Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga

Džomba BROJ POSTOVA: : 116 ČLAN OD: : 2016-11-14 Srpski Itebej-Banat

Kopajući po netu dotakao sam se i žena tenkista u DSR pa evo nekoliko poznatih među njima.
Alleksandra Samusenko pokraj svog tenka. [You must be registered and logged in to see this image.][url=https://servimg.com/view/19629074/110][You must be registered and logged in to see this image.][/url]
Druga Heroina o kojoj sam na više mesta čitao je
-Mariya_Oktyabrskaya rođena 1905 a poginula tokom 1944.g kada je posthumno proglašena za NH.

[You must be registered and logged in to see this image.]

-Mariya-Vasiljevna_Oktyabrskaya i spomen tabla u znak sećanja na nju..
[You must be registered and logged in to see this image.]

Na stranim sam fb grupama pokupio i ovaj tekst na engleskom i neverica da su žene u SSSRu ratovale i kao tenkisti...

[You must be registered and logged in to see this image.]

O herojstvu Marije ima i na Wikiji ali je ja namerno izbegavam za izvor pa ko voli...
Treća za danas je porodica Bojko gde su oboje supružnika bili u posadi...

[You must be registered and logged in to see this image.]
Uz njih se vezuje da su vojevali na IS a na ovoj su slici ispred druge Zveri ...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Inače je ova tema načeta i na fb grupi imenom
World War 2 Eastern Front
Pored ove teme ima i drugih načetih egzota za one koji imaju vremena je svakako za moju preporuku.
Pa ko voli...

Džomba BROJ POSTOVA: : 116 ČLAN OD: : 2016-11-14 Srpski Itebej-Banat

Moja lična fascinacija u celoj tematici je sa životnim putem nastanka T-34.

Ruski dizajn je pitanje genijalne jednostavnosti i svrsishodnosti. i. Ogromna zemlja u kojoj jednostavnost dolazi do izražaja.
Tenk, T-34 nastao je kao derivat hodnog dela jednog smešnog,zastarelog američkog tenka ''Christie'' koji je neoprezno i potcenjivački poklonjen Rusima.
Morozov i Koškin su u njemu videli sve ono što Ameri nisu, dodali mu izvanrednu kupolu i top i to je to. Ostalo je, kako reče Bil Ganston, istorija.
A Nemci su u Rusiji zastali jer se Rusija, kako reče Erenburg, samo mislima može izmeriti.
Nemci su zastasli jer su im se tenkovi na Ruskom zemljištu kvarili(rasputica li se vikaše ta kaljuga) i tesko popravljali a T-34 je tu bio na svom terenu.Ovakve smešne tvrdnje kada ih vidim a nije da ih nema me teraju na smeh kao da su Nemci još tada ganjali ISO9000
Kad - tad bi stali.
Nego da ne dužim za sladokusce preseka T-34 obrasca 1940/1941/1942 i T34 sa topom od 85mm D5 iz 1943.godine[You must be registered and logged in to see this image.]
Pažljivim razgledanjem se lahko uoče razlike kod topova L11/F32/F34/i sl te drugih suštinskih razlika na nišanskim spravama,kupolici komandira,poklopcu vozača,tipu potpornjaka i sl a za šta sam se praćenjem ove teme na raznim izvorima sa pažnjom uživao pa izvolite i VI.

Džomba BROJ POSTOVA: : 116 ČLAN OD: : 2016-11-14 Srpski Itebej-Banat

Moj drugar sa FB kao i sa VK.com Юрий Пашолок je nomad na Warspot-u natrukovao odličan prilog o razvoju T-34 pa ko voli ovu tematiku toplo preporučujem..
[You must be registered and logged in to see this link.]
Početak teksta je sve prešao od predratne do ratnih unapređivanja i golgote kroz koju su konstruktori prošli da iz rata izađe onaj koga svi mahom znaju kao T34 koji je pokorio fašizam...ili nije...

Prvi put sada u životu čujem da su postojale žene tenkisti.

Džomba BROJ POSTOVA: : 116 ČLAN OD: : 2016-11-14 Srpski Itebej-Banat

Ima još mnogo za nas skrivanih istorijskih detalja koji polako isplivavaju a ja samo možda malo više od onih sa zapada pratim i ove na istoku a ovo je jedan od odličnih izvora.
[You must be registered and logged in to see this link.]
Registrovanjem na Vk.com se otvara ogroman broj sličnih linkova gde se javljaju stručnjaci iz svojih zanimanja i bez ostrašćenosti iznose sve i svašta o čemu smo mi u Jugi manje ili više bili uskraćeni da se obavestimo.Lep izvor slika iz Sovjetskih tenkovskih zavoda imaš ovde;
[You must be registered and logged in to see this link.]
Ni ovaj link o oklopnoj tehnici 20/21 veka nije za zaobilaženje a ima i svakodnevnih dopuna-objava..
[You must be registered and logged in to see this link.]
Pozdrav iz Banata za sve Bivše a gde se i ja poodavno uklapam,mislim vojnike...

Prvi blitzkrieg - napad Njemačke na Poljsku 1939. godine

Drugi svjetski rat započeo je 1. rujna 1939. godine napadom Njemačke na Poljsku. Velika Britanija i Francuska uputile su Njemačkoj ultimatum sa zahtjevom da odmah obustavi ratne operacije i povuče svoje trupe sa poljskog teritorija. Kako kako nije bilo odgovora na zahtjev zapadnih sila dvije zemlje su 3. rujna objavile rat Njemačkoj.

Obostrani planovi i snage

Ratni plan POLJSKE do kasnih tridesetih godina bio je orijentiran prema istoku, jer je SSSR smatran glavnim potencijalnim protivnikom. Kada se Njemačka pokazala glavnom prijetnjom poljski generalštab je izradio obrambeni Plan Zapad (Plan Zachód).
Njemačkom okupacijom Češke i secesijom Slovačke Poljska se našla u izrazito nepovoljnom strateškom položaju, ugrožena od Njemačke sa zapada iz Šlezije, sa sjevera iz Istočne Prusije i sa juga iz Češke i Slovačke. Stoga se nije mogla obraniti bez pomoći velikih sila. Savez sa SSSR za Poljake nije dolazio u obzir pa se Poljska oslonila na jamstva Velike Britanije i Francuske, što se pokazalo ne baš korisnim izborom.
Poljski ratni plan predviđao je mobilizaciju 30 pješadijskih divizija, 9 rezervnih divizija, 11 konjaničkih brigada, 2 motorizirane brigade, 3 planinske brigade i većeg broja manjih samostalnih jedinica. Divizije su bile objedinjene u armije (jačine korpusa) i operativne grupe - Karpatsku armiju (Armia Karpaty), Krakovsku armiju (Armia Kraków), Lublinsku armiju (Armia Lublin), Lođsku armiju (Armia Łódź), Modlinsku armiju (Armia Modlin), Pomeransku armiju (Armia Pomorze), Poznanjsku armiju (Armia Poznań), Prusku armiju (Armia Prusy), Varšavsku armiju (Armia Warszawa), Operativnu grupu Viškov (Grupa Odwodów ''Wyszków''), Operativnu grupu Narev (Samodzielna Grupa Operacyjna Narew) i Operativnu grupu Polesje (Samodzielna Grupa Operacyjna Polesie).
Poljske oklopne snage bile su puno slabije od njemačkih, ali su ipak predstavljale kakvu-takvu silu. Najjači poljski tenk je bio 7TP vlastite proizvodnje, težine 10 tona s topom kalibra 37 mm, sposoban da uništi svaki njemački tenk uključivo i najteži PzKw IV. Uz 130 ovih tenkova Poljaci su imali 50 suvremenih francuskih tenkova Renault R35 i 38 britanskih Vickers E, te oko 700 lakih tenkova i tanketa zastarjelih tipova. Poljska vojska je također imala 11 oklopnih vlakova, koje su druge zemlje smatrale zastarjelim oružjem zbog osjetljivosti na zračne napade, ali su u ratu neki pokazali začuđujuću efikasnost (što je motiviralo Nijemce da i sâmi vrate ovo oružje u sastav svojih kopnenih snaga).

Zapovjednik oružanih snaga Poljske maršal Edward Rydz-Śmigły:

[You must be registered and logged in to see this image.]

7TP:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Renault R35:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vickers E:

[You must be registered and logged in to see this image.]

NJEMAČKE snage su bile objedinjene u 2 grupe armija:
· Grupa armija Sjever (Heeresgruppe Nord) pod zapovjedištvom generala Fedora von Bocka s 3. i 4. armijom, ukupno 16 pješadijskih, 2 oklopne i 2 motorizirane divizije, 1 konjaničkom i 3 pješadijske brigade
· Grupa armija Jug (Heeresgruppe Süd) pod zapovjedništvom generala Gerda von Rundstedta s 8., 10. 14. i slovačkom armijom Bernolak, ukupno 24 pješadijske, 5 oklopnih, 4 lake, 2 motorizirane i 2 planinske divizije te 2 SS motorizirane regimente
Odlučujuću ulogu u ratu protiv Poljske Nijemci su namijenili oklopnim snagama, koje su bile raspoređene u 7 oklopnih i 4 lake divizije. Od ukupno 2.700 tenkova samo oko 300 je bilo jačih tipova PzKpfw III i PzKpfw IV, dok su većinu činili laki tenkovi PzKpfw I i PzKpfw II.

General Fedor von Bock:

[You must be registered and logged in to see this image.]

PzKpfw IV:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brzi slom poljske vojske

Njemački napad je započeo ujutro 1. rujna 1939. iz tri smjera. Grupa armija Jug napala je 8. i 14. armijom sa zapada i jugozapada iz Šlezije i 10. armijom sa juga iz Moravske, Grupa armija Sjever 3. armijom iz Istočne Prusije i 4. armijom u Pomeraniji u smjeru poljskog Koridora, a slovačka armija Bernolak sa juga iz Slovačke. Opći cilj je bio zauzimanje Varšave i uništenje glavnine poljske vojske zapadno od rijeke Visle.
U trenutku kada je rat počeo poljska vojska još nije bila potpuno mobilizirana (opća mobilizacija objavljena je 31. kolovoza) i imala je oko 1.000.000 od planiranih 1.350.000 ljudi. Poljsko vrhovno zapovjedništvo je odgovorilo na napad raspoređivanjem snaga na glavnim smjerovima njemačkog prodora, u cilju zaštite najvažnijih industrijskih centara i zadržavanja Nijemaca dok Francuska i Velika Britanija ne započnu veliku ofenzivu na zapadu.
Zapadne sile su doduše objavile rat Njemačkoj, ali nisu poduzele nikakve vojne akcije. U međuvremenu su njemačke oklopne snage uz potporu jurišnih bombardera Ju-87 Stuka razbijale i opkoljavale krupne poljske jedinice. Nijemci su već 3. rujna odsjekli poljski Koridor i 6. rujna zauzeli Krakow, a vrhovno zapovjedništvo poljske vojske je shvatilo da je situacija kritična i da od Francuske i Velike Britanije nema pomoći. Dne 9. rujna Poznanjska i Pomeranska armija poduzele su protuofenzivu s 8 divizija i 4 konjaničke brigade što je dovelo do desetodnevne bitke na rijeci Bzuri, najveće pojedinačke bitke u ovom ratu. Unatoč početnom uspjehu Poljaci su u sukobu s njemačkim oklopnim snagama pretrpjeli slom i izgubili 20.000 poginulih i 170.000 zarobljenih vojnika.
Valja se osvrnuti na popularni mit o jurišu poljskih konjanika kopljima i sabljama na tenkove. Ta legenda kruži desetljećima, a zapravo je nastala iz pretjerivanja ratnih dopisnika. Poljski konjanici su služili kao i u drugim tadašnjim vojskama - kao mobilna pješadija koja je napadala isključivo pješadijske jedinice poput nekadašnjih draguna. U obrani su konjanici sjahali sa konja i borili se kao pješaci, a protiv tenkova su koristili PT puške i lake PT topove Bofors kalibra 37 mm.

Poljska konjica za vrijeme bitke na Bzuri:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Unatoč jakom otporu poljske vojske Nijemci su već 8. rujna izbili pred Varšavu, ali je grad pao tek 24. rujna pri čemu su njemačkim trupama naneseni veliki gubici uključivo u tenkovima. S obzirom na stanje na bojištu i izostanak pomoći Francuske i Velike Britanije vrhovni zapovjednik poljskih oružanih snaga maršal Rydz-Śmigły zapovijedio je 10. rujna opće povlačenje na jugoistok u cilju formiranja takozvanog Rumunjskog mostobrana. Ali je slijed događaja poremetio te planove.

Operacije u Poljskoj od 1. do 14. rujna 1939., grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vojna intervencija SSSR

Brzina njemačkog napredovanja zatekla je i partnere u SSSR-u, koji su se sovjetsko-njemačkim paktom obavezali vojno intervenirati sa istoka. Moskva se našla u neprilici zbog opravdavanja svog sudjelovanja u komadanju Poljske i uslijedila je diplomatska prepiska pa i svađa s Nijemcima, koji nisu htjeli pristati da budu proglašeni uzročnikom sovjetske vojne intervencije. Stoga je pronađeno kompromisno rješenje u obliku neodređene formulacije ''zaštite bjeloruskog i ukrajinskog stanovništva u novim okolnostima''.
Za napad na Poljsku sovjetske snage su bile objedinjene u 2 grupe armija:
· Bjeloruski front pod zapovjedništvom generala Mihaila Kovaljova s 3., 4., 10. i 11. armijom i Dnjeparskom ratnom flotilom, ukupno 11 pješadijskih i 6 konjaničkih divizija, 8 oklopnih brigada i 1 motorizirana brigada
· Ukrajinski front pod zapovjedništvom generala Semjona Timošenka s 5., 6. i 12. armijom te Frontovskom konjaničkom grupom, ukupno 9 pješadijskih i 7 konjaničkih divizija, 8 oklopnih brigada i 1 motorizirana brigada
U sastavu oklopnih brigada bili su tenkovi tipa T-26, BT-5 i BT-7, uz manji broj T-28.
Napad SSSR na Poljsku je započeo 17. rujna. Maršal Rydz-Śmigły zapovijedio je povlačenje i izbjegavanje sukoba sa sovjetskim snagama, ali je na nekim mjestima ipak došlo do borbi. Situaciju Poljske dodatno je otežao ustanak OUN - organizacije ukrajinskih nacionalista (Організація Українських Націоналістів). Sovjetske trupe su dosegle dogovorenu liniju s Nijemcima na rijekama Narev, Bug, Visla i San.
Sovjetska intervencija je bila jedan od ključnih faktora za spoznaju da je rat definitivno izgubljen. Poljska vlada ipak nije htjela potpisati kapitulaciju i povukla se u Rumunjsku, a kasnije u London, dok su ostaci vojske u Poljskoj kapitulirali 6. listopada.

General Mihail Kovaljov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Generali Heinz Guderian i Semjon Krivošejin u Brest-Litovsku (Brześć nad Bugiem) 22. rujna 1939.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemačko-sovjetska vojna parada u Brest-Litovsku:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Rat u Poljskoj završio je trijumfom Njemačke, ali je pobjeda postignuta uz nemalu cijenu - oko 15.000 poginulih, oko 30.000 ranjenih i oko 3.500 nestalih, 674 tenka i 564 aviona. SSSR je imao tek simbolične gubitke - 996 poginulih i 2.000 ranjenih. Poljska je pretrpjela gubitke od 96.000 poginulih i preko 130.000 ranjenih, 470 tenkova i 333 aviona, a glavnina vojske je pala u zarobljeništvo. Oko 120.000 vojnika uspjelo se povući u neutralnu Rumunjsku i oko 20.000 u Litvu i Latviju.
U iznimno nepovoljnoj strateškoj poziciji, napadnuta sa četiri strane od višestruko premoćnih protivnika, Poljska nije imala nikakve šanse da se obrani premda je davala žestok i odlučan otpor, a neka uporišta poput poluotoka Hel i tvrđave Modlin branila su se tjednima.
Francuska i Velika Britanija, s preko 100 divizija i brojčano premoćnim oklopnim snagama, ostavile su svoju golemu silu da čuči na Maginot liniji i iza nje dok su neprijatelji komadali njihovog viteškog i hrabrog saveznika. Strašljivi general Maurice Gamelin, zapovjednik anglo-francuskih snaga, izveo je tek jedan napad u Saaru (7.-16. rujna) koji su Nijemci s lakoćom zaustavili pred Siegfriedovom linijom dok su Francuzi zauzeli tek 8 km2 njemačkog teritorija. I taj komadić teritorija Nijemci su povratili odmah po okončanju kampanje u Poljskoj.
Poljska je pak platila danak i kratkovidnosti vlastitih političara. U drugoj polovici tridesetih godina uporno je odbijala savez sa zapadnim silama i SSSR, zemljama koje su vodile pregovore o protunjemačkoj koaliciji. Dapače, samo nekoliko mjeseci prije nego će biti napadnuta sudjelovala je zajedno s Nijemcima u komadanju Čehoslovačke i prisvojila područje Tješina (Český Těšín, Czeski Cieszyn). U ljeto 1939., kada je bilo jasno da je na redu kao iduća žrtva, Poljska je odbila primiti sovjetske trupe na svoj teritorij i oslanjala se na jamstva Francuske i Velike Britanije. SSSR je pak odustao od jalovih pregovora s nepouzdanim zapadnim partnerima i vlastitu sigurnost potražio u paktu s Njemačkom.
Brzina kojom je Njemačka porazila Poljsku zapanjila je i zapadne Saveznike i SSSR. Pojavila se nova vrsta ratovanja koja će postati poznata kao munjeviti rat ili blitzkrieg, gdje odlučujuću ulogu imaju visokopokretne oklopno-motorizirane snage potpomognute zrakoplovstvom (taktika panzer-stuka). Francuska i Velika Britanija nisu iz toga izvukle nikakve pouke ni prilagodile ratnu doktrinu što će im se teško osvetiti 1940. godine. Novu vrstu ratovanja nisu odmah razumjeli ni u SSSR-u, ali će poslije operacija na Zapadu i pada Francuske pristupiti ponovnom formiranju krupnih oklopno-motoriziranih formacija (mehanizirani korpusi).
Poljska je po četvrti put u svojoj povijesti prestala postojati kao država. Dio pod njemačkom okupacijom proglašen je za Generalgouvernement, dok je dio okupiran od Sovjeta priključen Bjelorusiji. Već tokom ratnih operacija njemačka vojska i SS jedinice počinile su teške ratne zločine, ali će pravi užasi tek uslijediti. SS Einsatzgruppen su odmah počele s istrebljenjem poljske inteligencije, plemstva i običnih građana, kao i Židova. Jedini visoki njemački oficir koji je smatrao potrebnim da se koliko-toliko odupre toj zločinačkoj praksi bio je general Johannes Blaskowitz, koji je krajem 1939. i početkom 1940. uputio nadređenima nekoliko memoranduma s upozorenjima na zlodjela nad poljskim civilima i posljedice po ugled njemačke vojske. Postigao je samo to da bude ukoren i upozoren kako se ''rat ne vodi metodama Vojske spasa''.
Poljska je u Drugom svjetskom ratu izgubila 6 milijuna stanovnika, većinom Židova, te je u odnosu na ukupni broj stanovnika pretrpjela najveće ljudske gubitke u Drugom svjetskom ratu.

Podjela Poljske 1939. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poljaci su vojnički formalno kapitulirali, ali nisu nikada priznali poraz. Dijelovi njihovih kopnenih, zračnih i pomorskih snaga pridružili su se Antihitlerovskoj koaliciji i istakli se u borbama do kraja rata, dok je u zemlji odmah utemeljen pokret otpora pod imenom Narodowe Siły Zbrojne i od 1943. prosovjetska Armia Ludowa.

Podpukovnik NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 6171 ČLAN OD: : 2011-01-25

У мају 1945. године, Совјети су направили одскочну даску за сакупљање њемачких тенкова у близини Миловица, око 40 км сјеверно од Прага. До јануара 1947. отприлике 245 Пз.ИВ је пребачено у чехословачку војску. Нису били раздвојени модификацијама и често су се састојали од "различитих делова". Њихова служба је трајала до краја 1954. године, када су почели постепено да их замењују Т-34.

[You must be registered and logged in to see this image.]
За квалитет ми је жао. На фотографији "Франкенстеин" Панзер ИВ, коју је Сирија купила од Чехословачке. Овај тенк има занимљиву причу. Испрва је служио Њемачку на Источном фронту, а затим је био заробљен и кориштен од стране СССР-а. Тада је пребачен у Чехословачку, која га је продала Сирији. Године 1967. био је заробљен од стране Израела, а данас је у Америчком музеју у одјелу њемачке технологије. Извор: вордпресс.цом
Сиријци су се у априлу 1955. договорили за куповину 45 тенкова. За коришћено смеће (извините) тражили су "тврду" западну валуту - 4500 фунти по јединици (данас је то 86 хиљада фунти или 7 милиона 300 хиљада п.), Што је објективно скупо за такав производ. Договор је укључивао поправке, пуну пуњење муниције и ограничен број резервних дијелова. Тенкови су достављени Сирији почетком новембра 1955. године.

Kurt Knispel, tenkovski ''Crveni barun''

Najvećem asu u povijesti tenkovskog ratovanja potvrđeno je uništenje 168 tenkova, a s nepotvrđenim pobjedama brojka doseže 195

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kurt Knispel (1921.-1945.) bio je porijeklom sudetski Nijemac. Godine 1940. pridružio se oklopnim jedinicama njemačke kopnene vojske i završio obuku za tenkista. U početku je bio punilac, zatim ciljatelj/nišandžija i na kraju zapovjednik tenka. Jedinice u kojima je služio bile su 12. oklopna divizija (12. Panzer-Division) i 503. bataljon teških tenkova (Schwere Panzerabteilung 503).
Gotovo čitavu ratnu karijeru Knispel je proveo na Istočnoj fronti. U borbi je prvi put sudjelovao u kolovozu 1941. kao ciljatelj u tenku PzKpfw IV. U siječnju 1942. povučen je sa fronte na trening u novom tenku PzKpfw VI Tiger. Sudjelovao je u bici kod Kurska gdje je u 12 dana uništio 27 sovjetskih tenkova T-34. U proljeće 1944. premješten je u Francusku gdje je dobio zapovjedništvo nad novim tenkom PzKpfw VII Königstiger i sudjelovao u borbama oko Caena. Zatim je vraćen na Istočnu frontu gdje se ponovo istakao u borbama oko Budimpešte. Jednom je uništio T-34 sa udaljenosti od čak 3.000 metara.
Knispelu je službeno priznato uništenje 168 tenkova iako mu se neslužbeno pripisuje čak 195, plus 70 PT topova i veliki broj različitih drugih oružja i vozila, što ga čini najvećim tenkovskim asom svih vremena.

Knispelov tenk na čelu kolone Königstigera:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako je bio najuspješniji tenkist u povijesti Knispel nikada nije dosegao viši čin od narednika (feldwebel). Isto tako, za razliku od drugih tenkovskih asova nikada nije dobio Viteški križ iako je bio predložen četiri puta. Razlog je bio u njegovoj osebujnoj naravi - nije bio nacist poput drugih, često je dolazio u sukobe sa pretpostavljenima, a jednom je udario šakom u lice SS oficira koji je maltretirao zarobljenog sovjetskog vojnika. Knispel nije bio željan odlikovanja i priznanja - ako bi postojala dvojba koji tenk je uništio neki cilj uvijek je prepuštao uspjeh drugim tenkistima.
Najveći tenkovski as svih vremena poginuo je kod mjesta Urbau u Češkoj 28. travnja 1945., samo deset dana prije završetka rata. Godine 2013. češke vlasti su objavile da je u mjestu Znojemsko na češko-austrijskoj granici pronađena neoznačena grobnica 15 njemačkih vojnika. Među sahranjenima je bio i Knispel, koji je prepoznat po ratnoj pločici i tetovaži na vratu. Posmrtni ostaci su kasnije preneseni na Centralno groblje u Brnu.

Grob Kurta Knispela na Centralnom groblju u Brnu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Američki tenk M-26 Pershing

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glavni borbeni tenk kopnene vojske USA u Drugom svjetskom ratu bio je M-4 Sherman, čija je proizvodnja započela u veljači 1942. godine. U međuvremenu su razvijani i drugi tipovi tenkova, između ostalog i teških među kojima je bio i T-26 (kasnije M-26).
Iako je novi tenk T-26 pokazao zadovoljavajuće performanse serijska proizvodnja je odgađana zbog sukoba dviju koncepcija tenkovskog ratovanja u američkom vojnom vrhu. Frakcija koju je predvodio general Lesley McNair zastupala je koncepciju tzv. ''razarača tenkova'' (tank destroyer) po kojoj su tenkovi namijenjeni brzim prodorima i potpori pješadije, dok je borba s protivničkim tenkovima zadaća samohodne protuoklopne artiljerije. Po McNairu tenk Sherman je bio najbolji tenk na ratištu i više nego dorastao njemačkim tenkovima. Druga frakcija, koju je predvodio general Jacob Devers (kasnije zapovjednik 6. grupe armija u Europi), pozivala se na iskustva iz Sjeverne Afrike i ukazivala na potrebu da kopnena vojska dobije novi teški tenk koji će biti ravnopravan njemačkim Tigeru i Pantheru. Na nagovor Deversa predsjednik Združenog generalštaba general George Marshall odobrio je 16. prosinca 1943. proizvodnju serije od 250 tenkova T-26. Proizvodnja je počela tek u studenom 1944., a tenk je dobio oznaku M-26 i ime Pershing po generalu armije Johnu Pershingu, zapovjedniku ekspedicijskih snaga USA (American Expeditionary Forces) u Europi u Prvom svjetskom ratu.

General John Pershing:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk M-26 Pershing, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Borbena težina tenka iznosila je 46 tona, a benzinski motor Ford GAF snage 500 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 40 km/h i operativni doseg od 160 km. Debljina oklopa iznosila je od 50 do 102 mm. Glavno oružje bio je top M3 kalibra 90 mm, a pomoćno mitraljez kalibra 12,7 mm i 2 mitraljeza kalibra 7,62 mm. Posadu je činilo 5 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i pomoćnik vozača-mitraljezac. U tvornicama Detroit Arsenal Tank Plant i Fisher Tank Arsenal proizvedeno je 1944. i 1945. godine ukupno 2.212 primjeraka tenka Pershing. Osim USA tenk je uveden u naoružanje kopnenih vojski Belgije, Francuske i Italije, a kroz program Lend-Lease manji broj primjeraka dobili su Velika Britanija (12) i SSSR (1).
Slabost američkih tenkova Sherman i lovaca tenkova najbolje se pokazala u borbama u Ardenima, gdje je potvrđena njihova inferiornost pred njemačkim tenkovima Panther, Tiger i Königstiger. Stoga je donijeta odluka da se na europsko ratište pošalju tenkovi Pershing i prvih 20 primjeraka je u siječnju 1945. iskrcano u luci Antwerpen. Ukupno je do okončanja rata u Europi stiglo 310 Pershinga, ali ih je samo onih prvih 20 stvarno sudjelovalo u borbama. Prvi su u akciji sudjelovali tenkovi iz sastava 3. oklopne divizije 25. veljače nedaleko rijeke Roer i u borbama uništili 2 Tigera i 2 tenka PzKw IV. Jedna od poznatih borbenih akcija Pershinga zbila se 6. ožujka 1945. u Kölnu. Američke snage su ušle u grad predvođene tenkovima, a na trgu ispred katedrale čekao je u zasjedi jedan njemački Panther. Nakon što je uništio jednog Shermana ostali su se povukli i pozvali u pomoć Pershinga koji se kretao usporednom ulicom. Američki tenk se približio Pantheru koji ga je primijetio i okrenuo kupolu u njegovom smjeru. Pershing se uputio u zaklon između zgrada i u pokretu ispalio jednu granatu, a zatim iz zaklona još dvije. Sve tri granate su pogodile cilj - jedna ispod štita topa i dvije u bok - i uništile Panther. Granate koje su pogodile bok probile su i oklop na drugoj strani.
Tenkovi Pershing odigrali su značajnu ulogu i u poznatoj epizodi zauzimanja mosta preko Rajne kod Remagena 7.-8. ožujka 1945. Jedan vod od 5 tenkova iz 9. oklopne divizije pružao je sa obale vatrenu potporu pješadiji koja je zauzela most i spriječila njegovo rušenje. Kako su bili preteški za prelazak preko oštećenog mosta Pershinzi su na drugu obalu Rajne prevezeni skelama.
Tenkovi Pershing pojavili su se u ograničenoj mjeri i na pacifičkom ratištu. Kako se bitka na Okinawi oduljila zbog žestokog otpora Japanaca na otok je upućeno 12 ovih tenkova, ali su zbog brojnih odgađanja u cijelosti iskrcani tek 4. kolovoza 1945.

Panther uništen od Pershinga ispred katedrale u Kölnu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prelazak Pershinga skelom preko Rajne kod Remagena:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Intenzivniju borbenu upotrebu tenkovi Pershing su imali u Korejskom ratu 1950.-1953. Prve američke jedinice u Koreji imale se samo manji broj lakih tenkova M-24 Chaffee koji nisu bili dorasli sjevernokorejskim tenkovima T-34/85. Tenkovi M-4 Sherman mogli su se ravnopravno nositi sa sovjetskim tenkom, dok je prevagu na američku stranu donio Pershing kojih je 1950. godine na ratište stiglo 309. Kasnije je u borbe uključen i novi tenk M-46 Patton. Sukobi tenkova u Korejskom ratu bili su manjih razmjera, a bilo ih je ukupno 119. U njima je uništeno 97 tenkova T-34/85 i još 18 vjerojatno uništeno. Oko 50% tenkovskih bitaka vodili su tenkovi Sherman, 32% Pershing i 10% Patton.

Tenkovi M-26 Pershing u luci Pusan u Južnoj Koreji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

M-26 Pershing nije dugo ostao u naoružanju kopnene vojske USA. Neposredno poslije rata oko 800 primjeraka dobilo je novi motor, novu transmisiju i novi top, a tako preinačen tenk dobio je ime M-46 Patton. Pedesetih godina Pershing je izbačen iz naoružanja i zamijenjen novim tenkovima M-47 i M-48 Patton.

Zapis o oklopnim jedinicama Waffen SS

Waffen SS (Waffen Schutzstaffel, oružani zaštitni odred) bio je oružana paravojna formacija njemačke nacističke stranke NSDAP - Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei. Tokom Drugog svjetskog rata je Waffen SS činio dio sveukupnih kopnenih oružanih snaga zajedno s kopnenom vojskom (Heer), a u svom sastavu je imao oklopne, mehanizirane, pješadijske, brdske, konjičke i policijske jedinice.
Na poslijeratnom suđenju u Nürnbergu Waffen SS je proglašen zločinačkom organizacijom i zabranjen, a njegovi bivši pripadnici - osim ako nisu bili prinudno moblizirani - lišeni su prava na mirovinu i drugih prava koja su imali pripadnici regularne njemačke vojske.

Počeci

Začetak Waffen SS potječe iz 1932. godine, kada je formiran poseban zaštitni odred od 120 ljudi pod imenom Sonderkommando Berlin. U studenom 1933. formacija je imala 800 ljudi i dobila je ime Leibstandarte SS Adolf Hitler - LSSAH. Vođe konkurentskih SA - Sturmabteilung pobijene su između 30. lipnja i 2. srpnja 1934. u pokolju poznatom kao ''Noć dugih noževa'' (Nacht der langen Messer), čime je SS osigurao status glavne stranačke vojske.
Ambicije vođa NSDAP bile su da imaju vlastite oružane snage koje će biti ravnopravne regularnoj vojsci, a s vremenom će u potpunosti preuzeti njezinu ulogu. U jesen 1934. godine Hitler je izdao zapovjed za formiranje SS-Verfügungstruppe (SS trupe na raspolaganju), oružane jedinice koje će biti pod njegovim zapovjedništvom i kojoj će opremu, opskrbu i vojnu obuku davati regularna vojska. Istodobno je Reichführer SS Heinrich Himller utemeljio dvije škole za obuku oficirskog kadra - SS-Junkerschule Bad Tölz i SS-Junkerschule Braunschweig, u kojima su korištene metode i nastavnici regularne vojske.
Godine 1936. Hitler je pozvao umirovljenog generala regularne vojske Paula Haussera i imenovao ga inspektorom SS u činu brigadeführera, sa zadaćom da brine o obuci i organizaciji Waffen SS.

Leibstandarte SS Adolf Hitler na svečanosti 1936. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Paul Hausser kao SS-Gruppenführer und Generalleutnant der Waffen-SS:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kriteriji za primitak regruta bili su u početku vrlo rigorozni. Kandidati su morali biti etnički Nijemci čistog arijskog porijekla od 1800. godine na dalje, morali su biti u dobi od 17 do 23 godine, visoki najmanje 174 cm (za Leibstandarte SS Adolf Hitler najmanje 178 cm), morali su imati zdrave sve zube i savršeni vid. Neki zahtjevi su s vremenom ublaženi.
Velika većina pripadnika Waffen SS su bili dobrovoljci, uvjereni nacisti i fanatično odani Hitleru i nacionalsocijalizmu. Osim Nijemaca u redove Waffen SS s vremenom su primani i folksdojčeri i dobrovoljci drugih narodnosti iz europskih zemalja, a neki su formirali čitave SS divizije.
Nazivi činova Waffen SS su uglavnom preuzeti od SA i bili su jedinstveni u Drugom svjetskom ratu. Tako je običan vojnik bez čina bio SS Schütze, kaplar SS Sturmmann, kapetan SS Obersturmführer, pukovnik SS Standartenführer, a general-lajtnant SS Gruppenführer. Najviši čin je bio SS-Oberst-Gruppenführer und Generaloberst der Waffen-SS, koji odgovara činu generala armije a dobila su ga samo četiri čovjeka - Josef ''Sepp'' Dietrich, Kurt Daluege, Paul Hausser i kao počasni čin Franz Xaver Schwarz.

SS-Oberst-Gruppenführer und Generaloberst der Waffen-SS Josef Dietrich:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Do početka Drugog svjetskog rata formirane su tri regimente, od kojih je u napadu na Poljsku 1939. sudjelovala Leibstandarte SS Adolf Hitler. Po završetku borbi u Poljskoj, na inzistiranje Hitlera, formirane su još 3 regimente koje su ubrzo dovedene do snage divizije.

Ekspanzija od 1940. godine

U ratu s Francuskom, Belgijom i Nizozemskom sudjelovale su 3 SS divizije i regimenta LSSAH, a do početka napada na SSSR već ih je bilo 7. Do kraja rata formirano je 38 SS divizija s ukupno oko 900.000 ljudi, od kojih je 12 bilo oklopnih i oklopno-mehaniziranih:
- 1. SS-Panzer-Division Leibstandarte SS Adolf Hitler
- 2. SS-Panzer-Division Das Reich
- 3. SS-Panzer-Division Totenkopf
- 5. SS-Panzer-Division Wiking
- 9. SS-Panzer-Division Hohenstaufen
- 10. SS-Panzer-Division Frundsberg
- 11. SS-Freiwilligen-Panzergrenadier-Division Nordland
- 12. SS-Panzer-Division Hitlerjugend
- 16. SS Panzergrenadier-Division Reichsführer-SS
- 17. SS-Panzergrenadier-Division Götz von Berlichingen
- 18. SS-Freiwilligen-Panzergrenadier-Division Horst Wessel
- 23. SS-Freiwilligen-Panzergrenadier-Division Nederland

Vojnici SS divizije Totenkopf razgledaju onesposobljeni britanski tenk Matilda 1940. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ukupno je bilo 18 SS korpusa koji su identificirani po brojevima, ali ih je u stvarnosti bilo 16 jer su dva promijenila brojčanu oznaku. Neki SS korpusi su dobivali imenima po narodima koji su ih popunjavali ili po ratištima na kojima su djelovali, pa su postojali SS Latvijski korpus - VI. SS-Freiwilligen-Armeekorps (Lettisches), SS Kozački korpus - XV. SS-Kosaken-Kavalerie-Korps i SS Hrvatski korpus.- IX. Waffen-Gebirgskorps der SS (Kroatisches). U sastavu većine SS korpusa bile su i jedinice regularne vojske.
Oklopni SS korpusi su bili:
- I. SS-Panzerkorps ''Leibstandarte''
- II. SS-Panzerkorps
- III. (germanisches) SS-Panzerkorps
- IV. SS-Panzerkorps
- XI. SS-Panzerkorps
Potkraj rata formirane su i 2 armije Waffen SS - 6. SS-Panzerarmee i SS-Panzer-Armeeoberkommando 11. Dok je prva bila zapravo preimenovana 6. oklopna armija regularne vojske, druga je postojala samo na papiru. Njeno formiranje je u veljači 1945. godine naredio Himmler dok je bio zapovjednik Grupe armija Visla - Heeresgruppe Weichsel (što je za generale regularne vojske bio loš vic), ali formiranje nikada nije provedeno.

Sudjelovanje u borbenim operacijama i ratni zločini

Oklopne i oklopno-mehanizirane divizije Waffen SS bile su brojčano veće od odgovarajućih divizija regularne vojske te su brojale do 20.000 vojnika, a borbena snaga im je neprekidno rasla. Tako je 1. SS-Panzer-Division Leibstandarte SS Adolf Hitler uoči bitke kod Kurska raspolagala s 12 tenkova PzKpfw VI Tiger, 72 tenka PzKpfw IV, 16 tenkova PzKpfw III i 31 samohodnim topom StuG, a 2. SS-Panzer-Division Das Reich na dan iskrcavanja Saveznika u Normandiji s 180 tenkova PzKpfw VI Tiger, PzKpfw V Panther i PzKpfw IV te 75 samohodnih protutenkovskih i jurišnih topova.
Oklopno-mehanizirane jedinice Waffen SS sudjelovale su u svim ratnim operacijama koje je njemačka vojska izvodila od 1940. godine do kraja rata. Pripadnici Waffen SS pokazali su se kao fanatični, bezobzirni i brutalni ratnici, opasni jednako za protivničke vojnike i za civilno stanovništvo. U pojedinim operacijama su često imali zadaću da predvode napad poput I. SS-Panzerkorpsa ''Leibstandarte'' kod Harkova i Kurska 1943. godine.

