FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991
Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez - Everyone has the right to memories
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 07.04.22 14:46
Sergej Vojnov, Konstantin Jermakov i Nikolaj Feofilov, u aprilu 1941. poleteli iz Srbije kao piloti Jugoslovenskog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva na neprijatelja u Bugarskoj, Mađarskoj i Austriji. Nisu se vratili.
NA VZ VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 10461 ČLAN OD: : 2014-08-01 DOB : 62 Bijelo Polje
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 13.04.22 23:37
Sloba1 (citat):
U Srbiji večiti rat na ovaj dan... ko je izgibo, srbi ili jugosloveni
Kako se uzme: ako su Srbi - Jugosloveni, onda Jugosloveni. A ako su ostali Jugosloveni pokatoličeni i islamizirani i zabludeli Srbi, onda - Srbi i po koji pripadnik drugih nacionalnosti.
_________________ Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda. porucnik ness
gerard ford, Sloba1, goran9030 and Doktor Živago vole ovaj upis
gerard ford Podporučnik
VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 1636 ČLAN OD: : 2014-03-12 Jaska
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 14.04.22 0:03
PORUCNIK (citat):
Sloba1 (citat):
U Srbiji večiti rat na ovaj dan... ko je izgibo, srbi ili jugosloveni
Kako se uzme: ako su Srbi - Jugosloveni, onda Jugosloveni. A ako su ostali Jugosloveni pokatoličeni i islamizirani i zabludeli Srbi, onda - Srbi i po koji pripadnik drugih nacionalnosti.
Isto bole suze stare majkekaj je to važno?
pera84, PORUCNIK, Sloba1, goran9030 and Doktor Živago vole ovaj upis
Sloba1 Podpukovnik
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: xyz 16.04.22 7:29
“Немачка 8. тенковска дивизија на улицама Ужица”
- Данашња Немањина улица, између 12. и 14. априла 1941. године.
NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 7506 ČLAN OD: : 2015-03-20 DOB : 58 Đakovo
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 17.04.22 21:39
Ulazak njemačkih trupa u Banatski Karlovac, ako se ne varam, današnja Nemanjina ulica. [You must be registered and logged in to see this image.]
_________________ In medias (t)res...
Doktor Živago voli ovaj upis
SveJug Kapetan I klase
VZ Medalja za VZ PV BROJ POSTOVA: : 4341 ČLAN OD: : 2012-12-16 Svedska
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 18.04.22 17:28
Pre par dana je bila 110 godisnjica od kako je brod Titanik potonuo na svoju prvu plovidbu.
Objavljen spisak imena Hrvata s "Titanika", njihove godine i zanimanja
Od 2.224 putnika i članova posade, među kojima su bili neki od najimućnijih ljudi svijeta, brod je prevozio i brojne iseljenike iz svih evropskih zemalja.
Na Titaniku je bilo i 30 Hrvata, podsjetio je Hrvatski državni arhiv i povodom 110. godišnjice potonuća najvećeg putničkog parobroda s početka 20. vijeka, objavio spisak njihovih imena,piše Danas.rs.
Titanik je, podsjeća portal Index.hr, u to vrijeme bio predstavljen kao najmoderniji i najbolji putnički brod na svijetu, a potonuo je na svom prvom putovanju kad je na putu za Njujork iz Sautemptona udario u santu leda. Kad je 10. aprila 1912. isplovio na svoju prvu plovidbu bio je najveći brod ikada stavljen u službu, drugi od tri iz tzv. olimpijske klase prekookeanskih brodova koje je naručila kompanija Vajt Star Lajn (White Star Line). Od 2.224 putnika i članova posade, među kojima su bili neki od najimućnijih ljudi svijeta, brod je prevozio i brojne iseljenike iz svih evropskih zemalja koji su svoju sreću i bolji život htjeli potražiti u Novom svijetu. U nesreći je poginulo više od 1.500 osoba, većinom zemljoradnika starosti između 17 i 38 godina. „Spašena su samo dva muškarca i jedna žena, a nasljednicima stradalih isplaćena je odšteta od kompanije WSL, te pomoć iz raznih fondova. Jedina preživela putnica iz Hrvatske Mara Osman-Banski, koja je u vreme tragedije imala 31 godinu, svoj je život nakon potonuća broda koji ju je trebao odvesti suprugu, nastavila u Americi gde je i umrla 1930. Dvojica preživjelih svoj san o boljoj budućnosti ipak nijesu uspjela ostvariti u Americi. Ivan Jalševac iz Topolovca kraj Siska tako se u domovinu vratio nakon samo četiri sedmice, dok se Nikola Lulić s Konjskog Brda (općina Perušić u Lici) na povratak odlučio nakon Prvog svjetskog rata“, piše HDA. „U Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Zemaljska vlada, Odjeljenje za unutrašnje poslove, čuva se opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji stradalih putnika. Povodom stote godišnjice potonuća, 2012. godine, u Hrvatskom državnom arhivu priređena je izložba Hrvati na Titaniku na koju se ovom prigodom podsjećamo plakatom koji donosi imena svih tridesetero putnika, njihovu starost, zanimanje i status (spašen/stradao)“, piše HDA. [You must be registered and logged in to see this link.]
