnost Azerbajdžana – muslimanske države bogate naftom - 1991.

Jedan od glavnih igrača u azerbajdžanskoj naftnoj industriji bila je nekoć obitelj Nobel, iz koje je potjecao i izumitelj dinamita Alfret Nobel.
Oko 1901. godine na području azerbajdžanskog glavnog grada Bakua proizvodilo se navodno više od 50% svjetske nafte.
Na današnji dan 1991. godine nezavisnost je proglasio Azerbajdžan, nekadašnja republika Sovjetskog Saveza.
Ta država nalazi se na dodirnom području Europe i Azije, a doživjela je nedavno velik gospodarski uspon, između ostaloga zbog znatne eksploatacije nafte.
Naime, u posljednjih dvadesetak godina proizvodnja nafte u toj državi višestruko se povećala, a napreovale su i druge grane gospodarstva.
Zanimljivo je da eksploatacija nafte u Azerbajdžanu ima iznimno dugu povijest.
Naime, nafta je u toj zemlji crpljena u znatnim količinama još u 19. stoljeću.
Jedan od glavnih igrača u azerbajdžanskoj naftnoj industriji bila je obitelj Nobel, iz koje je potjecao i izumitelj dinamita Alfret Nobel.
Oko 1901. godine na području azerbajdžanskog glavnog grada Bakua proizvodilo se navodno više od 50% svjetske nafte.
Jedna od velikih naftnih kompanija u Azerbajdžanu bila je u vlasništvu obitelji Rothschild.
Tijekom Drugog svjetskog rata naftna polja kod Bakua želio je zauzeti Adolf Hitler, no njemačka udarna sila uvelike je slomljena kod Staljingrada.
Azerbajdžan ima površinu od 86,600 četvornih kilometara (otprilike kao Austrija), a u njemu živi oko 9 i pol milijuna stanovnika (otprilike za milijun više nego u Austriji).
Zanimljivo je da su u smislu vjerske pripadnosti stanovnici Azerbajdžana većinom muslimani, i to šijiti.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hrvat nestao pri susretu s NLO-om - 1978.

Nikada kasnije nije pronađen niti trag od pilotaa i njegove Cessne.
Ufolozi događaj objašnjavaju time da je on zajedno s avionom otet od strane izvanzemaljaca.
Na današnji dan 21.10.1978. godine neobjašnjivo je nestao 20-godišnji Frederick Valentich dok je pilotirao Cessnom 182L uz australsku obalu.
Valentich je bio hrvatskog porijekla, no živio je od rođenja u Australiji.
Na današnji dan poletio je sam s aerodroma u Melbourneu i uputio se prema King Islandu, otoku koji se nalazi otprilike na pola puta između južne australske obale i Tazmanije.

Valentich je poletio u 18:19 navečer, a oko 19:06 prijavio je kontroli leta u Melbournu nepoznatu letjelicu u svojoj blizini.
Kontrolor je odgovorio Valentichu da na tom mjestu nema nikakvog prijavljenog zrakoplova.
Valentich je letjelicu opisao kao veliki zrakoplov osvijetljen s 4 svjetla za slijetanje.
Nije mu mogao ustanoviti tip, no rekao je da je zrakoplov proletio velikom brzinom oko 300 metara iznad njega.

Kontrolor je zamolio Valenticha da procijeni veličinu nepoznatog zrakoplova.
Valentich je odgovorio da letjelica ima blistavu metalnu površinu i zeleno svjetlo na njoj.
Uslijedila je tišina od 28 sekundi, nakon čega je Valetich javio da je letjelica nestala.
Nakon još 25 sekundi tišine, javio je da mu se letjelica opet približava iz drugog smjera.
U 19:12 Valentich je prijavio da mu se motor na Cessni čudno ponaša.
Uslijedila je kratka tišina, nakon koje je Valentich javio da letjelica sad lebdi iznad njega i da se ne radi o zrakoplovu.
Uslijedilo je 17 sekudi neidentificirane buke, poput metalnog strugajućeg zvuka, a zatim je izgubljen svaki kontakt s mladim pilotom.

Nikada kasnije nije pronađen niti trag od Valenticha i njegove Cessne.
Ufolozi događaj objašnjavaju time da je on zajedno s avionom otet od strane izvanzemaljaca.
Što se doista dogodilo nemoguće je reći.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najstariji ratni brod na svijetu koji i danas plovi - 1797.