Vojnici divizije Das Reich u Harkovu u ožujku 1943. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mađarski vojnik u razgovoru s pripadnikom SS divizije Totenkopf:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk PzKpfw V Panther iz sastava divizije Leibstandarte SS Adolf Hitler u Francuskoj:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Neslavnu reputaciju zločinačke organizacije Waffen SS je stekao, između ostalog, jer su jedinice iz njegovog sastava - uključivo oklopne - počinile brojne ratne zločine nad ratnim zarobljenicima i civilnim stanovništvom. Naročito su poznati masakri u Wormhoudtu (Francuska) koji je počinila SS Leibstandarte Adolf Hitler, u Le Paradisu (Francuska) koje je počinila divizija Totenkopf, u Oradouru-sur-Glane (Francuska) koji je počinila divizija Das Reich, u Graignesu i Mailléu (Francuska) koje je počinila divizija Götz von Berlichingen, u Malmedyju (Francuska) koji je počinila SS Kampfgruppe Peiper, u Marzabottu i Sant'Anni di Stazzema (Italija) koje je počinila divizija Reichsführer-SS i u Ardenne Abbey (Francuska) koji je počinila divizija Hitlerjugend. Tome valja dodati zločine na Istočnoj fronti i na Balkanu, a holokaust je priča za sebe. Određeni broj zapovjednika jedinica Waffen SS je poslije rata osuđen na smrt, a drugi na kazne zatvora.

Podpukovnik NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 6171 ČLAN OD: : 2011-01-25

zlocini na istocnom frontu. reon Harkova takozvani Donski front. zbog strasnih zlocina madjarskih fasista na ovom delu fronta doneta je naredba da se madjarski vojnici ne zarobljavaju. krajnji rezultat je bio 120.000. poginulih madjara.Nemacka i njeni sateliti su platili nevidjenu cenu za zlocine koje su pocinili na teritoriji SSSR.

Džomba BROJ POSTOVA: : 116 ČLAN OD: : 2016-11-14 Srpski Itebej-Banat

Ni SS nije bio naivan pa se u BudimPešti vodila odsudna odbrana do poslednjeg Mađara kako se to malo u šali a više u zbilji izučavala ta bitka kod nas u SFRJ..
[You must be registered and logged in to see this link.]
Битка за Будимпешту је била опсада током Другог светског рата која је трајала од 29. децембра 1944. до 13. фебруара 1945 у којој су снаге Црвене армије освојиле Будимпешту из руку немачких СС и мађарских снага. Ово је била једна од најкрвавијих опсада овог рата, упоредива по броју жртава са опсадама Берлина и Стаљинграда.

Oklopne snage u bici kod sela Raseiniai u Litvi 1941. godine

Uništena su dva sovjetska mehanizirana korpusa, ali je jedan jedini tenk KV-2 zadržao je glavninu njemačke oklopne divizije puna 24 sata

Na početku ove teme opisana je propast oklopnih snaga SSSR 1941. godine, a jedna od epizoda iz koje se može jasno vidjeti neslavna uloga tada najmoćnije tenkovske sile u svijetu bila je bitka kod sela Raseiniai u Litvi 23.-27. lipnja 1941.

Neuspjeli protunapad

Nijemci su 22. lipnja 1941. napali SSSR, pri čemu je Grupa armija Sjever (Heersgruppe Nord) pod zapovjedništvom feldmaršala Wilhelma Rittera von Leeba imala napredovati kroz baltičke države općim smjerom prema Lenjingradu. Na sovjetskoj strani je stajala grupa armija pod imenom Sjeverozapadni front (Северо-Западный фронт), pod zapovjedništvom generala Fjodora Kuznjecova.

General Fjodor Kuznjecov, zapovjednik Sjeverozapadnog fronta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U sastavu Sjeverozapadnog fronta bile su 8., 11. i 27. armija te 3. mehanizirani korpus pod zapovjedništvom generala Alekseja Kurkina i 12. mehanizirani korpus pod zapovjedništvom generala Nikolaja Šestopalova. Korpusi su predstavljali respektabilnu snagu jer su zajedno imali 60.000 ljudi i 1.400 tenkova, od kojih 110 novih tipova T-34 i KV.

General Aleksej Kurkin, zapovjednik 3. mehaniziranog korpusa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dne 22. lipnja oklopne snage njemačke Panzergruppe 4 iz Grupe armija Sjever prešle su rijeku Njemen i do kraja dana prodrle 80 km u dubinu Litve. Idućeg dana Kuznjecov je zapovijedio protunapad na bok Panzergruppe 4 snagama 3. i 12. mehaniziranog korpusa. Napad je bio usmjeren na njemački XLI. oklopni korpus. Nijemci su primijetili pokrete sovjetskih oklopnih snaga i napali ih iz zraka, a kako nije bilo praktično nikakve protuzračne obrane njemački bombarderi su uništili veliki broj tenkova i drugih oklopnih vozila. Kaos izazvan bombardiranjem prouzročio je kašnjenje napada, zbog čega sovjetski tenkovi nisu udarili u bok nego u čelo njemačkih oklopnih snaga.
Uslijedila je tenkovska bitka u širem području sela Raseiniai, koja će potrajati četiri dana. Nijemci su se po prvi put suočili sa sovjetskim teškim tenkovima KV, prema kojima su njihovi tenkovi i PT topovi bili nemoćni. KV iz sastava 2. oklopne divizije 3. mehaniziranog korpusa prodrli su duboko kroz položaje njemačke 6. oklopne divizije. Tenkovi koji su ostali bez municije svladali su njemačke PT topove na način da su ih jednostavno pregazili.

KV-1:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenkovi KV su izazvali pometnju u njemačkim redovima, ali ne i paniku (suprotno raširenoj legendi). S njima je bilo moguće boriti se ako se raspolaže odgovarajućim oružjem, a Nijemci su imali PZO topove 8,8 cm KwK 36 kalibra 88 mm koji su probijali oklop KV i T-34. Nakon što su izgubili nekoliko tenkova Sovjeti su se povukli.
Bitka kod Raseiniaija je potrajala do 27. lipnja. Sovjetski 3. i 12. mehanizirani korpus su ostali bez goriva i municije te je 3. korpus uništen, dok su se ostaci 12. korpusa uspjeli povući. Ukupno su Sovjeti izgubili preko 700 tenkova, dok su njemački gubici bili neznatni.

Predaja sovjetskog tenka T-26:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dok je ova tenkovska epizoda za Sovjete završila katastrofom, u bici se zbio jedan neobičan događaj za koji se saznalo tek poslije rata iz priča zarobljenih njemačkih generala.

Podvig posade KV-2

Njemačka 6. oklopna divizija bila je podijeljena u dvije borbene skupine - Kampfgruppe Von Seckendorff i Kampfgruppe Raus pod zapovjedništvom pukovnika Erharda Rausa.

Erhard Raus, zapovjednik Kampfgruppe Raus:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dok je Kampfgruppe Von Seckendorff vodila borbu sa sovjetskim tenkovima Kampfgruppe Raus nije naišla na nikakav otpor. U jednom trenutku konvoj s njemačkim ranjenicima i zarobljenim sovjetskim vojnicima dug 1,5 km naišao je na usamljeni tenk KV-2. Prema iskazima lokalnih seljaka tenk je stigao 23. lipnja, smjestio se na raskrižju cesta i ostao preko noći nepokretan. Nijemci su mislili da je tenk napušten, ali su se prevarili.

KV-2:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U jednom trenutku KV-2 je otvorio paljbu na konvoj koji se žurno povukao. Raus je bio zbunjen - očekivao je sovjetski protunapad i pomislio je da je upravo počeo. Za nevolju, jedan hitac iz KV-2 prekinuo je telefonsku liniju kojom je Raus bio povezan sa zapovjedništvom 6. oklopne divizije. Dok su Nijemci razmišljali što se događa posada KV-2 je primijetila njemački konvoj s gorivom i municijom te otvorila paljbu i uništila 12 kamiona. Ostali kamioni su se nagomilali u koloni i stvorili prometni ''čep'', a neki su pokušali zaobići tenk i zaglavili su se u močvari.
Ostalo je nerazjašnjeno zašto je KV-2 stajao nepokretan. Moguće je da je posada dobila zapovjed da blokira raskrižje, ali je vjerojatnije da je tenk bio pri kraju s gorivom ili je imao teškoća s motorom pa je zapovjednik odlučio da ga postavi na najbolju poziciju gdje je mogao zadržavati Nijemce. U svakom slučaju posada se nije odlučila za bijeg ili predaju, već za borbu do krajnjih mogućnosti. To je nesumnjivo bio hrabar čin jer je posada morala biti svjesna da im je ova prva bitka ujedno i posljednja.
Nijemcima je trebalo vremena da shvate kako imaju posla samo s jednim tenkom. Raus je bio nestrpljiv jer je trebao gorivo i municiju, a ranjenike je morao otpremiti u bolnicu. Stoga je zapovijedio da se KV-2 uništi što prije. Dopremljena je jedna baterija PT topova 5 cm Pak 38 kalibra 50 mm i postavljena u položaj za gađanje. Posada KV-2 očito nije primijetila njemačke topove jer je cijev njihovog topa-haubice 152 mm bila okrenuta prema selu Raseiniai. Nijemci su očekivali lagan posao, ali su se prevarili.
Nakon osam punih pogodaka činilo se da je tenk onesposobljen, no poslije nekoliko minuta njegova kupola se počela okretati. Očito se posada oporavila od šoka izazvanog udarima granata u oklop. KV-2 je usmjerio top prema bateriji i uništio dva topa zajedno s posadama, a još dva onesposobio. Tada su Nijemci pokušali uništiti tenk indirektnom paljbom haubice 105 mm, ali bez uspjeha. Stoga je Raus zatražio od zapovjedništva divizije da mu pošalje PZO top 88 mm, jedino oružje koje je moglo uništiti KV-2.
Posada topa 88 mm otvorila je paljbu sa udaljenosti od 2.000 m, a onda je odlučila prići na 700 m. Posada KV-2 je bila spremna i uništila je top prvim hicem. Ovakav razvoj događaja nije djelovao najpovoljnije na moral Nijemaca jer su trpjeli gubitke ni za što, a konvoji s opskrbom i ranjenicima su morali mirovati jer im je pokret bio zapriječen. Noću 24. na 25. lipnja Nijemci su pokušali onesposobiti tenk miniranjem, ali su inženjerci vjerojatno postavili preslabo punjenje pa je oštećena samo gusjenica.
U međuvremenu je dopremljeno još topova 88 mm i Nijemci su poduzeli posljednji pokušaj da unište KV-2. Raus je zapovijedio tenkovima PzKpfw 35(t) da krenu prema sovjetskom tenku.

PzKpfw 35(t):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenkovi nisu poslani da napadnu jer su njihovi topovi bili neefikasni protiv oklopa KV-2, već da na sebe skrenu pozornost posade dok se top 88 mm ne postavi na položaj za gađanje. KV-2 nije pucao na tenkove jer su se prebrzo kretali i vjerojatnost pogotka je bila mala. Top 88 mm je otvorio paljbu u bok KV-2 i pogodio ga s 6 pancirnih granata. Pola sata kasnije njemački vojnici su prišli tenku i pronašli mnoštvo udubljenja od pogodaka kalibra 50 mm, te samo dva mjesta probijanja oklopa granatama 88 mm. U jednom trenutku kupola KV-2 se ponovo pokrenula i prestrašeni Nijemci su poskakali sa tenka i razbježali se. Jedan je ipak uspio ubaciti ručnu granatu kroz otvor kupole i nešto kasnije Nijemci su unutra našli 6 mrtvih tijela.
Hrabrost posade KV-2 toliko je impresionirala Nijemce da nisu ostavili njihove leševe gdje su ih zatekli, kako su obično postupali, već su ih sahranili nedaleko tenka. Godine 1965. posmrtni ostaci posade premješteni su na groblje u selu Raseiniai gdje su na spomenik upisana prezimena Jeršov i Smirnov, dok su ostala četvorica ostali nepoznati.
Podvig posade KV-2 je jedan od primjera premoći novog sovjetskog oklopnog oružja, ali su takvi primjeri bili tek iznimke u općem rasulu njihovih oklopnih snaga ljeti 1941. godine.

Bitka kod sela Raseiniai, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački tenk Panzerkampfwagen II

[You must be registered and logged in to see this image.]

Godine 1934., kada je bilo jasno da razvoj tenkova PzKpfw III i PzKpfw IV kasni, njemačka kopnena vojska je tražila prijelazno rješenje za popunu oklopnih jedinica dok novi tenkovi ne budu na raspolaganju. Rezultat je bio laki tenk Panzerkampfwagen II, koji je u početnom razdoblju Drugog svjetskog rata bio najbrojniji tenk oklopnih divizija Wehrmachta.
Tenk je u varijanti Ausf. C imao borbenu težinu od 8,5 tona, a benzinski motor Maybach HL 62TRM snage 140 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 40 km/h. Glavno naoružanje bio je top 2 cm KwK 30 kalibra 20 mm, a pomoćno naoružanje mitraljez Maschinengewehr 34 kalibra 7,92 mm. Debljina oklopa iznosila je 5-15 mm. Posada je imala 3 člana - zapovjednika, ciljatelja i vozača. U razdoblju od 1935. do 1944. godine u tvornicama Alkett, FAMO, Daimler-Benz, Henschel, MAN, MIAG i Wegmann proizvedeno je 1.856 primjeraka tenka PzKpfw II, ne računajući samohodna oružja na istom podvozju. Osim Njemačke PzKpfw II su koristile oružane snage Bugarske i Slovačke, a poslije rata neko vrijeme i Norveške.

Tenk PzKpfw II, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

PzKpfw II na vježbi prije rata:

[You must be registered and logged in to see this image.]

PzKpfw II je prvi put korišten u napadu na Poljsku 1939. godine, a u napadu na Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg 1940. od ukupno 2.582 njemačka tenka više od trećine (920) je bilo PzKpfw II. Tenk je također korišten u Sjevernoj Africi i u kampanji na Balkanu. Iskustva su pokazala da je PzKpfw II inferioran prema britanskim i francuskim tenkovima, ali je premoć njemačkoj strani donosila bolja uvježbanost posada i bolja taktika upotrebe oklopnih snaga.
U napadu na SSSR 1941. godine od 3.266 njemačkih tenkova još uvijek su jednu trećinu (1.081) činili PzKpfw II. U sukobima s tenkovima T-34 i KV laki PzKpfw II nije imao nikakve šanse i posade su ga nazvale ''mrtvački kositreni sanduk''. Tokom 1941. i 1942. u potpunosti je zamijenjen tenkovima PzKpfw III i PzKpfw IV, ali je ostao u upotrebi na ratištima u okupiranim zemljama.

PzKpfw II u Francuskoj 1940. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

PzKpfw II uništen unutarnjom eksplozijom:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dok se nije proslavio kao tenk podvozje PzKpfw II poslužilo je za konstrukciju nekoliko uspjelih tipova samohodnih oružja. Jedno od njih je bilo Marder II (službena oznaka 7.5 cm PaK 40 auf Fahrgestell Panzerkampfwagen II, Marder II, Sd.Kfz. 131), protutenkovska samohotka s topom 7.5 cm PaK 40 kalibra 75 mm. Proizvedeno je 576 primjeraka ovog oružja, plus 75 konvertiranih od tenkova, koje je do kraja rata uspješno korišteno u PT obrani.

Marder II:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Drugi primjer oružja na podvozju PzKpfw II je samohodna haubica 150 mm Sturmpanzer II Bison (15 cm sIG 33 auf Fahrgestell Panzerkampfwagen II). Proizvedeno je 12 primjeraka koji su prevezeni u Afriku i uvršteni u Schwere Infanteriegeschütz-Kompanie 90. lake divizije.
Najbrojnije i borbeno najuspješnije oružje na podvozju PzKpfw II bila je samohodna haubica 105 mm Wespe (Leichte Feldhaubitze 18/2 auf Fahrgestell Panzerkampfwagen II). Proizvedeno je 676 primjeraka samohotke koja je prvi put borbeno okušana u bici kod Kurska 1943. i pokazala se vrlo korisnim oružjem za potporu oklopnim jedinicama.

Sturmpanzer II Bison:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Samohodna haubica 105 mm Wespe:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk PzKpfw II je bio zamišljen kao privremeno rješenje koje se, stjecajem okolnosti, pretvorilo u dio udarne pesnice njemačke vojske. General Heinz Guderian je u svojim memoarima napisao: ''Nitko nije slutio da ćemo s tim improvizacijama (misli se na PzKpfw I i PzKpfw II, op.p.) krenuti u borbu''. Dok se tenk PzKpfw II nije iskazao u ratu samohodna oružja na njegovom podvozju pokazala su se vrlo korisnima njemačkoj vojsci.

O talijanskim oklopnim jedinicama u Drugom svjetskom ratu

Talijani su tenkove koristili još u Prvom svjetskom ratu. Godine 1918. Francuzi su im poslali 100 tenkova Renault FT i 20 tenkova Schneider CA. Poslije rata su Talijani proizvodili tenk FT po licenci kao Fiat 3000, a 1933. je započela proizvodnja lakog tenka Fiat-Ansaldo CV-33 baziranog na britanskoj tanketi Carden-Loyd Mark VI. Naknadno su uvedene u proizvodnju i usavršene verzije CV-35 i CV-38. Iako su bila naoružana samo s dva mitraljeza kalibra 8 mm i nisu imala praktično nikakvu borbenu vrijednost (jedan publicist je napisao da su ih Talijani ''izmislili za rastjerivanje uličnih demonstracija'') vozila serije CV su bila najmasovnije proizvedena i najmasovnije brojčano zastupljena talijanska oklopna oružja na početku Drugog svjetskog rata.

Carro legero CV-35:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Talijani su pokušavali dizajnirati i prave tenkove, a prvi izvorni proizvod bio je Carro Armato Fiat-Ansaldo L6/40, laki tenk s topom 20 mm. Uslijedila je serija tenkova M, od M11/39 do M15/42 koje su Talijani kategorizirali kao srednje iako su zapravo bili laki i nedorasli drugim suvremenim tenkovima. Carro Celere Sahariano M16/43 bio je dizajniran po uzoru na britanski tenk Crusader, ali je ostao samo na prototipu. Vjerojatno najuspjeliji tip bio je tenk bio je P26/40 težine 26 tona s topom kalibra 75 mm, ali je proizvodnja započela tek 1943. godine i nije došao do izražaja do kapitulacije Italije.
Nijemci su svom savezniku nudili proizvodnju po licenci tenkova PzKpfw IV i PzKpfw III, ali su Talijani odbili ponudu i opredijelili se za vlastite konstrukcije. Na podvozjima talijanskih tenkova izrađena su i neka samohodna artiljerijska oružja.

M11/39:

[You must be registered and logged in to see this image.]

P26/40:

[You must be registered and logged in to see this image.]

M15/42:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Semovente L40:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopne divizije i Manevarski korpus

Prve talijanske oklopne divizije formirane su 1939. godine, a tokom rata bilo ih je ukupno 5:
·         ARIETE (132ª Divisione corazzata Ariete) formirana 1. veljače 1939. u Milanu od 2. oklopne brigade (2ª Brigata corazzata). Zapovjednici divizije su bili generali Carlo Vecchiarelli (1939.-1940.), Ettore Baldassarre (1940.-1941.), Mario Balotta (1941.-1942.), Giuseppe De Stefanis (1942.), Francesco Antonio Arena (1942.) i Adolfo Infante (1942.). Divizija je uništena u studenom 1942. u bici kod El Alameina i ponovo je formirana početkom rujna 1943. kao ARIETE II (135ª Divisione Corazzata Ariete II), a nakon kapitulacije Italije je rasformirana.
·         CENTAURO (131ª Divisione Corazzata Centauro) formirana 20. travnja 1939. u Cremoni od 1. oklopne brigade (1ª Brigata corazzata). Zapovjednici divizije bili su generali Giovanni Magli (1939.-1941.), Gavino Pizzolato (1941.-1942.) i Giorgio Carlo Calvi di Bergolo (1942.-1943.). Divizija je uništena u Tunisu u svibnju 1943.
·         LITTORIO (133° Divisione Corazzata Littorio) formirana 6. studenog 1939. u Parmi od istoimene pješadijske divizije. Divizijom je zapovijedao general Gervasio Bitossi. Divizija je uništena u studenom 1942. u bici kod El Alameina.
·         FRECCIA (134ª Divisione corazzata Freccia) formirana u svibnju 1942. na fronti u Sovjetskom Savezu preformiranjem 2. brze divizije Emanuele Filiberto Testa di Ferro (2ª Divisione celere Emanuele Filiberto Testa di Ferro). Nikada nije aktivirana kao oklopna divizija i vraćena je u status konjaničke jedinice. Divizijom je zapovijedao general Enrico Kellner.
·         GIOVANI FASCISTI (136ª Divisione corazzata Giovani Fascisti) formirana u svibnju 1942. od istoimene pješadijske divizije. Divizijom je zapovijedao general Ismaele Di Nisio. Iako je nominalno bila oklopna divizija Giovani Fascisti nikada nije primila ni jedan tenk i borila se na ratištu u Sjevernoj Africi kao pješadijska jedinica do uništenja u Tunisu u svibnju 1943.
U standardnom formacijskom sastavu svaka divizija je imala po jednu tenkovsku regimentu, regimentu bersaljera i artiljerijsku regimentu, izviđački bataljon i inženjerijski bataljon te manje pomoćne jedinice. Prema organizaciji iz 1941. godine brojno stanje oklopne divizije trebalo je iznositi 8.600 ljudi, 189 srednjih tenkova, 40 oklopnih automobila, 20 samohodnih i 70 vučenih artiljerijskih oružja te 1.120 kamiona i automobila.
Svoj prvi i jedini oklopni korpus Talijani su formirali 10. rujna 1941. u Sjevernoj Africi pod imenom Manevarski korpus (Corpo d'Armata di Manovra - CAM), kojim je zapovijedao general Gastone Gambara. U sastavu korpusa bile su oklopna divizija Ariete i motorizirana divizija Trieste (101ª Divisione motorizzata Trieste). U proljeće 1942. korpus je preimenovan u XX. korpus (XX Corpo d'armata) pod zapovjedništvom generala Giuseppe De Stefanisa. U sastav XX. korpusa naknadno je ušla i oklopna divizija Littorio.

Giuseppe De Stefanis:

[You must be registered and logged in to see this image.]

132ª Divisione corazzata Ariete

Od oklopnih divizija talijanske vojske u Drugom svjetskom ratu najistaknutija je bila Ariete, koja je prva stigla na sjevernoafričko ratište. Prvi dijelovi divizije iskrcani su u luci Tripolis 24. siječnja 1941., a nakon kompletiranja uvrštena je u sastav Manevarskog korpusa (Corpo d'Armata di Manovra) koji je s njemačkim Afričkim korpusom djelovao kao udarna snaga Osovine. Iako su njeni tenkovi M13/40 i M14/41 bili inferiorni prema britanskim divizija je postigla nekoliko zapaženih taktičkih uspjeha. Tako je u opsadi Tobruka početkom svibnja 1941. zauzela 5 utvrđenih položaja, a u britanskoj operaciji Crusader u studenom iste godine uspješno je obranila Bir el Gobi od napada britanskih oklopnih snaga i nanijela im znatne gubitke. Za vrijeme protunapada Osovine 29.-30. studenog 1941. Ariete je u bici kod Sidi Rezegha privela 3.400 zarobljenika, a prilikom povlačenja na liniju Gazala izvela je protunapad na britanske progonitelje i zarobila još 1.000 vojnika.
Na početku ofenzive Osovine pod imenom Unternehmen Venezia Ariete je 27. svibnja 1942. pregazila položaje 3. indijske motorizirane brigade i privela 1.000 zarobljenika, a također je uspješno odbila jake protunapade britanskih oklopnih snaga 29. svibnja. No pravu ratnu slavu je stekla u bici kod El Alameina u studenom 1942., u kojoj je uništena dok je štitila povlačenje ostataka snaga Osovine. Prema jednom njemačkom vojnom izvještaju ''na sektoru divizije Ariete Britanci su platili prodor golemim gubicima u ljudima i materijalu. Talijani su se borili do zadnjeg čovjeka''.

Amblem 132. oklopne divizije Ariete:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk divizije Ariete na sjevernoafričkom ratištu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poslije Drugog svjetskog rata Talijani su obnovili oklopnu diviziju Ariete (Divisione corazzata Ariete). Ime Ariete danas nosi jedina oklopna brigada kopnene vojske Republike Italije - 132ª Brigata corazzata Ariete sa sjedištem u Pordenoneu. U sastavu brigade su bataljon za zapovjedanje i taktičku potporu (Pordenone), 5. konjanički bataljon (Codroipo), 32. tenkovski bataljon (Tauriano), 132. tenkovski bataljon (Cordenons), 11. bataljon bersaljera (Orcenico Superiore), 132. artiljerijski divizion (Maniago), 10. inženjerijski bataljon (Cremona) i logistički bataljon (Maniago). Za razliku od svoje nesretne imenjakinje iz Drugog svjetskog rata brigada je opremljena najsuvremenijim oružjem - tenkovima C1 Ariete, borbenim vozilima pješadije Dardo, samohodnim lovcima tenkova Centauro i samohodnim haubicama Panzerhaubitze 2000.

Francuski tenk Char B1

Tenk arhaičnog izgleda, koncipiran temeljem iskustava iz Prvog svjetskog rata, impresionirao je i sâmog Hitlera

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poput drugih velikih sila i Francuska je poslije Prvog svjetskog rata razmatrala ulogu oklopnog oružja u eventualnom budućem ratu. Godine 1919. general Jean Baptiste Eugène Estienne je iznio koncepciju Char de Bataille, oklopnog vozila koje će služiti za probijanje protivničkih utvrđenih položaja te uništenje artiljerijskih oružja i tenkova. Komisija kojoj je na čelu stajao general Edmond Buat inicirala je 1921. godine projekt vozila naoružanog haubicom, a radi smanjenja troškova oružje je trebalo biti usađeno u oklopno tijelo. Francuska industrija je pokazala veliko zanimanje za taj projekt, koji je neprekidno mijenjan - između ostalog zahtjevom za dodavanje okretne kupole naoružane PT topom. Razvoj tenka trajao je neuobičajeno dugo i izrađeno je više prototipova, da bi proizvodnja tenka Char B1 (''bojna kola B1'') započela tek 1935. godine. U razdoblju od 1935. do 1940. proizvedeno je ukupno 405 primjeraka, od kojih 34 Char B1, 369 Char B1 bis i 2 Char B1 ter. Glavni proizvođač je bila tvrtka Renault, a tenk su proizvodile i kompanije AMX, FCM, FAMH i Schneider.
Tenk Char B1 imao je za ono vrijeme neobičan i pomalo zastario izgled s gusjenicama koje su prekrivale čitave bokove vozila. Francuzi su smatrali da to doprinosi lakšem savlađivanju rovova, a tenk je ionako bio namijenjen prvenstveno probijanju protivničkih položaja. Za eksploataciju uspjeha i prodor u dubinu bili su predviđeni lakši i brži tenkovi SOMUA S35. Char B1 bis je imao borbenu težinu od 28 tona i maksimalnu brzinu na cesti od 28 km/h, a izvan ceste 20 km/h. Debljina oklopa iznosila je do 60 mm, a naoružanje su činili haubica ABS SA 35 kalibra 75 mm, PT top SA 35 kalibra 47 mm i 2 mitraljeza MAC mle 1931 kalibra 7,5 mm. Posada je imala 4 člana.
Na početku Drugog svjetskog rata francuska vojska rasporedila je tenkove Char B1 u sastav Divisions Cuirassées de Réserve, jedinica predviđenih za probijanje utvrđenih položaja. Za eksploataciju uspjeha nakon proboja predviđene su Divisions Légères Mécaniques s tenkovima SOMUA S35. Nakon napada Njemačke na Francusku, Belgiju i Nizozemsku 1940. godine formirano je nekoliko provizornih manjih jedinica Compagnie Autonome de Chars s tenkovima Char B1. U ratnim operacijama Char B1 pokazao se jačim od bilo kojeg njemačkog tenka i uz ispravnu upotrebu postigao je mjestimice velike uspjehe, ali to nije imalo utjecaja na konačni rezultat njemačkog napada.

Posada tenka Char B1 koja je u bici za Stonne u svibnju 1940. uništila 13 njemačkih tenkova:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Char B1 uništen u ratnim operacijama u sjevernoj Francuskoj:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon pada Francuske Nijemci su zaplijenili oko 150 primjeraka tenka Char B1 i koristili ga za svoje potrebe - kao tenk Panzerkampfwagen B-2 740(f), vozilo za obuku vozača oklopnih vozila, samohodni bacač plamena i samohodnu haubicu 105 mm 10.5 cm leFH18/3 (Sf) auf Geschützwagen B-2(f). Tenk Char B1 impresionirao je i sâmog Hitlera, koji je nakon operacija u Francuskoj 1940. godine zatražio od njemačkih konstruktora da dizajniraju novi teški tenk koji će dominirati bojištem do kraja rata. Iz tog Hitlerovog zahtjeva proizašao je čuveni PzKpfw VI Tiger.
Jedan broj Char B1 pao je 1940. i u ruke Talijana, ali nije poznato da su ih koristili. Nekoliko primjeraka zaplijenili su, bolje rečeno povratili, od Nijemaca 1944. godine pripadnici snaga Slobodne Francuske (Forces françaises libres) i koristili ih u opsadi ratne luke La Rochelle i prilikom ustanka u Parizu. Danas je očuvano 11 primjeraka tenka Char B1, između ostalog jedan u Bovington Tank Museum u Velikoj Britaniji i tri u Musée des Blindés u Saumuru u Francuskoj.

Char B1 kao Panzerkampfwagen B-2 740(f):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Char B1 bis u Musée des Blindés u Saumuru:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zapis o tenku SOMUA S35

Smatran je ponajboljim tenkom tridesetih godina i bio je superioran njemačkom PzKpfw III, ali zbog pogrešne francuske ratne strategije nije došao do izražaja

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poput Britanaca i Sovjeta francuska vojska je svoje tenkove dijelila po namjeni na pješadijske i konjaničke. Teški tenkovi za potporu pješadije službeno su nazivani chars, a srednji i laki tenkovi u mehaniziranim jedinicama automitrailleuses.
Francuska vojska je 1934. godine definirala zahtjeve za novi konjanički tenk i zatražila je od kompanije Société d'Outillage Mécanique et d'Usinage d'Artillerie (SOMUA) u Saint-Ouenu izradu prototipa. Konstrukcija je započeta u listopadu 1934., a nakon testiranja u ljeto 1935. vozilo je bilo prihvaćeno za serijsku proizvodnju i do 1940. godine proizvedeno ih je oko 440. Službeni naziv tenka bio je Automitrailleuse de Combat modèle 1935 S, dok je neslužbeni naziv bio SOMUA S35.
Tenk je imao borbenu težinu od 19,5 tona i maksimalnu brzinu na cesti 40 km/h, a izvan ceste 32 km/h. Debljina oklopa je iznosila do 47 mm. Glavno naoružanje je činio PT top SA 35 kalibra 47 mm, a pomoćno 1-2 mitraljeza Mitrailleuse modèle 1931 kalibra 7,5 mm. Posada je imala 3 člana - vozač, radio operater-dodavač i zapovjednik.

SOMUA S35 u četiri projekcije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Po mišljenju mnogih stručnjaka SOMUA S35 je bio najbolji srednji tenk tridesetih godina XX. stoljeća. Imao je i svoje nedostatke, a najveći je bio kupola za jednog člana posade. U njoj se nalazio zapovjednik koji je bio opterećen punjenjem topa i ciljanjem uz zapovjedne dužnosti. Uz to je tenk bio mehanički nepouzdan zbog preslabog ovjesa i tražio je enormne napore u održavanju. Ali je smatran superiornim tadašnjim tenkovima slične namjene poput njemačkog PzKpfw III i sovjetskog BT-7, koje je mogao uništiti i na daljinama do 1.000 m. S druge strane je bio bolje zaštićen zbog debljine i povoljnijeg balističkog oblika oklopa.
Na početku njemačkog napada na Francusku, Belgiju i Nizozemsku u svibnju 1940. godine u operativnim jedinicama francuske vojske bilo je 288 tenkova SOMUA S35. Upućeni su većinom u Belgiju u okviru savezničkog strateškog plana obrane na liniji Dyle. Nakon što su Nijemci postigli strateško iznenađenje prodorom kroz Ardene savezničke oklopne snage su poslane u protunapad, što je rezultiralo trodnevnom tenkovskom bitkom kod Hannuta 13.-15. svibnja. U bici su se tenkovi SOMUA S35 pokazali superiornima njemačkim glavnim borbenim tenkovima PzKpfw III, ali zbog pogrešne strategije francuskog vojnog vrha i općeg rasula francuske vojske njihova kvaliteta nije došla do punog izražaja.

SOMUA S35 napušten u svibnju 1940.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poslije kapitulacije Francuske Nijemci su zaplijenili 297 tenkova SOMUA S35 i većinu uvrstili u naoružanje svojih oklopnih snaga kao Panzerkampfwagen 35-S 739(f). Iz ratnog plijena su ustupili 23 primjerka vladi u Vichyju radi pojačanja 12e régiment de Chasseurs d'Afrique u Sjevernoj Africi. Zaplijenjene tenkove Nijemci su koristili na ratištu u Sovjetskom Savezu, a određeni broj primjeraka dobila je i 7. SS divizija Prinz Eugen za operacije protiv partizana u Jugoslaviji. Tenkove SOMUA S35 dobili su i njemački saveznici - Italija 32 primjerka, Mađarska 2 i Bugarska 6.
Nekoliko preživjelih primjeraka tenka SOMUA S35 danas je izloženo u Musée des Blindés u Saumuru u Francuskoj, Bovington Tank Museumu u Velikoj Britaniji, Tenkovskom muzeju Kubinka u Rusiji i Fort Lee U.S. Army Ordnance Museumu u Petersburgu, Virginia, USA.

SOMUA S35 u Bovington Tank Museumu u Velikoj Britaniji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački tenk Panzerkampfwagen III

[You must be registered and logged in to see this image.]

Koncept i razvoj

General Heinz Guderian, idejni začetnik njemačkih oklopnih snaga, predložio je 1934. godine konstrukciju tenka maksimalne težine 24 tone i brzine na cesti 35 km/h koji bi bio glavni borbeni tenk njemačke vojske. Tenk je morao imati sposobnost uništavanja protivničkih oklopnih snaga i djelovao bi zajedno s težim tenkom PzKpfw IV, koji bi uništavao PT topove i utvrđene položaje. Za neposrednu potporu pješadije služilo bi oklopno samohodno jurišno oružje Sturmgeschütz.
Koncept je prihvaćen, a za proizvodnju novog tenka natjecale su se tvrtke Daimler-Benz, Krupp, MAN i Rheinmetall. Odabran je dizajn tvrtke Daimler-Benz i serijska proizvodnja je započela 1937. godine. Tenk oznake Panzerkampfwagen III je tokom razvoja i proizvodnje neprekidno usavršavan te je proizvedeno ukupno 12 verzija (Ausführung) - A, B, C, D, E,F, G, H, J, L, M i N. Verzije od A do D bile su prototipske, a najmasovnije proizvedena verzija je bila Ausf J (1.521 primjerak). Ukupno su do 1943. proizvedena 5.774 primjerka tenka PzKpfw III.
Tenk je imao borbenu težinu od 24 tone, a benzinski motor Maybach HL 120 TRM davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 40 km/h. U prvim verzijama bio je naoružan topom 3.7 cm KwK 36 L/45 kalibra 37 mm, a u kasnijim verzijama topom 5 cm KwK 38 L/42 i 5 cm KwK 39 L/60 kalibra 50 mm, te u verziji N topom 7.5 cm KwK 37 L/24 kalibra 75 mm. Pomoćno naoružanje činila su 2-3 mitraljeza Maschinengewehr 34 kalibra 7,92 mm. Početna debljina oklopa od 15 mm tokom proizvodnje je povećana na 30 pa na 50 mm. Posadu je činilo 5 članova - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i pomoćnik vozača-mitraljezac.

Heinz Guderian:

[You must be registered and logged in to see this image.]

PzKpfw III Ausf M, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osim Njemačke PzKpfw III su koristile i oružane snage Bugarske, Mađarske, NDH, Rumunjske i Slovačke, a poslije rata Čehoslovačke i Norveške. Za kupnju PzKpfw III bila je zainteresirana i Turska koja je naručila 56 primjeraka, ali je narudžba otkazana iz političkih razloga.

Operativna upotreba

Tenk PzKpfw III je bio prvi put upotrebljen u njemačkom napadu na Poljsku 1939. godine, ali u relativno malom broju - od 2.700 njemačkih tenkova samo 300 su bili teži tenkovi PzKpfw III i PzKpfw IV. U napadu na Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Luxembourg 1940. PzKpfw III je bio glavni tenk njemačke vojske za borbu sa savezničkim oklopnim snagama, iako ih je bilo samo 349 od ukupno 2.582. Iskustva su pokazala da je top kalibra 37 mm preslab i da je PzKpfw III inferioran prema britanskim tenkovima Matilda i francuskim Char B, stoga je naknadno zamijenjen jačim topom 50 mm.
PzKpfw III je bio glavni borbeni tenk njemačkog Afričkog korpusa u Sjevernoj Africi, a korišten je i u operacijama u Jugoslaviji i Grčkoj 1941. godine.

PzKpfw III u Sjevernoj Africi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U napadu na SSSR 1941. godine PZKpfw III je bio najvažniji tenk njemačkih oružanih snaga. Njihov točan broj na početku operacije Barbarossa nije poznat, a bilo ih je naoružanih topom 3.7 cm KwK 36 L/45 kalibra 37 mm i topom 5 cm KwK 38 L/42 kalibra 50 mm. Već prvi susreti s novim sovjetskim tenkovima T-34 i KV pokazali su inferiornost PzKpfw III, stoga je preoružan duljim topom 5 cm KwK 39 L/60 kalibra 50 mm veće probojne moći. No to nije bilo dovoljno i ulogu glavnog borbenog tenka preuzele su usavršene varijante PzKpfw IV i novi tenk PzKpfw V Panther. Tenk PzKpfw III ostao je u upotrebi na Istočnoj fronti do kraja rata, ali isključivo u sporednim ulogama.

