CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE

U Srbiji večiti rat na ovaj dan... ko je izgibo, srbi ili jugosloveni

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sloba1 (citat):

U Srbiji večiti rat na ovaj dan... ko je izgibo, srbi ili jugosloveni

Kako se uzme: ako su Srbi - Jugosloveni, onda Jugosloveni. A ako su ostali Jugosloveni pokatoličeni i islamizirani i zabludeli Srbi, onda - Srbi i po koji pripadnik drugih nacionalnosti.

PORUCNIK (citat):

Sloba1 (citat):

U Srbiji večiti rat na ovaj dan... ko je izgibo, srbi ili jugosloveni

Kako se uzme: ako su Srbi - Jugosloveni, onda Jugosloveni. A ako su ostali Jugosloveni pokatoličeni i islamizirani i zabludeli Srbi, onda - Srbi i po koji pripadnik drugih nacionalnosti.

Isto bole suze stare majkekaj je to važno?

Ulazak njemačkih trupa u  Banatski Karlovac, ako se ne varam, današnja Nemanjina ulica. 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Pre par dana je bila 110 godisnjica od kako je brod Titanik potonuo na svoju prvu plovidbu.


Objavljen spisak imena Hrvata s "Titanika", njihove godine i zanimanja


Od 2.224 putnika i članova posade, među kojima su bili neki od najimućnijih ljudi svijeta, brod je prevozio i brojne iseljenike iz svih evropskih zemalja.
 
Na Titaniku je bilo i 30 Hrvata, podsjetio je Hrvatski državni arhiv i povodom 110. godišnjice potonuća najvećeg putničkog parobroda s početka 20. vijeka, objavio spisak njihovih imena,piše Danas.rs.

Titanik je, podsjeća portal Index.hr, u to vrijeme bio predstavljen kao najmoderniji i najbolji putnički brod na svijetu, a potonuo je na svom prvom putovanju kad je na putu za Njujork iz Sautemptona udario u santu leda. Kad je 10. aprila 1912. isplovio na svoju prvu plovidbu bio je najveći brod ikada stavljen u službu, drugi od tri iz tzv. olimpijske klase prekookeanskih brodova koje je naručila kompanija Vajt Star Lajn (White Star Line).
Od 2.224 putnika i članova posade, među kojima su bili neki od najimućnijih ljudi svijeta, brod je prevozio i brojne iseljenike iz svih evropskih zemalja koji su svoju sreću i bolji život htjeli potražiti u Novom svijetu. U nesreći je poginulo više od 1.500 osoba, većinom zemljoradnika starosti između 17 i 38 godina.
„Spašena su samo dva muškarca i jedna žena, a nasljednicima stradalih isplaćena je odšteta od kompanije WSL, te pomoć iz raznih fondova. Jedina preživela putnica iz Hrvatske Mara Osman-Banski, koja je u vreme tragedije imala 31 godinu, svoj je život nakon potonuća broda koji ju je trebao odvesti suprugu, nastavila u Americi gde je i umrla 1930.
Dvojica preživjelih svoj san o boljoj budućnosti ipak nijesu uspjela ostvariti u Americi. Ivan Jalševac iz Topolovca kraj Siska tako se u domovinu vratio nakon samo četiri sedmice, dok se Nikola Lulić s Konjskog Brda (općina Perušić u Lici) na povratak odlučio nakon Prvog svjetskog rata“, piše HDA.
„U Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Zemaljska vlada, Odjeljenje za unutrašnje poslove, čuva se opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji stradalih putnika. Povodom stote godišnjice potonuća, 2012. godine, u Hrvatskom državnom arhivu priređena je izložba Hrvati na Titaniku na koju se ovom prigodom podsjećamo plakatom koji donosi imena svih tridesetero putnika, njihovu starost, zanimanje i status (spašen/stradao)“, piše HDA.
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Okus izdaje:
Kako se miroljubivi poglavica pretvorio u nemilosrdnog osvetnika

[You must be registered and logged in to see this image.]
Fotogtafija: allthatsinteresting.com


Bio je vješt konjanik, a strijela izbačena iz njegovog luka mogla je pogoditi muhu u letu. Neustrašiv i snažan poput planinskog lava, istodobno je bio mudar vođa i nježan otac. Okus izdaje ga je, nažalost, pretvorio u čovjeka spremna na najveća zvjerstva.