_________________ Više ne krivim ljude koji me razočaraju, od sad krivim sebe što očekujem previše!
vladimir, goran9030 and Doktor Živago vole ovaj upis
goran9030 Podpukovnik
NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 7506 ČLAN OD: : 2015-03-20 DOB : 58 Đakovo
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 24.06.22 15:15
Okus izdaje: Kako se miroljubivi poglavica pretvorio u nemilosrdnog osvetnika
[You must be registered and logged in to see this image.] Fotogtafija: allthatsinteresting.com
Bio je vješt konjanik, a strijela izbačena iz njegovog luka mogla je pogoditi muhu u letu. Neustrašiv i snažan poput planinskog lava, istodobno je bio mudar vođa i nježan otac. Okus izdaje ga je, nažalost, pretvorio u čovjeka spremna na najveća zvjerstva.
O mladosti Cochisea, legendarnog poglavice apačkog plemena Chiricahua, ne zna se mnogo. K’uu-ch’ish (“Onaj koji posjeduje snagu hrasta”), na svijet je došao 1810. godine. U južnoj Arizoni, području koje su Chiricahue nastanjivali, povremeno je dolazilo do sukoba s američkim doseljenicima, ali su oni u vrijeme Cochiseove mladosti bili tek sporadični. Postavši poglavica, prema “bijelim ljudima” odnosio se s najdubljim poštovanjem. Kad je 1861. godine poručnik američke vojske George Bascom zatražio razgovor s njim, Cochise nije imao razloga vjerovati da su njegove namjere neiskrene, pa je sa sobom poveo članove najbliže obitelji. Bascom ga je, međutim, optužio za otmicu Felixa Warda, dvanaestogodišnjeg sina lokalnog rančera. Cochise mu je objasnio kako za incident nisu odgovorni članovi njegovog plemena te je obećao da će saznati što se dogodilo s dječakom. Nažalost, Bascom mu nije povjerovao. Njegovi ljudi opkolili su Cochiseov šator, a poglavica i njegova obitelj naši su se u zatočeništvu. Nepravedno optuženi Cochise je tijekom noći nožem izrezao šator te pobjegao. Kako su njegovi bližnji i dalje bili lišeni slobode, u zarobio je trojicu Amerikanaca te predložio razmjenu. “Dok ne predaš malog Warda, pregovori ne dolaze u obzir!” otpilio ga je Bascom. Nemoćni bijes u tom je trenutku posve obuzeo inače miroljubivog poglavicu. Zarobljenike je mučio do smrti, a potom raskomadao njihova tijela. Buscom mu je, u znak odmazde, dao objesiti brata i dvojicu nećaka. Bio je to početak jedanaestogodišnjega krvavog rata, koji je odnio stotine života na obje strane. Nova izdaja zapalila je Cochiseov bijes do neslućenih razmjera. Američki vojnici su namamili njegova punca Mangasa Coloradasa na pregovore, da bi ga potom mučki smaknuli. Za Chiricahue, kojima je to bilo najgore moguće kršenje ratnih običaja, milost više nije bila opcija. Cochiseovi ljudi danonoćno su upadali na rančeve bijelaca, ostavljajući za sobom zgarišta i skalpirana tijela. Uslijedile bi odmazde američke vojske, i tako unedogled. Godine 1872., ostarjelog poglavicu je, u njegovom utočištu u planinama Dragoon, posjetio general Oliver Howard. Impresioniran njegovom hrabrošću, vrlinom koju je cijenio i kod neprijatelja, te zabrinut za sudbinu svog naroda, pristao je na potpisivanje primirja.
i još da dopunim: poručnik George Bascom unaprijeđen je u čin kapetana. Poginuo je 1862. u sukobu sa snagama Konfederacije. [You must be registered and logged in to see this image.] U njegovu čast je 1863. u New Mexicu jedno novoosnovano naselje nazvano "Fort Bascom". Kapetan Bascom je pokopan na groblju u Fort Craigu, a nakon što je Fort Craig zatvoren vršile su se ekshumacije pokopanih. Igrom sudbine, kapetan Bascom je spadao u grupu onih koji nisu mogli biti identificirani i nije dobio trajnu oznaku na novom grobu. Ništa bolju sudbinu nije doživjelo niti naselje. Napušteno je 1870 i danas se smatra "gradom duhova" [You must be registered and logged in to see this image.] Fort Bascom godine 1907.
_________________ In medias (t)res...
Sloba1 and Doktor Živago vole ovaj upis
Sloba1 Podpukovnik
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 02.07.22 8:30
Берлин,1913.Рођаци,руски цар Николај II и енглески краљ Џорџ V.
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 14.07.22 21:24
Могла је бити Краљица Србије и супруга Александра Обреновића
Ксенија Петровић Његош (Цетиње, 22. април 1881. — Париз, 10. март 1960. године) била је црногорска принцеза, кћер краља Николе Петровића Његоша и Милене Петровић. Била је њихово десето дете и осма кћи.
NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 7506 ČLAN OD: : 2015-03-20 DOB : 58 Đakovo
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 23.07.22 11:58
SPASONOSNI LEX Američki grad se 1929. suočio s problemom koji danas muči ‘pola svijeta‘. Riješili su ga pomoću nosača aviona [You must be registered and logged in to see this image.] U prosincu 1929. američki grad Tacoma (država Washington) je zbog dugog sušnog razdoblja i nestašice vode koja je pokretala hidrocentrale imao velike probleme u opskrbi električnom energijom. Ljude su s posla slali kućama, dućani nisu radili. Pomoć gradu u mraku je došla s mora: mornarica je poslala nosač aviona USS Lexington koji je u Tacomu uplovio 17. prosinca. Kada je brod ušao u luku, počele su padati i obilne kiše, koje su za mjesec dana napunile vodotokove i akumulacijska jezera. USS Lexington, kojeg su građani Tacome od milja prozvali Lex, isplovio je 16. siječnja 1930. godine. Mjesec dana je uz pomoć svojih generatora proizvodio oko 25 posto uobičajene električne potrošnje grada. [You must be registered and logged in to see this image.] Tacoma danas Shutterstock
Sve je promjenjivo pa i povijest. Povjesničari neprestano otkrivaju nove dijelove slagalice, koje nakon skupljene kritične količine nedostajućih dijelova daju novu sliku povijesti. Takav je slučaj i s ulogom Abrahama Lincolna u Američkom građanskom ratu. Iako je ropstvo bilo predmetom spora, ono samo po sebi nije dovelo rata već je do rata dovela težnja za preuzimanjem političke moći. Zahvaljujući ogromnom bogatstvu koje je zgrtano na račun robova proizašla je i korupcija koja je južnjačkim političarima omogućila da najaktivnije sudjeluju u krojenju nacionalne politike. Pravi razlozi rata leže u preuzimanju političke moći, u kojoj su robovi bili “sredstvo” za daljnji eksponencijalni razvoj američkog gospodarstva, ali ne više samo onog južnog. Zanima li Vas ova tematika, zavirite u ovaj članak koji Vam danas donosimo. Ideja kolonizacije i afrička Liberija Politička karijera Abrahama Lincolna, inače odvjetnika po struci počela je u 40-godinama 19. st. Godine 1846. uspio je ući u Kongres, gdje je počeo iznositi svoje prijedloge za kolonizaciju robova, konkretno u razdoblju između 1852. i 1854. U svojim je govorima isticao da će oslobođeni robovi biti vraćeni u Liberiju, afričku državu, koju je u prvim desetljećima 19. st. osnovalo Američko društvo za kolonizaciju. Ova Lincolnova potpora kolonizaciji izazvala je bijes među pravim abolicionistima i crnačkim stanovništvom. Prema toj zamisli većina se Afroamerikanaca trebala nakon oslobađanja vratiti na svoj kontinent ili eventualno otići na područje Srednje ili Južne Amerike.
Sve za Uniju Godine 1856. Lincoln postaje član Republikanske stranke, a samo četiri godine kasnije se kandidira za predsjednika kao republikanski kandidat. On se deklarativno u svojoj predsjedničkoj kampanji zalagao protiv ropstva, a kada je u utrci za predsjednika izvojevao pobjedu, došlo je do nemira na Jugu jer su se južnjaci s pravom bojali ukidanja ropstva. Naime, gospodarstvo juga se zasnivalo na robovskoj radnoj snazi zbog čega su južnjaci bili svjesni što je “sve na kocki” ukoliko sjevernjaci u budućem ratu pobjede. Upravo je iz tih razloga došlo do odcjepljenja jedanaest južnih država od Unije, koje su osnovale Konfederaciju. Lincoln je po svaku cijenu želio sačuvati Uniju i ojačati njenu snagu na razini cjelovitog državnog teritorija. Godine 1862. izdan je preliminaran proglas o emancipaciji odnosno ukidanju ropstva, koji je dobio službeni oblik već u siječnju 1863. Ono što je javnosti malo poznato o ovom slavljenom i idealiziranom američkom predsjedniku je da je imao sasvim oprečno mišljenje o ropstvu. U jednom od sačuvanih pisama iz njegove dokumentacije zabilježio je iduće: “Kada bih mogao spasiti Uniju bez oslobađanja robova, učinio bih to…. Ono što činim