PzKpfw III Ausf L 2. SS divizije Das Reich:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Druga oružja na podvozju PzKw III

Na podvozju tenka PzKpfw III proizvedena su (ili dobivena konverzijom) i druga oklopna vozila različite namjene:
- Panzerbeobachtungswagen III - tenk za artiljerijsko izviđanje, 262 primjerka dobivena konverzijom starijih modela PzKpfw III
- Bergepanzer III - inženjerijsko vozilo za izvlačenje, 176 vozila dobivenih konverzijom starijih modela PzKpfw III
- Flammpanzer III Ausf. M - tenk bacač plamena, proizvedeno 100 primjeraka
- Panzerbefehlswagen III - zapovjedni tenk s radio uređajem dugog dometa
- Sturm-Infanteriegeschütz 33B - jurišno vozilo za potporu pješadiji s haubicom 150 mm, proizvedena 24 primjerka
- Sturmgeschütz III - Jurišno vozilo za potporu pješadiji s topom 75 mm, najmasovnije proizvedeno njemačko oklopno vozilo u Drugom svjetskom ratu
- Tauchpanzer III - Tenkovi adaptirani za planirani desant na Veliku Britaniju (Unternehmen Seelöwe); određen broj tenkova je prilagođen za vožnju po morskom dnu nakon iskrcavanja iz brodova
- Su-76i - sovjetsko samohodno artiljerijsko oružje s topom 76 mm izrađeno na podvozjima PzKpfw III zaplijenjenih kod Staljingrada, oko 200 primjeraka

Panzerbefehlswagen III u Jugoslaviji u vrijeme Aprilskog rata:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sturm-Infanteriegeschütz 33B:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tauchpanzer III za vrijeme pokusa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Masakr sirijskih oklopnih snaga - Golanska visoravan 1973.

Golanska visoravan je plato vulkanskog prijekla na krajnjem zapadu Sirije omeđen sa sjevera planinom Hermon i libanonskom granicom, sa juga rijekom Yarmuk i sa zapada brdskim lancem koji se strmo spušta u dolinu rijeke Jordan, dok se na istoku prostire sve do Damaska. Ima iznimnu stratešku važnost zbog kontrole riječnih tokova od životnog značenja za Izrael i Jordan. Ovaj dio sirijskog teritorija okupirao je Izrael u Šestodnevnom ratu lipnja 1967.

Golanska visoravan:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Golanska fronta - izraelska bitka za opstanak

Nakon teškog poraza u Šestodnevnom ratu 1967. i neuspjeha da se arapsko-izraelski spor riješi diplomatskim putem predsjednici Egipta Anwar Al Sadat i Sirije Hafez Al Assad dogovorili su zajedničku vojnu akciju u cilju oslobađanja okupiranih teritorija. U pripremi oružanih snaga za rat obje zemlje imale su izdašnu vojnu i tehničku pomoć SSSR.

Sirijski ministar obrane general Mustafa Tlas:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Golanska fronta bila je posebno kritična za Izrael jer za razliku od Sinaja ovdje nije bilo strateške dubine teritorija. Bilo bi dovoljno da masa sirijskih snaga prijeđe nekoliko desetaka kilometara i prodre na teritorij Izraela - a to se zamalo i dogodilo.
Jedan od izraelskih oficira predvidio je sirijski napad dva tjedna prije nego je počeo. Bio je to pukovnik Avigdor Ben-Gal, zapovjednik 7. oklopne brigade na Golanskoj visoravni. Međutim, njegova upozorenja nisu ozbiljno shvaćena i čak su ga neki proglasili ''luđakom''.

Avigdor Ben-Gal:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sirijski napad započeo je 6. listopada 1973. u 14 sati zračnim napadom sa stotinjak aviona i artiljerijskom pripremom koja je trajala oko 50 minuta. U napadu je sudjelovalo 5 sirijskih divizija - 5., 7. i 9. u prvoj liniji te 1. i 3. u rezervi. Jačina sirijske vojske procjenjuje se na 150.000 vojnika, 1.200 tenkova T-54, T-55 i T-62, 800-900 oklopnih transportera BTR-50, BTR-60 i BTR-152 i oko 600 artiljerijskih oružja. Na izraelskoj strani spremne su bile samo 7. oklopna brigada i 188. rezervna oklopna brigada sa stotinjak tenkova Sho't Kal Alef (izraelska verzija tenka Centurion) i Magach (modificirani tenkovi M-48 Patton).

Izraelski tenk na Golanskoj visoravni:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Egipatsko-sirijski napad u neočekivano vrijeme izazvao je uzbunu u Izraelu. Rezervisti su se ne čekajući na poziv počeli javljati u svoje jedinice, gdje je u početku vladala prilična konfuzija. Mnogi vojnici i oficiri su samoinicijativno uzimali oklopna vozila i kretali u bitku,
Sirijski generalštab računao je da Izraelu treba 48 sati do pune mobilizacije oružanih snaga, do kada će cilj operacije biti postignut. Unatoč teškom terenu i protutenkovskim zaprekama sirijske oklopne snage su postupno napredovale u tri smjera, a najopasniji je bio prodor u dolinu rijeke Jordan prema strateški važnom mostu Benot Ya'aqov (Gesher Benot Ya'aqov).
Sirijski prodor je pobudio strah u Izraelu, a Golanska visoravan je proglašena za ''frontu opstanka''.

Most Benot Ya'aqov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dolina suza

Bitka oklopnih snaga na Golanskoj visoravni trajala je puna četiri dana. Za Izraelce su se najopasnijima pokazali tenkovi T-62 s topovima kalibra 115 mm i infracrvenim uređajima za noćnu borbu, kakve izraelski tenkovi nisu imali. Međutim, prevladala je bolja kvaliteta izraelskih tenkovskih posada i bolja taktika. Sirijski tenkovi su bili nagomilani pred protutenkovskim jarcima, a Izraelci su ih gađali s višeg položaja i uništavali jednog za drugim tenkovskim topovima 105 mm.
Područje najveće tenkovske bitke i najvećih sirijskih gubitaka Izraelci su nazvali Dolina suza (Valley of Tears, hebrejski Emek HaBakha).

Uništen sirijski tenk T-55:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Napušteni sirijski tenkovi T-55:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U četverodnevnim borbama Sirija je izgubila oko 800 tenkova, od čega oko 300 u Dolini suza. Izrael je izgubio 60-80 tenkova. Time su stvoreni uvjeti za izraelski protunapad u kojem je zauzet dodatni teritorij Sirije iza linije razdvajanja iz 1967. godine.

Početni sirijski napad (lijevo) i izraelski protunapad (desno), grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zvika's Force

Jedna od najuzbudlivijih epizoda Listopadskog ili Yom-Kippurskog rata zbila se 6. i 7. listopada 1973. i u njoj se posebno istakao kapetan Zvika Greengold, najveći među tenkovskim asovima poslije Drugog svjetskog rata. Ovdje se epizoda prepričava u skraćenom obliku prema osobnom svjedočenju glavnog aktera.

Zvika Greengold:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U 14 sati 6. listopada Zvika je bio u svojem domu u kibucu Lohamei Hagettaot. Kada su iznad naselja preletjeli izraelski borbeni avioni shvatio je da se nešto događa, upalio je radio i saznao da je počeo rat.
Odmah je obukao vojničku uniformu i odvezao se autostopom do baze svoje ratne jedinice. Tamo nije bilo nikoga od nadređenih, pa je preko radio uređaja s jednog polugusjeničara stupio s njima u vezu i tražio dopuštenje da preuzme zapovjedništvo nad svojom starom tenkovskom četom. Nakon dobivene suglasnosti požurio je do raskrižja Nafah na Golanskoj visoravni i zatekao četiri oštećena tenka koje su mehaničari nastojali osposobiti. Nekoliko tenkova bilo je u borbi na prednjoj liniji.
Zvika je putem radija oko 21 sat javio da ima jedinicu spremnu za borbu i dobio je kodno ime Zvika's Force. Izraelski tenkisti, do guše upleteni u borbu, radovali su se dolasku pojačanja koje će ih spasiti ne sluteći da Zvika ima samo dva oštećena tenka Sho't Kal Alef (izraelska varijanta tenka Centurion).

Sho't Kal Alef (Centurion):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zvika je pak bio uvjeren da su izraelski tenkovi zaustavili napredovanje Sirijaca i da će sutradan sve biti okončano. Nije znao da su stotine sirijskih tenkova već prošle kroz prednje izraelske položaje i da je izgledalo kako ih ništa ne može zaustaviti. Sa svoja dva tenka Zvika je pažljivo krenuo naprijed i kod jednog raskrižja vidio prvi sirijski tenk, a iza njega je nadiralo mnoštvo drugih. Zvika je uništio čelni tenk i javio zapovjedniku drugog Centuriona: ''Radi isto što i ja''.
U međuvremenu se putem radija javio zapovjednik brigade i žalio se da ostaje bez municije i rezervi, te pitao Zviku koliko tenkova ima. Zvika je odgovorio da ne smije reći brojno stanje radi prisluškivanja, ali da je njegova situacija prilično loša.
Nakon što im je uništen i drugi tenk Sirijci su upalili reflektore i pokušali otkriti tko ih gađa. U međuvremenu je pridošlo još nekoliko izraelskih tenkova, od kojih je jedan bio oštećen. Zvika's Force se primakla da zaštiti oštećeni tenk i odjednom su sva tri pogođena. Sirijski tenkovi su i dalje pristizali i razvila se očajnička borba protiv izrazito premoćnog protivnika. ''Oni su imali čitavu oklopnu diviziju, ali nisu znali kako se boriti'' - pričao je Zvika poslije rata. On sâm je svojim tenkom mijenjao položaje i odmah nakon ispaljene granate premjestio se na drugo mjesto.
U zoru je stiglo pojačanje od nekoliko tenkova, ali to nije ni izdaleka bilo dovoljno. Zvika se nadao potpori iz zraka, no umjesto toga je vidio kako sirijske PZO rakete ruše dva Skyhawka. Zatim je sirijska artiljerija otvorila paljbu, a tenkovi su krenuli u masovni napad. Izgledalo je kako ih ništa ne može spriječiti da izbiju na most Benot Ya'aqov i prodru u sjeverni dio Izraela.
Zvika ih je nekako zadržavao dok mu tenk nije opet pogođen i onesposobljen, a vozač je doživio šok, istrčao iz tenka i pobjegao u nekom polugusjeničaru. U posljednji čas stigla je izraelska oklopna kolona sa sjevera, a i Zvika's Force je pojačana s nekoliko tenkova, pa su Sirijci uhvaćeni u unakrsnu paljbu i zaustavljeni.
Zvika je sa svojom malom skupinom - često i samo jednim tenkom - vodio borbu punih trideset sati. Svojim tenkom je uništio najmanje 20 (po nekim izvorima čak 40-60) sirijskih tenkova, a sâm je promijenio nekoliko tenkova jer mu je prethodni bio onesposobljen. Bio je izranjavan, opečen i premoren. U jednom trenutku je skinuo šljem i rekao: ''Ne mogu više''.
Poslije rata Zvika Greengold je bio jedan od sedmorice pripadnika izraelskih oružanih snaga koji su dobili najviše izraelsko odlikovanje za podvige u ratu Itur HaGvura (orden za hrabrost).

Epilog

Izraelske snage zaustavljene su na 40 km od Damaska, dijelom zahvaljujući intervenciji jedne iračke oklopne divizije i jordanske oklopne brigade. Ove snage, zajedno sa preostalim sirijskim, izvele su protunapad kojim je fronta stabilizirana. Sirijski predsjednik Assad planirao je za 23. listopada protunapad kojim bi izbacio Izraelce sa sirijskog teritorija, ali je odustao nakon vijesti da je Egipat prihvatio prekid vatre na južnoj fronti. Poslije rata izraelske snage povukle su se na raniju liniju razdvajanja čime je stvoren status quo ante bellum. U međuprostor su smještene vojne snage United Nations Disengagement Observer Force (UNDOF) koje i danas nadziru granicu između Izraela i Sirije.

Valley of Tears, današnji izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk Centurion (Sho't Kal Alef) kao spomenik borbama na Golanskoj visoravni:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopna vozila u Staljingradu 1942.

O Staljingradskoj bici već je pisano na forumu, a ovdje slijedi malo širi osvrt na upotrebu oklopnih snaga u borbama u sâmom gradu Staljingradu. Borbe u urbanim sredinama značajno se razlikuju od borbi na otvorenom prostoru, što određuje i ulogu te način upotrebe tenkova i drugih oklopnih vozila.

Snage

NJEMAČKA 6. armija pod zapovjedništvom generala Friedricha Paulusa imala je sredinom kolovoza 1942. u svojem sastavu 6 korpusa - VIII. (4 pješadijske divizije), XI. (1 lovačka divizija i 369. pješačka pukovnija NDH), XVII. (2 pješadijske i 1 oklopna divizija), XXIV. (2 pješadijske divizije), LI. (2 pješadijske divizije) i XIV. oklopni korpus (1 oklopna i 2 motorizirane divizije).

Zapovjednik 6. armije general Friedrich Paulus:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na strani SOVJETSKE vojske glavni teret bitke je iznijela 62. armija kojom je do 12. rujna zapovijedao general Anton Lopatin, a od 12. rujna do kraja bitke general Vasilij Čujkov. U sastavu armije na dan 13. rujna bilo je 11 pješadijskih divizija i 7 pješadijskih brigada, 1 divizija NKVD, 23. tenkovski korpus, 20. protutenkovska artiljerijska brigada, 115. utvrđeni rajon i 12 artiljerijskih i minobacačkih regimenti. Divizije su to bile samo po imenu jer su brojale po 1.000 do 3.000 vojnika, a malo je ostalo i od tenkovskog korpusa i artiljerije.
Na vrhuncu Staljingradske bitke, krajem listopada i početkom studenog, u sastavu armije bile su 13., 37. i 39. gardijska pješadijska divizija, 45., 95., 112., 138., 193., 284. i 308. pješadijska divizija, 6 pješadijskih brigada, 84. tenkovska brigada, 2. motorizirana brigada, 115. utvrđeni rajon i 20 artiljerijskih regimenti različite namjene. Većinu tih formacija činili su zapravo ostaci nekadašnjih jedinica - pojedine divizije brojale su samo nekoliko stotina vojnika.
84. tenkovska brigada prevezena je u Staljingrad 2. listopada i tada je u svom sastavu imala 24 tenka T-34, 5 tenkova KV-1 i 20 tenkova T-70.

Kolovoz/august - izbijanje Nijemaca na Volgu

Bitka za Staljingrad je započela 23. kolovoza 1942. Toga dana je njemačka 6. armija prešla rijeku Don kod Vertjačija, a do kraja dana je 16. oklopna divizija XIV. oklopnog korpusa izbila na Volgu kod Rinoka sjeverno od grada. Istog dana su Nijemci izveli prvi zračni napad na Staljingrad s oko 600 bombardera koji su na grad bacili preko 1.000 tona bombi. Intenzivni zračni napadi su trajali pet dana i grad je pretvoren u ruševine, a između ostalog stradali su gradski vodovod, električna centrala, glavna telefonska centrala i skladišta uz obalu Volge. Zbog uništenja vodovoda nije bilo moguće gasiti brojne požare. Procjenjuje se da je u ovim napadima poginulo oko 25.000 ljudi, većinom civila jer sovjetske vlasti nisu dopustile njihovu evakuaciju.
Rušenjem grada Nijemci su sâmi sebi učinili medvjeđu uslugu jer su ruševine pogodovale obrani i sprečavale brzo kretanje oklopnih jedinica.
Njemačka 16. oklopna divizija stigla je do Volge praktično bez otpora jer je taj sektor bio gotovo nebranjen. Jedini otpor je pružila 1077. PZO regimenta naoružana protuzračnim topovima kalibra 37 mm, sastavljena gotovo isključivo od žena (većinom studentica staljingradskog sveučilišta). Zbog nedostatka pancirnih granata i neuvježbanosti posada za protuoklopnu borbu regimenta je jednostavno pregažena tenkovima.
Izbijanje Nijemaca na Volgu izazvalo je uzbunu u sovjetskom zapovjedništvu jer je zaprijetila opasnost zauzimanja grada sa sjevera. Tada su obranu industrijske četvrti preuzele na brzinu formirane jedinice radničke milicije koje su uspjele zaustaviti Nijemce na 300 metara od tvornice traktora.
Glavnom opasnošću Sovjeti su smatrali njemačku 4. oklopnu armiju generala Hermanna Hotha koja je napadala sa jugozapada, iz smjera Koteljnikova. Stoga su ovdje koncentrirali glavne obrambene snage, međutim je njemačka 29. motorizirana divizija 10. rujna izbila na Volgu kod naselja Kuporosnoje i time odsjekla 62. armiju od susjedne 64. armije. Zbog nastalih oklonosti 62. armija je izdvojena iz sastava Staljingradskog fronta i potčinjena novoformiranom Jugoistočnom frontu pod zapovjedništvom generala Andreja Jerjomenka.
Kako je prijetila neposredna opasnost da Nijemci zauzmu Staljingrad 5. rujna su 1. gardijska armija te 24. i 66. armija Staljingradskog fronta izvele protunapad sa sjevera, između Dona i Volge, na bok njemačke 6. armije. Sovjeti su uz velike gubitke napredovali nekoliko kilometara, ali su primorali Nijemce da privremeno obustave napad na grad i glavninu snaga usmjere prema sjeveru. Time je spriječeno zauzimanje Staljingrada iz hoda.

Rujan/septembar - početak uličnih borbi

Ulaskom Nijemaca u grad bitka za Staljingrad pretvorila se u bitku u Staljingradu. Zapovjednik 62. armije general Lopatin je izrazio uvjerenje da se grad ne može obraniti, stoga je smijenjen s položaja i na njegovo mjesto je imenovan general Čujkov koji je stigao na zapovjedno mjesto armije na večer 12. rujna.

General Anton Lopatin, zapovjednik 62. Armije do 12. rujna 1942.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Čujkov je stigao upravo na vrijeme - dan prije nego će Nijemci započeti prvi veliki napad u samom gradu. Dne 13. rujna njemačka 295. pješadijska divizija napala je dominantnu kotu 102, najvišu točku u Staljingradu poznatu kao Mamajev kurgan, dok su 71. i 76. pješadijska divizija napale središnji željeznički kolodvor i glavno pristanište na Volgi. Istodobno su na južnom sektoru 14. i 24. oklopna divizija i 94. pješadijska divizija napale skladište i pretovarno mjesto za žito. Napadi su bili podržavani zračnim i artiljerijskim udarima.
Sovjetski vojnici su pružali žestok otpor i željeznički kolodvor je nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku. U tim kritičnim trenucima noću 14. na 15. rujna prebačeno je preko Volge 10.000 vojnika 13. gardijske divizije pod zapovjedništvom generala Aleksandra Rodimceva, koja je odmah po izlasku na obalu iz hoda ulazila u borbu. Divizija je uspjela potisnuti Nijemce od Volge i povratiti kolodvor i Mamajev kurgan, ali je u roku od 24 sata svedena na samo nekoliko stotina ljudi.
Žestoke borbe su trajale do kraja rujna, pri čemu su Nijemci postrupno napredovali zauzimajući jedan po jedan blok i jednu po jednu ulicu, a ponekad jednu po jednu zgradu. Pri tome su koristili taktiku jurišnih grupa sastavljenih od različitih rodova vojske - pješadije, tenkova, artiljerije, inženjerije i jurišnog zrakoplovstva. Istu taktiku koristili su i Sovjeti, koji su svoje borbene linije približili njemačkima na najmanju moguću udaljenost kako bi smanjili opasnost od zračnog i artiljerijskog bombardiranja. Čujkov je tu taktiku nazvao ''zagrljaj s Nijemcima''.
Jedan od primjera upornosti branitelja Staljingrada je takozvana Pavlovljeva kuća (Дом Па́влова). Zgrada od četiri kata bila je smještena na idealnoj poziciji gdje je blokirala pristup obali Volge, a pružala je pogled na sve strane do udaljenosti od jednog kilometra. Zgradu je u rujnu zaposjeo vod 13. gardijske divizije jačine 25 vojnika pod zapovjedništvom narednika Jakova Pavlova. Sovjetski vojnici su dopremili strojnice i minobacače, ogradili zgradu s 4 pojasa bodljikave žice i gusto minirali prilaze, a za vezu s drugim jedinicama i opskrbu iskopali su rov. Na krov zgrade su postavili protutenkovske puške PTRS-41 koje su probijale gornji oklop kupola njemačkih tenkova. Nijemci su opsjedali zgradu punih 60 dana, od 27. rujna do 27. studenog, izvodeći i po nekoliko juriša dnevno, ali bez uspjeha. Zgrada je deblokirana nakon opkoljavanja njemačke 6. armije.
Borbe u Staljingradu su vođene svakodnevno, ponekad masovnim snagama i ponekad malim skupinama vojnika. Često se događalo da u istoj kući budu obje protivničke strane - u prizemlju Nijemci, na prvom katu Sovjeti, na drugom katu Nijemci i na tavanu opet Sovjeti. Događalo se i da u istom stanu u jednoj prostoriji budu Nijemci, a u drugoj sovjetski vojnici. Sovjeti su za prebacivanje i za napade uspješno koristili i gradsku kanalizaciju. Ovu vrstu rata malim skupinama Nijemci su nazvali rattenkrieg (rat štakora).
Nijemci su 18. rujna uspjeli zauzeti glavno pristanište na Volgi i Sovjeti su morali koristiti pristanište u industrijskoj zoni na sjeveru. Nekoliko dana kasnije zauzeli su i glavni željeznički kolodvor, dok je Mamajev kurgan nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku da bi do kraja bitke bio podijeljen - Nijemci su držali jednu stranu brijega, a Sovjeti drugu.
Dne 27. rujna Nijemci su izveli novi masovni napad na pojedine tvornice u industrijskoj četvrti Staljingrada snagama 389. pješadijske i 24. oklopne divizije. Istodobno je 100. lovačka divizija napala Mamajev kurgan. Sovjeti su izvodili protunapade i zaustavili njemačke snage, koje su zatim pojačane s 4 nove divizije - 94. i 389. pješadijskom, 60. motoriziranom i 14. oklopnom divizijom. Nijemci su uspjeli djelomično reducirati sovjetski mostobran ali ne i slomiti ga, a napad je obustavljen zbog iscrpljenosti vojnika i nestašice municije.
Sovjeti su svake noći dopremali u Staljingrad nove snage kako bi se grad održao. Ponekad su to bile manje skupine vojnika, a ponekad kompletne divizije. Vrlo važnu ulogu u obrani grada imala je artiljerija, koja je većinom bila raspoređena na lijevoj obali Volge i uspješno je gađala koncentracije njemačkih trupa.

Tenk PzKpfw III u Staljingradu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Napad njemačke jurišne grupe uz potporu oklopnog vozila StuG III:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Listopad/oktobar - vrhunac krize obrambene bitke

Hitler je neprestano navaljivao na Paulusa da već jednom zauzme Staljingrad. Zapovjednik 6. armije je tražio dodatne divizije kao pojačanje i dobio ih je, te je najavio da će grad biti zauzet za nekoliko dana.
U listopadu su Nijemci izveli do tada najveći napad koji je bio usmjeren na industrijsku četvrt na sjeveru grada, a glavni ciljevi su bili tvornica traktora (koja je proizvodila tenkove T-34 - i to još u vrijeme bitke) te tvornice ''Barikade'' i ''Crveni oktobar''. Dne 6. listopada 60. motorizirana i 14. oklopna divizija napale su tvornicu traktora, ali je napad zaustavljen protuudarom sovjetske 37. gardijske divizije i 84. tenkovske brigade. Idućih dana Nijemci su nastavili sa žestokim pritiskom, ali je napredovanje bilo sporo zbog jake obrane i povremenih protunapada sovjetske strane.

Položaj njemačkih vojnika uz onesposobljeni tenk T-34:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najkritičnijim danom obrane Staljingrada smatra se 14. listopada, kada je njemačka 14. oklopna divizija nakon intenzivnog bombardiranja iz zraka ponovo napala tvornicu traktora. Nijemci su uspjeli probiti sovjetsku obranu, odrezati od pozadine 37. gardijsku i 12. pješadijsku diviziju i izbiti na Volgu u području skladišta goriva. Obje strane su smatrale da su spremnici za gorivo prazni, međutim neki su bili puni nafte pa je nakon bombardiranja iz zraka izbio požar. Tada je u neposrednoj životnoj opasnosti bio i sâm Čujkov čije je zapovjedno mjesto bilo opkoljeno rijekom zapaljene nafte. Čujkov i njegovi suradnici već su pripremili pištolje kako bi počinili samoubojstvo da ne bi živi izgorjeli, ali ih je plamena rijeka zaobišla za nekoliko metara. Nakon toga je zapovjedno mjesto 62. armije premješteno u zonu pristaništa gdje je ostalo do kraja bitke.
Privremeni gubitak veze sa Čujkovom pobudio je bojazan u sovjetskom vrhu da je poginuo ili se predao, međutim se on ubrzo javio tražeći žurna pojačanja. Staljingradu je sovjetsko vodstvo posvećivalo posebnu pažnju pa su ga u više navrata posjetili članovi Politbiroa Georgij Maljenkov i Nikita Hruščov, kao i zapovjednik Jugoistočnog fronta general Jerjomenko.
Njemački napad potrajao je do potkraj listopada, a zatim se ugasio zbog iscrpljenosti trupa. Iako su Nijemci zaposjeli čitavu industrijsku četvrt i rascijepili sovjetske snage na tri zasebna mostobrana, čitav grad nisu nikada uspjeli zauzeti.

Studeni/novembar - rasplet

Pokušaji Nijemaca da likvidiraju posljednje sovjetske mostobrane nastavljeni su i u studenom. Tako je 79. pješadijska divizija izvela 1. studenog napad u području tvornice ''Crveni oktobar'', ali se pokušaj slomio u paljbi sovjetske artiljerije sa druge obale Volge.
Dne 9. studenog nastupila je oštra ruska zima s temperaturom od -18°C. Na Volgi su se pojavile ledene sante što je sprečavalo opskrbu 62. armije vodenim putem, pa su hrana i municija bacani jedinicama padobranima iz zraka. Nijemci su 11. studenog započeli novi napad na preostale sovjetske položaje borbenim grupama iz sastava 6 pješadijskih divizija, uz jaku zrakoplovnu pripremu. Dok je sovjetska 138. divizija uporno branila svoje položaje 95. divizija je izvela protunapad, koji je zaustavljen jakom njemačkom artiljerijskom i minobacačkom paljbom. U idućih 48 sati bitka se pretvorila u mnoštvo manjih izoliranih i konfuznih okršaja, pri čemu su manje skupine njemačkih vojnika uspjele prodrijeti do Volge ali su okružene i uništene. Njemački napad je okončan 18. studenog uslijed iscrpljenosti vojnika i nedostatka municije.

Jurišno oklopno vozilo StuG III u Staljingradu, jesen 1942.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Idućeg jutra čula se iz daljine tutnjava artiljerijske paljbe i preživjeli sovjetski vojnici su konačno mogli odahnuti, uz komentare: - Hачалось (počelo je).

Epilog

Bitka za Staljingrad odlučena je izvan grada - na bokovima koje su držale rumunjske jedinice. Sovjeti su 19. studenog pokrenuli veliku ofenzivnu operaciju pod kodnim nazivom Uran, razbili rumunjske 3. i 4. armiju te opkolili njemačku 6. armiju i dijelove 4. oklopne armije. Otpor Nijemaca u Staljingradu potrajao je do 2. veljače 1943. kada se preživjelih 91.000 vojnika predalo sovjetskim snagama.
Obostrani gubici u Staljingradskoj bici nisu nikada točno utvrđeni. Procjenjuje se da su Nijemci u razdoblju od 23. kolovoza 1942. do 2. veljače 1943. godine imali oko 400.000 poginulih, ranjenih i nestalih, a sovjetska strana u istom razdoblju oko 1.100.000 poginulih, ranjenih i nestalih. Te procjene uključuju i sovjetsku protuofenzivu od 19. studenog na dalje. Ukupni gubici obiju strana (računajući i njemačke saveznike) procjenjuju se na 1,7 do 2 milijuna ljudi, po čemu se Staljingradska bitka smatra najkrvavijom bitkom u povijesti.
Materijalni gubici na obje strane također su bili golemi. Podaci o gubicima sovjetske strane nisu poznati, dok je po sovjetskim podacima tokom čitave bitke uništeno ili zaplijenjeno 1.666 njemačkih tenkova, 5.760 artiljerijskih oružja, 11.000 motornih vozila i 740 aviona. Nijemci su potvrdili gubitak 500 tenkova, 6.000 artiljerijskih oružja i 900 aviona (od čega 495 transportnih).

Uništeni i zaplijenjeni njemački tenkovi jugoistočno od Staljingrada:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Što se tiče gradskih borbi u samom Staljingradu podaci o gubicima su još nepouzdaniji, ali je poznato da su na vrhuncu borbenih aktivnosti Nijemci gubili dnevno i 20.000 ljudi dok su neke sovjetske divizije u jednom danu bile svedene na nekoliko stotina preživjelih.
Oklopne jedinice su u urbanim uvjetima izgubile svoje glavne prednosti - pokretljivost i brzinu prodora. Umjesto nastupanja na širokoj fronti korištene su za potporu pješadiji u napadu i obrani, a kilometar je zamijenjen metrom. U takvim uvjetima su oklopna vozila trpjele velike gubitke ne samo od PT artiljerije i zračnih napada već i od pješadijskih oružja poput PT pušaka i boca sa zapaljivom tekućinom.
Staljingradska bitka je proslavila 62. armiju koja je u travnju 1943. preimenovana u 8. gardijsku armiju. Od njezinih jedinica najčešće se spominje 13. gardijska divizija generala Rodimceva, te se ističe da je ona spasila Staljingrad od pada. To je u određenom trenutku bilo točno, ali se Čujkov protivio pripisivanju zasluga jednoj jedinici jer je bilo još divizija koje su svaka u neko vrijeme i na nekom mjestu spašavale grad. Sâm Čujkov naročito je isticao 37. gardijsku diviziju generala Viktora Žoludjeva, koja je bila formirana od padobranaca i pokazala se posebno efikasnom u borbi.

General Viktor Žoludjev, zapovjednik 37. gardijske divizije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Među ostalim jedinicama kroničari posebno ističu 112. pješadijsku diviziju pukovnika Sologuba, 138. diviziju pukovnika Ludnjikova, 193. diviziju pukovnika Smehotvorova, 284. diviziju pukovnika Batjuka, 10. diviziju NKVD pukovnika Sarajeva i mnoge druge jedinice ranga brigade.
Među nekim autorima i širom publikom vlada uvjerenje kako je borba za Staljingrad imala simboličko značenje, pa i osobnu notu kao međusobni obračun dvojice diktatora oko grada koji je nosio Staljinovo ime. Sa njemačke strane ima u tome istine, međutim kod Sovjeta je suština bila drugačija. Staljingrad je grčevito branjen prvenstveno iz vojno-strateških razloga, jer je vezao krupne i elitne njemačke jedinice na malom prostoru i sprečavao ih da napadaju u drugom smjeru. Da su uspjeli zauzeti Staljingrad Nijemci bi svoju 6. armiju i 4. oklopnu armiju mogli uputiti prema sjeveru duž Volge, čime bi se Moskva našla u opasnosti opkoljavanja sa istoka.

Fusnota: 10. divizija NKVD

Sovjetsko ministarstvo unutarnjih poslova ili NKVD (НКВД - Народный комиссариат внутренних дел) imalo je i vlastite vojne jedinice ranga brigade i divizije, namijenjene za zaštitu državne granice i održavanje unutarnjeg reda. Unatoč njihovoj ne baš ugodnoj reputaciji valja spomenuti da su se mnoge jedinice NKVD istakle u ratu s Njemačkom, većinom u obrambenim operacijama. U ratu su ukupno sudjelovale 53 divizije i 20 brigada NKVD. Od toga je 18 dobilo odlikovanja za vojne jedinice ili počasne nazive, pojedinačno je odlikovano više od 100.000 vojnika i oficira, a 295 ih je dobilo orden heroja Sovjetskog saveza. U borbama je poginulo 977.000 pripadnika NKVD.
Među jedinicama koje su se posebno istakle bila je 10. divizija NKVD pod zapovjedništvom pukovnika Aleksandra Sarajeva, koja je sudjelovala u obrani Staljingrada i to u najteže vrijeme obrambene bitke - od kraja kolovoza do početka listopada 1942.

Aleksandar Sarajev:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U ljeto 1942. divizija je bila raspoređena u širem području Staljingrada sa zadaćom borbe protiv njemačkih padobranaca, diverzanata i sabotera. Nakon što je 23. kolovoza njemačka 6. armija forsirala Don u području Vertjačija prijetila je opasnost zauzimanja Staljingrada iz hoda, a jedina kompletna sovjetska jedinica između Dona i Volge bila je 10. divizija NKVD. Unatoč tome što nije bila uvježbana ni opremljena za frontalnu borbu već za održavanje unutarnjeg reda, kao i činjenici da je bila razvučena u širini oko 80 km, divizija je pružila jak otpor i uspjela donekle usporiti njemačko napredovanje prema gradu.
U borbama u gradu glavnina divizije držala je sektor u jugozapadnom dijelu Staljingrada, dok su dijelovi sudjelovali u obrani tvornice traktora. Pri tome je divizija popunjena dijelovima 12. divizije NKVD iz Saratova. Svoj borbeni doprinos Staljingradskoj bici okončala je 8. listopada 1942., kada je preživjelih 200 vojnika evakuirano preko Volge u selo Zaplavnoje, a zatim u Čeljabinsk radi preformiranja. Početkom 1943. pridruženo joj je još 7.000 preživjelih veterana iz Staljingrada, pa je uz popunu regrutima uvrštena u borbeni raspored kopnene vojske kao 181. pješadijska divizija.
U današnjem Volgogradu postoji Trg čekista i na njemu spomenik 10. diviziji NKVD. Divizija također ima svoju ulicu u gradu, a neke od ulica dobile su imena po njezinim istaknutim pripadnicima.

Volgograd, Trg čekista i spomenik 10. diviziji NKVD:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Podpukovnik NA VZ PV BROJ POSTOVA: : 6171 ČLAN OD: : 2011-01-25

veliki uspesi nemaca na istocnom frontu su cista fasisticka propaganda koja traje do danasnjih dana. nazalost mnogi i danas veruju u kvalitet i nepobedivost nemackog oruzija a poraz u ratu pripisuju nekm nn faktorima. nemacki lepard 2 smatra se najboljim tenkom u svetu iako nikad nije ucestvovao u ratu. prvo ucesce i naivnost turske vojske kojka je verovala da je to zaisto tako skupo je placena. 10 izgubljenih leoparda 2 pogodjenih ruskim kornetom nije prezivelo.

Mađari i njihove oklopne jedinice na Istočnoj fronti 1941.-1943.

Među zemljama koje su kao njemački saveznici poslale svoje trupe u napad na SSSR bila je i Mađarska, jedan od najvjernijih satelita Trećeg Reicha.

Put u rat

Mađarska je između dva svjetska rata po državnopravnom uređenju bila parlamentarna monarhija na čijem čelu je kao regent stajao admiral Miklós Horthy (Vitéz nagybányai Horthy Miklós). Monarhija bez monarha i admiral bez mornarice. Mađarska je 20. listopada 1940. pristupila Trojnom paktu, a od svojih pokrovitelja Njemačke i Italije je nagrađena, odlukama Prve i Druge Bečke arbitraže, dijelovima teritorija Slovačke i Rumunjske nastanjenim pretežno mađarskim stanovništvom.
U Drugi svjetski rat Mađarska je stupila 10. travnja 1941. kada se pridružila napadu na Jugoslaviju. Poslije Travanjskog rata uvrstila je u svoj teritorij Bačku, Baranju, Međimurje i Prekomurje. Predsjednik vlade Pál Teleki, koji je četiri mjeseca ranije potpisao ugovor o prijateljstvu s Jugoslavijom, smatrao je taj čin izdajom i sramotom te je počinio samoubojstvo.

Miklós Horthy de Nagybánya:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Teritorij Mađarske 1941. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U pripremi napada na SSSR Hitler nije tražio od Mađara sudjelovanje vojnim snagama. Ekstremno desno orijentirani mađarski političari zahtijevali su uključivanje u rat, prije svega kako Rumunjska ne bi zbog ratnih zasluga tražila povrat dijela Transilvanije ustupljenih Mađarskoj temeljem Druge Bečke arbitraže. Sve je odlučeno 26. lipnja 1941. kada su tri sovjetska aviona navodno bombardirala mađarski grad Kassa, danas slovačke Košice. Po nekim izvorima riječ je o bombarderima Tupoljev TB-3 koji su trebali bombardirati Prešov u Slovačkoj, koja je već bila u ratu sa SSSR, ali su promašili cilj. Po drugima je riječ o njemačkoj podvali kako bi se Mađarska ipak pridružila napadu na SSSR. Pukovnik Ádám Krúdy, zapovjednik zračne baze Kassa, identificirao je avione kao Heinkel He-111 ali je njegov izvještaj završio u ladici.
Kako god bilo, Mađarska je dobila casus belli i objavila je 27. lipnja rat SSSR-u.
I tako su se Mađari pridružili svojim nevoljnim drugovima iz Rumunjske, Italije, Slovačke, Španjolske i drugih europskih zemalja koje je njemačka ratna mašinerija odvukla sa sobom tamo gdje nisu trebali ići.

Mađarski vojnici na kolodvoru u Budimpešti pred odlazak na frontu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brzi korpus (Gyorshadtest)

Za napad na SSSR Mađarska vojska je pripremila Karpatsku grupu (Kárpát Csoport) sastavljenu od VIII. korpusa, Brzog korpusa, 1. brdske brigade i 8. brigade granične zaštite. Udarnu snagu Karpatske grupe činio je takozvani Brzi korpus (Gyorshadtest) s 2 motorizirane brigade i 1 konjaničkom brigadom. Svaka od motoriziranih brigada imala je u svom sastavu 2 bataljona motorizirane pješadije, 2 biciklistička bataljona, 1 izviđački bataljon s lakim tenkovima L3, češkim tenkovima LT-38 njemačke oznake Panzer 38(t) i mađarskim tenkovima 38M Toldi te oklopnim automobilima 39M Csaba, artiljerijski divizion s haubicama 105 mm i protuavionsku bateriju. Zapovjednik korpusa bio je general Béla Miklós.