O mladosti Cochisea, legendarnog poglavice apačkog plemena Chiricahua, ne zna se mnogo. K’uu-ch’ish (“Onaj koji posjeduje snagu hrasta”), na svijet je došao 1810. godine. U južnoj Arizoni, području koje su Chiricahue nastanjivali, povremeno je dolazilo do sukoba s američkim doseljenicima, ali su oni u vrijeme Cochiseove mladosti bili tek sporadični. Postavši poglavica, prema “bijelim ljudima” odnosio se s najdubljim poštovanjem.
Kad je 1861. godine poručnik američke vojske George Bascom zatražio razgovor s njim, Cochise nije imao razloga vjerovati da su njegove namjere neiskrene, pa je sa sobom poveo članove najbliže obitelji.
Bascom ga je, međutim, optužio za otmicu Felixa Warda, dvanaestogodišnjeg sina lokalnog rančera.
Cochise mu je objasnio kako za incident nisu odgovorni članovi njegovog plemena te je obećao da će saznati što se dogodilo s dječakom. Nažalost, Bascom mu nije povjerovao. Njegovi ljudi opkolili su Cochiseov šator, a poglavica i njegova obitelj naši su se u zatočeništvu.
Nepravedno optuženi Cochise je tijekom noći nožem izrezao šator te pobjegao. Kako su njegovi bližnji i dalje bili lišeni slobode, u zarobio je trojicu Amerikanaca te predložio razmjenu. “Dok ne predaš malog Warda, pregovori ne dolaze u obzir!” otpilio ga je Bascom.
Nemoćni bijes u tom je trenutku posve obuzeo inače miroljubivog poglavicu. Zarobljenike je mučio do smrti, a potom raskomadao njihova tijela. Buscom mu je, u znak odmazde, dao objesiti brata i dvojicu nećaka. Bio je to početak jedanaestogodišnjega krvavog rata, koji je odnio stotine života na obje strane.
Nova izdaja zapalila je Cochiseov bijes do neslućenih razmjera. Američki vojnici su namamili njegova punca Mangasa Coloradasa na pregovore, da bi ga potom mučki smaknuli. Za Chiricahue, kojima je to bilo najgore moguće kršenje ratnih običaja, milost više nije bila opcija.
Cochiseovi ljudi danonoćno su upadali na rančeve bijelaca, ostavljajući za sobom zgarišta i skalpirana tijela. Uslijedile bi odmazde američke vojske, i tako unedogled. Godine 1872., ostarjelog poglavicu je, u njegovom utočištu u planinama Dragoon, posjetio general Oliver Howard. Impresioniran njegovom hrabrošću, vrlinom koju je cijenio i kod neprijatelja, te zabrinut za sudbinu svog naroda, pristao je na potpisivanje primirja.


i još da dopunim: poručnik George Bascom unaprijeđen je u čin kapetana. Poginuo je 1862. u sukobu sa snagama Konfederacije. 
[You must be registered and logged in to see this image.]
U njegovu čast je 1863. u New Mexicu jedno novoosnovano naselje nazvano "Fort Bascom". 
Kapetan Bascom je pokopan na groblju u Fort Craigu, a nakon što je Fort Craig zatvoren vršile su se ekshumacije pokopanih. 
Igrom sudbine, kapetan Bascom je spadao u grupu onih koji nisu mogli biti identificirani i nije dobio trajnu oznaku na novom grobu. 
Ništa bolju sudbinu nije doživjelo niti naselje. Napušteno je 1870 i danas se smatra "gradom duhova"
[You must be registered and logged in to see this image.]
Fort Bascom godine 1907. 

Sloba1 (citat):

U Srbiji večiti rat na ovaj dan... ko je izgibo, srbi ili jugosloveni

[You must be registered and logged in to see this image.]

izginuli su mobilisani Srbi

Pitanje je da li ih je i vise poginulo od tog broja? Srba jest bilo najviše a nisu bili jedini..bilo je i drugih nacionalnosti.
Topovsko meso.

VBČ (citat):

Ma evo i ja se odmah rasplakah

Tko plače nad Halabdžom i 5 tisuća Kurda, žena i djece koje je Sadam pomorio plinom?  

To je slično kad je tužilac pričao sa Eichmanom pa vidio jednostavno ibičnog bezazlenog njemačkog činovnika, tada je nastao izraz "banalitet zla"

Inače, Rusi su imali avanturistički put baltičke flote ka Port Arturu za vrijeme tog rata. Avantura je počela kada su oko V.Britanije odjednom noću uočili japanske torpedne čamce koji su bili ribarski brodovi pa su otvorili vatru na njih. Kasnije uz put su pripucali i međusobno

Iz doba Napoleona

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako vrijeme prolazi, tako cijena raste.

Ili vrijednost novca pada

1945. Пропашће трули запад, поцркаће од глади.
1991. Пропашће Словенци, поцркаће од глади.
2023. Пропашће Хрвати, поцркаће од глади.

Ово је било 'српско' виђење, да се тако 'изразим' а стварност је сасвим, сасвим нешто друго.

Ova vest je nekako prošla neopaženo

ISIDOR PAPO
Lekar, hirurg, akademik; partizan
31.12.1913 - 14.10.1996.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Sloba1 (citat):

Ova vest je nekako prošla neopaženo

[size=48]ISIDOR PAPO
Lekar, hirurg, akademik; partizan
31.12.1913 - 14.10.1996.[/size]


[size=48][You must be registered and logged in to see this image.]
[/size]

Nije. Nedavno sam napisao opsežan članak o tom velikom čovjeku kojeg sam prilike i osobno upoznati.

Doktor Živago (citat):

Kako vrijeme prolazi, tako cijena raste.

Cijene nekretnina samo rastu

Nije baš iz JNA ali je vezana za jednu ličnost iz srpske istorije a evo o čemu se radi:

Ministar Genčić ispraća kralja Milana na železničku stanicu i tom prilikom obraća se oficiru pratiocu kralja rečima: "Sačuvajte mi naše veličanstvo od iskušenja"...

Može li se neko sačuvati od iskušenja, pogotovo kralj koji je imao poroke... Ovo je moje zapažanje.

Da k zgoraj napisanem dodam še stavek, dva:

Esad-Paša je bil ubit v atentatu v Parizu. Ubil ga je član albanskega parlamenta, ker je mislil, da je Esad-Paša izdal interese albanskega naroda, ko se je povezal s Srbi.

Pokopan je na srbskem vojaškem pokopališču. Groba ne bo težko najti. Je edini grob, ki ima polmesec, vsi ostali imajo na grobu križ.

AUSVIC  je oslobodjen 27 januara 1945 , na ceremoniji obelezavanja tog togadjaja ove godine nisu pozvani Oslobodioci Rusi. verovatno su zvali nove prijatelje Nemce