Brodovi i podmornice Jugoslavenske ratne mornarice

Jozo Trklja (citat):

Ja sam bio u JNA 85-86 godine i nisam nikad vidio ove dolamice mi smo imali one jakne

E, ja sam bio na Fizeli, dolje ispod Muzila, bila je samo jedna četa (1. četa 1. bataljona), i mi smo ih imali. Te dolamice su valjda bile najiskorišteniji dio vojne odjeće jer su ih pokupljali od svagdje i dijelili dalje samo dobre i upotrebljive pa se tako sužavao broj ljudi koji su ih koristili. (Nisu se šivale nove.) Mi smo bili zadnji od zadnjih valjda. Kad se javi netko iz moje generacije s obuke, čut ćeš.

U JRM su bile dvije školske barkase BŠ-21 i BŠ-22.
BŠ-21 je prodana 2007. privatniku iz Hrvatske i promijenila je ime u 'Modra stina'.



Deplasman: 60 / 72 t
Dimenzije: 22.10 x 5.50 x 2.75 m, gaz: pramac: 1.80 m, krma: 1.90 m
Pogon (vrsta i snaga): diesel 2 x 118 kW
Brzina (ekonomska i maksimalna): 10.5 / 11.3 čvorova
Daljina plovljenja: 1.100 NM, autonomnost: 5 dana
Broj članova posade: 6
Godina i mjesto gradnje: 1985., Punat, o. Krk, vrsta gradnje: drvo
Utrošak goriva (kg/h): 40
Naoružanje: 1 x 20 mm M-71, lanser MTU-IV za 'Strelu-2M'
Ratni bojevi komplet: 20 mm metak - 360 kom, 'Strela-2M' - 4kom
Brodske zalihe: vode 6.3 t, goriva 7.1 t, mogućnost krcanja: 18 pitomaca i 2 nastavnika
Brodska sredstva i uređaji: radar 'DECCA-370', brzinomjer 'SAGEM-LHS', dubinomjer 'KRUP-ATLAS-461', žirokompas 'ANSHUTZ-STANDARD' VI, magnetni kompas 'KOMPAS', radio primopredajnik RUP-12M, radio telefon UKT-FM 66 / 17

Fini su to bili brodići

I danas su veoma cjenjeni, kvalitetno su rađeni i lako se preurede u turističke i slične svrhe.

Odkupna cijena željeza u RH je 1,50kn po kili što znači 10kg ove podmornice bilo bi 2eura.
Što je bilo nekad a što je danas?

Bile bi dobre za CIOS

Stazio (citat):

Ovo je zanimljivo za uporediti, slike bivšeg MTRZ "Sava Kovačević" od prije nekoliko godina i danas.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stvarno zanimljivo.
Prostor MTRZ u Tivtu, Boka Kotorska, je pretvoren u Porto Montenegro, sa 250.000 m2 površine, i preko 800 vezova u marini s pratećom opremom za mega jahte, hotele sa pet zvjezdica, stambene prostore, trgovine i poslovne prostore, casino, golf teren, teniski klub i restorane. Nije još sasvim sve dovršeno, ali bit će uskoro.



Zanimljivi članci:

[You must be registered and logged in to see this link.]

E baš ste me pogodili. Upravo radim Sutjesku i Neretvu pa prikupljam fotografije, sjećanja i svaki podatak na koji mogu naići. Još se sjećam obilaska jedne od njih kao pitomac, najviše sam zapamtio zahod na krmi do njega se dolazilo po galeriji između osovinskih vodova i gola školjka nez "kućice". Još je radi trimanja odlazak na WC morao biti prijavljen u centrali, pa smo se zezali s "80 kila na krmu", a po povratku "79 i pol kila s krme"
Sliku u tenutnoj fazi rada ću postaviti u hobije, a ovdje prenosim direktno sjećanje jednog bivšeg podmorničara s Palube, člana Plavnika inače mog prijatelja Štefa:

"Inače ove podmornice su jako prirasle srcu svakom članu posade. Kada su otišle u rashod ljudstvo je raspoređeno na druge podmornice i to je bila opća kuknjava. Svi su žalili za "komforom" koji je bio na tim podmornicama. Noviji tipovi podmornica imali su znatno manje mjesta za posadu. Na P tipa 811 bilo je mjesta obilato, u površinskoj vožnji vozle su 14 čvorova a nove 8 pa si nakon vježbe došao prije u Loru i sl. "
Pozz :

Minolovac, jedva čekam.
Max, to su bile prve izgrađene u SFRJ a bilo ih je i ranije u JRM.