General Béla Miklós de Dálnok:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk 38M Toldi (zapovjedna varijanta):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopni automobil 39M Csaba:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su 1. srpnja 1941. pridružili Brzi korpus, 1. brdsku brigadu i 8. brigadu granične zaštite 17. armiji generala Carla-Heinricha von Stülpnagela, s kojom su mađarske jedinice potiskivale sovjetske trupe od Karpata do rijeke Dnjestar i štitile desni bok njemačkih snaga. U borbama s upornim sovjetskim snagama, koje su pružale jaki otpor i izvodile protunapade, Mađari su pretrpjeli značajne gubitke. Kako pješadija nije mogla pratiti motorizirane jedinice mađarski generalštab je 9. srpnja rasformirao Karpatsku grupu, a Brzi korpus je potčinjen izravno zapovjedniku Grupe armija Jug feldmaršalu Gerdu von Rundstedtu. Ostale jedinice Karpatske grupe ostale su u pozadini kao okupacijske trupe u Ukrajini.
Brzi korpus je odigrao vrlo važnu ulogu u bici kod Umanja u kolovozu 1941., gdje je činio jedno krilo prodora koji je opkolio sovjetske 6. i 12. armiju. Bitka je okončana zarobljavanjem oko 100.000 sovjetskih vojnika. U daljem napredovanju korpus se ponovo istakao u osvajanju Vorošilovgrada (danas Lugansk), ali je trpio i velike gubitke. Do povlačenja u Budimpeštu u studenom korpus je izgubio 200 poginulih oficira i preko 2.500 poginulih vojnika, preko 7.500 ranjenih i 1.500 nestalih. Također je izgubio sve tankete L3, 80% tenkova, 90% oklopnih automobila i 1.200 kamiona.

Bitka kod Umanja, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Druga armija (Második Hadsereg)

Ostatak nekadašnje Karpatske grupe ostao je u Ukrajini, a Nijemci su neprekidno vršili pritisak na Mađarsku da pošalje što veći broj vojnika na Istočnu frontu. Tako je u travnju 1942. na Istočnu frontu upućena Druga armija (Második Hadsereg) kojom je zapovijedao general Gusztáv Vitéz Jány. U sastavu armije bila je i novoformirana 1. oklopna divizija opremljena s 108 čeških tenkova LT-38, 17 mađarskih tenkova 38M Toldi, 22 njemačka tenka PzKw IV, 18 oklopnih automobila 39M Csaba i 19 samohodnih PZO topova Nimród.
Posljednji ešaloni Druge armije stigli su na frontu 27. lipnja 1942., a armija je uvrštena u sastav Grupe armija B (Heersgruppe B) pod zapovjedništvom generala Maximiliana Freiherra von Weichsa.

General Gusztáv Vitéz Jány:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mađarska Druga armija je sudjelovala u bici za grad Voronjež gdje je pretrpjela velike gubitke i pokazala se inferiornom sovjetskoj vojsci. Nakon toga je raspoređena uz rijeku Don između 2. njemačke i 8. talijanske armije, gdje je štitila bok njemačkim snagama u Staljingradu.
Katastrofa je uslijedila u sovjetskoj protuofenzivi pod imenom ''Mali Saturn''. U siječnju 1943. mađarske trupe su gotovo potpuno uništene kod Svobode na Donu. Od prvobitnih 200.000 vojnika i oficira Druge armije u Mađarsku ih se vratilo samo 40.000. Oko 60.000 ih je završilo u zarobljeništvu, a ostali su izginuli.

Epilog

Avantura u Drugom svjetskom ratu skupo je stajala Mađarsku i Mađare kao narod. Tokom rata je izginulo oko 300.000 mađarskih vojnika i gotovo 150.000 civilnog stanovništva (ne računajući 450.000 Židova i 28.000 Roma). Goleme brojke za relativno malu zemlju velikih ambicija. Kojoj je uz to poslije rata nametnuto ne baš poželjno društveno uređenje.
Mađari slave (s pravom) svoju bogatu povijest i u njoj takozvanu Mađarsku revoluciju iz 1956. godine, općenarodnu pobunu protiv staljinističkog režima. Međutim, ne vole spominjati kako su se Sovjeti stvorili u njihovoj zemlji - jesu li provalili poput neke mongolske horde ili su možda potjerali Mađare od Voronježa do njihovog vlastitog kućnog praga. Pa kad su već stigli, tu su se udobno ugnijezdili i nametnuli svoj pogled na svijet

Zrinjski u mađarskom ruhu - 43M Zrínyi rohamlöveg

Mađarska vojska (Magyar Királyi Honvédség) koristila je u Drugom svjetskom ratu oklopno vozilo pod oznakom 43M i imenom Zrínyi (Zrínyi rohamlöveg - jurišno oružje Zrínyi). Zrínyi je mađarsko ime hrvatske plemićke obitelji Zrinjski, koju Mađari smatraju dijelom i svog povijesnog nasljeđa.

43M Zrínyi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vozilo je dizajnirano na podvozju tenka Škoda T-21 koji su Mađari nazvali 40M Turán. Nakon okupacije Čehoslovačke Nijemci su zaplijenili netaknute proizvodne kapacitete tvrtke Škoda, između ostalog i dva prototipa novog tenka T-21. Projekt je stavljen u serijsku proizvodnju i novim tenkovima je naoružana mađarska vojska, pri čemu su Mađari zamijenili izvorni top kalibra 47 mm topom vlastite proizvodnje kalibra 40 mm. Nakon katastrofe kod Staljingrada tenk je dobio novi top kalibra 75 mm i novu oznaku 41M.

40M Turán:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ukupno su proizvedena 424 tenka 40M i 41M Turán, koji su uvršteni u sastav mađarske 1. i 2. oklopne divizije te 1. konjičke divizije.

Turán na Istočnoj fronti, godina i lokacija nepoznate:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Usporedno s proizvodnjom tenka Turán tvrtka Manfred Weiss je na istom podvozju proizvela i oko 60 samohodnih jurišnih oružja pod oznakom i imenom 43M Zrínyi. Samohotka je dizajnirana po ugledu na njemački StuG III i s istom namjenom - za potporu pješadiji u napadu i obrani. Vozilo kazamatskog tipa je imalo borbenu težinu od 22 tone i maksimalnu brzinu na cesti 43 km/h, a debljina oklopa je iznosila od 13 do 75 mm. Glavno oružje je bila haubica MÁVAG 40/43M L20.5 kalibra 105 mm, a pomoćno mitraljez kalibra 8 mm. Ukupno je proizvedeno oko 60 samohotki 43M Zrínyi.

Jedna od rijetkih ratnih snimaka 43M Zrínyi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopne snage u bici u Ardenima 1944.-1945.

Pokraj 1944. i početkom 1945. godine na zapadnoj bojišnici zbila se epizoda koju mnogi nazivaju ''Hitlerov posljednji očajnički ulog''. Riječ je njemačkoj protuofenzivi poznatoj pod nazivom Bitka u Ardenima, a Amerikanci je zovu Battle of Bulge (bitka za izbočinu). To je ujedno bila najveća i najkrvavija bitka koju su vodile vojne snage USA u Drugom svjetskom ratu. Istaknutu ulogu u bici imale su oklopne snage obiju strana.

Obostrane pripreme, planovi i snage

Nakon savezničkog proboja iz normandijskog mostobrana i izbijanja na njemačku granicu, kao i sovjetskog napredovanja u Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj, Nijemci su se našli u kritičnom položaju. Jedinu nadu su polagali u snažan protuudar na zapadu, kako bi Saveznike izbacili iz ravnoteže i primorali ih da pristanu na mirovne pregovore. Operativni cilj protuofenzive pod nazivom Unternehmen Wacht am Rhein (operacija straža na Rajni) bio je forsiranje rijeke Meuse i izbijanje u Antwerpen, kako bi se savezničke snage razdvojile, onemogućila njihova opskrba preko velike luke i britanskoj 21. grupi armija zaprijetilo izolacijom i uništenjem. Kao i 1940. godine Nijemci su za područje operacije izabrali šumovite Ardene kako bi postigli operativno iznenađenje i napali najslabije branjeno područje, računajući da će loše vrijeme eliminirati prijetnju savezničke premoći u zraku.
Čitavu jesen 1944. godine Hitler je ''strugao po bačvi'' da bi okupio dovoljnu snagu za protuofenzivu. Za početak operacije prikupljeno je 340 tenkova i 280 drugih oklopnih vozila, dok je tokom same operacije pridruženo još preko 400 tenkova i preko 400 drugih oklopnih vozila. Napad će izvesti Grupa armija B feldmaršala Waltera Modela snagama dviju armija - 5. oklopne armije kojom je zapovijedao general Hasso von Manteuffel i 6. oklopne armije kojom je zapovijedao SS Oberst-Gruppenführer Josef ''Sepp'' Dietrich.

General Hasso von Manteuffel:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ukupna snaga njemačkih trupa u početnoj fazi napada iznosila je 5 oklopnih i 8 pješadijskih divizija, a kasnije su pridružene još 4 oklopne i 12 pješadijskih divizija.
Najveći problem koji su Nijemci imali bila je oskudica goriva. Nakon gubitka naftonosnih polja u Rumunjskoj i razaranja industrije sintetičkog benzina u zračnim napadima zalihe su bile vrlo male i nedostatne za pokrete velikih razmjera. Stoga su Nijemci računali s zauzimanjem američkih pozadinskih skladišta goriva, a uvjet da se to postigne bio je visoki tempo operacija.
Na strani Saveznika tempo napredovanja je značajno opao radi izduženih komunikacijskih linija i logističkih poteškoća, kao i sve jačeg otpora njemačke vojske koja se čudesno oporavila od katastrofe u Francuskoj.
Saveznici su potkraj 1944. godine na fronti imali već tri grupe armija - 21. pod zapovjedništvom feldmaršala Bernarda Montgomeryja (1. kanadska i 2. britanska armija), 12. pod zapovjedništvom generala Omara Bradleya (1., 3. i 9. američka armija) i 6. pod zapovjedništvom generala Jacoba Deversa (7. američka i 1. francuska armija). Glavni njemački udar pasti će na 1. američku armiju kojom je zapovijedao general Courtney Hodges i desno krilo 9. armije generala Williama Simpsona.

General Courtney Hodges:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najslabije branjena saveznička zona bila je u šumovitim Ardenima gdje nije očekivana nikakva borbena aktivnost. Stoga je ovdje raspoređen američki 8. korpus generala Troya Middletona iz sastava 9. armije jačine tri pješadijske divizije, od kojih su se 4. i 28. oporavljale od teških gubitaka u Hürtgenskoj šumi dok je novopridošla 106. divizija imala tek četiri dana borbenog iskustva. Korpus je držao liniju široku oko 130 km.

Početno njemačko napredovanje i operacija Greif

Glavni njemački udar bio je usmjeren upravo na područje 8. korpusa. Neiskusna 106. divizija se praktično raspala i Nijemci su već prvog dana priveli 6.700 zarobljenika, dok je ostatak korpusa krenuo u povlačenje.

Napredovanje njemačke vojske u Ardenima:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Silina i masovnost njemačke ofenzive bila je potpuno iznenađenje za Saveznike, s obzirom da je Unternehmen Wacht am Rhein bila pripremljena u najstrožoj tajnosti i uz minimalno korištenje radio-komunikacije, tako da nije bilo moguće prisluškivanje i dešifriranje preko sustava Ultra. Stoga je u savezničkim redovima nastala pometnja, ali su odmah poduzete protumjere i otpor je jačao. S druge strane Nijemci su se suočili s problemom slabe prohodnosti cesta, zbog čega su se vozila u kolonama gomilala i nije bilo moguće dostaviti gorivo do prednjih jedinica. Stoga je tempo operacije bio sporiji od očekivanog.
U okviru Unternehmen Wacht am Rhein Nijemci su osmislili i specijalnu operaciju pod imenom Unternehmen Greif. Riječ je o infiltriranju Nijemaca koji govore engleski, u američkim vojnim uniformama, u pozadinu protivnika gdje bi unosili pometnju i olakšali napredovanje glavnih snaga. Zadaća tih preobučenih njemačkih vojnika bila je osigurati pojedine važne mostove, okretati putokaze na cestama u pogrešnom smjeru, prenositi lažne glasine i izazivati paniku, te ubijati visoke američke zapovjednike. Za pripremu operacije bio je zadužen SS Standartenführer Otto Skorzeny.

SS Standartenführer Otto Skorzeny:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Skorzeny je imao rok od samo nekoliko tjedana da pronađe njemačke vojnike koji govore engleski i uvježba ih za akciju. Pronašao je oko 400 ljudi, od kojih je samo desetak perfektno govorilo engleski u američkoj varijanti dok su ostali imali znanje u rasponu od solidnog do onoga što su zapamtili iz škole. Svi su uvršteni u sastav 150. SS-Panzer-Brigade i opskrbljeni zaplijenjenim američkim vojnim uniformama i oružjem, a neki i američkim vozilima.
Saveznici su prisluškivanjem radio-komunikacija saznali za operaciju Greif i poduzeli su protumjere. Naročitu zabrinutost pobudila je sumnja (kasnije se pokazala neutemeljenom) da grupa Nijemaca u američkim uniformama, koju će voditi osobno Skorzeny, namjerava likvidirati sâmog generala Dwighta Eisenhowera - vrhovnog zapovjednika SHAEF-a. Stoga je Eisenhower bio primoran idućih nekoliko tjedana, uključivo božićne blagdane, provesti u izolaciji i pod jakom stražom.
Druga mjera opreza je bila razmještanje vojne policije duž glavnih cesta i na raskrižjima, pri čemu je vršena rigorozna provjera kretanja u oba smjera. Američki vojnik ili oficir koji nije čuo za ime novog muža Betty Grable ili nije znao objasniti pojedine termine iz baseballa bio je odmah stavljen u pritvor dok se ne provjeri njegov identitet. Među onima koje je zaustavila vojna policija bio je i sâm general Bradley. Nije znao odgovor na postavljeno pitanje, ali ga je policajac prepoznao i propustio.
Operacija Greif je izazvala dosta strke i panike u američkim redovima, ali nije značajno utjecala na tok bitke. Zarobljeni Nijemci iz operacije Greif, ukupno njih 23, po kratkom postupku su stavljeni pred zid i postrijeljani. Po međunarodnom ratnom pravu sudjelovanje u borbenim aktivnostima u odori protivničke strane smatra se nedopuštenim ratnim lukavstvom ili perfidijom, a nositelji odore špijunima. A za to se gubi glava bez puno ceremonija.
Njemački napad u Ardenima doveo je do najgore krize u odnosima među Saveznicima tokom čitavog rata. Britansko javno mnijenje, mediji i dio vojnog establishmenta odmah su rastrubili kako Montgomery mora biti imenovan vrhovnim zapovjednikom svih savezničkih kopnenih snaga u Europi. Za Amerikance je to bilo neprihvatljivo, kako zbog činjenice da su dali uvjerljivu većinu vojnih snaga - četiri armije prema jednoj britanskoj, jednoj kanadskoj i jednoj francuskoj - tako i zbog prestiža američkog vojnog vodstva. Eisenhower je morao uložiti puno truda i diplomatske vještine da održi koliko-toliko podnošljive odnose među savezničkim zapovjednicima.
Vrhunac krize izbio je kada je Bradley morao predati dvije od svoje tri armije (1. i 9.) pod privremeno zapovjedništvo Montgomeryjeve 21. grupe armija. To je učinjeno iz praktičnih razloga, radi prekinutih komunikacija sa zapovjednim mjestom 12. grupe armija. Bradley je došao Eisenhoweru i zaprijetio ostavkom jer ne želi trpjeti ponižavanje američkih zapovjednika predavanjem armija pod britanski nadzor, ali je na kraju morao prihvatiti gotov čin. Prva armija je vraćena 12. grupi armija u veljači, a 9. armija tek u travnju 1945. nakon forsiranja donjeg toka Rajne od strane 21. grupe armija.

Feldmaršal Montgomery i generali Eisenhower i Bradley:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Točku na međusaveznički spor stavio je britanski premijer Winston Churchill u svojoj izjavi za javnost, u kojoj je stavljanje dijela američkih trupa pod britansko zapovjedništvo objasnio privremenim operativnim potrebama i ujedno odao priznanje američkim vojnicima i zapovjednicima naglašavajući da su oni izdržali glavni teret njemačke ofenzive. ''To je bila američka bitka'' - rekao je Churchill - ''i pamtiti će se kao velika američka pobjeda''.

Bastogne i 101st Airborne Division

Jedna od najslavnijih epizoda vojske USA u Drugom svjetskom ratu - u prilično neslavnoj početnoj bježaniji kroz Ardene - zbila se u belgijskom gradiću Bastogne, važnom raskrižju cesta koje su Nijemci morali pošto-poto zauzeti kako bi nastavili brzo napredovanje. Bastogne su branili ostaci 28. američke pješadijske divizije pojačani jednom borbenom grupom 10. oklopne divizije. Amerikanci su bili svjesni važnosti obrane Bastognea pa su prema fronti uputili kamionima 101. zračnodesantnu diviziju (101st Airborne Division) koja se nalazila u strateškoj rezervi u Reimsu. Zapovjednik 101. divizije general-major Maxwell Taylor nalazio se u to vrijeme u USA pa je divizijom privremeno zapovijedao njegov zamjenik, brigadni general Anthony McAuliffe.

General Anthony McAuliffe:

[You must be registered and logged in to see this image.]

101. divizija je stigla u Bastogne 20. prosinca, u zadnji čas i upravo na vrijeme da smijeni 28. diviziju (koja je povučena u pozadinu radi reorganizacije), te zaustavi njemački XLVII Panzerkorps jačine 2 oklopne i 2 pješadijske divizije. Padobranci su formirali kružnu obranu oko grada i odbijali sve njemačke napade.
Nijemcima se vraški žurilo da uđu u Bastogne i domognu se raskrižja dobrih cesta, pa su 22. prosinca poslali parlamentarce s ultimatumom: ''Američkom zapovjedniku u opkoljenom gradu Bastogne. Ratna sreća se okrenula. Ovaj put su američke snage u Bastogneu i okolici opkoljene jakim njemačkim oklopnim jedinicama. Druge njemačke oklopne jedinice su prešle rijeku Ourthe kod Ortheuvillea, zauzele Marche i dosegnule St. Hubert kroz Hompre-Sibret-Tillet. Libramont je u njemačkim rukama. Postoji samo jedna mogućnost za spas opkoljenih trupa USA od potpunog uništenja, a to je časna predaja grada. Dajemo vam dva sata za razmišljanje počevši od vremena uručenja ove poruke. Ako ovaj prijedlog bude odbijen njemački artiljerijski korpus je spreman za uništenje trupa USA u Bastogneu. Zapovjed za otvaranje paljbe će biti izdana čim istekne rok od dva sata. Civilne žrtve artiljerijske paljbe neće biti u skladu s dobro poznatom američkom humanošću. Njemački zapovjednik''.

Faksimil njemačkog ultimatuma Amerikancima u Bastogneu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kada je pročitao ultimatum general McAuliffe je u prvi mah pobjesnio, zgužvao papir s porukom i bacio ga na pod, a kasnije je izdiktirao svoj legendarni odgovor:
December 22, 1944
To the German Commander,
NUTS!
The American Commander
Ili u prijevodu: ''Njemačkom zapovjedniku, KOJEŠTA! Američki zapovjednik''.
(Riječ ''nuts'' u doslovnom prijevodu znači orah ili orašasto voće. U slobodnom prijevodu znači ''koješta'', ''šipak'', ''bez veze'', ''ništa od toga'' i slično).
Opkoljene američke snage u Bastogneu nastavile su s upornim otporom uz opskrbu iz zraka, sve dok 26. prosinca kasno popodne grad nije deblokirala prethodnica 3. armije generala George Pattona.

Opsada Bastognea, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Protuudar Saveznika

Nijemci su do 24. prosinca stigli pred Dunant na rijeci Meuse, ali ga nisu uspjeli dosegnuti. To je ujedno bila i najdalja točka njihovog napredovanja, a onda je uslijedio protuudar Saveznika. Glavnu ulogu je imala 3. američka armija generala George Pattona koja je napala izbočinu s juga. Brzina kojom je 3. armija pregrupirana i uključena u bitku još jednom je potvrdila iznimnu zapovjednu sposobnost generala Pattona. Saveznički protunapad je započeo 23. prosinca 1944. kada se vrijeme razvedrilo i omogućilo lovcima-bombarderima P-47 Thunderbolt da masovno napadaju njemačke trupe.
Eisenhower je zatražio od Montgomeryja da se pridruži protuofenzivi sa sjevera, no Britanac se izgovarao tvrdnjom da njegove trupe ''nisu pripremljene''. Početkom siječnja 1945. udaljenost između 21. grupe armija i američke 3. armije iznosila je samo 40 km i postojala je mogućnost da se njemačke snage u izbočini odsijeku od pozadine i unište, no Nijemci su se uspjeli pod borbom povući. Bitka je završena 25. siječnja 1945. povlačenjem njemačkih snaga na polazne položaje.

Američki vojnici razgledaju onesposobljeni PzKpfw VII Königstiger:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ratni zločini

U pripremi Unternehmen Wacht am Rhein Hitler je osobno zapovijedio krajnju brutalnost prema protivničkim vojnicima i bezobzirnost prema civilnom stanovništvu. Cilj je bio unijeti strah u redove Amerikanaca i održati visoki tempo operacija. Mnogi zapovjednici njemačkih jedinica su izvršavali tu suludu naredbu. U ukupno 12 zabilježenih incidenata Nijemci su pobili 362 ratna zarobljenika i 111 civila, a najgori takav slučaj zbio se kod Malmedyja.
Na lijevom krilu 6. SS oklopne armije nalazila se kao prethodnica borbena skupina Kampfgruppe Peiper, kojom je zapovijedao SS Obersturmbannführer (potpukovnik) Joachim Peiper. Već 17. prosinca njegovi vojnici pobili su nekoliko desetaka zarobljenih Amerikanaca kod Büllingena, a još gori masakr dogodio se istog dana kod raskrižja Baugnez nedaleko Malmedyja - Peiperovi vojnici su pobili mitraljezima 86 američkih ratnih zarobljenika. Nekoliko ih je uspjelo pobjeći i donijeti vijest o zločinu, a nekoliko sati kasnije za ovaj događaj je saznao i zapovjednik američke 1. armije general Hodges. Vijest o masakru kod Malmedyja brzo se proširila i toliko razbjesnila američke vojnike da je idućih dana rijetko koji pripadnik SS-a preživio zarobljavanje.

SS Obersturmbannführer Joachim Peiper:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Žrtve masakra kod Malmedyja pronađene su 14. siječnja 1945. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poslije rata su počinitelji masakra kod Malmedyja izvedeni pred sud. Dne 16. srpnja 1946. njih 43 na čelu sa Peiperom osuđeno je na smrt vješanjem. Tada je američki vojni odvjetnik potpukovnik Willis Everett pokrenuo kampanju protiv presude tvrdeći da su priznanja okrivljenih iznuđena torturom, stoga je izvršenje presude odgođeno. U aferu se umiješao i američki Senat koji je poslao u Europu posebnu istražnu komisiju. Na kraju su smrtne kazne zamijenjene zatvorskima, a Peiper je pušten u prosincu 1956. nakon odsluženih 11 godina u zatvoru Landsberg. Poslije toga se zaposlio u tvornici Porsche i održavao je kontakte s bivšim pripadnicima SS-a. Ruka pravde ipak ga je stigla. Posljednje godine zivota proveo je u Francuskoj pod lažnim imenom i radio kao prevoditelj. Godine 1976. je ubijen, a počinitelj ubojstva nikada nije pronađen. Vjeruje se da ga je prepoznao i ubio netko od francuskih komunista ili bivših članova pokreta otpora.

Epilog

Ukupni njemački gubici u bici u Ardenima iznosili su oko 67.000 do 100.000 poginulih, ranjenih i zarobljenih. Također su izgubili između 600 i 800 tenkova i jurišnih topova. Gubici Amerikanaca iznosili su 89.000 ljudi, od kojih 19.000 poginulih, dok su Britanci imali oko 1.400 poginulih, ranjenih i nestalih. Gubici Saveznika u tenkovima bili su približno isti kao i njemački - između 700 i 800.

Tok bitke u Ardenima do zaustavljanja njemačkog napada, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Unternehmen Wacht am Rhein je bila pretposljednja velika njemačka ofenziva u čitavom Drugom svjetskom ratu (posljednja će biti u Mađarskoj u proljeće 1945.) i posljednja takve vrste na zapadnoj fronti. U joj je praktično izgubljena krema oklopnih snaga Wehrmachta. Od siječnja 1945. Nijemci će se na zapadu postupno povlačiti pred premoćnim snagama Saveznika, vodeći upornu borbu do samog kraja.

Tenkovi u Korejskom ratu 1950.-1953.

O ratu u Koreji (25. lipnja 1950. - 27. srpnja 1953.) već je pisano na forumu, pa valja ukratko ponoviti tek najvažnije podatke. Rat je izbio invazijom Sjeverne Koreje na Južnu Koreju, a okončan je nakon tri godine i 2 dana primirjem u Panmunjomu. Granica između dviju država ostala je, uz minimalna odstupanja, gdje je i bila - oko 38. paralele.
Sudionici rata bili su na sjevernoj strani Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK), Kina i (samo dijelom) SSSR, a na strani juga Republika Koreja (RK), USA i još 15 država pod zastavom UN.
U Korejskom ratu obje zaraćene strane koristile su oklopne snage. Premda nije bilo velikih tenkovskih bitaka ipak je dolazilo do povremenih sukoba. U početnom razdoblju rata tenkovi su donijeli prevagu na stranu Sjeverne Koreje, ali ne za dugo.

Početni odnos snaga

Sjeverna Koreja angažirala je u prvoj fazi napada 5 divizija, od kojih 2 u smjeru Seoula, 2 prema središnjem gorju i 1 (pojačana) duž obale u smjeru Samchoka. Ukupan broj tenkova kojima je raspolagala sjevernokorejska vojska procjenjuje se na 350-500. Glavni sjevernokorejski borbeni tenk bio je sovjetski T-34/85, a uz njega su korišteni samohodna otružja SU-76 i oklopni transporteri BTR-40.

BTR-40:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U sastavu snaga koje su napale prema Seoulu nalazila se 105. oklopna regimenta jačine 6.000 vojnika i 120 tenkova. Početkom srpnja pojačana je na razinu divizije i odigrala je značajnu ulogu u napredovanju smjerom Seoul - Taejon i kasnijim borbama za Pusanski mostobran.
Oružane snage Južne Koreje, premda brojčano gotovo jednake sjevernokorejskim, nisu imale tenkove ni drugo teško oružje pa su se raspale i krenule u bijeg prema jugu. Sjevernokorejsku plimu zaustavio je tek dolazak kopnenih, zračnih i pomorskih snaga USA.

Intervencija USA, Task Force Smith i bitka za Osan

Sjevernokorejci i njihovi mentori iz SSSR očekivali su da će osvojiti jug na prepad i staviti svijet pred svršen čin, ali su se prevarili u računu. Vijeće sigurnosti UN - bez predstavnika SSSR koji je bojkotirao sjednicu - donijelo je 27. lipnja 1950. Rezoluciju broj 83 kojom se Sjeverna Koreja proglašava agresorom, a članice UN pozivaju da pruže vojnu pomoć Južnoj Koreji. Jedina zemlja koja je mogla odmah priskočiti u pomoć bile su USA - najprije zračnim snagama iz Japana i sa nosača aviona USS Valley Forge, a zatim i kopnenim jedinicama. USA su u Japanu imale na raspolaganju 24. i 25. diviziju kopnene vojske, koje su obavljale dužnost okupacijskih trupa.
Prva američka kopnena snaga koja je stigla u Koreju bila je Task Force Smith, jedinica jačine pola bataljona - oko 400 vojnika - pod zapovjedništvom potpukovnika Charlesa Smitha. S pridodanom baterijom haubica 105 mm brojala je oko 540 vojnika.
Do prvog sukoba američkih vojnika sa Sjevernokorejcima došlo je 6. srpnja kod grada Osana južno od Seoula. Dok su vojnici Južne Koreje uglavnom bježali prema jugu zajedno s masom civila, Task Force Smith je zauzela položaje na prilazima Osanu i čekala sjevernokorejsku kolonu. Snage DNRK brojale su oko 5.000 ljudi i 36 tenkova.
Amerikanci su bili slabo opremljeni za protuoklopnu borbu. Glavno oružje bila im je bazuka M9A1 iz II. svjetskog rata, koja se pokazala neefikasnom protiv tenkova T-34.
Unatoč jakom otporu Task Force Smith nije uspjela zadržati sjevernokorejsko napredovanje i na kraju se morala povući. U bici je imala gubitke od 60 poginulih, 21 ranjenog i 82 zarobljena, a također je uništeno ili onesposobljeno 7 haubica. Pri tome je uspjela uništiti samo jedan tenk, a još 3 privremeno onesposobiti. Jedan dio zarobljenika Sjevernokorejci su odmah pobili, a još 32 ih je naknadno pomrlo u zarobljeništvu.

Bitka za Osan, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Spomenik vojnicima Task Force Smith, Osan, Republika Koreja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U kaosu povlačenja prema jugu jedino efikasno sredstvo za uništavanje sjevernokorejskih tenkova bilo je američko ratno zrakoplovstvo. Avioni USAF P-80 Shooting Star i US Navy F-4U Corsair i AD-4 Skyraider sustavno su gađali kolone DNRK i uništavali tenkove i druga vozila. Sjevernokorejci su pribjegavali različitim oblicima kamuflaže, pa su avioni napadali sve što se našlo na cesti. Primjerice, jedan pilot je primijetio cilj koji je ličio na seoska kola sa sijenom, a kada je na njega ispalio rakete ispod sijena se pojavio zapaljeni T-34.

Pusanski mostobran i premoć T-34 nad Shermanom

Do kraja srpnja 1950. vojska Sjeverne Koreje zauzela je gotovo čitavu Južnu Koreju i pritisla američke, južnokorejske i britanske (u međuvremenu pristigle) snage na krajnji jugoistok poluotoka. Tu su snage UN uspostavile obrambeni perimetar, poznat kao Pusanski mostobran. Širina mostobrana iznosila je oko 230 km.

Prikaz napredovanja sjevernokorejske vojske, desno dolje Pusanski mostobran:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U međuvremenu se odnos snaga polako mijenjao u korist UN. Na Pusanski mostobran su se stalno prebacivale nove američke trupe objedinjene u 8. armiju, južnokorejska vojska se oporavljala i reorganizirala, a pristizale su i trupe iz drugih zemalja. U nastavku rata osim USA svoje vojne snage poslalo je u Koreju još 15 država - Velika Britanija ekvivalent jedne divizije, a Australija, Belgija, Etiopija, Filipini, Francuska, Grčka, Južna Afrika, Kanada, Kolumbija, Luksemburg, Nizozemska, Novi Zeland, Tajland i Turska od bataljona do brigadne borbene grupe. Danska, Indija, Italija, Izrael, Norveška i Švedska poslali su sanitetske jedinice.
U početku bitke za Pusanski mostobran kopnene snage UN brojale su već oko 92.000 vojnika, dok je vojska Sjeverne Koreje imala oko 70.000 u 9 pješadijskih i 1 oklopnoj diviziji. No 105. oklopna divizija imala je samo 3.000 vojnika i 40 tenkova T-34 u prvoj liniji - ostali su izgubljeni u borbama i zračnim napadima.
Na strani UN također su dominirali tenkovi iz Drugog svjetskog rata. Glavni američki borbeni tenk bio je M-4 Sherman, a također su korišteni i laki tenkovi M-24 Chaffee i M-41 Walker Buldog. Britanci su u početku koristili tenk iz II. S.R. Cromwell, a zatim su na bojište dopremili i novi tenk Centurion koji se pokazao najboljim tenkom Korejskog rata.

M-24 Chaffee:

[You must be registered and logged in to see this image.]

M-41 Walker Buldog:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zbog osobina ratišta (brdoviti teren) obje strane su tenkove koristile prvenstveno za potporu pješadije, pa nije bilo velikih tenkovskih bitaka poput onih, primjerice, na Sinaju ili Golanskoj visoravni. Ipak je bilo međusobnih sukoba manjih tenkovskih jedinica, u kojima se T-34/85 pokazao superiornim američkom Shermanu. Stoga su Amerikanci bili primorani dopremiti novije i jače tenkove, a također su i pješadiju naoružali novim i efikasnijim bazukama.

Masa protiv tehnologije

Bitka za Pusanski mostobran okončana je 15. rujna 1950. protuofanzivom snaga UN. Trupe UN doprle su sve do rijeke Yalu koja dijeli Sjevernu Koreju od Kine, ali su u međuvremenu u rat stupile kineske trupe i preokrenule situaciju - ponovo su zauzele Seoul i prodrle u dolinu rijeke Han, gdje se fronta početkom 1951. privremeno stabilizirala.
U ožujku 1951. su usljedile operacije snaga UN pod imenom Killer i Ripper, kojima su kinesko-sjevernokorejske snage izbačene iz Seoula i potjerane preko 38. paralele.
U tim operacijama masovno su korišteni tenkovi kao potpora pješadiji, uključivo nove američke tenkove M-26 Pershing i M-46 Patton.

M-46 Patton:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenkovi M-26 Pershing na nepoznatoj lokaciji u Koreji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kineske snage oslanjale su se na masu pješadije i artiljeriju. Zbog premoći snaga UN u zraku tenkovi su rijetko korišteni, a po nekim podacima Kina je u Korejskom ratu angažirala određen broj teških sovjetskih tenkova JS-2. Podaci o njihovoj upotrebi u borbama nisu poznati.
Kada je rat došao u pat-poziciju pokrenuti su pregovori o primirju, najprije u Kaesongu i zatim u Panmunjomu, pa su borbe okončane 27. srpnja 1953. Mirovni ugovor između dvije zemlje nikada nije potpisan.

Izraelski tenk Super Sherman

Izraelska država je još od osnutka 1948. godine u permanentnom poluratnom ili ratnom stanju s neprijateljski raspoloženim arapskim susjedima, stoga danas ima jednu od najjačih i najsuvremenije opremljenih kopnenih vojski koja se može mobilizacijom u najkraćem vremenu popuniti do ratne formacije. Također Izrael ima vrlo razvijenu vojnu industriju i predstavlja značajnog izvoznika na svjetskom tržištu oružanih i pratećih sustava.
U kopnenoj vojsci Izraela izrazito naglašenu ulogu imaju oklopno-mehanizirane snage, koje danas broje 2.020 tenkova u aktivnoj službi i 1.060 u rezervi, te nekoliko tisuća borbenih vozila pješadije i oklopnih transportera. No razvoj tih snaga dugi niz godina nije bilo ni malo lagan, prije svega zbog čitavog niza okolnosti u međunarodnim odnosima i posljedičnog embarga na izvoz/uvoz oružja.
Jedno od prvih borbenih oružja koja su činila temelj izraelskih oklopnih snaga bio je M-4 Sherman, američki tenk iz Drugog svjetskog rata. Izraelci su u razdoblju od 1948. do 1967. godine nabavili ukupno 620 primjeraka i to na različite - ponekad i egzotične - načine. Prve Shermane su jednostavno ukrali, zatim su ih nabavljali na vojnom otpadu Velike Britanije, Italije i Filipina te kupili od Francuske, a stanoviti broj su zaplijenili.
Do takozvane Tripartitne agresije na Egipat 1956. godine Sherman je činio kičmu izraelskih oklopnih snaga. U tom ratu su Izraelci zaplijenili određen broj egipatskih Shermana i uvrstili ih u sastav svoje vojske.
Još 1953. godine izraelska vojna delegacija je posjetila Francusku jer je bila zainteresirana za kupnju francuskih tenkova. Ponuđeni laki tenk AMX-13 činio im se preslab, ali ih je impresionirao njegov top CN 75-50 kalibra 75 mm izvrsnih balističkih osobina (navodno razvijen iz topa na njemačkom tenku Panther!). Izrael je na kraju kupio 400 tenkova AMX-13, a njegov top je ugradio u 50 svojih Shermana koji su dobili oznaku M-50. Tenkovi su također opremljeni dizel motorima Cummins umjesto benzinskih Continental R-975.

M-50:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon uvođenja u sastav kopnenih vojski Egipta i Sirije sovjetskih tenkova T-54, T-55 i JS-3 Izraelcima je trebao tenk s jačim topom. Problem su riješili uvozom britanskih tenkova Centurion i američkih M-48 Patton, ali su istodobno preoružali 180 Shermana novom kupolom s topom kalibra 105 mm. Riječ je o francuskom topu 105 mm Modèle F1 kojim su bili naoružani tenkovi AMX-30, a koji su Izraelci skratili na duljinu od 44 kalibra i izveli još neke modifikacije kako bi se mogao ugraditi u već zastarjeli tenk. Ovako preinačen tenk, označen kao M-51, inozemni vojni analitičari su nazvali Super Sherman (Izraelci nisu nikada koristili taj naziv).
Unatoč zastarjelosti Super Sherman je uspješno korišten u Arapsko-izraelskim ratovima 1967. i 1973. godine, gdje se pokazalo da top 105 mm može kumulativnom granatom uništiti i modernije tenkove poput T-54, T-55 i T-62.

M-51 Super Sherman:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izrael je povukao Super Shermane iz naoružanja ubrzo nakon Yom-kippurskog rata 1973. i stavio ih u rezervu. Dio tenkova je kasnije ustupljen proizraelskim snagama u Libanonu, dok je 100 primjeraka prodano osamdesetih godina Čileu. U kopnenoj vojsci Čilea Super Shermani su služili sve do 1999. godine kada su zamijenjeni njemačkim tenkovima Leopard 1.
Super Sherman je primjer kako se potpuno zastarjelo i uglavnom odbačeno oklopno oružje može odgovarajućim preinakama i u pravim rukama pretvoriti u još uvijek upotrebljivo borbeno sredstvo.

Tenkovska bitka kod sela Oględów u Poljskoj 1944.