s ropstvom i obojenom rasom, činim jer vjerujem da pomaže spašavanju Unije.” Lincoln je oslobodio robove ne zato što je smatrao da je to ispravno već zato što je smatrao da je to pragmatično za Sjever u tom trenutku. Rekla-kazala abolicionist Lincoln nije bio abolicionist, odnosno osoba koja je smatrala da ropstvo treba ukinuti i oslobođene robove pretvoriti u ravnopravne članove društva. On dapače nije smatrao da obojeni ljudi trebaju imati ista prava kao i bijelci. Njegovi stavovi su vrlo jasni po tom pitanju i vidljivi iz niza rasprava, koje je vodio tijekom članstva u republikanskoj stranci, primjerice, onoj iz 1858. godine, a koja je vođena s jednim od njegovih najžešćih protivnika Stephanom Douglasom, koji ga je potpuno nepravedno optužio da se zalaže za crnačku ravnopravnost. Naime, 18. runa 1858. u Charlestonu u Illinosu, Lincoln je izjavio da nije suglasan s uspostavom ravnopravnosti između bijele i crne rase. Dodao je da se protivi tome da crnci imaju pravo glasa, da obnašaju javne dužnosti i stupaju u brak s bijelcima. Ipak je mislio da trebaju imati bolji položaj u društvu u odnosu na dotadašnji, ali ne i jednak. Tijekom rata proglasio je izvanredno stanje i gotovo je sve ovlasti stavio pod svoju kontrolu. Godine 1864. za zapovjednika vojnih snaga Unije imenovao je Ulyssesa S. Granta koji se pokazao odličnim izborom. Ograničeno građansko pravo, ali samo za crnačke vojnike Godine 1864. ponovno se kandidirao za predsjednika i dobio drugi predsjednički mandat. Već iduće godine došlo je do predaje generala Konfederacije Roberta E. Leeya. Zanimljivo je da je on kao zapovjednik snaga Konfederacije izjavio : “Ropstvo je kao institucija moralno i političko zlo”. Upravo njegova izjava pokazuje koliko stvari nisu ni crne ni bijele već prilično sive. U svom zadnjem govoru kojega je Lincoln održao 11. travnja 1865. na vidjelo su opet isplivali njegovi stavovi prema crnačkom stanovništvu. Ovaj je put nešto ublažio svoju retoriku prema zabrani glasovanja crnačkoj populaciji i iznio prijedlog da dobiju ograničeno glasačko pravo. To su pravo trebali imati samo oni crnci koji su sudjelovali u ratu na strani Unije. Rat je trajao više od četiri godine i odnio je 600.000 života. Nekoliko dana nakon završetka rata, Lincolna je ubio pristaša Konfederacije, John Wilkes Booth, dok je prisustvovao kazališnoj predstavi u Fordovu kazalištu u Washingtonu. “Bolesni od slobode” Robovi su se nakon oslobođenja našli, koliko god to suludo zvuči, u gorem položaju nego su to bili prije toga. Nisu imali hranu, stan i odjeću sve ono što im je bilo osigurano kod robovlasnika. Nova vlada se nije pobrinula za rješavanje njihova pitanja, najvećim dijelom su iskorišteni kao jeftina radna snaga koja je sada pomagala ekonomiji Sjevera. Smatra se da je nakon oslobođenja više stotina tisuća robova umrlo od bolesti, pothranjenosti i siromaštva jer nije bilo kreirana nikakva politika njihova zbrinjavanja i pružanja pomoći. Za one koje zanima ova tematika preporučamo knjigu profesora povijesti i američkih studija, Jima Downsa s fakultetu u Connecticutu, pod nazivom Sick from Freedom: African-American Illness and Suffering during the Civil War and Reconstruction (“Bolesni od slobode: Bolesti i patnje Afroamerikanaca tijekom Građanskog rata i obnove”).
_________________ In medias (t)res...
Doktor Živago voli ovaj upis
Sloba1 Podpukovnik
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 17.11.22 22:21
Denacifikacija Nemačke
Britanski vojnici sprovode Nemce na projekciju filma o logorima Belsen i Buhenvald
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 05.12.22 19:40
Ово је Газиместан на Косову лета 1911. приликом посете султана Мехмеда V, где га је дочекало између 100 и 200 хиљада (у зависности од извора) Албанаца, муслимана и Турака. У том моменту зулум и терор над Србима је био страховит и све је изгледало безнадежно...