Stazio (citat):

Max, to su bile prve izgrađene u SFRJ a bilo ih je i ranije u JRM.

Znam, pisao sam nešto već na:

[You must be registered and logged in to see this link.]

Dvije talijanske podmornice 'pronađene' su u Puli nakon II. svj. rata, i obnovljene u Uljaniku. Veća podmornica 'Nautilo', klase Flutto, postala je jugoslavenska P-802 Sava, a džepna podmornica CB-20 nazvana je Mališan (P-901). (O 'Mališanu' ću složit poseban članak.) P-801 Tara (ex-Nebojša) vratila se iz 'izbjeglištva'. Te tri podmornice su bile jedine neposredno nakon rata, dok nisu izgrađene Sutjeska i Neretva.
P-802 Sava je otišla u rashod 1968.g. P-801 Tara je neko vrijeme bazirala u Splitu, da bi naposljetku bila prebačena u Pulu. Zbog starosti nije ronila, već je služila za školovanje i obuku prvih poslijeratnih podmorničara. 1955.g. Nebojša, odnosno Tara je povučena iz upotrebe, rashodovana i izrezana.

Podmornica P-802 Sava (ex-Nautilo) je izgrađena u talijanskom brodogradilištu 'Cantieri Riuniti dell'Adriatico' u Montfalconeu, stupila je u sastav ratne mornarice Kraljevine Italije 1943., a nedugo zatim i u sastav njemačke ratne mornarice kao UIT 19 (Unterseeboot). Potopljena je 1944. u savezničkom bombardiranju, 1948. obnovljena, te je ušla u sastav JRM.
 
 

Podmornicu Nebojša (L-68) je sagradila britanska tvrtka 'Sir W G Armstrong, Whitworth & Co Ltd' sa sjedištem u Elswicku, Newcastle upon Tyne, 1927.g. prema narudžbi KRM Kraljevine SHS. 22.4.1941. je uspjela prebjeći na Kretu izbjegavši zarobljavanje od strane Sila Osovine. Nedugom zatim, odlazi u Aleksandriju, Egipat, gdje djeluje pod kontrolom Britanaca.
25.8.1945. u Bariju, predana je mornarici nove Jugoslavije. Od 1949. se u JRM vodi pod imenom P-801 Tara. Rashodovana je 1955., a izrezana 1958.


Podmornica 'Nebojša' (s brojem 2) zajedno s drugim podmornicama KRM. Ostale tri podmornice nisu dočekale kraj II. svj rata. Najprije su ih zarobili Talijani. 'Hrabri' su rashodovali već 1941., a 'Smeli' i 'Osvetnik' su potopljene nakon kapitulacije Italije, kasnije izvađene i izrezane.

Prema nacrtima talijanskih projekata (B-81) iz II. svj. rata klase 'Sirena', u Puli, u Uljaniku su od 1957. do 1962. izgrađene dvije podmornice - P-811 Sutjeska i P-812 Neretva.


Deplasman: 710.80 t na površini, 851.44 t u zaronu
Dimenzije: 59.63 x 6.45 x 6.42 m
Snaga motora: 1470 kW / 662 KS, elektromotora: 2000 kW / 900 KS
Površinska/podvodna brzina: 15 / 9.95 čv
Torpedne cijevi: 8 torpeda ili 16 mina