U trodnevnoj borbi sovjetski tenkovi T-34/85 i JS-2 uništili su 7 Königstigera, dok ih je 6 zaplijenjeno

Oględów je selo u Poljskoj, u vojvodstvu Świętokrzyskie i pedesetak kilometara udaljeno od grada Kielce. Za vrijeme sovjetskog napredovanja kroz Poljsku nakon takozvane Bjeloruske operacije u kolovozu 1944. nedaleko ovog naselja došlo je do zanimljivog sukoba između njemačkih Königstigera i sovjetskih tenkova T-34/85 i JS-2.
Među njemačkim jedinicama koje su trebale zaustaviti sovjetsko napredovanje kroz Poljsku bio je i 501. bataljon teških tenkova (Schwere Panzerabteilung 501) s 20 Königstigera i 20 tenkova PzKw IV. Tenkovi Königstiger su upravo stigli u jedinicu i nisu ih poznavali ni mnogi njemački vojnici - zbog relativne sličnosti prema tenku PzKw V Panther smatrali su da je riječ o nekoj usavršenoj verziji Panthera. Isto su u početku mislili i sovjetski tenkisti.
Noću 11. kolovoza 1944. prethodnica sovjetske 6. gardijske tenkovske armije, tenkovi T-34/85 iz 53. gardijske tenkovske brigade od kojih je jednim zapovijedao potporučnik Aleksandr Oskin, približila se selu Oględów. Na tenkovima se vozilo i nešto pješadije. Od zarobljenog Nijemca saznali su da se u blizini nalaze tenkovi ''Panther''. Oskin i njegova posada maskirali su tenk kao stog sijena, a kako je ''stog'' bio visine 3 metra razlikovao se od ostalih stogova visine jedva metar. Stoga su sovjetski tenkisti ostatak noći proveli prikupljajući male stogove sijena u velike, visine 3 metra.
Jutro 13. kolovoza bilo je maglovito i išlo je na ruku sovjetskoj zasjedi. U 7 sati iz magle se pojavilo 11 divovskih tenkova praćenih s nekoliko oklopnih transportera. Zapovjednik 53. gardijske tenkovske brigade zapovijedio je preko radija: - Ne žurite! Otvorite paljbu sa udaljenosti od 400 metara! - U tom trenutku se ''stog sijena'' koji je skrivao tenk potporučnika Oskina počeo micati. T-34 je otvorio paljbu i uskoro su se na boku jednog Königstigera pojavile crne rupe, a drugi se zapalio. Treći Königstiger se pokušao okrenuti prema Oskinovom tenku ali je pogođen u gusjenicu i odmah nakon toga uništen.

Aleksandr Oskin:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zapovjednik 53. gardijske tenkovske brigade zatražio je zatim artiljerijsku paljbu, uz pomoć koje je u 8 sati zauzeto selo Oględów. U selu su Sovjeti zatekli 2 napuštena Königstigera, a njihove posade su pobjegle u takvoj žurbi da su u tenkovima ostavile i osobne dokumente. Tek tada su Sovjeti shvatili da imaju posla s potpuno novim tipom njemačkog tenka.
Bitka još nije bila završena. Sovjetska pješadija koja je napredovala prema selu Zarez bila je zaustavljena paljbom iz tenkova. Tada je u pomoć priskočio vod tenkova JS-2 iz 52. gardijske tenkovske brigade pod zapovjedništvom starijeg poručnika (ста́рший лейтена́нт) Klimenkova. JS-2 Klimenkova najprije je s dvije granate srušio zgradu iza koje se krio jedan Königstiger, a zatim je pogodio i zapalio njemački tenk. Nakon toga je pogotkom u gusjenicu zaustavio drugog Königstigera čija se posada razbježala, a sovjetski pješaci su ušli u tenk i pucali iz njega na njemačke položaje.
JS-2 pod zapovjedništvom starijeg poručnika Udalova pucao je na kolonu od 7 Königstigera i uništio 2. Njemački tenkovi su se povukli i pregrupirali, pa pokušali napredovati iz drugog smjera. Naišli su na zasjedu JS-2 poručnika Beljakova koji je otvorio paljbu sa udaljenosti od 1.000 m i zapalio jednog Königstigera, nakon čega su se ostali povukli.
U borbama koje su trajale tri dana Sovjeti su uništili 7 Königstigera, a dodatnih 6 zaplijenili neoštećene ili malo oštećene. Te podatke su potvrdili i Nijemci. Prema zaključcima povjesničara temeljem usporedbe podataka konačni rezultat izbacivanja iz borbe potvrđuje potporučniku Oskinu (T-34/85) 3 Königstigera, starijem poručniku Klimenkovu (JS-2) 2 Königstigera, starijem poručniku Udalovu (JS-2) 3 Königstigera i poručniku Beljakovu (JS-2) 1 Königstiger.

Königstiger uništen kod sela Oględów:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zaplijenjeni Königstiger kod sela Oględów:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Skica koja prikazuje položaj onesposobljenih Königstigera. Brojevi prikazuju tenkove koji se pripisuju pojedinim sovjetskim tenkovskim zapovjednicima - Oskin 8, 9 i 10, Klimenkov 14 i 15, Udalov 2, 6 i 7 te Beljakov 16. Brojevi 11, 12 i 13 prikazuju zaplijenjene Königstigere (neki nedostaju na mapi):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Potporučnik Aleksandr Oskin je poslije ove akcije dobio orden Heroja Sovjetskog Saveza, a ciljatelj njegovog tenka Abubakir Merhajdarov Orden Lenjina. Odlikovana su i ostala trojica članova posade Oskinovog tenka T-34.

Kako su Izraelci ukrali svoje prve tenkove

U vrijeme početka Arapsko-izraelskog rata 1948. godine izraelske oružane snage (tada paravojne skupine Haganah, Palmach, Irgun i Lehi, 26. svibnja objedinjene u IDF - Israel Defence Forces) nisu imale ni jedno oklopno vozilo. Pa su se Izraelci poslužili izvorom koji im je bio najbliži - britanskom vojskom koja je upravo napuštala Palestinu. To je morao biti inside job tj. trebali su pomoć britanskih vojnika, a našli su ga u liku Mike Flanagana. Ovaj Britanac je u Drugom svjetskom ratu sudjelovao u oslobađanju koncentracionog logora Bergen-Belsen i suosjećao je s patnjama židovskog naroda.
Dne 29. lipnja 1948. Flanagan i njegov prijatelj Harry McDonald provalili su u britansku vojnu bazu kod aerodroma u Haifi, ukrali dva tenka Cromwell, odvezli ih u Tel Aviv i predali ih operativcima Haganaha. Tenkovi su sklonjeni u Givatayim i poslužili su kao temelj za osnivanje izraelskih oklopnih snaga.
Flanagan i McDonald su dezertirali iz britanske vojske i pridružili se oružanim snagama Izraela.

Izraelski Cromwell u muzeju Latrun:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mike Flanagan:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mladji Vodnik PV BROJ POSTOVA: : 323 ČLAN OD: : 2016-02-29

Stanko1 (citat):: Kada je pročitao ultimatum general McAuliffe je u prvi mah pobjesnio, zgužvao papir s porukom i bacio ga na pod, a kasnije je izdiktirao svoj legendarni odgovor:
December 22, 1944
To the German Commander,
NUTS!
The American Commander
Ili u prijevodu: ''Njemačkom zapovjedniku, KOJEŠTA! Američki zapovjednik''.
(Riječ ''nuts'' u doslovnom prijevodu znači orah ili orašasto voće. U slobodnom prijevodu znači ''koješta'', ''šipak'', ''bez veze'', ''ništa od toga'' i slično).
Opkoljene američke snage u Bastogneu nastavile su s upornim otporom uz opskrbu iz zraka, sve dok 26. prosinca kasno popodne grad nije deblokirala prethodnica 3. armije generala George Pattona.

Zanimljiva je i reakcija pripadnika 101. vazduhoplovno desantne divizije nakon oslobodenja iz obruca.

                                                                        [You must be registered and logged in to see this image.]


   nasitak na ramenu, oznaka Trece, Pattonove, armije

                                                              [You must be registered and logged in to see this image.]

"Kriza", konkurencija, muski ponos,... je postojao i izmedu samima americkim jedinicama. Kada su se jedinice generala Pattona probile u Bastogne i razbile obruc, vojnici 101. su ih primili onako nonsalantno, stoicno. "Niste nas spasili! Mi se drzimo sasvim dobro! " Tu je 101. dobila i nadimak Battered bastards (pretucena, pohabana,... kopilad) of Bastogne.
Navodno ni jedan pripadnik 101 divizije nikad nije rekao, tvrdio, da su bili spaseni sa strane Pattonovih trupa.

- Patton je bio i politicar, volio je biti na "crvenom tepihu", pa je iskoristio priliku, da se predstavi kao osloboditelj
- navodno padobranci, kada krenu u akciju, uvijek se nadu u okruzenju, pa se spasavaju sami ili ginu
- Nijemcima se je zurilo dalje, prema mostovima na rijeci Maas, pa su oko Bastogne ostavili slabije snage, koje nisu mogle slomiti otpor, a i Nijemci sami su imale probleme sa
zalihama
- do tada je bilo tvrdo ali kada se otvorilo nebo, 101. divizija je mogla prezivjeti, nakon Bastogne ih nisu povukli u zalede, nego su morali odmah u ofenzivu, u pozadinu su maknuti
tek tri tjedna kasnije

101. divizija je tih dana izgubila oko 350 ljudi, skoro 1700 je imala ranjenika, a preko 500 vojnika je nestalo.

Slovačke oklopno-motorizirane snage na Istočnoj fronti 1941.-1943.

Nakon predaje Sudeta Njemačkoj od strane zapadnih saveznika Münchenskim sporazumom iz 1938. godine Nijemci su u ožujku 1939. okupirali ostatak Čehoslovačke. U Pragu su proglasili Protektorat Češke i Moravske (Protektorat Böhmen und Mähren) dok su Slovačkoj podarili nezavisnost. Tako je 14. ožujka 1939. u Bratislavi proglašena Slovačka država (Slovenský štát), a predsjednikom je postao katolički svećenik monsinjor Jozef Tiso.
Ta i takva Slovačka je svoju sudbinu vezala za Treći Reich i sudjelovala je već u njemačkom napadu na Poljsku s 4 divizije.

Jozef Tiso:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rýchla brigáda

Slovačka je za napad na SSSR pripremila armijsku grupu jačine oko 45.000 ljudi. Zbog slabe mobilnosti uglavnom pješadijskih trupa Slovaci su svoja borbena i neborbena vozila koncentrirali u takozvanu Brzu brigadu (Rýchla brigáda) s tenkovskim bataljonom, bataljonom motorizirane pješadije, izviđačkim bataljonom, regimentom artiljerije i 2 protuoklopne baterije. Pješadijske jedinice su ostavljene u pozadini i obavljale okupacijske dužnosti.
Oklopnu komponentu brigade činili su laki tenkovi češkog porijekla LT-35 i LT-38 te oklopni automobili Tatra OA vz. 30.
Rýchla brigáda je prešla granicu 25. lipnja 1941. i stavljena je pod zapovjedništvo njemačke 17. armije. Prošla je kroz Lavov i napredovala u smjeru Vinice. Krajem srpnja je pretrpjela jaki sovjetski protunapad i zadobila osjetne gubitke. Zatim je preusmjerena na Kijev.

Tenkovi LT-38:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopni automobil Tatra OA vz. 30:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rýchla divízia

U kolovozu 1941. slovačke jedinice su reorganizirane i Rýchla brigáda je 22. kolovoza prerasla u 1. motoriziranu pješadijsku diviziju ili Brzu diviziju (Rýchla divízia). U sastavu divizije su bile dvije pješadijske regimente (20. i 21. peší pluk), regimenta artiljerije (11. delostrelecký pluk), bataljon veze (2. spojovací prápor), inženjerijski bataljon (11. ženíjny prápor), izviđačka grupa (11. priezvedná skupina), baterija brdske artiljerije (11. horská batéria), protuoklopna baterija (11. protitanková rota) i protuavionski divizion (protilietadlová skupina). U sastavu divizije bilo je samo 12 lakih tenkova LT-38 i LT-40. Prvi zapovjednik divizije bio je general Jozef Turanec.
Nakon njemačkog zauzimanja Kijeva divizija je preusmjerena na jug i uvrštena u sastav njemačke 1. oklopne armije (1. Panzerarmee) s kojom je sudjelovala u teškim borbama istočno od Dnjepra i izgubila gotovo sve tenkove. Zatim je premještena u područje Taganroga gdje je provela zimu. Ljeti 1942. sudjelovala je u velikoj njemačkoj ofenzivi i istakla se u zauzimanju Rostova na Donu, ali je u sovjetskoj zimskoj protuofenzivi 1942./1943. bila okružena i gotovo potpuno uništena. Dio vojnika je evakuiran zračnim putem. Divizija je u ljeto 1943. popunjena i preformirana u pješadijsku diviziju, te je korištena za obranu obale i zajedno s ostalim slovačkim jedinicama za inženjerijske radove. Nijemci su Slovake smatrali nepouzdanim i politički sumnjivim te ih više nisu koristili na fronti.
Imali su za to i razloga. Nekadašnja Rýchla divízia je prokrijumčarila nešto tenkova PzKw III i samohodnih topova Marder (koje su im dali Nijemci) u Slovačku pod izgovorom da ih voze na popravak, te su korišteni u Slovačkom narodnom ustanku (Slovenské národné povstanie) u jesen 1944. godine. Ustanak je u početku bio uspješan, ali je ugušen od premoćnih njemačkih snaga.

General Jozef Turanec:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Relativno malobrojne (naročito u odnosu na Rumunje, Mađare i Talijane), loše opremljene i slabo mobilne slovačke trupe na Istočnoj fronti nisu predstavljale značajan faktor, a nakon okretanja ratne sreće u korist SSSR-a uklonjene su sa bojišta kao politički nepouzdane i prožete defetizmom.
Točni gubici Slovaka na Istočnoij fronti nisu poznati, a broje se u petocifrenim brojkama i svakako su bili osjetni za tako malu zemlju.
Poslije rata je Slovačka, odlukom mirovne konferencije u Parizu, ponovo ujedinjena s Češkom u Čehoslovačku Republiku. Nakon sporazumnog razlaza s Češkom ponovo je samostalna država od 1. siječnja 1993.
Monsinjor Tiso nije dugo nadživio svoju Slovenský štát. U lipnju 1945. uhapsili su ga Amerikanci i predali Čehoslovačkoj, gdje je izveden pred sud zbog veleizdaje i suradnje s nacizmom i obješen u Bratislavi 18. travnja 1947.

Zaboravljena epizoda Drugog svjetskog rata - okruženje kod Monsa 3.-4. rujna 1944.

Američka 3. oklopna divizija presjekla je put za povlačenje ostacima 20 njemačkih divizija, koji su opkoljeni i uništeni

Poslije uništenja njemačke 7. armije i glavnine 5. oklopne armije u takozvanom ''džepu'' kod Falaisea, u kolovozu 1944., razbijeni ostaci njemačke vojske u Francuskoj povlačili su se preko rijeke Seine prema Njemačkoj. Tokom progona Nijemaca zbila se i jedna zanimljiva i neopravdano zaboravljena epizoda - bitka za takozvani ''džep kod Monsa''. Tom događaju značajan doprinos je dao i sustav za prisluškivanje radio-poruka Ultra.

Mons je grad u Belgiji uz granicu s Francuskom:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dok su se savezničke oklopno-motorizirane kolone valjale preko Seine progoneći ostatke njemačke vojske američki 8. korpus generala Troya Middletona opsjedao je daleko u pozadini lučki grad Brest u Bretagni. Hitler je vojnicima u opkoljenim lučkim garnizonima zapovijedio da se bore do kraja, a da bi održao moral branitelja Bresta poslao im je avionom pun sanduk željeznih križeva. Nijemci su se još uvijek služili sustavom za šifriranje Enigma ne sluteći da je odavno provaljen, pa je njihova služba veze iskoristila priliku i u sanduk ubacila kodove za šifriranje za iduća tri mjeseca. Posada aviona Heinkel 111 izbacila je sanduk na pogrešnom mjestu i pao je u ruke Amerikanaca. Dok su vojnici uzimali željezne križeve kao suvenire obavještajni oficir 8. korpusa preuzeo je debeli svežanj papira i odmah shvatio vrijednost ovog neočekivanog plijena. Kodovi su odmah upućeni u Bletchley Park, sjedište Ultre, gdje su omogućili da se radio poruke Wehrmachta dešifriraju praktično odmah.
Iz jedne uhvaćene njemačke radio poruke general Omar Bradley, zapovjednik američke 12. grupe armija, saznao je da se velika skupina njemačke vojske povlači preko Laona u smjeru belgijskog grada Monsa. Raspored jedinica na vojnoj karti pokazao je mogućnost da se Nijemcima brzim pokretom presječe odstupnica i Bradley je odmah izdao odgovarajuću zapovjed. VII. korpus generala Lawtona Collinsa uputio je 3. oklopnu diviziju kojom je zapovijedao general Maurice Rose da odmah zaposjedne Mons i blokira Nijemcima prolaz.

General Maurice Rose:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vozila 3. oklopne divizije u Monsu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Istodobno su trupe američkih V. I XIX. korpusa vršile pritisak na Nijemce sa zapada, juga i istoka. U klopci su se našli ostaci njemačkih LVIII. oklopnog, II. SS i LXXIV korpusa iz sastava 5. oklopne armije. Nijemci nisu bili svjesni što se događa dok nisu bili napadnuti iz neočekivanih smjerova, a na nekim mjestima su se i izmiješali s Amerikancima. U toj zbrci među američkim vozilima na cesti našlo se i jedno štabno vozilo s njemačkim generalom. Nijemci su strpljivo čekali da se ''gužva raščisti'', a general je zinuo u čuda kada se pojavio američki vojni policajac s uperenim pištoljem i rekao mu: - Stari, da ti nisi pogriješio put?
U džepu kod Monsa zarobljeno je 25.000 njemačkih vojnika dok ih je oko 500 poginulo. Napadima iz zraka uništeno je 50 oklopnih vozila, 850 drugih motornih vozila i 650 vozila s konjskom vučom. Time je spriječeno konsolidiranje njemačke obrambene linije na rijeci Meuse i značajno je smanjen broj potencijalnih branitelja Siegfriedove linije.

Bitka za džep kod Monsa, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopne snage u Zaljevskom ratu 1991.

Iračke snage izvode Majku svih povlačenja (Dick Cheney)

Rat za oslobađanje Kuwaita od iračke okupacije poznat kao Zaljevski rat ili Gulf War, vođen početkom 1991. godine, bio je posljednji veliki oružani sukob u XX. stoljeću (balkanski ratovi se ne računaju).
Povod ratu je bila okupacija Kuwaita od strane Iraka. Naime, pod pritiskom golemih vanjskih dugova nastalih zbog rata s Iranom predsjednik Iraka Saddam Hussein odlučio se na jednostavno rješenje - opljačkati banku u susjedstvu. Irak je ionako smatrao Kuwait svojom odmetnutom provincijom koja se pretvorila u samostalnu državu.

Saddam Hussein:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iračka okupacija Kuwaita i ''Majka svih bitaka''

Iračka vojska ušla je u Kuwait 2. kolovoza 1990. godine i za dva dana okupirala čitav teritorij. Vojska i vlada Kuwaita povukle su se pred premoćnom silom u susjednu Saudijsku Arabiju, a Iračani su odmah počeli s pljačkom i maltretiranjem stanovništva.

Irački tenkovi T-72 u Kuwaitu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U strahu da Irak ne napadne i Saudijsku Arabiju predsjednik USA George H. Bush odmah je zapovijedio raspoređivanje američkih vojnih snaga u tu zemlju. Operacija je dobila ime Pustinjski štit (Desert Shield), a prebacivanje kopnenih trupa zračnim putem počelo je već 7. kolovoza. Također su prema Perzijskom zaljevu, Crvenom moru i istočnom Mediteranu upućene borbene grupe nosača aviona, a u Saudijsku Arabiju borbeni avioni USAF.
Vijeće sigurnosti UN je rezolucijom broj 660 od 2. kolovoza 1990. zatražilo trenutačno povlačenje iračkih trupa iz Kuwaita, a rezolucijom broj 678 od 29. studenog dalo je Iraku rok za povlačenje do 15. siječnja 1991. Ako se tako ne postupi Vijeće ovlašćuje zemlje članice UN da upotrebe sva nužna sredstva kako bi se provela rezolucija 660 (all necessary means to uphold and implement Resolution 660).
Irački režim ni Vijeće sigurnosti UN ni poziv Arapske lige nisu natjerali da povuče trupe iz Kuwaita. Aneksiju svoje odmetnute provincije smatrali su svršenim činom. Predsjednik Saddam Hussein je bio uvjeren da će eventualni rat s međunarodnim snagama biti dugotrajan i iscrpljujući, te da će se američko javno mnijenje brzo umoriti od rata kao što je bio slučaj s Vijetnamom. Bude li rata, prijetio je Saddam, to će biti ''Majka svih bitaka''.
Prijetnja nije bila bez temelja. Iračke oružane snage su u ono vrijeme bile među najjačima u svijetu, a uz to i s bogatim iskustvom iz osmogodišnjeg rata s Iranom. Ono čega se koalicija posebno plašila bila je ''nuklearna bomba siromašnih'' - kemijsko oružje koje je Irak već koristio protiv Irana.
U međuvremenu su snage Koalicije na čelu sa USA u Saudijskoj Arabiji neprekidno rasle. Za vrhovnog zapovjednika je imenovan američki general-pukovnik Norman Scwarzkopf.

General Norman Schwarzkopf:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Odnos snaga

Na početku kopnenih operacija IRAK je imao 43 divizije s 336.000 vojnika, oko 3.500 tenkova, oko 3.000 borbenih vozila pješadije i oklopnih transportera, 2.800 artiljerijskih oružja kalibra 100 mm i većeg, te oko 800 borbenih aviona i 500 helikoptera. Oklopno oružje je bilo većinom sovjetskog porijekla - glavni borbeni tenkovi T-72, T-62, T-55 i kineski Type 69, borbena vozila pješadije BMP-1, BMP-2 i BMD-1, te oklopni transporteri BTR-50, BTR-60 i BTR-152.
Ratno zrakoplovstvo nije došlo do izražaja u kopnenim borbama jer je većim dijelom uništeno u zračnim napadima, a čak 104 borbena aviona su prebjegla u susjedni Iran.

BMP-1:

[You must be registered and logged in to see this image.]

KOALICIJSKE SNAGE su imale ekvivalent od 14 divizija s 472.000 vojnika, preko 3.000 tenkova, oko 4.800 borbenih vozila pješadije, oklopnih transportera i oklopnih automobila, oko 2.800 artiljerijskih oružja kalibra 105 mm i većeg, te 1.600 borbenih aviona i preko 1.700 helikoptera.
Glavninu koalicijskih snaga - ekvivalent 10 divizija s 334.000 vojnika, preko 2.000 tenkova, 2.425 borbenih vozila pješadije, 784 artiljerijska oružja, 1.215 borbenih aviona i preko 1.500 heklikoptera - dale su USA. Glavni američki borbeni tenkovi bili su M-1 Abrams i M-60 Patton, a uz njih su bila borbena vozila pješadije M-2 Bradley i Lav-25 Piranha, te oklopni transporteri M-113.
Amerikanci su u sastavu svoje artiljerije imali novo oružje - višecjevni bacaš raketa M270 MLRS (Multiple Launch Rocket System). Oružje ima 12 lansirnih cijevi s raketama kalibra 240 mm dometa 60+ km, a svaka raketa nosi po 644 granate koje se raspršuju iznad ciljeva i djeluju protiv pješadije i oklopa.

M-1 Abrams:

[You must be registered and logged in to see this image.]

M270 MLRS:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanija je u Koaliciji sudjelovala jednom oklopnom divizijom s tenkovima Challenger I i borbenim vozilima pješadije Warrior.

Challenger I:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Warrior:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Francuska je angažirala jednu laku oklopnu diviziju s tenkovima AMX-30 i oklopnim automobilima AMX-10RC.

AMX-30:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U sastavu snaga Koalicije su također bile i oklopne snage Saudijske Arabije, Egipta, Sirije, Qatara i Kuwaita (koji je, usput rečeno, imao 250 tenkova M-84 proizvedenih u Jugoslaviji).

Khafji, 73 Easting i Norfolk

Ratne operacije započele su kampanjom zračnih napada Koalicije 17. siječnja 1991. Avioni Koalicije izveli su preko 100.000 borbenih letova, izbacili oko 90.000 tona bombi i ozbiljno razorili vojnu i civilnu infrastrukturu Iraka. Iračkom akcijom srušena su samo 44 aviona ili 0,044% u odnosu na broj letova, što je iznenađujuće mala stopa gubitaka s obzirom na jačinu iračke PZO.
Irak je na zračne napade odgovorio lansiranjem dalekometnih raketnih projektila zemlja-zemlja tipa SCUD. U jednom takvom napadu SCUD je pogodio američki vojni kamp u Dahranu pri čemu je poginulo 28 vojnika. Ipak, glavni cilj je bio Izrael jer su Iračani namjeravali uvući ovu zemlju u rat i time odvratiti arapske zemlje od sudjelovanja u Koaliciji. Amerikanci su za presretanje projektila koristili proturaketni sustav MIM-104 Patriot, koji su rasporedili i na izraelskom teritoriju. Podaci o efikasnosti tog oružja su proturječni, no sigurno je da je sustavom Patriot srušen određeni broj iračkih raketa.
Borbe na kopnu započele su 29. siječnja 1991. neočekivanim napadom jedne iračke oklopne i dvije mehanizirane divizije na saudijski pogranični grad Khafji, koji su uspjeli na kratko zauzeti. Glavni teret bitke su na strani Koalicije nosile jedinice Saudijske Arabije i Qatara, te manja jedinica USMC - United States Marine Corps. Irački napad je ubrzo odbijen, a najveće gubitke Iračanima je nanijelo zrakoplovstvo USAF.

Ubojica tenkova (Tank Killer) A-10 Thunderbolt:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Opći napad snaga Koalicije započeo je 24. veljače 1991. Iračani su glavni napad koalicijskih snaga očekivali s juga, duž granice Saudijske Arabije i Kuwaita. Također su očekivali i desant sa mora. Stoga su u tom području koncentrirali glavninu svojih snaga - u prvoj liniji 2., 3., 4. i 7. korpus, a u rezervi elitni 1. i 2. korpus Republikanske garde s ukupno 8 oklopno-mehaniziranih divizija. Sve iračke jedinice bile su dobro ukopane.
Vojni stratezi Iraka nisu očekivali kopneni napad sa zapada, preko iračkog teritorija, jer je teren potpuno ravna pustinja gdje desecima kilometara nema ni jednog jedinog orijentira. Nisu slutili da će koalicijske snage koristiti potpuno novu tehnologiju zvanu GPS - Global Positioning System. A glavni napad Koalicije uslijediti će upravo preko pustinjskog krila, u kopnenoj operaciji koja je dobila ime Pustinjska sablja (Operation Desert Sabre).
Udarne snage Koalicije raspoređene su na lijevom krilu bojišta, u okviru američke 3. armije. Sasvim lijevo nalazio se XVIII zračnodesantni korpus (XVII. Airborne Corps) s francuskom 6. lakom oklopnom divizijom, 82. i 101. zračnodesantnom divizijom te 24. pješadijskom divizijom. Glavni udar izvesti će VII. korpus pod zapovjedništvom general-lajtnanta Fredericka Franksa s američkom 1. i 3. oklopnom divizijom, 1. mehaniziranom divizijom i 1. konjičkom divizijom, te britanskom 1. oklopnom divizijom. Koaliciji je bilo posebno stalo da ne dopusti bijeg iračke Republikanske garde iz Kuwaita.

General Frederick Franks:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopne snage Koalicije nastupale su bez smetnji preko iračkog teritorija, koristeći GPS i za otkrivanje ciljeva termoviziju. Do velikih sukoba s oklopnim snagama Republikanske garde došlo je 26. i 27. veljače na lokacijama 73 Easting i Norfolk (točke imenovane prema GPS-u), u kojima su Amerikanci i Britanci uništili na stotine iračkih oklopnih vozila uz zanemarive vlastite gubitke.

Kopneni napad koalicijskih snaga, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog: Majka svih povlačenja

Suočen s tehnološki i taktički premoćnom silom kojoj se nije mogao oduprijeti, a također i unutarnjim pobunama, irački režim je počeo povlačiti svoje vojne snage iz Kuwaita nakon samo dva dana kopnenih borbi - 26. siječnja 1991. Pri tome se veliki dio iračkih trupa razbježao ili predao bez ispaljenog metka.

Napušteni irački tenkovi u Kuwaitu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prijetnjama Saddama Husseina o ''Majci svih bitaka'' propisno se narugao američki sekretar za obranu Dick Cheney svojom čuvenom izjavom: The Iraqi forces are conducting the Mother of all retreats (iračke snage izvode Majku svih povlačenja).

Dick Cheney:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iračke vojne snage nisu ostavljene na miru ni u povlačenju. Na cesti broj 8 koja vodi iz Kuwaita prema Iraku američki avioni sustavno su napadali motorizirane kolone i uništili preko 2.000 oklopnih i drugih vozila, a procjene broja poginulih u zračnim napadima kreću se od nekoliko stotina do nekoliko tisuća. Cesta je dobila nadimak Highway of Death (autocesta smrti).
Iračani su u povlačenju za sobom ostavljali pustoš. Između ostalog zapalili su izvore nafte u Kuwaitu, što je izazvalo ekološku katastrofu.
U Zaljevskom ratu po prvi put je demonstriran koncept takozvane kopneno-zračne bitke, u kojoj je pobjedu donijela superiorna tehnologija i umijeće da se ona iskoristi.

Dodatak: kako se irački bataljon predao bespilotnoj letjelici

Vojnici jednog iračkog bataljona ukopanog duž granice Kuwaita i Saudijske Arabije primijetili su iznad sebe neku čudnu malu letjelicu koja je kružila iznad njihovih položaja. Počeli su zbijati šale na račun tog zujećeg čuda, a smijeh im je prisjeo kada je na njih palo 9 granata kalibra 406 mm. Ta neobična naprava bila je izviđačka bespilotna ketjelica sa bojnog broda USS Wisconsin, koja je tražila unosne ciljeve za brodsku artiljeriju i prenosila podatke u realnom vremenu.
Iračani su shvatili da je ta mala letjelica zapravo belaj-ptica, pa su Amerikanci zabilježili jedinstven slučaj u povijesti ratova - da se protivnik preda malom avionu bez pilota.
Operater na bojnom brodu Wisconsin koji je daljinski upravljao bespilotnom letjelicom primijetio je na ekranu da se irački vojnici čudno ponašaju. Zumirao je sliku i primijetio da Iračani mašu prema letjelici svime što je imalo približno bijelu boju. Valjda su i gaće poskidali. Operater je poslao obavijest najbližoj kopnenoj jedinici, koja je uputila jedan vod da pokupi zarobljenike. Bio ih je čitav bataljon.

Oklopne snage u Francuskoj 1940. godine

Francuska je iz Prvog svjetskog rata izašla kao pobjednica, ali je za to platila golemu cijenu - oko 1,7 milijun poginulih (4,3% od ukupne populacije) i preko 4 milijuna ranjenih. Demografski gubici kao posljedica I. S.R. bili su uzrok da su većinu francuskih rezervista 1939. godine činili vojni obveznici srednjih i starijih godišta.
Samo dvadesetak godina kasnije Francuska će se ponovo naći pod njemačkim napadom, no ovog puta s potpuno drugačijim rezultatom.

Dvije ratne doktrine

Tenk kao borbeno sredstvo pojavio se prvi put u Prvom svjetskom ratu. U međuratnom razdoblju strategiju korištenja oklopnih snaga razrađivali su eminentni teoretičari poput Britanaca Johna Charlesa Fullera i Basila Liddell Harta, Nijemca Heinza Guderiana i Rusa Mihaila Tuhačevskog. U praktičnoj primjeni načela pokretnog ratovanja prednjačila je Njemačka doktrinom munjevitog rata (Blitzkrieg), pri čemu glavnu ulogu imaju oklopno-mehanizirane snage i taktičko zrakoplovstvo. Taktika korištenja tenkova u bliskoj suradnji s jurišnim avionima nazvana je Panzer-Stuka.
Francuska vojna misao bila je konzervativna i oslanjala se na iskustva I. S.R. Povijest francusko-njemačkih antagonizama i ratnih sukoba je bogata dramatičnim zbivanjima, no njezin opis prelazi okvire ove teme. Valja tek naglasiti da Francuzi nisu vjerovali Nijemcima ni kada su bili razoružani mirovnim ugovorom u Versaillesu, stoga su još prije dolaska Hitlera na vlast poduzeli mjere opreza prema neugodnom susjedu.
U razdoblju od 1930. do 1938. godine duž francusko-njemačke granice izgrađen je sustav utvrda nazvan Maginot linija, po ministru rata André Maginotu koji je osigurao sredstva za njezinu izgradnju. Glavni dio linije protezao se od švicarske granice do Metza, a predviđen je i nastavak izgradnje do kanala La Manche - ali su radovi na tom sektoru do početka rata izvedeni tek djelomično.
Svrha Maginotove linije bila je višestruka - da spriječi iznenadni napad, da zadrži napadača kako bi se osigurala mobilizacija i koncentracija francuske vojske, da sačuva živote francuskih vojnika, da bude polazište za protuofenzivu i da primora Belgiju na savezništvo jer je ostala nezaštićena.

Prostiranje Maginot linije. Debelom crtom prikazano je područje jakog utvrđivanja, a isprekidanom crtom slabijeg:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Maginot linija, utvrda (ouvrage) Schoenebourg:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izgradnja Maginot linije bila je posljedica zastarjelih gledišta francuskog vojnog establishmenta i primjene takozvane doktrine vatre, pri čemu je protivnika trebalo nadjačati statičnom obranom i snagom paljbe. Iako se već u I. S.R. pojavilo novo revolucionarno borbeno sredstvo - tenk, francuska vojna teorija ga je promatrala isključivo kao pomoćno sredstvo pješadije.
Među Francuzima je bilo i onih koji su točno predvidjeli karakter budućeg rata. Godine 1934. potpukovnik Charles de Gaulle - tada generalštabni oficir - izdao je knjigu pod naslovom ''Prema profesionalnoj vojsci'' (Vers l'Armée de Métier), u kojoj se zalagao za profesionalno ustrojenu vojsku baziranu na oklopno-mehaniziranim jedinicama. Temelj tako organizirane vojne sile činile bi oklopne divizije s oko 400 tenkova svaka i mehaniziranom pješadijom, a takva sila bi omogućila brzu pobjedu i sačuvala živote vojnika. De Gaulleove teze prošle su u Francuskoj nezapaženo - knjiga je prodana u samo 700 primjeraka - ali su je zapazili Nijemci gdje je prodano 7.000 primjeraka, a knjigu je proučio i săm Hitler. Ironično, de Gaulleov koncept primijeniti će Nijemci i to upravo na Francuskoj.
De Gaulleove radikalne teze nisu mu pribavile simpatije među francuskim vojnim establishmentom pa je sporo napredovao - njemački napad 1940. dočekao je kao pukovnik i zapovjednik jedne tenkovske regimente. Tek nakon njemačkog prodora kod Sedana dobio je zapovjedništvo nad ad-hoc formiranom 4. oklopnom divizijom (4e Division cuirassée), ali se propušteno više nije moglo nadoknaditi.

Pukovnik Charles de Gaulle i francuski predsjednik Albert Lebrun:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Fall Gelb i Dyle plan

Izbijanjem Drugog svjetskog rata Francuska je provela opću mobilizaciju i koncentrirala preko 100 divizija, a pridružile su se i snage BEF - British Expeditionary Force s 10 divizija i nekoliko samostalnih brigada. Belgija i Nizozemska nastojale su očuvati neutralnost i nisu se pridružile savezničkim snagama, čak su odbijale bilo kakve razgovore o zajedničkom planu obrane, dok će Luksemburg s oružanom silom od 178 vojnika i 229 žandara biti tek fusnota u slijedu zbivanja.
Nakon pada Poljske usljedilo je zatišje koje je trajalo sve do njemačkog napada na Dansku i Norvešku u travnju 1940. godine. To razdoblje Britanci zovu Phoney War (lažni rat) i Bore War (dosadan rat, igra riječi od Boer War - burski rat), Nijemci Sitzkrieg (sjedeći rat) a Francuzi Drôle de guerre (čudan rat).
Bilo kako bilo lažnom, dosadnom, sjedećem i čudnom ratu bližio se kraj jer se Hitler nakon okupacije Poljske okrenuo prema zapadu i obračunu s Francuskom i Velikom Britanijom, pri čemu će Belgija, Nizozemska i Luksemburg biti kolateralne žrtve.
Nijemcima nije bilo na kraj pameti da usmjere glavni napad na Maginotovu liniju, već su se odlučili za masovni prodor oklopnim snagama preko nizozemskog i belgijskog teritorija prema modificiranom Schliffenovom planu iz 1914. godine. Međutim, generalleutnant Erich von Manstein predložio je puno smjeliji plan - glavni udar kroz Ardene u smjeru Sedana.

General Erich von Manstein:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tokom zime 1939./1940. Manstein je napisao nekoliko memoranduma, ali je vrhovno zapovjedništvo odbilo njegovu ideju. Preokret se zbio 10. siječnja 1940. kada se jedan Messerschmitt BF-108 prisilno spustio na belgijski teritorij Mechelena. Jedan od putnika je bio major Hellmuth Reinberger, koji je kod sebe imao plan napada na Francusku, Belgiju i Nizozemsku. Plan je pao u ruke belgijskoj obavještajnoj službi i iz njega su se jasno vidjele njemačke namjere.
Stoga je OKW - Oberkommando der Wehrmacht prihvatio Mansteinov prijedlog i izrađen je novi plan pod imenom Fall Gelb (slučaj žuto). Po njemu će glavnina snaga - 45 divizija od kojih 7 oklopnih - biti koncentrirana u Grupi armija A feldmaršala Gerda von Rundstedta, koja će izvesti glavni udar kroz Ardene u smjeru Sedana i Dinanta. Udarnu snagu Grupe armija A činiti će Panzergruppe Kleist s XIV., XIX. i XXXXI. korpusom.

General Ewald von Kleist, zapovjednik Panzergruppe Kleist:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon forsiranja rijeke Meuse njemačke oklopne snage skrenuti će prema zapadu i zaći u pozadinu francusko-britanskih snaga u Belgiji i sjevernoj Francuskoj. Ovaj dio operacije nazvan je Sichelschnitt (otkos srpom).
Francusko-britanska strategija zasnivala se na očekivanju glavnog njemačkog udara kroz Belgiju. Stoga je glavni zapovjednik savezničkih snaga, francuski general Maurice Gustave Gamelin, izradio plan po kojem će glavnina francusko-britanske vojske ući u Belgiju i zauzeti obrambene položaje duž rijeke Dyle (takozvani Dyle plan ili D plan).

General Maurice Gustave Gamelin:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ostale francuske snage bile su raspoređene na Maginot liniji i duž rijeke Meuse. Sektor na kojem će Nijemci izvesti glavni napad bio je najslabije branjen.
Posebno valja naglasiti da francuska vojska nije imala spomena vrijedne operativne rezerve po dubini. Kada je Churchill 15. svibnja 1940. upitao generala Gamelina na francuskom jeziku gdje je operativna rezerva (Où est la masse de manoeuvre?) Gamelin je odgovorio ''nema je'' (Aucune!).

Oklopne snage Njemačke i Saveznika

Prema dostupnim podacima Nijemci su u napadu na Francusku, Belgiju i Nizozemsku koristili ukupno 2.582 tenka - od toga 554 PzKpfw I, 920 PzKpfw II, 349 PzKpfw III, 280 PzKpfw IV, 118 PzKpfw 35(t), 207 PzKpfw 38(t) i 154 zapovjedna tenka raznih tipova.
Kao što se vidi iz ovog pregleda, čak 57% njemačkih oklopnih snaga činili su laki tenkovi PzKpfw I i PzKpfw II, dok je najjačih tenkova PzKw III i PzKw IV bilo samo 24%.

Laki tenk PzKpfw I s mitraljezima 7,92 mm:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na strani Saveznika Francuska je na sjeverozapadnom (glavnom) dijelu bojišta angažirala 3.254 tenka (od ukupno oko 5.800), Velika Britanija 310 (plus još 330 na putu), Belgija 270 i Nizozemska 40 tenkova. Ukupno su Saveznici angažirali 4.204 tenka.
Uz izrazitu brojčanu premoć mnogi od savezničkih tenkova bili su ravnopravni pa i superiorni najjačim njemačkim tenkovima. To se posebno odnosi na francuske tenkove Char B i SOMUA S35, te britanske tenkove Matilda. Osim spomenutih korišteni su i brojni drugi lakši tipovi, naročito na francuskoj strani.

Tenk Renault R35 s topom 37 mm:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk Matilda s topom 40 mm:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da su Saveznici znali iskoristiti svoju premoć u oklopnim snagama Fall Gelb bi se vjerojatno pretvorio u Fall Falsch. Razlog što nije bilo tako bio je u doktrini primjene oklopnih snaga. Dok su za Saveznike (s djelomičnom iznimkom Britanaca) tenkovi bili sredstvo za pomoć pješadiji i stoga su bili raspršeni po različitim jedinicama, za Nijemce su bili sredstvo koje se koncentrira u velikim oklopnim formacijama i odlučuje rat. Ili kako bi rekao legendarni tenkovski general Heinz Guderian: Klotzen, nicht kleckern! (u slobodnom prijevodu: ne kucaj nego udari šakom).

Njemački prodor i reagiranje Saveznika

Njemački napad na Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg počeo je ujutro 10. svibnja 1940. Prema očekivanju, glavnina francusko-britanskih snaga odmah je prešla belgijsku granicu i žurila prema liniji rijeke Dyle.
Glavni njemački napad iz smjera Ardena zatekao je Saveznike potpuno nespremnima. Nijemci su brzo svladali slabu obranu i postavili pontonske mostove preko Meuse, preko kojih je pokuljala rijeka tenkova i drugih oklopnih vozila. Pri tome im je potporu pružala Luftwaffe koja je ostvarila punu premoć u zraku. Brzina napredovanja bila je tolika da njemački tenkovi nisu čekali vlastitu opskrbu već su uzimali gorivo na usputnim francuskim benzinskim postajama.
Čak je i Hitler bio zapanjen brzinom napredovanja vlastitih oklopnih jedinica. U jednom trenutku je izgubio živce, prestrašio se mogućeg poraza i zapovijedio da se oklopni klin zaustavi. No dovitljivi tenkovski zapovjednici su uspjeli ishoditi dopuštenje za takozvano nasilno izviđanje, pa su pod tom izlikom nastavili napredovanje prema kanalu La Manche.
Do prve i najveće tenkovske bitke u toku operacije Fall Gelb ipak je došlo na drugoj strani - u Belgiji gdje su se sukobile 2 francuske lake mehanizirane divizije (division légère mécanique) i 2 njemačke oklopne divizije pod zapovjedništvom generala Ericha Hoepnera. Bitka za Hannut trajala je od 12. do 14. svibnja i završena je njemačkom pobjedom zahvaljujući superiornoj taktici i činjenici da francuski tenkovi nisu imali radio-uređaje.

Uništeni francuski tenkovi SOMUA u bici za Hannut:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 19. svibnja 7. oklopna divizija generala Erwina Rommela izbila je na obalu kanala La Manche i time odsjekla glavninu savezničkih snaga u Belgiji i sjevernoj Francuskoj. General Gameline skovao je plan dvostrukog protuudara na njemački oklopni klin, ali ga nije uspio provesti - bio je smijenjen. Njegov nasljednik general Maxime Weygand najprije je opozvao protunapad, a zatim je zapovijedio da se ima izvesti.
U tenkovskoj bici kod Arrasa 21. svibnja. britansko-francuske oklopne snage ostvarile su prodor i ozbiljno ugrozile bok njemačkog oklopnog klina, pri čemu su se britanski tenkovi Matilda pokazali superiornima njemačkim i otpornima na pogotke kalibra 37 mm. SS regimenti Totenkopf naneseni su ozbiljni gubici, a napad je zaustavljen tek djelovanjem PZO topova 88 mm kao protuoklopnih oružja.
Na belgijsko-francuskom bojištu bilo je još sukoba oklopnih snaga, ali one nisu bile od većeg značaja. Francuska je na kraju bila primorana potpisati kapitulaciju, dok je glavnina britanskih ekspedicijskih snaga - bez teškog oružja - evakuirana preko luke Dunkerque. Taj uspjeh je na veliko slavljen u Britaniji, no kako je upozorio Churchill ratovi se ne dobivaju evakuacijama.

Operacija Fall Gelb 1940., grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Umjesto zaključka

U bici za Francusku je njemačka doktrina Blitzkriega i taktike Panzer-Stuka spektakularno nadjačala zastarjelu i statičnu francusku doktrinu vatre.
Ako Francuzi nisu znali koristiti svoje - u mnogo čemu superiorno - oružje znali su Nijemci. Iz goleme količine zaplijenjene tehnike iskoristili su sve što bi im moglo biti od koristi. Tako su neke tenkove upotrebljavali za obuku svojih vojnika, a veliki broj podvozja adaptirali su za različite borbene namjene i koristili ih sve do kraja rata.

Primjer modifikacije zaplijenjenog francuskog oružja - 4,7cm PaK auf Panzerkampfwagen 35R(f):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na kraju, francuski tenk Char B je toliko impresionirao Hitlera da je zapovijedio neka se odmah pristupi razvoju novog njemačkog teškog tenka koji će dominirati na bojištima do kraja rata. Rezultat je bio PzKpfw VI Tiger, najzloglasnija zvijer u povijesti oklopnog ratovanja.

Oklopne snage u ratovima u Čečeniji 1994.-2000.

Čečenija je republika u sastavu Ruske federacije, u području sjevernog Kavkaza. Do 1991. je bila u sastavu Čečensko-Inguške autonomne republike u sastavu RSFSR, koja je raspadom SSSR-a podijeljena na republike Čečeniju i Ingušetiju.
Od vremena aneksije od strane carske Rusije Čečeni su, kao i drugi kavkaski narodi, težili prema nezavisnosti. U Drugom svjetskom ratu, kada su Nijemci izbili na Kavkaz, podigli su ustanak i pravili velike smetnje sovjetskoj vojsci ali su na kraju bili svladani i pacificirani.

Sjeverni Kavkaz, politička karta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi čečenski rat 1994.-1996.

Dne 6. rujna 1991. vođa političke stranke Svenarodni kongres Čečenije Džohar Dudajev, bivši general sovjetskog ratnog zrakoplovstva, upao je sa svojim pristašama na sjednicu Vrhovnog sovjeta Čečensko-Inguške ASSR i proglasio nezavisnost Čečenije. Pri tome je lokalni šef komunističke partije Vitalij Kučenko izbačen kroz prozor i poginuo. Ubrzo su uslijedili i progoni ne-čečenskog stanovništva.

Džohar Dudajev:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Moskva je reagirala upućivanjem policijskih snaga, ali su one opkoljene na aerodromu u glavnom gradu Čečenije Groznom i primorane na povlačenje. Incidenti, napetost i pregovaranje trajali su do 1994. godine kada je ruski predsjednik Boris Jeljcin donio odluku o vojnoj intervenciji. Ministar obrane maršal Pavel Gračev uvjeravao je Jeljcina da će zauzeti Grozni ''jednom zračnodesantnom regimentom u roku od dva sata''. Ali se događaji nisu odvijali kako je Gračev predvidio.

Boris Jeljcin i maršal Pavel Gračev:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ruski napad je započeo 11. prosinca 1994. U sastavu njihovih snaga bilo je 230 tenkova T-72 i T-80, dok su čečenski pobunjenici imali na raspolaganju oko 50 tenkova T-62 i T-72.

Tenk T-80:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 31. prosinca ruska 131. motorizirana brigada je ušla u Grozni da bi bila gotovo kompletno uništena. U tri dana borbi Rusi su izgubili 20 od 26 tenkova, 102 od 120 borbenih vozila BMP i svih 6 PZO samohotki ZSU-23/4.
Suprotno očekivanjima ruskih zapovjednika Čečeni se nisu uplašili ruske premoći i ruskog oklopa i nisu se razbježali, kako se predviđalo. U njihovim oružanim snagama bilo je mnogo iskusnih i vještih veterana iz rata u Afganistanu, koji su se pokazali premoćnim pred loše uvježbanim ruskim regrutima. Čečeni su vrlo vješto koristili vlastito dobro poznavanje grada - za razliku od Rusa koji su se oslanjali na zastarjeli plan Groznog - te su primjenjivali vrlo dobru taktiku uličnih borbi. Pri tome im je na ruku išla i neshvatljiva ruska taktika da tenkove sâme šalju u grad, bez potpore pješadije, gdje su bili lake mete za obranu.
Svoje borce Čečeni su podijelili u skupine od 15 do 20 ljudi, od kojih je svaka bila podijeljena u borbene timove od 3-4 čovjeka. U pravilu je svaki tim imao jednog strijelca s prijenosnim PT oružjem, jednog puškomitraljesca i jednog do dva snajperista. Borac s PT oružjem je napadao oklopno vozilo, dok su ostali gađali prateću pješadiju. Pri tome su se Čečeni skrivali u podrumima ili na vrhovima zgrada gdje ih tenkovski top nije mogao doseći. U pravilu su najprije gađali prvi i zadnji tenk ili oklopno vozilo u koloni, a zatim su postupno uništavali preostale. Ponekad je isti tenk istodobno napadalo 5-6 timova, a nakon njegovog uništenja progonili su i ubijali preživjele ruske vojnike. Zbog straha od snajperske i mitraljeske paljbe ruski vojnici se nisu usuđivali izaći iz oklopnog vozila pa su najčešće izgorjeli nakon njegovog uništenja.

Uništena ruska oklopna vozila u Čečeniji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

U uličnim borbama u Groznom Rusi su prvi put uz T-72 koristili svoj najnoviji i najmoderniji tenk T-80. Prva borbena upotreba tog tenka je prošla neslavno iz čitavog niza razloga. Prije svega, tenkovske posade su bile vrlo loše uvježbane zbog općenite krize u kojoj se našla Rusija tih godina. S druge strane vladala je konfuzija na zapovjednoj razini pa se događalo da posade trenirane za T-72 budu stavljene u T-80 i obratno. Uz to tenkovi nisu bili opremljeni dodatnim reaktivnim oklopom protiv PT raketnih projektila. Također su se pokazale i loše strane konstrukcije tenka T-80 jer je ih je veliki broj eksplodirao nakon pogotka u automatski punjač granata (u teoriji je punjač trebao biti zaštićen potpornim kotačem, ali se to pokazalo netočnim). Na kraju, Čečeni su gađali prvenstveno gornji dio i bočne strane tenka gdje je oklop bio slabiji - prednji oklop nije nikada bio probijen.
Tenkovi kojima su raspolagali Čečeni nisu došli do izražaja u ratu zbog ruske apsolutne premoći u zračnom prostoru i općenito nepovoljnog odnosa snaga. Još u ljeto 1994. ruski avioni su uništili 15 čečenskih tenkova, dok su tokom zime uništeni ili zaplijenjeni i preostali (preko 30). Do međusobnog tenkovskog sukoba došlo je samo u dva navrata i to u prvom tjednu rata - u jednom od njih čečenski T-72 je uništio T-62 proruskih Čečena, a u drugom je ruski T-72 uništio čečenski tenk istog tipa.
Borbe za Grozni su okončane 8. veljače 1995., kada su grad zauzele ruske snage, a borbe su nastavljene u drugim dijelovima Čečenije. Činilo se da su Rusi na pragu pobjede - sâm Dudajev je ubijen u zračnom napadu 21. travnja 1996. - ali je uslijedio obrat. Javno mnijenje u Rusiji je sve više prosvjedovalo protiv rata, a Čečeni su 6. kolovoza povratili Grozni i zarobili ruske vojnike koji su bili u gradu. Prvi pokušaj protunapada završio je fijaskom - u tri dana Rusi su izgubili 18 tenkova, 69 drugih oklopnih vozila i 23 kamiona, te 3 srušena helikoptera. Stoga je ruska vojska gađala grad artiljerijom.
Ruski general Aleksandar Lebed započeo je 20. kolovoza pregovore s pobunjenicima o prekidu vatre, a 30. kolovoza je s novim čečenskim vođom Aslanom Mashadovom potpisao sporazum o primijrju čime je Prvi čečenski rat bio završen. Ruske snage su se do kraja godine povukle iz Čečenije, koja je formalno i dalje bila u sastavu Ruske federacije ali je de facto imala status nezavisne države.

Drugi čečenski rat 1999.-2000.

Primirje nije donijelo i mir jer su uslijedili razni incidenti i napadi čečenskih terorista na civilne ciljeve, uključivo Moskvu. Nakon napada islamističkih militanata - mudžahedina na Dagestan 26. kolovoza 1999. predsjednik Ruske federacije Vladimir Putin zapovijedio je opći napad na separatiste u Čečeniji.
Ovog puta su Rusi sa operativnog i vojno-taktičkog stajališta pokazali da su naučili lekciju iz prvog rata. Umjesto loše uvježbanih regruta glavnu ulogu su većinom imale elitne padobranske trupe i takozvana Unutarnja vojska ministarstva unutarnjih poslova (Внутренние войска Министерства внутренних дел), kao i golema vatrena moć ruske vojske i zrakoplovstva. U kolovozu i rujnu Rusi su izveli masovnu zračnu kampanju s preko 1.700 borbenih letova, u kojima je uništeno oko 150 čečenskih baza, 30 mostova, 80 vozila, svi kapaciteti stacionarne i mobilne telefonije i čečenska TV. Također je Grozni gađan projektilima zemlja-zemlja srednjeg dometa. Rusi su objavli da će zračni napadi biti nastavljeni ''sve dok u gradovima ne ostanu samo civili''.
Ruska kopnena vojska je napredovala postupno, zauzimajući jedno po jedno čečensko uporište i prekidajući strateški važne cestovne komunikacije. U borbama za naseljena mjesta promijenjena je taktika postupnog nastupanja - tenkovi više nisu srljali u zasjede već je naprijed poslana pješadija koju su tenkovi podržavali paljbom sa sigurne udaljenosti, nakon što je obrana prethodno ''omekšana'' napadima višecjevnih bacača raketa TOS-1. Istodobno su iznad cilja kružili helikopteri-topovnjače Mi-24 spremni da pruže vatrenu podršku u realnom vremenu.

Višecjevni raketni bacač TOS-1:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Početkom listopada 1999. vođa čečenskih pobunjenika Mashadov zatražio je pomoć od NATO, ali bez rezultata. Ruske snage su opkolile Grozni, ali ovog puta nisu ulazile u grad već su započele opsadu uz intenzivno gađanje artiljerijom i iz zraka. Kopneni napad na grad je započeo u prosincu, a okončan je 2. veljače 2000. godine. Dne 29. veljače zapovjednik združenih kopnenih snaga Rusije general Genadij Trošev objavio je da je ''protuteroristička operacija u Čečeniji okončana i da će trebati nekoliko tjedana da se unište preostale raspršene skupine''.

UN su Grozni proglasile ''najrazrušenijim gradom u Europi poslije Drugog svjetskog rata'':

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Podaci o žrtvama čečenskih ratova po običaju su proturječni. Po nekim procjenama na strani Ruske federacije poginulo je oko 9.500 vojnika, oko 2.500 pripadnika Unutarnje vojske MUP-a i oko 1.100 pripadnika čečenske policije lojalne Moskvi, dok se gubici čečenskih pobunjenika procjenjuju na 16.000-30.000 poginulih. Procjene o broju smrtno stradalih civila kreću se od 160.000 do 250.000, a veliki broj ih je napustio svoje domove i potražio sklonište većinom u susjednoj Ingušetiji.
Ratovi u Čečeniji bili su prljavi i krajnje okrutni. Prema podacima međunarodnih humanitarnih organizacija obje strane su držale taoce, podvrgavale zarobljenike torturi i vršili masovna ubojstva. Čečenski borci su često ispred svojih položaja postavljali tijela poginulih i ranjenih ruskih vojnika, u koja su Rusi morali pucati ako su htjeli onesposobiti čečenski položaj. Događalo se da Čečeni poginulima ili zarobljenima odsijeku glave i postave ih u nizu po ulici odakle se očekivao ruski napad. Zabilježeni su i slučajevi da su ruski tenkovi namjerno gazili vlastite ranjenike koje nisu mogli evakuirati, da ne padnu živi u ruke Čečenima.
Borbena iskustva i veliki gubici u Čečeniji ozbiljno su narušili reputaciju tenka T-80, koji je smatran najboljim borbenim tenkom Rusije i potencijalno opasnim protivnikom suvremenih zapadnih tenkova. Stoga su Rusi razvili novu i poboljšanu varijantu T-80U i novi tenk T-90, dok je Ukrajina razvila vlastitu varijantu T-84 koju je opremila dizel-motorom.
Otpor čečenskih snaga koje bi se uvjetno mogle nazvati regularnom vojskom Rusi su svladali, ali su Čečeni nastavili gerilski rat u planinama koji sporadično traje i danas.

Oklopne snage u Aprilskom ratu 1941.

U Drugom svjetskom ratu jedno od ratišta gdje su oklopne snage došle do izražaja bilo je na području Kraljevine Jugoslavije. Zbog nesrazmjera snaga nije bilo međusobnih sukoba tenkova osim manjih okršaja na nekim mjestima, ali su to bile tek minorne epizode. Njemačke oklopne formacije imale su glavni vojni i psihološki učinak te su u kratkom roku odlučile ishod rata.

Obostrane pripreme, planovi i snage

KRALJEVINA JUGOSLAVIJA - Generalštab vojske Kraljevine Jugoslavije pripremio je u toku tridesetih godina nekoliko ratnih planova. Ti planovi su bili modificirani sukladno strateškim promjenama u okruženju.
Do prve temeljne revizije ratnih planova došlo je zbog njemačkog priključenja Austrije u ožujku 1938. godine. Revidirani plan je potpisao general Milutin Nedić, načelnik Glavnog generalštaba 17. rujna 1938. Nekoliko tjedana kasnije Nedića je zamijenio armijski general Dušan Simović, pod čijim rukovodstvom je izrađen novi ratni plan - takozvani plan S (S za sjever) - temeljen na pretpostavci da će napad doći iz Italije, Njemačke i Mađarske, te da će Nijemci napasti također s mađarske zapadne granice. Prema tom planu oko 50% svih jugoslavenskih snaga trebalo je u cilju početne obrane rasporediti na zapadnim i sjevernim granicama, dijelom na liniji fronta i dijelom u utvrdama. Ostalih 50% je trebalo držati u rezervi. Budući da se dugotrajnija uspješna obrana tih granica smatrala nemogućom, plan je predviđao postupno i uredno povlačenje svih snaga u jugoistočnom smjeru, kroz brdovito središte zemlje prema Grčkoj, gdje se pretpostavljalo da će u pomoć stići jake snage saveznika. Najvažniji zadatak je bio spriječiti pojedinačno razbijanje jedinica i gubitak oružanih snaga, te održati otvorenim linije opskrbe i put povlačenja.
Strateška pozicija Jugoslavije radikalno se promijenila talijanskom okupacijom Albanije u travnju 1939. godine, jer je talijanska prisutnost u Albaniji ugrožavala odstupanje prema Solunu. Zbog promijenjenih uvjeta ratni plan S je napušten i tokom prvih mjeseci 1940. godine pripremljen je novi ratni plan R-40. Taj plan je uzeo u obzir prisutnost talijanskih snaga u Albaniji, ali je slijedio je plan S u općoj ideji početne obrane zapadnih i sjevernih granica, te postupnog povlačenja svih snaga u jugoistočnom pravcu prema Grčkoj. Novosti u planu predviđale su brz napad na talijansko uporište u Zadru kako bi se smanjila ugroženost središnjeg dijela zemlje iz tog smjera. Također je predviđeno držanje fronta prema Albaniji, aktivno izviđanje prema Rumunjskoj, te koncentrični napad na Bugarsku svih članica Balkanskog saveza (ako bi Bugarska napala jednu od zemalja članica). Snage određene za operacije na granicama trebalo je pojačati do 70% ukupnih snaga.
Ali je razvoj događaja uskoro pretekao i plan R-40, pa je u veljači 1941. izrađen plan R-41 koji je uzeo u obzir prisutnost njemačkih trupa u Mađarskoj i Rumunjskoj i vjerojatnost njihovog ulaska u Bugarsku. Planom R-41 bilo je predviđeno stvaranje obrambenog pojasa uzduž čitave jugoslavenske kopnene granice u ukupnoj dužini od skoro 3.000 km, s iznimkom granice prema Albaniji gdje se predviđala kombinirana grčko-jugoslavenska ofenzivna akcija sa ciljem da se eliminira talijanska vojska u Albaniji i tako zaštiti povlačenje prema Grčkoj. Predviđena je velika koncentracija trupa prema bugarskoj granici, osobito na području jugoslavenske Makedonije, da bi se zaštitila komunikacija Skopje - Solun i put povlačenja glavnine vojske. Time su trupe Kraljevine Jugoslavije trebale zauzeti uglavnom kordonski raspored, te su još više smanjene rezerve u odnosu na ukupne efektive na liniji fronte (1:7). Iz različitih razloga plan R-41 nije bio poslan zapovjednicima grupa armija sve do 31. ožujka, zbog čega je ostalo malo vremena da se u danima neposredno prije invazije prestroje oružane snage. Tako je stari plan R-40 ostao u travnju 1941. operativni plan za praktičnu upotrebu.
Svi su navedeni planovi su imali zajedničku pretpostavku da će napad doći od strane sila Osovine, te da će Jugoslavija biti saveznik zapadnih demokracija. Po karakteru su bili defanzivni, a glavni je cilj bio da se spasi što je više moguće žive sile te da se na kraju bude na pobjedničkoj, savezničkoj strani. Početna obrana granica i upotreba pograničnih utvrđenja, te nekoliko dijelom spremnih drugih linija obrane, dozvolile bi postupno povlačenje u brdovito središte zemlje, gdje je, smatralo se, bila moguća dugotrajnija obrana. Put u Grčku trebalo je sačuvati otvorenim, kao liniju opskrbe i kao eventualni put za evakuaciju.

Skupina visokih oficira vojske Kraljevine Jugoslavije tridesetih godina XX. stoljeća - s lijeva na desno generali Milan Nedić i Miloš Jovanović, vojvoda Petar Bojović, generali Ljubomir Maksimović, Đura Dožić, Emilo Belić i Milivoje Dimitrijević, te admiral Viktor Vikerhauzer:

[You must be registered and logged in to see this image.]

NJEMAČKA - Njemci su računali na pridobivanje Kraljevine Jugoslavije diplomatskim putem, stoga su nakon puča i smjene vlasti 27. ožujka morali pribjeći improvizacijama. Za napad na jugu odvojili su dio snaga 12. armije predviđene za napad na Grčku, dok su za napad na sjeveru angažirali 2. armiju predviđenu za napad na SSSR koja je još bila u fazi prikupljanja.
Operacija napada na Kraljevinu Jugoslaviju dobila je ime Pothvat 25 (Unternehmen 25). Zbog brzog slijeda događaja vrhovno zapovjedno mjesto bilo je smješteno u Hitlerovom specijalnom vlaku (Führersonderzug) u kolodvoru Mönichkirchen nedaleko Wiener Neustadta u Donjoj Austriji. Za tu priliku vlak je dobio ime Frühlingssturm (proljetna oluja).
Temeljna ideja njemačkog plana bila je izvesti napad iz Bugarske prema dolini Vardara radi presjecanja puta za povlačenje jugoslavenske vojske prema Grčkoj i spajanja s Talijanima u Albaniji, te izvesti trostruki prodor u smjeru Beograda - sa juga preko Niša dolinom Morave, iz Rumunjske preko Banata te iz južne Mađarske preko Slavonije.
Neke od temeljnih slabosti jugoslavenske vojske bile su sustav vrlo velikih jedinica i ovisnost o stočnoj vučnoj snazi (često o volovima) i tovarnim životinjama za transport. To je bio uzrok sporosti i nedostatka manevarske pokretljivosti - naročito velikih formacija. Pješadijska divizija je u ratnom sastavu imala 26.000 ljudi, a konjička divizija 7.000 ljudi. Prema planu bi potpuno mobilizirana vojska imala oko 900.000 vučnih i tovarnih životinja. Vojni vrh je bio svjestan tih nedostataka i u lipnju 1940. proučavana je mogućnost da se smanje i poboljšaju vojne formacije, te smanji ovisnost o stočnoj vuči. Ali osim motorizacije četiri artiljerijske regimente i formiranja 6 automobilskih bataljona do Aprilskog rata praktično ništa nije postignuto u tom pogledu.
Još je ozbiljniji problem bila nedovoljna opremljenost automatskim oružjem i oružjem specijalne namjene što je bio uzrok slabe vatrene moći jugoslavenskih jedinica, te nemogućnost popune oružjem i opremom. Oružje pješadijskih i artiljerijskih jedinica bilo je po porijeklu i starosti vrlo raznoliko - od teškog naoružanja uključujući teške mitraljeze preostale iz prvog svjetskog rata i naoružanja uvezenog u međuratnom razdoblju iz Čehoslovačke i Francuske do lakog naoružanja koje se sastojalo od oko 1.000.000 pušaka tipa Mauser i 20.000 puškomitraljeza, dijelom uvezenih ali većinom proizvedenih po stranoj licenci. Samo je ovo lako naoružanje bilo moderno i za njega je bilo dovoljno rezervnih dijelova. Jedinice rezervista bile su naoružane austrijskim puškama iz Prvog svjetskog rata.

Vezisti vojske Kraljevine Jugoslavije na vježbi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Od oko 7.000 artiljerijskih oružja 4.000 je bilo relativno moderno, uključivo i 800 protuoklopnih topova. Takjođer je vojska raspolagala s 1.900 modernih minobacača i oko 250 protuavionskih topova. Sve to oružje bilo je uvezeno sa raznih strana, što je značilo da su razni modeli oružja često bili bez municije i bez mogućnosti da se odgovarajuće popravljaju i održavaju. Nakon izbijanja rata u Europi 1. rujna 1939. postalo je mnogo teže i često nemoguće upotpuniti oružje stranog porijekla.
Početkom travnja 1941. jugoslavenska vojska imala je na raspolaganju municiju samo za 75 dana za pješadijsko naoružanje, 100 dana za artiljeriju i samo za 2-7 dana za protuavionsko oružje. Vojska je imala samo 110 tenkova, od kojih su 60 bili Renault FT iz Prvog svjetskog rata, a 50 moderni tenkovi Renault R-35 kupljeni u Belgiji 1940. godine. Posade za tenkove su bile malobrojne i loše uvježbane, dok je za protuoklopne operacije vježbanje bilo minimalno.

Tenk Renault FT vojske Kraljevine Jugoslavije u Vojnom muzeju u Beogradu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenkovi Renault R-35 vojske Kraljevine Jugoslavije na vježbi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ratno zrakoplovstvo je imalo ukupno 459 aviona britanske, francuske, njemačke, talijanske i jugoslavenske proizvodnje. Čak ni za avione domaće proizvodnje nije bilo moguće osigurati rezervne dijelove i zamjenu. Ukupno se zrakoplovstvo sastojalo od 125 lovaca (38 zastarjelih), 173 bombardera i 161 izviđačkog aviona (150 zastarjelih).
Planovima R-40 i R-41 predviđeno je formiranje 3 štaba grupe armija, 7 štabova armija s dijelovima izvan divizijskog sastava, 28 pješadiskih divizija, 3 konjičke divizije, 1 gardijske konjaničke brigade, 2 planinska odreda (sastava po 1 pješadijska regimenta i 1 artiljerijski divizion), 16 združenih odreda (1 do 3 pješadijske regimente i 1 do 3 artiljerijska diviziona), 16 posadnih regimenti za granične utvrde i 2 tvrđavske komande (Boka i Šibenik), Komande zrakoplovstva s jedinicama i ustanovama, Komande ratne mornarice s jedinicama i ustanovama, specijalnih jedinica izvan armijskog sastava - 4 regimente teške motorizirane artiljerije, 2 tenkovska bataljona, 1 bataljon veze, 3 željezničke regimente (prometna, tehnička i radnička) i 6 automobilskih bataljona. Također je predviđeno formiranje Komande pozadine i trupa za zaštitu i zatvaranje granica i za osiguranje unutarnjeg djela teritorije, jačine 48 pješadiskih regimenti (u njihov sastav su ulazile žandarmerija i granične trupe) te Komande teritorijalne protuzračne odbrane s jedinicama i ustanovama.
Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Kraljevine Jugoslavije bio je 17-godišnji kralj Petar II. Karađorđević, a njegov zamjenik 83-godišnji vojvoda Petar Bojović - obojica samo nominalne ličnosti jer je stvarni zapovjednik bio armijski general Dušan Simović.

General Dušan Simović:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prema planu R-41 trupe su raspoređene na slijedeći način:

·         3. grupa armija pod zapovjedništvom armijskog generala Milana Nedića s 3. armijom (Zetska, Hercegovačka, Kosovska i Vardarska divizija, Komski odred) i trupama Treće armijske oblasti (Bregalnička, Moravska i Šumadijska divizja, Strumički odred, 7. konjička regimenta i 2 čete tenkova) te Ibarskom divizjom u rezervi imala je napasti talijanske trupe u Albaniji, te držati obranu granice s Bugarskom na sektoru od Dojranskog jezera do Krive Palanke
·         5. samostalna armija pod zapovjedništvom armijskog generala Vladimira Cukavca (Toplička, Timočka, Krajinska i Drinska divizija, Vlasinski i Kalnski odred) imala je braniti granicu prema Bugarskoj i Rumunjskoj na sektoru od Krive Palanke do Golupca na Dunavu
·         6. samostalna armija pod zapovjedništvom armijskog generala Dimitrija Živkovića (Sremska, Dunavska i 2. konjička divizija, Braničevski, Smederevski, Požarevački, Banatski i Savski odred) imala je držati obranu prema Rumunjskoj na sektoru od Golupca do Begejskog kanala
·         2. grupa armija pod zapovjedništvom armijskog generala Milutina Nedića s 1. armijom (Potiska i 3. konjička divizija, Senćanski, Subotički i Somborski odred, 6 posadnih regimenti) i 2. armijom (Osječka, Vrbaska i Bosanska divizja, 1 posadna regimenta) imala je braniti granicu prema Rumunjskoj i Mađarskoj od Begejskog kanala do Donjeg Miholjca
·         grupa armija pod zapovjedništvom armijskog generala Milorada Petrovića s 4. armijom (Savska, Slavonska i Murska divizija, Ormoški odred, 1 pješadjska, 1 konjička regimenta, 9 posadnih regimenti, 1 bataljon tenkova) i 7. armijom (Dravska i Triglavska divizija, Risnjački i Lički odred) bila je zadužena za obranu granice s Italijom, Njemačkom i Mađarskim na sektoru od Donjeg Miholjca do Karlobaga
·         Trupe primorske armijske oblasti pod zapovjedništvom armijskog generala Milojka Jankovića (Jadranska divizija, Čapljinski i Trebinjski odred, tvrđavske komande Boka i Šibenik) imale su braniti primorsku frontu od Karlobaga do Budve; Jadranska divizija imala je prepadom zauzeti Zadar
Strategijsku rezervu činile su Dinarska divizija u Sarajevu, Lička divizija oko Modriče, Unska divizija oko Stare Pazove i Cerska divizija s 2 čete tenkova oko Mladenovca

NJEMAČKE trupe sastojale su se od jedne armije i dijelova drugih operativnih jedinica

·         2. armija (2. Armee Oberkommando) pod zapovjedništvom general-pukovnika Maximiliana von Weichsa s XLVI. motoriziranim korpusom (8. i 14. oklopna divizija, 16. motorizirana divizija) u širem području Nagykanizse, XLIX. brdskim korpusom (1. brdska divizja, 79. pješadijska divizija, 538. divizija granične zaštite) u širem području Klagenfurta i LI. korpusom (101. laka divizija, 132., 183. i 125. pješadijska divizija) u širem području Leibnitza

General Maximilian freiherr von Weichs:

[You must be registered and logged in to see this image.]

·         Dijelovi 12. armije (12. Armee Oberkommando) pod zapovjedništvom feldmaršala Wilhelma von Lista s XL. motoriziranim korpusom (9. oklopna divizija, 73. pješadijska divizija, motorizirana brigada Leibstandarte SS Adolf Hitler) u širem području Kjustendila i XLI. motoriziranim korpusom (2. SS motorizirana divizija Das Reich, motorizirana pukovnija Großdeutschland) u širem području Timișoare
·         Dijelovi 1. oklopne grupe (Panzergruppe 1) pod zapovjedništvom general-pukovnika Ewalda von Kleista s XIV. motoriziranim korpusom (5. i 11. oklopna divizija, 60. motorizirana divizija, 294. pješadijska divizija, 4. brdska divizija) u širem području Sofije

TALIJANSKE trupe angažirane u Travanjskom ratu činile su dvije armije:

·         2. armija (2° Armata) pod zapovjedništvom generala Vittorija Ambrosija s korpusom Celere (brzi korpus - konjičke divizije Eugenio di Savoia, Emanuele Filiberto Testa di Ferro i Amedeo Duca d' Aosta), V. korpusom (pješadijske divizije Bergamo i Lombardia), VI. korpusom (pješadijske divizije Friuli, Sassari, Ravenna i Assietta), XI. korpusom (pješadijske divizje Isonzo i Re) i Motoriziranim korpusom (oklopna divizija Littorio, motorizirane divizije Torino i Pasubio) u području Friuli-Venezia Giulia

General Vittorio Ambrosio:

[You must be registered and logged in to see this image.]

·         9. armija (9° Armata) pod zapovjedništvom generala Alessandra Pirzija Birolija s XIV. korpusom (pješadijska divizija Puglie i planinska divizija Cuneense), XVII. korpusom (pješadijske divizije Messina i Marche, oklopna divizija Centauro) i snagama sektora Librahzd (pješadijske divizije Arezzo, Firenze i Pinerolo) u sjevernoj Albaniji
·         Trupe Zadra pod zapovjedništvom brigadnog generala Emilija Gigliolija s 2 pješadijske pukovnije, 2 mitraljeska bataljona, 1 bataljonom bersaljera, 1 artiljerijskom regimentom i četom lakih tenkova L3/35

MAĐARSKE trupe činila je 3. armija (3. magyar hadsereg) pod zapovjedništvom general-lajtnanta Eleméra Gorondy-Novaka s Brzim krpusom (Gyorshadtest - 2 motorizirane i 1 konjička brigada), I. korpusom (3 pješadjske brigade), IV. korpusom (3 pješadijske brigade), V. korpusom (2 pješadijske i 1 konjička brigada) i 2 samostalne pješadijske brigade

Tok operacija

Ratne operacije započele su noću 5. na 6. travnja njemačkim zauzimanjem Sipskog kanala na Dunavu, a u jutarnjim satima djelovi njemačke 12. armije prešli su granicu na sektoru od Krive Palanke do planine Belasice. Istog jutra je započelo masovno bombardiranje Beograda iz zraka, iako je bio proglašen otvorenim gradom. Također su izvedeni napadi na ratne baze ratnog zrakoplovstva, čij je raspored Nijemcima otkrio prebjeg kapetan Vladimir Kren.
U trenutku napada vojska Kraljevine Jugoslavije je imala pod oružjem samo oko 700.000 ljudi. Od toga su više od 400.000 bili loše uvježbani regruti, s manje od mjesec dana u uniformi. Većina jedinica bila je još uvijek na zbornom mjestu, a ne na fronti ili na položajima u blizini fronte gdje im je prema planu bio raspored. Niti jedna divizija nije bila spremna za akciju, iako neke pješadijske i konjičke regimente i neke pionirske jedinice jesu. Ni jedan viši zapovjedni štab, ni jedna jedinica veze, artiljerijska, pogranična, pozadinska, sanitetska ili opskrbna jedinica nije bila popunjena do svoje planirane ratne jačine, odnosno potpuno mobilizirana u trenutku napada. Tako ni one jedinice koje su bile spremne, ili gotovo spremne, a ovisile su o podršci drugih jedinica, nisu mogle biti valjano iskorištene. Opća mobilizacija nije namjerno proglašena da se ne izazovu Nijemci i do 3. travnja nije ni zapovijeđena. A kada je bila izdana zapovjed o općoj mobilizaciji vrlo mnogo rezervista, vlasnika stoke te vučnih i motornih vozila nije se odazvalo pozivu - osobito u područjima koja nisu simpatizirala režim.
Vojna kampanja Osovine protiv Jugoslavije može se podijeliti u dvije faze: prvi odlučni napad u trajanju od 6. do 10. travnja, a nakon toga u razdoblju od 11. do 17. travnja zauzimanje vitalnog prostora i predaja jugoslavenske vojske.
U prvoj fazi izvedeni su veliki ofenzivni pokreti u Makedoniju, Srbiju i Banat, te od 8. do 10. travnja u Sloveniju i sjevernu Hrvatsku što je dovelo do sloma svih jugoslavenskih fronti obrane. Ključni događaji u Aprilskom ratu zbili su se već u prva dva dana rata na jugu, u području Makedonije. Unatoč mjestimičnom jakom otporu njemački XL. motorizirani korpus ušao je 7. travnja u Skopje, čime je presječena glavna linija za povlačenje prema Grčkoj.

