Brodovi i podmornice Jugoslavenske ratne mornarice

Evo što o deplasmanu i poludeplasmanu kaže literatura, a naš ČMP po svemu sudeći ima poludeplasmasko dno, ne potpuno ravno, koliko sam zaključio. Imali smo ovakvo plovilo u jedinici, ali se zaista ne mogu sjetiti svih detalja.

Definicija:
1. Deplasmanski brod je plovilo kojemu je dno od pramca do krme stalno zaobljeno i nema neke ravne površine (podvodni dio). U stvarnosti ga vidimo kako sporo plovi i ispred sebe gura more. Moderna deplasmanska dna imaju jedrilice (plove, a ne guraju more).
2. Gliserska dna su ravna oštro završenog zadnjeg kraja konstruirana za glisiranje - brzu vožnju površinom vode. Ova dna mogu biti više ili manje u slovo"V" (duboki i plitki) . Što je dublji V plovilo je dublje uronjeno u more te stabilnije na njihanje i udobnije u plovidbi - glisiranju.
3. Poludeplasmanac je neki križanac koji s jakim motorom može preći u glisiranje, ali mu je većinska namjena plovidba 'podgliserskim brzinama'.

Na jednom drugom mjestu se kaže zaključak:
Nije duboki V isto kao deplasmansko dno, baš suprotno, možemo reći da su to dva osnovna trupa u brodogradnji, a poludeplasmanski trup je izvedenica ta obadva trupa.
Laički, deplasmansko dno - bačvastog oblika dobre stabilnost, ali malih brzina. Uglavnom je brzina jednaka dužini vodene linije (10m = cca 10NM) bez obzira koje jačine bio motor. Recimo za 10 metarsko plovilo bilo bi dosta 50KS da postigne konačnu brzinu - nema glisiranja.
Glisersko dno ili duboki V je dno V-oblika pod kutem od 14-24 stupnja postiže velike brzine, nestabilnije u stajanju, najštedljiviji trup kad se izračuna koliko se sa litrom goriva prijeđe milja.
Poludeplasmansko dno - mogli bi reći izmišljotina da bi deplasmansko dno zadržalo kakvu takvu stabilnost, a dobilo na brzini - potrebni puno jači motori da bi plovilo izglisiralo.

1. Deplasmanski režim plovidbe, težina 'leži' na uzgonu (Arhimed). Brod plovi zbog uzgona ostvarenog uronjenim dijelom trupa.
2. Gliserski režim plovidbe, tezina 'leži' na hidrodinamičkim silama.
3. Poludeplasmanski režim plovidbe, dijelom uzgonom (deplasmanom) te hidrodinamički 'podržan' trup.

Postoji jedna važna konstanta koja se određuje kao Froudeov broj:
Froudeov broj u mehanici fluida opisuje pojavu nastanka hidrauličkog skoka, koji se javlja pri prijelazu nadkritičnog u podkritično strujanje. Hidraulički skok nastaje kada je Fr ~ 1. Hidraulički je skok uglavnom turbulentan, posebno u dvije dimenzije, ali to nije nužno ispunjeno. Fr je nazvan po Williamu Froudeu.
Froudeovim brojem se određuje otpor kretanju nekog objekta kroz vodu, a služi nam za usporedbu plovila različitih veličina i glasi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

gdje je: V – brzina strujanja, i c - brzina širenja vodenih valova. Što je veći Froudeov broj, to je veći otpor kretanja plovila kroz vodu.

Za plovilo se Froudeov broj određuje kao:

[You must be registered and logged in to see this image.]

gdje je: V – brzina plovila, g – ubrzanje sile teže i L – duljina vodene linije broda. To je vrlo važna karakteristika plovila, čime se određuje njegov otpor kretanju i djelovanju valova. Prema Froudeovom broju plovila se dijele na:

deplasmanske – Fr < 1
poludeplasmanske – 1 < Fr < 3
glisirajuće – Fr > 3

O ovome bi se moglo još nadugo i naširoko, a brojna plovila su križanci izvedeni da zadovolje razne režime plovidbe na optimalan način.
Izvori: drugi forumi, članci, wiki....

Vidim truda ti ne manjka imaš plus napravio si ono što sam i sam mislio ali eto preduhitrio si me tako da ti drugi plus ne mogu dati .
Doista se nisam povodio za nekom literaturom nego sam jednostavno uočio da mi na toj slici nešto ne štima u odnosu na napisane karakteristike.
Jednostavno volim brodove,nautiku i sve vezano za more!
Max

A čuj, svi znamo ponešto o svemu. Više ili manje otprilike.
Volim posegnut za literaturom, tko bi znao sve napamet, zaboravi se školsko znanje.
Hvala za plus!

Imao sam polemiku sa sada već baniranim članom Splićom gdje je naveo da se i podmornice djele na deplasmane i poludeplasmane(ni to nikako da povežem) inzistirao sam da mi objasni u čemu je razlika ali nažalost nisam dočekao.