Premda su i ranije vršili drske prepade, pirati su tek od 2. stoljeća prije Krista postali ozbiljna prijetnja na Sredozemnom moru. Nakon pada Kartage i slabljenja seleukidskog carstva, Rim je postao dominantna sila na Mediteranu, no budući da nije imao moćnu mornaricu, gusarstvo je uzelo maha kao nikad prije. Omiljena meta pomorskih razbojnika bili su spori trgovački brodovi, napose oni koji su prevozili žito iz Egipta u Italiju. Prilikom zauzimanja takvog broda, zatočene članove posade odvodili su na Delos, jedno od glavnih središta trgovine robljem. Kupovala ih je rimska elita te koristila za rad na plantažama. Kad bi im pak u ruke pao kakav bogataš, ne bi ga prodali u roblje već bi od njegove obitelji zahtijevali pozamašnu otkupninu. Jedna od takvih osoba bio je – Gaj Julije Cezar! Gusari, na svoju golemu žalost, pojma nisu imali tko je muškarac kojeg su oteli 75. godine prije Krista. Znali su samo da ima love. Budući rimski diktator, tada 25-godišnjak, zarobljen je na putu za Rodos, gdje je studirao govorništvo. Nakon žustre debate, gusari su odlučili tražiti otkupninu od 20 talenata, na što se njihov uznik grohotom nasmijao. “Momci, tražite barem 50 talenata… Zar ne znate tko sam ja?” pitao ih je. Gusari su, logično, zaključili da je riječ o luđaku – ta tko se normalan hihoće u pogibeljnoj situaciji? Taj dojam pojačao se u narednih 38 dana, koliko su držali Cezara u uzništvu. Njihova talac nije se, naime, ponašao kao žrtva. Naprotiv, morali su hodati na prstima kad bi spavao, a ako ga ne bi nagradili “spontanim” pljeskom dok bi uvježbavao govore ili recitirao poeziju, nazivao ih je tupanima nesposobnim shvatiti njegove uzvišene riječi. S vremena na vrijeme, zaprijetio bi im da će ih pribiti na križ čim mu se za to ukaže prilika. Uloge bi se tada zamijenile: gusari bi se svijali od smijeha, zabavljeni drskošću mladog “luđaka”. Ali, avaj, njihov zarobljenik bio je sve samo ne lud. Uz to je bio čovjek koji je držao do svoje riječi. Nakon što je otkupnina stigla, Cezar je oslobođen u Miletu. Umjesto da se odmori nakon traumatičnog iskustva, smjesta je krenuo u akciju, a brodove za njegovu osvetničku ekspediciju financirao je Senat. Locirao je svoje otmičare i transferirao ih u Pergam: neko vrijeme ih je držao u hladnoj tamnici punoj štakora, da bi ih potom dao razapeti. Baš kao što je obećao.
_________________ In medias (t)res...
Doktor Živago voli ovaj upis
goran9030 Podpukovnik
NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 7506 ČLAN OD: : 2015-03-20 DOB : 58 Đakovo
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 06.12.22 0:34
Zagonetni grof St. Germain: Legenda o vampiru iz Louisiane
[You must be registered and logged in to see this image.]Slika: YouTube screenshot
“On je čovjek koji zna sve i neće umrijeti nikada”, rekao je filozof Voltaire o misterioznom grofu St. Germainu, kojeg nazivaju i vampirom iz Louisiane. Smatra se da je ovaj gospodin rođen 1710. te da je umro osamdeset četiri godine kasnije no, prema mnogim svjedočanstvima, viđen je godinama nakon navodna posljednjeg izdisaja. Bio je to poprilično neobičan čovjek. Govorio je čak šest jezika, svirao violinu i obožavao umjetnost, a vjeruje se da je kao alkemičar pretvarao metal u zlato pa čak i “uzgajao” dijamante. Njegova glatka blijeda koža uvijek je bila ista, kao da ni dana nije ostario, i vječno živio u svojoj najljepšoj verziji. St. Germain je bio istinski svjetski putnik, a u svakoj je zemlji pripremao raskošne zabave. Iako se na koncu skrasio u dvorcu princa Hessea u Njemačkoj i tamo preminuo, prema nekim zapisima ta je osmrtnica lažirana, a alkemičar je odlučio otputovati na Zapad i propovijedati o svojim duhovnim dosezima. Jedna od postaja mu je bio New Orleans.
Otprilike dvije stotine godina nakon “smrti” Jacquesa St. Germaina, u Ulicu Royal u New Orleansu doselio se stanoviti Jacques St. Germain, imigrant iz južne Francuske. Baš poput svoga davno “preminulog” imenjaka i prezimenjaka, priređivao je glamurozne zabave, a ljudi su ga opisivali kao šarmantnog i duhovitog, ali i pomalo čudnog. Njegovi gosti, krema grada, spominjali su kako je u detalje opisivao događaje koji su se dogodili stotinama godinama ranije te da ga baš nikada nisu vidjeli da je uzeo komadić hrane sa stola. Nedugo nakon njegova dolaska u New Orleans, krenule su jezive glasine. Naime, jedne je večeri Jacques na svoju zabavu pozvao mladu djevojku. Nakon što se ova opustila, namamio ju je na balkon, gdje ju je zgrabio i ugrizao za vrat. Nesretnica se izbezumila i pokušala pobjeći, ali nažalost nije imalo kamo pa je život okončala u stravičnom padu s balkona na prljavu ulicu. Uznemireni ljudi odmah su pozvali policiju, koja je pretresla Jacquesov stan. Ono što su tamo pronašli ledilo im je krv u žilama. U jednoj sobi, na hrpi, stajala je krvlju umrljana odjeća iz različitih vremenskih razdoblja, a u cijelom stanu nigdje nisu pronašli posuđe, već mnoštvo boca u kojima je bila pohranjena ljudska krv. Samom Jacquesu St. Germainu nakon kobnog događaja kao da se izbrisao svaki trag. Ubrzo su ljudi “zbrojili dva i dva”. Prema legendi, koja još uvijek živi, Jacques je zapravo besmrtni grof iz osamnaestog stoljeća: Da stvar bude zanimljivija, ljudi diljem svijeta i dalje viđaju čovjeka koji odgovara njegovom opisu!