Tenk PzKpfw IV XL. motoriziranog korpusa u Aprilskom ratu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Do 10. travnja jugoslavenske su snage već bile u potpunom neredu, predajući se i odstupajući u svim područjima osim uzduž albanske granice. Toga dana je Vrhovna komanda vojske Kraljevine Jugoslavije izdala Operativnu direktivu broj 120 kojom je zapovijedila opće povlačenje svih jedinica prema brdovitoj unutrašnjosti zemlje, gdje bi se mogla uspostaviti jaka linija obrane dok ne stigne pomoć od zapadnih saveznika. Vrhovna komanda je preko radija također obavijestila sve jedinice da tuku neprijatelja na svoju vlastitu inicijativu gdje god bude moguće. Takva zapovijed je bila nerealna s obzirom na potpuno rasulo vojske i brojne pobune u jedinicama.

Predaja visokih oficira vojske Kraljevine Jugoslavije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osim vojske raspala se i država. U Dravskoj banovini je već 6. travnja formiran Slovenski narodni savjet koji se nekoliko dana kasnije proglasio suverenom vlašću koja jedina predstavlja slovenski narod. Savjet se kasnije predao Talijanima koji su ušli u Ljubljanu. Desetog travnja u Zagrebu je proglašena Nezavisna Država Hrvatska.

Ulazak njemačke vojske u Zagreb 10. travnja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopne snage vojske Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu praktično nisu došle do izražaja. Ionako malobrojne, bile su disperzirane po višim jedinicama duž čitave fronte. Tenkovske čete koje su upotrebljene u sastavu združenih odreda kod Kumanova i Strumice bile su uništene bez ozbiljnijeg otpora; 1. tenkovski bataljon nije se uspio ni okupiti; četa u Zagrebu se predala bez borbe; pomoćna četa u Beogradu uništena je u bombardiranju; tenkove iz čete u Sarajevu onesposobile su vlastite posade. Drugi bataljon s tenkovima Renault R-35 sudjelovao je u borbama kod Doboja gdje je izgubio 26 od 37 tenkova. Jedini koliko-toliko uspješan otpor pružio je eskadron brzih bornih kola (oklopnih automobila) u borbama u Topoli, ali je i on uništen u toku borbi.

Uništeni tenk Renault FT:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na strani Kraljevine Jugoslavije jedini dio oružanih snaga koji se dobro borio i imao uspjeha je ratno zrakoplovstvo. Prema nekim (nepotvrđenim) podacima piloti lovci su srušili 43 njemačka i talijanska aviona. Bombardersko zrakoplovstvo je napadalo njemačke i talijanske kolone te ciljeve na teritoriju Austrije, Mađarske, Bugarske i Albanije (između ostalog bombardirani su željeznički kolodvor u Grazu, zračne baze kod Szegeda, Pécsa, Radomira i Sofije i luka u Draču).
Ofenzivni dio plana R-41 proveden je samo djelomice. Jadranska divizija, koja je imala zauzeti Zadar prepadom, rasula se prje nego je prikupljena na polaznim položajima. Napad 3. armije i trupa Treće armijske oblasti na Talijane u Albaniji bio je u početku uspješan - primjerice Zetska divizija je napredovala 50 km - ali je zaustavljen da bi bio okončan raspadom cjelokupne obrane.

Talijanski bersaljeri u Aprilskom ratu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dok su snage Osovine ubrzano napredovale svim frontama, predsjednik vlade i načelnik štaba Vrhovne komande general Simović prenio je 13. travnja svoje ovlasti na armijskog generala Danila Kalafatovića, zapovjednika Komande pozadine, i dao mu instrukcije da zatraži primirje s obrazloženjem da je daljnji otpor nemoguć ''zbog događaja u Hrvatskoj i Dalmaciji''.

General Danilo Kalafatović:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pod ''događajima u Hrvatskoj i Dalmaciji'' Simović je mislio na djelovanje frankovačke pete kolone i nekih hrvatskih oficira u jugoslavenskoj vojsci, te dijela poluvojnih organizacija Hrvatske seljačke stranke. Međutim je to djelovanje, kao i aktivnost slovenskih političara u Sloveniji, u stvari bilo od malog vojnog značenja. Ono je teško moglo biti uzrok potpunog sloma, ali je predstavljalo prikladan izgovor - što je Simović kasnje i priznao - da se protumači potpuno rasulo oružanih snaga Kraljevne Jugoslavije na svim frontovima i neuspjeh jugoslavenskih visokih oficira da pokažu borbenu inicijativu i odlučnost protiv neprijatelja.
Kralj Petar II., general Simović, veći dio kraljevske vlade, oficiri koji su organizirali puč od 27. travnja i još neki dužnosnici s obiteljima pobjegli su 15. travnja iz Nikšića avionima u Grčku. Nijemci pak nisu htjeli razgovarati o nikakvom primirju već su inzistirali na bezuvjetnoj kapitulaciji, koja je potpisana 17. travnja u Beogradu. U ime Kraljevine Jugoslavije akt o kapitulaciji potpisali su bivši ministar vanjskih poslova Aleksandar Cincar-Marković i general Radivoje Janković.

Aprilski rat, prikaz ratnih operacija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog - ''potporučnički rat'' i komadanje zemlje

General (kasnije feldmaršal) von Weichs je u svom posljeratnom iskazu u Nürnbergu ovako ocijenio kampanju na Balkanu: - Sa vojno-zapovjednog gledišta ja mogu reći da je to bio potporučnički rat. - Njemački gubici u Travanjskom ratu na tlu Jugoslavije bili su neznatni - 151 poginuo, 393 ranjena i 15 nestalih. Tako je XLI. motorizirani korpus prilikom osvajanja Beograda imao samo jednog poginulog, koga je ustrijelio civil-snajperist, a neke jedinice su marširale od Mađarske i Rumunjske do Grčke a da cijelim putem nisu ispalile ni jedan metak. Jedine osjetnije gubitke je pretrpjela Luftwaffe - 43 aviona. Talijani su imali oko 3.000, a Mađari oko 350 poginulih i ranjenih.
Podaci o gubicima Kraljevine Jugoslavije nisu nikada prikupljeni, a riječ je o tisućama poginulih vojnika i civila. Prema njemačkim podacima zarobljeno je 6.298 oficira i 337.864 vojnika. Pripadnici njemačke, hrvatske i makedonske nacionalnosti su odmah pušteni iz zarobljeništva tako da ih je u logorima ostalo oko 200.000.
Poslije okupacije Jugoslavija je privremeno prestala postojati kao država. Teritorij Slovenije je podijeljen između Njemačke i Italije, Mađarska je anektirala Bačku, Baranju, Međimurje i Prekomurje, Banat je pripao Njemačkoj, Dalmacija Italiji, Kosovo i dio Makedonije su pripojeni talijanskoj Velikoj Albaniji, veći dio Makedonije i dio Srbije su pripojeni Bugarskoj, ostatak Srbije je postao njemački protektorat, dok je na ostatku Hrvatske i BiH proglašena Nezavisna država Hrvatska.
Uzroci tako brzog sloma vojske Kraljevine Jugoslavije i danas su predmet rasprava među povjesničarima. Jedni okrivljuju izdaju pojedinih nacija i nacionalnih manjina, drugi upozoravaju na nesposobnost, kapitulantsko držanje pa i germanofilstvo višeg zapovjednog kadra, treći upozoravaju na ukupni odnos snaga... Činjenica je u konačnici da se Kraljevina Jugoslavija u onakvom geostrateškom položaju, s onakvim unutarnjim problemima i s onakvom vojskom nije mogla obraniti ni u kom slučaju.

Prodor izraelske vojske na zapadnu obalu Sueskog kanala 1973.

Četvrti izraelsko-arapski rat, poznat i kao Listopadski rat i Yom Kippurski rat, vođen od 6. do 28. listopada 1973. godine, vojnički je okončan protunapadom izraelske vojske i prodorom na egipatski teritorij zapadno od Sueskog kanala.
U početnom razdoblju rata razvoj događaja nije išao na ruku Izraelcima. Egipatsko forsiranje Suseskog kanala i lako osvajanje utvrđene Bar-Lev linije potpuno ih je iznenadilo, a vojna snaga i vještina Egipćana zaprepastila. Početne reakcije izraelske vojske na Sinaju bile su smušene, brzoplete i neefikasne te je do 9. listopada u bezglavim protunapadima izgubila preko 500 tenkova. U Izraelu je stanje bilo na rubu panike jer nitko nije očekivao tako opasnu prijetnju od protivnika koji je s lakoćom poražen u Šestodnevnom ratu 1967. godine. Zapovjednik Južnog bojišta general Shmuel Gonen je 10. listopada smijenjen sa dužnosti i na njegovo mjesto je postavljen umirovljeni general Haim Bar-Lev, dok je Gonen ostao njegov zamjenik.

Izraelska predsjednica vlade Golda Meir i načelnik generalštaba David Elazar:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Punom mobilizacijom vojske i koncentracijom oklopnih jedinica, kao i smjenom u zapovjedništvu, Izrael je uspostavio ravnotežu na sinajskoj fronti. U međuvremenu su Izraelci obračunali sa Sirijom na Golanskoj visoravni, a sirijski predsjednik Hafez el-Assad obratio se egipatskom predsjedniku Anwaru el-Sadatu zahtjevom da se odmah poduzme velika ofenziva na Sinaju kako bi se smanjio pritisak na Siriju. Tada je Sadat izdao zapovijed za masovni napad oklopno-mehaniziranim snagama u smjeru strateški važnih prolaza Mitla i Ghidi. Načelnik egipatskog generalštaba general Saad el-Shazly usprotivio se tom napadu i premještanju oklopnih rezervi na istočnu obalu Sueskog kanala, ali njegovo upozorenje nije imalo učinka. S obzirom na pokret egipatskih snaga 14. listopada je došlo do najveće bitke oklopnih snaga u Listopadskom ili Yom-Kippurskom ratu - 800 do 1.000 egipatskih tenkova sukobilo se s 700-750 izraelskih. Bitka je završila porazom Egipćana koji su izgubili oko 250 tenkova prema 40 na izraelskoj strani.
Došlo je vrijeme da Izraelci preuzmi inicijativu na sinajskom bojištu. Zahvaljujući podacima dobivenim od izviđačkog aviona USAF SR-71 otkriven je slabo branjeni prostor na spoju između egipatske 2. i 3. armije u području Velikih gorkih jezera. Tu su Izraelci noću 15. na 16. listopada prešli Sueski kanal i prenijeli ratne operacije na tlo Egipta.

Prelazak Izraelaca preko Sueskog kanala i Kineska farma

Izraelski general Ariel Sharon predlagao je već 9. listopada, nakon što je Sirija poražena na Golanskoj visoravni, prenošenje operacija na zapadnu obalu Sueskog kanala. Toga dana je izviđačka grupa oklopne brigade pukovnika Amnona Reshefa otkrila prazan prostor između egipatskih 2. i 3. armije u području Deversoira na sjevernom rubu Velikog gorkog jezera, što je potvrdio i izvještaj izviđačkog aviona USAF. Načelnik generalštaba general David Elazar i general Bar-Lev složili su se da je to idealno mjesto za protunapad, ali su ih zabrinjavale jake egipatske oklopne rezerve iza druge obale kanala. Problem su im riješili sami Egipćani, koji su te rezerve premjestili na Sinaj gdje su velikim dijelom stradale u bici 14. listopada. Ipak su Egipćani imali još uvijek dovoljno tenkova, artiljerije i vojnika da budu opasan protivnik i da forsiranje Sueskog kanala bude visokorizičan pothvat.
U sastavu izraelskih snaga za forsiranje kanala bile su:
·         143. oklopna divizija (general Ariel Sharon) s 14. i 600. oklopnom brigadom te pješadijskom brigadom ''Haim''
·         162. oklopna divizija (general Abraham Adan) s 217., 460. i 500. oklopnom brigadom te 243. padobranskom brigadom
·         252. oklopna divizija (general Kalman Magen) s 8.i 401. oklopnom brigadom te 11. mehaniziranom brigadom
U sastavu egipatskih snaga u širem području Deversoira bile su:
·         21. oklopna divizija (general Ibrahim Oraby) s 1. i 14. oklopnom brigadom te 18. mehaniziranom brigadom
·         16. pješadijska divizija (general Abd Rab el-Nabi Hafez) s 16. i 116. pješadijskom te 3. mehaniziranom brigadom
·         25. oklopna brigada
Između linija 2. i 3. egipatske armije ostavljen je prazan prostor duljine 35 km. Egipćani su smatrali da taj prostor ne treba braniti jer je iza njega prirodna zapreka, Veliko gorko jezero, a područje je bilo izvan efikasnog dometa egipatskih PZO projektila. Izraelci su nakon odbijanja egipatskog tenkovskog napada poslali 15. listopada u tom smjeru tri oklopne divizije. Sharonova 143. oklopna divizija pojačana 243. padobranskom brigadom imala je zadaću osigurati mostobran s obje strane kanala, a 162. i 252. oklopna divizija su kroz tako stvoreni prolaz imale izvesti prodor na drugu stranu, u pozadinu egipatske vojske, te zatim skrenuti prema jugu i odsjeći egipatsku 3. armiju na Sinaju.
Noću 15. na 16. listopada 750 izraelskih padobranaca prešlo je gumenim čamcima Sueski kanal sjeverno od Velikog gorkog jezera. Uskoro im se pridružilo nekoliko tenkova i oklopnih transportera, od kojih su neki prevezeni skelama dok su neki bili amfibijski - zaplijenjeni sovjetski PT-76 i BTR-60. Po prelasku kanala izraelski padobranci nisu naišli na nikakav otpor i odmah su počeli uništavati sve što je predstavljalo vojnu vrijednost, od položaja PZO projektila do skladišta i opskrbnih konvoja. Uništenje velikog broja PZO položaja stvorilo je rupu u egipatskom protuzračnom sustavu i omogućilo aktivno djelovanje izraelskom zrakoplovstvu bez velikog rizika. Do jutra je 20 tenkova i 7 oklopnih transportera pod zapovjedništvom pukovnika Haima Ereza prodrlo 12 km daleko od kanala i opustošilo sve oko sebe. Egipćani su bili potpuno iznenađeni i nisu pružali spomena vrijedan otpor sve do 17. listopada, kada su uputili u protunapad 23. oklopnu brigadu. Erezova grupa je taj protunapad uz pomoć zrakoplovstva uspjela odbiti.
U međuvremenu su Izraelci postavili pontonski most preko Sueskog kanala i počeli s masovnim prebacivanjem oklopnih snaga na drugu obalu Istodobno je Sharonova 143. oklopna divizija vodila teške borbe na osiguranju bokova nastupajućih kolona. Iznimno žestoke borbe vođene su u području takozvane Kineske farme na istočnoj obali kanala nedaleko mjesta izraelskog prijelaza (riječ je o istraživačkom poljoprivrednom centru za koji su opremu donirali Japanci, a Izraelci su ga pogrešno označili na vojnim kartama kao ''kinesku farmu''). Da bi osigurali koridor do mjesta prijelaza Izraelci su 16. listopada napali Kinesku farmu i ukopanu egipatsku pješadiju. Egipćani nisu odmah shvatili prave izraelske namjere. Smatrali su da je napad usmjeren na desni bok mostobrana 2. armije, stoga su i odgovarajuće reagirali. Da su odmah prepoznali opasnost spriječili bi prodor Izraelaca na drugu obalu Sueskog kanala, jer su za to imali dovoljno snaga.
Ali su pružili otpor kakav Izraelci nisu očekivali. Bitka za Kinesku farmu trajala je tri dana i bila je iznimno žestoka, uz visoke obostrane gubitke. U samo jednom sukobu egipatski pješaci su protuoklopnim projektilima RPG-7 i granatama RPG-43 uništili 27 izraelskih tenkova. Egipćani su u bitku uključili i zrakoplovstvo pa su jurišni avioni Su-7 uništili kod sela al-Galaa' veliki broj tenkova i drugih oklopnih vozila. Jedna izraelska oklopna brigada izgubila je 16. listopada 70 od 97 svojih tenkova.
Borbe su se odvijale i na drugim mjestima na prilazima Sueskom kanalu. Iako prave namjere Izraelaca još nisu bile poznate (Egipćani su zaključili da je prelazak kanala samo diverzioni manevar kako bi se otklonila pozornost od napada na desni bok 2. armije) general Shazly je 16. listopada zapovijedio protunapad na izraelske oklopne snage iz dva smjera. Sa sjevera je imala napasti 21. oklopna divizija, a sa juga 25. oklopna brigada opremljena tenkovima T-62. Protunapad nije bio međusobno koordiniran i završio je katastrofom - 21. oklopna divizija izgubila je preko 50 tenkova i morala se povući, dok je 25. oklopna brigada praktično uništena - izgubila je 86 od 96 tenkova i sve oklopne transportere.
Pod udarom je bilo i samo mjesto prijelaza Sueskog kanala. Egipćani su gađali pontonske mostove artiljerijom i jurišnim avionima, pa čak i helikopterima koji su ispuštali bačve s napalmom. Mostovi su više navrata oštećeni i popravljani. Također su Egipćani potopili više skela zajedno s tenkovima koje su prevozili. Ali to nije omelo Izraelce da ostvare svoj plan i prenesu težište ratnih operacija zapadno od Sueskog kanala.

Kolona izraelskih tenkova M-60 Patton u pokretu prema Sueskom kanalu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izraelski tenkovi Centurion prelaze Sueski kanal preko pontonskog mosta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Generali Moshe Dayan i Ariel Sharon na zapadnoj strani Sueskog kanala:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prijelaz izraelske vojske preko Sueskog kanala, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izraelski prodor u dubinu egipatskog teritorija, Rezolucija UN broj 338 i DEFCON 3

Egipćani su postali svjesni ozbiljnosti izraelskog prodora tek 18. listopada. Toga dana su Sovjeti pokazali Sadatu satelitske snimke položaja i rasporeda izraelskih snaga. Sadat je odmah pozvao Shazlyja i zapovijedio mu da procijeni situaciju i preuzme neposrednu kontrolu nad vojnim snagama i aktivnostima zapadno od Sueskog kanala. Egipatski predsjednik više nije vjerovao svojim vojnim zapovjednicima na terenu. Shazly je potvrdio da se zapadno od kanala nalazi najmanje jedna izraelska oklopna divizija i zatražio da se odmah sa Sinaja premjesti glavnina oklopnih snaga u područje izraelskog prodora. Sadat je taj zahtjev odlučno odbio i zaprijetio Shazlyju vojnim sudom.
General Shazly je bio u to vrijeme vjerojatno najsposobniji egipatski vojni strateg. Upravo on je bio glavni planer uspješnog forsiranja Sueskog kanala i prodora na Sinaj. Shazly je u planiranju ratnih operacija imao na umu i mogući nepovoljan razvoj događaja, stoga je zadržao jaku oklopnu rezervu zapadno od Sueskog kanala. Ta je rezerva dobrim dijelom potrošena u besmislenom i politički motiviranom napadu na Sinaju 14. listopada, ali je ostalo više nego dovoljno tenkova i drugih oklopnih vozila da se parira prodoru Izraelaca. Političkom odlukom ostavljeni su na pogrešnoj obali kanala.

General Saad el-Shazly:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U međuvremenu su Izraelci, unatoč stalnim egipatskim napadima na pontonske mostove pri čemu je poginulo preko 100 izraelskih inženjeraca, prebacili na zapadnu obalu glavne snage tri oklopne divizije. Egipatske snage iza zapadne obale kanala bile su relativno slabe i raštrkane, mnogi vojnici su se predavali bez borbe, ali su na mnogim mjestima pružali jak otpor. Također je vrlo aktivno djelovalo izraelsko ratno zrakoplovstvo, sada oslobođeno straha od egipatskih PZO baterija jer su ih oklopne snage većinom uništile. Sharonova 143. oklopna divizija krenula je 18. listopada u napad na Ismailiju, ali je u četverodnevnoj bici pretrpjela poraz. Istodobno je Adanova 162. oklopna divizija krenula na jug u smjeru Sueza i odsjekla egipatsku 3. armiju na Sinaju, dok je Magenova 252. oklopna divizija upućena na zapad u smjeru Kaira.
Egipatski predsjednik Sadat je shvatio kako je vrijeme da se zatraži prekid borbenih djelovanja. U svojim memoarima je zapisao: - Bilo je jasno da smo u ratu ne samo s Izraelom nego i Amerikom (aluzija na velike isporuke oružja i najsuvremenije opreme Izraelu od strane USA tokom rata). - Vijeće sigurnosti UN je 22. listopada donijelo Rezoluciju broj 338 (sastavljenu dogovorom USA i SSSR) kojom se od zaraćenih strana traži trenutačno obustavljanje vojnih operacija i početak pregovora. Prekid vatre je službeno nastupio navečer 22. listopada po lokalnom vremenu. Nekoliko minuta prije nastupa prekida vatre Egipćani su lansirali nekoliko projektila zemlja-zemlja tipa SCUD - bila je to prva borbena upotreba ovog oružja - na ciljeve pod kontrolom izraelske vojske i između ostalog pogodili jedan opskrbni konvoj, pri čemu je poginulo 7 izraelskih vojnika.
Kako je u to vrijeme već bio mrak nije bilo moguće nadzirati prekid vatre pomoću satelita. Stoga su zaredali incidenti uz međusobno optuživanje obiju strana za povredu prekida vatre. Ono što je sigurno jest pokušaj egipatske 3. armije da probije blokadu (koji su Izraelci zaustavili) i izraelski lokalni napadi na više mjesta. Stručnjak za Bliski Istok William Quandt, u to vrijeme član Vijeća za nacionalnu sigurnost USA, kasnije je ustvrdio: - Bez obzira tko je ispalio prvi hitac Izrael je bio taj koji je napredovao iza linija od 22. listopada.
Kršenje prekida vatre od strane Izraela odrazilo se i na širem međunarodnom planu te je opasno ugrozilo odnose USA i SSSR-a. Na večer 24. listopada sovjetski vođa Leonid Brežnjev uputio je dramatično pismo predsjedniku USA Richardu Nixonu s upozorenjem na ponašanje Izraelaca i zahtjevom da dvije supersile zajednički osiguraju prekid vatre ''silom i bez odlaganja''. Ako se USA ne pridruže, stajalo je u pismu, ''SSSR će poduzeti potrebne korake za jednostranu akciju''. Pismo nije bilo isprazna prijetnja - Sovjeti su mobilizirali i u južnom dijelu SSSR koncentrirali 7 zračnodesantnih divizija te jake zračne snage.
Nixon je u to vrijeme bio nesposoban za aktivno djelovanje. Afera Watergate ga je toliko uzdrmala da je bio duševno rastrojen i permanentno pripit, stoga je opunomoćio savjetnika za nacionalnu sigurnost Henry Kissingera da djeluje u njegovo ime. Kissinger je odmah sazvao sastanak najodgovornijih državnih dužnosnika, kojem su prisustvovali između ostalih ministar obrane James Schlesinger, direktor CIA-a William Colby i šef osoblja Bijele kuće general Alexander Haig. Prema zajedničkom dogovoru upućen je - u predsjednikovo ime - odgovor Brežnjevu u kojem se otklanja mogućnost zajedničkog djelovanja i preporuča suzdržano ponašanje. Također je upućeno pismo Sadatu sa zahtjevom da odustane od traženja sovjetske pomoći i prijetnjom vojne intervencije USA. Istodobno je pripravnost oružanih snaga USA podignuta na razinu DEFCON 3 (defense readiness condition 3).
Sovjeti su razumjeli poruku. DEFCON 3 značio je prijetnju općim nuklearnim ratom i to je bilo najopasnije razdoblje u odnosima dviju supersila još od Kubanske krize. Sovjetska strana je odmah detektirala podizanje pripravnosti oružanih snaga USA, a predsjednik države Nikolaj Podgorni je komentirao: - Tko bi rekao da se USA mogu tako lako zastrašiti. - Premijer Aleksej Kosigin i šef KGB Jurij Andropov složili su se u zaključku da nema smisla riskirati Treći svjetski rat zbog Egipta i Sirije, što je na kraju bio i službeni stav sovjetskog rukovodstva.

Ratne operacije zapadno od Sueskog kanala:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izraelski (lijevo) i egipatski vojni pregovarači na 101. kilometru ceste Kairo - Suez:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Richard Nixon i Henry Kissinger:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka za Suez - ''Izlazite van!''

Prije nastupanja novog prekida vatre Izraelci su poduzeli još jedan ofenzivni korak, koji su pravdali tumačenjem da se ''vojne akcije koje su započete prije prekida vatre mogu voditi do kraja''. General Gonen upitao je Adana može li u roku dva do dva i pol sata, prije jutra i početka prekida vatre, zauzeti grad Suez. Adan je odgovorio da može, a Gonen mu je rekao: - Ako to bude Beersheba idi, a ako bude Staljingrad ne idi (aluzija na bitku za Beershebu koju su Izraelci s lakoćom dobili u ratu 1948. godine i na ulične borbe u Staljingradu).
Izraelski generali su se ovaj put prevarili u računu. Očekivali su da će se preostali egipatski vojnici predati i da će njihove trupe ući u grad u paradnom poretku. Nastupanje je vodila oklopna brigada pukovnika Aryeha Kerena, a na čelu je bilo 7 zaplijenjenih egipatskih oklopnih transportera BTR-60. Izraelska kolona je ušla u grad i na trgu Al-Arba'een upala u zasjedu egipatskih vojnika i lokalne milicije naoružane ručnim PT lanserima RPG-7 i granatama RPG-43. Pripadnici milicije Ibrahim Suleiman i Mohamed Sarhan uništili su tenk i oklopni transporter, a nakon toga su se na trgu našli i drugi borci s protuoklopnim oružjem. Izraelska kolona je zastala i odmah je bila izložena jakoj paljbi s obje strane ulice. Izraelci su se uspaničili i napuštali vozila skrivajući se po kućama, gdje su ih Egipćani progonili uz borbu prsa o prsa i veliki dio pobili. Istodobno su vojnici egipatske 19. divizije zaustavili izraelsko tenkovsko pojačanje kod džamije Sidi Al-Arba'een i prisilili ga na povlačenje. Da spase napadnutu kolonu Izraelci su u grad poslali padobransku brigadu pukovnika Yosi Yoffea, ali je i ona upala u stupicu pri čemu je ranjen i sâm Yoffe. U 14 sati Gonen je izdao zapovjed Adanu: - Izlazite van! Izvijestite o izvršenju u roku od deset minuta. Van! - Povlačenje je dijelom izvedeno kroz glavnu ulicu, a dijelom duž obale Sueskog zaljeva
Bitka za grad Suez nije za Izraelce bila baš Staljingrad, ali su iz nje izašli propisno razbijenog nosa - izgubili su najmanje 80 poginulih i 120 ranjenih vojnika, te 40 tenkova. Gubici na egipatskoj strani nisu poznati.

General Abraham Adan:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pripadnici lokalne milicije u Suezu s raketnim lanserima RPG-7:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Kissinger je u svojim memoarima zapisao da je ''Izrael očito namjeravao okončati rat ponižavanjem Egipta''. USA to nisu htjele dopustiti i stoga su Izraelcima potkresale krila kombinacijom strpljivog uvjeravanja i uvijenih prijetnji. Izrael je konačno prihvatio prekid vatre 28. listopada.
Prema Izraelsko-egipatskom sporazumu o razdvajanju snaga iz 1974. godine, koji su potpisali načelnici generalštabova Izraela i Egipta generali David Elazar i Mohamed Abdel Ghani el-Gamasy, obje strane su se obavezale na poštivanje Rezolucije UN broj 338 i na suzdržavanje od vojnih i paravojnih aktivnosti. Izraelska vojska je povučena iz područja zapadno od Sueskog kanala, dok je egipatska vojska zadržala pojas teritorija na Sinaju. Određen je maksimalni broj vojnika te vrsta i količina oružja koje oružane snage obiju strana mogu držati na Sinaju. Određene su granice njihovih prednjih položaja, između kojih je uspostavljena tampon zona zaposjednuta od mirovnih snaga UN (United Nations Emergency Forces - UNEF) pod zapovjedništvom finskog generala Ensija Siilasvua.

Teritorij zauzet od obiju strana na dan prekida vatre:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izrael je smjelom i vješto izvedenom vojom operacijom - uz značajnu pomoć USA i sâmog Egipta - uspio preokrenuti u svoju korist do tada nepovoljni tok rata i završiti ga taktičkom pobjedom. No posljedice Listopadskog ili Yom Kippurskog rata bile su dalekosežnije. Egipat je vojnom akcijom uspio povratiti bar mali dio Sinaja i pokrenuti bliskoistočno pitanje sa mrtve točke, dok se Izrael riješio najopasnijeg neprijatelja među arapskim susjedima što je potvrđeno mirovnim sporazumom u Camp Davidu 1978. godine.

Rumunjske oklopno-motorizirane snage na Istočnoj fronti 1941.-1944.

Od svih njemačkih satelita Rumunjska je poslala najviše oružanih snaga u ratu na teritoriju na SSSR - više nego svi ostali saveznici zajedno.
Rumunjska je pred rat po društvenom uređenju bila ustavna monarhija. Dne 6. rujna 1940. maršal Ion Antonescu izveo je državni udar, svrgnuo kralja Karola II. (Carol al II-lea al României) i primorao ga na emigraciju, te je na prijestolje doveo njegovog 18-godišnjeg sina Mihaila I. (Mihai I al României). Antonescu je zaveo fašistički režim i vladao Rumunjskom kao diktator (conducător) do 1944. godine.
Rumunjska je bila neposredni susjed SSSR-a. Krajem lipnja i prvih dana srpnja 1940. SSSR je vojno okupirao i anektirao područja Besarabije i sjeverne Bukovine, a kako je Drugom bečkom arbitražom izgubila veći dio Transilvanije u korist Mađarske Rumunjska je bila teritorijem značajno smanjena. No to smanjenje teritorija nije bilo dugotrajno. U studenom 1940. Rumunjska je pristupila Trojnom paktu, a u pripremi njemačkog napada na SSSR obećan joj je povrat Besarabije i sjeverne Bukovine kao i teritorijalna ekspanzija iza rijeke Dnjestar uključivo Odesu.

Ion Antonescu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Od Besarabije i Odese do Staljingrada

Pred napad na SSSR Rumunjska je pod uružjem imala 686.000 vojnika, od kojih je većina sudjelovala u operaciji ''Barbarossa''.
U napad na SSSR Rumunjska je poslala dvije armije:
· 3. armija (zapovjednik general Petre Dumitrescu) s 6. i 7. pješadijskom divizijom, 5. i 8. konjaničkom brigadom te 1., 2. i 4. planinskom brigadom
· 4. armija (zapovjednik general Nicolae Ciupercă) s 15., 21. i 35. pješadijskom divizijom, pograničnom divizijom i 2 tvrđavske brigade.
U rezervi je bio 2. armijski korpus s 9., 10. i 11. pješadijskom divizijom i 7. kojnjaničkom brigadom. Sve rumunjske snage uvrštene su u sastav Grupe armija jug (Heersgruppe Süd) pod zapovjedništvom feldmaršala Gerda von Rundstedta.

General Petre Dumitrescu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rumunjske oružane snage su pred rat raspolagale s oko 300 tenkova. Glavnu snagu je činilo 75 tenkova Renault R-35 (75 primjeraka) i 126 tenkova Škoda R-2 (Lehký tank vzor 35). Osim toga je u naoružanju bilo 36 tanketa R-1 (ČKD AH-IV) i 76 prastarih tenkova Renault FT. Također je u naoružanju bilo nekoliko desetaka oklopnih automobila Tatra OA vz. 27, Tatra OA vz.30 i Autoblinda Fiat-Ansaldo AB 41. Tokom rata Rumunjska je dobila određeni broj tenkova i samohodnih topova od Njemačke.
Vodstvo rumunjske vojske je dosta rano pokazalo zanimanje za motorizaciju svojih trupa. Već 1934. godine formiran je prvi motorizirani bataljon koji je za vježbe koristio civilne autobuse. No zbog slabo razvijene automobilske industrije vojska je u rat ušla sa samo 3.000 kamiona, od kojih je većina bila češke i austrijske proizvodnje.
U travnju 1941. Rumunji su od mehaniziranih dijelova drugih jedinica formirali 1. oklopnu diviziju pod imenom ''Velika Rumunjska'' (Diviziile 1 Blindată România Mare). U sastavu divizije bilo je 11.700 ljudi, 126 tenkova R-2, 75 tenkova R-35, 28 oklopnih automobila, 66 artiljerijskih oružja raznih kalibara, 30 PZO topova 20 mm, 36 minobacača, 1.000 kamiona i 124 automobila. Divizija je formirana na brzinu i do početka rata nije bilo vremena za uvježbavanje.

Tenk Škoda R-2:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk Renault R-35:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopni automobil Tatra OA vz.30:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci i Rumunji su 2. srpnja 1941. započeli operaciju pod imenom ''München'' (Operaţiunea München), kojom su za 24 dana povratili Rumunjskoj Besarabiju i sjevernu Bukovinu. U toj operaciji rumunjska 1. oklopna divizija je zauzela glavni grad Besarabije Chișinău (Kišinjev), pri čemu je pretrpjela velike gubitke.
U dvomjesečnoj opsadi Odese, koja je započela 8. kolovoza i okončana 16. listopada, Rumunji su uz pomoć dijelova njemačke 11. armije zauzeli grad ali su pretrpjeli teške gubitke - 93.000 poginulih i ranjenih. Njihova 1. oklopna divizija vraćena je u Rumunjsku na odmor i popunu gdje se zadržala deset mjeseci. Tenkovi Renault R-35 su zbog slabe pokretljivosti izbačeni iz upotrebe te su premješteni u trenažne jedinice, a divizija je popunjena njemačkim tenkovima PzKw IV, PzKw III i Pz 38(t), samohodnim jurišnim topovima StuG III, oklopnim transporterima SdKfz i njemačkim kamionima.
Nakon popune i preformiranja divizija je imala u svom sastavu 11.800 ljudi, 100 tenkova R-2, 26 tenkova Pz 38(t), 10 tenkova PzKw III, 10 tenkova PzKw IV, 42 oklopna transportera SdKfz, 136 artiljerijskih oružja raznih namjena i kalibara, 30 PZO topova 20 mm, 36 minobacača, 1.150 kamiona i 135 automobila. Osim već spominjanih oklopnih vozila Rumunji su koristili i zaplijenjene sovjetske tenkove T-60 koje su naoružali sovjetskim topovima 76 mm i pretvorili ih u samohodne lovce tenkova.
Besarabija, sjeverna Bukovina i područje iza rijeke Dnjestar s Odesom uključeni su u državni teritorij Rumunjske, novoosvojena područja kao pokrajina Transdnjestrija (Guvernământul Transnistriei).
Diviziile 1 Blindată România Mare vratila se na ratište u rujnu 1942., kada su se već vodile ulične borbe u Staljingradu, te je uvrštena u sastav 3. armije koja je bila raspoređena duž rijeke Don kao prvi susjed njemačke 6. armije.

TACAM T-60 (Tun Anticar pe Afet Mobil), modifikacija zaplijenjenog sovjetskog tenka T-60:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Granice Rumunjske 1942. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Promjena ratne sreće i okretanje kaputa

Sovjetska protuofenziva kod Staljingrada pod imenom Operacija Uran, započeta 19. studenog 1942., udarila je upravo na rumunjske 3. i 4. armiju te ih potpuno razbila. Stradala je i 1. oklopna divizija od koje su praktično ostali samo pozadinski dijelovi. Preživjeli su povučeni u Rumunjsku i divizija je bila izvan akcije više od godinu dana.
Poslije novog preformiranja i preoružavanja divizija je imala u svom sastavu 11.870 ljudi, 90 tenkova PzKw IV, 22 jurišna topa StuG III, 10 PT samohotki TACAM T-60, 50 oklopnih transportera SdKfz, 69 artiljerijskih oružja raznih namjena i kalibara, 24 PZO topa 20 mm, 47 minobacača, 780 kamiona i 140 automobila. Divizija više nikada nije korištena kao cjelovita borbena jedinica već je po dijelovima pridodavana pješadijskim snagama.
U ljeto 1944. rat se približio granicama Rumunjske. Nakon što su sovjetske trupe probile njemačku i rumunjsku obranu u području Iaşi - Kišinjev kralj Mihail I. je 23. kolovoza izveo državni udar, uz potporu opozicionih političara i većine vojske, te objavio stupanje u rat na strani Saveznika. Njemačkom ambasadoru Manfredu von Killingeru ponudio je neometano povlačenje njihovih trupa uz uvjet da ne djeluju neprijateljski, što Nijemci nisu prihvatili. Na večer istog dana kralj je objavio savezništvo s Velikom Britanijom, USA i SSSR, a Sovjeti su priznali njegovu vlast.

Kralj Mihai I. al României:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Rumunji su se odmah sukobili s mađarskim trupama u pograničnom području Transilvanije, a zatim su sudjelovali u borbama s Nijemcima i njihovim saveznicima u Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj do kraja rata. Neki povjesničari smatraju da je prelazak Rumunjske na stranu Saveznika skratio rat za nekoliko mjeseci i uštedio mnogo ljudskih žrtava.
Ratna avantura je Rumunjsku skupo koštala. Izgubila je oko 300.000 poginulih vojnika i oko 200.000 smrtno stradalih civila (uključivo žrtve fašističkog terora), ukupno pola milijuna ili 3,13% stanovništva. Poslije rata, mirovnim ugovorom u Parizu, Rumunjskoj je vraćen teritorij Transilvanije izgubljen Drugom bečkom arbitražom, dok su Besarabija i sjeverna Bukovina ostale u SSSR-u kao dio Moldavske Socijallističke Republike (danas nezavisna država Moldavija). Zemlja je ušla u interesnu sferu SSSR-a sa svim popratnim posljedicama.
Rumunjski ratni vođe nisu se dobro proveli. Antonescu je neposredno poslije rata izveden pred sud, osuđen na smrt i strijeljan 1. lipnja 1945. General Ciupercă je 1948. osuđen na vremensku kaznu i 1950. je umro u zatvoru. Dumitrescu je bio pod istragom, ali je oslobođen odgovornosti i umro je prirodnom smrću 1950. godine.

Poznati zapovjednici oklopnih jedinica - Heinz Guderian

Smatraju ga ''ocem blitzkriega'', a njegovi vojnici zvali su ga Der schnelle Heinz

[You must be registered and logged in to see this image.]

Heinz Guderian (1888.-1954.) bio je porijeklom iz zapadne Pruske, rođen u Kulmu (danas poljsko Chełmno). Vojničko obrazovanje počeo je stjecati u raznim vojnim školama već 1901. godine, a 1908. je nakon završene vojne akademije u Metzu promaknut u čin poručnika.