Podmornice sam u JRM samo vido, a bio sam samo u onoj u Tehničkom muzeju u Zagrebu, nažalost.
Za ovo što si pitao treba pogledati malo ozbiljnije po literaturi.
Poludeplasman kod podmornica je na prvu ruku nešto vrlo upitno, i moglo bi biti riječi o njemu samo pri površinskoj vožnji.

Poslije 1945. u porušenim su brodogradilištima u Puli i Rijeci nađeni neki brodovi koje se isplatilo dovršiti ili popraviti. Među njima bile su i dvije talijanske podmornice, pronađene u Puli i obnovljene u Uljaniku. Veća podmornica 'Nautilo', klase Flutto, postala je jugoslavenska Sava (P-802) a džepna podmornica CB-20 nazvana je Mališan (P-901). Zajedno s podmornicom Tara (P-801; bivša Nebojša, koja se vratila iz izbjeglištva, činile su osnovu podmorničke flotile Jugoslavenske ratne mornarice i omogućile školovanje novih posada. U doba dok se nova Jugoslavija nalazila u procjepu između Istoka i Zapada, a novčana sredstva bila skromna, nije se moglo nabavljati podmornice u inozemstvu. Stoga su građene u domaćim brodogradilištima pomoću znanja i iskustva stečenog pri obnovi dvije talijanske jedinice. U arhivu riječkog 3. maja, bivšeg 'Cantiere Navale del Quarnaro', odnosno 'Ganz-Danubiusa', pronađeni su nacrti za talijanske podmornice klase Sirena, koji su poslužili kao temelj za dvije podmornice projekta B-81, sagrađene u Puli, P-811 Sutjeska i P-812 Neretva.


U obnovi i projektiranju podmornica sudjelovali su suradnici Brodoprojekta iz Rijeke i Brodarskog instituta iz Zagreba. Uskoro po dovršenju klase Sutjeska planirana je nova klasa, koju je trebalo graditi prema vlastitom projektu. Podmornička brodogradnja je iz 'ugrožene' Pule (preblizu granici s Italijom) preseljena u Split, gdje je u okviru Brodosplita osnovano Brodogradilište specijalnih objekata (BSO). Istodobno s gradnjom podmornica školovane su i njihove posade, koje su sudjelovale u gradnji i opremanju, kako bi ih po dovršenju što bolje poznavale. Prva jedinica Projekta B-71 nazvana je Heroj (P-821), a slijedile su Junak (P-822) i Uskok (P-823). Uveden je novi elektromotorni pogon, a u gradnju podmornica uključene su brojne tvrtke u Hrvatskoj i Sloveniji (Rade Končar u Zagrebu, Tvornica hidrauličnih strojeva u Trsteniku, Vulkan u Rijeci, Strojar u Pušćoj Bistri, Đuro Đaković u Slavonskom Brodu, rudnik olova u Mežicama).
Dovršenjem te klase dokazano je kako se na našoj obali mogu graditi najsloženiji tehnički objekti poput podmornica, a uskoro su slijedile i dvije poboljšane jedinice Projekta B-72, Sava/P-831 i Drava/P-832, koje su trebale zamijeniti Sutjesku i Neretvu. Novost je bila izrada lakog trupa i zapovjednog mosta od stakloplastike, a čvrsti trup i toranj i dalje su bili od čelika. Podmornice Projekta B-72 trebao je slijediti Projekt B-73, naoružan protubrodskim vođenim projektilima, ali se ni na Istoku ni na Zapadu nije moglo nabaviti odgovarajuće projektile, te je gradnja odgođena i poslije ukinuta u korist džepnih podmornica klase Una i diverzantskih ronilica tipa R-1, R-2 i R-2M (20).
Džepne podmornice Projekta B-91 ili klase Una mogle su polagati mine pred protivničkim pomorskim uporištima ili služiti za prijevoz podvodnih diverzanata i njihovih ronilica tipa R-1.

flexi (citat):

Podmornica "Heroj" u bivšem Arsenalu u Tivtu

Tog 21.8. 1967.g. u Splitu bilo je vrlo svečano – mnoštvo radnika splitskog brodogradilišta okupilo se na obali ispred velike hale posebnog dijela splitskog škvera – BSO (Brodogradilišta specijalnih objekata). U unutrašnjosti te hale u protekle dvije i pol godine postupno je građeno čudo - najnovija dizel-električna podmornica projektantske oznake B-71, prva potpuno samostalno razvijena, konstruirana i izgrađena jugoslavenska podmornica.

U sljedeće skoro 23 godine aktivne službe prije nego što je zauvijek izvučena iz mora na obalu 1991.g.odine u Tivtu, podmornica 'Heroj' je imala ukupno 726 plovidbenih dana, čak 910 ronjenja i prešla je ukupno 46.659 nautičkih milja, što je ekvivalent plovidbi dva puta oko zemaljske kugle. Najviše eksploatirana jugoslavenska podmornica tokom ta dva desetljeća obavila je ogroman broj zadataka.