USS Constitution imao je iznimno bogatu ratnu povijest tijekom svojih više od 200 godina postojanja.
Sudjelovao je u borbama još u vrijeme Francuske revolucije, a bio je svojedobno i američki admiralski brod u Sredozemnom moru (zapovjedni brod američke flote stacionirane u Sredozemnom moru).
Na današnji dan 21.10.1797. godine porinut je američki ratni brod USS Constitution, najstariji koji i danas plovi.
Riječ je o ratnom jedrenjaku, naoružanom s preko 50 topova.
Dakako, USS Constitution drveni je brod, dugačak oko 93 metra od prednje do stražnje najisturenije točke.
Brod istiskuje oko 2200 tona, a na njemu je služilo čak oko 450 ljudi.
Glavni jarbol USS Constitutiona visok je čak 67 metara.

Zanimljivo je da je USS Constitution danas zapravo najstariji brod na svijetu koji još uvijek plovi.
Slavni brod Victory admirala Nelsona u Engleskoj također je očuvan i nešto je stariji, ali više nije u vodi, nego u suhom doku.

USS Constitution imao je iznimno bogatu ratnu povijest tijekom svojih više od 200 godina postojanja.
Sudjelovao je u borbama još u vrijeme Francuske revolucije, a bio je svojedobno i američki admiralski brod u Sredozemnom moru (zapovjedni brod američke flote stacionirane u Sredozemnom moru).

Za USS Constitution osobito je zanimljivo da je još uvijek u aktivnoj službi američke ratne mornarice (US Navy).
Ima posadu od 60 časnika i mornara.
Tijekom povijesti na mjestu zapovjednika USS Constitutiona izmijenila su se čak 72 časnika.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Edison testirao prvu žarulju - 1879.

Ugljičnu nit su proizvodili na različite načine, od pamuka i drveta do konca i papira.
Na kraju se pokazalo da je najizdržljivija nit od karboniziranog bambusa, jer može izdržati čak do 1200 sati.
Na današnji je dan 21.10.1879. godine Thomas Alva Edison testirao prvu žarulju sa žarnom niti od ugljika.
Smatra se da je test uspješno završio jer je žarulja svijetlila 40 sati.
Ugljičnu nit su proizvodili na različite načine, od pamuka i drveta do konca i papira.
Na kraju se pokazalo da je najizdržljivija nit od karboniziranog bambusa, jer može izdržati čak do 1200 sati.
Prva zgrada u svijetu koja je koristila Edisonove žarulje s ugljičnom žarnom niti bilo je kazalište u Brnu.
Tek će od 1904. žarulje sa žarnom niti od volframa preuzeti dominaciju.
Jedan od nosilaca patenta za žarulju s volframovom niti bio je Hrvat Franjo Hanaman.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rođen Alfred Nobel - 1833.

Alfred je govorio šest jezika: švedski, njemački, ruski, francuski, talijanski i engleski.
Na današnji dan 21.10.1833. godine rođen je izumitelj dinamita Alfred Nobel.
Rođen je u Švedskoj, a otac mu je također bio izumitelj, primjerice izumio je šperploču.
Alfredov mlađi brat stradao je kad su Nobelovi eksperimentirali s eksplozivima.
Alfred je govorio šest jezika: švedski, njemački, ruski, francuski, talijanski i engleski.

Bio je zaljubljen u svoju tajnicu groficu Berthu Kinsky, no ona se udala za baruna von Suttnera i postala Bertha von Suttner.
Ostala je u nekoj vrsti veze s Nobelom do kraja njegovog života.
Bila je pacifistica i smatra se da je ona uvelike zaslužna što je među Nobelove nagrade uvrštena i ona za mir.
Sama je postala prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu, i to 9 godina nakon Alfredove smrti.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Sam Houston postao predsjednik Teksasa
Dogodilo se to sedam mjeseci nakon bitke kod Alama i šest mjeseci nakon Houstonove pobjede nad meksičkim generalom Santa Annom.
Kad ga je Houston porazio meksički general Santa Anna je morao priznati nezavisnost Teksasa od Meksika i tako je rođena država Teksas.Kad je Teksas priključio se SAD Houston je postao senator a kasnije guverner.

Na današnji dan 1964.g rođen je veliki košarkaški genij Dražen Petrović

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kennedy najavio pomorsku blokadu Kube - 1962.