Heinz Guderian 1908. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Achtung - Panzer!

U Prvom svjetskom ratu služio je kao oficir-vezist u 5. konjičkoj diviziji, da bi 28. veljače 1918. bio premješten u generalštab. Tu je po prvi put imao priliku dobiti pregled cjelokupnog stanja na fronti, što je značajno utjecalo na njegov dalji razvoj kao vojnog zapovjednika.
Poslije rata je njemačka kopnena vojska (Reichswehr) bila svedena na 100.000 pripadnika, a među 4.000 oficira koji su zadržani u službi bio je i Guderian. Godine 1927. u činu majora raspoređen je u zapovjedništvo za transport i motorizaciju. Idućih godina je pažljivo proučavao literaturu vezanu uz tenkovsko i manevarsko ratovanje, naročito britanskih teoretičara Johna Fullera, Giffarda Martela i Basila Lidell Harta. Godine 1935. imenovan je za zapovjednika novoformirane 2. oklopne divizije, a 1936. je promaknut u čin general-majora. Dvije godine kasnije bio je gemeral-lajtnant i zapovjednik XVI. armijskog korpusa.
Godine 1937. izdao je knjigu pod naslovom ''Achtung - Panzer!'' (pažnja - tenkovi!), u kojoj je razradio operativna i taktička načela upotrebe oklopnih snaga i koja je poslužila kao temelj za organizaciju njemačkih oklopnih jedinica.

Jedan od prijevoda knjige ''Achtung - Panzer!'':

[You must be registered and logged in to see this image.]

Guderiana smatraju ''ocem blitzkriega'' (munjevitog rata). Bio je tvorac čuvene krilatice Klotzen, nicht Kleckern! (ne kucaj nego razvali!), koja simbolizira važnost jakog i brzog udara oklopnih snaga u pozadinu protivnika s ciljem da ga se ošamuti i dovede u stanje rasula. Da bi se to postiglo bila je nužna dobra koordinacija jedinica pa je Guderian inzistirao da se njemački tenkovi opreme radio-uređajima.

Guderian sa skupinom njemačkih generala:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Drugom svjetskom ratu

U njemačkom napadu na Poljsku 1. rujna 1939. godine zapovijedao je XIX. korpusom u okviru 4. armije generala Günthera von Kluge, koji se sastojao od 1 oklopne i 2 motorizirane divizije. Potukao je poljsku vojsku u bitkama kod Wizne i Kobryńa, a kod Brest-Litovska se sastao s prednjim dijelovima sovjetskih trupa koje su prodrle u Poljsku sa istoka.
U invaziji na Francusku 10. lipnja 1940. godine Guderian je zapovijedao istim XIX. korpusom, sada u sastavu od 3 oklopne divizije, u sklopu Oklopne grupe Kleist (Panzergruppe Kleist) pod zapovjedništvom generala Ewalda von Kleista. Njegov je korpus probio frontu kod Sedana što je rezultiralo potpunom kolapsom francuske obrane.

Guderian u zapovjednom vozilu Sd.Kfz 251 u bici za Francusku:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za nekoliko dana Panzergruppe Kleist je izbila na obale kanala La Manche i time odsjekla savezničke snage u sjevernoj Francuskoj i Belgiji od snaga u središnjoj Francuskoj. Belgijska vojska je kapitulirala, dok su Britanci evakuirali iz Dunkerquea svoj ekspedicijski korpus i dio francuskih vojnika. U nastavku operacija Guderianov XIX. korpus je 17. lipnja izbio na švicarsku granicu čime je Maginot-linija bila odsječena od pozadine. Zbog vještine kojojm je vodio svoje oklopne snage u brzim prodorima kroz protivnički raspored Guderianovi vojnici dali su mu nadimak ''Brzi Heinz'' (Der schnelle Heinz).
Francuska je kapitulirala u Compiègneu, a primirje stupilo na snagu 25. lipnja.
U napadu na SSSR (operacija Barbarossa) Guderian je zapovijedao 2. oklopnom grupom (Panzergruppe 2), u listopadu 1941. preimenovanom u 2. oklopnu armiju (2. panzerarmee), koja je 16. srpnja 1941. zauzela Smolensk.

Guderian sa svojim oficirima u vrijeme operacije Barbarossa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Guderian i general Luftwaffe Werner Mölders:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon bitke kod Smolenska njemački generali su se zauzimali za nastavak prodora prema Moskvi pri čemu bi se uništile preostale snage sovjetskog Zapadnog fronta, međutim je Hitler osobno zapovijedio da se glavnina snaga orijentira na druge ciljeve - Lenjingrad na sjeveru te Krim, Donbas i Kavkaz na jugu. Guderian je osobno odletio u glavni stan u Rastenburgu ne bi li Hitleru objasnio važnost napada na Moskvu i odgovorio ga od disperzije snaga na druge sektore, ali bez uspjeha. Pri tome se posvađao s načelnikom generalštaba kopnene vojske generalom Franzom Halderom, koga je optužio da je ''neodgovorno promijenio mišljenje''.
Hitlerova zapovijed se morala izvršiti i Guderianova 2. oklopna grupa je 25. kolovoza krenula u napad prema jugu, u pozadinu sovjetskog Jugozapadnog fronta. Nakon forsiranja rijeka Desna i Sejm zauzela je 7. rujna Konotop, 11. rujna Romni i 15. rujna Lohvicu, te se idućeg dana sastala s prednjim dijelovima 1. oklopne grupe generala von Kleista. U Kijevskoj bici, najvećem okruženju u povijesti ratova, Nijemci su uništili 4 armije sovjetskog Jugozapadnog fronta i priveli 665.000 zarobljenika.

Guderian u vrijeme bitke kod Kijeva:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon uspješnog okončanja operacija u Ukrajini Guderianova 2. oklopna grupa (od 5. listopada 2. oklopna armija) uključena je u napad na Moskvu na južnoj strani bojišta. U početku je napredovala brzo i na prepad zauzela Orel, no ubrzo se suočila sa sve jačim sovjetskim otporom. Doprla je do Tule, ali grad nije mogla zauzeti čime su propali pokušaji da se Moskva opkoli i odsječe od ostatka SSSR-a. Guderian u svojim ratnim uspomenama priznaje: ''Pretrpjeli smo bolan poraz''.
I ne samo to - Sovjeti su 6. prosinca pokrenuli protuofenzivu i odbacili napadača podalje od Moskve, što je bio povod za masovno smjenjivanje visokih njemačkih zapovjednika sa njihovih položaja. Sâm Guderian je smijenjen 24. prosinca i preveden u rezervu, te je odlučujuće događaje 1942. godine pratio tek izdaleka i temeljem izvještaja sa fronte.
Još u toku operacije Barbarossa Guderian je imao nekoliko sukoba i nesuglasica s feldmaršalom Güntherom von Kluge, njegovim neposredno nadređenim. U jednom susretu 1943. godine raspravljali su o odgovornosti za poraz kod Moskve i tako se posvađali da su jedan drugog izazvali na dvoboj. Kluge je čak odredio i sekundanta - sâmog Hitlera - ali od duela nije bilo ništa jer su dvoboji među oficirima bili službeno zabranjeni.
Nakon katastrofe kod Staljingrada Hitler se sjetio da bi mu dobro došlo znanje i iskustvo generala Guderiana, te ga je 1. ožujka 1943. imenovao za glavnog inspektora oklopnih jedinica. U toj ulozi Guderian je vodio brigu o proizvodnji i usavršavanju njemačkog oklopnog oružja.

Guderian kao glavni inspektor oklopnih jedinica s oficirima uz tenk PzKw VI Tiger:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon atentata na Hitlera imenovan je 21. srpnja 1944. načelnikom Generalštaba kopnene vojske (Chef des Generalstabs des Heeres). Titula je bila gotovo simbolična jer je Hitler sve ključne vojne odluke preuzeo na sebe, pa je Guderian u stvarnosti bio zadužen za Istočnu frontu. U toj ulozi je mnogo puta ulazio u rasprave s Hitlerom koji je tvrdio da je ''Istočna fronta čvrsta'', dok je Guderian govorio da je ''Istočna fronta kuća od karata koje se svakog časa može srušiti''.
Jedan od povoda za sukob bilo je imenovanje reichsführera SS Heinricha Himmlera za zapovjednika novoformirane Grupe armija Wisla (Heeresgruppe Weichsel) 28. siječnja 1945. Guderian je upozorio kako je nedopustivo povjeriti tako odgovornu dužnost čovjeku bez ikakvog vojničkog znanja, ali je Hitler bio nepopustljiv. Takav zapovjednik grupe armija se naravno pokazao nedoraslim zadaći i 20. ožujka Himmlera je zamijenio general Gothard Heinrici.
Ali je za sve bilo kasno. Potkraj siječnja, kada su Sovjeti prodrli već do Odre, Guderian je zatražio od Hitlera suglasnost da povuče morskim putem nekoliko divizija koje su bile blokirane u Kurlandiji kako bi se pojačala obrana na Odri, a reakcija je bila eksplozivna. ''Stajao je preda mnom podignutih šaka'' - piše Guderian u svojim memoarima - tako da se moj dobri načelnik štaba Thomale smatrao primoranim da me uhvati za kaput i povuče natrag kako ne bih postao žrtvom fizičkog napada''.
Guderian je konačno otjeran sa dužnosti 28. ožujka, a na položaj načelnika generalštaba kopnene vojske imenovan je general Hans Krebs. Guderian se predao Amerikancima 10. svibnja 1945.

Poslije rata

U zarobljeništvu je ostao do 17. lipnja 1948. Istraga nije pokazala nikakve elemente za podizanje optužbe za ratne zločine, pa je pušten na slobodu.

Heinz Guderian poslije rata:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Godine 1950. objavio je memoare pod naslovom ''Uspomene jednog vojnika'' (Erinnerungen eines Soldaten). U njima potanko opisuje svoju vojničku karijeru, porijeklo teorije i prakse blitzkriega, nastanak i razvoj njemačkih oklopnih snaga te njihovo sudjelovanje u ratu. Ograđuje se od njemačkih ratnih zločina i tvrdi da je za njih saznao tek poslije rata, te objašnjava zašto nije podržao puč protiv Hitlera 20. srpnja 1944. Ujedno daje opis pojedinih istaknutih ličnosti Trećeg Reicha. Knjiga je pobudila veliko zanimanje i prevedena je u brojnim zemljama, između ostalih i kod njegovih bivših ratnih protivnika (knjigu je objavio i Vojnoizdavački zavod JNA).
U poslijeratnom razdoblju je bio jedan od zagovornika obnavljanja njemačke oružane sile. Preminuo je 14. svibnja 1954. u svojoj kući u Schwangau u Bavarskoj i sahranjen je u Goslaru.
Guderian je imao dva sina i obojica su sudjelovala u ratu kao oficiri Wehrmachta. Stariji sin Heinz Günther Guderian (1914.-2004.) je poslije rata služio u oklopnim jedinicama novoosnovanog Bundeswehra i umirovljen je 1974. kao general-major, dok je Kurt Bernhard Guderian (1918.-1984.) bio kapetan i poslije rata se posvetio civilnoj službi.

Poznati zapovjednici oklopnih jedinica - George Patton

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ono što je za Nijemce bio Heinz Guderian za Amerikance je bio general George Patton (1995.-1945.) - simbol vojskovođe koji brzo i agresivno prodire duboko u teritorij protivnika i unosi paniku i rasulo u njegove jedinice.
Kao dječak je imao problema s čitanjem i pisanjem, ali je s vremenom postao ljubitelj literature i bio je jedan od načitanijih vojskovođa svog vremena. Naročito ga je zanimala vojna povijest, a od vojskovođa Hanibal, Scipion Afrički, Julije Cezar, Jeanne d'Arc i Napoleon. Stoga nije čudo da se zainteresirao za vojnu karijeru i 1909. godine je završio vojnu akademiju West Point, nakon čega je postao potporučnik u konjici. Kao vješt mačevalac sudjelovao je na Olimpijskim igrama 1912. godine u Stockholmu.

Patton (na slici desno) na Olimpijskim igrama 1912. u Stockholmu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Prvom svjetskom ratu Patton je upućen u Francusku kao kapetan u štabu generala Pershinga. Zainteresirao se za novo borbeno sredstvo - tenk - i posjetio je tvornicu Renault gdje je promatrao proces proizvodnje, a i osobno je vozio nekoliko tenkova FT. U kolovozu 1918. je kao pukovnik postavljen za zapovjednika tenkovske brigade koja je sudjelovala u bici kod Saint Mihiela. U rujnu je njegova brigada sudjelovala u ofenzivi u Argoni, gdje je bio ranjen.

Uz francuski tenk Renault FT u Francuskoj 1918. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Po okončanju rata Patton je vraćen u USA gdje mu je dodijeljen njegov stalni čin kapetana (vojska USA je u to vrijeme imala dvije kategorije činova - stalni i privremeni, koji se dodjeljivao samo za trajanja ratnih operacija i sukladno trenutačnom zapovjednom položaju). Između dva svjetska rata službovao je na različitim dužnostima u raznim garnizonima, uglavnom u konjici. Poznati dizajner Walter Christie dodatno ga je zainteresirao za tenkove, čiju je ulogu i važnost u budućem ratu vrlo dobro shvaćao.
Nakon njemačkog napada na Poljsku 1939. i početka Drugog svjetskog rata započelo je i jačanje oružanih snaga USA. Između ostalog formirane su i prve dvije oklopne divizije, a zapovjednik oklopnih snaga USA general Adna Chaffee odredio je Pattona za zapovjednika 2. oklopne brigade u sastavu 2. oklopne divizije. Nakon manevara u Karolini, gdje se istakao svojom zapovjednom vještinom, Patton je 4. travnja 1940. unaprijeđen u stalni čin general-majora i dobio je zapovjedništvo nad 2. oklopnom divizijom, a početkom 1942. i nad 1. oklopnim korpusom.
Prva ratna operacija u kojoj je sudjelovao bila je invazija Francuske sjeverne Afrike (operacija Torch) u kojoj je zapovijedao Zapadnom operativnom skupinom (Western Task Force) i zaposjeo Maroko. Kada je započela bitka za Tunis i kada je američki 2. korpus teško poražen u bici za prolaz Kasserine Patton je zamijenio generala Lloyda Fredendalla na dužnosti zapovjednika korpusa.

Na sjevernoafričkom ratištu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prva briga mu je bila da podigne borbeni duh kod američkih trupa i u tome je uspio. Kako je zapisao u svojim memoarima general Omar Bradley ''vojnici su kipjeli od borbenosti, ali ne protiv Nijemaca nego protiv samog Pattona''. Naime, Patton je zatekao prilično ležernu atmosferu gotovo na rubu rasula i odmah je zaveo strogu disciplinu. Naročito je inzistirao na urednoj uniformi i obaveznom nošenju zaštitne opreme, pa su šljemove morali imati na glavi i mehaničari dok popravljaju vozila. Patton je svakodnevno obilazio jedinice i hvatao prekršitelje discipline, a kažnjavao ih je na najefikasniji način i tamo gdje su bili najosjetljiviji - novčanom globom. Nesumnjivo je da su ove mjere, ma koliko nepopularne, učvrstile disciplinu i povratile borbeni duh korpusa koji se istakao u završnim operacijama u Tunisu.
U invaziji Sicilije u srpnju 1943. Patton je, sada u činu general-lajtnanta, zapovijedao američkom 7. armijom. Osvajanjem Sicilije smjestio je svoj štab u Palermu.
Prijeka narav u više navrata je ugrozila Pattonovu vojnu karijeru, a najozbiljniji incidenti su se zbili na Siciliji u kolovozu 1943. Tako je pri obilasku jedne poljske bolnice 3. kolovoza upitao vojnika Charlesa Kuhla zbog čega se ovdje nalazi, a Kuhl mu je odgovorio da je pretrpio živčani slom. Na to ga je Patton ošamario, nazvao ga kukavicom, uhvatio ga za okovratnik i udarcem u stražnjicu izbacio iz šatora bolnice vičući: ''Čuješ li me, ti kukavičko xxx? Vraćaš se natrag na frontu (You hear me, you gutless bastard? You're going back to the front)''.
Sličan ali još ozbiljniji incident zbio se 10. kolovoza. U bolnici se nalazio vojnik Paul Bennett kome je dijagnosticirana groznica, dehidracija, iscrpljenost i poremećaj pažnje. Iako je Bennett osobno tražio da ga vrate u jedinicu liječnici mu to nisu dopustili. Kada je čuo zbog čega se nalazi u bolnici Patton ga je išamarao, a zatim je izvadio pištolj i rekao mu: ''Trebao bih te ubiti, ti prokleta cvileća kukavico (I ought to shoot you myself, you goddamned whimpering coward)''.
Šef poljske bolnice je prijavio incident nadređenima, a glavni vojni liječnik 2. korpusa pukovnik Richard Arnest prenio je izvještaj zapovjedniku generalu Omaru Bradleyu i štabu generala Eisenhowera. Dok je Bradley zaključao izvještaj u sef Eisenhower je pozvao Pattona i zapovijedio mu da se ispriča išamaranim vojnicima. Patton je to i učinio, ali očito preko volje i na način kao da opravdava svoje postupke.
Možda bi sve ostalo na tome da se priče o šamaranju nisu proširile među vojnicima, a tako dospjele i do ušiju novinara - ratnih dopisnika. Četvorica novinara su intejvuirala Kuhla i neke svjedoke, no general Eisenhower im je zabranio da objavljuju vijest o incidentu ''radi interesa savezničke ratne kampanje''. Vijest je izbila u javnost 21. studenog u radio programu preko novinara Drewa Pearsona, koji je priču još dodatno dramatizirao - Patton je tobože nokautirao oba vojnika - i sugerirao da takav general ne može voditi trupe u borbi. Ubrzo su američki Kongres i vlada bili zasuti pismima građana u kojima se Patton većinom osuđivao, ali i od nekih i hvalio.
Cijeli slučaj je bio vrlo neugodan za vrh američkog vojnog establishmenta, ali je Patton zadržan na europskom ratištu. Njegova agresivnost i operativna sposobnost bile su previše dragocjene za predstojeće odlučujuće operacije u zapadnoj Europi. Ali će u početku dobiti ulogu koja mu se neće ni malo dopasti.
Za zapovjednika američke 1. armije, koja će se prva iskrcati u Normandiji, imenovan je general Omar Bradley. Naknadno će se iskrcati 3. armija kojom će zapovijedati Patton, dok će Bradley postati zapovjednikom 12. grupe armija. Time će dvojica generala zamijeniti uloge koje su imali u Tunisu i na Siciliji - Bradley će biti nadređen Pattonu, a prije je bilo obratno. Pattonu to nije smetalo jer je bio zadovoljan što ga nisu otjerali iz službe, a ionako mu je bilo stalo prije svega da sudjeluje u borbama na bilo koji način.
No do tada će morati biti strpljiv. Saveznička obavještajna služba mu je namijenila ulogu koju nije očekivao - da glumi ''zapovjednika'' nepostojeće američke 1. grupe armija (FUSAG) koja se tobože sprema izvesti glavni desant u području Pas de Calaisa. Bila je to briljantna varka koja je držala podalje njemačke rezerve dok se vodila bitka za mostobran u Normandiji. Pattonova zadaća je bila da obilazi nepostojeće trupe i pojavljuje se u javnosti na mjestima gdje se tobože okuplja njegova grupa armija. Nijemci su poznavali i cijenili Pattona te su zaključili - gdje je on tu je i središte akcije. Sâm Patton nije bio najsretniji zbog takve uloge i pribojavao se da će rat biti odlučen prije nego on stupi u akciju, te da će ratnu slavu pokupiti drugi. Pratio je sa velikim zanimanjem borbe u Normandiji i u krugovima SHAEF-a (Supreme Headquarters Allied Expeditionary Force) pričao kako bi ''sve bilo lakše da zapovjedništvo nije u rukama onog šupka (asshole) Montgomeryja''. Općenito je Pattonu jezik i dalje bio predugačak pa je često izazivao incidente i činio takve indiskrecije da je i vrhovnom savezničkom zapovjedniku Eisenhoweru u jednom trenutku prekipjelo i nakanio je brbljavog generala vratiti u USA, ali je odustao.
Pattonov trenutak napokon je došao 1. kolovoza 1944. kada je njegova 3. armija uvedena u borbu kroz otvor u fronti koji je probila 1. armija kod St. Loa. U sastavu 3. armije su bili VIII. korpus generala Troya Middletona, XII. korpus generala Mantona Eddyja, XV. korpus generala Wade Haislipa i XX. korpus generala Waltona Wlakera. Tu je Pattonova ratnička agresivnost došla do punog izražaja - namjeravao je brzim prodorom spriječiti Nijemce da organiziraju nove linije obrane i tjerao je bjesomučno svoje jedinice kroz otvor u fronti, pa je čak i sâm na nekim raskrižjima regulirao promet. Njegova je armija bila kompletno motorizirana s velikim brojem tenkova i oklopnih transportera, a napad je podržavalo izviđačko i lovačko-bombardersko zrakoplovstvo. Da se održi tempo napredovanja, operativne jedinice su slijedili konvoji s logistikom. U munjevitim prodorima Pattonove jedinice su dnevno prelazile i 80 km, a napad je zaustavljen tek 31. kolovoza na rijeci Moselle kod Metza zbog nedostatka goriva.

Prodor angloameričkih snaga nakon probijanja iz mostobrana u Normandiji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tada su počeli problemi oko opskrbe koji će zadržavati Pattona puno dulje nego je mislio i zbog čega je stalno negodovao. Naime, savezničke linije opskrbe su se jako oduljile od luka za iskrcaj - Cherbourg još nije dosegao puni kapacitet pa su se Saveznici i dalje oslanjali uglavnom na umjetne luke koje su dopremili sa sobom - dok su kopnene komunikacije bile porušene ranijim zračnim napadima. Na navaljivanje Montgomeryja da se prednost u opskrbi dâ njegovoj 21. grupi armija Eisenhower je popustio, dok je Patton dobivao tek male količine goriva i municije koju je trošio na manje lokalne napade.
Pattonova zapovjedna sposobnost i vojnička agresivnost ponovo su došle do izražaja za vrijeme njemačke protuofanzive u Ardenima u prosincu 1944. (Battle of Bulge), kada je velikom brzinom pregrupirao svoju 3. armiju i udario u bok njemačkog oklopnog klina. U daljem napredovanju prešao je 22. ožujka 1945. rijeku Rajnu kod Oppenheima i napredovao do Elbe, da bi se 8. svibnja po zapovjedi Eisenhowera zaustavio u Čehoslovačkoj ispred Praga.

Vojnici 3. armije u Koblenzu 1945. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Od 1. kolovoza 1944. do 9. svibnja 1945. Pattonova 3. armija je bila u borbi 281 dan. U tom razdoblju je prešla 24 veće rijeke i zaposjela 211.000 km2 teritorija i 12.000 gradova i drugih naselja. Pri tome je ubila 47.500, ranila 116.000 i zarobila 1.280.000 njemačkih vojnika. Vlastiti gubici su bili 2.102 poginula, 7.954 ranjena i 1.590 nestalih vojnika.
Po završetku rata Patton je neko vrijeme boravio u USA, da bi se vratio u Njemačku kao vojni guverner Bavarske gdje je provodio denacifikaciju.

Patton na pobjedničkoj paradi u Los Angelesu 9. lipnja 1945.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U društvu maršala Georgija Žukova:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dne 8. prosinca 1945. bio je pozvan da sudjeluje u lovu koji su organizirali lokalni seljaci kod Speyera. Putem se njegov Cadillac sudario s vojnim kamionom GMC. Vozač i suputnici pretrpjeli su samo lake ozljede, no Patton je udario glavom u staklenu pregradu koja je dijelila vozača od putnika, pretrpio frakturu vratne kralježnice i ostao paraliziran. Odmah je prevezen u bolnicu u Heidelbergu gdje je 21. prosinca preminuo od edema pluća. Po vlastitoj želji pokopan je među svojim poginulim vojnicima na groblju Luxembourg American Cemetery and Memorial u Luxembourgu.
Poslije rata su se pojavile takozvane teorije konspiracije po kojima je Patton zapravo ubijen u dobro organiziranom atentatu. Jedna od varijanti ove teorije prikazana je u filmu Johna Hougha Brass Target iz 1978. godine, a ulogu atentatora je igrao Max von Sydow. Ratni put Georgea Pattona u Drugom svjetskom ratu prikazan je u filmu Franklina Schaffnera Patton 1970. godine s Georgeom Scottom u glavnoj ulozi.
Svijet je odao zasluženu počast proslavljenom vojskovođi. Njegovo ime nose 4 muzeja, 6 škola, 11 građevinskim kompleksa i 22 ulice - osim u USA još i u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj. Podignuto je 6 njegovih statua u USA, Francuskoj, Belgiji i Češkoj, a po njemu je između ostalog nazvan most preko rijeke Mže u Plzeňu i serija glavnih borbenih tenkova vojske USA M-46, M-47, M-48 i M-60.

Tenkovi u Sovjetsko-finskom ratu 1939.-1940.

Na forumu je već nešto pisano o Sovjetsko-finskom ratu ili Zimskom ratu, ili Ratu od 105 dana koji Finci zovu Talvisota, a Rusi Зи́мняя война́. Rat je izbio zbog sovjetskih teritorijalnih zahtjeva prema Finskoj, a trajao je od 30. studenog 1939. do 13. ožujka 1940. godine. Slijedi detaljniji osvrt na korištenje oklopnih snaga u tom ratu.
Za razliku od drugih ratišta II. S.R. i poslije njega, u Sovjetsko-finskom ratu nije bilo spektakularnih sukoba oklopnih snaga i to iz jednostavnog razloga - tenkova je bilo praktično samo na jednoj strani.

Nesrazmjer u odnosu snaga

Odnos snaga zaraćenih strana izgledao je upravo groteskno. Samo u početnom razdoblju rata - koji su Sovjeti kanili okončati za 10-12 dana - prema 9 finskih divizija i nekoliko samostalnih brigada i regimenti stajalo je 26-28 sovjetskih divizija, preko 1.000 tenkova i 800 aviona, a te brojke su tokom rata višestruko povećane.
Sovjeti su u napadu na Finsku koristili gotovo sve tipove tenkova koje su imali u naoružanju - T-26, T-28, T-37, T-38, BT-2, BT-5 i BT-7. Kada su stvari krenule naopako uveli su u borbu novi teški tenk KV, pa i neke eksperimentalne tenkove poput SMK.

Tenk T-28, Panssarimuseo Parola, Finska:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetski eksperimentalni tenk SMK:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U usporedbi sa sovjetskima finske oklopne snage djelovale su kao loš vic - tek šezdesetak tenkova, od kojih 32 Vickers Mark E i ostalo Renault FT model 1917. U stvarnosti su korišteni samo tenkovi Vickers, dok su Renault FT zbog zastarjelosti upotrebljeni kao statične vatrene točke.

Vickers Mark E s topom 37 mm Bofors, Panssarimuseo Parola, Finska:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ni s protuoklopnim oružjem Finci nisu stajali ništa bolje. Imali su tek nekoliko desetaka PT topova i stanovitu količinu PT pušaka.

PT top Bofors PstK 36 kalibra 37 mm:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U nevolji su Finci koristili i danski PZO top Madsen kalibra 20 mm, koji su adaptirali za PT borbu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Slabašna finska vojska ipak je imala dobar obrambeni oslonac - sustav utvrda pod imenom Mannerheimova linija, koji je štitio najkraći, najvažniji i najopasniji prilaz njihovom teritoriju - Karelijsku prevlaku između Finskog zaljeva i jezera Ladoga.

Mannerheimova linija, bunker broj 25 kod Simenkäite, suvremena fotografija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za товарищa Molotova i njegovo zimogrožljivo društvo

Glavnina sovjetskih oklopnih snaga bila je koncentrirana u sastavu 7. armije na Karelijskoj prevlaci i djelomice u sastavu 8. armije u Ladoškoj Kareliji, dok su na ostalim dijelovima fronte tenkovi bili raspoređeni tek sporadično, kao formacijski dio pješadijskih divizija.
Najteže borbe sa sovjetskim tenkovima Finci su vodili na Karelijskoj prevlaci, odnosno Mannerheimovoj liniji.

Početni sovjetski napad na Mannerheimovu liniju:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenkovi T-26 u bici za Tolvajärvi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zanimljivo je da većina finskih vojnika prije ovog rata nikada nije vidjela tenk, a kamo li da bude uvježbana za protuoklopnu borbu. I sada su se suočili s masovnim tenkovskim napadima. No Finci su bili snalažljivi i imali su sisu (hrabrost, čvrstoću i psihološku moć da svladaju stres), pa su brzo našli načine kako se boriti sa sovjetskim oklopom.
U tome im je pomogla i loša sovjetska taktika. Naime, njihovi tenkovi su nastupali odvojeno i bez ikakve koordinacije s pješadijom, artiljerijom i zrakoplovstvom - kao da je riječ o odvojenim vojskama. Masovne pješadijske napade na Mannerheimovu liniju Finci su svladavali paljbom iz mitraljeza, dok su tenkove puštali da uđu u njihov obrambeni raspored, uvukli ih u stupicu i onda ih pojedinačno uništavali.
U nedostatku PT topova Finci su koristili jednostavno i dokazano efikasno sredstvo - boce sa zapaljivom tekućinom koje je masovno proizvodila tvornica alkoholnih pića Alko. Takvo oružje korišteno je već u Španjolskom građanskom ratu, a upravo Finci su mu dali ime Molotov koktel (Molotovin koktaili, коктейль Молотова).

Molotov koktel:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mnogi finski vojnici dočekivali bi tenkove na prikladnom mjestu, izlazili iz šume i imobilizirali ih eksplozivom ili umetanjem debelih grana između gusjenice i pogonskog kotača. Nakon toga bi posadu pobili ili primorali na predaju, a tenk bi zaplijenili ili uništili. Na Mannerheimovoj liniji i na ostalim dijelovima ratišta Finci su uništili ili zaplijenili golemi broj sovjetskih tenkova i drugih oružja i vozila.

Onesposobljeni tenkovi BT-5:

[You must be registered and logged in to see this image.]

O uspjesima Finaca izvještavali su brojni mediji u svijetu - finski vojnici uz zaplijenjeni T-28:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na kraju - častan poraz & Pirova pobjeda

Taktički uspjesi Finaca ipak nisu mogli utjecati na konačni rezultat rata. Nije bilo nikakve šanse da se slabašna zemlja s 3,7 milijuna stanovnika odupre sovjetskom kolosu bez strane vojne intervencije, a ona je izostala.
U SSSR-u su već nakon početnih neuspjeha shvatili da su jako podcijenili obrambenu sposobnost Finske i osobitosti zemljišta i klime, te su već u prosincu 1939. počeli dopremati pojačanja - između ostalog veliki broj teških tenkova i artiljerijskih oružja najvećih kalibara. Odlučili su rat riješiti na Karelijskoj prevlaci, gdje su 7. i novopridošla 13. armija objedinjene u Sjeverozapadni front pod zapovjedništvom generala Semjona Timošenka.

Semjon Timošenko:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetske snage probile su 13. veljače 1940. prvi obrambeni pojas Mannerheimove linije istočno od sela Summa, 28. veljače drugi i 29. veljače iz pokreta i treći obrambeni pojas, čime je rat bio odlučen.
Rat se već bližio kraju kada se zbila jedina tenkovska bitka u Zimskom ratu. Bilo je to 26. veljače kod mjesta HONKANIEMI na Karelijskoj prevlaci. Zapovjednik oslabljene finske 23. divizije pukovnik Voldemar Oinonen tražio je pomoć u zaustavljanju sovjetskog prodora prema gradu Viipuri, pa mu je zapovjednik II. korpusa general Öhquist poslao u pomoć jedan lovački bataljon i 11 tenkova Vickers Mark E.

General Harald Öhquist:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iznimno težak teren ometao je finske tenkove u prilaženju sovjetskoj oklopnoj koloni. Jedan tenk je zaglibio i morao je biti napušten, dok je još 5 uništeno od strane sovjetskih tenkova i PT topova. Sovjeti su izgubili 3 tenka.

Bitka za Honkaniemi, grafički prikaz. Brojka 1 označava sovjetske tenkove, 2 finske tenkove, 3 položaje sovjetske pješadije, 4 položaje finske pješadije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Finska je na kraju izgubila rat, ali je napadaču propisno razbila nos. Zaplijenjena sovjetska oružja - uključivo tenkove - uvrstila je u sastav svoje vojske i koristila ih protiv bivših vlasnika, dijelom već u Zimskom ratu i dijelom u ratu 1941.-1944. koji Finci zovu Jatkosota, a Rusi Война-продолжение.
Neke tenkove su poput Nijemaca adaptirali za drugačije uloge, pa su npr. na šasiju tenka BT-5 usadili britansku haubicu kalibra 114 mm. Tako prerađeno oružje dobilo je oznaku BT-42.

BT-42, Panssarimuseo Parola, Finska:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Olupina tenka T-26 na Karelijskoj prevlaci kao spomen na legendarnu Talvisotu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dodatak: uništenje sovjetske 44. motorizirane divizije u bici za Suomussalmi

Slijedi osvrt na jednu epizodu Sovjetsko-finskog rata, a riječ je o bici za Suomussalmi (Suomussalmen taistelu) - točnije o konačnici te bitke poznatoj kao bitka na cesti za Raate (Raatteen tien taistelu).
Među sovjetskim jedinicama koje su 1939. upućene u napad na Finsku bila je i 44. motorizirana divizija, uvrštena u sastav 9. armije. Divizija je bila sastavljena uglavnom od vojnih obveznika iz Ukrajine, a imala je zadaću zajedno sa 163. divizijom izbiti na vrh Botničkog zaljeva kod grada Oulu i presjeći finski teritorij na dva dijela. U sastavu divizije bile su 25., 146. i 305. pješadijska regimenta, dvije artiljerijske regimente, tenkovski bataljon (oko 80 tenkova) te izviđačke, protuavionske i razne pomoćne jedinice - ukupno oko 17.000 ljudi.

Sovjetsko-finski rat, početni raspored i smjerovi napada sovjetskih armija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U napad je prva krenula 163. pješadijska divizija iz smjera sjeveroistoka. Vrlo slabe finske snage granične zaštite efektivne jačine jednog bataljona morale su se povući i 163. divizija je 7. prosinca 1939. ušla u Suomussalmi koji su Finci u povlačenju zapalili. Finsko vrhovno zapovjedništvo nije očekivalo napad na ovom području jer je teren smatralo neprikladnim, ali je odmah prepoznalo prijetnju sovjetskog prodora do Botničkog zaljeva. Stoga je u pomoć poslao iz rezerve 9. diviziju kojom je zapovijedao pukovnik Hjalmar Siilasvuo.

Pukovnik Hjalmar Siilasvuo (desno) u vrijeme bitke za Suomussalmi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Čim su prikupljene trupe pukovnik Siilasvuo je pokrenuo protunapad, unatoč i dalje nepovoljnom brojčanom odnosu snaga. Finci su 27. prosinca povratili Suomussalmi i praktično uništili 163. diviziju, čiji su ostaci natjerani u bijeg preko zaleđenog jezera Kjantajärvi ostavljajući teško oružje i opremu.
U pomoć teško pritisnutoj 163. diviziji kretala se 44. motorizirana divizija cestom Raate - Suomussalmi. Njeni prednji dijelovi zaustavljeni su od finske borbene grupe ''Kontula'', a zbog dubokog snijega i šumovitog zemljišta divizija se nije mogla razviti u borbeni poredak već se razvukla u koloni duž ceste. Fincima je upravo to odgovaralo.
Nakon uništenja 163. divizije pukovnik Siilasvuo je odmah organizirao napad na 44. diviziju. Poslao je jedan bataljon naprijed da blokira Sovjetima put za povlačenje dok je glavninu 9. divizije podijelio u četiri borbene skupine, nazvane po imenima njihovih zapovjednika "Mandelin", "Mäkiniemi", "Kari" i ''Fagernäs''. Po dvije skupine raspoređene su s obje strane ceste i 5. siječnja 1940. izvele su opći napad. Finci su napadima iz šume pronalazili slaba mjesta u sovjetskoj obrani, ispresijecali kolonu i okružili sovjetske trupe u izolirane skupine, a zatim ih pojedinačno uništavali. Sovjeti nisu mogli razviti svoje oklopne snage jer su sa obje strane ceste bile šume. Naročito žestoke borbe vođene su 6. siječnja, a 7. je bitka okončana potpunim uništenjem sovjetske 44. divizije.

Ostaci 44. motorizirane divizije na cesti za Raate:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka za Suomussalmi, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U bici na cesti za Raate Finci su izgubili 400 poginulih, dok je 44. motorizirana divizija bila potpuno uništena. Od prvobitnih 17.000 vojnika zarobljeno ih je 1.300, oko 700 je uspjelo pobjeći dok su ostali izginuli ili se pri pokušaju bijega smrznuli u šumama. Među rijetkima koji su uspjeli stići do sovjetskih linija bio je zapovjednik divizije, kombrig (комбриг - kratica od командир бригады, odgovara činu brigadnog generala) Aleksej Vinogradov. Odmah je stavljen pred ratni sud i strijeljan 11. siječnja, a zajedno s njim su smaknuti načelnik štaba divizije pukovnik Volkov i politički komesar Pahomov. Službeno su rehabilitirani od strane Lenijgradskog vojnog okruga 1990. godine.

General Aleksej Vinogradov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Finci su zadobili i golemi ratni plijen - 43 tenka, 10 oklopnih automobila, 101 artiljerijsko oružje, 296 mitraljeza, 4.822 puške, 260 kamiona, 20 traktora za vuču i 1.170 konja. Sve iskoristivo oružje, vozila i opremu odmah su uvrstili u sastav svoje vojske.
Bitka za Suomussalmi, a naročito uništenje 44. motorizirane divizije na cesti za Raate, ogledni je primjer kako dobro uvježbane i vješto vođene snage mogu poraziti brojčano i tehnički puno jačeg protivnika. Sovjetska strana je pak dobila pouku kako ne smije koristiti oklopno-motorizirane jedinice s obzirom na prirodno okruženje.

Spomenik sovjetskim vojnicima izginulim u bici za Suomussalmi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uništen sovjetski tenk T-26 u spomen području Suomussalmi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

I za kraj kratak film o bici na cesti za Raate:

[You must be registered and logged in to see this link.]

» Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi
» Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku
» Zapisi sa mojih putovanja
» Garnizon JNA Požarevac (foto galerija)