Naime, podmornice su zbog svoje osnovne karakteristike – teškog otkrivanja - izuzetno pogodne za povjerljive misije prikupljanja obavještajnih podataka pri čemu nerijetko zalaze i u teritorijalno more drugih država. Jedan zadatak koji je 'Heroj' izvršio, članovi njegove nekadašnje posade danas ipak sa neskrivenim ponosom priznaju – u travnju 1974.g. ova podmornica je u području Monte Gargana, na samoj ivici teritorijalnih voda Italije, na izviđačkom zadatku sačekala i djelimično pratila brodove Šeste flote američke Ratne mornarice koji su plovili ka sjevernom Jadranu radi održavanja vježbe sa brodovima RM Italije. Američki ratni brodovi – nosač aviona, krstarice, razarači i ostalo, tom su prilikom bukvalno prešli preko zaronjene jugoslavenske podmornice koja je u tišini pod vodom snimala šumove njihovih propelera, ni ne otkrivši prisutnost 'Heroja' u dubinama Jadrana.

Skraćeno sa:
[You must be registered and logged in to see this link.]

Od dvije podmornice klase 'Sava', koje su projektirane sa kraja sedamdesetih godina ostala je samo ova po kojoj je klasa od svega dvije izgrađene podmornice tog tipa i dobila ime. Druga njena sestra P-832 'Drava' je već okončala svoj život kao u turskom Izmiru. Ista sudbina po svoj prilici čeka i P-831.
 
Podmornice klase 'Sava' su projektirane za napade na površinske brodove, borbu protiv neprijatelskih podmornica, postavljanje minskih polja ali i za specijalna djelovanja u akvatoriju Jadranskog mora kao transporteri za prijevoz manjih grupa diverzanata u dubinu neprijateljskih položaja. Podmornice su bile naoružane torpedima 536 mm, koja su ispaljivana iz šest torpednih cijevi na pramcu.
 


Stazio će nam reći nalazi li se podmornica trenutno još uopće u Bokokotorskom zaljevu ili je otišla.....

P-831 je raspremljena u skladu sa propisima, za što postoji kompletna dokumentacija (Osnovna brodska knjiga, naređenja, izvještaji i dr.). Na podmornici su jedino ostale torpedne cijevi koje su dio čvrstog trupa podmornice, te je nemoguće izvršiti njihovu demontažu bez rezanja čvrstog trupa.

S obzirom da se u Crnoj Gori nijesu mogli obezbijediti kapaciteti za rezanje podmornice, Ministarstvo odbrane je dalo saglasnost da se ista otegli u brodogradilište u Izmir, u Turskoj, i tamo izreže. Stručna ekipa, na čelu sa glavnim inspektorom Ministarstva odbrane, je u periodu od 10 – 12.06.2010. godine, boravila u navedenom brodogradilištu i konstatovala da je podmornica, uključujući i torpedne cijevi, izrezana i pretvorena u sekundarnu sirovinu.

Uhh Max dobro štivo!

Max, svaka čast na trudu, obuhvatio si sve tri serije velikih podmornica JRM.
Sve podmornice, izuzev one izložene u Tivtu, su raspremljene i prodate za scrap.
Male podmornice klase "Una" su podjeljene ex YU republikama da budu muzejski eksponati.
Danas Slovenija, Hrvatska i Crna Gora više nemaju podmornice u svojim mornaricama, tako se gasi duga tradicija podmorničarstva na ovom dijelu Jadrana.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U doba dok su u SFRJ stvarane prve podmornice, samo je nekoliko pomorskih država gradilo podmornice, poput SAD-a, Velike Britanije, Sovjetskog Saveza, Francuske, Italije, Njemačke, Japana, Danske, Nizozemske i Švedske. Zahvaljujući višku ratnog tvariva poslije Drugog svjetskog rata, posebice u SAD-u, te stvaranju novih saveza i traženju saveznika, niz manjih država je također uspio nabaviti podmornice "iz druge ruke", te počeo u licenci graditi podmornice. Tako se "klubu graditelja podmornica" tijekom 1970-ih i 1980-ih godina priključuju Kina, Indija, Argentina, Brazil, Grčka i Turska, uskoro slijede Australija i Tajvan, dok druge države kupuju podmornice u razvijenijim industrijskim zemljama kako bi uštedjele troškove razvoja i izbjegle razdoblje pokušaja i pogrešaka. Neke države prestaju graditi podmornice jer im se uz brzi razvoj tehnike i tehnologije gradnja malih serija više ne isplati, dok druge kupuju licence ili projekte za gradnju, te ih prilagođuju svojim potrebama.
 
