CRTICE IZ POVIJESTI - (H)ISTORIJE

[You must be registered and logged in to see this image.] 

vladimir (citat):

AUSVIC  je oslobodjen 27 januara 1945 , na ceremoniji obelezavanja tog togadjaja ove godine nisu pozvani Oslobodioci Rusi. verovatno su zvali nove prijatelje Nemce

 [You must be registered and logged in to see this image.]

Mogao si ovu sliku objaviti i pod "nostalgijom". Naime, teško da ćemo uskoro doživjeti da neka od današnjih država ima natpis na onom stolu.

Sloba1 (citat):

Ambasador SAD Boren Ostin pokazuje u Savetu bezbednosti sovjetski automat pronađen kod zarobljenog severnokorejskog vojnika, 1950g.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Sta je sve nadjeno kod Gruzijaca i Ukrajinaca a ovaj ovde bleji o jednoj pusci?

goran9030 (citat):

Mogao si ovu sliku objaviti i pod "nostalgijom". Naime, teško da ćemo uskoro doživjeti da neka od današnjih država ima natpis na onom stolu.

Da.. ima osnova da bude pod nostalgijom.

vladimir (citat):

Sloba1 (citat):

Ambasador SAD Boren Ostin pokazuje u Savetu bezbednosti sovjetski automat pronađen kod zarobljenog severnokorejskog vojnika, 1950g.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Sta je sve nadjeno kod Gruzijaca i Ukrajinaca a ovaj ovde bleji o jednoj pusci?

Što je to nađeno tada 1950 kod Ukrajinaca i Gruzijaca? ‍

vladimir (citat):

AUSVIC  je oslobodjen 27 januara 1945 , na ceremoniji obelezavanja tog togadjaja ove godine nisu pozvani Oslobodioci Rusi. verovatno su zvali nove prijatelje Nemce

Ne znam što su bitni Rusi u tome? Aušvic je oslobodila crvena armija SSSR-a, po tome bi trebali biti prisutni i Ukrajinci, Bjelorusi, Gruzijci, Kazahstanci, Turkmeni, Uzbekistanci...

Aušvic su oslobodile jedinice 40. Armije Ukrajinskog fronta. (citat) Ja sam na nekim mjestima pronašao da su to bile jedinice 4. Ukrajinskog fronta. Ali kako god bilo... 
Kod samog oslobađanja logora poginulo je 232 sovjetska vojnika. 
Sastav te jedinice mi nije poznat. Ne znači da su u njoj prevladavali Ukrajinci, ali ne bi me ni to iznenadilo.

goran9030 (citat):

Aušvic su oslobodile jedinice 40. Armije Ukrajinskog fronta. (citat) Ja sam na nekim mjestima pronašao da su to bile jedinice 4. Ukrajinskog fronta. Ali kako god bilo... 
Kod samog oslobađanja logora poginulo je 232 sovjetska vojnika. 
Sastav te jedinice mi nije poznat. Ne znači da su u njoj prevladavali Ukrajinci, ali ne bi me ni to iznenadilo.

Mislio kako su SS-ovci pobjegli ili se radilo o sukobima sa okolnim jedinicama Wehrmachta koji nije bio povezan sa logorom.
Inače, Amerikanci su prilikom oslobađanja Dachaua i Stutthofa zatečene SS-ovce jednostavno strijeljali kad su ovi vidjeli u kakvom su stanju logoraši.
Ovaj događaj je obrađen u filmu Shutter Island

Nisu čuvari svih logora pobjegli. Po onome što sam našao, čini se da su za Aušvic vođene prilično velike borbe. Barem na osnovu broja poginulih crvenoarmejaca. O broju poginulih pripadnika SS-a i Wermachta nema puno informacija: 


Tijekom vojne operacije Wisla-Odra 27. siječanja 1945. godine, jedinice 59. i 60. armije Prvog ukrajinskog fronta Radničko seljačke crvene armijie- RKKA (skr.Crvene armije) pod vodstvom maršala Ivana Stepanovića Koneva i 38. armije Četvrtog ukrajinskog fronta generala Ivana Jefimoviča Petrova oslobodile su mjesto Auschwitz (polj. Oświęcim). Po odluci Ujedinjenih naroda taj dan se obilježava kao dan sjećanja na žrtve Holokausta.
Nakon oslobođenja Varšave i Krakova, sovjetske su snage krenule prema Auschwitzu. Nakon saznanja o sovjetskom napredovanju, njemački je Gestapo započeo s masovnim ubijanjima logoraša. Ubijali su se bolesni i iscrpljeni te uništavali krematoriji u očajnom pokušaju da se unište dokazi njihovih zločinačkih radnji, a svi logoraši koji su mogli hodati i nisu uspjeli pobjeći bili su odvedeni na zapad.
Tijekom vojne operacije Wisla-Odra Prvi ukrajinski front je te zime izgubio u borbama  26 tisuća vojnika, a samo u borbama za Auschwitz poginulo je od 234 do 350 vojnika, a oslobođeno 7600 logoraša.
(izvor: članak na portalu kontraportal.com)


Inače, sjećam se da mi je pokojni djed pričao kako su iz njegovog logora čuvari jednostavno otišli i ostavili ih. Logor je bio zaključan, pa im je trebalo nešto vremena da provale napolje nakon što su shvatili da nema čuvara. Počeli u se razilaziti u grupama. 
Nisu puno prošli kada su prve jedinice crvenoarmejaca naišle. Neki su bili motorizirani, neki pješke, a neki na zapregama. I svi su vikali da idu na Berlin. 
Djed je pričao kako im nikako nije bilo jasno, kako će ta rulja koja je samo nadirala uopće stići do Berlina i kako će se suprotstaviti njemačkoj vojsci. Ipak su oni do tada gledali Nijemce u punoj veličini i nisu imali pojma o stanju na ratištima. 
U pitanju je bio logor Kolberg (to je u današnjoj Poljskoj), a djed se odande vratio gotovo u potpunosti pješice. Tek povremeno su nailazili na neko prijevozno sredstvo.

goran9030 (citat):

Nisu čuvari svih logora pobjegli. Po onome što sam našao, čini se da su za Aušvic vođene prilično velike borbe. Barem na osnovu broja poginulih crvenoarmejaca. O broju poginulih pripadnika SS-a i Wermachta nema puno informacija: 


Tijekom vojne operacije Wisla-Odra 27. siječanja 1945. godine, jedinice 59. i 60. armije Prvog ukrajinskog fronta Radničko seljačke crvene armijie- RKKA (skr.Crvene armije) pod vodstvom maršala Ivana Stepanovića Koneva i 38. armije Četvrtog ukrajinskog fronta generala Ivana Jefimoviča Petrova oslobodile su mjesto Auschwitz (polj. Oświęcim). Po odluci Ujedinjenih naroda taj dan se obilježava kao dan sjećanja na žrtve Holokausta.
Nakon oslobođenja Varšave i Krakova, sovjetske su snage krenule prema Auschwitzu. Nakon saznanja o sovjetskom napredovanju, njemački je Gestapo započeo s masovnim ubijanjima logoraša. Ubijali su se bolesni i iscrpljeni te uništavali krematoriji u očajnom pokušaju da se unište dokazi njihovih zločinačkih radnji, a svi logoraši koji su mogli hodati i nisu uspjeli pobjeći bili su odvedeni na zapad.
Tijekom vojne operacije Wisla-Odra Prvi ukrajinski front je te zime izgubio u borbama  26 tisuća vojnika, a samo u borbama za Auschwitz poginulo je od 234 do 350 vojnika, a oslobođeno 7600 logoraša.
(izvor: članak na portalu kontraportal.com)


Inače, sjećam se da mi je pokojni djed pričao kako su iz njegovog logora čuvari jednostavno otišli i ostavili ih. Logor je bio zaključan, pa im je trebalo nešto vremena da provale napolje nakon što su shvatili da nema čuvara. Počeli u se razilaziti u grupama. 
Nisu puno prošli kada su prve jedinice crvenoarmejaca naišle. Neki su bili motorizirani, neki pješke, a neki na zapregama. I svi su vikali da idu na Berlin. 
Djed je pričao kako im nikako nije bilo jasno, kako će ta rulja koja je samo nadirala uopće stići do Berlina i kako će se suprotstaviti njemačkoj vojsci. Ipak su oni do tada gledali Nijemce u punoj veličini i nisu imali pojma o stanju na ratištima. 
U pitanju je bio logor Kolberg (to je u današnjoj Poljskoj), a djed se odande vratio gotovo u potpunosti pješice. Tek povremeno su nailazili na neko prijevozno sredstvo.

U to doba, pogotovo pred kraj i nakon kraja rata ljudi,obično civili su obarali rekorde u prevaljenim razdaljinama pješice. Davno sam čitao o jednoj ženi koja je valjda pobjegla iz logora i hodala sa naramkom drva. Nitko je nije kontrolirao jer su svi mislili da je tu negdje, domaća, tko će ići na put sa naramkom drva
Inače, koji to logor bio, da li se sjećaš? Sam Aušvic je imao isto tako više lokacija osim glavnog logora

Napisao sam da je u pitanju bio Kolberg (današnji Kolobrzeg), odnosno logor se nalazio negdje u okolici tog grada, ali u svakom slučaju blizu morske obale. 
Djed je bio u odjelu 2D.
Imao je sreće jer nije bio u pitanju klasični logor smrti, već su ih većinom koristili kao robovsku radnu snagu.

goran9030 (citat):

Napisao sam da je u pitanju bio Kolberg (današnji Kolobrzeg), odnosno logor se nalazio negdje u okolici tog grada, ali u svakom slučaju blizu morske obale. 
Djed je bio u odjelu 2D.
Imao je sreće jer nije bio u pitanju klasični logor smrti, već su ih većinom koristili kao robovsku radnu snagu.

Uf, bilo je sitno pisano pa sam previdio. Moja greška, sad vidim Kolberg. Inače, dobar put do kuće, preko 1000 km, još u ono doba gdje spavati, što jesti i ne biti slučajno bolestan

O tome nije puno pričao. No svakako da uz put nisu nailazili na pučke kuhinje. 
Vjerujem da su se snalazili kako su znali i mogli.  Sigurno je i da ih je puno ostalo uz put ako su se razboljeli, jer ne treba zanemariti da u samom logoru nisu baš bili primjereno hranjeni. Sreća je da je taj čitav put prevalio tokom proljeća i ljeta, pa nije bilo snijega i leda.

OK, ide to i u ovu temu, ali zar ne možeš staviti na temu "na današnji dan" ono što tamo po datumu pripada?

Sloba1 (citat):

Pre tačno 80 godina, 22.2.1943. u Minhenu su pogubljeni Sofi Šol, njen brat Hans Šol i Kristof Probst, pripadnici ilegalne antinacističke organizacije “Bela ruža”.
U borbi protiv zla u sopstvenom narodu pokazali su zadivljujuću savest i hrabrost.
[/size]

Ja sam imao prilike ići za Berlin preko istočne Njemačke prije ujedinjenja. Atmosfera priliko prelazaka granice je dosta podsjećala na filmove iz tog vremena

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dario (citat):

Sloba1 (citat):

Pre tačno 80 godina, 22.2.1943. u Minhenu su pogubljeni Sofi Šol, njen brat Hans Šol i Kristof Probst, pripadnici ilegalne antinacističke organizacije “Bela ruža”.
U borbi protiv zla u sopstvenom narodu pokazali su zadivljujuću savest i hrabrost.
[/size]

Ja sam imao prilike ići za Berlin preko istočne Njemačke prije ujedinjenja. Atmosfera priliko prelazaka granice je dosta podsjećala na filmove iz tog vremena

Sa crvenim (YU) pasosem je bilo cista formalnost (barem u mom slucaju). A sa crnim (u to vreme je Svedski pasos bio crn) bilo dosta kontrole i provere.

goran9030 (citat):

OK, ide to i u ovu temu, ali zar ne možeš staviti na temu "na današnji dan" ono što tamo po datumu pripada?

Ma, rođeni moj, može sve.. ne mogu se setiti, šta me toga trena rukovodilo da ovde da postavim... Gledaću da nastojim da utrefim gde šta ide, ali tu su admini da to prebace. Mi, obični smo da pišemo a rukovodioci da kontrolišu i isprave ako ima potrebe za time.

SveJug (citat):

Dario (citat):

Sloba1 (citat):

Pre tačno 80 godina, 22.2.1943. u Minhenu su pogubljeni Sofi Šol, njen brat Hans Šol i Kristof Probst, pripadnici ilegalne antinacističke organizacije “Bela ruža”.
U borbi protiv zla u sopstvenom narodu pokazali su zadivljujuću savest i hrabrost.
[/size]

Ja sam imao prilike ići za Berlin preko istočne Njemačke prije ujedinjenja. Atmosfera priliko prelazaka granice je dosta podsjećala na filmove iz tog vremena

Sa crvenim (YU) pasosem je bilo cista formalnost (barem u mom slucaju). A sa crnim (u to vreme je Svedski pasos bio crn) bilo dosta kontrole i provere.

Manje više, tranzit je bio sa tranzitnom vizom, papirom koji se predaje nakon napuštanja DDR-a. Ja sam neki put iz zajebancije imao Spiegel na stolu pa me tjeraju da upakirati u torbu. Taj sam inače pročitao na putu pa sam dao nekom istočnjaku nakon toga, bili su mi zahvalni

Dario (citat):

SveJug (citat):

Dario (citat):

Sloba1 (citat):

Pre tačno 80 godina, 22.2.1943. u Minhenu su pogubljeni Sofi Šol, njen brat Hans Šol i Kristof Probst, pripadnici ilegalne antinacističke organizacije “Bela ruža”.
U borbi protiv zla u sopstvenom narodu pokazali su zadivljujuću savest i hrabrost.
[/size]

Ja sam imao prilike ići za Berlin preko istočne Njemačke prije ujedinjenja. Atmosfera priliko prelazaka granice je dosta podsjećala na filmove iz tog vremena

Sa crvenim (YU) pasosem je bilo cista formalnost (barem u mom slucaju). A sa crnim (u to vreme je Svedski pasos bio crn) bilo dosta kontrole i provere.

Manje više, tranzit je bio sa tranzitnom vizom, papirom koji se predaje nakon napuštanja DDR-a. Ja sam neki put iz zajebancije imao Spiegel na stolu pa me tjeraju da upakirati u torbu. Taj sam inače pročitao na putu pa sam dao nekom istočnjaku nakon toga, bili su mi zahvalni

Jos davne 1971 ili 1972 godine sam prvi put putovao kolima preko DDR i posle skoro, skoro svake godine do tih nesretnih godine 90-ih na Balkanu i nikada nisam imao problema sa njima.

Ova slika postavljena na temi DDR, ovde:
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sloba1 (citat):

[size=64]Hermann Göring na suđenju u Nürnberg-u 1946.

Gotovo sve vrieme suđenja se smejao, upadao u reč, dobacivao.
Osuđen za ratne zločine na smrt vješanjem. Noć pre vešanja popio cijanid! Kako?
Nimalo se nije pokajao za zločine. [/size]


[size=64][You must be registered and logged in to see this image.]
[/size]

Što se tiče cijanida..kapsula mu je bila u šupljem zubu.
Smrt je trenutna..izvukao se zločinac od vješanja

Meni je fascinantno kako se tako ponašao, kao da ništa nije bilo i taj osećaj bez pokušaja da se odbrani ili svali krivicu na firera.. ne znam šta je očekivao u konačnici, čak koliko sam upoznat davao je i izjave novinarima, u stilu medijske zvezde a ipak na kraju je omastio konopac.
Verovatno psiholozi bolje znaju profil ličnosti u ovom slučaju. Meni je to neshvatljivo.

I meni je. Tim više što je u 1.svj.ratu bio izvanredno hrabar pilot, nekoliko puta odlikovan..

Sloba1 (citat):

Bivši južnoafrički premijer Hendrik F. Vervurd izjavio je '63

"Mi želimo da održimo belu Južnu Afriku. Održati je belom znači samo jedno, to je bela dominacija - ne vođstvo, ne rukovođenje, već kontrola supremacija"...
*****

Aparthejd na delu u tim vremenima



[You must be registered and logged in to see this image.]

O tim vremenima odlična reportaža snimljena u to doba i skora restaurirana:

Krađa nije dozvoljena, država ne trpi konkurenciju

Sloba1 (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

osma ofanziva komunjara. oduzmi sve bogatima i prisvoji. legalna pljacka. Leka Rankovic predratni rabadzija  znaci niko i nista slepac bez dinara u dzepu . posle rata pljacka imovinu bogatih srba i prisvaja je na svoje ime kao i drugi komunisti.

vladimir (citat):

Sloba1 (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

osma ofanziva komunjara. oduzmi sve bogatima i prisvoji. legalna pljacka. Leka Rankovic predratni rabadzija  znaci niko i nista slepac bez dinara u dzepu . posle rata pljacka imovinu bogatih srba i prisvaja je na svoje ime kao i drugi komunisti.

I.. onda Vladimire, tom istom Leki 1983. godine dođe na saranu čak 100.000 ljudi, što je nezapamćeno za to vreme.. kako to druže objašnjavaš, taj fenomen, da ga tako nazovem

Kad si već spomenuo popa Mastilovića, potražio sam nešto više o njemu i evo jednog članka od prije 5 godina. 

Protejerej Mastilović je na partizanskoj kapi imao petokraku i to mu nije smetalo da između borbi vrši službu božiju

Kako se približava 25. novembar i 75. godišnjica Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkg vijeća Bosne i Hercegovine,u sjećanje mi dolazi sveštenik Srpske pravoslavne crkve, protojerej Novak Mastilović iz Gacka, ne samo zato što je on bio jedan od vijećnika tog povijesnog skupa nego zbog toga što je svojim primjerom svjedočio da Titova vojska nije bila antihrišćanska niti protivna bilo kojoj vjeri. Nosio je ovaj pop crvenu zvijezdu petokraku na kapi, ali je u prekidima borbi vadio krst ispod partizanske uniforme i vršio službu božiju. Istina, članovi KPJ-a digli su ustanak protiv fašističkih okupatora i kvislinga i predvodili Narodnooslobodilačku borbu i revoluciju, ali su u NOVJ-u masovno bili nepartijci i vjernici katoličke i pravoslavne religije i Islamske zajednice i svima je bila zajamčena sloboda vjeroispovijesti. Druga je stvar bila s onim vjerskim službenicima koji su služili fašistima (nažalost, i takvih je bilo) i njih se tretiralo kao neprijatelje.
Kad je u novembru 1943. stigao u Mrkonjić-Grad pop Novak je bio vjerski referent u 29. diviziji NOVJ-a, čiji je komandant bio Vlado Šegrt, a načelnik štaba Rade Hamović koji će kasnije biti generali i narodni heroji. Mastilović mi je ispričao da je u komandi divizije imao punu podršku u svom vjerskom radu posebno kad je krstio djecu po pravoslavnom obredu često u teško oštećenim crkvama ili na zgarištima u mjestima gdje po nekoliko godina nije bilo sveštenika. Kumovi na tim krštenjima bili su partizani koji nisu znali ni roditelje ove djece niti su prije bili u tim područjima i svi su se dobrovoljno javljali da sudjeluju u tome znajući šta takav čin znači u ratu.

U proljeće 1945. godine 29. divizija je od Kiseljaka kod Sarajeva do Pivke i slovenskog primorja gotovo u jednom dahu pješke uz korištenje malo konjske zaprege prešla 600 kilometara i tako ostvarila jedinstven podvig u brzini prebacivanja operativno-taktičkih jedinica u NOR-u. U borbama u Istri i Sloveniji ova jedinica je tada oslobodila 20-ak mjesta, uključujući Trst i Ljubljanu. Kad je divizija 2. maja 1945. oslobodila Trst, Novak Mastilović je od komandanta Vlade Šegrta dobio odobrenje da uđe u tamošnju pravoslavnu crkvu svetog Spiridona. Kad su vidjeli partizana kako se na ulazu u hram krsti i cjeluje oltar, prisutni vjernici i tršćanski sveštenik bili su šokirani. Ni u snu nisu sanjali da bi se u Italiji pri kraju Drugog svjetskog rata nešto tako moglo desiti. Poslije im se Novak predstavio i tek kad je rekao “pomaže Bog” i ispod bluze izvukao krst, bili su uvjereni da im se u crkvi „ukazao“ partizanski pop. Pozvali su ga da se u parohijskom domu odmori i počasti, a on im je zahvalio rekavši da mora dalje jer je divizija hitala ka Ljubljani.
Novak Mastilović nije bio jedini vjerski službenik među vijećnicima ZAVNOBiH-a, ali njegova priča je zanimljiva i zato što se povezuje sa slavnom 29. divizijom koja je svoj ratni put završila daleko od Hercegovine u Sloveniji i Italiji. Naravno, bilo je antifašista i među onim imamima i svećenicima koji su u Titovoj politici prepoznali slobodu, humanost i socijalizam. Među njima je bio i Husein efendija Mujić, imam iz Gračanice kod Tuzle, koji se pridružio NOB-u 1942. i stekao borački status. Poslije rata je u organizacijama Narodni front i Socijalistički savez davao doprinos izgradnji socijalizma, a u Islamskoj zajednici bio je tuzlanski muftija i reisu-l-ulema. Kad sam ga jednom pitao šta ga je opredijelilo da, u vrijeme okupacije, pomaže partizanski pokret, rekao je da za njega kao patriotu tada drugog puta jednostavno nije bilo.

I još jedna zanimljivost: Pop Mastilović i Imam Hadži Mehmed ef. Mujkić - vijećnici AVNOJ-a
[You must be registered and logged in to see this image.]

Mustafa Kemal Ataturk Jedan od najvećih državnika svih vremena.Čovek koji je pre 1 veka imao hrabrosti da TR oslobodi retrogradnih stega i okrene je Zapadu,uvedeći principe moderne, svetovne,progres. države


[You must be registered and logged in to see this image.]