_________________ In medias (t)res...
Doktor Živago voli ovaj upis
goran9030 Podpukovnik
NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 7506 ČLAN OD: : 2015-03-20 DOB : 58 Đakovo
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 08.12.22 15:04
U ljeto 1893. Paul Kupelwieser kupio je zapušteno i malarično brijunsko otočje za 75 000 guldena. Svojom je upornošću, dosljednošću i velikom željom Brijune pretvorio u mondeno europsko lječilište.
Josef Engelhart, Portret Paula Kupelwiesera, ulje/platno, 1925., :copyright: JU NP Brijuni
VZ VZ PV BROJ POSTOVA: : 13028 ČLAN OD: : 2020-07-15 DOB : 57 Vinkovci
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 08.12.22 23:45
Pitanje je da li ih je i vise poginulo od tog broja? Srba jest bilo najviše a nisu bili jedini..bilo je i drugih nacionalnosti. Topovsko meso.
Sloba1 voli ovaj upis
Sloba1 Podpukovnik
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 09.12.22 14:35
7. decembar 1941. Pre 81. godinu, Admiral Isoroku Jamamoto, sa 353 aviona, izveo je najsenzacionalniji protivbrodski udar u istoriji i jednim potezom uništio američku pacifičku flotu.
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 09.12.22 17:03
Za Damad Ali pašino turbe, kao i za šejh Mustafino turbe u Beogradu znamo svi Malo je, međutim, poznato, da je do skoro iznad Stambol kapije bilo i Devojačko turbe, podignuto iznad čudotvornih moštiju muslimanske devojke
Odlukom kompletnih idiota iz Zavoda, turbe je srušeno 1961
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 09.12.22 21:02
Ovo je Vili Brant, kancelar posleratne Nemačke. Nikada nije bio nacista, napustio je Rajh nakon što je Hitler došao na vlast, borio se s fašizmom. Na ovoj fotografiji Brant kleči ispred spomenika herojima Varšavskog ustanka, tražeći oproštaj za ono što je njegova zemlja učinila
To da su Crnogorci junaci i veliki borci danas je nadaleko poznato. Jedan od ljudi koji su doprineli širenju ove slike, a dobrim delom je i samostalno zacrtali svakako je Aleksandar Lekso Saičić. Njegova hrabrost još za njegovog života bila je legendarna, mačevalačka veština tolika da je ušla i u narodne pesme. Ipak, Saičić nije samo legenda! Ovo je istinita priča o tome kako je, u rusko-japanskom ratu porazio do tada, nepobedivog samuraja.
Aleksandar Lekso Saičić živeo je krajem 19. veka. Osim što je ostao upamćen kao vešt, okretan i hrabar vojnik, poznat po velikom umeću rukovanja sabljom, iz njegovog života je zabeležena i neverovatna priča o tome kako je jednom, u dvoboju porazio samuraja.
Odakle samuraj u priči o Crnogorcu?
Aleksandar Saičić je na početku svoje karijere bio ađutant vasojevićke brigade. Ipak, Balkan mu je uskoro postao mali. Prvo je otišao u Istanbul, a zatim u Mandžuriju gde se priključio ruskoj vojsci i dobio čin potporučnika. Tu ga zatiče [url=https://www.istorijskizabavnik.rs/blog/2019/9/22/istorija-pamti-mnoge-ratove-ali-ovaj-je-bio-ubedljivo-najbizarniji-jo-lue-vodila-ga-je-crna-gora?rq=crna gora]rusko-japanski rat 1904. godine.[/url] Priliku da se još jednom dokaže i pokaže Aleksandar Saičić je dobio pred kraj rata u dalekoj Mandžuriji. Tamo ga je sačekala vest o tome da japanski car traži nekoga ko bi izašao na megdan čuvenom i nepobeđenom samuraju. Ruski generali bili su u šoku. Bio je to 20. vek! Zar je još neko poštovao tu davno zaboravljenu i, smatralo se, prevaziđenu tradiciju? Ipak, odbiti zahtev značilo bi priznati poraz. A opet, koga poslati u dvoboj protiv iskusnog i u mačevanju sigurno nadmoćnijeg samuraja? Tako se dogodilo da je komandant ruske vojske tražio dobrovoljca koji bi izašao na crtu japanskom borcu. Aleksandar Lekso Saičić se prijavio među prvima. Dobio je dozvolu i naočigled velikih carskih vojski izašao na bojno polje.
Priče očevidaca kažu da je dvoboj bio silan, a gledati ga skoro nestvarno! Oba borca su munjevito naletala jedan na drugoga, dočekivali udarce i naizmenično odbijali. Borba samuraja i Crnogorca bila je borba dva načina ratovanja, sukob dve tradicije kakav se danas viđa još samo u istorijskim filmovima. U jednom trenutku, samuraj je okrznuo lice Aleksandra Saičića. Pomislivši da je Crnogorac gotov, japanski borac je krenuo u otvoren napad. U tom trenutku, Saičić se izmakao, mahnuo sabljom i posekao samuraja. Odlazeći sa bojnog polja, Aleksandar Saičić je odao poštu poginulom borcu, poklonivši se telu. Njegovom pobedom nanet je veliki moralni poraz japanskoj vojsci koja je megdan napeto posmatrala. Sa druge strane, Saičić je dočekan kao veliki heroj, a u redovima ruske vojske je nastalo opšte slavlje i veselje. Čestitke na pobedi Saičiću su stigle od svih ruskih generala, ali i od admirala japanske flote Togoa koji je bio zadivljen veštinom i pokazanim viteštvom crnogorskog junaka. Sablja kojom je Aleksandar Lekso Saičić savladao samuraja danas se čuva u Vojnom muzeju u Moskvi.