Svaki brod koji plovi na Kubu, a na kojem bude pronađeno ofenzivno oružje bit će vraćen natrag.
Blokada će, ako bude potrebno, biti proširena i na ostalu vrstu robe.
No, za sada, rekao je Kennedy, SAD ne će nametati blokadu kakvu su Sovjeti nametnuli Berlinu.
Na današnji je dan predsjednik John F. Kennedy televizijskim putem objavio američkoj naciji da su Sovjeti postavili raketne lansere za nuklearno oružje na Kubi.
Kao reakciju na to najavio je strogu blokadu Kube.
Svaki brod koji plovi na Kubu, a na kojem bude pronađeno ofenzivno oružje bit će vraćen natrag.
Blokada će, ako bude potrebno, biti proširena i na ostalu vrstu robe.
No, za sada, rekao je Kennedy, SAD ne će nametati blokadu kakvu su Sovjeti nametnuli Berlinu 1948. godine.

Za vrijeme govora razina obrambene pripravnosti (DEFCON) u SAD-u podignuta je na 3 (žuta boja).
Sljedećeg dana Strateško zračno zapovjedništvo podignuto je na DEFCON 2 (crvena boja), što je najviša razina u povijesti.
Ta je razina američke obrambene pripravnosti dosegnuta još samo jednom u povijesti, za vrijeme sovjetskog nuklearnog pokusa 1989. godine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gary Gabelich - Amerikanac hrvatskog podrijetla - oborio svjetski brzinski rekord – 1970.

Zanimljivo je da je raketni motor na Gabelichevom vozilu zvanom Blue Flame radio na ukapljeni prirodni plin (liquified natural gas – LNG).
Na današnji dan 23.10.1970. godine Gary Gabelich, Amerikanac hrvatskog podrijetla, oborio je svjetski brzinski rekord za vozila na tlu, postigavši brzinu od preko 1,000 kilometara na sat.
Rekord je postigao u vozilu Blue Flame, koje je imalo raketni pogon.
Zanimljivo je da je raketni motor u tom vozilu radio na ukapljeni prirodni plin (liquified natural gas – LNG).
Taj je motor mogao ostvariti maksimalni potisak od čak 67 kilonjutna (više nego neki mlazni lovački zrakoplovi).
Takav potisak omogućavao je Blue Flameu navodno sličan pogon kao da je pokretan klipnim motorom od čak 39,000 konjskih snaga.
Vozilo je bilo vrlo izduženo tako da mu je ukupna duljina iznosila čak 11.394 metara.
Zanimljivo je da je Gary Gabelich bio potomak hrvatskih roditelja, koji su se u SAD doselili iz Splita.
Rekord koji je Gabelich postigao na današnji dan održao se tijekom 13 godina.
Gabelich je rekord postigao na znamenitom trkalištu Bonneville koje se nalazi na isušenoj površini nekadašnjeg slanog jezera u američkoj saveznoj državi Utah.
Nažalost, Gary Gabelich poginuo je 1984. godine u motociklističkoj nesreći.
U trenutku smrti bile su mu samo 43 godine života.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Jedan od najvećih vojskovođa svog vremena princ Eugen Savojski na današnji dan 1697 godine se dolinom rijeke Bosne ušetao sa 8500 vojnika u Sarajevo i spalio ga.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gradnja zgrade UN-a na zemljištu koje je darovala obitelj Rockefeller – 1949.


Zanimljivo je da se na toj lokaciji nekoć navodno nalazila klaonica.
Na izradi projekta za sjedište UN-a sudjelovali su i znameniti arhitekti Le Corbusier i Oscar Niemeyer.
Na današnji dan 24.10.1949. godine položen je kamen temeljac zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Zanimljivo je da je ta zgrada sagrađena na zemljištu površine oko 69,000 četvornih metara koje je UN-u darovano posredstvom obitelji Rockefeller. Izvorno su navodno Rockefelleri Ujedinjenim narodima ponudili zemljište na svom posjedu Kykuit sjeverno od New Yorka.
Taj je posjed smješten oko 25 kilometara sjeverno od Manhattana, nedaleko od obale rijeke Hudson.
U neposrednoj blizini Kykuita nalazi se i mjesto Sleepy Hollow, poznato po legendi o „Bezglavom jahaču".
Lokacija kod Kyukuita ipak je odbijena, zbog prevelike udaljenosti od središta New Yorka.
Tada su Rockefelleri nabavili zemljište uz East River, gdje stoji današnja zgrada UN-a i donirali ga.
Zanimljivo je da se na toj lokaciji nekoć navodno nalazila klaonica.
Na izradi projekta za sjedište UN-a sudjelovali su i znameniti arhitekti Le Corbusier i Oscar Niemeyer.
Zanimljivo je da danas zemljište na kojem stoji zgrada UN-a ima svojevrstan ekstrateritorijalni status tj. na njemu ne vrijede isti zakoni kao u Sjedinjenim Američkim Državama.

[You must be registered and logged in to see this image.]