 
Zanimljivo je kako bivša Jugoslavija nije uspjela izvesti ni jednu klasičnu podmornicu svojim tadašnjim partnerima u okviru Pokreta nesvrstanih, premda su za neke od njih mogle biti zanimljive. Tako je gradnja podmornica u SFRJ isto bila ograničena na vlastite potrebe, što je znatno poskupljivalo gradnju.
Postavlja se pitanje zašto Hrvatska i Crna Gora danas više ne grade podmornice. Razlozi su višestruki: Hrvatska za razliku od bivše SFRJ (navodno) nema vanjskih neprijatelja, a u sastavu NATO-a podmornice joj nisu ni potrebne, jer će je veći saveznici (koji raspolažu podmornicama) moći obraniti. No znamo da ti savezi sporo reagiraju, te kako je često bolje osloniti se na vlastite snage nego tražiti i zatim dugo ili uzaludno čekati pomoć. Pitanje je i što činiti ako neki veći ili manji službeni saveznik želi prisvojiti dio hrvatskog mora ili obale? Također je poznato kako su 1999. godine mornarice NATO-a tijekom napada na bivšu SR Jugoslaviju bile vrlo zabrinute, dok se nije otkrilo kako je većina bivših jugoslavenskih podmornica izvan uporabe. Već je samo njhovo postojanje ograničavalo nesmetano djelovanje velikih flota, što bi mogla biti dobra pouka za političare i stratege.
 
 
Drugi razlog je, naravno, financiranje: danas je lakše i jeftinije nabaviti novu ili rabljenu podmornicu na otvorenom tržištu, nego je sam graditi. Kako ne postoje bivši klijenti ni kupci koji bi mogli sufinancirati gradnju, a svjetska konkurencija na tom uskom tržištu je velika i borba za kupce vrlo oštra, troškovi bi sigurno nadmašili korisnost.
Treći razlog je smanjena baza potrebna za gradnju podmornica. Bivša Jugoslavija raspolagala je s više potrebnih tvariva i industrijskih pogona koji su sudjelovali u gradnji podmornica, a danas su izvan hrvatskih granica. Nabavka izvana ili gradnja od nule bi ponovno višestruko poskupili razvoj.
Četvrti je razlog najtužniji: poslije skoro 20-godišnjeg prekida projektiranja i gradnje podmornica Hrvatska više nema uvježbanih timova koji bi mogli nastaviti radom, nego bi sve trebalo počinjati iznova. Iskusni projektanti i brodograditelji podmornica već su u mirovini, drugi su otišli na bolja ili bolje plaćena radna mjesta. Brodogradnja stagnira u cijelom svijetu, te je pogodila i Hrvatsku. Gradnja podmornica sigurno još niz godina ne bi bila isplativa, te bi stvarala više gubitaka nego koristi, ali je šteta što jedina raspoloživa podmornica nije ostala u službi, jer bi se njenom obnovom i eksploatacijom moglo barem obučavati stručnjake i održavati tradiciju. Sve navedeno vrijedi i za Crnu Goru. Slovenija, istina, nema puno mora za podmorničarstvo, ali značajan udio u oficirskom kadru podmorničara JRM su činili Slovenci. Oni također svoje znanje i iskustvo nemaju kome prenijeti.

Baš me zanima debljina oplate tih podmornica?

purger (citat):

Baš me zanima debljina oplate tih podmornica?

Da to je zanimljivo pitanje. Mora izdržati pritisak a ne smije previše opteretiti konstrukciju.

S obzirom da nisu konstruirane za neke urnebesne dubine baš me zanima,a koliko vidim u tehničkim podacima nema tog podatka.

purger (citat):

Baš me zanima debljina oplate tih podmornica?

Umjesto odgovora, prenijet ću dio iz literature, sve je jako lijepo objašnjeno, i nije zamorno i predugo.