A Aleksandar Saičić?
Posle rusko-japanskog rata u kome je, ironično, Rusija bila poražena, Aleksandar Lekso Saičić se vratio u rodnu Crnu Goru i u vojnu službu. Umro je 1911. godine od posledica skoka sa drugog sprata zapaljenog [url=https://www.istorijskizabavnik.rs/blog/gde-je-sahranjen-njegos?rq=crna gora]kraljevskog dvora na Cetinju[/url]. Priča kaže da je spašavao bogatu riznicu koja se tamo nalazila. Bio je vitez, borac i junak do kraja.
_________________ In medias (t)res...
PORUCNIK, Sloba1 and Doktor Živago vole ovaj upis
Dario Podporučnik
VZ PV BROJ POSTOVA: : 1616 ČLAN OD: : 2022-02-27
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 10.12.22 21:51
Inače, Rusi su imali avanturistički put baltičke flote ka Port Arturu za vrijeme tog rata. Avantura je počela kada su oko V.Britanije odjednom noću uočili japanske torpedne čamce koji su bili ribarski brodovi pa su otvorili vatru na njih. Kasnije uz put su pripucali i međusobno
Sloba1 voli ovaj upis
goran9030 Podpukovnik
NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 7506 ČLAN OD: : 2015-03-20 DOB : 58 Đakovo
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 12.12.22 18:33
LEGENDARNI VOZ ORIJENT EKSPRES JE ZAKASNIO SAMO JEDNOM I TO SE DESILO NA ŽELJEZNIČKOJ STANICI U BEOGRADU 1928.GODINE !
U Francuskoj je u to vrijeme obilježavana deseta godišnjica pobjede saveznika u 1.svjetskom ratu. Za tu priliku ovaj legendarni voz je poslat u Beograd, kako bi prevezao srpske zvaničnike i političare da učestvuju u proslavi. Ukrcavali su se poličari, generali i ostale važne glave... Francuski ambasador koji je prisustvovao ispraćaju na peronu je ugledao Milunku Savić. Stajala je pored voza i pogledom ispraćala svoje ratne drugove. Začuđen, ambasador je upita ZAŠTO ONA NE IDE NA OVO PUTOVANJE??? JA VAM ZA TO NEMAM NOVACA, skromno je odgovorila Milunka.
Ambasador to nije mogao da dozvoli, ispred njega je stajala ŽENA SA NAJVIŠE ORDENA U ISTORIJI RATOVANJA, HEROINA BALKANSKOG I 1.SVJETSKOG RATA, RANJAVANA U BORBAMA 9 PUTA. FRANCUZI SU JE ZBOG NJENE HRABROSTI ZVALI "SRPSKA JOVANKA ORLEANKA" I DODIJELI JOJ ČAK 2 ORDENA LEGIJE ČASTI ! Nije bilo razmišljanja, ambasador i prisutni građani su brzo prikupili novac a ambasada Francuske je sredila potrebnu dokumentaciju. ORIJENT EKSPRES JE STAJAO MIRNO I ČEKAO HEROINU MILUNKU SAVIĆ. Sve glavešine u vozu su čekali strpljivo i niko se nije bunio, ZNALI SU DA BEZ MILUNKE TO PUTOVANJE NIJE PRAVO. BLAGO ONOM KO DOVIJEKA ŽIVI, IMAO SE RAŠTA I RODITI ! [You must be registered and logged in to see this image.]
_________________ In medias (t)res...
pera84 and Doktor Živago vole ovaj upis
Sloba1 Podpukovnik
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 16.12.22 19:25
Scene u kojima specijalni agenti skaču s padobranima iz jednog na drugi avion, izbacuju pilote i preuzimaju njihova prometala, su uobičajene u zabavnim akcijskim visokobudžetnim filmovima. No, jedna takva scena, koja kao da je napisana i snimljena za franšizu “Nemoguća misija”, zbila se tijekom Drugog svjetskog rata. Zanima li vas o čemu je točno riječ, pročitajte članak koji slijedi. Dolazak u Britansku Indiju Amerikanac Owen John Bagget u svojoj se dvadeset i drugoj godini prijavio u zrakoplovstvo Sjedinjenih Država 1942. Nakon što je prošao pilotsku obuku, pridružio se američkim zrakoplovnim snagama. Raspoređen je u 7-u zrakoplovnu jedinicu SAD-a u Britansku Indiju. Njegova je jedinica bila zadužena za nadzor opskrbe linije na potezu između Kine i Indije, kao i za ometanje japanske opskrbe na potezu od sjevera Indije do Rangoona u Burmi.