P-901 Mališan, obalna (džepna) podmornica u sastavu JRM. Sagrađena u milanskom brodogradilištu Caproni, 1945.
Mala podmornica P-901, bivša talijanska CB-20, posljednji je primjerak serije od ukupno 22 sagrađene ronilice toga tipa. 1938. sagrađene su prve dvije talijanske džepne podmornice CA 1 i CA 2 (CA tal. kratica za Costiero tipo A), koje su bile opremljene torpedima kalibra 450 mm za napad na protivničke podmornice u domaćim vodama. Nakon neuspjeha probnih jedinica tipa A, talijanska je mornarica kod tvrtke Caproni u Toliedu kod Milana naručila seriju poboljšanih podmornica tipa B. U prvoj seriji sagrađeno je 12 ronilica tipa CB, koje su dobile imena CB 1 do CB 12. Samo je tih prvih dvanaest džepnih podmornica tipa B, sagrađenih od siječnja 1941. godine do kolovoza 1943. godine stupilo u službu Kraljevske talijanske mornarice.
 
 
Sljedeća serija podmornica CB 13 do CB 22 bila je dio plana gradnje ukupno 60 dodatnih podmornica toga tipa, ali nijedna nije bila dovršena prije talijanske kapitulacije 1943. CB 13 do 16 Nijemci su zaplijenili u Puli, CB 17 do CB 20 u Trstu, CB 21 i CB 22 u Taliedu i sve ih predali Socijalističkoj Republici Italiji. CB 13, CB 14 i CB 15 potopljene su u savezničkom zračnom napadu na Pulu. Nakon rata izvadila ih je tvrtka Brodospas i predala JRM, gdje su vjerojatno poslužile kao izvor dijelova za popravak CB 20, poslije P-901.
Olupina CB 22 neko se vrijeme nakon 1945. nalazila na molu u Trstu, zatim je prebačena u tršćanski Pomorski muzej. Podmornicu CB 20 su u Puli 1945. zaplijenili partizani, a nakon popravka stupila je u službu JRM pod novim imenom P-901 Mališan. U početku je služila kao djelatno plovilo, a poslije kao školski brod podmorničkih posada.
 
 
 
Deplasman standardni: 24.9 t, površinski: 36 t, zaronjeni: 45 t
Dužina: 15 m, širina: 3 m, visina: 4.52 m
Gaz: 2.05 do 3 m
Pogon: dizelski motor Isotta Fraschini snage 65 kW; elektromotor Marelli & CSA snage 44 kW (za podvodnu plovidbu)
Brzina: podvodna - 7 čv, površinska - 7.5 čv
Doplov: površinski 450 nm brzinom od 7.5 čv; 1400 nm brzinom od 5 čv; podvodni 7 nm brzinom od 7 čv; 50 nm brzinom od 3 čv;
Dubina zarona: 55 m
Posada: 1 oficir i 3 mornara
Naoružanje: 2 torpeda kalibra 450 mm, prilikom preinake za JRM dodana je i jedna strojnica
 
Podmornica je 1959. godine dopremljena u Tehnički muzej u Zagrebu i to je jedini preostali primjerak, od 26 proizvedenih, kompletno sačuvan i u potpunosti originalan.
 
Podmornica je bila izložena u stalnom postavu Muzeja pedesetak godina, pri čemu je do izražaja došla nepripremljenost podmornice za muzejsko izlaganje, pa se 2010.g. moralo pristupiti ozbiljnim restauratorsko - konzervatorskim zahvatima. Materijali u unutrašnjosti i izvana podmornice počeli su pokazivati istrošenost uslijed raznih nepoželjnih čimbenika i međusobnih kontakata različitih materijala.  Kod izvođenja vanjskih radova obuhvaćeno je podizanje podmornice 80 cm od poda i smještanje na nove nosače. Podizanjem podmornice omogućena je posjeta posjetiteljima preko mosta sa muzejske galerije.

Stazio (citat):

Za svoj "jubilarni" hiljaditi post moja omiljena tema brodovi JRM:

Najveći brod JRM – razarač R11 „Split“

Tridesetih godina KRM je naručila seriju razarača klase Beograd (Zagreb i Ljubljana) u Britaniji a za vođu flotile u Francuskoj je nabavljen veći razarač Dubrovnik (klase Le Fantasque). Neposredno pred drugi svjetski rat krenulo se u izgradnju još jednog takvog broda koji je trebao dobiti ime Split.

 
Još neke slikice:
 

Naš kolega Minolovac je bio na njemu. Mogao bi nam ponešto ispričati.

Posjećivao sam Split i obilazio ga, ali više nije plovio. 1972. je kod parospremanja u Zadru došlo do puknuća parovoda i skuhalo je 7 ljudi u drugom kotlovskom. Odonda je jako malo plovio, mislim da je prebacio pitomce iz Pule u Split 1974 kad je sagrađen nov školski centar. Imao sam priliku sve dobro prošnjofati, bio sam i u komandanrovom salonu na krmi, u pamćenju mi je ostao stol od mahagonija po cijeloj širini broda, sigurno 7-8 metara dug.
Moram dati ispravku, nije nabavljen u Francuskoj, oni su sudjelovali u planiranju, ali građen je u Splitu. Poslije kapitulacije su ga krenuli dovršavati talijani, kotlovi Yarrow su bili već ugrađeni, ali talijani su ga morali proširiti da bi ugradili svoje Tosi turbine. U Splitu su radnici sabotirali pa je brod legao na dno i tako dočekao kraj rata. Poslije rata je dignut i otegljen u Rijeku gdje je uz svesrdnu zapadnu pomoć konačno dovršen 1958.
I na trećoj slici iz topova ne puca Split nego neki od engleza. Kule su drukčije, Split nije imao mrežaste ograde i topovske cijevi su kao iz dva dijela, imaju prelaz kod suženja,

JADRAN je trenažni jedrenjak koji je porinut 1931. u Hamburgu za potrebe Jugoslavenske kraljevske ratne mornarice. Dio sredstava za njegovu gradnju je dobijen od ratne reparacije za štetu u I. svj ratu. Ugovor za gradnju školskog broda sklopljen je u rujnu 1930. s njemačkim brodogradilištem 'HC Stulken Sohn' u Hamburgu. Školski jedrenjak dobio je ime 'Jadran', a porinut je 25.6.1931. Zbog nastalih problema oko naplate potraživanja iz ratne reparacije, brod biva završen tek 27.6.1933., kada je i isplovio.
Tijekom Drugog svjetskog rata školski brod 'Jadran' koristila je talijanska ratna mornarica, također kao školski brod pod imenom 'Marco Polo'. Kapitulacijom Italije započinje težak period broda. Zapušten, ogoljen, opljačkan, bez jarbola, dočekao je kraj rata u jednom od kanala u Veneciji gdje je služio kao most. 1946. 'Jadran' biva dotegljen u remontni zavod 'Sava Kovačević' u Tivtu, gdje se do 1949. vrši remont, a zatim stupa u službu u JRM. 'Jadran' je danas školski brod Mornarice Vojske Crne Gore.

Citat :

1972. je kod parospremanja u Zadru došlo do puknuća parovoda i skuhalo je 7 ljudi

Minolovac što bi trebao značit ovaj citat? Ljudi su smrtno stradali?

U remontu u Tivtu je radnik ne znajući namjenu zavario rupice koje na parovodu služe za "podmazivanje" dilatacije. Naime temperatura suhopregrijane pare za pogon turbine je oko 400 stupnjeva i normalno je da parovod "radi" tj izdužuje se. Zato je bilo izvedeno sistemom cijev u cijevi da mogu raditi, a sitne rupice su stalno propuštale malo pare i omogućavale da se cijev pomiče u cijevi. Kako su te rupice bile zatvorene, parovod je trpio mehanička naprezanja koja su kulminirala kod parospremanja u Zadru. Para je ispunila prvo gornji dio kotlovnice i onemogućila posadi izlazak. Svi su pobjegli prema dolje, pod fundament kotla, ali kako se para širila sustigla ih je i praktično ih skuhala. Kad su ih izvlačili, meso je otpadalo s kostiju. To mi je pričao jedan zastavnik, strojar, on je bio od tih koji su morali izvlačiti mrtve. Kasnije su napravili cijevi do izlaza na palubu kojima bi se moglo direktno izaći bez opasnosti od pare, ali brod je otad rijetko i plovio.

Max ima li još koji školski brod-jedrenjak iz JRM a da je u funkciji osim Jadrana,nešto fali

Matrix (citat):

Max ima li još koji školski brod-jedrenjak iz JRM a da je u funkciji osim Jadrana, nešto fali  

Koliko znam, iz doba JRM, a na jedra je (i motor), u upotrebi Mornarice VCG su dvije motorne jedrilice 'Bojana' i 'Milena'. Brodovi su tipa 'Elan 43' i izgrađeni su u Begunju u Sloveniji 1989. i iste godine su ušli u operativnu upotrebu.


Tip 'Elan 43' se svrstava u klasu VIII krstaša (dužina: 13.085 m, gaz: 2.10 m, širina na glavnom rebru: 4 m, deplasman: 8.453 kg). Posadu čini 6 članova. Jarbol je visine 15.3 m, a jedrilje se sastoji od glavnog jedra od 38.4 m2, genove 48.2 m2 i spinakera površine 130 m2. Jedrilje omogućava brzine do 13 čvorova.

Brodovi su opremljeni unutrašnjim brodskim motorom 'Yanmar' 44HP koji omogućuje brzine do 12 čv.
Jedrilice su opremljene neophodnim navigacijskim sredstvima za vođenje broda na moru, a na jedrilicama postoje tri dvokrevetne kabine i jedna trokrevetna kabina za smještaj.
Namjena jedrilica je:
- obuka oficira, podoficira i mornara u jedrenju i manevriranju,
- obuka oficira, podoficira i mornara po ugovoru Mornarice u pomorstvu i navigaciji,
- sudjelovanje u domaćim i inozemnim jedriličarskim regatama
- predstavljanje zemlje kroz jedriličarske manifestacije
- angažiranje u komercijalne svrhe u zemlji i inozemstvu

HRM ima jedrilice 'Katarina Zrinska' i 'Kraljica Jelena', te motorni jedrenjak tipa loger š/b 'Kraljica mora', ali su ti brodovi novije proizvodnje.
Osim 'Jadrana', KRM Kraljevine Jugoslavije je imala i bark-škunu 'Vila Velebita' (259 BRT) koja je najprije, od 1908. služila Nautičkoj školi u Bakru, te je na vezu u Novigradu bila tijekom I. svjetskog rata, a 1922. postala školskim brodom Državne pomorsko-trgovačke akademije u Bakru, Dubrovniku i Kotoru.
Talijani su je zaplijenili u travanjskom ratu 1941., a tijekom samog rata bila je na vezu u Veneciji. Potonula je pred Ortonom (Italija) 1945.

Poseban dio priče školski su brodovi na kojima su učenici imali praktičnu nastavu još od 19. stoljeća. Zanimljiv je podatak da je Bakar bio prvi grad u Austro-Ugarskoj monarhiji i prvi grad u Sredozemlju koji je već u 19. stoljeću, 1894. godine dobio školski brod 'Margitu'.
Novi školski brod 'Vila Velebita', izgrađen je 1908. u Kielu, Njemačka, za Nautičku školu u Bakru, a plovio je Jadranom i Sredozemljem. (U nekim dokumentima se može naći da je 'Vila Velebita' porinuta 1896. pod nazivom 'Dalmata'.)
Ovi brodovi svakako prethode tradiciji JRM.


Školski brod 'Vila Velebita', bark-škuna sagrađena u brodogradilištu Howaldswerke u Kielu, bila je legendarni školski brod, na kojem je mnogo klasa pomoraca stjecalo svoja prva pomorska iskustva. Do gradnje 'Jadrana' povremeno je služila i kao školski brod Ratne mornarice. 'Vila Velebita' bila je brod od 259 tona nosivosti, duljine 35.75 metara. Snast mu je bila standardna snast bark-škunera s križnim jedrima na pramčanom jarbolu, šošnim i vršnim jedrom na krmenom jarbolu, prečkama na kosniku i letnim jedrima između jarbola. S dobrim vjetrom i sa svih trinaest razvijenih jedara (700 m2) mogao je postići brzinu do 13 čvorova. S parnim strojem od 225 kW (300 KS, potrošnja ugljena je iznosila 0.72 kg/KS/sat) mogao je ploviti brzinom od 7 čvorova.

Da zokružim ovih nekoliko starih fotografija, ovdje je i P-801 Tara (ex-Nebojša):

P-822 Junak  je izgrađena 1969. u Brodogradilištu specijalnih objekata, Split.
Rashodovana je i razrezana 1997. u MTRZ u Tivtu.
 
 

P-823 Uskok je izgrađena 1970. u Brodogradilištu specijalnih objekata, Split.
Rashodovana je 1999., a izrezana je 2007. u Izmiru, Turska, kao sekundarna sirovina.

 
 
P-831 'Sava' bila je napadna podmornica klase Sava. Izgrađena je 1978. u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu.
 

P-832 'Drava' bila je napadna podmornica klase Sava. Izgrađena je 1980. u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu.
 
 

Podmorničarstvo na istočnoj obali Jadrana
 

(source: paluba)
 
[You must be registered and logged in to see this link.]

Turistička atrakcija: Obilazak podmornice "Heroj" u Tivtu:

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

SveJug (citat):

Turistička atrakcija: Obilazak podmornice "Heroj" u Tivtu

 
Pun pogodak s podmornicom Heroj, to će biti zaista turistička atrakcija, ali ne samo to.
Mislim da će mnogo domaćih putnika namjernika zaviriti unutra, a i onih iz susjedstva.
Prvi ja, čim me put nanese u Boku.
 
Tužno je za vidjeti ovu podmornicu Sava ovako kako leži na žalu u Turskoj. Podsjeća na lešinu kita koju je more nanijelo, pa sad razni lešinari čupaju komade. Tako mi izgleda na onoj slici. Kao da nije u prostoru rezališta, već svatko tko prođe uzme dio.
Bilo je nekih čudnih priča u vezi prodaje podmornice P-831 Sava u staro željezo. Navodno prije odlaska u Tursku s nje nije bila skinuta sva druga oprema koja nije staro željezo, tj. kod kuće nije bila raspremljena kako treba, prema propisima. Kažu da je još bilo opreme čija je pojedinačna vrijednost bila veća nego cijena koja je dobijena za cijelu podmornicu skupa sa svime?
Pa je neka komisija Mornarice VCG išla kontrolirati kako je rezanje u Turskoj obavljeno. Prema slikama se vidi kako. Malo čudno. Ako je u Tivtu skinuto sve što je trebalo skinuti, nisu trebali ni ići gledati što je dalje bilo, ako je riječ samo o sekundarnoj sirovini - starom željezu.
A da se ne postavlja pitanje zašto P-831 nije komplet raspremljena i izrezana u Tivtu, kao i neke druge podmornice, npr. P-832 Drava, njena blizankinja.

Ispaljivanje torpeda iz podmornice:
 
(paluba info)

Max Blitz (citat):

SveJug (citat):

Turistička atrakcija: Obilazak podmornice "Heroj" u Tivtu

 
Pun pogodak s podmornicom Heroj, to će biti zaista turistička atrakcija, ali ne samo to.
Mislim da će mnogo domaćih putnika namjernika zaviriti unutra, a i onih iz susjedstva.
Prvi ja, čim me put nanese u Boku.

Ja cu, boze zdravlja, to uraditi u Julu/Avgustu.

Planiram uskoro jedan obilazak pa ćete imati fotoreportažu.

Stazio (citat):

Planiram uskoro jedan obilazak pa ćete imati fotoreportažu.

Da racunamo na turistickog vodica?

Brodogradilište specijalnih objekata (BSO) je dioničko društvo u vlasništvu brodogradilišta Brodosplit. Bavi se projektiranjem, gradnjom, opremanjem i obnavljanjem kako civilnih, tako i vojnih plovnih jedinica.
Ima više desetljeća iskustva u gradnji sofisticiranih vojnih brodova, podmornica i specijalnih vojnih plovila.
 
 
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
U ovoj proizvodnoj hali u nastali brojni brodovi i podmornice JRM.