Podjela podmornica po konstrukciji

Mogućnost plovidbe pod vodom i na površini određuje konstrukciju podmornica koja je različita od površinskih brodova. Trup podmornice sastoji se od dva dijela. Nepropusni dio konstrukcije, koji je izložen tlaku okolne vode, naziva se čvrstim trupom. Dio trupa podmornice, koji je spojen s okolnom vodom i nije izložen tlaku, naziva se lakim trupom. U čvrstome trupu je oprema i posada. Laki trup uglavnom sadržava glavne balastne tankove i tankove za gorivo. Prema konstruktivnom rješenju sprege čvrstog i lakog trupa podmornice se dijele na:
Jednotrupne podmornice, u kojih je srednji, cilindrični dio čvrstog trupa ujedno vanjski trup. Pramčani i krmeni završeci lake su konstrukcije, nadovezuju se na čvrsti trup i daju čvrstome trupu podmornice povoljniji hidrodinamički oblik a služe kao glavni balastni tankovi. Na oblik pramca podmornice utječu smještaj i funkcija hidroakustičkog uređaja i torpednih aparata. Danas se najviše grade jednotrupne podmornice koje imaju dobre pomoračke karakteristike za podvodnu plovidbu.
Dvotrupne podmornice, u kojih je čvrsti trup potpuno okružen lakim trupom. U međuprostoru smješteni su glavni balastni tankovi i tankovi za gorivo. Tankovi su odijeljeni poprečnim pregradama. Dvotrupne podmornice imaju bolja pomoračka svojstva u površinskoj plovidbi i prevladale su kad je podmornica bila ronilica koja je plovila na površini a tek po potrebi zaronjavala.
Višetrupne podmornice, u kojih je čvrsti trup sastavljen od tri čvrsta cilindra manjeg promjera, međusobno spojena prolazima radi komuniciranja i obložena lakim trupom. Takav tip podmornice izgradili su Nizozemci i nije prihvaćen u drugim ratnim mornaricama. Željela se postići posebna čvrstoća tako da se smanji promjer cilindra uz upotrebu običnih brodograđevnih čelika.
Mješovite podmornice, su u kojih je dio glavnih balastnih tankova i tankova za gorivo smiješten u dijelu lake konstrukcije po čitavoj dužini, ali ne po cijelome poprečnome presjeku. Željelo se u malih podmornica osigurati više prostora u čvrstome trupu za smještaj opreme i dati im bolja pomoračka svojstva u površinskoj plovidbi.
Klasična podjela podmornica po konstrukciji danas je prevladana. Najsuvremenije nuklearne podmornice u SAD imaju na pramčanome i krmenome dijelu cilindričnog dijela trupa smanjen promjer čvrstog trupa; njega po cijelom opsegu okružuju prstenasti tankovi balasta. U francuske dizel električne podmornice Agosta regleri se nalaze na ograničenoj dužini, između unutarnjeg čvrstog trupa i vanjskog trupa i čvrsto su izvedeni.
Svim konstrukcijama podmornica jedno je i zajedničko: unutar čvrstog trupa imaju veći ili maji broj nepropusnih i lakih pregrada, čvrste i lake tankove te, u velikih podmornica, palubama odijeljene prostore po visini. Podmornice imaju veće ili manje palubno nadgrađe i most, smjerna i horizontalna kormila i stabilizatore. I ovdje postoje različita rješenja. Usporedno sa sve većom eksploatacijom podmornica u podvodnoj plovidbi, smanjuje se ili isčezava dio nadgrađa. Ipak, u svih ostaje na gornjem dijelu trupa most a na donjem kobilica.

Dubina ronjena suvremenih podmornica doseže više od 400m. Promjer trupa u najvećih raketnih podmornica prešao je 10m. Težina konstrukcije čvrstog trupa nesmije preći 10 do 20% od ukupne težine podmornice. Tako strogi zahtjevi mogu biti ispunjeni upotrebom posebnog čelika koji ima ove odlike: visoku granicu razvlačenja i modul elastičnosti, dobra plastična svojstva, visoku žilavost i otpornost na zamor, dobru zavarivost, mehaničku obradivost na hladno i otpornost na koroziju. Danas se upotrebljavaju niskolegirani čelici, termički obrađeni. U svijetu je najpoznatiji američki čelik HY-80. Ta vrsta čelika zavaruje se uz zagrijavanje okolnih područja spoja na 150 do 200°C. Jugoslavija je proizvela sličan čelik pod imenom nionicral. Nijemci su za izgradnju svojih obalnih podmornica razvili amagnetski čelik s kojim su u početnoj fazi imali mnogo teškoća zbog jače korozije. Istražuju se i druge legure koje bi, uz relativno visoku granicu razvlačenja, imale manju specifičnu težinu te bile amagnetične i postojane na koroziju. Najviše se računa na titanove i aluminijske legure, zatim na posebne vrste ojačanog poliestera i stakla. Svi ti napori usmjereni su na to da se postigne potrebna čvrstoća konstrukcije koja bi bila što lakša. Debljina oplate čvrstog trupa danas se kreće od 18-30mm, a lokalno i više od 40mm. Veće debljine znatno bi otežale konstrukciju i još više komplicirale tehnologiju spajanja zavarivanjem. Zato prodiranje u sve veće morske dubine pronalazak i razvoj građevnog materijala za izradu prikladne konstrukcije čvrstog trupa podmornice.

Preuzeto iz: Jure J. Zaninović: "Podmornica - ratni brod XX stoljeća". Vojnoizdavački zavod, 1978. Beograd

Naravno knjiga je dijelom zastarjela iz današnje perspektive, ali pričamo o podmornicama iz doba JRM, zar ne....

Još općenito o podmornicama, naše nismo baš precizno klasificirali, barem ne još na ovoj temi:

Podmornice se dijele prema vrsti pogona, deplasmanu, naoružanju i namjeni. Prema vrsti pogona dijele se na diesel-električne (klasične) i nuklearne (atomske). Prema naoružanju i namjeni podmornice se dijele na torpedno-minske, torpedno-minsko-raketne, raketne, protupodmorničke (lovci podmornica) i specijalne (izviđačke, diverzantske, transportne, opskrbne i istraživačke).
Prema zadacima koje izvršavaju dijele se na napadne i patrolne. Najveći broj podmornica se svrstava u napadne, naoružane taktičkim raketama, napadne podmornice na klasični pogon, podmornice nosače strategijskih raketa s nuklearnim pogonom, napadne podmornice na nuklearni pogon i naoružane taktičkim raketama.
Kod diesel-električnih podmornica, diesel-električni pogon se koristi za površinsku i šnorkel vožnju, a elektromotorni pogon za podvodnu vožnju.
Šnorkel vožnja je kada podmornica plovi-roni pod vodom na dubini sa koje može na površinu izbaciti šnorkel i periskop. Šnorkel je u stvari cijev kroz koju podmornica uzima zrak neophodan za rad diesel-motora, a podmornica ne mora izranjati na površinu mora.
Dubina ronjenja podmornice zavisi od čvrstoće i izdržljivosti čvrstog trupa na hidrostatički pritisak. U podmorničarstvu postoje: radna, granična i računska dubina ronjenja. Radna dubina diesel-električnih podmornica se najčešće kreće od 200 m do 300 m, a kod nuklearnih podmornica do 600 metara (podmornica ALFA se može spustiti do 700 m dubine i praktično biti izvan domašaja većine neprijateljskih izviđačkih sustava i protupodmorničkog oružja). Neke podmornice mogu zaroniti i na 1000 m dubine. Trup tih podmornica je građen od titana. Razvoj podmornica teži povećanju dubine ronjenja, a ratne mornarice vezane za uska i plitka mora mogu koristiti male i džepne podmornice za obranu svog morskog prostora.

Autonomnost nuklearnih podmornica nadilazi psihofizičke mogućnosti posade. Ona se mjeri mjesecima, a posade se smjenjuju svaka tri mjeseca. Autonomnost diesel-električnih podmornica se kreće od 40 - 90 dana, zavisno od zaliha goriva. Povećanje autonomnosti pod vodom postiže se povećanjem kapaciteta akumulatorskih baterija, kvalitetnijom izmjenom zraka i boljom mikrokilmom. Daljina plovljenja i akcijski radijus nuklearnih podmornica kreće se i do 200.000 milja, pa one mogu djelovati na svim morima i oceanima svijeta. Maksimalna daljina plovljenja diesel-električnih podmornica dostiže do 15.000 milja u kombiniranoj vožnji, dok male podmornice dostižu daljine od 2000 - 4000 milja.
Tajnost djelovanja je osnovna taktička osobina podmornica i ostvaruje se vožnjom pod vodom, opremanjem suvremenim detekcijskim sustavima i sredstvima za praćenje hidroloških uvjeta u području plovidbe postizanjem što nižeg nivoa šumnosti i smanjenjem ostalih fizičkih polja (magnetskog, električnog, radioaktivnog, toplotnog i ostalih). Sve ove osobine omogućuju podmornicama prodor u dubinu protivnikove obrane, narušavanje prevlasti protivnika u zonama djelovanja, vezivanje njegovih znatnih proupodmorničkih snaga i nanošenje iznenadnih udara po ciljevima na vodi, u vodi i na kopnu.
Ne očekuje se povećanje broja podmornica u budućnosti, a zadržat će se nuklearne i diesel-električne podmornice. Novi pogon tipa AIP (zračnonezavisna propulzija) će diesel-električnim podmornicama značajno povećati operativnost (omogućiti podmornici dugotrajniju podvodnu vožnju bez potrebe da zbog punjenja baterija podmornica izlazi na površinu) i smanjiti akustičko polje podmornice tj. njenu šumnost. Podmornice sa AIP sistemom moći će boraviti u podvodnoj vožnji od 10 do 15 dana vozeći malim brzinama od 3 čv do 8 čv. Na sustavima zračnonezavisne propulzije radi za sada šest zemalja, mada je još nekoliko zemalja zainteresirano za proizvodnju ovih sustava po dobijanju licence za proizvodnju. Za sada najuspješniji sustav AIP ima ratna mornarica Švedske koji proizvodi tvrtka 'Kockums'.
Nove startegijske i napadne podmornice grade se i dalje da bi zamjenjivale zastarjele podmornice. Tako su Sjedinjene Američke Države odmah nakon početka gradnje prve podmornice tipa SEA WOLF započele projektiranje novog tipa napadne nuklearne podmornice deplasmana oko 6000 tona i proračunske cijene gradnje od oko 1.8 milijardi dolara.


Ovo je malo off topic teme, ali smatram da je korisno da bude ovdje.

Max ti si putujuća enciklopedija!
Svaka čast na trudu i moram priznat da sam u debljini pogriješio za pola.

opisi nam patrolne brodove klase 501,502 koji su bili u upotrebi 1971 kada sam dosao u JRM.

Dobro dosao na forum *mornar71*. Mogao bi za pocetak da nam se predstavis - gde si sluzio vojni rok i t.sl.

Opisi nam patrolni brod klase 501.

mornar71 (citat):

Opisi nam patrolni brod klase 501.

Pokušaj prolistati dvije teme koje su se bavile svim brodovima JRM pa onda upitaj.

Hvala na prijemu.1971god mornar na Muzilu,a zatim KKodeljenja naKatarini.Izveo 37 klasu mornara na Muzilu.1972 otplovio uDonji Seget.U dusi Jos uvek mornar iako nisam bio na brodu.

mornar71 (citat):

Hvala na prijemu. 1971god mornar na Muzilu,a zatim KKodeljenja naKatarini.Izveo 37 klasu mornara na Muzilu.1972 otplovio uDonji Seget.U dusi Jos uvek mornar iako nisam bio na brodu.

Fino je vidjeti stare morske vukove s nama.Nadam se da će biti i nekih lijepih doživljaja.501 je bar mislim opisan.Ako ga niste našli ipak će ga netko već postaviti i objasniti kao i ostale do sada.

Pozdrav mornar71, dobro došao.

Patrolni brodovi klase 501 - Kraljevica.
U periodu od 1951 -'53 izgrađena je prva serija ovih brodova sa oznakama od 501 do 508.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nisam u potpunosti siguran ali postoji podatak da je "501" 1983. godine potopljen na ulasku u Boku a "502" sedamdesetih prodat Bangladešu zajedno sa "505". Ovaj na slici je služio do 1974. Jedan je završio u Etiopiji (507), uglavnom, svi su povučeni iz upotrebe u JRM prije 1975.

Patrolni brodovi (PBR)
 
PBR su građeni od sredine 50-tih godina do početka 60-tih godina prošlog stoljeća u Kraljevici.
Klasa ČO1/A i B
Prvi brod u klasi bio je PBR 501, a posljednji PBR 524. Osnovna namjena bila im je proupodmornička borba, a imali su pretežno američko naoružanje: topove 76 i Bofors 40 mm L60, ježeve za izbacivanje dubinskih bombi, klizače dubinskih bombi i bočne bacače dubinskih bombi.
Od elektroničke opreme imali su Decca 45 radare i američke podvodne električne locatore (PEL) SQL.
Također je postojao Sperry-jev ploter uvezan sa žiroskopom. Pokretali su ih dva MAN-ova pogonska stroja na prekret.
Tijekom službe su prešli različite faze modernizacije.
Kao posljednji brodovi u RM ostali su 519 (novogradnja 340), 520 (novogradnja 341), 521 (novogradnja 342) i 524 (novogradnja 346), ali tada naoružani sa 2 topa Bofors (pramčani 40 mm L70 i krmeni 40mm L60), 4 jednocijevna topa 20 mm, 4 RBU 1200 bacača dubinskih bombi, klizača i bočna bacača dubinskih bombi.
PEL SQL je kasnije zamjenjen sa norveških PEL-om firme Simrad, a radar sa Decca 1226.
Pogon se nije mijenjao.
 
 
 
Početkom 80-tih je na PBR 521 instaliran top 4x20 mm umjesto Boforsa 40 mm L60.
Postojali su planovi za ugradnji ppd torpeda američkog porijekla, koji se nikada nije ostvario.
 
Vrhunac razvoja su veći i snažno naoružani PBR tipa 551 (Novogradnja 346 PBR 551 'Mornar' i novogradnja 347 PBR 552 'Borac'), klasa ČO2/1.
Imali su snažnije artiljerijsko naoružanje koje se sastojalo od: 2 topa 76 mm, 2 Boforsa 40 mm L60 i nekoliko jednocijevnih topova 20 mm Oerlikon. U svijetu ih klasificiraju kao protupodmorničke korvete. Od protupodmorničkog naoružanja imali su istu opremu kao i manji patrolci. Nakon rekonstrukcije dobili su dva moderna topa Bofors 40 mm L70 i 4 sovjetska raketna bacača dubinskih bombi RBU 1200, te 4 jednocijevna topa 20 mm. Ugrađena su tri MAN-ova porivna stroja, ali sa kopčom.
: paluba, brodovi.me

Max,Stazio vaša dva posta doslovno sam progutao!
Plusevi za obojcu!

PBR-551 'Mornar'

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tehničke karakteristike:
Deplasman: 430 t
Duljina: 53,30 m
Širina: 6,90 m
Pogon: 4 diesel x 3240 HP, 2 elise
Autonomija: 3000 nm i 18 dana
Posada: 60
Naoružanje: 2x76 mm, 2x40 mm, 4x20mm, 1 RBU 1200
Senzorski uređaji: Radar Decca, Sonar: Tamir 2

PBR-552 'Borac'

Da ne zaboravimo i ovoga:

PBR 581 "Udarnik"

[You must be registered and logged in to see this image.]

PBR-581 'Udarnik' je patrolni brod tipa 'Le Fougeux', izgrađen u Francuskoj 1956. godine za potrebe Jugoslavenske Ratne Mornarice u sklopu off-shore programa vojne pomoći Jugoslaviji. Brod je bio u sastavu 38. diviziona patrolnih brodova, matična luka Lora, Split.

Prvi brod u ovoj klasi (PCE-1610 'Le Fougueux'), inače predan francuskoj RM 21.06.1955, jedini je preživjeli primjerak ove klase brodova, i postao je brod-muzej u malom nizozemskom gradiću Dordrecht u blizini Rotterdama.
'Udarnik' je bio peta postavljena kobilica (inicijalna oznaka PCE-1615). Brod je JRM isporučen u siječnju 1956.g. Potopljen je raketom brod-brod P-15 na vojnoj vježbi 1988.g. Namjenjen je bio za PNKBO (protunuklearno, protukemijsko i protubiološko osiguranje), zato nije imao 'prozora'.

Citat :

Tehničke karakteristike:
Deplasman: 430 t
Duljina: 53,30 m
Širina: 6,90 m
Pogon: 4 diesel x 3240 HP, 2 elise
Autonomija: 3000 nm i 18 dana
Posada: 60
Naoružanje: 2x76 mm, 2x40 mm, 4x20mm, 1 RBU 1200
Senzorski uređaji: Radar Decca, Sonar: Tamir 2

Što bi po ovim karakteristikama trebala značit autonomija????
Da brod ima zalihe goriva za 3000nm ili 18 dana?

purger (citat):

Citat :

Tehničke karakteristike:
Deplasman: 430 t
Duljina: 53,30 m
Širina: 6,90 m
Pogon: 4 diesel x 3240 HP, 2 elise
Autonomija: 3000 nm i 18 dana
Posada: 30
Naoružanje: 2x76 mm, 2x40 mm, 4x20mm, 1 RBU 1200
Senzorski uređaji: Radar Decca, Sonar: Tamir 2

Što bi po ovim karakteristikama trebala značit autonomija????
Da brod ima zalihe goriva za 3000nm ili 18 dana?

Brod može uzeti zalihe svega za 18 dana plovidbe, pri čemu može doploviti 3000 nm. Ovo drugo je daljina plovljenja. Stavio sam sve pod autonomiju, a obično se stavi odvojeno.

Max tu nešto ne štima?!?
Znaš ti koliko treba goriva za priječi 3000 nautičkih milja i to da ide samo s jednim motorom a trebao bi minimalno barem sa dva ?????
Ajmo ubacit samo malo logike ili sam ja u zabludi

Pogon: 4 diesel x 3240 HP, 2 elise
Autonomija: 3000 nm i 18 dana

3240 HP ili horsepower x 4 = 3000 nm

1nm je 1852m .
Max nebu išlo

Kap na kap

Vjerovatno neka greška.

Naravno, prenio sam podatke, i to sa talijanske stranice:
Za PBR-551 'Mornar':

CARATTERISTICHE:
Dislocamento: 430 t
Lunghezza: 53,30 m
Larghezza: 6,90 m
Propulsione: 4 diesel x 3240 HP, 2 eliche
Autonomia: 3000 nmi a 12 nodi
Velocità: 18 nodi
Durabilità: 18 giornate
Equipaggio: 30
Armamento: 2 x 40 mm, 3 x 20 mm, 1 RBU 1200, 2s.b., 2 lb
Sensori: Radar n.c., Sonar Tamir 2

Nodi su čvorovi, znači pri brzini od 12 čvorova, to nije brzo.

Npr., za barkasu BRM-51 kažu tehnički podaci:
Daljina plovljenja: 1.080 NM, autonomnost: 4 dana

Ja mislim da je moguće, što Stazio misli?

Max Blitz (citat):

Npr., za barkasu BRM-51 kažu tehnički podaci:
Daljina plovljenja: 1.080 NM, autonomnost: 4 dana

Ja mislim da je moguće, što Stazio misli?

Mislim da je pretjerano, u stvari sam siguran. Koliko ste mogli nasuti goriva u barkasu?

Ovdje nije bila riječ o barkasi Stazio, nego o PBR-551 i njegovoj autonomiji. Podaci za barkasu su sa palube. Ovu barkasu BRM-51 nisam vozio, pa ne znam.
Ali ako barkasa može ovoliko, može valjda onda i PBR-551. Koliko bi to goriva bilo uopće?

Tražio sam podatke ali za sada nisam ništa konkretno našao, ti brodovi su mnogo trošili.

Mislim da se tu radi o nečem drugom.
Ta autonomnost apsolutno nema veze sa potrošnjom goriva.
12kt i nije tako sporo za kretanje u vodi.

Stazio (citat):

Tražio sam podatke ali za sada nisam ništa konkretno našao, ti brodovi su mnogo trošili.

Stazio to je gutalo do bola!

purger (citat):

Mislim da se tu radi o nečem drugom.
Ta autonomnost apsolutno nema veze sa potrošnjom goriva.
12kt i nije tako sporo za kretanje u vodi.

Pa o čemu se tu radi onda prema tvom mišljenju?
Prenio sam podatke, istina, nisam previše o njima razmišljao...
12 čvorova nije baš brzo.
Misliš da je samo hrana i voda za 3000 nm? Hm, tako se onda ne pišu podaci....

Nije mi jasno kako netko može izračunati koliko brod može biti autonoman sa određenom količinom goriva!
Kada to ovisi o nizu čimbenika.