Susret s japanskim bombarderima Tijekom jedne od misija Baggett je izveo nevjerojatno podvig koji danas djeluje kao da je snimljen u nekoj nabrijanoj američkoj produkciji. Naime, 31. ožujka 1943. godine dok je njegov tim letio prema odredištu u Burmi gdje je trebao srušiti mali, ali važan željeznički most u Pyinamaniju, iznenada se pojavilo čak 13 okretnih bombardera carske japanske vojske Ki-43. Owen je bio kopilot u teškom bombarderu B-24 kada mu je zrakoplov pogođen. Nakon iskakanja, mukama posade Baggettove jedinice nije došao kraj. Japanski avioni otvorili su mitraljesku paljbu na one koji su iskočili. Neki su od padobranaca ubijeni u zraku, a sam Owen kaže da je doslovno vidio da su neki od njegovih kolega razneseni u komadiće. Kada se praviš mrtav, a ne povjeruju ti Owen je u toj mitraljeskoj paljbi pogođen u desnu ruku, i u tom je trenutku izvukao pištolj i prisloni ga uz nogu, što mu je kasnije spasilo život. Kada se jedan od pilota japanskog zrakoplova usmjerio na njega, Baggett se pravio da je mrtav, no pomno je pratio što se događa kako bi se mogao obraniti. Japanski pilot je otvorio kabinsku nadstrešnicu, a Bagget je tada izvukao svoj poluautomatski pištolj M1911, koji je bio uobičajeno naoružanje američkih vojnih snaga tijekom Prvog i Drugog svjetskoga rata, ali i kasnije. Baggett je odlučio da mu ništa drugo ne preostaje osim posegnuti za pištoljem te je ispalio prema pilotu neprijateljskog zrakoplova četiri hica. Nakon toga je samo mogao promatrati kako zrakoplov odustaje od mete i strmoglavljuje se. Međutim, nije bio siguran da je pilot mrtav. Kasnije je susreo pukovnika Herryja Meltona koji je tog dana, također, oboren. Od njega je Baggett saznao da je upravo tog datuma kada su oboreni nađen avion s tijelom japanskog pilota s metkom u glavi, što je ukazivalo da u konkretnom slučaju nije bila riječ o avionskoj nesreći već o njegovom hicu. Uhićenje i slava Čim je Baggett doskočio na Zemlju odmah su ga uhitili japanski vojnici. Ostao je u zarobljeništvu do kraja rata u Singapuru, kada je oslobođen u akciji koju su izveli agenti OSS-a (Ureda za strateške usluge), i to dvije godine nakon zarobljavanja. Baggett je u ovoj misiji stekao slavu, kao jedina osoba koja je ikad oborila zrakoplov iz pištolja.
_________________ In medias (t)res...
Doktor Živago and Dario vole ovaj upis
Dario Podporučnik
VZ PV BROJ POSTOVA: : 1616 ČLAN OD: : 2022-02-27
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 22.12.22 1:26
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: xyz 21.01.23 18:25
Nije baš iz JNA ali je vezana za jednu ličnost iz srpske istorije a evo o čemu se radi:
Ministar Genčić ispraća kralja Milana na železničku stanicu i tom prilikom obraća se oficiru pratiocu kralja rečima: "Sačuvajte mi naše veličanstvo od iskušenja"...
Može li se neko sačuvati od iskušenja, pogotovo kralj koji je imao poroke... Ovo je moje zapažanje.
Sloba1 Podpukovnik
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 21.01.23 18:27
1942 - mađarski vojnici u Drugom svetskom ratu u Novom Sadu sproveli raciju i u naredna dva dana ubili i bacili u Dunav 1.300 novosadskih Jevreja, Srba i Roma.
Sloba1 Podpukovnik
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 28.01.23 18:10
PM VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 6762 ČLAN OD: : 2014-12-21 DOB : 61 Petrovaradin
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 28.01.23 18:21
Esad Paša Toptani...
Ovaj hrabri Albanac bio je tokom Prvog svetskog rata na strani Srbije, pa je tako srpskoj vojsci i njenom kralju omogućio povlačenje preko Albanije, štiteći je od napada ekstremista.
VZ VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 2963 ČLAN OD: : 2013-12-19
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 28.01.23 19:59
Da k zgoraj napisanem dodam še stavek, dva:
Esad-Paša je bil ubit v atentatu v Parizu. Ubil ga je član albanskega parlamenta, ker je mislil, da je Esad-Paša izdal interese albanskega naroda, ko se je povezal s Srbi.
Pokopan je na srbskem vojaškem pokopališču. Groba ne bo težko najti. Je edini grob, ki ima polmesec, vsi ostali imajo na grobu križ.
goran9030 and Doktor Živago vole ovaj upis
vladimir Pukovnik
NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 8060 ČLAN OD: : 2011-01-25
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE 28.01.23 20:21
AUSVIC je oslobodjen 27 januara 1945 , na ceremoniji obelezavanja tog togadjaja ove godine nisu pozvani Oslobodioci Rusi. verovatno su zvali nove prijatelje Nemce
Sponsored content
Naslov komentara: Re: CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE