Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga

Posljednja glupost generala Pattona - napad na Oflag XIII-B 1945.

O legendarnom američkom generalu Georgeu Pattonu već je pisano u ovoj temi. Briljantnom vojskovođi je njegov težak karakter zadao mnogo nevolja u vojničkoj karijeri, ali se izvrsnim vođenjem američke 3. armije od proboja iz normandijskog mostobrana do kraja rata uvrstio u red najistaknutijih zapovjednika oklopnih snaga u Drugom svjetskom ratu.
Pred sâm kraj rata Patton je poduzeo jednu malu ofenzivnu akciju koja se pretvorila u suludu avanturu i na kraju u fijasko, zbog čega ga je general Eisenhower propisno izgrdio. Riječ je o napadu na njemački logor za zarobljene savezničke oficire Oflag XIII-B kod Hammelburga u Bavarskoj 26.-28. ožujka 1945.

George Patton:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pattonova 3. armija forsirala je 22. ožujka Rajnu kod Oppenheima i njezine čelne divizije su brzo prodirale prema rijeci Majni. Tada je Patton izdao čudnu zapovjed - da se formira oklopna taktička grupa koja će prodrijeti do logora za ratne zarobljenike Oflag XIII-B, 80 km iza linije fronte.
Oflag III-B je bio logor za zarobljene oficire i u njemu se u tom trenutku nalazilo 3.000 oficira vojske kraljevine Jugoslavije i 1.500 američkih oficira. Među Amerikancima je bio i potpukovnik John Waters, suprug Pattonove kćeri Beatrice, zarobljen 1943. u Djebel Lassouda u Tunisu. Tvrdnju da je ovu akciju poduzeo kako bi oslobodio svog zeta Patton je kasnije negirao, tvrdeći da nije znao u kojem se logoru nalazi, ali mu je malo tko povjerovao.

Oflag XIII-B:

[You must be registered and logged in to see this image.]

John Waters (poslijeratna snimka):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dne 26. ožujka zapovjednik borbene grupe B (Combat Command B) 4. oklopne divizije potpukovnik Creighton Abrams formirao je taktičku grupu Baum (Task Force Baum) pod zapovjedništvom kapetana Abrahama Bauma. Grpa se sastojala od 10 srednjih tenkova M-4 Sherman, 6 lakih tenkova M-5 Stuart, 28 oklopnih transportera-polugusjeničara M-3, 13 neborbenih vozila na kotačima, 11 oficira i 303 vojnika. Baum je dobio zapovjed da prodre do Hammelburga i oslobodi ratne zarobljenike iz Oflaga XIII-B.
Napad je započeo 26. ožujka na večer, nakon jakog artiljerijskog bombardiranja sela Schweinheim. Task Force Baum je naišla na jak otpor i probila se tek ujutro 27. ožujka pri čemu je izgubila dva tenka. Nakon toga se uputila cestom Reichstrasse 26 prema Hammelburgu, ne znajući da kreće prema mjestu prikupljanja jedne njemačke divizije. Oko 8 sati američka kolona je stigla u Gemünden i iznenadila Nijemce, koji zbog prekinutih telefonskih linija nisu znali za ovaj pokret Amerikanaca. Međutim je Task Force Baum naišla na jak otpor njemačkih inženjeraca koji su digli u zrak most preko rijeke Sinn i izgubila tri tenka i jedan vod vojnika koji su pali u zarobljeništvo.

Task Force Baum za vrijeme borbi u Gemündenu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Amerikanci su odlučili zaobići naselje i krenuli su obalom rijeke Sinn dok nisu našli drugi most. Kako su izgubili orijentaciju uzimali su usput njemačke civile za vodiče. Oko 14 sati ponovo su se dokopali ceste prema Hammelsburgu, ali su već bili u zakašnjenju od šest sati. Za vrijeme marša otkrio ih je izviđački avion i javio jačinu i smjer kretanja američke kolone, pa su Nijemci imali vremena da pripreme obranu. U dolini Saale Amerikance su dočekali lovci tenkova Hetzer koji su uništili 4 oklopna transportera i 3 džipa. Uz paljbu preostalih Shermana Task Force Baum je uspjela stići na domak Oflaga XIII-B oko 16 sati, izgubivši do tada 30% snage.

Jagdpanzer 38 Hetzer:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dio njemačkih stražara se razbježao, ali su neki pružili otpor. Američki tenkovi su zabunom gađali logor oficira kraljevine Jugoslavije jer su zbog sivih uniformi mislili da je riječ o Nijemcima. Potpukovnik Waters je izašao iz logora u pratnji nekoliko zarobljenih Amerikanaca i jednog njemačkog oficira kako bi upozorio Bauma na grešku. Tada ga je jedan njemački stražar ranio u stražnjicu, pa je Waters - umjesto da bude oslobođen i doveden do američkih linija - završio u logorskoj bolnici.
Masa zarobljenika pohrlila je u susret svojim osloboditeljima, a Baum se našao u neprilici. Na brifingu prije akcije rečeno mu je da se u logoru nalazi 300 oficira, a ovdje se suočio s tisućama. Bilo mu je jasno da ih ne može sve ukrcati na vozila pa je putem radija zatražio instrukcije. Odlučeno je da se povedu oficiri viših činova, a ostalima je prepušten izbor žele li krenuti pješice ili čekati u logoru skoro oslobođenje.
Task Force Baum je napustila Oflag XIII-B oko 20 sati, ne sluteći da ulazi ravno u stupicu. Nijemci su se u međuvremenu organizirali i blokirali čitavo područje. U selu Hoellrich američka kolona je naišla na zasjedu, u kojoj su Nijemci panzerfaustom onesposobili za kretanje jedan Sherman i odmah ga iskoristili za paljbu po Amerikancima. Također su koristili lovce tenkova Hetzer. Nakon što je izgubio nekoliko tenkova i oklopnih transportera Baumu je bilo jasno da se neće moći probiti bez pomoći izvana, a ta pomoć je bila predaleko. Stoga je priopćio svojim oficirima, vojnicima i oslobođenim zarobljenicima neka se pobrine svatko za sebe. Pokretni ranjenici su se vratili u logor, a od preostalih neki su se predali i neki su se pokušali probiti, ali su većinom bili zarobljeni.
Tako je ova akcija završila kao totalni fijasko - od 314 vojnika i oficira Task Force Baum samo njih 35 se vratilo do američkih linija, 32 su poginula dok su ostali zarobljeni. Izgubljeno je i svih 57 borbenih i neborbenih vozila.

Kretanje Task Force Baum, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sâm Baum se pokušao probiti, ali je ranjen u nogu i zarobljen. Završio je u logorskoj bolnici uz potpukovnika Watersa koga je došao osloboditi. Poživio je lijepu dob i preminuo je 2013. u 92. godini.

Abraham Baum 2005. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pattonova avantura se ubrzo pročula i nije baš dobro došla njegovoj reputaciji. Kasnije je u svojim memoarima zapisao da je to bila ''njegova jedina pogrešna odluka u čitavom ratu''.
Oflag XIII-B nije dugo čekao na oslobođenje. Već 6. travnja 1945. američki tenkovi su probili logorski žicu i oslobodili ratne zarobljenike.

Mladji Vodnik PV BROJ POSTOVA: : 323 ČLAN OD: : 2016-02-29

Citat :: Nešto me čudi, što je Hitler, baš toliko daleko išao, čak do Afrike. Ajde, što je Evropu pokorio i drznuo se na SSSR, gde je zube polomio, ali otkud čak do Afrike da je išao. Zar je stvarno mislio, da ima toliku moć da pokori ceo svet!
Stvarno... Šta će mu postinje? Ajd' da je zbog nafte, dijamanata ili slično...

Negdje sam vec napisao da je bolja od talijanske vojske talijanska diplomacija.
Talijanska posla i u Africi i pokusaj osvajanja teritorija, kolonija (i iskoristavanje svega), a i trpio je i talijanski ponos jer nisu mogli zaboraviti na poraz u Abesiniji. Pa su poceli drugi talijansko abesinski rat. Pobijedili su ovaj put pa su im previse narasla premalena krila.
1940 godine krenu na Britance u Egiptu, iako su brojcano jaci se ponovi prica iz prvog talijanskog abesinskog rata. Morali su se povuci.
Hitler je poslao pomoc saveznicima: Deutsches Afrikakorps. Da zajedno poguraju Britance barem do Palestine...
A i Hitler je vjerojatno postao pregladan zbog Mussolinija i uspjeha blitzkriega u Europi.
U onim prvim danima saveznistva je situacija bila okrenuta. Mussolini je nosio gace, odnosno Hitleru je Mussolini bio velik uzor, idol sa svojom diktaturom, nastupom,... ali kako su se poceli talijanski porazi prijatelji su brzo zamjenili uloge.

Prva bitka kod El Alameina, 1.-27. srpnja 1942.

Poslije katastrofe kod Ain el Gazale i pada Tobruka 21. lipnja 1942. britanska 8. armija se povukla na položaje kod Marsa Matruha duboko unutar egipatskog teritorija. Očekivalo se da će njemačko-talijanski napad ondje biti zaustavljen, no u trodnevnoj bici Britanci su bili ponovo poraženi i Marsa Matruh je pao 29. lipnja. Činilo se da ništa ne može spriječiti Nijemce i Talijane da uđu u Kairo, no preostao je još jedan povoljan položaj i posljednja nada za obranu - kod sela El Alamein.

Odnos snaga

Britanci su se odlučili za posljednju obranu na sektoru El Alameina jer se 60 km južno od obale nalazila neprohodna depresija Qattara, što je obilazni manevar činilo nemogućim. Za držanje položaja 8. armija je pripremila tri velika uporišta, takozvana ''boksa'', od kojih se prvi i najveći nalazio ispred El Alameina. Drugi se nalazio 20 milja južnije, nedaleko grebena Ruweisat, a treći kod Naq Abu Dweisa na rubu depresije Qattara. Prostor između ''boksova'' bio je zaštićen minskim poljima i bodljikavom žicom.
Vrhovni zapovjednik BRITANSKIH SNAGA na Srednjem Istoku (Commander-in-Chief Middle East Command) bio je general Claude Auchinleck, a snage na fronti prema Nijemcima i Talijanima činila je 8. armija (British Eight Army) pod zapovjedništvom generala Neila Ritchiea. Nakon što je Ritchie 25. lipnja smijenjen zapovjedništvo je preuzeo osobno Auchinleck. U sastavu britanskih snaga bili su XXX. korpus s 1. i 7. oklopnom divizijom te XIII. korpus s 1. južnoafričkom divizijom, 50. pješadijskom divizijom i 1. armijskom oklopnom brigadom.
Vrhovni zapovjednik SNAGA OSOVINE u Sjevernoj Africi (Comando Superiore Forze Armata Africa Settrentrionale) bio je talijanski maršal Ettore Bastico, a snage na fronti su bile objedinjene u Oklopnu armija Afrika (Panzerarmee Afrika, Armata Corazzata Africa) pod zapovjedništvom feldmaršala Erwina Rommela. U sastavu Oklopne armije Afrika bili su njemački Afrički korpus (Deutsche Afrika Kor - DAK) s 15. i 21. oklopnom divizijom i 90. lakom divizijom, talijanski XX. korpus s oklopnom divizijom Ariete i motoriziranom divizijom Trieste, talijanski X. korpus s pješadijskim divizijama Brescia i Pavia te talijanski XXI. korpus s motoriziranom divizijom Trento i pješadijskom divizijom Sabratha.
Obje strane su u borbama koje su neprekidno trajale od 26. svibnja pretrpjele velike gubitke i bile su iscrpljene. Procjenjuje se da su Britanci na početku prve bitke kod El Alameina raspolagali s oko 150.000 vojnika i 137 upotrebljivih tenkova (još 42 tenka su bila na putu iz radionica), a Osovina s 96.000 vojnika i 70 tenkova. Obje strane su tokom bitke dobivale popunu i pojačanja pri čemu su Britanci bili u prednosti zbog kratkih linija komunikacija i velikih rezervi u Egiptu.
General Auchinleck je na prednju liniju postavio pješadiju XXX. i XIII. korpusa, dok je ostatke 1. i 7. oklopne divizije rasporedio u pozadini kako bi intervenirali za slučaj njemačko-talijanskog proboja.

Njemački tenk PzKpfw II na sjevernoafričkom ratištu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obrambeni položaj Britanaca kod El Alameina:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka: Rommelov napad i britanski protunapad

Brzom prodorom prema istoku Oklopna armija Afrika počela je osjećati sve veću oskudicu u opskrbi. Ipak je u Marsa Matruhu zaplijenila veliku količinu britanskih zaliha pa je Rommel bio u mogućnosti nastaviti napredovanje, uvjeren da može doseći strateški cilj - Kairo. Znao je da se teško potučena britanska 8. armija priprema za obranu kod El Alameina ali je smatrao da može probiti njene položaje.
Prilazeći El Alameinu Rommel je zapovijedio 15. i 21. oklopnoj i 90. lakoj diviziji da napadnu na sektoru između obale i Deir el Abyada, dok će talijanski XX. korpus eliminirati britanski ''boks'' kod depresije Qattara. Bitka je započela 1. srpnja 1942., međutim se događaji nisu odvijali prema planu zbog jakog otpora 1. južnoafričke divizije i kašnjenja njemačkih oklopnih divizija uslijed pješčane oluje, nakon čega su trpjele jake napade iz zraka. Uslijedile su teške borbe oko strateški važnog grebena Ruweisat gdje su Britanci uspjeli zadržati svoje položaje. Uz to je novopridošla 2. novozelandska divizija izvela protunapad na talijansku oklopnu diviziju Ariete koja je u tom sukobu izgubila 530 ljudi, 8 tenkova, 36 artiljerijskih oružja i 55 kamiona. U međuvremenu je njemačkom Afričkom korpusu preostalo samo 26 operativno sposobnih tenkova. S iscrpljenim trupama i simboličnim preostalim oklopnim snagama Rommel nije mogao nastaviti napade i 5. srpnja je zapovijedio ukopavanje na dosegnutim položajima.
U međuvremenu je britanska 8. armija pojačana dolaskom svježe 9. australske divizije i popunjena tenkovima pa je general Auchinleck 10. srpnja preuzeo inicijativu. Uputio je XXX. korpus generala Williama Ramsdena u napad prema Tel al Issi i Tel el Makh Khadu, koje su 9. australska i 1. južnoafrička divizija zauzele nakon dvodnevne borbe i uspješno odbile nekoliko njemačkih protunapada. Nakon što je glavnina njemačkog Afričkog korpusa odvučena na sjeverni sektor Auchinleck je uputio 2. novozelandsku diviziju i jednu indijsku brigadu u napad na talijanske divizije Pavia i Brescia, a 9. australsku diviziju na divizije Trento i Trieste, pri čemu su Talijanima naneseni veliki gubici. U težnji da zada odlučujući udarac Oklopnoj armiji Afrika Auchinleck je uputio pojačani XXX. korpus u napad na greben Miteirya, ali se napad slomio zbog loše koordinacije jedinica, minskih polja i jakog njemačkog otpora. Bitka je okončana 27. srpnja i obje strane su se prešle u obranu pripremajući se za odlučujući sukob.

Njemačka haubica 150 mm:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uništeni njemački tenk PzKw III:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanski vojnici razgledaju onesposobljeni talijanski tenk M-13:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Prva bitka kod El Alameina trajala je gotovo mjesec dana i stajala je obje strane teških gubitaka. Britanska strana je izgubila 13.250 mrtvih, ranjenih i zarobljenih od čega 3.700 Britanaca, 4.000 Novozelanđana, 3.000 Indijaca i 2.550 Australaca. Gubici na strani Osovine bili su još veći - 17.000 mrtvih, ranjenih i zarobljenih. Talijanska divizija Sabratha pretrpjela je tolike gubitke da je 25. srpnja rasformirana, a njeni ostaci su uvršteni u sastav motorizirane divizije Trento.
Auchinleck je poslije serije teških poraza na kraju postigao strateški uspjeh - spriječio je Rommela da u jednom zamahu zauzme Egipat. Ali mu to nije spasilo položaj zapovjednika Srednjeg Istoka jer je izgubio povjerenje premijera Winstona Churchilla i načelnika Imperijalnog generalštaba generala Alana Brookea te je 14. kolovoza smijenjen. Na njegovo mjesto je došao general Harold Alexander, dužnost zapovjednika 8. armije preuzeo je general Bernard Montgomery, dok je Auchinleck premješten na dužnost zapovjednika oružanih snaga u Indiji (Commander-in-Chief, India).

Prva bitka kod El Alameina, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dodatak: uništenje Horchkompanie

U dosadašnjim prilozima već je istaknuta važnost obavještajne službe za vođenje rata, a najvrijedniji doprinos u obavještajnom i kontraobavještajnom ratu u Sjevernoj Africi Saveznicima je donijelo uništenje njemačke Horchkompanie 10. srpnja 1942.
Riječ je o jedinici službenog imena Nachrichten Fern Aufklarung Kompanie 621 (NFAK 621), kojom je zapovijedao kapetan (hauptmann) Alfred Seebohm. Jedinica je imala oko 100 pripadnika, specijalista za prisluškivanje radio komunikacija. Neki od njih su bili mobilizirani civilini stručnjaci, a bilo ih je ne samo iz Njemačke nego i iz okupiranih zemalja. Jedinica je Rommelu davala iznimno važne obavještajne podatke, a njeni pripadnici su bili toliko uvježbani da su bili u stanju prepoznati britanske veziste i zapovjednike pojedinačno.

Pripadnik Horchkompanie za radio uređajem:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanci su znali za postojanje Horchkompanie i za njenu efikasnost, stoga su je odlučili uništiti. Saznali su i za njenu točnu lokaciju među niskim brežuljcima kod brijega Tel al Issa. Za uništenje Horchkompanie bio je određen jedan pješadijski bataljon 9. australske divizije.
Noću 10. srpnja 1942. Australci su se potajno prišuljali Tel al Issi, a da ne prave buku omotali su čizme krpama. Prošli su kroz položaje talijanskih bersaljera koji su spavali i potpuno iznenadili Nijemce. Horchkompanie je pružala improvizirani otpor oko sat vremena da bi na kraju bila potpuno uništena - pobjegli su samo rijetki pojedinci. Australci su uništili i vozila te zaplijenili iznimno vrijednu obavještajnu opremu i podatke. Sâm Seebohm je bio teško ranjen i zarobljen, a umro je nekoliko dana kasnije bez da je progovorio i riječi.
Gubitak Horchkompanie bio je težak udarac za Rommela jer je izgubio dragocjeni izvor informacija. Za uvježbavanje novih ljudi trebalo je puno vremena, a ono je Rommelu isteklo - igru u eteru dalje su vodili Britanci.

Oklopne snage u bici za Tunis 1942./1943.

Samo nekoliko dana nakon katastrofe kod El Alameina sile Osovine zadesila je nova nevolja - iskrcavanje zapadnih Saveznika u francuskim kolonijama Alžir i Maroko 8. studenog 1942. (operacija Torch). Angloameričke snage iskrcale su se u Casablanci, Oranu i Alžiru uz neznatan otpor francuskih trupa odanih vladi u Vichyju. U Njemačkoj i Italiji činilo se da je Sjeverna Afrika izgubljena - na istoku se njemačko-talijanska vojska nalazila u rasulu i bijegu nakon bitke kod El Alameina, a sada je uslijedio i udarac na zapadu.

Iskrcavanje angloameričkih snaga u Maroku i Alžiru, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glavni zapovjednik savezničkih ekspedicijskih snaga general Dwight Eisenhower:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Trka za Tunis

Obje strane su bile svjesne strateškog značaja Tunisa, tada francuske kolonije pod upravom vlade u Vichyju. Za Osovinu je to bila najkraća linija opskrbe snaga u Sjevernoj Africi morskim putem, a za Saveznike najpovoljniji polazni položaj za budući napad na teritorij Italije. Stoga su obje strane odmah nakon operacije Torch započele takozvanu ''trku za Tunis''.
Njemačko i talijansko vodstvo, koje je propustilo osigurati pojačanja i redovitu opskrbu feldmaršalu Rommelu dok je bio pred vratima Kaira i Sueskog kanala, sada nije štedjelo u slanju trupa i materijala u Tunis morskim i zračnim putem.

Doprema njemačkih trupa u Tunis transportnim avionima Messerschmit Me-323 Gigant:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Francuski guverner Tunisa admiral Jean-Pierre Esteva propustio je blokirati aerodrome pa su se prve njemačke trupe spustile već 9. studenog. Dva dana kasnije pokrenut je zračni most koji je prevezao 15.000 vojnika i 590 tona materijala, dok je brodovima dopremljeno 180 tenkova, 1.200 vozila i 13.000 tona materijala. Do kraja studenog u Tunisu je već bilo 5 njemačkih i talijanskih divizija nad kojima je zapovjedništvo preuzeo general Walter Nehring. Francuzi nisu pružali otpor nego su svoje slabe trupe povukle na liniju Tebersouk - Majal al Bab kako bi zaštitili prilaze Tunisu sa zapada.
Saveznici su također krenuli u trku za Tunis. Britanska 36. pješadijska brigada (36th Infantry Brigade), koja se nalazila na desantnim brodovima kao rezerva kod iskrcavanja u Alžiru, upućena je da se iskrca u istočnim alžirskim lukama Bougie, Philipeville i Bône te da zauzme aerodrom u Djedjelliu, a zatim da nastavi napredovanje u Tunis. Međutim, Nijemci i Talijani su već osigurali svoje položaje.

Prve bitke i obostrani raspored snaga

Do prvih borbi došlo je već 17. studenog kada se britanska 36. brigada sukobila s njemačkim padobrancima i talijanskom divizijom ''Superga''. Njemačka Luftwaffe je imala lokalnu prevlast u zraku zbog blizine zračnih baza, dok su saveznički avioni morali letjeti iz udaljenih uzletišta u Alžiru. Tokom prosinca redali su se lokalni napadi i protuapadi, ometani jakim kišama koje su tuniske wadije pretvorile u blatne bujice.

Njemačka vozila u tuniskom blatu, zima 1942./1943.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Početkom 1943. snage Osovine u Tunisu bile su objedinjene u Grupu armija Afrika (Heeresgruppe Afrika, Gruppo d'Armate Africa) pod zapovjedništvom feldmaršala Erwina Rommela, koja se sastojala od dvije armije
- njemačka 5. oklopna armija (5. Panzerarmee) pod zapovjedništvom generala Hans-Jürgena von Arnima s njemačkom 10. oklopnom divizijom, dijelovima motorizirane divizije ''Hermann Göring'', 334. pješadijskom divizijom, talijanskom pješadijskom divizijom ''Superga'' i 20. divizijom protuzračnih topova (20. Flak-Division) te većim brojem samostalnih bataljona.
- Njemačko-talijanska oklopna armija (Deutsch-Italienische Panzerarmee, Armata Corazzata Italo-Tedesca) pod zapovjedništvom generala Giovannija Messea s njemačkim Afričkim korpusom (15. i 21. oklopna divizija, 90. laka divizija, 164. pješadijska divizija i padobranska brigada ''Ramcke''), talijanskim XX. korpusom (motorizirane divizije ''Pistoia'', ''Spezia'' i ''Trieste'') i talijanskim XXI. korpusom (oklopna divizija ''Centauro'' i pješadijska divizija ''Giovanni Fascisti'').

General Hans-Jürgen von Arnim:

[You must be registered and logged in to see this image.]

General Giovanni Messe:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kasnijom reorganizacijom trupa glavnina Njemačko-talijanske oklopne armije preimenovana je u 1. talijansku armiju pod zapovjedništvom generala Messea.
Njemačka 5. oklopna armija branila je frontu prema zapadu, a Njemačko-talijanska oklopna armija zauzela je obrambene položaje na jugu duž linije Mareth. Ovaj sustav utvrda i zapreka duljine 45 km između morske obale i gorja Matmata izgradili su Francuzi između 1937. i 1940. godine radi zaštite Tunisa od talijanskog napada iz Libije.

Bunker na liniji Mareth:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Savezničke snage u Tunisu objedinjene su 20. veljače 1943. u 18. grupu armija (18th Army Group) pod zapovjedništvom generala Harolda Alexandera.

General Harold Alexander:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prva grupa armija se sastojala od dvije armije:
- 1. britanska armija (1st Army) pod zapovjedništvom generala Kennetha Andersona s britanskim V. korpusom (1., 4. i 78. pješadijska divizija i 25. oklopna brigada), britanskim IX. korpusom (1. i 6. oklopna divizija, 46. pješadijska divizija i 51. oklopna regimenta), francuskim XIX. korpusom (Division de marche d'Alger, Division de Marche d'Oran i Division de Marche du Maroc) i američkim II. korpusom (1. oklopna divizja i 1., 9. i 34. pješadijska divizija).
- Britanska 8. armija pod zapovjedništvom generala Bernarda Montgomeryja s X. korpusom (britanske 1. i 10. oklopna divizija i 2. novozelandska divizija), XIII. kopusom (britanska 7. oklopna divizija i indijska 4. divizija) i XXX. kopusom (britanske 50. i 51. pješadijska divizija)

General Kenneth Anderson:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitke za prolaz Kasserine, kod Medenina i Maretha

Snage Osovine pokrenule su 19. veljače 1943. veliki napad na desni bok britanske 1. armije kroz prolaz Kasserine s prjetnjom izbijanja prema Tébessi, u kojem su sudjelovali elementi njemačke 10. i 21. oklopne divizije i talijanske oklopne divizije ''Centauro''. Namjera feldmaršala Rommela bila je da zauzme velika saveznička pozadinska skladišta. Napad je udario na neiskusnu američku 34. diviziju koja je pretrpjela velike gubitke i morala se povući. O kritičnosti situacije govori i podatak da su Amerikanci najžurnije dopremili 48 topova iz Maroka udaljenog 1.300 km. Njemački napad je konačno zaustavljen intervencijom britanske 6. i američke 1. oklopne divizije.

Američki vojnici zarobljeni u bici za Kasserine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Feldmaršal Rommel u obilasku bojišta. Njemački vojnici koriste zaplijenjeni američki polugusjeničar M-3:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Američke trupe se u bici za Kasserine nisu dobro pokazale što je pobudilo veliku zabrinutost u vojnom vrhu USA, a Amerikanci su se potrudili da izvuku pouke iz vatrenog krštenja njihovih kopnenih snaga. Izvršene su i promjene u zapovjednom kadru - zapovjednik 2. korpusa general Lloyd Fredendal je smijenjen i na njegovo mjesto je postavljen general George Patton. Novi zapovjednik je odmah učvrstio disciplinu i podigao moral američkih trupa.

General Lloyd Fredendal:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na jugu je britanska 8. armija, progoneći snage Osovine od El Alameina, početkom veljače 1943. izbila na granicu Tunisa i rasporedila se ispred utvrđene linije Mareth. Dne 6. ožujka Nijemci i Talijani pokrenuli su veliki napad na britanske položaje u području Medenina (operacija Capri). Napad se slomio u jakoj artiljerijskoj vatri, pri čemu su snage Osovine izgubile 57 tenkova i morale su se povući. Feldmaršal Rommel je shvatio da je jedina šansa za spas njemačko-talijanske vojske u Tunisu njihova evakuacija, na što je upozorio Hitlera na sastanku 9. ožujka na sastanku u ukrajinskom gradu Vinici. Posljedica je bila da je smijenjen i upućen na bolovanje, a na mjesto zapovjednika Grupe armija Afrika je postavljen general von Arnim.

Britanski vojnici razgledaju onesposobljen njemački tenk PzKpfw IV:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Napad britanske 8. armije na liniju Mareth započeo je noću 19. na 20. ožujka. S obzirom da se izravan napad na pojas utvrda pokazao nemogućim general Montgomery je uputio 30. korpus u zaobilazni manevar preko gorja Matmata. Nakon izbijanja britanskih oklopnih snaga iza desnog boka linije Mareth njezina obrana je postala nemogućom te su se snage Osovine povukle 60 km prema sjeveru.

Završna ofenziva Saveznika

U ožujku 1943. postalo je jasno da je ofenzvna snaga Grupe armija Afrika iscrpljena, a odnos snaga je definitivno prevagnuo na stranu Saveznika. Istodobno su Saveznici ostvarili apsolutnu premoć u zraku. Dopremili svoje lovačke avione na istaknute aerodrome u Tunisu i započeli operacije protiv zračnog mosta Osovine, te su samo tokom travnja srušili između 150 i 180 transportnih aviona Ju-52, Me-323 i Savoia-Marchetti SM 82. Naročito su stradali spori i tromi Me-323 unatoč lovačkoj zaštiti.
Završni napad Saveznika uslijedio je noću 19. na 20. travnja. Američki 2. korpus dobio je zapovjed za napad prema Bizerti, britanska 1. armija prema gradu Tunisu, a 8. armija prema Enfidavilleu.
Američki 2. korpus je konačno dobio priliku da se bori kao cjelina jer su prethodnih mjeseci njegove divizije bile raštrkane pod zapovjedništvom različitih britanskih viših jedinica. U ožujku je za zapovjednika korpusa imenovan general Omar Bradley, dok je Patton povučen u pozadinu radi planiranja invazije na Siciliju.

General Omar Bradley:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Teren u Tunisu je pretežno brdsko-planinski, stoga je napredovanje oklopnih snaga moglo biti lako blokirano kontrolom uzvišica oko cesta. Saveznici su toga bili svjesni i bili su pripremljeni za žestoke i naporne bitke u brdima. Naročito krvava je bila bitka za brdo u području Djebel Ahmera nazvano Longstop Hill vođena 22. i 23. travnja, koju su Britanci riješili upotrebom tenkova Churchill - jedinih tenkova koji su mogli svladti strmi nagib.
Zauzmanjem položaja Longstop Hill izvršen je proboj obrambenih linija Grupe armija Afrika i Saveznici su se dokopali ravnog terena. Dne 7. svibnja britanski tenkovi su ušli u grad Tunis, a američki vojnici u Bizertu. Kod Osovine je nastupilo rasulo i masovno predavanje, koje je okončano 13. svibnja.

Zarobljeni njemački vojnici u Tunisu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Saveznici su bli odlučni ne dopustiti evakuaciju vojnika Osovine iz Tunisa ni morskim ni zračnim putem. U tu svrhu izveli su operaciju Retribution (odmazda), što je značilo odmazdu za gubitke ratne mornarice pri evakuaciji Grčke i Krete. Zapovjednik savezničkih pomorskih snaga admiral Andrew Cunningham zapovijedio je svojim brodovima: ''Potopite, spalite, uništite. Neka ništa ne prođe'' (Sink, burn and destroy. Let nothing pass). Zapovjed je izvršena, kao što su saveznički lovci - naročito P-38 Lightning - sprječavali evakuaciju zračnim putem.

Završne operacije u Tunisu, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Saveznici su u završnim operacijama u Tunisu zarobili oko 230.000 njemačkih i talijanskih vojnika. Među zarobljenicima su bili i generali von Arnim i Messe (koji je na dan kapitulacije promaknut u čin maršala - Maresciallo d'Italia). Ukupni gubici Osovine za vrijeme kampanje u Tunisu procjenjuju se na 290.000 do 360.000 vojnika i 2.400 aviona, dok su Saveznici izgubili 76.000 vojnika i 850 aviona.
Kapitulacija snaga Osovine u Tunisu označila je kraj ratnih operacija u Sjevernoj Africi. Saveznici su bili gospodari Sredozemnog mora i ugrozili su sâmu Italiju, te su počeli pripremati novi ofenzivni pothvat - iskrcavanje na Siciliji (operacija Husky).
Na kraju valja dodati da su se zapadni Saveznici u Tunisu prvi put susreli s novim njemačkim teškim tenkovima PzKw VI Tiger. Prvi tenkovi Tiger iz sastava 501. bataljona teških tenkova (Schwere Panzer-Abteilung 501) stigli su u Tunis 23. studenog 1942., a do ožujka 1943. stiglo ih je ukupno 26. Unatoč malobrojnosti tenkovi Tiger pokazali su se kao prava pošast za oklopne snage Saveznika i najavili teškoće koje će protivnik tek imati u budućim operacijama u Italiji i zapadnoj Europi.

Oklopne snage u Bjeloruskoj operaciji 1944. (operacija Bagration)

''U Bjelorusiji smo pretrpjeli najteži poraz u čitavoj kampanji na Istočnoj fronti, a mit o nepobjedivosti Grupe armija Sredina je definitivno srušen'' (Heinz Guderian)

U njemačko-sovjetskom ratu 1941.-1945. povijest je zabilježila nekoliko grandioznih bitaka, koje su svaka na svoj način predstavljale prekretnicu zbivanja na Istočnoj fronti. Među njima se posebno ističu tri ključne:
- bitka za Moskvu 1941.-1942., u kojoj su Nijemci prvi put zaustavljeni a da nisu dosegli svoj strategijski cilj
- bitka za Staljingrad 1942.-1943., koja je označila vrhunac njemačke ekspanzije u SSSR i ujedno prekretnicu u čitavom ratu
- bitka kod Kurska 1943., u kojoj su Nijemci zaustavljeni a da nisu dosegli ni svoj operativni cilj (proboj sovjetske obrane)
Poslije bitke kod Kurska strateška inicijativa je definitivno prešla na sovjetsku stranu i dalji tok rata obilježilo je stalno napredovanje sovjetskih snaga i povlačenje Nijemaca.
U velikim napadnim operacijama koje su uslijedile do kraja rata posebno mjesto zauzima takozvana Bjeloruska operacija, vođena u ljeto i jesen 1944. godine.

Obostrane pripreme, planovi i snage

Poslije bitke kod Kurska sovjetske snage su oslobodile Smolensk i potisnule njemačke snage daleko od Moskve, čime je glavni grad SSSR konačno oslobođen prijetnje novog njemačkog napada. Ipak, glavne operacije do kraja 1943. i početkom 1944. godine vođene su na južnom dijelu fronte gdje su sovjetske snage prešle Dnjepar i prodrle duboko u zapadnu Ukrajinu.
U raspravama koje su vođene u sovjetskom vojnom vrhu o planiranju operacija u 1944. godini prihvaćena je sugestija maršala Georgija Žukova da se najprije Lenjingrad oslobodi opsade, a zatim da se pristupi velikoj ofenzivi na sjevernom krilu fronte s ciljem oslobađanja Bjelorusije i prenošenja borbenih djelovanja na teritorij Poljske i Istočne Pruske. U takozvanoj Lenjingradsko-novgorodskoj operaciji od 14. siječnja do 1. ožujka 1944. Sovjeti su uklonili opsadu Lenjingrada (koja je trajala 900 dana) i potisnuli njemačke snage daleko na zapad.
Zatim se pristupilo planiranju ljetne ofenzive u Bjelorusiji. Operacija je dobila ime Bagration po generalu Pjotru Bagrationu (1765.-1812.), generalu ruske imperijalne vojske iz Napoleonskih ratova.

General Pjotr Bagration:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Koncipiranje strateške ofenzive bilo je u rukama Staljina i maršala Žukova i Vasiljevskog, a glavni kreator operativnog plana bio je general Aleksej Antonov, zamjenik načelnika generalštaba.

General Aleksej Antonov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su očekivali veliku sovjetsku ofenzivu u 1944. godini, ali nisu znali gdje će ona biti izvedena. Hitler je osobno bio uvjeren da će težište operacija biti na južnom dijelu fronte, u Ukrajini, jer će sovjetske snage nastojati prodrijeti u Rumunjsku kako bi osvojile tamošnje izvore nafte. Sličnog uvjerenja bili su i njemački visoki vojni zapovjednici, stoga su Nijemci glavninu svojih snaga - uključivo oklopne formacije - orijentirali na jug.
Takvo razmišljanje je Sovjetima išlo na ruku i pobrinuli su se da tako i ostane. Operacija Bagration je isplanirana pažljivije nego i jedna do tada, s posebnom brigom za zavaravanje protivnika i maskiranje koncentracije snaga (operacija ''maskirovka''). Trupe su dopremane isključivo noću, a vozila su imala ugašena svjetla i bila su na stražnjem dijelu obilježena bijelom bojom kako bi se vozačima olakšala orijentacija. Uvedena je čvrsta disciplina u radio-prometu, inženjerci su u tajnosti uklanjali mine i gradili provizorne prijelaze od balvana kroz močvarne predjele, a tenkovi su po prvi put opremljeni valjcima za pravljenje prolaza kroz minska polja.

Tenkovi T-34 s valjcima za čišćenje minskih polja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

SOVJETSKE snage su bile raspoređene u 4 grupe armija:
· 1. pribaltički front pod zapovjedništvom generala Ivana Bagramjana s 4. udarnom, 6. gardijskom i 43. armijom
·         3. bjeloruski front pod zapovjedništvom generala Ivana Černjahovskog s 11. gardijskom, 5., 31., 39. armijom, 5. gardijskom oklopnom armijom, Konjičko-mehaniziranom grupom i 5. artiljerijskim korpusom
·         2. bjeloruski front pod zapovjedništvom generala Georgija Zaharova s 33., 49. i 50. armijom
·         1 bjeloruski front pod zapovjedništvom generala Konstantina Rokosovskog s 3., 28., 48., 61. i 65. armijom i 2., 4. i 7. gardijskim konjičkim korpusom
Ukupno su sovjetske snage na dan početka operacije brojale 1.670.000 vojnika. 5.800 tenkova, 33.000 artiljerijskih oružja i minobacača i 5.330 borbenih aviona.

General Ivan Bagramjan, zapovjednik 1. pribaltičkog fronta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

General Ivan Černjahovski, zapovjednik 3. bjeloruskog fronta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za koordinaciju djelovanja 1. pribaltičkog i 3. bjeloruskog fronta određen je maršal Vasiljevski, a za koordinaciju djelovanja 2. i 1. bjeloruskog fronta maršal Žukov.
NJEMAČKE snage činila je Grupa armija Sredina (Heersgruppe Mitte) pod zapovjedništvom feldmaršala Ernsta Buscha, od 28. lipnja 1944. feldmaršala Waltera Modela, u sastavu:
- 3. oklopna armija pod zapovjedništvom generala Georga-Hansa Reinhardta s 1 oklopnom i 9 pješadijskih divizija
- 4. armija pod zapovjedništvom generala Kurta von Tipelskircha s 1 oklopnom, 1 motoriziranom i 7 pješadijskih divizija
- 9. armija pod zapovjedništvom generala Hansa Jordana s 1 oklopnom i 11 pješadijskih divizija
- 2. armija pod zapovjedništvom generala Waltera Weissa s 1 oklopnom, 1 motoriziranom i 4 pješadijske divizije
Ukupno su njemačke snage na dan početka operacije brojale 550.000 vojnika, 680 tenkova, 150 samohodnih oružja, 7.500 artiljerijskih oružja i minobacača i 700 borbenih aviona.

Feldmaršal Ernst Busch, zapovjednik Heersgruppe Mitte do 28. lipnja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Feldmaršal Walter Model, zapovjednik Heersgruppe Mitte od 28. lipnja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Od Vitebska do Minska i teritorija Poljske

Operacija Bagration započela je ujutro 22. lipnja 1944., na treću obljetnicu njemačkog napada na SSSR, najjačom artiljerijskom i zračnom pripremom koja je do tada viđena u ratu. Prenošenjem vatrenog vala u dubinu krenule su u nastupanje inženjerijske i pješadijske jedinice podržavane teškim samohodnim oružjima ISU-152 i ISU-122 kao i teškim tenkovima JS-2, koji su po prvi put korišteni u većem broju. Nakon proboja u operativni prostor je ubačena masa brzopokretnih tenkova T-34 radi eksploatacije uspjeha.

Tenk JS-2:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su u pozadini naročito trpjeli gubitke od masovnih napada sovjetskih jurišnih aviona Il-2 i bombardera Pe-2, a Sovjeti su imali apsolutnu premoć u zraku - glavnina njemačkih lovaca premještena je u Luftflotte Reich za obranu od zračnih napada USAAF.

Jurišni avion Il-2 Šturmovik:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su bili iznenađeni žestinom sovjetske ofenzive i širinom fronte na kojoj je pokrenuta - 400 km. Na sjeveru su 1. pribaltički i 3. bjeloruski front probili njemačku obranu i oslobodili gradove Oršu (26. lipnja) i Vitebsk (27. lipnja). U Vitebsku je okružen i uništen kompletan njemački LIII, korpus od 30.000 ljudi, a 3. bjeloruski front je prodro duboko u pozadinu njemačkih snaga i 28. lipnja izbio na rijeku Berezinu.
Na jugu je 49. armija 2. bjeloruskog fronta prešla Dnjepar i 28. lipnja oslobodila Mogiljov. Istodobno su dvije armije 1. bjeloruskog fronta uhvatile u stupicu njemački XXXV. i XXXI. oklopni korpus istočno od Bobrujska, koji je oslobođen 29. lipnja. Oba korpusa su uništena uz gubitak od 70.000 vojnika.
Druga faza operacije Bagration bila je usmjerena prema glavnom gradu Bjelorusije Minsku. Sovjeti su u borbu ubacili 5. gardijsku oklopnu armiju i nastojali okružiti kompletnu njemačku 4. armiju. Nijemci su na brzinu dopremili i uveli u borbu svoju 5. oklopnu diviziju (5. Panzer-Division) kako bi spriječila okruženje snaga oko Minska - bez uspjeha.

Tenk PzKpfw IV u Bjelorusiji 1944.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon forsiranja rijeke Berezine sovjetske snage su se sastale kod Minska i 4. srpnja oslobodile grad. Od 100.000 njemačkih vojnika opkoljenih istočno od Minska spasile su se samo male skupine, dok su ostali pobijeni ili zarobljeni. Do 4. srpnja Nijemci su izgubili oko 300.000 poginulih, ranjenih i nestalih (zarobljenih). Ostatke njihovih jedinica zahvatila je panika i dali su se u bijeg, pri čemu su tenkovi gazili i vlastite poginule vojnike.

Uništena njemačka kolona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Feldmaršal Model, koji je 28. lipnja zamijenio feldmaršala Buscha na položaju zapovjednika Grupe armija Sredina, pokušao je ostatkom snaga uspostaviti novu obrambenu liniju oko 100 km zapadno od Minska, ali to nije bilo moguće postići zbog općeg rasula njemačkih snaga.
Sovjeti su u srpnju prenijeli težište operacija na desno krilo, gdje su snage 1. pribaltičkog i 3. bjeloruskog fronta prodrle u Latviju i Litvu te zaposjele Šiauliai, Vilnius i Kaunas. Dne 31. srpnja sovjetske snage su izbile na obalu Riškog zaljeva čime je Grupa armija Sjever (Heersgruppe Nord) odsječena u Kurlandiji i ostala neaktivna do kraja rata.
U međuvremenu su snage 1. bjeloruskog fronta prešle rijeku Bug i 24. srpnja zauzele Lublin, te dosegle rijeku Wisłu i na njoj uspostavile nekoliko mostobrana. Time je operacija Bagration bila okončana.
Valja spomenuti da je partizanski pokret u okupiranom dijelu SSSR-a bio najjači upravo u Bjelorusiji. Partizanske snage sastojale su se od vojnika i oficira jedinica sovjetske vojske razbijenih u ljeto 1941., kao i od lokalnih dobrovoljaca (u partizanima su našli utočište i brojni Židovi koji su na taj način izbjegli holokaust), a bile su koordinirane iz centra u Moskvi i opskrbljivane iz zraka. Zahvaljujući povoljnom terenu (prije svega Pripjatske šume i močvare) svi pokušaji Nijemaca da unište partizanske jedinice ostale su bez uspjeha, a njihove akcije - naročito na uništenju komunikacija - nanijele su Nijemcima velike teškoće.
I ne samo Nijemcima već i sovjetskoj vojsci u napredovanju. Pruge i ceste su bile tako temeljito porušene da je opskrba jedinica u napadu bila krajnje otežana. Jedan od lokalnih partizanskih zapovjednika, pukovnik Stanislav Voštasov, opisao je poslije rata svoj razgovor s generalom Rokosovskim koji se čudio brojnosti partizanskih jedinica i razmjerama razaranja koja su počinile. Voštasov je tada rekao: ''Za ta razaranja mi smo dobili odlikovanja, a nije na nama da popravljamo štetu''.

Skupina bjeloruskih partizana - Židova:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Podaci o obostranim gubicima u Bjeloruskoj operaciji razlikuju se po izvorima, no po svemu se čini da su sovjetski ljudski gubici po prvi put u tako velikoj bici bili manji od njemačkih. Prema nekim podacima Nijemci su u prvih mjesec dana izgubili 670.000 vojnika, od čega preko 300.000 poginulih i 180.000 zarobljenih. Sovjetska strana je u istom razdoblju izgubila 60.000 poginulih, 110.000 ranjenih i 8.000 nestalih.

Napredovanje sovjetskih snaga u operaciji Bagration, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U operaciji Bagration uništeno je ili razbijeno 25 njemačkih divizija. Zapravo je čitava Grupa armija Sredina prestala postojati kao efektivna borbena snaga. To je bio najteži poraz njemačke vojske u čitavoj kampanji na Istočnoj fronti. od kojeg se nikada nije oporavila. Nijemci su izgubili oko četvrtine od ukupnog ljudskog potencijala na ovom ratištu - i to većinom najkvalitetnije i najiskusnije vojnike, podoficire i oficire - što je bio gubitak koji se nije mogao nadoknaditi. Tako je od 47 generala, zapovjednika divizija i korpusa, njih 9 poginulo i 22 zarobljeno, a 2 su počinila samoubojstvo. General Heinz Guderian u svojim poslijeratnim memoarima je zapisao: ''U Bjelorusiji smo pretrpjeli najteži poraz u čitavoj kampanji na Istočnoj fronti, a mit o nepobjedivosti Grupe armija Sredina je definitivno srušen''.
Na Zapadu su neki krugovi širili glasove kako su Sovjeti lako svladali otpor Nijemaca jer je glavnina njemačkih snaga bila upućena na novu frontu u Normandiji. Da bi demantirali te priče Sovjeti su 17. srpnja proveli kroz Moskvu kolonu od 57.000 njemačkih ratnih zarobljenika.

Defile zarobljenih Nijemaca u Moskvi 17. srpnja 1944.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Usporedno s operacijom Bagration Sovjeti su od 13. srpnja do 19. kolovoza 1944. na južnom krilu fronte izveli operaciju Lavov-Sandomierz, kojom su očistili Ukrajinu od Nijemaca i izbili na teritorij južne Poljske. Sovjetska ofenziva je izgubila tempo i iscrpila se na rijeci Wisłi, gdje su njihove trupe morale zastati radi popune u ljudima, oružju i zalihama. Nijemci su to iskoristili da nekako ''zakrpaju'' frontu i produže s otporom, ali je put do Berlina već bio otvoren. Sovjetska vojska je stvorila mostobran na Wisłi kod Sandomierza, koji će poslužiti kao glavni oslonac za nastavak napredovanja do rijeke Odre početkom 1945. godine.

Oklopne snage u invaziji na Irak 2003. godine

Međunarodna vojna koalicija predvođena Amerikancima izvela je u proljeće 2003. godine invaziju i okupaciju bliskoistočne države Irak, s ciljem rušenja režima Saddama Husseina. Operacija je dobila ime Iračka sloboda (Iraqi Freedom).
Koliko je ova ''zračno-tenkovska demokratizacija'' imala međunarodnopravni legitimitet i koliko je usrećila Iračane i čitav svijet poznato je svima, a rat u Iraku još uvijek traje.

Obostrani planovi i snage

Glavni zapovjednik udruženih snaga KOALICIJE bio je američki general Tommy Franks, a zapovjednik kopnenih snaga (Coalition Forces Land Component Command) general David McKiernan.

General Tommy Franks:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Snage su bile raspoređene u tri glavne formacije:
·         marinska ekspedicijska snaga (I. Marine Expeditionary Force) pod zapovjedništvom generala Jamesa Conwaya s 1. marinskom divizijom, 2. marinskom ekspedicijskom brigadom i britanskom 1. oklopnom divizijom
·         5. korpus pod zapovjedništvom generala Williama Wallacea s 3. i 4. mehaniziranom te 82. i 101. zračnodesantnom divizijom
·         snage za specijalne operacije (Special Operations Command Central) pod zapovjedništvom generala Johna Mulhollanda sa 173. zračnodesantnom brigadom, 4. i 10. skupinom specijalnih snaga

General David McKiernan:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ukupno su kopnene snage brojale 148.000 američkih, 45.000 britanskih, 2.000 australskih, 1.300 španjolskih i 200 poljskih vojnika. Na strani Koalicije bilo je i oko 70.000 pripadnika kurdske milicije. Snage Koalicije raspolagale su s 800 tenkova M-1 Abrams i 120 britanskih tenkova Challenger, preko 600 borbenih vozila pješadije M-2/M-3 Bradley i 150 britanskih borbenih vozila pješadije Warrior, te preko 700 borbenih aviona.

Tenk M-1 Abrams:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Snage Koalicije su u invaziji Iraka 2003. primijenile ratnu doktrinu pod imenom Shock and Awe (šok i strahopoštovanje), baziranu na primjeni goleme vatrene moći i spektakularnoj demonstraciji snage s ciljem da se paralizira neprijatelj na bojištu i uništi njegova volja za borbu.
Uz to su se planeri operacije opredijelili za ''hvatanje zmije za glavu'' - izravno napredovanje glavninom kopnenih snaga prema glavnom iračkom gradu Baghdadu duž glavnih komunikacija. Prema planu je 5. korpus imao napredovati na lijevom krilu preko Al Najafa i Karbale, a 1. marinska ekspedicijska snaga na desnom krilu preko An Nasiriyaha i Al Kuta. Britanska 1. oklopna divizija dobila je zadaću da zauzme najveću iračku luku Basru, a 173. zračnodesantna brigada da na sjeveru zauzme Kirkuk. Jedan od prvih operativnih ciljeva je bio zaštita naftonosnih polja.
IRAČKE oružane snage su bile značajno slabije nego u Zaljevskom ratu 1991. godine, ali su još uvijek bile respektabilan protivnik. Brojčano stanje kopnene vojske procjenjuje se na 375.000, od čega 75.000 u elitnoj republikanskoj gardi. U sastavu kopnene vojske su bile 3 oklopne, 3 mehanizirane i 11 pješadijskih divizija raspoređenih u 5 korpusa:
·         korpus kod Kirkuka
·         2. korpus kod Diyale
·         3. korpus kod Nasiriyaha
·         4. korpus kod Amaraha
·         5. korpus kod Mosula
U naoružanju je bilo 2.500 tenkova (većinom zastarjelih), 1.500 borbenih vozila pješadije BMP-1 i BMP-2 i 2.000 artiljerijskih oružja kalibra preko 100 mm, te 300 borbenih aviona.

Tenk Babilonski lav (Asad Babil), iračka varijanta T-72:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna od specifičnosti ovog rata bila je praksa da novinari budu povedeni zajedno s trupama u oklopnim transporterima i borbenim vozilima pješadije, a zvali su ih embedded journalists (''ugrađeni novinari''). Ovu neobičnu praksu jedan od dužnosnika iz vojnog establishmanta USA objasnio je dosjetkom: - Bolje je da ih imamo unutra pa da pišaju van, nego da ih ostavimo vani pa da pišaju unutra (misli se na kritičke izvještaje o vojsci).

Jedan od embedded novinara s vojnicima USA kod borbenih vozila M-2 Bradley:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Predsjednik USA George W. Bush priopćio je 17. ožujka 2003. javni ultimatum Saddamu Husseinu da zajedno sa sinovima Udayem i Qusayjem u roku od 48 sati napusti Irak ili će uslijediti rat. Odgovora nije bilo i uslijedila je invazija iračkog teritorija. Operacija Iraqi Freedom je započela 19. ožujka zračnim napadima na ključne ciljeve u Baghdadu i okolici, a posebno su ciljani objekti za koje se vjerovalo da se u njima krije Saddam (što se pokazalo netočnim).

Zračni napad na vladine zgrade u Baghdadu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Umjesto tenkova Saddamovi fedajini - bitka za Nasiriyah

U Iraku su se trupe Koalicije susrele s neočekivanim protivnikom - milicijom u civilnoj odjeći koji su sebe zvali Saddamovi fedajini (Fidā'iyyū Saddām). Ove paravojne trupe je organizirao Saddamov sin Uday Hussein, a bile su naoružane automatskim oružjem i protutenkovskim bacačima RPG-7. Pripadnici ove milicije bili su fanatici i spremni da se bore do kraja bez obzira na žrtve.

Saddamov fedajin:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedan od prvih ciljeva kopnenih snaga koalicije bio je grad Nasiriyah, važno raskrižje cesta sa strateški važnim mostovima na rijeci Eufrat i Saddamovom kanalu. Američka 3. divizija je zaobišla grad sa zapada i zauzela obližnji aerodrom, dok je zadaća zauzimanja grada pala u dužnost 1. marinskoj diviziji.
Ulazak u grad počeo je nesretno za Amerikance. Opskrbni konvoj 3. divizije je 23. ožujka zabunom ušao u grad ispred marinaca, dočekan u zasjedi i uništen pri čemu je poginulo 12 vojnika i 6 zarobljeno. Istog dana su marinci ušli u Nasiriyah s namjerom da što prije zauzmu mostove preko Eufrata i Saddamovog kanala, ali su naišli na žestoki otpor Iračana - pretežno fedajina. Čelni bataljon je zauzeo most na Eufratu i podijelio se u dva dijela - jedan je krenuo obilaznim putem uz istočni rub grada, drugi glavnom gradskom prometnicom, a cilj je bio most na Saddamovom kanalu. Oklopna vozila su se istočno od grada zaglibila u terenu raskvašenom od kiše, a oba dijela su zapala u jaku paljbu automatskog oružja i ručnih raketnih bacača RPG-7. Napadnute marince spasila je intervencija oklopnih snaga koje su potisnule Iračane, zauzele most i odmah nastavile prodor prema Baghdadu. U međuvremenu su borbe u gradu nastavljene sve do 29. ožujka.
Ukupni gubici Amerikanaca u bici za An Nasiriyah bili su 33 poginula (od čega 9 od takozvana ''prijateljske paljbe'' - u napadu jurišnog aviona A-10 Thunderbolt na oklopni transporter), 60 ranjenih i 15 uništenih borbenih i neborbenih vozila.

Oklopni transporter AAV-7 1. marinske divizije uništen u bici za Nasiriyah:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najaf i Karbala

Snage američkog 5. korpusa napredovale su na lijevom krilu s ciljem napada na Baghdad sa istoka. Na prvi jaki otpor naišle su 24. ožujka u Najafu, a grad i okolicu branile su snage iračke Republikanske garde i fedajini. Prije napada Amerikanci su odlučili ''omekšati'' obranu masovnim udarima borbenih helikoptera AH-64 Apache, ali je njihov napad zbog jake PZ obrane bio neuspješan. Zračni napad je ponovljen idućeg dana, a izvedeni su i masovni artiljerijski udari. Bitka za Najaf je okončana nakon žestokih borbi tek 4. travnja. U bici su Amerikanci imali 4 poginula i 2 nestala (zarobljena), a izgubili su 2 tenka M-1 Abrams, 1 borbeno vozilo pješadije M-2 Bradley, 1 srušeni i 31 oštećeni helikopter AH-64 Apache. Gubici Iračana procjenjuju se na 780 poginulih i oko 100 tenkova i drugih vozila.
Idući važan cilj 5. korpusa bila je Karbala, gdje se nalazio prolaz (Karbala Gap) širine dvadesetak milja između rijeke Eufrat i jezera Razazah, a također i strateški važan most preko Eufrata. Područje su branile 2 divizije Republikanske garde, koje su trpjele velike gubitke u zračnim napadima. U dvodnevnoj bici Amerikanci su 6. travnja zauzeli Karbalu i nastavili napredovanje prema Baghdadu. U bici kod Karbale Amerikanci su izgubili 13 poginulih, 1 tenk M-1 Abrams, 1 borbeno vozilo pješadije M-2 Bradley, 1 avion FA-18 Hornet i 1 helikopter UH-60 Black Hawk. Gubici Iračana procjenjuju se na 250 poginulih uz veliki broj uništenih oklopnih i drugih vozila.

Bitka za Basru

Zadaća osvajanja najveće iračke luke Basre pripala je Britancima. U području Basre većinu čini stanovništvo šiitske vjere koje je u Saddamovom režimu bilo ugnjetavano, stoga se očekivalo da će trupe Koalicije biti dočekane dobrodošlicom i da će se šiiti dići na ustanak. Međutim, događaji su tekli drukčije.
U Zaljevskom ratu 1991. godine šiiti su podigli ustanak računajući da će trupe Koalicije ući u Irak i svrgnuti režim Saddama Husseina. Umjesto toga su pretrpjeli surovu represaliju režima, koju je predvodio general Ali Hassan Abd al-Majid poznat po nadimku Chemical Ali (Kemijski Ali - koristio je kemijsko oružje protiv Kurda). Taj isti Chemical Ali je 2003. godine predvodio obranu Basre. Stoga je šiitsko stanovništvo ovog puta bilo suzdržano unatoč propagandi koja ih je pozivala na ustanak.

Ali Hassan Abd al-Majid, Chemical Ali:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi cilj Britanaca je bio lučki grad Umm Qasr. Tu su naišli na neočekivano jak otpor pa je napredovanje prema Basri teklo sporo. Zapovjednik 1. britanske oklopne divizije general Robin Brims bio je dovoljno oprezan da ne ulazi u stupicu gradskih borbi i zatražio je intenzivnu potporu iz zraka. Avioni USAF bombardirali su zgradu partije Ba'ath za koju se vjerovalo da se u njoj nalazi Chemical Ali, ali je rezultat bio 17 ubijenih civila.
U borbama oko Basre Britanci su vodili svoju najveću tenkovsku bitku nakon Drugog svjetskog rata i uništili 14 iračkih tenkova bez vlastitih gubitaka. Basra je zauzeta nakon dva tjedna žestokih borbi.

Uništen irački tenk nedaleko Basre:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanski vojnik i borbeno vozilo Warrior na prilazima Basri:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanski tenk Challenger u Basri:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pad Baghdada

Osvajanjem Karbale Amerikanci su imali otvoren put prema Baghdadu. Grad je branilo oko 45.000 vojnika Republikanske garde i fedajina.
Prema planu je 3. divizija 5. korpusa imala zauzeti aerodrom Saddam International Airport, a 1. marinska divizija je imala ući u grad sa jugoistoka. Prethodnica 3. divizije je 3. travnja bez poteškoća zauzela aerodrom i potpuno iznenadila tamošnje iračke snage, ali se ubrzo suočila s jakim otporom. U međuvremenu je 1. marinska divizija osvojila most Diyala i omogućila tenkovima da uđu u Baghdad.

Vojnici 1. marinske divizije na mostu Diyala:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Borbe u Baghdadu su okončane 12. travnja definitivnom američkom pobjedom i rušenjem režima Saddama Husseina koji je pobjegao u nepoznatom smjeru. Otkriven je 13. prosinca 2003. u selu Ad Dawr, izveden pred irački sud i 30. prosinca 2006. obješen.
U bici za Baghdad Amerikanci su izgubili 34 poginula, 2 tenka M-1 Abrams, 17 vozila i 1 avion A-10 Thunderbolt. Gubici Iračana procijenjeni su na 1.700 do 2.300 poginulih vojnika i fedajina.

Uništen američki tenk M-1 Abrams u Baghdadu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U vrijeme uličnih borbi u Baghdadu irački ministar informacija i glasnogovornik vlade Mohammed Saeed al-Sahhaf, poznat kao Baghdad Bob i Comical Ali (komični Ali, igra riječi i aluzija na Chemical Alija), održavao je jednu od konferencija za medije. Tvrdio je da su napadači uništeni ili otjerani i da u blizini Baghdada nema ni jednog Amerikanca, iako se u dvorani jasno čula buka tenkovskih gusjenica i paljba iz različitih oružja na manje od kilometra udaljenosti.

Baghdad Bob je i danas popularna meta sprdanja u medijima:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

U borbenim operacijama u invaziji Iraka snage Koalicije su imale 196 poginulih, od čega 139 Amerikanaca, 33 Britanca i 24 Kurda. Gubici iračke vojske i fedajina procjenjuju se na 13.500 do 45.000 poginulih, a gubici civilnog stanovništva na 3.200 do 7.300 poginulih.
U operaciji Iraqi Freedom snage koalicije uspješno su obavile zadaću zahvaljujući prednosti u suvremenoj tehnologiji, paljbenoj moći i apsolutnoj premoći u zraku.

Operacija Iraqi Freedom, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Invazija na Irak je postigla svoj neposredni cilj - rušenje režima Saddama Husseina i uspostavljanje nove vlasti. Međutim je pravi rat u Iraku tek počeo, ovoga puta između iračkih vlasti i koalicijskih vojnih snaga s jedne strane i pristaša Saddamovog režima i različitih muslimanskih frakcija s druge strane. Taj rat još uvijek traje i odnio je neusporedivo više žrtava od operacije Iraqi Freedom. Podaci o dosadašnjim gubicima su nepotpuni i razlikuju se po izvorima, pa se ovdje navode samo neke brojke:
- u razdoblju do 29. svibnja 2012. iz različitih uzroka poginulo je 4.425 vojnika USA, dok su 32.323 ranjena (podaci U.S. Department of Defense)
- u razdoblju do 24. veljače 2009. poginulo je 179 britanskih vojnika i 139 vojnika drugih zemalja Koalicije
- do 31. prosinca 2010. poginula su 16.623 iračka vojnika i policajaca
- do 24. veljače 2009. poginulo je 139 novinara i 51 član tehničkog osoblja novinarskih ekipa
- do lipnja 2011. poginulo je 1.487 radnika stranih tvrtki u Iraku
- do 30. rujna 2011. poginulo je 27.000 iračkih pobunjenika
- do lipnja 2011. poginulo je 130.000 iračkih civila
No to je izvan ove teme

Malo poznati sukob oklopnih snaga - Halhin Gol 1939.

Nakon okupacije Mandžurije trupe Japanskog imperija upadale su tokom tridesetih godina XX. stoljeća u više navrata na teritorij SSSR-a, Mongolije i Kine. Posljednji takav upad kod rijeke Halhin Gol u Mongoliji doveo je do pravog malog rata koji je potrajao četiri mjeseca - od 11. svibnja do 15. rujna 1939. godine. U ratu je japanska Kvantunška armija pretrpjela poraz koji je imao strateške implikacije - Japan je odustao od namjeravane ekspanzije na sjever, prema Sibiru, te je potpisao sa SSSR-om pakt o nenapadanju koji će omogućiti Sovjetskom Savezu da svoje vojne snage koncentrira za borbu protiv napada Njemačke.

Upad Japanaca u Mongoliju i intervencija SSSR

Halhin Gol je rijeka u istočnoj Mongoliji i u sjevernom dijelu Unutarnje Mongolije koja pripada Kini. Jednim dijelom teče nedaleko granice Mandžurije i tu je izbio spor između Mongolije i Japana. Dok su Japanci tvrdili da granična linija njihove satelitske tvorevine Manchukuo (teritorij Kine pod okupacijom Japana) ide duž rijeke Halhin Gol Mongolija je priznavala isključivo postojeću granicu na 15-16 km istočno od rijeke, iza sela Nomonhan. Stoga se Japan odlučio za promjenu granice silom.

Zemljopisna karta s označenim poprištem bitke na Halhin Golu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi pogranični incident zbio se 11. svibnja 1939. kada je skupina od cca 80 pripadnika mongolske konjice patrolirala duž granice istočno od rijeke Halhin Gol. Tada je napadnuta od brojno premoćne konjice Manchukua i potisnuta preko rijeke. Dva dana kasnije pojavila se veća jedinica mongolske konjice i povratila prvobitno stanje na granici. Dne 14. svibnja uslijedila je prva intervencija japanske Kvantunške armije s dijelovima 23. divizije, čime su Mongoli potisnuti na drugu obalu rijeke.
Obje strane su nakon toga počele prikupljati pojačanja. Kako je vojska NR Mongolije bila vrlo slaba u pomoć je priskočio SSSR, koji je s Mongolijom imao pakt o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći - uključivo vojnu. SSSR je u sporno područje uputio svoj 57. posebni korpus (57-й особый корпус), a također je upućen i dodatni zapovjedni kadar. Među ostalima je u Mongoliju poslan i Georgij Žukov, koji je tada bio pomoćnik zapovjednika Bjeloruskog vojnog okruga.
U suvremenoj publicistici uz operacije sovjetskih snaga kod Halhin Gola kao vojskovođu se najčešće spominje Žukova. U stvarnosti je vrhovni zapovjednik bio Grigorij Štern koji je u to vrijeme zapovijedao Transbajkalskim vojnim okrugom sa zvanjem ''zapovjednik armije 2. ranga'' (Командарм 2-го ранга - odgovara činu general-pukovnika), dok je Žukov u činu ''zapovjednik korpusa'' (Командир корпуса - Комкор, odgovara činu general-lajtnanta) zapovijedao korpusom. Štern je 1941. godine uhapšen i strijeljan pod optužbom da je bio ''trockist i njemački špijun'', što je glavni razlog da je bio potisnut iz službene povijesti.

Grigorij Štern, mongolski vođa Khorloogiin Choibalsan i Georgij Žukov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kombinirane sovjetsko-mongolske snage su izvele protunapad i uništile infiltriranu japansku jedinicu, no to je bio tek uvod u ratne operacije većih razmjera.

Japanski napad u srpnju

Obje strane su užurbano slale pojačanja, a japanske snage su narasle na 30.000 ljudi pod zapovjedništvom generala Michitarō Komatsubare.

General Michitarō Komatsubara:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tokom mjeseca lipnja sukobi su bili sporadični, a najveća aktivnost je zabilježena u zraku gdje su Japanci uspješno napali sovjetske zračne baze i općenito ostvarili premoć u zračnom prostoru. Sovjeti su reagirali upućivanjem novih zračnih snaga koje su objedinjene u 1. zrakoplovni korpus pod zapovjedništvom ''komandarma'' Jakova Smuškeviča. U letački sastav korpusa su bili uvršteni i zračni asovi poput Sergeja Griceveca, Grigorija Kravčenka i Nikolaja Gerasimova, što je uz jačanje brojnog stanja pridonijelo zračnoj premoći sovjetsko-mongolske strane.
Krajem lipnja Japanci su isplanirali napad većih razmjera kako bi eliminirali sovjetsko-mongolske snage na istočnoj obali Halhin Gola. Napad je planiran u dva smjera - na jugu prema brdu Bain-tsagan i mostu Kawatama te na sjeveru prema lijevom krilu sovjetsko-mongolskih snaga - s krajnjim ciljem uništenja opkoljenog protivnika. Pri tome su Japanci namjeravali koristiti i relativno jake oklopne snage, pri čemu je zapovjednik japanskog 1. tenkovskog korpusa general Masaomi Yasuoka imao na raspolaganju dvije tenkovske regimente s ukupno 34 srednja tenka Type 89, 8 srednjih tenkova Type 97, 35 lakih tenkova Type 95 i 14 tanketa.

Tenk Type 89 I-Go:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk Type 95 Ha-Go:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Japanski napad je počeo prvih dana srpnja. Japanci su uspjelo privremeno zaposjesti brdo Bain-tsagan, ali je Žukov - predviđajući japanske pokrete - izveo protunapad masom od 450 tenkova i oklopnih automobila. U borbi oklopnih snaga pokazalo se da je top kalibra 45 mm na sovjetskm tenkovima efikasniji i većeg dometa od topova 37 mm kojima su bili naoružani japanski tenkovi. Nakon neuspjelog japanskog pokušaja obnavljanja ofenzive 23. srpnja borbe su privremeno obustavljene.

Sovjetska protuofenziva u kolovozu i završetak rata

Žukov je planirao završnu protuofenzivu za 20. kolovoza s ciljem da se japanske snage definitivno protjeraju sa rijeke Halhin Gol. U tu svrhu su prikupljene vrlo jake snage - 2 oklopne divizije, 2 samostalne oklopne brigade, 2 motorizirane divizije i 3 pješadijske divizije, te 2 divizije mongolske konjice. Ukupno su Sovjeti raspolagali s 500 tenkova BT-5 i BT-7, a potporu iz zraka je pružalo 550 borbenih aviona.
Sovjetske snage su se suočavale s golemim logističkim problemima. U području u kojem su se našle nije bilo doslovce ničega pa su se sve potrebe - od hrane, municije i goriva do drva za kuhanje obroka - morale dovoziti kamionima iz sibirske Čite udaljene preko 700 km. Prijevoz je predstavljao golemi napor za vozače, ali su se konvoji kretali bez prekida. Slične probleme su imali i Japanci, ali je kod njih opskrba bila puno slabije organizirana.
Protunapad je započeo 20. kolovoza u 5.45 h jakom zračnom i artiljerijskom pripremom, nakon čega su počela borbena djelovanja kopnenih snaga. Dok su pješadijske jedinice zadržavale Japance u središtu, sovjetske oklopne snage su izvele obuhvatni manevar na krilima i 25. kolovoza spojile se kod sela Nomonhan. Time se japanska 23. divizija našla u okruženju. Japanski pokušaj deblokade je propao, kao i pokušaj proboja iz obruča. Kako je opkoljena japanska divizija odbijala predaju Sovjeti su je bombardirali artiljerijom i iz zraka te je na kraju uništili. Do 31. kolovoza ponovo je uspostavljeno prvobitno stanje na granici što je potvrđeno ugovorom o primirju u Moskvi.

Napad sovjetskih tenkova na Halhin Golu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetski vojnici razgledaju uništeni japanski tenk Type 95 Ha-Go:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Podaci o ukupnim gubicima su naravno proturječni. Najčešće se navodi da su Sovjeti izgubili 9.300-9.700 poginulih i 16.000 ranjenih vojnika, 250 tenkova i 200 aviona, a Japanci 17.000-45.000 poginulih, 36.000 ranjenih i 3.000 zarobljenih vojnika, 42 srednja tenka i veliki broj lakih tenkova te 162 aviona.
Neuspjeh kod Halhin Gola očitao je Japancima lekciju o snazi sovjetske vojske i taktičko-operativnoj vještini sovjetskih zapovjednika, što je bio jedan od uzroka odustajanja od ambicioznih planova zaposjedanja središnjeg Sibira.
Što se tiče oklopnih snaga ratne operacije na Halhin Golu su potvrdile ranija iskustva iz Španjolskog građanskog rata da tenkovi T-26 i BT-7 više ne zadovoljavaju potrebe suvremenog rata. No, u to vrijeme se u Harkovu i Staljingradu već pripremala proizvodnja tenka T-34. Pouke su izvukli i Japanci - proizvodnju tenkova su podigli sa 500 na 1.200 primjeraka godišnje i uveli su u naoružanje novi tenkovski top kalibra 47 mm, koji je postavljen na novi tenk Type 97 ShinhoTo Chi-Ha. Ovaj tenk će 1942. postati glavni borbeni tenk japanske vojske.

Tenk Type 97 ShinhoTo Chi-Ha:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uspješno vođenje bitke po prvi put je proslavilo ime Georgija Žukova, koji je po povratku postavljen za zapovjednika Kijevskog vojnog okruga - najvećeg i najvažnijeg vojnog okruga u tadašnjem SSSR-u. Ponovnim uvođenjem klasičnih činova 1940. godine bio je jedan od samo četvorice visokih zapovjednika koji su dobili čin generala armije.

I jedan bizaran dodatak: leteći neprijatelj obiju strana

Nakon povratka iz Mongolije Žukov je pozvan k Staljinu na referiranje. Bio je to prvi njegov susret sa sovjetskim diktatorom. Upitan o problemima na koje su nailazile sovjetske trupe Žukov je spomenuo logistiku i slabost oklopnog oružja (tenkovi T-26 i BT-7 su bili lako zapaljivi), a onda je dodao: - Najveće probleme su nam zadavali komarci. Na večer su nas naprosto jeli. Zaštitne mreže smo dobili kasno.
Obale rijeke Halhin Gol su bile prepune komaraca, a sudionici bitke su tvrdili da ih nikada i nigdje nisu vidjeli u tolikom broju.
Ništa bolje nisu prolazili ni Japanci, iako su imali zaštitne mreže. Žukov u memoarima opisuje susret s jednim zarobljenim japanskim vojnikom. Ubogom čovjeku je glava bila sva izobličena od ugriza komaraca, a ispričao je otprilike ovu priču: - Bio sam postavljen kao izviđač na obali rijeke i morao sam se sakriti u trsku i pritajiti se. Zaštitnu mrežu nisam imao, a komarci su me napadali u rojevima. Predao sam se jer više nisam mogao izdržati to mučenje.

Mali iskorak u daleku prošlost

U ovoj temi biti će još pucnjave i tenkovskih olupina, no za mali predah od XX. stoljeća slijedi kratak osvrt na antička vremena.

Prvi oklopni transporter - Trojanski konj

Teško da postoji itko tko nije čuo za Trojanski rat, koji se navodno zbio još u brončano doba, u 13. ili 12. stoljeću prije nove ere, a trajao je deset godina. Povijesni dokazi da je taj rat stvarno vođen ne postoje i jedini izvor je Homerov ep Ilijada. Njemački arheolog-amater Heinrich Schliemann je 1872. godine navodno otkrio ostatke Troje u provinciji Çanakkale u Maloj Aziji, a 1873. i takozvano ''Prijamovo blago'', no većina suvremenih povjesničara osporava postojanje Troje i Trojanskog rata. Homerovu Ilijadu smatraju kompilacijom iskustava različitih ratova koje su stari Grci vodili s raznim neprijateljima.
Bilo kako bilo, Ilijada govori o Trojanskom ratu (zapravo o zadnjih pedesetak dana) i spominje trojanskog konja u ulozi koju bi danas nazvali oklopnim transporterom za pješadiju.

Spomenik Trojanskom konju u Stuttgartu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prema legendi, nakon deset godina neuspješnih napada grčki vojskovođa Agamemnon je odustao od opsade Troje - ali samo prividno jer se radilo o ratnom lukavstvu. Grci su se tobože ukrcali u brodove, a pod zidinama su ostavili divovski drveni kip konja kao svojevrsno priznavanje poraza. Trojanci su prihvatili danajski dar i odvukli konja u grad, ne znajući da se unutra skrivaju grčki vojnici pod vodstvom Odiseja. Kada je pao mrak Grci su izašli iz konja i otvorili gradska vrata, kroz koja je upao Agamemnon sa vojskom i okončao rat.

Izlazak Grka iz konja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Agamemnon s vojskom ulazi u Troju:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uloga Trojanskog konja nije doduše bila ista kao suvremenih oklopnih transportera, jer Grke nije morao štititi od paljbe strelica nego ih je prokrijumčario unutar gradskih zidina, ali bi u slučaju nužde pružao oklopnu zaštitu. Danas pojam ''trojanski konj'' označava osobu koja je ubačena i potkopava iznutra neku skupinu ili organizaciju, a iz legende o Trojanskom konju potječe i čuvena izreka Timeo Danaos et dona ferentes (čuvaj se Danajaca i kad darove nose).

Hodajući oklop - rimska kornjača ili Testudo

Jest da nije riječ o nikakvom vozilu već o pješacima, no kako nema smisla otvarati novu temu - a radi se o nekoj vrsti oklopne zaštite - osvrt stavljam ovdje.
Borbeni poredak imenom Testudo, što je latinski naziv za kornjaču, koristila je vojska Rimskog imperija kao zaštitnu taktičku formaciju. Činili su je gusto zbijeni legionari koji su držali svoje štitove ispred sebe, iznad glava i bočno, a ponekad i straga. Na taj način su se štitili od napada strijelama, kamenjem i drugim projektilima.
Kornjača je imala nedostatak u smanjenoj mobilnosti i otežanoj borbi prsa o prsa, stoga se uglavnom koristila u opsadama utvrda jer je legionarima pružala mogućnost približavanja bez straha od projektila.

Borbeni poredak kornjače, rekonstrukcija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kornjača u napadu na utvrđeni grad:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kornjača na Trajanovom stupu (Colonna Traiana) u Rimu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

I jedna suvremena kornjača - ukrajinski policajci za vrijeme nereda u Kijevu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Malo šale ne škodi - dvije karikature talijanskog crtača stripova Franca Bonvicinija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zaboravljena tenkovska bitka - Arracourt 1944.

U najvećoj tenkovskoj bici vojske USA nakon iskrcavanja u Normandiji Amerikanci su, iako slabiji brojčano i kvalitetom tenkova, porazili premoćne njemačke snage

Nakon proboja iz Normandijskog mostobrana američke snage su u kolovozu 1944. munjevito napredovale - naročito 3. armija generala George Pattona - prema njemačkoj granici. Napredovanje je zbog izduženih linija opskrbe izgubilo na tempu, ali je Patton i dalje gurao svoje trupe u napad. Početkom rujna XII. korpus 3. armije prešao je rijeku Moselle kod Lunévillea i formirao mostobran kao polazište za nastavak ofanzive u pokrajini Lorraine.
Nijemci su se u međuvremenu koliko-toliko oporavili od katastrofe u Normandiji i uspjeli prikupiti svježe snage za zaštitu prilaza svojoj granici. Njemački plan je predviđao lokalnu protuofenzivu oklopnim snagama na američki mostobran, za što je zapovjednik 5. oklopne armije (5. Panzerarmee) general Hasso von Manteufel raspolagao sa 107 tenkova PzKpfw V Panther, 75 tenkova PzKpfw IV i 80 samohodnih jurišnih topova (Sturmgeschütz). Tenkovi su bili u sastavu 2 oklopne divizije i 2 oklopne brigade.
Oklopne brigade (Panzer brigade) Nijemci su početkom rujna formirali kao novu vrstu taktičkih jedinica, a sastojale su se od 1 bataljona tenkova PzKpfw V Panther, 1 bataljona tenkova PzKpfw IV, 2 bataljona oklopne pješadije (Panzergrenadier) te 1 čete jurišnih topova (Sturmgescütz), 1 izviđačke čete (Aufklärung) i 1 inženjerijske čete (Panzer-pioniere).

Panzergrenadiri na tenku PzKpfw V Panther kod Arracourta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mostobran je štitila Borbena grupa A (Combat Command A - CCA) iz sastava 4. oklopne divizije pod zapovjedništvom pukovnika Brucea Clarkea. U sastavu CCA bili su 1 tenkovski i 1 oklopnopješadijski bataljon, 2 diviziona samohodne artiljerije i 1 divizion vučenih topova 155 mm. U toku bitke pojačana je dijelovima drugih tenkovskih, protutenkovskih i inženjerijskih bataljona.

Bruce Clarke kao general:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su imali ne samo veliku premoć u broju nego i u superiornosti njihovih oružja - njemački tenkovi su bili bolje oklopljeni, a efikasni domet njihovih tenkovskih topova 75 mm bio je veći od američkog topa istog kalibra kojim su bili naoružani tenkovi M-4 Sherman. Na strani Amerikanaca je bila uvježbanost i borbeno iskustvo, dok su njemačke tenkovske posade i niži zapovjedni kadar bili neiskusni i nedovoljno uvježbani. Uz to su Amerikanci imali apsolutnu premoć u zraku te su intenzivno napadali njemačke oklopne kolone, zbog čega su one trpjele gubitke još prije bitke i kasnile na mjesta koncentracije za napad.
Bitka je započela ujutro 18. rujna po gustoj magli, zbog čega ni jedna strana nije mogla izvidjeti položaje protvnika. Nakon što je početni napad na Lunéville odbijen uz gubitak dvadesetak tenkova Nijemci su napredovanje preusmjerili prema Arracourtu koji je branila CCA. Njemački tenkovi su uspjeli prodrijeti gotovo do Clarkeovog zapovjednog mjesta, no Amerikanci su izveli tenkovski protunapad na njemačke bokove. Tenkove su gađale iz neposredne blizine i samohodne haubice M-7 Priest kalibra 105 mm.

Tenkovi M-4 Sherman u bici kod Arracourta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Samohodna haubica 105 mm M-7 Priest:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka je trajala s promjenjivim intenzitetom sve do 29. rujna, kada su Njemci definitivno odustali od napada. Jedan od razloga su bili i intenzivni zračni napadi lovcima-bombarderima P-47 Thunderbolt čim su to dopustile vremenske prilike.
Njemačke oklopne snage su u bici kod Arracourta pretrpjele neuspjeh zbog nedostatka izviđačkih snaga i naročito zbog vrlo loše taktičke dislokacije tenkova, što je omogućilo slabijim američkim Shermanima da im se približe i gađaju ih u bokove gdje je oklop bio tanji. Općenito su Amerikanci u bici kod Arracourta demonstrirali izvrsnu taktičku koordinaciju tenkova, pješadije, artiljerije i zračnih snaga što je bilo presudno za njihovu pobjedu.

Bitka kod Arracourta, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U bici kod Arracourta Amerikanci su postigli uvjerljiv taktički uspjeh porazivši dvije njemačke oklopne brigade i dijelove dviju oklopnih divizija. Od ukupno 262 tenka i jurišna topa koliko su angažirali u bici Nijemci su nepovratno izgubili 86, dok ih je još 114 oštećeno ili izbačeno iz upotrebe zbog kvarova čime je 5. Panzerarmee spala na samo 62 tenka u operatvnom stanju. Amerikanci su izgubili samo 25 tenkova i 7 PT samohotki.
Bitka oklopnih snaga kod Arracourta nije donijela nikakve značajnije pomake u strateškom smislu pa se i rijetko spominje u kronikama Drugog svjetskog rata - i to samo kao epizoda u borbama 3. armije u Lorraini. Za Nijemce je bitka, unatoč taktičkom porazu, bila svojevrsni operativni uspjeh jer su u kritičnom trenutku uspjeli zaustaviti napredovanje Amerikanaca prema svojoj granici i osigurati potrebno vrijeme za zaposjedanje Siegfriedove linije.

Tenk M-4 Sherman kao spomenik bici kod Arracourta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poznati zapovjednici oklopnih jedinica - Creighton Abrams

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ime Creightona Abramsa (1914.-1974.) pročulo se u svijetu tek 1968. kada je naslijedio generala Williama Westmorelanda kao zapovjednik vojnih snaga USA u Vijetnamu (Commander, U.S. Military Assistance Command, Vietnam). No Abrams je imao zavidnu vojničku karijeru koja je započela još prije Drugog svjetskog rata.
Vojnu akademiju West Point završio je 1936. godine kao 185. u klasi od 276 polaznika. Nakon toga je upućen u oklopne jedinice i raspoređen je 1940. kao kapetan u 1. oklopnu diviziju. Ulazak USA u rat Abrams je dočekao u 4. oklopnoj diviziji, a u rujnu 1943. je imenovan zapovjednikom 37. tenkovskog bataljona (37th Tank Battalion) koji će voditi kao potpukovnik veći dio rata.

Drugi svjetski rat

4. oklopna divizija je bila u sastavu 3. armije generala George Pattona koja se probila iz mostobrana u Normandiji i prodirala kroz Francusku te dalje sve do Čehoslovačke. U pravilu je na čelu divizije bio Abramsov 37. tenkovski bataljon, koji je između ostalog prvi ušao u opsjednuti Bastogne i deblokirao 101. zračnodesantnu divizju.

Nekoliko fotografija 37. tenkovskog bataljona iz rata u Europi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Patton je visoko cijenio Abramsa koji se iskazao kao agresivan i uspješan tenkist, o čemu govori njegova izjava: ''Za mene govore da sam najbolji zapovjednik tenkova u vojsci, ali iza mene viri Abe Abrams. On je svjetski prvak''.

Ratni put 4. oklopne divizije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rat u Koreji i Vijetnamski rat

Poslije rata je Abrams kraće vrijeme služio u generalštabu, a zatim je bio predavač taktike u školi oklopnih jedinica u Fort Knoxu. Godine 1949. završio je školovanje na United States Army Command and General Staff College u Fort Leavenworthu, Kansas, nakon čega je raspoređen na razne zapovjedne dužnosti u Europu. Godine 1953. završio je doškolovanje na United States Army War College u Carlisley, Pennsylvania, te je upućen u Koreju gdje je pred kraj rata služio kao načelnik štaba korpusa.
Kasnije je kao brigadni general služio u Pentagonu i nakon toga kao zamjenik zapovjednika i zapovjednik 3. oklopne divizije, a od 1963. do 1964. bio je zapovjednik V. korpusa u Europi. Nakon promaknuća u čin generala s 4 zvjezdice (najviši mirnodopski čin u vojsci USA) imenovan je u svibnju 1967. za zamjenika generala Westmorelanda, zapovjednika američkih snaga u Vijetnamu. U lipnju 1968. naslijedio je Westmorelanda na mjestu zapovjednika i na toj dužnosti je ostao do 1972. Za razliku od svog prethodnika Abrams se umjesto primjene sirove sile koncentrirao na pridobivanje seoskog stanovništva, a kako je započelo povlačenje vojnih snaga USA pretvorio se u neku vrstu ''stečajnog upravitelja'' američke avanture u Vijetnamu.

Sa zapovjednikom Pacifičke flote admiralom Johnom McCainom 1969. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Intervju za časopis Stars and Stripes 1972. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Po povratku iz Vijetnama imenovan je za načelnika generalštaba kopnene vojske (Chief of Staff of the Army) i tu dužnost je obavljao do smrti 1974. godine. U njegovu čast novi glavni borbeni tenk vojske USA M-1 dobio je 1980. godine ime Abrams.

Tenk M-1 Abrams:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopne snage u finsko-sovjetskom ratu 1941.-1944. (Continuation War, Jatkosota)

Na forumu je već pisano o Sovjetsko-finskom ratu ili takozvanom Zimskom ratu (finski Talvisota) 1939.-1940. godine, a ovdje slijedi osvrt na upotrebu oklopnih snaga u ratu 1941.-1944. Riječ je o sudjelovanju Finske u napadu na SSSR, koji se u povijesti bilježi kao Produženi ili Nastavljeni rat (engleski Continuation War, finski Jatkosota).
Finska se nije pomirila s gubitkom teritorija u Zimskom ratu i nastojala ga je povratiti, ali je sâma bila preslaba da to ostvari. Pokušaji stvaranja takozvanog Skandinavskog bloka propali su zbog pada Norveške i stroge neutralnosti Švedske, a na zapadne saveznike (koje su Finci preferirali) nije bilo moguće osloniti se zbog poraza Francuske 1940. godine. Stoga se Finska okrenula jedinom mogućem savezniku - nacističkoj Njemačkoj.
Savezništvo s Njemačkom u konačnici nije Fincima donijelo koristi jer su na kraju Drugog svjetskog rata ostali bez dodatnih dijelova teritorija, ali to je izvan ove teme.

Tok ratnih operacija

Finske oružane snage su bile puno jače nego u Zimskom ratu i brojale su preko 500.000 ljudi. Trupe su bile dobro popunjene artiljerijom, a jedini problem je bio nedostatan broj motornih vozila.
Finska je u kopnenoj vojsci mobilizirala ukupno 16 divizija i nekoliko samostalnih brigada i regimenti, a glavnina je bila raspoređena u 5 korpusa:
·         2. i 4. korpus (ukupno 7 divizija) na Karelijskoj prevlaci, u smjeru Lenjingrada
·         5. i 7. korpus (ukupno 5 finskih i 1 njemačka divizija) u Ladoškoj Kareliji, u smjeru rijeke Svir
·         3. korpus (ukupno 2 divizije) u Laponiji, pod zapovjedništvom njemačke Laponske armije (Armee Lappland)
Jedna divizija je angažirana u blokadi sovjetskog garnizona na poluotoku Hanko, a jedna je zadržana u strateškoj rezervi.

General Erik Heinrichs, zapovjednik finskih trupa na Karelijskoj prevlaci (Karjalan armeija):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na sovjetskoj strani stajale su trupe Lenjingradskog vojnog okruga, preimenovane 24. lipnja u Sjeverni front (Северный фронт), u sastavu:
·         7. armija
·         14. armija
·         23. armija
Krajem kolovoza 1941. Sjeverni front je podijeljen u dvije grupe armija - Lenjingradski front i Karelijski front.

General Markian Popov, zapovjednik Sjevernog fronta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zbog kritične situacije prouzročene brzim njemačkim napredovanjem kroz baltičke države u smjeru Lenjingrada i privremenog zatišja na finskoj granici sovjetsko vrhovno zapovjedništvo je premjestilo dio jedinica (2 pješadijske divizije i 1 mehanizirani korpus) iz sastava Sjevernog fronta na Pribaltik, čime je oslabljena obrana prema Finskoj.
Finski napad je započeo 10. srpnja 1941. nastupanjem u Ladoškoj Kareliji. Do 25. srpnja Finci su povratili taj dio teritorija izgubljenog u Zimskom ratu. Ofenziva na Karelijskoj prevlaci je započela 31. srpnja i potrajala je do 5. rujna, kada su finske trupe izbile na 30 km od Lenjingrada. Istodobno su Finci povratili izgubljeni teritorij u Istočnoj Kareliji, a na jugoistoku su prešli staru granicu i izbili na rijeku Svir koja povezuje jezera Onega i Ladoga.

Operacije na Karelijskoj prevlaci 1941. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Finska vojna parada u Viipuriju:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pregled operacija u Kareliji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Finski vojnici u vrijeme Produženog rata:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izbijanjem pred Lenjingrad i na rijeku Svir u suštini je završeno ofenzivno djelovanje finskih snaga. Nastupilo je gotovo dvogodišnje razdoblje statusa quo, u kojem su Finci uglavnom odbijali ili ignorirali zahtjeve Nijemaca da se aktivno uključe u opsadu Lenjingrada, ili su sudjelovali simbolički u nekim ofenzivnim akcijama (poput napada na Murmansk).
Sovjeti su svoju stratešku protuofenzivu, poznatu kao Viborško-Petrozavodska operacija (Выборгско-Петрозаводская операция), započeli 10. lipnja 1944. Ofenziva se proširila na čitavu frontu i okončana je 9. kolovoza. Finska je bila primorana zatražiti primirje, a ugovorom u Moskvi od 19. rujna 1944. nametnuti su joj teški uvjeti - umjesto plaćanja golemih reparacija (50% bruto nacionalnog dohotka) izgubila je dodatne teritorije, uključivo izlaz na obalu Barentsovog mora. Također se Finska obavezala okrenuti oružje protiv dojučerašnjeg njemačkog saveznika, što je dovelo do kratkotrajnog Laponskog rata (Lapin sota) u kojem su Nijemci bili primorani na povlačenje u Norvešku.

Finski vojnici u zaklonu 1944.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osvrt na finske oklopne snage

U relativno kratkom razdoblju između Zimskog rata i Produženog rata Finska je obnovila i pojačala svoje oružane snage. To se posebno odnosi na oklopne snage, koje su do 1939. godine bile jedva vrijedne spomena.
S obzirom na nedostatak novčanih sredstava Finska se orijentirala na korištenje sovjetske tehnike zaplijenjene u Zimskom ratu, a nje je bilo u izobilju. Tako su Finci osposobili 47 tenkova T-26, koji su zajedno s poboljšanim tenkovima Vickers (preoružanim sovjetskim topovima 45 mm) činili prvi finski tenkovski bataljon. Također je iskorišteno nekoliko zaplijenjenih tenkova BT-5 i BT-7, te 2 tenka T-28. U početnoj fazi rata 1941. Finci su zaplijenili još 5 tenkova T-28 tako da su ih ukupno imali 7, te su ih uspješno koristili za napade na sovjetske pješadijske i artiljerijske položaje. Zanimljivo, unatoč ne baš sjajnoj reputaciji (naročito mehaničkoj nepouzdanosti) ni jedan od tenkova T-28 nije uništen u toku rata i služili su u finskoj vojsci kao rezerva sve do šezdesetih godina.

Sovjetski tenkovi u finskoj vojsci - BT-7 i T-26…

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

… i T-28:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

U jesen 1941. Finci su zaplijenili još podosta sovjetskog oružja i opreme, između ostalog 7 tenkova T-34/76 i 2 tenka KV-1, a ti tenkovi su zamijenili T-28 kao udarna pesnica finskih oklopnih snaga. Također su zaplijenili određeni broj lakih tenkova T-37, T-38 i T-50. S obzirom na raspoloživu količinu tenkova Finci su formirali svoju prvu oklopnu brigadu, a u lipnju 1942. i prvu oklopnu diviziju (Panssaridivisioona).

General Ruben Lagus, zapovjednik Panssaridivisioona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

T-34/76 finske vojske:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon finske ofenzive u jesen 1941. nastupilo je dvogodišnje razdoblje stabilnosti fronte, koje su Finci iskoristzili za obnovu i jačanje svojih oklopnih snaga. Iako su se sovjetski tenkovi T-26 i BT relativno dobro pokazali u borbenim operacijama (između ostalog i iz razloga jer su Sovjeti na finskoj fronti koristili većinom isto takve tenkove) bilo je jasno da su zastarjeli i da treba nabaviti nova oružja. Finci su pokušali tenkove BT konvertirati u samohodna jurišna oružja i oklopne transportere, ali rezultat nije zadovoljavao pa je nađeno drugo rješenje - nabavka njemačkih StuG III. Finska je kupila 59 ovih oružja, od kojih je 30 stiglo do kraja 1943.

StuG III:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nabavka StuG III pokazala se najboljom akvizicijom finskih oklopnih snaga. Iako su Sovjeti već koristili nove tenkove i samohotke StuG III su uništili 87 tenkova i samohodnih topova, između ostalog T-34 i ISU-152, uz vlastiti gubitak od 8 oružja - omjer od gotovo 11:1.
Finci su pokušali u Njemačkoj nabaviti i tenkove PzKpfw IV. Nijemci su oklijevali s isporukom jer su već sumnjali u pouzdanost svog saveznika, tako da su isporučili samo 15 primjeraka. Ironično, tenkovi su stigli prekasno da budu upotrijebljeni protiv Sovjeta već su korišteni protiv sâmih Nijemaca u Laponskom ratu.

PzKpfw IV:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetska ofenziva u lipnju dovela je do većih borbi oklopnih snaga u području Kuuterselkä, Äyräpää-Vuosalmi i posebno kod Tali-Ihantale, koja se smatra općenito najvećom bitkom koja je ikada vođena na području Skandinavije. Finci nisu iskoristili dvogodišnje zatišje za uređenje solidne obrane pa su Sovjeti relativno lako probili njihove linije. Tada su Finci angažirali sve raspoložive oklopne snage, uključivo zastarjele T-26 i T-28. Starije tenkove su koristili na mjestima gdje su Sovjeti upotrebili iste takve tenkove (Lenjingradski front je zadržao u svojem sastavu T-26 i T-28 sve do 1944. godine), dok su za borbu protiv modernih tenkova T-34, KV i JS-2 koristili StuG III koji se pokazao vrlo uspješnim oružjem.
Finci su također vješto koristili osobine zemljišta koje je zasićeno gustim šumama, jezerima, močvarama i vodenim tokovima - drugim riječima nepogodno za tenkove koji su bili vezani uz ceste. Njihovi pješaci su uspješno uništavali sovjetska oklopna oružja ručnim bacačima panzerschreck i panzerfaust, a uspjeli su zaplijeniti 7 tenkova T-34/85 i 2 samohotke ISU-152 koje su odmah iskoristili u borbi. Ali nisu imali dovoljno snage zaustaviti sovjetske trupe.

Nakon primirja sa SSSR Finci su okrenuli oružje protiv dojučerašnjih saveznika. U Laponskom ratu su ponovo koristili T-26 koje je bilo lako transportirati i malim plovilima, a Nijemci su na ovom ratištu također koristili zastarjele tenkove francuske proizvodnje.

U zaključku valja napomenuti da su oklopne snage finske vojske bile brojčano slabe i sastavljene pretežno od zaplijenjenog materijala, ali su ih Finci vješto koristili sve dok nisu podlegli premoćnoj sili.

Obitelj tenkova Patton

Glavni borbeni tenk kopnene vojske i Marinskog korpusa USA tokom Drugog svjetskog rata i nekoliko godina poslije rata bio je M4 Sherman. Potkraj rata USA su razvile novi i jači tenk M26 Pershing naoružan topom kalibra 90 mm, koji je trebao biti ravnopravan protivnik njemačkom Tigeru. Pershing je uveden u naoružanje prekasno da bi došao do izražaja u svjetskom sukobu, ali je borbeno korišten u Korejskom ratu (1950.-1953.).
Pershing je bio samo privremeno rješenje i poslužio je kao temelj za razvoj novog glavnog borbenog tenka, koji je dobio oznaku M46. Ime je dobio po proslavljenom generalu iz Drugog svjetskog rata Georgeu Pattonu (1885.-1945.)

George Patton:

[You must be registered and logged in to see this image.]

M46

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk M46 Patton proizvodila je tvornica Detroit Arsenal Tank Plant, a proizvedeno ih je ukupno 1.160. Osim USA druge zemlje nisu imale u naoružanju M-46. Pedesetih godine po nekoliko primjeraka je donirano kopnenim vojskama Belgije, Francuske i Italije, ali za pripremu tehničkog osoblja za novi tenk M47. U vojsci USA korišten je od 1949. do 1957. godine.
Tenk je imao borbenu težinu 48,5 tona, a benzinski motor Continental AV-1790-5A V12 snage 810 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 48 km/h i borbeni doseg od 130 km. Debljina oklopa iznosila je do 102 mm, a naoružanje je činio top M3A1 kalibra 90 mm, mitraljez M2 kalibra 12,7 mm i 2 smitraljeza M1919A4 kalibra 7,62 mm. Posadu je činilo 5 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i pomoćnik vozača-mitraljezac.
Tenk M46 Patton je borbeno korišten u Korejskom ratu, gdje se pokazao superiornim sjevernokorejskom tenku sovjetske proizvodnje T-34.

M47

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk M47 Patton razvijen je na oklopnom tijelu M46 postavljanjem nove i poboljšane kupole. Proizvodile su ga tvornice Detroit Arsenal Tank Plant i American Locomotive Company (ALCO), a proizvedeno je preko 9.000 primjeraka. Osim USA M47 je bio uveden u naoružanje još 18 zemalja, a danas ga koristi samo Iran. Najveći inozemni korisnik bila je Turska s 1.347 primjeraka, a slijede Zapadna Njemačka (1.102) i Francuska (856). Jugoslavija je pedesetih godina primila na ime vojne pomoći USA 319 tenkova M47. U USA je korišten od 1952. do šezdesetih godina.
Tenk je imao borbenu težinu 48,6 tona, a benzinski motor Continental AV-1790-5B V12 snage 810 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 60 km/h i borbeni doseg od 160 km. Debljina oklopa iznosila je do 200 mm, a naoružanje je činio top M36 kalibra 90 mm, mitraljez M2 kalibra 12,7 mm i 2 mitraljeza M1919A4 kalibra 7,62 mm. Posadu je činilo 5 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i pomoćnik vozača-mitraljezac.
M47 je borbeno korišten u više ratnih sukoba poslije Drugog svjetskog rata, između ostalog u indo-pakistanskim ratovima 1965. i 1971. (Pakistan), Šestodnevnom ratu 1967. (Jordan), Iransko-iračkom ratu 1980.-1988. (Iran) i ratovima na području bivše Jugoslavije 1991.-1995. M47 se pokazao inferiornim prema tenkovima sovjetske proizvodnje T-54 i T-55.

M48

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk M48 je predstavljao daljnje poboljšanje prethodnog tenka M47, a benzinski motor je zamijenjen dizelskim Continental AVDS-1790-2 V12 snage 810 ks. U tvornicama Chrysler, Fisher Body, Ford Motor Company i American Locomotive Company proizvedeno ih je preko 12.000. Osim USA M48 je uveden u naoružanje još 19 zemalja, a još uvijek ga koriste oružane snage Grčke, Irana, Južne Koreje, Libanona, Maroka, Tajlanda, Tajvana, Tunisa i Turske. Tokom pedesetih i šezdesetih godina bio je glavni borbeni tenk USA, a Marinski korpus ga je koristio sve do američkog povlačenja iz Vijetnama.
Tenk ima borbenu težinu od 50 tona, maksimalnu brzinu na cesti od 48 km/h i borbeni doseg (ovisno o verziji) od 113 do 490 km. Debljina oklopa iznosi do 220 mm, a naoružanje čini top M41 kalibra 90 mm (u varijanti M48A5 top M68 kalibra 105 mm), mitraljez M2 kalibra 12,7 mm i mitraljez M73 kalibra 7,62 mm. Posadu čine 4 čovjeka - zapovjednik, ciljatelj, punilac i vozač.
M48 je intenzivno korišten u Vijetnamskom ratu 1965.-1975. od strane vojski USA i Južnog Vijetnama. U rijetkim sukobima oklopnih snaga pokazao se superiornim tenku T-54. U indo-pakistanskim ratovima 1965. i 1971. pokazao je različite rezultate ovisno o sposobnosti zapovjednika oklopnih jedinica. Naročito se istakao na strani Izraela (koji je na većem broju Pattona ugradio top 105 mm) u ratovima 1967. i 1973. Jordanski M48 u Šestodnevnom ratu nisu se pokazali uspješnim protiv izraelskih Centuriona i M51 Super Sherman s topovima 105 mm, a veći broj ih je stradao u zračnim napadima.

M60

[You must be registered and logged in to see this image.]

M60 je bio glavni borbeni tenk kopnene vojske i Marinskog korpusa USA sve do uvođenja u naoružanje novog tenka M-1 Abrams. Iako je razvijen iz obitelji tenkova Patton u USA nikada nije službeno nazvan tim imenom, već je tretiran kao potomak (product-improved descendant) serije Patton. U tvornicama Detroit Arsenal Tank Plant i Chrysler proizvedeno je od 1960. do 1987. godine preko 15.000 primjeraka ovog tenka u različitim verzijama, a osim USA bio je uveden u naoružanje još 24 zemlje od kojih ga još uvijek koristi 19 - u najvećem broju Egipat (oko 1.700 primjeraka) i Turska (oko 900).
Tenk ima borbenu težinu od 51 do 54 tone, maksimalnu brzinu na cesti od 48 km/h i borbeni doseg od 500 km. Debljina oklopa iznosi do 290 mm, a naoružanje čini top M68 kalibra 105 mm (u verziji M60A2 top-lanser raketa MGM-51 Shillelagh kalibra 152 mm), mitraljez M85 kalibra 12,7 mm i mitraljez M73 kalibra 7,62 mm. Posadu čine 4 čovjeka - zapovjednik, ciljatelj, punilac i vozač.
M60 je koristio Marinski korpus USA u Zaljevskom ratu 1991. godine. U bici kod aerodroma Kuwait City marinski tenkovi su se sukobili s iračkim T-55, Type 69 i T-72 te ih uništili preko 100 uz gubitak samo jednog tenka. Izrael je koristio veliki broj M60 u IV. izraelsko-arapskom ratu 1973., a njihove posade su visoko cijenile tenk zbog manevarskih sposobnosti i vatrene moći. U tom ratu M60 su pretrpjeli neočekivano velike gubitke od PT projektila Maljutka (AT-3 Sagger) zbog čega su Izraelci nakon rata pojačali oklopnu zaštitu.

Modernizacije M48 i M60

Iskustva IV. Izraelsko-arapskog rata 1973. godine pokazala su osjetljivost tenkova na pogotke suvremenih PT raketa, stoga su zemlje korisnice tenkova Patton pokrenule različite programe modernizacije i jačanja oklopne zaštite, kao i poboljšanja sustava za upravljanje paljbom. U tome je prednjačio Izrael koji je svoje tenkove M48 unaprijedio u verzije Magach od 1 do 5, a M60 u Magach 6 i 7. Za potrebe turske vojske Izrael je dizajnirao verziju pod imenom M60T Sabra, naoružanu topom kalibra 120 mm.

Magach 6:

[You must be registered and logged in to see this image.]

M60T Sabra:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vlastitu verziju modernizacije ponudila je i američka tvrtka General Dynamics Land Systems pod oznakom M60-2000, namijenjenu prije svega zemljama koje koriste tenk M60 a nemaju sredstava za nabavu novih i modernijih tenkova. Bazična ideja je da se na oklopno tijelo M60 postavi kupola tenka M1 Abrams s topom kalibra 120 mm uz odgovarajuću suvremenu opremu i pojačanu oklopnu zaštitu. Tenk je ponuđen prije svega Egiptu i Turskoj kao najvećim korisnicima M60, ali bez uspjeha - Turska se opredijelila za izraelski koncept M60T Sabra, a Egipat za vlastiti projekt modernizacije.

M60-2000:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Istaknuti zapovjednici oklopnih jedinica: Ivan Černjahovski

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Drugom svjetskom ratu SSSR je imao čitav niz istaknutih vojskovođa, ali ni jedan nije imao tako munjeviti uspon kao Ivan Černjahovski (1906.-1945.).
Rođen je u ukrajinskom gradu Umanju kao sin željezničara. Kasnije se i sâm zaposlio na željeznici, u ložionici na kolodvoru Vapnjarka (ukrajinski Вапнярка) na pruzi Moskva - Vinica - Odessa. Godine 1924. Černjahovski se odlučio za vojnu karijeru i 1928. je završio školovanje na oficirskoj vojnoj akademiji u Kijevu. Zahvaljujući stalnom jačanju sovjetske vojske, ali i Staljinovim čistkama oficirskog kadra, relativno brzo je napredovao. Na početku rata 1941., u 35. godini, bio je potpukovnik i zapovjednik 28. tenkovske divizije u Pribaltiku. Srpnja 1942. već je bio general-major i zapovjednik 18. tenkovskog korpusa koji je branio Voronjež.
Već u prvom razdoblju rata Černjahovski je pokazao izrazitu sposobnost na taktičkoj i operativnoj razini, pa je brzo napredovao. Naročito ga je cijenio maršal Žukov, glavni sovjetski strateg. Krajem lipnja 1944., u 38. godini, kao zapovjednik Trećeg bjeloruskog fronta unaprijeđen je u čin generala armije kao najmlađi u povijesti SSSR koji je dobio taj čin.

Generallajtnant Alfons Hitter, zapovjednik njemačke 206. pješačke divizije, na saslušanju pred maršalom Vasiljevskim i generalom Černjahovskim (sasvim desno), Bjelorusija kod Vitebska 1944.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Po nekim izvorima, na Staljinovom stolu već je stajao za potpis ukaz o unapređenju Černjahovskog u čin maršala Sovjetskog saveza kada je stigla vijest o njegovoj pogibiji. Dne 18. veljače 1945. kod mjesta Mehlsack u Istočnoj Pruskoj (danas poljsko Pieniężno) poginuo je od njemačke artiljerijske paljbe. Pokopan je u u Vilniusu, a nakon proglašenja nezavisnosti Litve njegovi posmrtni ostaci premješteni su u Rusiju i sahranjeni na Novodjevičjem groblju u Moskvi.
Ivan Černjahovski je jedan od dvojice sovjetskih generala armije koji su poginuli u II. SR i jedini koji je stradao od borbenog djelovanja mkemačke strane (general armije Nikolaj Vatutin ubijen je u zasjedi ukrajinskih nacionalista - banderovaca).

Nadgrobni spomenik Ivana Černjahovskog u Moskvi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemu u čast grad Insterburg u Istočnoj Pruskoj, danas u sastavu Ruske federacije (Kalinjingradska oblast), dobio je 1946. ime Černjahovsk.

Černjahovsk:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poznati zapovjednici oklopnih jednica - Kurt Meyer

Jedan od poznatih njemačkih zapovjednika oklopnih jedinica bio je oficir Waffen-SS Kurt Meyer (1910.-1961.), poznat po nadimku Panzer Meyer. Osim po vještini u vođenju tenkovskih jedinica pročuo se i po ratnim zločinima u Poljskoj, SSSR-u i na zapadnoj fronti.

Kurt Meyer:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon završenog osnovnog školovanja zaposlio se kao policajac, a neko vrijeme je radio i kao poštonoša. Godine 1930. pridružio se nacističkoj stranci NSDAP i u listopadu 1931. primljen je u SS. Iduće godine dobio je čin SS-Untersturmführera (potporučnika), a 1934. je premnješten u Leibstandarte SS Adolf Hitler - LSSAH gdje je zapovijedao protuoklopnom jedinicom 14. Panzerabwehrkompanie.
U sastavu LSSAH Meyer je sudjelovao u okupaciji Austrije i Čehoslovačke, te u napadu na Poljsku. U listopadu 1939. kod Modlina je zapovijedio strijeljanje 50 poljskih Židova, te je predao vojnom sudu zapovjednika voda koji je odbio izvršiti strijeljanje.
U napadu na Francusku, Belgiju i Nizozemsku 1940. zapovijedao je jedinicom izviđača-motociklista (15. Kradschützenkompanie), a u napadu na Grčku 1941. izviđačkim bataljonom LSSAH (SS-Aufklärungs-Abteilung 1) u činu SS-Sturmbannführera (majora). Njegov bataljon se posebno istakao u bici za klanac Kleisoura, a Meyer je dobio odlikovanje Viteški križ (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes).
U napadu na SSSR LSSAH je sudjelovala kao dio Grupe armija Jug. U listopadu 1942. Meyer se razbolio i upućen je na liječenje, a vratio se kada je LSSAH preformirana u 1. SS-Panzer Division Leibstandarte SS Adolf Hitler. U proljeće 1943. sudjelovao je u njemačkom protunapadu i ponovnom osvajanju Harkova, da bi početkom ljeta primio zapovjedništvo nad regimentom i bio promaknut u čin SS-Standartenführera (pukovnika).

Pripadnici LSSAH na Istočnoj fronti:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Meyer kod Harkova 1943. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Meyer je bio sudionik zločina koje je počinila LSSAH nad civilnim stanovništvom, između ostalog masakra 872 stanovnika sela Jefremovka i Semjonovka za koji je bio izravno odgovoran.
U ljeto 1943. formirana je nova SS oklopna divizija 12. SS-Panzer-Division Hitlerjugend, za koju je dio kadra dala LSSAH. Između ostalih u novoformiranu diviziju je premješten i Meyer kao zapovjednik regimente. Nakon treninga u Belgiji divizija je premještena u Normandiju gdje je uvrštena u sastav 1. SS oklopnog korpusa (I. SS-Panzerkorps).

Vojnici 12. SS-Panzer-Division Hitlerjugend u Normandiji 1944. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon iskrcavanja u Normandiji 6. lipnja 1944. 12. SS-Panzer-Division Hitlerjugend je bila jedna od prvih oklopnih jedinica koja je uključena u borbu. Dne 14. lipnja zapovjednik divizije Fritz Witt poginuo je od granate brodske artiljerije koja je pogodila njeg štab te je na njegovo mjesto imenovan Meyer - u dobi od 33 godine bio je jedan od najmlađih zapovjednika divizije u Drugom svjetskom ratu.
12. SS-Panzer-Division Hitlerjugend je sudjelovala u teškim borbama oklopnih snaga u zoni Caena gdje je pretrpjela velike gubitke i spala na samo 1.500 ljudi od prvobitnih 16.000. Na kraju je uništena u ''džepu'' kod Falaisea, iz kojeg se izvukao samo mali broj njemačkih vojnika - među njima i Meyer. Ostaci poraženih njemačkih snaga dali su se u bijeg prema Njemačkoj, Nizozemskoj i Belgiji.

Uništena njemačka kolona kod Falaisea:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zarobljeni pripadnici 12. SS-Panzer-Division Hitlerjugend:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Meyer nije dočekao kraj rata u borbenim redovima - 27. kolovoza 1944. nedaleko Namura uhvatili su ga belgijski partizani i predali ga Amerikancima. Interniran je u Trent Parku u Engleskoj, gdje su britanski obavještajci snimali njegove razgovore s drugim visokorangiranim njemačkim oficirima. U Njemačkoj se smatralo da je poginuo pa je 1. rujna ''posthumno'' promaknut u čin Brigadeführer und Generalmajor der Waffen-SS.
U prosincu 1945. izveden je pred sud zbog ratnih zločina koje je počinila jedinica pod njegovim zapovjedništvom. Optužnica ga je teretila za nekoliko slučajeva - izdavanje zapovijedi početkom lipnja 1944. da se ne primaju ratni zarobljenici, ubojstvo 23 ratna zarobljenika u Buronu i ubojstvo 7 zarobljenika kod samostana Abbaye d'Ardenne.

Spomen-ploča kanadskim vojnicima pobijenim u Abbaye d'Ardenne:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Meyer pred sudom:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osuđen je na smrt, ali mu je kazna preinačena na doživotni zatvor. Kasnije mu je zapadnonjemački sud smanjio kaznu na 14 godina te je 1954. pušten na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne.
Za zločine na teritorju SSSR-a nije mu nikada suđeno.
Poslije puštanja iz zatvora zaposlio se u jednoj pivovari. Bio je aktivni član organizacije HIAG - Hilfsgemeinschaft auf Gegenseitigkeit der Angehörigen der ehemaligen Waffen-SS i istakao se zalaganjem za rehabilitaciju organizacije SS i njenih pripadnika. Umro je od srčanog udara na svoj 51. rođendan 23. prosinca 1961.

Stanko1 (citat):: Meyer pred sudom:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osuđen je na smrt, ali mu je kazna preinačena na doživotni zatvor.
Kasnije mu je zapadnonjemački sud smanjio kaznu na 14 godina te je 1954. pušten na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne.
Za zločine na teritorju SSSR-a nije mu nikada suđeno.

Mayer je naj sretniji čovjek na svijetu. Very Happy

Prvo smrtna kazna.
Pa doživotni zatvor.
Pa 14 godina zatvora.
Pa Pušten na slobodu nakon dvije trećine kazne.
Pa mu nisu sudili za zločine u SSSR-u.
Pa se zaposlio.

Ma ja mu se divim kroz što je sve prošao i kako je sve ispalo.
Ja to u 10 života nebi uspio. Very Happy

Vojnik Graničar (citat):: Mayer je naj sretniji čovjek na svijetu. ..
Ma ja mu se divim kroz što je sve prošao i kako je sve ispalo.

Nažalost nije jedini. Mnogi još gori od njega nisu ni vidjeli zatvor, a kamo li da bi omastili konopac.
A Meyer se baš i nije nauživao slobode, kihnuo je relativno mlad.

Poznati zapovjednici oklopnih jedinica: dr. Franz Bäke

''Dr.'' u naslovu nije dosjetka - Bäke nije bio profesionalni vojnik već je po zanimanju bio zubar

[You must be registered and logged in to see this image.]

Franz Bäke (1898.-1978.) je sudjelovao kao dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu, gdje je bio ranjen i odlikovan Željeznim križem II. reda. Poslije rata je otpušten iz vojske s činom vizefeldwebela (podnarednika) te je studirao medicinu u Würzburgu, Bonnu i Münsteru gdje je 1923. stekao titulu doktora dentalne medicine i kasnije otvorio zubarsku ordinaciju u Hagenu.
Istodobno je bio član paravojne organizacije Freikorps, a 1933. se pridružio nacističkoj organizacija SA (Sturmabteilung). U vojsci je 1937. dobio čin rezervog poručnika (leutnant), a 1938. je bio mobiliziran na neodređeno vrijeme i sudjelovao je u okupaciji Čehoslovačke. Unatoč svojoj stručnoj kvalifikaciji Bäke nije bio raspoređen u sanitetsku službu već u oklopne snage, pa je u ratu protiv Poljske 1939. sudjelovao kao oficir 1. lake divizije (1. leichten division), kasnije preformirane u 6. oklopnu diviziju. S istom divizijom je kao kapetan (hauptmann) sudjelovao u napadu na Francusku 1940. godine, gdje je dobio Željezni križ I. reda.
U napadu na SSSR 1941. godine 6. oklopna divizija je sudjelovala u sastavu Grupe armija Sjever (Heersgruppe Nord). Bäke je 1. kolovoza unaprijeđen u čin majora u rezervi, a u jesen je sudjelovao u bici za Moskvu. U bici za Staljingrad Bäkeova 6. oklopna divizija je sudjelovala u neuspjelom pokušaju deblokade okruženih snaga u Staljingradu, a 1943. u trećoj bici za Harkov i u bici kod Kurska.

Bäke (na slici desno) je 1943. poslije bitke kod Kurska odlikovan Viteškim križem s hrastovim lišćem (Ritterkreuz mit Eichenlaub):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Schwere Panzerregiment Bäke

U studenom 1943. Bäke je unaprijeđen u čin potpukovnika (oberstleutnant), a u prosincu je dobio zapovijed da formira provizornu taktičku grupu koja je dobila ime ''Regimenta teških tenkova Bäke'' (Schwere Panzerregiment Bäke). Ova formacija je zapravo bila ''džepna oklopna divizija'' jer je imala vrlo jak sastav:
- bataljon teških tenkova (503. Schwere Panzerabteilung) s 34 tenka PzKpfw VI Tiger
- bataljon srednjih tenkova (II Panzerabteilung, 23. Panzerregiment) s 46 tenkova PzKpfw V Panther
- bataljon planinskih lovaca (Gebirgsjäger-bataillon)
- samohodni artiljerijski divizion (I Abteilung, 88. Artillerieregiment) s 2 baterije Sd. Kfz. 124 Wespe (12 oružja) i 1 baterijom Panzerfeldhaubitze 18M auf Geschützwagen III/IV Hummel (6 oružja)
- inženjerijski bataljon s mostovnim parkom (Pionier-Bataillon mit Brückengerät)

Oklopna vozila iz sastava Schwere Panzerregiment Bäke - najprije PzKpfw VI Tiger:

[You must be registered and logged in to see this image.]

PzKpfw V Panther:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Leichte Feldhaubitze 105 mm Sd. Kfz. 124 Wespe:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Panzerfeldhaubitze 150 mm 18M auf Geschützwagen III/IV Hummel:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U siječnju 1944. Schwere Panzerregiment Bäke je sudjelovala u deblokadi njemačkih jedinica koje su Sovjeti okolili kod Čerkasija. Regimenta se naročito istakla u borbi oklopnih snaga kod mjesta Balabanovka, gdje je dočekala u zasjedi glavninu sovjetske 1. oklopne armije i navodno uništila 267 tenkova uz gubitak 1 Tigera i 4 Panthera. Za osobne zasluge u deblokiranju opkoljenih njemačkih snaga kod Čerkasija Bäke je 21. veljače 1944. odlikovan ordenom Viteškog križa s hrastovim lišćem i mačevima (Ritterkreuz mit Eichenlaub und Schwertern).
U svibnju 1944. Bäke je unaprijeđen u čin pukovnika (oberst) i postavljen za zapovjednika novoformirane oklopne brigade pod imenom Panzer Brigade Feldherrnhalle. Brigada je praktično uništena u rujnu, u sukobu s američkom 90. divizijom kod Aumetza. U ožujku 1945. je postavljen za zapovjednika 13. oklopne divizije s kojom je sudjelovao u operacijama u Mađarskoj, a 20. travnja je promaknut u čin general-majora. Predao se Amerikancima 8. svibnja.
Bäke je pušten iz zarobljeništva 1947. godine i vratio se svojoj izvornoj profesiji - ponovo je otvorio zubarsku ordinaciju u Hagenu. Poput mnogih njemačkih istaknutih vojnih zapovjednika dočekao je duboku starost, a tko zna koliko bi poživio da nije poginuo u automobilskoj nesreći 12. prosinca 1978.

Jedna usputna zabilješka

O stvarnom učinku Schwere Panzerregiment Bäke u bici kod Balabanovke i danas se vode polemike. Podatak o 267 uništenih sovjetskih tenkova, koji se najčešće spominje, izvučen je iz memoara feldmaršala Ericha von Mansteina. Svakome tko je pročitao knjigu pod naslovom ''Izgubljene pobjede'' (poput autora ovog teksta) jasno je da herr feldmarschall iznosi puno dvojbenih tvrdnji i zaključaka, te u mnogočemu pretjeruje. Kao uostalom većina pisaca ratnih memoara. S druge strane sovjetski maršal Kiril Moskaljenko u svojim uspomenama polemizira s Mansteinovim tvrdnjama i upozorava da su među uništene tenkove ubrojani i oni koji su oštećeni i naknadno popravljeni, a takvih je bila većina.
Što naravno ne umanjuje uspjehe Schwere Panzerregiment Bäke.

Istaknuti zapovjednici oklopnih jedinica: Maurice Rose

''General-major Maurice Rose je bio možda i najbolji tenkovski zapovjednik Drugog svjetskog rata. Bio je vođa tamo gdje su se vodile borbe. Bio je veliki general, ali njegovo ime nije bilo u naslovima poput Pattonovog. On je vodio rat na čelu svoje oklopne divizije'' (Andy Rooney, ratni dopisnik)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Maurice Rose (1899.-1945.) bio je vojnik od karijere. Već kao 17-godišnjak pridružio se Nacionalnoj gardi države Colorado, ali je nakon šest tjedana otpušten jer je slagao o svojoj dobi. Nakon godinu dana rada u jednom pogonu za pakiranje mesa ponovo se prijavio u vojsku. Upućen je u Officer Candidate School u Fort Riley, Kansas, gdje je 1917. promoviran u potporučnika i upućen kao pripadnik 89. pješadijske divizije na bojište u Francuskoj.
Vojnu službu nastavio je poslije Prvog svjetskog rata kao pješadijski kapetan u Fort Douglasu, Utah. Postupno je napredovao kroz činove i prikupljao iskustva iz teorije i prakse oklopnog ratovanja. Godine 1926. završio je Infantry Company Officer Course, 1931. Cavalry Officer Course, 1937. Command and General Staff College, a 1940. Army Industrial College. Neposredno pred Drugi svjetski rat bio je savjetnik u Nacionalnoj gardi Pennsylvanije i instruktor u III Corps Command and Staff School u Fort George G. Meade, Maryland.
U Drugom svjetskom ratu Rose je služio u tri oklopne divizije. U kampanji u Tunisu je bio načelnik štaba 1. oklopne divizije i prvi američki oficir koji je primio predaju velike njemačke vojne jedinice. U invaziji u Normandiji bio je kao brigadni general zapovjednik Borbene grupe A (Combat Command A) 2. oklopne divizije, a u kolovozu 1944. je bio promaknut u čin general-majora i postavljen za zapovjednika 3. oklopne divizije (3rd Armored Division).
General Rose se ubrzo pročuo kao agresivan i beskompromisan zapovjednik oklopne divizije, koju je vodio kretanjem neposredno iza vlastite prethodnice. U samo jednom danu 3. oklopna divizija prešla je preko 100 milja (160 km) i postigla rekord u modernom oklopnom ratovanju. Odigrala je ključnu ulogu u nekoliko kampanja i između ostalog bila je prva koja je probila Siegfriedovu liniju.

Prelazak 3. oklopne divizije kroz Siegfriedovu liniju:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Maurice Rose s generalom Eisenhowerom, zapovjednikom SHAEF-a, studeni 1944. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ceremonija dodjele Predsjednikove pohvale za borbene jedinice (Presindential Unit Citation) 3. oklopnoj diviziji za bitku kod Monsa. Slijeva na desno zapovjednik američke 1. armije general Courtney Hodges, zapovjednik 7. korpusa general James Lawton Collins i zapovjednik 3. oklopne divizije general Maurice Rose. Snimljeno u ožujku 1945. između Remagena i Honnefa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rose nije doživio završetak rata, koji je već bio na domaku. Za vrijeme operacije okruženja njemačkih snaga u Ruhru nedaleko Paderborna 30. ožujka 1945. bio je na čelu jedne kolone svoje 3. oklopne divizije. Rose se vozio u džipu ispred kojeg su bili tenk i još jedan džip, a iza njega oklopni automobil i na kraju kurir na motociklu. U jednom trenutku su upali u paljbu streljačkog oružja, tenkovskih i PT topova. Nakon što je tenk na čelu njihove kolone bio uništen Rose i ostali su iskočili iz vozila i sklonili se u jarak, a onda su shvatili da su okruženi njemačkim tenkovima. Vratili su se u džipove i pokušali pobjeći. Prvom džipu je to za dlaku uspjelo, dok se Roseov džip našao blokiran između tenka Tiger i jednog stabla. Zapovjednik tenka je otvorio poklopac kupole i otvorio paljbu iz automarskog pištolja. Rose je pogođen s nekoliko metaka, ali Nijemci nisu bili svjesni da su ubili generala jer su svi tajni dokumenti koje je nosio sa sobom ostavljeni netaknuti.
General-major Maurice Rose je bio najviši po činu pripadnik oružanih snaga USA koji je poginuo od neprijateljske paljbe na europskom ratištu. Sahranjen je na američkom vojnom groblju Netherlands American Cemetery u Margratenu, Nizozemska.

Oklopne snage u bici za Anzio 1944.

''Nadao sam se da ćemo na obalu baciti divlju mačku, a umjesto toga ispao je nasukani kit'' (Winston Churchill)

Apeninski poluotok je brdovit i stoga nepogodan za masovno djelovanje oklopnih snaga. Također je planinski masiv Apenina, ispresijecan brojnim klancima i riječnim tokovima, vrlo pogodan za upornu obranu. Ali je kao poluotok i pogodan za obilazno djelovanje amfibijskim operacijama. Tu mogućnost Saveznici su početkom 1944. godine odlučili iskoristiti kao bi prekinuli pat-poziciju na fronti u Italiji, zauzeli Rim i natjerali njemačku vojsku na povlačenje.

Obostrane pripreme, planovi i snage

U prosincu 1943. godine napredovanje Saveznika u Italiji zaustavljeno je na takozvanoj Gustavovoj liniji koja se prostirala od rijeke Liri na zapadu do Ortone na obali Jadranskog mora, a koju je jakim snagama zaposjela njemačka 10. armija.
O obilasku njemačkih obrambenih linija sa mora savezničko vojno i političko vodstvo razmišljalo je još potkraj 1943. U prosincu je britanski premijer Winston Churchill zatražio od zapovjednika savezničkih snaga u Italiji generala Harloda Alexandera i zapovjednika američke 5. armije generala Marka Clarka da iskrcaju dvije divizije južno od Rima i brzom pokretom zauzmu grad. Operativnim planom nazvanim Shingle predviđeno je iskrcavanje američkog 6. korpusa generala Johna Lucasa u području Anzio - Nettuno, pri čemu će korpus zauzeti strateški važna Albanska brda (Colli Albani), povezati se sa ostatkom 5.armije koja će probiti Gustavovu liniju i zauzeti Rim.
Na strani Saveznika bila je i sumnji u uspjeh desanta na Anzio. Tako je general Lucas zapisao 10. siječnja 1944. u svoj dnevnik: ''Čitava ta stvar opako vonja na Galipolje i očito je da isti amater drži uzde'' (This whole affair had a strong odor of Gallipoli and apparently the same amateur was still on the coach’s bench). Lucas je aludirao na katastrofalni saveznički napad u Dardanelima u Prvom svjetskom ratu, a ''isti amater'' bio je Churchill koji je kao tadašnji prvi lord Admiraliteta osmislio i isforsirao dardanelsku operaciju.
Lucasove zle slutnje će se obistiniti. Njegov korpus će se naći u grčevitoj borbi za preživljavanje, a račun će za sve platiti upravo on. U savezničkim vojno-političkim vrhovima nitko nije slutio kojom brzinom i vještinom će feldmaršal Albert Kesselring, zapovjednik njemačkih snaga u Italiji, prikupiti i koncentrirati trupe koje će blokirati mostobran kod Anzija i dovesti ga do ruba uništenja.

General Mark Clark:

[You must be registered and logged in to see this image.]

General John Lucas:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Feldmaršal Albert Kesselring:

[You must be registered and logged in to see this image.]

SAVEZNIČKE snage tokom bitke za Anzio činili su:
·            VI. korpus USA (general-major John Lucas, od 23. veljače 1944. general-major Lucian Truscott) s američkim 3., 34., 36. i 45. pješadijskom divizijom, 1. oklopnom divizijom, 504. padobranskom regimentom i 6615. regimentom rendžera (6615th Ranger Force), britanskim 1., 5. i 56. pješadijskom divizijom i 2. brigadom specijalnih snaga (2nd Special Service Brigade), te američko-kanadskom 1. brigadom specijalnih snaga (First Special Service Force)
·            II. korpus USA (general-major Geoffrey Keyes) s američkim 85. i 88. pješadijskom divizijom
NJEMAČKE snage činila je 14. armija pod zapovjedništvom general-pukovnika Eberharda von Mackensena u sastavu:
·            padobranski korpus (general der fallschirmtruppe Alfred Schlemm) s 4. padobranskom divizijom, 65. i 715. pješadijskom divizijom, 29. oklopno-grenadirskom divizijom i 114. lovačkom divizijom te 2 talijanska bataljona
·            LXXVI. oklopni korpus (general der panzertruppe Traugott Herr) s oklopnom divizijom Hermann Göring i 26. oklopnom divizijom, 3. oklopno-grenadirskom divizijom te 71. i 362. pješadijskom divizijom

General Eberhard von Mackensen:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka

Saveznici su se iskrcali kod Anzija i Nettuna 22. siječnja 1944., na svoje iznenađenje praktično bez otpora. Do ponoći je iskrcano 36.000 ljudi i 3.200 vozila, a dubina mostobrana iznosila je 3-5 km. Lokalni pripadnici talijanskog pokreta otpora ponudili su se da budu vodiči do Albanskih brda, ali je njihova ponuda odbijena. Iako se od njega očekivalo ofenzivnije djelovanje Lucas se ograničio na proširenje i učvršćivanje mostobrana te čekanje pojačanja i dodatnih zaliha.
Odluka generala Lucasa je ostala kontroverzna do danas. Neki analitičari smatraju da je mogao uputiti dio snaga i zauzeti praktično nebranjeni Rim, dok drugi upozoravaju da bi mu to vjerojatno uspjelo ali bi te snage bile ubrzo odrezane i uništene. U svakom slučaju je Lucasovo oklijevanje izazvalo nezadovoljstvo pa je Churchill je u svom dnevniku zapisao: ''Nadao sam se da ćemo na obalu baciti divlju mačku, a umjesto toga ispao je nasukani kit (I had hoped we were hurling a wildcat into the shore, but all we got was a stranded whale)''. A u jednom razgovoru sa suradnicima potužio se kako ''ne želi u jednom životu doživjeti dva Galipolja''.
U jednom dijelu operativnog plana je 6. korpus uspio - navukao je na sebe jake njemačke snage, ali ne sa Gustavove linije kako se očekivalo nego iz drugih područja. Već prvog dana stigli su dijelovi 4. padobranske divizije i oklopne divizije Hermann Göring, a zavidnom brzinom stizale su tri divizije iz sjeverne Italije i po jedna iz Francuske, Njemačke i Jugoslavije. Dva dana poslije desanta, 24. siječnja, Nijemci su imali već 40.000 ljudi raspoređenih na obrambenim položajima oko mostobrana.

Stanje na fronti u vrijeme desanta na Anzio, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iskrcavanje tenkova Sherman iz desantnih brodova LST:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački padobranci s PT topom PAK 36 na položaju kod Nettuna:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Do 29. siječnja snage 6. korpusa na mostobranu brojale su 69.000 ljudi, 208 tenkova i preko 500 topova. Nijemci su pak svoje položaje pojačali na 71.000 ljudi. General Lucas je odlučio izvesti 30. siječnja dvostruki napad - dijelom snaga prema Campoleoneu, a drugim dijelom prema cesti broj 7 kod Cisterne. Britanska 1. divizija nije uspjela zauzeti Campoleone nego je zadržana i ostala u izloženoj izbočini, dok je napad na Cisternu prošao još gore - zauzeto je tek nekoliko kvadratnih kilometara terena dok je dva bataljona rendžera odsjekla i uništila oklopna divizija Hermann Göring i i iz napada se vratilo samo 6 ljudi.
Početkom veljače njemačke snage oko mostobrana dosegle su već 100.000 ljudi i 3. veljače na večer započele su protunapad, te.poslije nekoliko dana žestokih borbi likvidirale izbočinu prema Campoleoneu. Nova njemačka ofenziva uslijedila je 16. veljače, ovaj put uz potporu teških tenkova Tiger. Borbe su trajale do 20. veljače kada su njemačke trupe konačno zadržane na liniji početnog mostobrana. Obje strane su pretrpjele teške gubitke - Saveznici 3.500, a Nijemci 5.400 ljudi. Na inzistiranje samog Hitlera LXXVI. oklopni korpus je 29. veljače izveo novi napad, koji je zaustavljen uz gubitak dodatnih 2.400 njemačkih vojnika.
Britanski vojno-politički vrh bio je nezadovoljan generalom Lucasom. Na Churchillov zahtjev mostobran kod Anzija posjetio je general Alexander, koji je u izvještaju Imperijalnom generalštabu napisao: ''Razočaran sam zapovjedništvom 6. korpusa. Ponašaju se negativistički i nedostaje im nužni polet i entuzijazam da obave zadatak. Izgleda da su potišteni zbog razvoja događaja''. Bio je to udarac američkom prestižu i vojni establishment USA našao se u nezgodnom položaju, jer je Lucas bio već treći general na mediteranskom ratištu koji se nije iskazao na svojem zadatku - u Tunisu je bio smijenjen zapovjednik 2. korpusa general Lloyd Fredendall, a kod Salerna zapovjednik 6. korpusa general Ernest Dawley. Ali nije bilo drugog izbora i general Clark je 22. veljače zamijenio Lucasa generalom Lucianom Truscottom.

General Lucian Truscott:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zaustavljanjem njemačkog protunapada od 29. veljače nastala je svojevrsna pat-pozicija. Borbe su se svele na sporadične sukobe malih jedinica i patrola. Nijemci su tako začepili mostobran da se njihov propagandist Axis Sally rugao kako je ''Anzio najveći logor za ratne zarobljenike u svijetu koji sâm sebe opskrbljuje''. Još gore je bilo stalno njemačko artiljerijsko bombardiranje mostobrana, gdje su trupe, vozila i materijal bili tako gusto zbijeni da je gotovo svaka granata nekoga ili nešto pogodila. Za bombardiranje su nijemci koristili i teški dalekometni željeznički top Krupp 28-cm-Kanone 5 kalibra 280 mm, koji je od zračnih napada bio skriven u tunelu. Saveznički vojnici na mostobranu zvali su ga Anzio Annie.

Tenk Tiger u području Nettuna:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Čišćenje cijevi Anzio Annie:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kamuflirani njemački samohodni PT top 88 mm Nashorn pred mostobranom kod Anzija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uništeni teški samohodni PT top 88 mm Elephant:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obje strane su iskoristile relativno zatišje za jačanje svojih snaga. Saveznici su vršili zamjenu iscrpljenih jedinica i dopremali pojačanja dok je feldmaršal Kesselring gradio novu i posljednju obrambenu liniju ispred Rima, nazvanu Cezarova linija (Cäsar Linie). U međuvremenu su generali Clark i Truscott pripremali ofenzivu radi konačnog proboja iz mostobrana.
Završni napad Saveznika počeo je 23. svibnja 1944. u 5:45 h paljbom iz 1.500 artiljerijskih oružja, za kojom su slijedili zračni napadi. Napad kopnenih snaga predvodile su američke 1. oklopna i 3. pješadijska divizija koje su u intenzivnim borbama prvog dana pretrpjele velike gubitke - 1. oklopna divizija izgubila je 100 tenkova, a 3. pješadijska divizija 955 ljudi, najveći jednodnevni gubitak vojske USA u čitavom ratu. Gubitke su trpjeli i Nijemci pa su neke njihove divizije izgubile i 50% sastava. Amerikanci su 25. svibnja konačno zauzeli Cisternu i izbili na cestu broj 6, a Nijemci su uzvraćali jakim protunapadima oklopne divizije Hermann Göring. Konačno je 30. svibnja američka 36. pješadijska divizija probila Cezarovu liniju i ona se do 2. lipnja raspala. Nijemci su bili primorani na opće povlačenje, a general Mackensen je ponudio ostavku na položaj zapovjednika 14. armije koju je Kesselring prihvatio.

Rezultat

Saveznici su 4. lipnja 1944. ušli u Rim (koji je bio nebranjen) i time postigli papirnati trijumf, koji je rekordno brzo zaboravljen jer je samo dva dana kasnije izveden spektakularni desant u Normandiji. Stotinu trideset i šest dana bitke za Anzio koštalo je Saveznike gubitka 43.000 ljudi, od kojih 7.000 poginulih i 36.000 ranjenih i nestalih. Nijemci su izgubili 40.000 ljudi, od kojih 5.000 poginulih i 35.000 ranjenih i nestalih. Obje strane su izgubile i veliku količinu oružja i drugog materijala.

Generali Mark Clark, Alfred Gruenther i Geoffrey Keyes u Rimu, lipanj 1944.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prodor Saveznika u smjeru Rima, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Analitičari ratnih zbivanja smatraju da je desant na Anzio bio najveći promašaj zapadnih Saveznika u Drugom svjetskom ratu, ne po ideji nego po izvedbi operacije na kopnu. Možda je najbliža istini Churchillova konstatacija u govoru u britanskom parlamentu 1944. godine: ''Sa gledišta opće strategije Hitlerova odluka da pošalje na jug Italije ravno osamnaest divizija, koje iznose približno pola milijuna Nijemaca, i tu otvori veliku frontu... u krajnjoj liniji pogoduje Saveznicima. Mi se negdje moramo tući s Nijemcima, osim ako nećemo mirno stajati i promatrati Ruse kako se bore. Ova iscrpljujuća bitka u Italiji, u kojoj sudjeluju trupe (njemačke, op.St.) koje se ne mogu iskoristiti za neke druge veće operacije, efektan su uvod''.

Oklopne snage u bici za Dnjepar 1943.

Bitka za Dnjepar (Би́тва за Днепр) je serija velikih ofenzivnih operacija sovjetske vojske u drugoj polovici 1943. godine. U njoj je na obje strane sudjelovalo blizu 4 milijuna vojnika, 4.500 tenkova i gotovo 5.000 aviona. Također se smatra jednom od najkrvavijih bitaka u svjetskoj povijesti - procjene ukupnih gubitaka (poginuli, ranjeni i nestali) kreću se od 1.200.000 do 1.500.000 na sovjetskoj i od 400.000 do 1.200.000 na njemačkoj strani.
U širem okviru bitke kod Kurska Sovjeti su izveli napadnu operaciju pod nazivom Rumjancev, kojom su oslobodili Harkov i Donbas te gotovo čitavu Istočnu Ukrajinu.

Forsiranje Dnjepra iz pokreta

Progoneći njemačke snage poslije bitke kod Kurska sovjetske trupe su se približavale rijeci Dnjepar. Upravo liniju ove rijeke Nijemci su odabrali kao temelj svoje obrane gdje će konačno zaustaviti sovjetsku vojsku. Za to je Dnjepar bio podesan iz više razloga. S jedne strane proteže se uglavnom smjerom sjever - jug i okomito na smjer sovjetskog napredovanja. S druge strane riječ je o velikoj vodenoj zapreci - Dnjepar je po duljini toka (2.290 km) četvrta rijeka Europe iza Volge, Dunava i Urala, a po količini vode treća. Uz to na većini toka desna obala nadvisuje lijevu, što obrani daje dodatnu pogodnost.
Kada im je postalo jasno da su izgubili strategijsku inicijativu na Istočnoj fronti i da im preostaje samo spašavanje onoga što su osvojili Nijemci su počeli izgrađivati obrambeni bedem pod imenom Panther-Wotan linija (Panther-Wotan Stellung). Ova linija se trebala protezati od Čudskog jezera na sjeveru do Azovskog mora na jugu, a od područja južno od Smolenska oslanjala bi se uglavnom na Dnjepar.

Sovjetsko napredovanje ljeti i u jesen 1943. godine (na karti pogrešno piše 1941.). Panther-Wotan linija označena je crvenom bojom:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Od Panther-Wotan linije malo je toga izgrađeno jer Sovjeti nisu dali vremena za takve eksperimente. Nijemci su duž Dnjepra uspjeli izgraditi provizornu obranu pri čemu su naseljena mjesta utvrdili i zaposjeli pješadijskim snagama, dok su međuprostore kontrolirali oklopno-motoriziranim jedinicama i automatičarima.

Jedan od njemačkih obrambenih položaja na Dnjepru:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posljednjih dana rujna i prvih dana listopada 1943. sovjetska vojska je izbila na Dnjepar na fronti širine 700 kilometara, od Lojeva do Zaporožja. Na rijeku je izbilo pet grupa armija ili po sovjetskoj terminologiji frontova - Centralni generala Rokosovskog, Voronješki generala Vatutina, Stepski generala Konjeva, Jugozapadni generala Malinovskog i Južni generala Tolbuhina.
Nijemci su bili uvjereni da će se sovjetske trupe nakon tromjesečnih teških borbi i golemih gubitaka zaustaviti na Dnjepru radi odmora i popune. Međutim, na njihovo zaprepaštenje Sovjeti se nisu zaustavili ni toliko da se prestroje već su odmah po izlasku na obalu - vojnički rečeno po mjeri pristizanja - počeli s prebacivanjem preko rijeke. Pri tome je posebno zanimljivo da prednje jedinice praktično nisu imale inženjerijskih sredstava za forsiranje rijeke, jer su mostovni parkovi i druga oprema zbog razorenih komunikacija zaostali daleko u pozadini. Ukrajinski partizani i lokalno stanovništvo pripremili su i posakrivali nekoliko stotina ribarskih čamaca, ali je to bila sam kap u moru potreba. Stoga su za prijelaz preko rijeke koristili priručna ili takozvana mjesna sredstva. Za prijevoz težih oružja improvizirali su splavi, dok su se vojnici pojedinačno ili u skupinama prebacivali preko Dnjepra doslovce svime što je plivalo na vodi. Između ostalog su koristili seoske ograde, kućna vrata, prozorske okvire, pa čak i šatorska krila napunjena slamom.

Izrada ''pontonskog parka'' za forsiranje Dnjepra:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

U razdoblju od 22. do 30. rujna Sovjeti su na drugoj obali Dnjepra uspostavili 23 manja mostobrana. Neke od njih Nijemci su likvidirali, dok su ostali postupno spojeni u dva velika - jedan kod Ljuteža sjeverno od Kijeva i drugi južno, kod Velikog Bukrina.
Iako je ostala u sjeni velikih i spektakularnih bitaka kod Moskve, Staljingrada i Kurska, operacija forsiranja Dnjepra iz pokreta i priručnim sredstvima smatra se jednim od najvećih podviga sovjetske vojske u Drugom svjetskom ratu. Stoga se i danas proučava u vojnim školama većine oružanih snaga u svijetu.

Oslobađanje Kijeva i borbe oklopnih snaga u zapadnoj Ukrajini

Za Nijemce je posebno bio opasan mostobran kod Velikog Bukrina, koji je držao 2. ukrajinski front (ranije Stepski). Bili su uvjereni da će glavni sovjetski udar uslijediti upravo sa ovog mostobrana, a Hitler je osobno inzistirao da se zaštite rudnici u području Krivoj Rog. Stoga su glavne njemačke snage bile orijentirane na uništenje ovog mostobrana. U žestokim borbama situacija je za Sovjete postajala sve više kritična, pa su između ostalog spustili i taktički zračni desant kako bi učvrstili obranu.
Maršalu Žukovu, koordinatoru operacija na Dnjepru u ime vrhovnog zapovjedništva, bilo je jasno da je proboj preko mostobrana kod Velikog Bukrina teško ostvariv. Stoga je zapovijedio da se iz 2. ukrajinskog fronta izdvoji 3. tenkovska armija i prebaci na mostobran kod Ljuteža, u sastav 1. ukrajinskog fronta (ranije Voronješki). Prebacivanje je izvedeno u tajnosti koristeći mrak i loše vrijeme, pa je potpuno iznenadilo Nijemce.
Rano ujutro 3. studenog, nakon jake artiljerijske pripreme, 3. tenkovska armija se probila sa mostobrana kod Ljuteža i u roku od nekoliko dana prodrla oko 100 kilometara u dubinu. Istodobno su počele borbe za Kijev, koji je oslobođen 6. studenog.

Kijevska glavna ulica Kreščatik poslije oslobađanja grada:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prodor sovjetskih oklopnih snaga imao je dalekosežnije ciljeve - u prvoj fazi zauzeti Žitomir, Korostenj, Berdičev i Fastov i prekinuti komunikaciju između grupa armija Sredina i Jug, a u drugoj fazi opkoliti čitavu grupu armija Jug. Hitler je smijenio generala Hotha sa položaja zapovjednika 4. oklopne armije i na njegovo mjesto imenovao generala Erharda Rausa.
Raus je dobio zapovijed da izvede protunapad i povrati Kijev. U međuvremenu su Sovjeti zauzeli Žitomir i Fastov. Nezavidnu situacije 4. oklopne armije popravio je tek dolazak XLVIII oklopnog korpusa pa su Nijemci povratili Žitomir, nakon čega je uslijedila velika bitka oklopnih snaga koja je trajala sve do kraja studenog uz obostrane velike i približno jednake gubitke.

Sovjetski tenkovi T-34 kod Žitomira, studeni 1943.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uništena njemačka motorizirana kolona u zapadnoj Ukrajini:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Forsiranje Dnjepra i operacije u zapadnoj Ukrajini, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjeti u ovoj fazi ratnih operacija nisu uspjeli presjeći komunikaciju između grupa armija Sredina i Jug, ali su oslobodili Kijev i probili obrambenu liniju na Dnjepru. U zimskoj ofenzivi, koja je započela na Badnjak 1943., potisnuli su njemačke snage dalje prema zapadu i 3. siječnja 1944. izbili na granicu Poljske.

Oklopne snage u operaciji Barbarossa 1941. godine - najvećoj invaziji u povijesti

Dne 22. lipnja 1941. Njemačka je napala SSSR i izvela najveću invaziju u povijesti. Cilj je bio doseći liniju Arhangelsk - Astrahan čime bi se okupirao ekonomski najvažniji dio zemlje i osigurao ''životni prostor'' (lebensraum) zaštićen od blokade. Operacija je dobila ime Barbarossa po Friedrichu I. Barbarossi (1122.-1190.) iz dinastije Hohenstaufen, švapskom vojvodi i caru Svetog rimskog carstva.

Friedrich I. Barbarossa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Operacija Barbarossa je isplanirana po koncepciji munjevitog rata (blitzkrieg) uz ključnu ulogu oklopnih jedinica i taktičkog ratnog zrakoplovstva. Nijemci su planirali okončanje ratnih operacija u roku od 12-16 tjedana, međutim su događaji tekli drukčije.

Obostrane pripreme, planovi i snage

Na dan početka operacije Barbarossa snage Osovine brojale su oko 3,8 milijuna vojnika, 3.350 tenkova i 2.800 borbenih aviona. Sovjetske snage su brojale između 2,6 i 3 milijuna vojnika, 11.000 tenkova (u zapadnom dijelu SSSR) i 7-9.000 borbenih aviona.
Njemačke oklopne snage ušle su u rat sa SSSR s uglavnom istim tenkovskim parkom kao i u operacijama na zapadu 1940. godine. Glavninu snaga su činili srednji tenkovi PzKpfw III, a uz njih su korišteni srednji tenkovi PzKpfw IV i laki tenkovi PzKpfw II i Škoda 38(t). Na sovjetskoj strani su glavninu tenkovskog parka činili zastarjeli laki tenkovi T-26, BT-5 i BT-7, ali je u naoružanju bilo i oko 1.500 novih tenkova T-34, KV-1 i KV-2 za koje Nijemci nisu znali.
Snage OSOVINE bile su raspoređene u nekoliko operativno-strateških skupina:
Snage u Finskoj
·         njemačka Armija Norveška (Armee Norwegen)
·         finska Karelijska armija (Karjalan armeija)
Grupa armija sjever (Heersgruppe Nord) pod zapovjedništvom feldmaršala Wilhelma Rittera von Leeba - strateški smjer Lenjingrada
·         16. armija
·         18. armija
·         4. oklopna grupa

Feldmaršal Wilhelm Ritter von Leeb, zapovjednik Grupe armija Sjever:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Grupa armija Sredina (Heersgruppe Mitte) pod zapovjedništvom feldmaršala Fedora von Bocka - strateški smjer Moskve
·         9. armija
·         4. armija
·         3. oklopna grupa
·         2. oklopna grupa
Grupa armija jug (Heersgruppe Süd) pod zapovjedništvom feldmaršala Gerda von Rundstedta - strateški smjer Kijeva, Volge i Kavkaza
·         17. armija
·         6. armija
·         11. armija
·         oklopna grupa
·         3. rumunjska armija
·         4. rumunjska armija
·         talijanski ekspedicijski korpus (Corpo di Spedizione Italiano in Russia)
Svaku od grupa armija podržavala je po jedna zrakoplovna flota (Luftflotte).
SOVJETSKE snage su bile raspoređene u 5 grupa armija, po njihovoj nomenklaturi frontova:
Sjeverni front (Северный фронт) pod zapovjedništvom generala Markiana Popova
·         7. armija
·         14. armija
·         23. armija
·         2 mehanizirana korpusa
Sjeverozapadni front (Северо-Западный фронт) pod zapovjedništvom generala Fjodora Kuznjecova
·         8. armija
·         11. armija
·         27. armija
·         2 mehanizirana korpusa
·         1 zračnodesantni korpus
Zapadni front (За́падный фро́нт) pod zapovjedništvom generala Dmitrija Pavlova
·         3. armija
·         4. armija
·         10. armija
·         6 mehaniziranih korpusa
·         1 zračnodesantni korpus
·         1 konjanički korpus
Jugozapadni front (Ю́го-За́падный фро́нт) pod zapovjedništvom generala Mihaila Kirponosa
·         5. armija
·         6. armija
·         12. armija
·         26. armija
·         8 mehaniziranih korpusa
·         2 konjanička korpusa
Južni front (Южный фронт) pod zapovjedništvom generala Ivana Tjulenjeva
·         9. armija
·         2. mehanizirana korpusa
·         1 konjanički korpus
Svakom od frontova potporu je pružalo ratno zrakoplovstvo odgovarajućeg vojnog okruga.

Zapovjednik Južnog fronta general Ivan Tjulenjev:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Drugog dana rata, 23. lipnja, SSSR je formirao vrhovno zapovjedništvo oružanih snaga pod imenom Stavka (Ставка Главного Командования Вооруженных Сил Союза ССР) u koje su imenovani Staljin, ministar vanjskih poslova Vjaćeslav Molotov, ministar obrane maršal Semjon Timošenko, načelnik generalštaba general Georgij Žukov, maršali Kliment Vorošilov i Semjon Buđoni te zapovjednik ratne mornarice admiral Nikolaj Kuznjecov. Nominalni predsjednik Stavke je bio maršal Timošenko, što se pokazalo nepraktičnim jer je konačne odluke donosio Staljin. Faktično stanje je formalizirano 10. srpnja kada je za predsjednika imenovan Staljin, dok je Timošenko upućen na frontu.

Maršal Semjon Timošenko:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Načelnik generalštaba general Georgij Žukov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Radi zaštite od kopnenog napada ''kapitalističkog bloka'' SSSR je u razdoblju od 1928. do 1939. izgradio sustav utvrda pod imenom Staljinova linija (Линия Сталина). Nije se radilo o neprekinutoj liniji već o mreži takozvanih utvrđenih rajona (Укреплённый райо́н), a prvi su izgrađeni Karelijski, Kingisepski, Pskovski, Polocki, Minski, Mozirski, Korostenjski, Kijevski, Novgorod-Volinski, Letičevski, Mogiljev-Podoljski i Tiraspoljski utvrđeni rajon. Naknadno su izgrađeni još i Ostrovski, Sebežski, Slucki, Šepetovski, Izjaslavski, Staro-Konstantinovski, Ostropoljski i Kamenec-Podoljski utvrđeni rajon.
Utvrđeni rajoni su imali širinu po fronti od 50 do 150 km i dubinu od 4 do 12 km. Sastojali su se od mreže bunkera, kazemata i artiljerijskih položaja, a naoružani su bili artiljerijom, mitraljezima i PT oružjima.

Bunker na Staljinovoj liniji, utvrđeni rajon Minska:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pomicanjem državne granice na zapad 1939.-1940. SSSR je počeo izgradnju novog sustava utvrda pod imenom Linija Molotova (Линия Молотова). Utvrđeni rajoni su građeni kod Telšiaija, Šauljaja, Kaunasa, Alytsa, Grodna, Osowieca, Zambrowa, Bresta, Kovelja, Vladimira-Volinskog, Kamjanke-Buzke, Rawe Ruske i Pšemisla. Do njemačkog napada izgrađen je samo dio planiranih utvrda, a oružja su dopremljena sa Staljinove linije. Neki sovjetski generali su upozoravali da ne treba razoružavati Staljinovu liniju jer može doći do prodora protivnika u dubinu teritorija, a takva razmišljanja su se kasnije pokazala ispravnim.

Linija Molotova, bunker kod Pšemisla:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Utvrđeni rajoni, osim nekih iznimaka poput Kijevskog, u ratu nisu odigrali praktično nikakvu ulogu - Nijemci su ih pregazili za vrlo kratko vrijeme. Najdulje se održala tvrđava Brest na Bugu koja je pružala otpor punih 37 dana.
Sovjetsko vojno vodstvo očekivalo je da će glavni udar protivnika biti usmjeren prema Ukrajini, stoga su najveće snage - uključivo oklopne - bile koncentrirane na području Kijevskog vojnog okruga. Međutim su njemačke snage bile najjače na stredišnjem dijelu, u strateškom smjeru Moskve, gdje su koncentrirane 2 od 4 oklopne grupe.

Početno iznenađenje

Poznato je da je SSSR bio na vrijeme upozoren na pripremu njemačkog napada. O tome ih je obavještavao britanski premijer Winston Churchill (kome nisu vjerovali) i njihova vlastita agentura. Također je bilo poznato da Nijemci masovno koncentriraju trupe u Poljskoj, ali je to pripisivano ''odmaranju nakon operacija u Francuskoj''. Sovjetsko vojno vodstvo dobilo je od Staljina pristanak da mobilizira dio snaga, ali je popunjenost jedinica na početku rata bila samo djelomična.
Tek su dvojica njemačkih prebjega, koji su noću 21. na 22. lipnja preplivali granične rijeke i obavijestili Sovjete da ujutro slijedi napad, potaknula sovjetski vrh na reagiranje. Ostatak noći Timošenko i Žukov su ispunjavali blankete s telegramima kojima su vojne okruge i pogranične jedinice podizali na uzbunu.
Njemačka invazija je započela 22. lipnja 1941. u 3.15 h ujutro masovnim zračnim napadima na sovjetske zrakoplovne baze, gradove i željezničke čvorove u dubini teritorija. Sovjetsko ratno zrakoplovstvo je bilo zatečeno nespremno, a avioni su bili poredani po stajankama umjesto da budu disperzirani i maskirani. Nijemci su prvog dana uništili oko 800 aviona samo na zemlji. Naročito je stradalo zrakoplovstvo Zapadnog fronta, čiji je zapovjednik general Ivan Kopec obišao aerodrome i nakon što se uvjerio u propast svojih zračnih snaga uzeo je pištolj i ustrijelio se.

General Ivan Kopec:

[You must be registered and logged in to see this image.]

I sovjetske kopnene snage su bile potpuno zatečene njemačkim napadom. O konfuziji koja je nastala u sovjetskim redovima govore brojne epizode iz prvog dana rata. Tako je jedna pogranična jedinica poslala poruku višem zapovjedništvu: ''Na nas je otvorena paljba, što da radimo?''. Odgovor je glasio: ''Vi mora da ste poludjeli. I zašto vaša poruka nije šifrirana?''.
Poseban problem za sovjetske jedinice i zapovjedništva bio je nedostatak komunikacije. Zbog manjka radio-uređaja veza se uglavnom održavala telefonskim linijama, koje su njemački diverzanti i ukrajinski nacionalisti (takozvani banderovci) noću prekidali. Također su dočekivali u zasjedi i ubijali sovjetske oficire i kurire.
Prvi njemački udar primile su na sebe jedinice granične zaštite i pogranične jedinice NKVD, koje su odmah inkorporirane u oružane snage.

Prizori iz početnog razdoblja rata u SSSR-u:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vrhovno zapovjedništvo u Moskvi dobivalo je prvog dana rata samo djelomične, konfuzne i ponekad proturječne izvještaje sa fronte. Tome je pridonijelo i neodgovarajuće ponašanje zapovjednog osoblja pojedinih frontova i armija, koje je odlazilo među jedinice umjesto da ostane na zapovjednom mjestu i koordinira obrambene aktivnosti. Staljin je rekao Žukovu ''naši zapovjednici frontova nemaju iskustva u rukovođenju borbenim operacijama i očito je da su se pomalo izgubili, pa moramo poslati predstavnike Stavke''. U Zapadni front su poslani maršali Boris Šapošnjikov i Grigorij Kulik, a u Jugozapadni front Žukov.
Sovjetska vlast je objavila ratno stanje na teritoriju europskog dijela zemlje i proglasila opću mobilizaciju.

Bijalistok, Minsk i Smolensk

Na središnjem dijelu fronte njemačka 2. i 3. oklopna grupa izvele su duboki prodor u smjeru Vilniusa i na jugu u smjeru Baranoviča. Snage sovjetskog Zapadnog fronta su bile ispresijecane i dijelom okružene, te su Nijemci napravili dvostruki obruč kod Bijalistoka i Minska. Pokušaji protunapada mehaniziranim korpusima su propali zbog njemačke premoći u zraku i uslijedio je potpuni raspad sovjetskog Zapadnog fronta. Nijemci su 28. lipnja zauzeli glavni grad Bjelorusije Minsk dok su 3. i 10. sovjetska armija praktično uništene. U ovoj početnoj operaciji Nijemci su zarobili preko 300.000 sovjetskih vojnika te uništili ili zaplijenili 3.300 tenkova i 1.800 artiljerijskih oružja. Ostaci raspadnutog Zapadnog fronta, dijelovi 4. i 13. armije, povlačili su se prema istoku.

Početne operacije Grupe armija Sredina i dvostruki obruč kod Bijalistoka i Minska:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Minsk 1941.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za katastrofu kod Bijalistoka i Minska netko je morao biti proglašen krivcem, pa su po Staljinovom nalogu izvedeni pred ratni sud i strijeljani zapovjednik Zapadnog fronta general Pavlov, načelnik štaba fronta general Klimovskih, načelnik artiljerije fronta general Klič, zapovjednik zrakoplovstva fronta general Tajurski, zapovjednik 4. armije general Korobkov i zapovjednik 14. mehaniziranog korpusa general Oborin.

Zapovjednik Zapadnog fronta general Dmitrij Pavlov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon početnog iznenađenja i poraza Zapadnog fronta kod Bijalistoka i Minska sovjetska strana je uspjela stabilizirati i učvrstiti obranu na fronti pred Grupom armija Sredina duž rijeka Dnjepar i Dvina. U obrambenoj liniji su raspoređene 13. armija Zapadnog fronta te 20., 21. i 22. armija iz rezerve Stavke, dok su naknadno pridružene 19. i 16. armija.
Dne 6. srpnja sovjetske snage su pokrenule protuofenzivu. Njihova 20. armija s 5. i 7. mehaniziranim korpusom, ukupno oko 1.500 tenkova, izvela je protunapad kod Lepelja koji je zbog njemačke premoći u zraku i obrane 7. oklopne divizije završio katastrofom - oba mehanizirana korpusa su potpuno uništena. Njemačka 3. oklopna grupa zauzela je Polock i Vitebsk, a 2. oklopna Bobrujsk. Dne 15. srpnja 29. motorizirana i 17. oklopna divizija ušle su u Smolensk koji je pao idućeg dana nakon žestokih uličnih borbi. Time su Nijemci stigli na samo 360 km od Moskve. U borbama oko Smolenska Nijemci su priveli oko 300.000 zarobljenika i uništili ili zaplijenili između 1.500 i 3.000 tenkova, dok su sami izgubili oko 100-200 tenkova.

Napredovanje njemačkih snaga:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Napredovanje Nijemaca je zaustavljeno istočno od Smolenska. Njihove oklopne snage su bile značajno oslabljene borbenim gubicima i mehaničkim trošenjem resursa te su morale zastati zbog odmora i popune. Bitka u širem području Smolenska nastavljena je sve do kraja kolovoza.
Zbog napredovanja njemačkih snaga i širenja linije fronte, kao i zbog formiranja novih grupa armija (frontova), Sovjeti su 10. srpnja formirali tri operativno-strateške skupine pod imenom ''smjer'' (направление) - Sjeverozapadni smjer (Северо-Западно направление) pod zapovjedništvom maršala Vorošilova (Sjeverni i Sjeverozapadni front i Baltička flota), Zapadni smjer (Западно направление) pod zapovjedništvom maršala Timošenka (Zapadni, Rezervni, Centralni i kasnije Brjanski front) i Jugozapadni smjer (Юго-Западно направление) pod zapovjedništvom maršala Buđonija (Jugozapadni i Južni front i Crnomorska flota).

Maršal Semjon Buđoni, zapovjednik Jugozapadnog smjera:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Baltik i Ukrajina

Njemačka Grupa armija Sjever predvođena 4. oklopnom grupom prodirala je brzim tempom kroz baltičke republike i Rusiju u smjeru Lenjingrada i za 18 dana je napredovala 450 km. Sovjetska 11. armija je 14. srpnja izvela uspješan protunapad i odbacila njemačke snage natrag uz visoke gubitke. Ovaj uspjeh je značajno djelovao na moral sovjetskih vojnika. Nijemci su pregrupirali i pojačali svoje snage i obnovili ofenzivu, te su 19. kolovoza zauzeli Novgorod. U daljem napredovanju izbili su 8. rujna na jezero Ladoga kod Šliseljburga i blokirali Lenjingrad sa kopna, čime je započela opsada grada koja je trajala gotovo 900 dana.
Napredovanje Grupe armija Jug je bilo najsporije zbog neočekivano jakog otpora. Nijemci su se ovdje suočili s najvećom koncentracijom sovjetskih oklopnih snaga koje su već prvog dana stupile u borbu. Njemačka udarna pesnica, 1. oklopna grupa, napadnuta je već noću 23. lipnja od sovjetskih 15. i 22. mehaniziranog korpusa, a 26. lipnja Sovjeti su napali njemački oklopni klin sa sjevera i sa juga snagama 8., 9. i 19. mehaniziranog korpusa - ukupno oko 1.650 tenkova. U četverodnevnom sukobu koji je poznat kao bitka za Brody i Dubno sovjetske oklopne snage su zbog njemačke premoći u zraku, lošeg rasporeda i još gore koordinacije pretrpjele težak poraz, ali su uspjele zaustaviti napredovanje njemačke 1. oklopne grupe na nekoliko dana. Dne 30. lipnja Stavka je zapovijedila Jugozapadnom frontu povlačenje prema Dnjepru, na Staljinovu liniju koja je na brzinu popunjena posadama i oružjem.

Sovjetski tenk T-28 uništen kod Lavova:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su nakon oštrih borbi probili Staljinovu liniju, a 1. oklopna grupa je zajedno s 17. armijom 2. kolovoza opkolila sovjetske 6. i 12. armiju kod Umanja. U okruženju je zarobljeno preko 100.000 sovjetskih vojnika te uništeno ili zaplijenjeno preko 300 tenkova i preko 800 artiljerijskih oružja. Trupe Jugozapadnog fronta su se postupno povukle iza rijeke Dnjepar, osim utvrđenog rajona Kijeva na desnoj obali.
Prodor Nijemaca do iza Smolenska i na jugu prema donjem toku Dnjepra, kao i uporna obrana sovjetskih snaga na prilazima Kijevu, doveli su do stvaranja takozvane kijevske izbočine. Uslijedila je bitka kod Kijeva (25. kolovoza - 26. rujna), najveće okruženje u povijesti ratova koje su izvele njemačka 1. i 2. oklopna grupa, u kojoj su Nijemci uništili glavninu Jugozapadnog fronta i priveli 665.000 zarobljenika. Nakon toga je Grupa armija Jug nastavila napredovanje prema Harkovu, Donbasu i Rostovu na Donu.

Operacija Barbarossa, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kraj njemačkog napredovanja i epilog

U bici za Moskvu Nijemci su pretrpjeli prvi težak poraz i bili su primorani na povlačenje, a da nisu dosegnuli strategijski cilj - osvajanje glavnog grada SSSR.
Operacija Barbarossa nije se odvijala prema planu zbog neočekivano jakog otpora sovjetskih snaga. Hitler je poslije bitke kod Kijeva izjavio da je ''neprijatelj na Istoku poražen i više nikada se neće podići''. Načelnik generalštaba kopnene vojske general Franz Halder je u svoj dnevnik zapisao ''može se reći da je rat dobiven za 14 dana'', ali je već nekoliko dana kasnije promijenio raspoloženje: ''Podcijenili smo snagu ruskog diva. U početku smo računali s nekih 200 divizija, a već smo ih identificirali 360. Kad uništimo desetak divizija Rusi ubace u borbu deset novih''. Također su zapisi njemačkih generala puni primjera očajničkog otpora sovjetskih vojnika, čak i u bezizglednoj situaciji kada bi se vojnici zapadnih zemalja predali.
Ključnu ulogu u brzom napredovanju Nijemaca 1941. godine imale su njihove oklopne i motorizirane snage, premda inferiorne novom sovjetskom oružju, zahvaljujući superiornoj taktici i dobroj suradnji s ratnim zrakoplovstvom.
Nijemci su do potkraj 1941. godine zauzeli gospodarski i populacijski najvažnije dijelove teritorija SSSR. Sovjetska vojska je izgubila preko 4 milijuna vojnika, poginulih ili zarobljenih. Njemački gubici su iznosili oko 800.000 vojnika.
Pod okupacijom su se našli deseci milijuna sovjetskih ljudi. U mnogim krajevima, naročito u baltičkim zemljama i u Ukrajini, većina stanovništva je Nijemce dočekala s oduševljenjem i kao oslobodioce. U Ukrajini je još bilo svježe sjećanje na veliki pomor (Голодомо́р) 1932.-1933. kada je od namjerno izazvane gladi pomrlo između 2,5 i 7 milijuna Ukrajinaca. Stanovništvo je očekivalo da će im Nijemci dati nezavisnost i vratiti imovinu oduzetu kolektivizacijom.

Doček njemačke vojske u Ukrajini 1941. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dok su u ljeto i jesen 1941. oduševljeno dočekivali Nijemce mnogi Ukrajinci su već 1942. počeli bježati u partizane. Umjesto željene nezavisnosti dobili su Reichskommissariat na čelu sa zloglasnim Erichom Kochom dok su SS Einsatzgruppen praktično odmah počele sa masovnim istrebljenjem Židova i drugih ''nepoćudnih elemenata''. Umjesto povrata zemlje seljacima je zapovijeđeno da se vrate na rad u kolhoze i da sav urod predaju Nijemcima (sovjetski režim im je ostavljao dio prinosa za osobne potrebe). Osim toga je započelo prisilno odvođenje na rad u Njemačku.
Na kraju, vijest o porazu Nijemaca kod Moskve dala je naslutiti da bi rat mogao i drugačije završiti.

Stanko1 (citat):: Za katastrofu kod Bijalistoka i Minska netko je morao biti proglašen krivcem, pa su po Staljinovom nalogu izvedeni pred ratni sud i strijeljani zapovjednik Zapadnog fronta general Pavlov, načelnik štaba fronta general Klimovskih, načelnik artiljerije fronta general Klič, zapovjednik zrakoplovstva fronta general Tajurski, zapovjednik 4. armije general Korobkov i zapovjednik 14. mehaniziranog korpusa general Oborin.

Interesantno je kako je ta budala od predsjednika SSSR-a olako donosio takve odluke.
Odjednom ubije 6 zapovjednika svoje vojske.
I to nisu neki mali rangirani oficiri-podoficiri već visoki činovi, gelarali.
Stanljinu nije predstavljao problem što je već izgubio u tim spornim bitkama mnogo tehnike, ljudstva i teritorija, onda da bi stavio točku na i poubija i generale.
Ostali oficiri koji su bili potencijalna zamjena za ove ubijene odmah u startu su mogli znati što ih čeka ako ne uspiju.
Mislim da je bilo više onih koji su tim postupkom Stanljina rekli sami sebi ja nisam baš sposoban taj posao odraditi, neka to odradi netko drugi, ne želim ni ja stajati pred streljačkim vodom.

Oklopne snage u Iračko-iranskom ratu 1980.-1988.

Starija i srednja generacija sjećaju se rata između Iraka i Irana koji je potrajao gotovo punih osam godina, od rujna 1980. do kolovoza 1988., i kroz čitavo to vrijeme punio naslovnice medija u svijetu.
Nakon takozvane Islamske revolucije u Iranu 1979. godine, kojom je svrgnut šah Mohammad Reza Pahlavi, novi iranski vođa ajatolah Ruhollah Khomeini proklamirao je širenje revolucije i pozvao narod susjednog Iraka da svrgne postojeći režim. Istodobno je irački vođa Saddam Hussein osjetio priliku da od oslabljenog i međunarodno izoliranog Irana vojnim putem preotme provinciju Khuzestan i ostvari potpuni nadzor nad Perzijskim zaljevom.
Rat je počeo 22. rujna 1980. kada su iračke oružane snage prešle iransku granicu.

Odnos snaga

Na početku rata 1980. godine IRAK je angažirao snage u jačini 3 korpusa:
·         1. korpus (2 pješadjske divizije)
·         2. korpus (3 oklopne i 4 pješadijske divizije)
·         3. korpus (3 oklopne divizije, 2 mehanizirane divizije, 2 samostalne oklopne brigade, 1 brigada specijalnih snaga, 1 pješadijska brigada)
Ukupno su iračka snage na početku rata raspolagale s 200.000 vojnika, 2.700 tenkova T-55, T-62 i T-72, 4.000 borbenih vozila pješadije i oklopnih transportera BMP-1 i OT-64, 1.400 artiljerijskih oružja, 380 borbenih aviona i 350 helikoptera. Do kraja rata je snaga iračke vojske narasla na 1.500.000 vojnika, 5.000 tenkova, 8.000 borbenih vozila pješadije i oklopnih transportera, 4.000 artiljerijskih oružja, 700 borbenih aviona i 1.000 helikoptera.

T-62:

[You must be registered and logged in to see this image.]

OT-64:

[You must be registered and logged in to see this image.]

IRAN je na početku rata u pograničnom području raspolagao s 3 oklopne divizije, 4 pješadijske divizije, 2 samostalne oklopne brigade, 2 brigade specijalnih snaga i 4 samostalne artiljerijske grupe. Ukupno je iranska vojska raspolagala s 150.000 vojnika, 2.000 tenkova M-47, M-48 i M-60 Patton i Shir 1 (iranska verzija britanskog tenka Chieftain), 1.000 oklopnih transportera M-113, 300 artiljerijskih oružja, 300 borbenih aviona i 700 helikoptera. Do kraja rata je iranska vojska brojčano narasla na 1.500.000 vojnika, ali se broj tenkova i drugih oružja do kraja rata značajno smanjio zbog gubitaka i nemogućnosti nabavke novih oružja i rezervnih dijelova.
Iranska vojska je imala dva velika problema. S jedne strane je bila opskrbljena američkim oružjem koje nije nije bilo moguće održavati zbog embarga USA nakon dolaska Khomeinija na vlast, a s druge strane je dobar dio oficirskog kadra bio udaljen u čistkama nakon islamističke revolucije.

Chieftain (iranska verzija Shir 1):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Irački napad i iranska protuofenziva

Rat je započeo zračnim napadima iračkih aviona Tu-22, Su-20 i MiG-23 na deset iranskih zračnih baza. Namjera uništenja iranskog zrakoplovstva nije uspjela i ono će tokom rata nanijeti velike gubitke Iračanima u zračnim borbama i na zemlji.
Idućeg dana iračke kopnene snage su krenule u napad u tri smjera na fronti širine 650 km. Prodor je usporen iranskim zračnim napadima avionima F-4 Phantom i F-5 Tiger, koji su raketama AGM-65 Maverick uništili veliki broj iračkih tenkova i drugih oklopnih vozila, ali nije zaustavljen. Iračani su 24. listopada zauzeli grad Khorramshahr, a 6. studenog su započeli opsadu lučkog grada Abadana koja će trajati gotovo 11 mjeseci.
Početkom siječnja 1981. reorganizirana i pojačana iranska vojska pokrenula je protuofenzivu gdje je snagama dvije oklopne divizije iz Dezfula izvela prodor u smjeru Susangerda. Iranski tenkovi su probili iračke položaje, a zatim su nastavili prodor bez zaštite bokova i bez potpore pješadije. Iračke oklopne snage su izvele bočni protunapad na iransku tenkovsku kolonu i gotovo potpuno uništili čitavu oklopnu diviziju, od koje se dio još i zaglavio u močvarnom terenu. Prema podacima neutralnih promatrača Iranci su izgubili 150-200 tenkova (od kojih je dio zaplijenjen neoštećen) i oko 100 drugih oklopnih vozila, dok je iračka strana izgubila 45 tenkova i 50 drugih oklopnih vozila. To je bio jedan od najvećih sukoba oklopnih snaga u čitavom ratu.
Tokom 1981. godine uglavnom je vladalo zatišje. Iran je u međuvremenu u oružane snage uveo masu pripadnika takozvane Revolucionarne garde ili pasdarana kako su se nazivali. Njihova je uloga bila da budu ''ljudski val'' koji će prokrčiti put za napad regularnih vojnih snaga - i pri tome većinom izginuti.

Među pasdaranima je bilo čak i djece:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osnažena iranska vojska pokrenula je u ožujku 1982. godine veliku protuofenzivu s ciljem istjerivanja Iračana i prenošenja borbenih djelovanja na teritorij Iraka. U operaciji Fath ol-Mobin (neporeciva pobjeda) uništili su uz pomoć zrakoplovstva komplatnu iračku oklopnu diviziju, a 12. svibnja oslobodili su Khorramshahr. Grad je pao za samo 48 sati, a Iranci su zarobili 19.000 iračkih vojnika.

Predaja iračkih vojnika u Khorramshahru:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iračka vojska je u to vrijeme bila u očajnom stanju. Divizije su po brojnom stanju spale na razinu brigada, zrakoplovstvo je pretrpjelo velike gubitke, a Iranci su zaplijenili preko 400 tenkova i drugih oklopnih vozila. Stoga je Saddam zapovijedio povlačenje sa iranskog teritorija i utvrđivanje na granici. Ujedno je dao postrijeljati veliki broj vojnih zapovjednika, na koje je svalio krivicu za neuspjeh.
Saddam je u lipnju 1982. predložio primirje, no Khomeini to nije prihvatio zahtijevajući promjenu režima u Iraku. Zahvaljujući velikoj isporuci nove količine oružja od strane SSSR iračke oružane snage su se uspjele reorganizirati i pripremiti za nove borbe - ovaj put na vlastitom teritoriju.
Udar Iranaca je započeo u srpnju 1982. masovnim napadom 100.000 vojnika i pasdarana, koji se pretvorio u bitku za Basru - jednu od najvećih kopnenih bitaka poslije Drugog svjetskog rata. Iračani su po prvi puta u obrani koristili kemijsko oružje što je dovelo do golemih gubitaka među napadačima. Bitka je okončana minornim taktičkim uspjehom Iranaca - osvojili su nekoliko kvadratnih kilometara močvare - i de facto uspjehom Iračana koji su obranili Basru. Gubici su na obje strane bili vrlo visoki - kod Iranaca oko 10.000 poginulih i ranjenih, a na iračkoj strani oko 7.000. Također su obje strane izgubile veliki broj tenkova i drugog oružja.

Irački top M-46 kalibra 130 mm:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rat gradova i tankerski rat

U razdoblju od 1983. do 1986. godine nastavljene su borbe duž čitave linije fronte, pri čemu je pojačana i bolje naoružana iračka vojska uspješno odbijala iranske napade na svoj teritorij. U 1987. godini Iranci su ponovo pokušali zauzeti Basru, ali su i ovaj put odbijeni uz visoke gubitke.
U međuvremenu su obje strane pokrenule rat međusobnog iscrpljivanja, poznat kao ''rat gradova'' i ''tankerski rat''. U prvom su obje strane napadale iz zraka i projektilima zemlja-zemlja gradove na teritoriju protivničke strane u cilju slabljenja morala i volje za rat.
''Tankerski rat'' obje strane su vodile s namjerom ekonomskog iscrpljivanja protivnika. U tom nekonvencionalnom ratu stradalo je 546 brodova i poginulo je ukupno 430 civilnih moreplovaca. U cilju zaštite tankerske plovidbe US A su 1987. godine pokrenule pomorske operacije pod nazivima Earnest Will i Prime Chance, koje su trajale sve do završetka rata.
S obzirom na pat-poziciju rat je konačno završen primirjem 20. kolovoza 1988. godine.

Napadnuti ciljevi u ''ratu gradova'', grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iračko-iranski rat, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Gubici su na obje strane bili golemi. Prema dostupnim podacima Irak je imao oko 200.000 poginulih vojnika i civila, uz 400.000 ranjenih i 60.000 zarobljenih. Iran je imao oko 300.000 poginulih, 500.000 ranjenih i 40.000 zarobljenih. Materijalni gubici Iraka iznosili su oko 560 milijardi USD, a Irana oko 620 milijardi USD.
U ratu su obje strane masovno koristile tenkove i druga oklopna oružja, s promjenjivim uspjehom. U napadu na Khorramshahr Iračani su uputili u grad masu tenkova bez potpore pješadije, pa su bili lagani plijen za iranske PT timove naoružane ručnim lanserima projektila. Pogrešna iranska taktika u bici za Dezful već je opisana. A kada su tenkovi ispravno upotrebljavani postizali su i odgovarajuće uspjehe. Ukupno uzevši, iskustva u korištenju oklopnih jedinica potvrdila su ono što se znalo i prije - da je oklop koji nema potporu pješadije i artiljerije osuđen na propast ili prevelike gubitke.
Za razliku od nekih drugih ratnih sukoba tenk T-72 u sastavu iračkih oružanih snaga stekao je u ovom ratu reputaciju vrlo dobrog tenka. Primjerice, u početnom razdoblju rata bataljon iračkih T-72 sukobio se s bataljonom iranskih tenkova Chieftain pri čemu su svi iranski tenkovi uništeni, dok Iračani nisu imali gubitaka. Poseban uspjeh T-72 su postigli u bici za Basru 1982., gdje su se pokazali otpornim na topove kalibra 105 mm i PT projektila TOW. U čitavom ratu izgubljeno je samo 60 T-72, a prema riječima Iranaca ovaj tenk je bio oružje koje ih je najviše plašilo u čitavom ratu.
Osim velikih ljudskih gubitaka rat je iscrpio Irak i financijski. Zemlja je ostala dužna 14 milijardi USD, pa se režim Saddama Husseina okrenuo staroj poslovici ''ako nemaš novaca opljačkaj najbližu banku''. Ta banka je bila Kuwait koju je Irak 1990. okupirao i anektirao kao svoju 19. provinciju, nakon čega je uslijedila međunarodna vojna intervencija - i Mother of all retreats.

Propast 6. mehaniziranog korpusa u lipnju 1941.

Na dan njemačkog napada na SSSR najjači sovjetski mehanizirani korpus imao je samo jedan borbeni komplet municije i tri spremnika goriva po tenku, a katastrofi su pridonijele i konfuzne zapovjedi

O propasti glavnine sovjetskih oklopnih snaga 1941. godine već je pisano u ovoj temi, a ovom prilikom slijedi kratak osvrt na sudbinu 6. mehaniziranog korpusa (6-й механизированный корпус).
Korpus je formiran 15. lipnja 1940. u Bijalistoku u Bjeloruskom vojnom okrugu i stavljen je pod zapovjedništvo 10. armije. U sastavu korpusa bile su 4. i 7. tenkovska divizija, 29. motorizirana divizija i nekoliko manjih samostalnih jedinica. Bio je jedini sovjetski mehanizirani korpus koji je na početku rata bio popunjen do punog formacijskog stanja - 32.400 ljudi, 1.131 tenk, 242 oklopna automobila, 162 artiljerijska oružja, 4.779 kamiona i automobila, 1.042 motocikla i 294 traktora za vuču. Većinu tenkova činili su i dalje zastarjeli T-26, BT-5, BT-7 i T-28, ali je korpus imao i 452 nova tenka T-34, KV-1 i KV-2 - najviše od svih mehaniziranih korpusa sovjetske vojske. Korpusom je zapovijedao general-major Mihail Hackilevič.

General Mihail Hackilevič:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na dan početka napada na SSSR, 22. lipnja 1941., korpus je bio smješten 150 kilometara od granice. Prvi problem koji se pojavio bila je nedoovoljna opskrba. Korpus je imao samo jedan do jedan i pol borbeni komplet municije za tenkovske topove 76 mm, pancirnih granata za protuoklopnu borbu uopće nije bilo, a poseban problem je bilo gorivo. Bilo ga je samo za tri popune benzina i jednu popunu dizela po tenku.
Korpus je uzeo učešća u svojoj prvoj i jedinoj borbi, bici kod Bijalistoka i Minska, gdje je istrošio gorivo zbog konfuznih zapovjedi i panike koja je nastala u štabu Zapadnog fronta. Korpus je stavljen pod zapovjedništvo operativne grupe generala Ivana Boldina koja je imala zadaću zaustaviti prodor njemačke 3. oklopne grupe (Panzergruppe 3) generala Hermanna Hotha. U borbu je stupio 24.lipnja kada je upućen u nekoliko različitih smjerova, bez potpore pješadije, bez opskrbe, bez komunikacije s nadređenim štabom i pod teškim zračnim napadima. Nakon što je morao zastati zbog pretrpljenih gubitaka, mehaničkih kvarova i oskudice goriva korpus se 27. lipnja raspao i preživjeli su se povlačili prema istoku nakon što su dio tenkova onesposobili. Nijemci su zadobili golemi ratni plijen, a general Hackilevič je poginuo 25. lipnja.

Uništeni tenk T-26 iz sastava 6.mehaniziranog korpusa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Talijanske ekspedicijske snage na Istočnoj fronti 1941.-1943.

Netko od talijanskih generala je svojedobno zajedljivo rekao da bi Mussolini ''poslao svoje oružane snage i na Pacifik, samo kad bi mogao''.
Na Pacifik zaista nije mogao, ali je odmah po njemačkom napadu na SSSR ponudio svoje snage kao pomoć savezniku. Hitler osobno nije bio pretjerano oduševljen tom idejom, njegovi generali još manje, ali je pomoć svog osovinskog partnera prihvatio.

Corpo di Spedizione Italiano in Russia

Prva talijanska jedinica na Istočnoj fronti bio je Talijanski ekspedicijski korpus (Corpo di Spedizione Italiano in Russia - CSIR). U sastavu korpusa bile su motorizirana pješadijska divizija Torino (52ª Divisione fanteria "Torino"), motorizirana pješadijska divizija Pasubio (9ª Divisione fanteria "Pasubio") i brza (konjanička) divizija Principe Amedeo Duca d'Aosta (3ª Divisione celere "Principe Amedeo Duca d'Aosta"). Za zapovjednika korpusa imenovan je general Francesco Zingales, no kako se ozlijedio u Beču na putu na frontu zamijenio ga je general Giovanni Messe.
Naoružanje i oprema korpusa bili su zastarjeli i nedovoljni. Za opremanje motoriziranih divizija Talijani su morali rekvirirati civilne kamione, a oklopne snage i protuoklopna obrana bile su malobrojne i bijedne borbene kvalitete. U sastavu brze divizije Principe Amedeo Duca d'Aosta nalazilo se 60 oklopnih vozila - tankete Carro Veloce CV-35 i laki tenkovi Carro armato leggero L6/40. Protutenkovska obrana temeljila se na topu Cannone da 47/32 M35 kalibra 47 mm, koji je bio efikasan samo protiv lako oklopljenih tenkova.
U sastavu divizije Principe Amedeo Duca d'Aosta nalazila se i legionarska jedinica oružanih snaga NDH pod imenom Laki prijevozni zdrug (Legione Croata Autotrasportabile), snage ojačanog bataljona.

Zapovjednik Corpo di Spedizione Italiano in Russia general Giovanni Messe:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Carro Veloce CV-35:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Carro armato leggero L6/40:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Cannone da 47/32 M35:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Corpo di Spedizione Italiano in Russia je prvobitno bio u sastavu njemačke 11. armije generala Eugena Rittera von Schoberta, a zatim u sastavu 1. oklopne grupe generala Ewalda von Kleista i u sastavu 17. armije generala Richarda Ruoffa. Korpus je prvi put stupio u borbu u kolovozu 1941. i progonio je sovjetske trupe u povlačenju, a u prvim sukobima s protivnikom stekao je prilično dobru reputaciju kod svojih njemačkih saveznika. Početkom zime, nakon stabiliziranja fronte, korpus je sređivao obrambene položaje i pozadinu. Na Božić 1941. divizija Principe Amedeo Duca d'Aosta je pretrpjela težak sovjetski napad i vjerojatno bi bila uništena da nije bilo intervencije njemačkih oklopnih snaga.

Armata Italiana in Russia

U pripremi velike ljetne ofenzive 1942. godine Hitler je tražio od svojih saveznika dodatne trupe, jer sama Njemačka nije imala dovoljno snaga za tako ambicioznu operaciju. Tako je i Mussolini poslao na Istočnu frontu sedam novih divizija - pješadijske divizije Sforcesca (2ª Divisione fanteria "Sforzesca"), Ravenna (3ª Divisione fanteria "Ravenna"), Cosseria (5ª Divisione fanteria "Cosseria") i Vicenza (156ª Divisione fanteria "Vicenza") te planinske divizije Tridentina (2ª Divisione alpina "Tridentina"), Julia (3ª Divisione alpina "Julia") i Cuneense (4ª Divisione alpina "Cuneense"). Tako je formirana Talijanska armija u Rusiji (Armata Italiana in Russia - ARMIR), kasnije preimenovana u 8. armiju. Uvrštena je u sastav Grupe armija B (Heeresgruppe B) pod zapovjedništvom generala Maximiliana Freiherra von Weichsa. Zapovjedništvo nad armijom preuzeo je general Italo Gariboldi, nekadašnji guverner Libije.
Talijani su i dalje oskudijevali u modernom oružju. Njihove oklopne snage su nešto ojačane dobivanjem 12 njemačkih tenkova PzKpfw IV i manjeg broja samohodnih PT topova Semovente 47/32, a koristili su i nekoliko zaplijenjenih sovjetskih tenkova T-34. Međutim, njihovo oklopno i protuoklopno oružje bilo je malobrojno, zastarjelo i neefikasno protiv sovjetskih tenkova.
Armata Italiana in Russia službeno je formirana 9. srpnja 1942.

Zapovjednik Armata Italiana in Russia general Italo Gariboldi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mussolini u posjetu talijanskim trupama na Istočnoj fronti:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Semovente 47/32 negdje u Rusiji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za vrijeme velike njemačke ljetne ofenzive Talijani su sudjelovali u zauzimanju istočne Ukrajine i u borbama za sovjetski mostobran na rijeci Don kod Serafimoviča. U vrijeme bitke za Staljingrad čuvali su lijevi bok njemačkih snaga duž Dona, između susjednih 2. mađarske i 3. rumunjske armije.
Dne 16. prosinca 1942. Sovjeti su pokrenuli ofenzivnu operaciju pod imenom ''Mali Saturn'' i okružili 130.000 talijanskih vojnika. Talijani su se držali gotovo dva tjedna dok ih nije deblokirala njemačka 6. oklopna divizija, a iz okruženja ih se izvuklo samo 45.000. Sovjetske trupe su nastavile s napadima na talijansku 8. armiju i mađarsku 2. armiju što je dovelo do potpunog kolapsa fronte Osovine na Donu. Planinske divizije Julia i Cuneense su potpuno uništene, a poginuo je i zapovjednik talijanskih oklopnih trupa general Paolo Tarnassi. Ostaci armije su se povukli prema jugozapadu.

Kolona talijanskih ratnih zarobljenika:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Mussolini je u prosincu 1942., u jeku sovjetske protuofenzive u bici kod Staljingrada, odlučio nagovoriti Hitlera da prekine s krvoprolićem na istoku i nekako se nagodi sa Staljinom. Poslao je svog zeta i ministra vanjskih poslova Galeazza Ciana u Rastenburg u Istočnoj Prusiji. Netko iz Cianove pratnje pitao je jednog oficira OKW (Oberkommando der Wehrmacht) jesu li Talijani imali puno gubitaka, a ovaj je odgovorio: ''Nisu uopće imali gubitaka. Pobjegli su''.
To je bilo sasvim u skladu s njemačkim mišljenjem o njihovim talijanskim saveznicima, ali nije bilo točno. Ukupni gubici talijanskih ekspedicijskih snaga na Istočnoj fronti nisu u potpunosti poznati, a računa se da je poginulo oko 30.000 vojnika i 54.000 ih je pomrlo u zarobljeništvu. Od prvobitnih 235.000 vojnika 8. armije u Italiju ih se vratilo oko 110.000. Armata Italiana in Russia povučena je u domovinu u veljači 1943. radi oporavka i preformiranja, ali više nikada nije postala operativna.
Vijest o katastrofi na Istočnoj fronti brzo se proširila Italijom i imala je porazno djelovanje na popularnost fašističke stranke i samog Mussolinija, koji će nekoliko mjeseci kasnije biti svrgnut s vlasti.

Oklopne snage na Sinaju u ratu 1973. godine

Četvrti arapsko-izraelski rat, poznat i kao Listopadski i Yom-Kippurski rat, već je spominjan na više mjesta na forumu. Vođen je od 6. do 25. listopada 1973. između Izraela s jedne strane te Egipta i Sirije s druge strane. Rat su pokrenuli Arapi s namjerom da pokrenu takozvano ''bliskoistočno pitanje'' s mrtve točke i osiguraju povrat teritorija koji je Izrael okupirao u Šestodnevnom ratu lipnja 1967.
Egipat i Sirija su tokom šest godina (od 1967.) opskrbljeni velikom količinom oružja i opreme od strane SSSR-a i zemalja Varšavskog pakta, između ostalog i neklim koje ranije nisu imali - tenkovima T-62, borbenim vozilima pješadije BMP-1, raketnim PZO sustavima SA-3, SA-6 i SA-7, samohodnim PZO topovima ZSU 23-4 i PT raketama AT-3 i RPG-7. Upravo ove posljednje odigrati će veliku ulogu tokom rata 1973., a naročito u početnom razdoblju.

Egipatski tenk T-62:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Forsiranje Sueskog kanala - operacija Badr

Da bi prenijeli ratne operacije na okupirani Sinajski poluotok Egipćani su se morali suočiti s velikim problemima, od kojih je prijelaz Sueskog kanala sâm po sebi bio najmanji. Za to su imali dovoljno inženjerijskog materijala - čamaca, skela i pontonskih mostova.
Glavni problem je bio izraelska obrana druge obale, a ona je obuhvaćala sustav utvrda poznat kao Bar-Lev linija (po generalu Haimu Bar-Levu, načelniku generalštaba, koji ju je dao izgraditi). Linija se protezala duž čitave obale Sueskog kanala na strani Sinaja, a sastojala se od 22 utvrde i 35 otpornih točaka. Liniju je štitio pješčani nasip visine 18 m. Iz utvrda su u kanal provede cijevi kroz koje bi se u slučaju egipatskog napada ispustila nafta i zatim zapalila. Utvrde i otporne točke zaposjele su pješadijske jedinice, dok su u pozadini na udaljenosti 12-15 km bile raspoređene oklopne snage.

Bar-Lev linija, detalj:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Egipćani su probleme prijelaza preko Sueskog kanala riješili na vrlo dovitljiv način. Noću 5. na 6. listopada 1973. njihovi ljudi-žabe začepili su sve otvore cijevi koje su trebale ispustiti naftu. Još originalnije je bilo riješenje problema pješčanog nasipa. Naime, da bi se tenkovi i druga vozila mogli prebaciti na Sinaj trebalo je napraviti otvore u nasipu. Pokusi su pokazali da eksploziv nije djelotvoran, ali da vodene crpke pod jakim pritiskom mogu napraviti takve otvore u relativno kratko vrijeme. Egipćani su od jedne njemačke tvrtke kupili 150 jakih vodenih crpki, pod izgovorom da im trebaju za natapanje polja oko Asuana.
Točno u 14 sati 6. listopada 1973., u vrijeme kada su Izraelci bili kod kuća ili u sinagogama slaveći najveći židovski praznik Yom Kippur, Egipat i Sirija pokrenuli su napad. Egipćani su otvorili paljbu iz oko 2.000 artiljerijskih oružja, a samo u prvoj minuti na izraelske položaje ispaljeno je 10.500 granata i mina različitih kalibara. Artiljerijska priprema u dva vatrena naleta trajala je ukupno 53 minute.
Istodobno s artiljerijskom i zračnom pripremom egipatske trupe su počele prelaziti Sueski kanal. Izraelski otpor je bio neočekivano slab (Bar-Lev liniju je držala samo jedna nepotpuna pješadijska brigada) pa su i gubici bili mali. U roku od tri sata Egipćani su na drugoj obali imali već 32.000 vojnika, a tokom noći prebacili su preko pontonskih mostova oko 850 tenkova.

Egipatski pontonski most preko Sueskog kanala:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Egipćani su računali da će se ubrzo suočiti s protunapadom izraelskih oklopnih snaga, stoga su prvi jurišni valovi pješadije bili su naoružani PT oružjima AT-3 i RPG-7.
Bar-Lev linija nije ispunila svrhu jer su je egipatske trupe pregazile već prvog dana. Idućeg dana su nastavile s čišćenjem pojedinih utvrda i otpornih točaka, a glavne snage prodrle su u dubinu Sinaja oko 5 kilometara.

Znakovita fotografija iz Yom-Kippurskog rata - izraelska premijerka Golda Meir u helikopteru nakon vijesti o padu Bar-Lev linije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Početna panika na Južnom vojištu

Prve izraelske reakcije na egipatsko forsiranje Sueskog kanala bile su smušene, brzoplete i neefikasne. Glavnina izraelskog zrakoplovstva i oklopnih snaga bila je orijentirana prema Golanskoj visoravni, gdje su oružane snage Sirije pokrenule masovni napad oklopnim snagama na slabo branjene položaje. Za Izrael je Golanska fronta bila doslovce pitanje opstanka, jer tamo nije bilo strateške dubine prostora - ako fronta bude probijena sirijske snage će ući u sjeverni dio izraelskog teritorija.
Manji dio izraelskog zrakoplovstva bio je angažiran već prvog dana rata u pokušajima napada na egipatske prijelaze preko Sueskog kanala i na mostobrane na Sinaju, ali s vrlo malo uspjeha i uz velike gubitke od egipatske PZO. Stoga su glavnu ulogu u odbijanju napada trebale odigrati oklopne snage raspoređene u dubini teritorija, a koje su se u početku sastojale od 252. oklopne divizije i 14. oklopne brigade.
Dok su glavne snage IDF (Izrael Defence Force) bile još u procesu mobilizacije zapovjednik Južnog vojišta, general Shmuel Gonen, zapovijedio je da se izvede protunapad oklopnim snagama na egipatske mostobrane na Sinaju. Ono što je Izraelce iznenadilo nije bio samo početak rata nego i sasvim novi protivnik koga su imali pred sobom - ni blizu nalik onome kojeg su 1967. s lakoćom porazili, a kako će se pokazati i jako podcijenili.

Smjerovi egipatskog napada i početni raspored izraelskih oklopnih rezervi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Shmuel Gonen:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Početni izraelski protunapadi završili su neuspjehom i golemim gubicima u tenkovima - do 9. listopada uništeno ih je oko 500. Primjerice, 8. listopada jedna brigada izraelske 162. oklopne divizije sa 75 tenkova napala je položaje egipatske 2. pješadijske divizije i upala ravno u dobro pripremljenu stupicu. Zapovjednik 2. divizije general Hassan Abu Saad ukopao je svoje trupe i rasporedio ih u obliku potkove u čijem dnu su bili tenkovi, a borbeni poredak pješadije bio je gusto zasićen PT oružjima. Također su organizirane pokretne grupe lovaca tenkova s raketama RPG-7 i AT-3 koji su trebali zaći Izraelcima za leđa.

Hassan Abu Saad:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Egipćani su pustili izraelske tenkove da se približe Sueskom kanalu na samo 800 metara udaljenosti, gdje ih je dočekala paljba iz tenkova. Nakon toga su u borbu ušla PT oružja i rezultat je bio masakr - Egipćani su uništili preko 50 tenkova i još 8 zaplijenili netaknute. Među zarobljenicima je bio i potpukovnik Asaf Yaguri - u očitom stanju duševnog sloma - koji je idućih dana na arapskim TV stanicama bio ''maneken'' početnih izraelskih poraza na Sinaju.
Između ostalih na izraelskoj strani je tih dana poginuo i general Abraham Mandler, zapovjednik 252. oklopne divizije. Stradao je 13. listopada od egipatske artiljerijske paljbe, a navodno su locirali njegov položaj prisluškivanjem radio-komunikacija.

Abraham Mandler:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uništen izraelski tenk M-60:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dne 10. listopada 1973. general Gonen je smijenjen s dužnosti zapovjednika Južnog vojišta. Nacionalna komisija osnovana poslije rata radi utvrđivanja odgovornosti zbog izraelske nepripremljenosti za Yom-Kippurski rat (nazvana Agranat komisija po svom predsjedniku, sucu vrhovnog suda Shimonu Agranatu) utvrdila je da je Gonen ''propustio izvršiti svoju dužnost na odgovarajući način i snosi najveću odgovornost za opasnu situaciju u kojoj su se našle izraelske trupe''.
Na dužnosti zapovjednika Južnog vojišta Gonena je zamijenio general Bar-Lev, koji je pozvan u aktivnu službu iz mirovine.

Haim Bar-Lev:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Punom mobilizacijom vojske i koncentracijom oklopnih jedinica Izrael je uspostavio ravnotežu na obje fronte. U početku je glavna pozornost posvećena Golanskoj visoravni, gdje su izraelske oklopne jedinice potpuno porazile sirijske i krenule u protunapad u smjeru Damaska.
U tom kritičnom trenutku sirijski predsjednik Hafez al Assad obratio se egipatskom predsjedniku Sadatu zahtjevom da se odmah poduzme velika ofenziva na Sinaju kako bi se smanjio pritisak na Siriju. Tada je Sadat izdao zapovijed za masovni napad oklopno-mehaniziranim snagama u smjeru strateški važnih prolaza Mitla i Ghidi. Načelnik generalštaba general Saad al Shazly usprotivio se tom napadu jer bi egipatske trupe morale napustiti zaštitni ''kišobran'' raketnih sustava PZO. Njegovo upozorenje na posljedice nije imalo učinka, a uskoro je bio i smijenjen s položaja.
S obzirom na pokret egipatskih snaga 14. listopada je došlo do najveće bitke oklopnih snaga u Yom-Kippurskom ratu. Oko 800 do 1.000 egipatskih tenkova sukobilo se sa oko 700-750 izraelskih. Bez zaštite PZO i inferiorni prema izraelskim tenkovima M-60 i Centurion egipatski T-55 i T-62 pretrpjeli su velike gubitke - oko 200 do 250 prema 40 na izraelskoj strani.
Neutraliziranjem egipatskih oklopnih snaga Izrael je dobio mogućnost preuzimanja inicijative na Sinajskoj fronti. Zahvaljujući podacima dobivenim od strategijskog izviđačkog aviona USAF SR-71 otkriven je slabo branjeni prostor na spoju između egipatske 2. i 3. armije u području Velikih gorkih jezera. Tu su Izraelci noću 15. na 16. listopada prešli Sueski kanal i prenijeli ratne operacije na tlo Egipta.

Iskustva

Yom-Kippurski rat je donio više iskustava i pobudio više polemika nego bilo koji drugi oružani sukob poslije Drugog svjetskog rata. Među vojnim analitičarima pojavila se, između ostalog, teza da je vrijeme tenkova prošlo jer su se pokazali vrlo osjetljivim na jednostavna i jeftina PT oružja u rukama pješaka. Glavni argument za takav zaključak bili su golemi gubici u tenkovima na obje strane, a kod Izraelaca naročito od PT oružja AT-3 i RPG-7.
Vojni stručnjaci su pak bili drugog mišljenja. Prije svega, naknadne analize pokazale su da većinu gubitaka u tenkovima nije nanijelo ni pješadijsko oružje ni zrakoplovstvo već protivnički tenkovi - naročito sa izraelske strane. I drugo, veliki izraelski gubici od pješadijskog PT oružja bili su posljedica ishitrenih protunapada bez artiljerijske i zračne potpore, a ona bi neutralizirala PT obranu i značajno smanjila gubitke.
Umjesto odricanja od tenkova kao oružja njihovi korisnici - Izrael prije svih - su se opredijelili za jačanje paljbene moći i naročito oklopne zaštite. Tako je IDF svoje tenkove M-48 i M-60 opremio dodatnim oklopom, a tako opremljeni tenkovi su dobili ime Magach.

M-60 Patton kao Magach 7:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Temeljem ratnih iskustava Izrael je razvio vlastiti tenk pod imenom Merkava, koji se danas smatra jedinstvenim dizajnom u svijetu oklopnog oružja i jednim od najboljih suvremenih tenkova. Uz veliku vatrenu moć posebna pažnja je posvećena preživljavanju u borbi i sigurnosti posade, zbog čega je žrtvovana brzina u odnosu na oklopnu zaštitu. Jedna od osobitosti ovog tenka je da je motor stavljen u prednji dio kako bi apsorbirao pogotke PT raketa i topovskih granata, a posadi je omogućeno da u slučaju potrebe napusti vozilo i kroz stražnji dio.

Merkava Mk 1:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopne snage u Libanonskom ratu 1982.

Libanonski rat mnogi zovu i Petim izraelsko-arapskim ratom. Trajao je od 1982. do 1985. godine, no glavne operacije vođene su u lipnju 1982. Sudionici su bili na jednoj strani Izrael i takozvana Libanonska fronta (al-Jabha al-Lubnaniyya, koalicija kršćanskih organizacija), a na drugoj strani PLO - Palestinska oslobodilačka organizacija (Munazzamat al-Tahrir al-Filastiniyah), Sirija i još osam manjih nezavisnih palestinskih i libanonskih organizacija.
Casus belli su bili palestinski teroristički napadi na izraelska naselja i civile, ali i ništa manje opake izraelske akcije odmazde. Kako to već biva u bliskoistočnom gordijskom čvoru.
Nakon protjerivanja iz Jordana 1970. godine (''Crni rujan'') PLO i ostale palestinske organizacije našle su utočište u Libanonu, zemlji koja će ubrzo biti rastočena i praktično raskomadana građanskim ratom.

Mir za Galileju

Izraelska vojska prvi put je ušla u Libanon (operacija Litani) 1978. godine, kao odgovor na masakr nad putnicima jednog autobusa. Pripadnici vojnog krila PLO Al Fatah iskrcali su se iz čamaca na izraelsko kopno, na obalnoj cesti zaustavili autobus i pobili 38 civila među kojima 13 djece, a još 71 civil je bio ranjen. Izraelske trupe napredovale su do rijeke Litani, gdje je kasnije uspostavljena tampon-zona pod nadzorom UN.
Iste godine Izraelci su se povukli iz Libanona, dok su se palestinski gerilci ponovo smjestili u južni Libanon. U razdoblju od 1978. do 1982. redali su se napadi na izraelski teritorij, na koje su Izraelci odgovarali zračnim napadima na palestinska uporišta i izbjeglička naselja. Nakon bombardiranja kampova Sabra i Shatilla, te jedne bolnice, Palestinci su odgovorili raketnim napadima na dvadesetak naselja na sjeveru Izraela.
Dne 4. lipnja 1982. izraelska vlada je odobrila radikalnu vojnu akciju, a operacija je dobila ime Mir za Galileju (Mivtsa Shlom HaGalil). Za napad su koncentrirane vrlo jake vojne snage - 5 divizija i 2 samostalne brigade s ukupno 78.000 vojnika, preko 1.200 tenkova i 1.500 oklopnih transportera. Operacijom je zapovijedao osobno načelnik generalštaba izraelske vojske general Rafael Eitan.

General Rafael Eitan:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izraelski tenk Magach 6 (M-60 Patton):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na drugoj strani su stajale snage Sirije u Libanonu s oko 22.000 vojnika, 350 tenkova i 300 oklopnih transportera, PLO s 15.000 boraca, 80 tenkova i 150 oklopnih transportera, te različite skupine naoružane uglavnom lakim oružjem. Dok je vojska Sirije imala tenkove T-72 i T-62, PLO je imao samo zastarjele T-34 koji su korišteni kao statične vatrene točke.
Napad izraelske vojske započeo je 6. lipnja 1982.

Sirijski tenk T-72:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prevlast IAF u zračnom prostoru

Jačanjem napetosti s Izraelom Sirija je 1981. u dolini Bekaa rasporedila 30 baterija PZO raketa sovjetskog porijekla 2K2 KUB (NATO oznaka SA-6 Gainful). Izraelci su to smatrali strateškom prijetnjom, jer su dobro zapamtili efikasnost tog oružja u ratu 1973. - od 102 aviona koliko su izgubili od PZO raketa (62 F-4 Phantom i 40 A-4 Skyhawk) većinu su srušile upravo SA-6.

2K12 KUB, NATO oznaka SA-6 Gainful:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za zadobivanje potpune prevlasti u zračnom prostoru Libanona Izraelci su morali uništiti baterije SA-6. Iskustvo iz rata 1973. pokazalo je da je to lakše zamisliti nego učiniti. Stoga su izradili poseban plan, a operacija je dobila ime Mole Cricket 19 (Mivtza Artzav Tsha-Esreh).
Izraelsko ratno zrakoplovstvo (IAF) je uživalo izrazitu tehnološku superiornost, jer je u međuvremenu opremljeno najsuvremenijim lovačkim avionima McDonnell Douglas F-15 Eagle i General Dynamics F-16 Fighting Falcon, te letećim radarskim stanicama Grumman E-2 Hawkeye.
Za svladavanje opasnih PZO baterija SA-6 Izraelci su smislili lukav plan - poslati će najprije bespilotne letjelice kao lažne ciljeve, a nakon toga će napasti radarske stanice proturadarskim samonavođenim raketama AGM-78 Standard ARM i AGM-45 Shrike. Nakon uništenja radara raketne lansere će dokrajčiti bombama.

Bespilotna letjelica Mastiff:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Operacija je izvedena 9. lipnja 1982. Dok su avioni A-4 Skyhawk i IAI Kfir bombardirali položaje Palestinaca između Sidona i Beiruta, a avioni E-2 Hawkeye nadzirali zračni prostor leteći iznad Sredozemnog mora, 92 aviona su krenula u napad na baterija SA-6. Pri tome su položaje PZO raketa napali i uništili lovci-bombarderi F-4 Phantom, dok su ih sa većih visina štitili lovci F-15 i F-16.
Sirija je poslala svoje zrakoplovne snage pa je došlo do jedne od najvećih zračnih borbi poslije Drugog svjetskog rata, u kojoj su izraelski lovci potpuno deklasirali sirijske. Srušeno je preko 80 aviona MiG-21, MiG-23 i Su-20, dok je Izrael izgubio jedan F-4 Phantom i jedan Kfir.
To je bilo prvi puta da je oružje zapadnog porijekla potpuno uništilo PZO rakete proizvedene u SSSR, a ništa bolje se nisu proveli ni sirijski avioni. Na Zapadu je ova epizoda dobila ime Bekaa Valley Turkey Shoot (aluzija na Great Marianas Turkey Shoot iz II. S.R.).
Uništenje sirijskih SA-6 izazvalo je uzbuđenje i u SSSR-u, pa je zapovjednik sovjetskog zrakoplovstva maršal Pavel Kutahov poslan u Siriju da provjeri što se dogodilo i kakve bi mogle biti posljedice po sigurnost Istočne Europe.
Uništenjem najveće zapreke IAF je osiguralo apsolutnu kontrolu u zraku i pružalo intenzivnu potporu kopenim operacijama.

Tenkovske bitke

Koncentracija oklopnih snaga na obje strane dovela je do nekoliko međusobnih tenkovskih sukoba. No valja napomenuti da su sirijske pješadijske jedinice, ojačane prijenosnim PT raketama, prilično uspješno organizirale zasjede na brdskim cestama i onesposobile određeni broj izraelskih oklopnih vozila. Takve zasjede obično su okončane zračnim napadima IAF.
Do prvog izraelsko-sirijskog tenkovskog sukoba došlo je kod Jizzina 8. lipnja, kada su se dva izraelska tenkovska bataljona dukobila s jednom sirijskom oklopnom brigadom. U toj bici po prvi put je korišten novi tenk izraelske proizvodnje nazvan Merkava. Bitka je završena taktičkom pobjedom Izraelaca, koji su zauzeli Jizzin. U bici je uništeno 20 sirijskih tenkova, 2 oklopna vozila BRDM i 1 BMP-1. Izraelski gubici su bili 4 uništena i 5 oštećenih tenkova.

Bitka kod Jizzina, izraelski tenk Merkava i uništeni sirijski T-62:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Do veće bitke došlo je i 10. lipnja kod sela Sultan Jakoub u dolini Bekaa. Na sirijskoj strani ovoga puta glavnu ulogu nisu imali tenkovi već helikopteri Aérospatiale Gazelle, naoružani PT raketama HOT. Rezultat sukoba je bio taktička pobjeda Sirijaca, koji su uništili 10 izraelskih tenkova i 3 oklopna transportera. Jedan tenk Magach 3 (M-48 Patton) su zaplijenili i odvukli u Damask, gdje je paradirao pred TV kamerama zajedno s 3 zarobljena izraelska vojnika (kojima se kasnije izgubio svaki trag).

Zaplijenjen izraelski tenk Magach 3 (M-48 Patton) u muzeju u Damasku:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Međusobnog sukoba tenkova ili pješadije i zrakoplovstva s tenkovima i drugim oklopnim vozilima bilo je više. Tako su i izraelski pješaci uspješno uništavali sirijski oklop PT raketama TOW, a također i helikopteri Bell AH-1 Cobra. Po izraelskim tvrdnjama novi tenk Merkava s topom 105 mm pokazao se superiornim sirijskim T-72.

Epilog: povlačenje PLO iz Libanona

Izraelske trupe doprle su do Beiruta, opkolile ga i gađale artiljerijom i zrakoplovstvom punih 10 tjedana. Pri tome je stradao veliki broj palestinskih boraca, ali i civilnog stanovništva.
Predsjednik PLO Yaser Arafat morao je pristati na povlačenje iz Libanona. U Beirut su stigle vojne snage USA, Francuske i Italije koje su osiguravale evakuaciju. Sâmog Arafata štitili su u povlačenju marinci USMC - United States Marine Corps.
Pripadnici PLO raseljeni su po različitim arapskim zemljama, a Libanonski rat 1982. godine upamćen je po brojnim stradanjima civila - između ostalog po masakru u izbjegličkom naselju Sabra i Shatilla, koji je izvela libanonska Falanga (Ḥizb al-Katā’ib al-Lubnānīya) uz vjerojatnu pomoć izraelske vojske.

Operacija Mir za Galileju, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenkovski asovi - Michael Wittmann

Michael Wittmann (1914.-1944.) je bio pripadnik Waffen SS i jedan od najvećih njemačkih tenkovskih asova u Drugom svjetskom ratu s uništenih 138 protivničkih tenkova. Ispred njega su samo Kurt Knispel (168), Otto Carius (150) i Johannes Bolter (139). Wittmann je također uništio 132 protutenkovska topa i veliki broj borbenih i neborbenih vozila.

Michael Wittmann:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Wittmann je od 1934. do 1936. godine služio u kopnenoj vojci, a 1936. se pridružio SS-u. Iduće godine je uvršten u Leibstandarte SS Adolf Hitler (LSSAH) i u njenom sastavu je sudjelovao u okupaciji Austrije i Sudeta. U međuvremenu je prošao obuku za vozača oklopnih automobila Sd.Kfz.222 i Sd.Kfz.232 te je kao SS-Uunterscharführer u oklopno-izviđačkoj jedinici sudjelovao u njemačkom napadu na Poljsku. U veljači 1940. raspoređen je u novoosnovanu bateriju samohodnih jurišnih topova (SS-Sturm-Batterie) LSSAH opremljenu samohodnim topovima Sturmgeschütz III, te je kao zapovjednik voda sudjelovao u napadima na Jugoslaviju i Grčku. U napadu na SSSR istakao se uništenjem većeg broja sovjetskih tenkova (kod Rostova na Donu u jednom sukobu uništio ih je 6) i odlikovan je Željeznim križem II. stupnja.

Michael Wittmann (u sredini slike) pokraj svog Sturmgeschütz III:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U lipnju 1942. godine Wittmann je upućen na obuku za oficira u SS Junkerschule Bad Tölz u Bavarskoj i vratio se u LSSAH u prosincu kao SS-Untersturmführer. U početku je zapovijedao vodom tenkova PzKpfw III, da bi u lipnju 1943. bio raspoređen za zapovjednika voda teških tenkova PzKpfw VI Tiger. Tu je stvarno započela njegova karijera briljantnog tenkovskog asa. U bici kod Kurska već prvog dana je uništio 13 sovjetskih tenkova i 2 PT topa, a do kraja bitke skor je iznosio 30 tenkova i 28 topova.
Nakon kraćeg upućivanja u Italiju i popune gubitaka LSSAH se vratila na Istočnu frontu početkom listopada, u vrijeme sovjetske ofenzive prema Kijevu. U žestokim borbama s nadirućim sovjetskim oklopnim snagama Wittmannov 101. SS bataljon teških tenkova (Schwere SS-Panzer-Abteilung 101) uništio je veliki broj tenkova i drugih oružja, a Wittmannov Tiger je samo 13. listopada uništio 20 tenkova T-34. Za ukupno 117 uništenih tenkova odlikovan je 30. siječnja 1944. Viteškim križem s hrastovim lišćem i mačevima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub und Schwertern) i kao fanatični nacist postao propagandna ikona njemačkog tenkovskog ratovanja.
U travnju 1944. Schwere SS-Panzer-Abteilung 101 je dodijeljen 1. SS oklopnom korpusu u Francuskoj, a SS-Obersturmführer Michael Wittmann je postao zapovjednik ćete Tigera. Nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji Wittmannovi tenkovi su zaposjeli jednu uzvisinu kod gradića Villers Bocage jugozapadno od Caena, gdje se 13. lipnja 1944. odigrala jedna od najznamenitijih borbenih akcija Tigera. U bici je ukupno uništeno 23 do 27 britanskih tenkova, uz gubitak 8-15 njemačkih. Od toga je Schwere SS-Panzer-Abteilung 101 uništio 13-14 tenkova, 2 PT topa i 13-15 oklopnih transportera, od čega se većina pripisuje Wittmannovom Tigeru.

Posada Wittmannovog Tigera na Istočnoj fronti zimi 1943./1944.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uništena britanska kolona u gradiću Villers Bocage:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Wittmann nije preživio rat - poginuo je 8. kolovoza 1944. kod mjesta Saint-Aignan-de-Cramesnil u Normandiji, na dan početka britansko-kanadske operacije Totalize (opkoljavanje glavnih snaga njemačke 7. armije i 5. oklopne armije). Po naredbi generala Kurta Meyera, zapovjednika SS oklopne divizije Hitlerjugend, njemački tenkovi su krenuli u protunapad, a među njima i 7 Tigera iz 101. SS bataljona teških tenkova pod zapovjedništvom SS-Hauptsturmführera Wittmanna. U bici je njegov Tiger pogođen granatom iz tenka Sherman Firefly što je dovelo do eksplozije municije i odbacivanja kupole od tijela tenka, pri čemu je poginulo svih 5 članova posade.
Okolnosti Wittmannove pogibije još uvijek su predmet rasprave. Uništenje njegovog Tigera svojatali su poljska 1. oklopna divizija, kanadska 4. oklopna divizija, britanska 51. divizija i britanski RAF. Godine 1985. utvrđeno je da je Wittmannovog Tigera uništio Sherman Firefly Joe Ekinsa (1923.-2012.) iz 1st Northamptonshire Yeomanry u sastavu 51. divizije, a to su potvrdili i bivši pripadnici iste jedinice Les Taylor i Ken Tout. Neki povjesničari uništenje pripisuju tenkovima iz sastava Sherbrooke Fusilier Regiment kanadske 2. oklopne brigade, motivirajući tvrdnju činjenicom da su kanadski tenkovi bili bliže i u povoljnijem položaju za gađanje.

Vjerojatno posljednja Wittmannova fotografija, snimljena u Normandiji 1944. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uništeni Tiger Michaela Wittmanna:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Joe Ekins:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posada Wittmannovog Tigera sahranjena je nedaleko mjesta pogibije u neoznačenom grobu, da bi 1983. godine bila ekshumirana i sahranjena na njemačkom vojnom groblju Cimetière militaire allemand de La Cambe.

Oklopne snage u Španjolskom građanskom ratu 1936.-1939.

Građanski rat u Španjolskoj, koji je trajao od 17. srpnja 1936. do 1. travnja 1939., bio je po mnogočemu uvod u Drugi svjetski rat. Smatra se prvim oružanim nastupanjem fašizma u Europi, a također je poslužio kao svojevrsni poligon za isprobavanje novih oružja i njihove taktičke i operativne upotrebe.

Pobuna vojske protiv vlade

Španjolska je sredinom tridesetih godina XX. stoljeća bila politički nestabilna zemlja. Nakon ukidanja monarhije i proglašenja republike 1931. godine zemlju je pogodila velika gospodarska kriza što je pogodovalo radikaliziranju političke scene. S jedne strane je jačao utjecaj komunista i anarhista, a s druge strane su pokušaji republikanskih vlada da provedu reforme izazvali reakciju konzervativnog dijela španjolskog društva - zemljoposjednika, Katoličke crkve i vojske.
U proljeće 1936. na vlast je došla široka koalicija pod imenom Narodni front (Frente Popular), u čijem sastavu su bile stranke socijalista, komunista, anarhista i lijevih republikanaca, uz potporu galicijskih i katalonskih nacionalista te sindikata. Na čelo vlade došao je u srpnju socijalist Francesco Largo Caballero.
Konzervativna nacionalistička desnica - konfederacija autonomnih desnih grupa (Confederación Española de Derechas Autónomas), monarhisti, katolički Karlisti i fašistička organizacija falangista (Falange Española Tradicionalista y de las Juntas de Ofensiva Nacional Sindicalista) - nije prihvatila novu demokratski izabranu vlast. Zaredali su brojni incidenti i ubojstva političkih protivnika, a visoki vojni krugovi su pripremali državni udar i preuzimanje vlasti.

Salvador Dali, ''Mekana konstrukcija s kuhanim grahom (slutnja građanskog rata)'', početak 1936.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pobuna je započela 17. srpnja 1936. kada je vođa falangista general José Sanjurjo izdao takozvanu proklamaciju (pronunciamiento) o preuzimanju vlasti. Sanjurjo je tri dana kasnije poginuo u zrakoplovnoj nesreći pa je vodstvo pobune preuzeo general Francisco Franco.

Francisco Franco:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Odnos snaga

Pobunjenicima su se pridružile vojne jedinice u protektoratu Španjolski Maroko, u Pamploni, Burgosu, Zaragozi, Valladolidu, Cádizu, Córdobi i Sevilli. Međutim, najvažniji gradovi poput Madrida, Barcelone, Valencie, Bilbaoa i Málage ostali su u rukama Republikanaca. Također su republikanskoj vladi ostali odani veći dio zrakoplovstva, mornarice i civilne policije, a u mnogim dijelovima zemlje pučistima su se uspješno suprostavile različite ljevičarske milicije.
Stoga je, umjesto brzog preuzimanja vlasti, uslijedio dugotrajan i iscrpljujući građanski rat koji je trajao dvije godine i osam i pol mjeseci.

Nadzor nad teritorijem Španjolske na početku rata, grafički prikaz (žuto = Republikanci, zeleno = Frankisti):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glavnu snagu pobunjenika na početku rata predstavljale su vojne jedinice jačine 30.000 ljudi u Španjolskom Maroku, sastavljene većinom od dobro uvježbanih profesionalaca, koje su prebačene na teritorij Španjolske morskim i zračnim putem uz pomoć Talijana i Nijemaca.
Obje strane su se pouzdavale u pomoć drugih zemalja. Frankisti su zatražili i odmah dobili pomoć u oružju i ljudima od Njemačke i Italije. Talijani su već potkraj 1936. godine poslali u Španjolsku takozvani Dobrovoljački korpus (Corpo Truppe Volontarie) s motoriziranom divizijom ''Littorio'' i divizijama crnih košulja ''Dio lo Vuole'', ''Flamme Nere'' i ''Penne Nere'', te grupom tenkova i oklopnih automobila (Raggruppamento Carristi). Korpusom su zapovijedali (redom) generali Mario Roatta, Ettore Bastico, Mario Berti i Gastone Gambara. Također su Frankisti dobili od Italije pomoć u oružju i municiji, a talijanska ratna mornarica je sudjelovala u blokadi obale pod nadzorom Republikanaca.
Frankiste je također pomagala i Njemačka. Osim sudjelovanja u ''zračnom mostu'' za prebacivanje pobunjeničke vojske iz Španjolskog Maroka upućena je zrakoplovna Legija Kondor (Legion Condor), koja se sastojala od 3 eskadrile bombardera Junkers Ju-52 i 3 eskadrile lovaca Heinkel He-51 te pomoćnih jedinica, a Legijom je zapovijedao general Hugo Sperrle. Upućena je i oklopna jedinica s 106 tenkova PzKpfw I kojom je zapovijedao general Wilhelm Ritter von Thoma. Tokom rata Njemačka je pojačala svoje jedinice i ujedno opskrbljivala Frankiste oružjem i municijom.
Republikanska vlada je također zatražila pomoć iz inozemstva, prije svega od susjedne Francuske. Međutim je nekoliko zemalja na čelu s Velikom Britanijom i Francuskom, u strahu da se sukob ne proširi na cijeli europski kontinent, u kolovozu 1936. potpisalo sporazum o suzdržavanju od intervencije (Non-Intervention Agreement) i formiralo takozvani Komitet za nemiješanje (Non-intervention Committee). Ironično, u Komitet su ušli i predstavnici zemalja koje su bile izravno umiješane u Španjolski građanski rat - Njemačke, Italije i SSSR.
Republikanci su na kraju dobili vojnu pomoć od SSSR-a i Meksika, te nešto malo od Francuske. U borbu na strani vlade uključilo se i 40.000 dobrovoljaca iz 53 zemlje, koji su bili u sastavu takozvanih Internacionalnih brigada.
Daleko najveću pomoć Republikanci su primili od SSSR-a morskim putem. Prema dostupnim podacima Sovjeti su španjolskoj vladi dopremili između 630 i 800 aviona, 330-360 tenkova i 1.000-1.900 komada artiljerijskih oružja. Također je upućeno između 2.000 i 3.000 vojnih savjetnika, a u borbama na strani Republikanaca je sudjelovao određen broj sovjetskih pilota i tenkista.
Što se tiče odnosa snaga, prema dostupnim podacima za 1938. godinu na strani Republikanaca je bilo 450.000 ljudi, 350 aviona i 200 artiljerijskih baterija, dok su Frankisti u istom razdoblju raspolagali s 600.000 ljudi, 600 aviona i 290 artiljerijskih baterija (u tu brojku su uračunate i njemače i talijanske snage).
Obje strane su u ratu koristile lake tenkove - Republikanci sovjetske T-26, BT-5 i zastarjele francuske tenkove Renault FT iz Prvog svjetskog rata, a Frankisti njemačke PzKpfw I i talijanske tankete L3/33 (CV-33).

T-26:

[You must be registered and logged in to see this image.]

BT-5:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Renault FT:

[You must be registered and logged in to see this image.]

PzKpfw I:

[You must be registered and logged in to see this image.]

CV-33:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obje strane su također koristile i oklopne automobile. Republikanska vlada je organizirala proizvodnju automobila UNL-35 (oko 120-200 komada), a izrađene su i različite improvizacije od vozila koja su bila na raspolaganju.

UNL-35:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna od improvizacija - oklopljeni kamion:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tok rata i korištenje oklopnog oružja

Nakon uspješnog izbijanja na Pirineje Frankisti su uspjeli podijeliti teritorij pod nadzorom Republikanaca na dva dijela, da bi u listopadu pokrenuli veliku ofenzivu s ciljem zauzimanja Madrida. Napad je zaustavljen i započela je OPSADA MADRIDA koja će potrajati više od dvije godine.
Prvi sukob oklopnih snaga protivničkih strana zbio se 29. listopada 1936. u BICI KOD SESENE. Riječ je o protunapadu Republikanaca radi zaustavljanja ofenzive Frankista na Madrid. Mješovita brigada snage od oko 3.800 ljudi i 15 tenkova T-26 napala je grad Seseñu, uporište Frankista koje je držala jedna konjička jedinica i neutvrđeni broj talijanskih tanketa L3/33. Tenkovi T-26 su ušli u grad i uništili na prepad dva pješadijska bataljona, dvije manje konjaničke jedinice, 10 topova i 11 tanketa, te pobili oko 600 frankističkih vojnika. Nakon toga su tenkovi izašli na drugu stranu grada. Republikanci su izgubili 3 tenka, koji su uništeni bocama sa zapaljivom smjesom (bomba incendiaria). Međutim pješadija nije pratila tenkove koji su se morali povući, stoga je napad završio neuspjehom.

Republikanski tenk T-26 u nastupanju:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pokušaji Frankista da zauzmu Madrid završili su neuspjehom, a u velikoj BICI KOD GUADALAJARE od 8. do 23. ožujka 1937. ponovo se pokazala inferiornost talijanskih tanketa L3/33. Međutim snage Republikanaca nisu bile dorasle sve jačem pritisku Frankista, Nijemaca i Talijana, kao i njihovom premoćnom zrakoplovstvu, te su postupno gubile teritorij pod svojim nadzorom.
Građanski rat u Španjolskoj definitivno je odlučen u BICI NA EBRU, najvećoj i najdugotrajnijoj bici u ratu koja je trajala od 25. srpnja do 16. studenog 1938. Republikanci su planirali ofenzivu velikih razmjera s glavnim ciljem rasterećivanja pritiska Frankista na Valenciju i Kataloniju. Nakon početnog uspjeha Republikanaca, koji su forsirali rijeku Ebro i formirali mostobran uslijedio je zastoj i zatim protuofenziva Frankista. U bici su na obje strane sudjelovali i tenkovi, ali je glavnu ulogu odigralo zrakoplovstvo - naročito njemačka Legija Kondor. Bitka je okončana porazom republikanskih snaga i velikim gubicima na obje strane.

Bitka na Ebru, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U bici na Ebru slomljena je kičma republikanske vojske i Frankisti su pristupili završnim operacijama. Barcelona je pala 26. siječnja, a Madrid 31. ožujka 1939. Posljednje republikanske trupe predale su se 1. travnja. Oko pola mlijuna ljudi prebjeglo je u Francusku preko Pirineja, dok su Frankisti postrijeljali između 30.000 i 200.000 pristalica Republike. Mnogi su pohapšeni i upućeni na prisilni rad na izgradnji pruga, isušivanju močvara i kopanju kanala.

Stanje na fronti u veljači 1939., grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Broj žrtava Španjolskog građanskog rata nikada nije točno utvrđen, no u svakom slučaju je bio golem. Broj poginulih vojnika i civila procjenjuje se na pola milijuna do milijun, a pola milijuna pristalica Republike napustilo je zemlju. U Španjolskoj je nastupilo razdoblje diktature generala Franca, koja će ovu zemlju odvesti u djelomičnu međunarodnu izolaciju sve do sredine sedamdesetih godina.
U Drugom svjetskom ratu očekivalo se pristupanje Španjolske silama Osovine, no Franco nije bio uvjeren u njihovu pobjedu pa je čuvao neutralni status zemlje. Jedini španjolski doprinos ratu bilo je slanje takozvane Plave divizije (División Azul, službeno označena kao División Española de Voluntarios) i Plave eskadrile (Escuadrillas Azules) na Istočnu frontu. Na pritisak zapadnih Saveznika i dijela domaćih konzervativnih političara i Katoličke crkve španjolske snage su vraćene u zemlju 1943. godine.
U Španjolskom građanskom ratu su određenu ulogu imale i oklopne snage obiju strana. Pokazalo se da tadašnji tipovi lakih tenkova nisu dorasli čak ni provizornoj protuoklopnoj obrani, a da tankete naoružane isključivo strojnicama mogu poslužiti jedino za rastjerivanje uličnih demonstranata. Također se pokazalo da tenkovi ne mogu uspješno djelovati bez dobro organizirane i koordinirane potpore pješadije i artiljerije. Iz iskustava operativne upotrebe tenkova izvučeni su i neki pogrešni zaključci, pa je primjerice SSSR rasformirao svoje mehanizirane korpuse i ponovo će ih na brzinu obnavljati tek od druge polovice 1940. godine.
Franco je umro 1975. godine, a po njegovoj vlastitoj odluci koju je potvrdio parlament (Cortez) 1969. godine, nasljedio ga je kao šef države kralj Juan Carlos I (Juan Carlos Alfonso Víctor María de Borbón y Borbón-Dos Sicilias). Otada počinje razdoblje otvaranja Španjolske prema svijetu i sveopćeg gospodarskog i civilizacijskog napretka.
Španjolska je dugo nakon građanskog rata doživjela operetnu reprizu njegovog početka, ali s drugačijim ishodom. Skupina nezadovoljnih frankista pokušala je 1981. vojni puč, koji je - za razliku od onog 1936. - izgledao groteskno. Potpukovnik Antonio Tejero upao je 23. veljače na sjednicu Corteza i mahao pištoljem, dok su neke vojne jedinice trebale zaposjesti određene strateške točke. Puč je spriječio osobno kralj Juan Carlos koji se obratio naciji na televiziji i izrazio punu potporu demokratskim institucijama Španjolske. U puču nije stradao ni jedan čovjek.

Dodatak: División Española de Voluntarios na Istočnoj fronti 1941.-1943.

Napadu Njemačke na SSSR 1941. godine prišljamčilo se sve i svašta, pa je tako svoje trupe poslala i formalno neutralna Španjolska. Na frontu je upućena takozvana División Española de Voluntarios, poznata i kao Plava divizija (División Azul). Da se ova gesta solidarnosti prema velikom pokrovitelju iz Španjolskog građanskog rata (1936.-1939.) koliko-toliko zakamuflira pred Zapadom na frontu su poslani isključivo dobrovoljci, a jedinica je zvrštena u sastav njemačkog Wehrmachta kao 250. Infanterie-Division (Spanische Freiwilligendivision).
División Española de Voluntarios je bila pješadijska jedinica i nije poznato da je imala i jedan tenk ili oklopno vozilo, ali se zgodno uklapa u pričice o ljudima od Nordkappa do rta Spartivento koje je vrag nosio u snijeg i led ruskih stepa. Ako i nisu imali vlastitih tenkova Španjolci su imali dosta posla sa sovjetskim T-34 i KV.
Španjolski diktator Franco mudro je u vrijeme Drugog svjetskog rata držao svoju zemlju u neutralnom statusu, unatoč fašističkom karakteru režima. Ipak je odlučio uputiti simbolične oružane snage na Istočnu frontu u znak zahvalnosti Hitleru na presudnoj pomoći u građanskom ratu, s time da se španjolske trupe ne smiju ni u kojem slučaju koristiti protiv Velike Britanije. Već dva dana po napadu Njemačke na SSSR, 24. lipnja 1941., Franco je odobrio formiranje španjolske legije sastavljene od dobrovoljaca. Takvih nije manjkalo, a najviše ih se javilo iz Madrida, Valencie, Seville i Zaragoze. Oko polovice dobrovoljaca činili su falangisti, pripadnici španjolskog fašističkog pokreta. U početku se računalo na ograničeni kontingent od oko 4.000 ljudi, no javilo ih se toliko da je formirana čitava divizija. Dobila je ime Španjolska dobrovoljačka divizija (División Española de Voluntarios), a zbog boje košulja i neformalno ime Plava divizija (División Azul). Divizija je u srpnju 1941. prevezena vlakovima u Grafenwohr u Bavarskoj gdje je imala petotjednu obuku i uvrštena je u njemačke oružane snage kao 250. Infanterie-Division (Spanische Freiwilligendivision).
Divizija je u svom sastavu imala tri pješadijske regimente (262., 263. i 269. Regimiento de Infanteria), regimentu artiljerije (250 Regimiento de Artilleria), izviđački bataljon (250 Grupo de exploración), protuoklopni bataljon (250 Grupos antitanque), inženjerijski bataljon (250 Zapadores Batallón), bataljon veze (Grupo de señales) i pozadinske jedinice. Brojno stanje divizije je iznosilo oko 17.000 vojnika i oficira, a zapovjednik divizije je bio general Agustín Muñoz Grandes.

Odlazak División Española de Voluntarios u Njemačku, srpanj 1941. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

General Agustín Muñoz Grandes:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Divizija je službeno postala dio njemačkih trupa 31. srpnja 1941. i uvrštena je u sastav Grupe armija Sredina (Heersgruppe Mitte) s kojom je marširala od Suwalkija do Orše. Kod Smolenska je 26. rujna preusmjerena u Grupu armija Sjever (Heersgruppe Nord) i postala dio 16. armije generala Ernsta Buscha s kojom je sudjelovala u opsadi Lenjingrada.
U prosincu 1942. general Muñoz Grandes je promaknut u viši čin i vraćen u Španjolsku, a zapovjedništvo nad divizijom je preuzeo general Emilio Esteban-Infantes.
Nakon uspješne deblokade Lenjingrada u siječnju 1943. Sovjeti su u veljači pokrenuli ofenzivnu operaciju pod imenom Polarna zvijezda (Операция Полярная звезда), s namjerom da okruže i unište glavninu njemačke 18. armije i konačno prekinu opsadu grada. Na udaru sovjetske 55. armije našli su se dijelovi División Española de Voluntarios i njemačka 4 SS Polizei Panzergrenadier Division. U okršaju poznatom pod imenom Bitka za Krasnij Bor (od 10. do 13. veljače) sudjelovalo je 4.500 španjolskih vojnika, pješaka i artiljeraca. Zajedno s Nijemcima uspjeli su zaustaviti sovjetski napad uz vlastite gubitke od 70%. To je bila najveća bitka i ujedno najveći uspjeh División Española de Voluntarios.
Tokom 1943. godine Saveznici su, u pripremi kopnenog napada na europski kontinent, vršili žestoki pritisak na neutralne zemlje Španjolsku, Švedsku i Tursku kako bi prekinule vojno-ekonomske odnose i naročito isporuke strateškog materijala Njemačkoj (primjerice, više od polovice njemačkih potreba u kugličnim ležajevima podmirivao je švedski koncern SKF). Pri tome su osim diplomatskih prijetnji primjenjivali i ekonomsku blokadu uključivo embargo na uvoz nafte. U Španjolskoj se takvim zahtjevima pridružio i dio konzervativnih katoličkih snaga te je Franco 10. listopada 1943. izdao zapovjed da se División Española de Voluntarios povuče sa bojišta i vrati u zemlju.
Nisu se vratili svi. Blizu 3.000 ih je odbilo napustiti bojište i uvršteno je u različite njemačke jedinice. Većina preživjelih ipak se postupno vratila u Španjolsku, a do kraja rata je ostalo 140 ljudi koji su uvršteni u Spanische-Freiwilligen Kompanie der SS 101 pod zapovjedništvom hauptsturmführera Miguela Ezquerra Sáncheza. Jedinica je prvobitno uvrštena u sastav 28. SS-Freiwilligen-Grenadier-Division ''Wallonien'', a nakon toga u sastav 11. SS-Freiwilligen-Panzergrenadier-Division ''Nordland'' s kojom se borila sve do Berlina.

Artiljerci División Española de Voluntarios:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ukupni gubici División Española de Voluntarios na Istočnoj fronti iznosili su oko 4.500 poginulih, 8.700 ranjenih i 370 zarobljenih.
I za kraj jedna bilješka o Španjolcima kao vojnicima. Nijemci su već tokom obuke u Grafenwöhru primijetili da imaju posla s neobičnom sortom vojnika. Uniforme su nosili vrlo nemarno, a pozdravljanje starijih po činu im je bio nepoznat pojam. Za vrijeme hodnje kroz Rusiju nastojali su impresionirati lokalnu žensku populaciju napuhanim kondomima koje su privezali za puščane cijevi (sovjetski vojnici su mislili da tako nose bojni otrov!).
Ali su se pokazali kao dobri borci, po njemačkim iskustvima daleko najbolji među njihovim saveznicima. Nijemci su ih čak stavljali u istu razinu s vlastitim elitnim jedinicama. Možda ih je najbolje okarakterizirao sâm Hitler: ''Španjolski vojnici su hrpa odrpanaca. Oni pušku vide kao instrument koji se ni u kom slučaju ne smije čistiti. Njihove straže postoje samo u teoriji. Oni ne zauzimaju položaje, a ako ih zauzmu koriste ih za spavanje. Kada navale Rusi moraju ih buditi lokalni stanovnici. Ali Španjolci nikada nisu prepustili ni centimetar zemljišta. Teško je zamisliti hrabrije momke. Oni jedva uzimaju zaklon. Oni se rugaju smrti. Naši ljudi su uvijek bili sretni kada su imali Španjolce za susjede u svom sektoru''.

Oklopne snage u Vijetnamskom ratu 1965.-1975.

Rat u Vijetnamu od 1965. (kada su se u njega uključile borbene jedinice USA) do 1972. godine bio je rat između gerile i najmoćnije oružane sile u svijetu. U ratu su također sudjelovale regularne oružane snage Sjevernog Vijetnama koje su od teškog oružja koristile uglavnom artiljeriju i minobacače. Stoga su međusobni sukobi oklopnih snaga bili rijetki, a veće razmjere su poprimili tek 1972.
USA i Južni Vijetnam koristili su oklopne snage prilikom većih operacija protiv jakih uporišta Vijetkonga, naročito duž cestovnih komunikacija. Također su masovno koristili oklopne transportere za prijevoz trupa do bojišta i za prijevoz opskrbe. Glavni oklopni transporter vojske USA i Južnog Vijetnama bio je M-113. Kako je Vijetkong masovno sijao mine po cestama, a donja ploča na transporteru je bila pretanka da izdrži eksploziju, Amerikanci su se uglavnom vozili na krovu umjesto u unutarnjem zaštićenom prostoru.

Vojnici USA u Južnom Vijetnamu na oklopnom transporteru M-113:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glavni tenk USA u Vijetnamskom ratu bio je M-48 Patton:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedan od rijetkih tenkovskih sukoba zbio se 3. ožujka 1969. u bici za američku bazu Ben Het (Ben Het Special Forces Camp). Sjevernovijetnamci su između ostalog angažirali 10-20 lakih tenkova PT-76, od kojih je jedan pri podilaženju bazi naišao na minu. Eksplozija je alarmirala američki garnizon pa je došlo do borbe između PT-76 i nekoliko američkih tenkova M-48 Patton. U međusobnoj ramjeni paljbe Pattoni su uništili dva PT-76, dok je jedan Patton dobio pogodak ali bez posljedica.

Američki vojnici razgledaju onesposobljeni PT-76:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Vijetnamu je prvi put korišten laki tenk M-551 Sheridan s topom-lanserom raketa 152 mm:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glavni tenk vojske Južnog Vijetnama bio je M-41 Walker Buldog:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi sukob između sjevernovijetnamskih tenkova i tenkova vojske Južnog Vijetnama zbio se 8. veljače 1971. oko 4 km unutar teritorije Laosa. Južnovijetnamski M-41 Walker Buldog uništili su 6 tenkova T-54 i 16 PT-76 uz gubitak 5 M-41 i 25 oklopnih transportera.

Uskršnja ofenziva i An Lộc 1972.

U 1972. godini je već daleko odmakao proces takozvane ''vijetnamizacije rata'' i američke snage su svedene na nešto više od 20.000 ljudi. Vojska Južnog Vijetnama je brojala oko 750.000 vojnika.
Rezultati Tet-ofenzive 1968. (prije svega psihološki u američkom javnom mnijenju - za Vijetkong je to bio težak vojni poraz) pokazali su Sjevernovijetnamcima i Vijetkongu važnost jakog vojnog udara u američkoj izbornoj godini. Dne 30. ožujka 1972. Sjeverni Vijetnam je pokrenuo vojnu operaciju velikih razmjera, poznatu pod imenom Uskršnja ofenziva (Easter Offensive, Chiến dịch Xuân hè 1972), koja je trajala sve do 22. listopada. To je bila prva sjevernovijetnamska operacija u stilu klasične bitke, uz angažiranje masovnih oklopnih snaga i artiljerije. Sjeverni Vijetnam je uoči ofenzive dobio golemu vojnu pomoć od SSSR, Kine i istočnoeuropskih zemalja, uključivo i neka najmodernija oružja poput PZO projektila SA-7 i PT raketa AT-3. Oklopne snage su brojale oko 400 glavnih borbenih tenkova T-34, T-54 i T-59 (kineska verzija T-54) te 200 lakih amfibijskih tenkova PT-76 i T-63 (kineska verzija PT-76).
Svrha ofenzive nije bila vojno do kraja poraziti Južni Vijetnam već zauzeti što veći teritorij kao ulog u mirovnim pregovorima. Napad je planiran u tri glavna smjera - na sjeveru prema gradovima Quảng Trị i Hue, u središtu prema Đắk Tôu i Kon Tumu, te na jugu prema Lộc Ninhu i delti Mekonga.
Američka obavještajna služba je predviđala jaki sjevernovijetnamski napad, ali je bila iznenađena masovnošću i smjerovima ofenzive. USA su odmah reagirale masovnim zračnim udarima po Sjevernom Vijetnamu, prvima poslije 1968. godine (operacija Linebacker). Vojska Južnog Vijetnama se povlačila pred početnim udarima sjevernovijetnamskih snaga koje su zauzele Quảng Trị i Kon Tum te napredovale prema Hueu, An Lộcu i drugim gradovima-ciljevima. U svibnju je fronta stabilizirana, da bi u lipnju i srpnju snage Južnog Vijetnama pokrenule protuofenzivu koja je kulminirala povratom Quảng Trịja u rujnu.
Najžešće borbe vođene su za An Lộc, provincijski grad na strateški važnoj cesti broj 13. Cesta je bila preplavljena izbjeglicama koje su napuštale grad pod stalnom paljbom sjevernovijetnamske artiljerije.

Izbjeglice na cesti broj 13:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako brojem premoćne sjevernovijetnamske snage nisu uspjele zauzeti An Lộc, prije svega zbog vrlo jake zračne potpore USAF (uključivo letove B-52). U bici je Sjeverni Vijetnam izgubio 27 tenkova, a Južni vijetnam 30 tenkova i 50 drugih oklopnih vozila. Cesta broj 13 i dalje je ostala blokirana od strane sjevernovijetnamskih snaga.

Uništen sjevernovijetnamski T-54 u bici za An Lộc:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poznati zapovjednici oklopnih jedinica - Pierre Billotte

U ovom slučaju nije riječ o zapovjedniku krupnih oklopnih jedinica niti o teoretičaru okopno-mehaniziranog ratovanja, već o zapovjedniku jednog tenka koji se istakao u jednoj bici. No kako je riječ o Francuzu, a njegova zemlja se neslavno provela u napadu Njemačke 1940. godine, vrijedi zabilježiti njegov podvig kao sitnu epizodu ove faze Drugog svjetskog rata.
Pierre Billotte (1906. – 1992.) je na početku rata bio poručnik francuske vojske i služio je u oklopnoj jedinici opremljenoj tenkovima Char B1. Njegov otac je bio general Gaston Billotte, zapovjednik 1. grupe armija (groupe d'armées n° 1) u sjevernoj Francuskoj.

Pierre Billotte:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk Char B1

Char B1 je na početku rata bio najteži i najjači tenk francuske vojske, unatoč ponešto zastarjelom dizajnu. Prvobitna namjena mu je bila potpora pješadiji u napadu na utvrđene položaje, ali je korišten i u protuoklopnoj borbi. Vozilo težine 28 tona i s 4 člana posade bilo je naoružano haubicom kalibra 75 mm, topom kalibra 47 mm i s 2 mitraljeza kalibra 7,5 mm, a debljina oklopa je iznosila od 40 do 60 mm. Slabe strane tenka bile su loša pokretljivost i mala brzina (20-28 km/h) te velika potrošnja goriva zbog čega je imao mali operativni doseg (oko 120 km). Posebna slabost mu je bila kupola za jednog člana posade, zapovjednika koji je morao sâm puniti, ciljati i ispaljivati top uz sve ostale dužnosti koje je imao kao zapovjednik vozila. Ako je k tome imao i dužnost zapovjednika tenkovske jedinice bio je u nemogućoj situaciji zbog preopterećenosti različitim obavezama.
Ipak, tokom rata Char B1 pokazao se efikasnim borbenim sredstvom ako se ispravno upotrebi. Ovim tenkom je bio impresioniran i sâm Hitler, te je zapovijedio svojim konstruktorima da dizajniraju novi teški tenk koji će dominirati bojištem do kraja rata. Tako je Char B1 dao izravni poticaj za dizajn zloglasnog tenka PzKpfw VI Tiger.

Char B1:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka za Stonne

Stonne je naselje u departmanu Ardeni (Ardennes département) južno od Sedana. Nakon njemačkog prodora preko Ardena i prelaska rijeke Meuse kod Sedana 13. I 14. svibnja Francuzi su shvatili da je jedino pogodno mjesto za zaustavljanje napada njemačkih oklopnih snaga Stonne s okolnim pošumljenim brežuljcima, stoga su noću 13. svibnja počeli privlačiti snage u taj sektor. Uspjeli su koncentrirati dijelove 3. motorizirane divizije (3. Division d'Infanterie Motorisée) i 3. oklopne divizije (3. Division Cuirassée), te neke manje jedinice - ukupno 42.000 ljudi i 130 tenkova. Nasuprot njima stajala je njemačka 10. oklopna divizija (10. Panzerdivision), motorizirana regimenta Grossdeutschland, jedna tenkovska i jedna pješadijska regimenta te još neke manje jedinice - ukupno 90.000 vojnika i 300 tenkova.
Uslijedila je bitka za Stonne od 15. do 17. svibnja koja je bila iznimno žestoka, pri čemu je naselje u tri dana prelazilo iz ruke u ruku ravno 17 puta. Nijemci su pretrpjeli gubitke od 26.500 poginulih i ranjenih vojnika i 24 tenka, a Francuzi 7.500 poginulih i ranjenih vojnika i 33 tenka. Nijemci su definitivno zaposjeli Stonne tek 25. svibnja.
U bici se posebno istakao kapetan Pierre Billotte, koji je 16. svibnja samim svojim tenkom Char B1 ušao u Stonne i napravio pravu pošast - uništio je 13 njemačkih tenkova od kojih 2 PzKpfw IV i 11 PzKpfw III, te 2 protutenkovska topa, čime je primorao Nijemce na povlačenje iz naselja. Na njegovom tenku je poslije borbe izbrojano 140 pogodaka, ali ni jedna granata nije probila oklop.

Bitka kod Sedana, u dnu karte je Stonne:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Spomenik bici za Stonne:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon kapitulacije Francuske Billotte je završio u logoru za ratne zarobljenike, no već 1941. godine uspio je pobjeći i pridružiti se snagama Slobodne Francuske. U početku je bio šef francuske vojne misije u Moskvi, a od 1942. do 1943. služio je kao načelnik štaba generala de Gaullea. Nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji 1944. imenovan je zapovjednikom 10. oklopne divizije, a nakon oslobađanja Francuske pomoćnikom načelnika generalštaba francuske vojske. Poslije rata je bio šef francuske vojne misije pri UN, a nakon povlačenja iz aktivne vojne službe bio je ministar obrane i ministar za prekomorska područja.

Pierre Billotte u posjetu Izraelu 1957. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

O ovoj znamenitoj epizodi Drugog svjetskog rata već je pisano na forumu, ali neka se nađe i ovdje.

Oklopne snage u Drugoj bici kod El Alameina 23. listopada - 4. studenog 1942.

Bitka kod El Alameina (Second Battle of El Alamein) ubraja se u najveće bitke oklopnih snaga u povijesti i smatra se jednom od prekretnica u Drugom svjetskom ratu. Bila je iznimno žestoka i trajala je punih 13 dana dok britanske oklopne snage nisu probile njemačko-talijansku obranu i izbile na otvoreni (manevarski) prostor.
Ovaj veliki sukob je bio specifičan po tome što je vođen na vrlo ograničenom području - od Tel Al Isse do depresije Qattara, širina fronte cca 60 km - i bez mogućnosti obilaženja južnog boka protivnika kao što se događalo u ranijim bitkama na sjevernoafričkom ratištu. Na južnom boku nalazila se depresija Qattara, neprohodna za oklopne i motorizirane jedinice.
Zapovjednik britanske 8. armije, general Bernard Montgomery, koncipirao je napad kao tzv. bitku uništenja - dakle ne s namjerom da se protivnik odbaci i natjera u bijeg već da se uništi. To mu je uglavnom i uspjelo jer su njemačko-talijanske snage izgubile 59.000 ljudi (od čega 34.000 Nijemaca) i golemu količinu oružja i opreme, te se nastavak sjevernoafričke kampanje pretvorio u progon snaga Osovine od El Alameina do Tunisa.

Obostrane pripreme i raspored snaga

Napadom u svibnju i lipnju 1942. snage Osovine stigle su sve do El Alameina, na samo 90 km od Aleksandrije. Kod Britanaca je zavladala panika pa se čak i Sredozemna flota počela pripremati za povlačenje u Crveno more. No njemačko-talijanske snage su bile iscrpljene pa su zaustavljene u prvoj bici kod El Alameina (First Battle of El Alamein) vođenoj od 1. do 27. srpnja 1942.
Idućih mjeseci obje strane su se pripremale za odlučujući sukob. Pri tome su Britanci bili u prednosti jer su im neometano pristizale velike količine ratnog materijala - predsjednik USA Franklin Roosevelt osobno je zapovijedio da se na Bliski Istok hitno pošalje 300 novih tenkova Sherman - dok je opskrba snaga Osovine bila neredovita i nedovoljna.
Britanski premijer Winston Churchill zaključio je da je u zapovjednom osoblju potrebna promjena i razriješio je dužnosti generale Claudea Auchinlecka i Neilla Ritchiea. Na čelo svih savezničkih snaga na Bliskom Istoku (Commander-in-chief of Middle East) imenovan je general Harold Alexander, a za zapovjednika 8. armije general William Gott, tada zapovjednik XIII. korpusa. Gott nije stigao preuzeti dužnost jer je poginuo 7.kolovoza kada je avion Bristol Bombay kojim je letio u Aleksandriju srušen od njemačkih lovaca. Umjesto njega je imenovan general Bernard Montgomery.
Obojica novih visokih zapovjednika su 1940. godine zapovjedali divizijama i istakli se u borbama oko Dunqerquea.

General Harold Alexander:

[You must be registered and logged in to see this image.]

General Bernard Montgomery:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Preuzevši zapovjedništvo general Montgomery je proveo neke personalne promjene i unio u 8. armiju novi duh i samopouzdanje. Bio je obaviješten da Rommel priprema novu odlučujuću ofenzivu za prodor prema Sueskom kanalu i pripremio se da ga dočeka. U bici kod Alam el Halfe (Battle of Alam el Halfa), vođenoj od 30. kolovoza do 5. rujna 1942., Rommel je prodro kroz južni bok britanskog rasporeda i naišao na dobro pripremljenu obranu. Epilog je bio povlačenje uz gubitak 68 tenkova i 1.750 ljudi. Rommel je pokušao namamiti britanske oklopne snage u zavjesu PT topova 88 mm, ali je Montgomery odustao od progona - previše ranijih zapovjednika je izgubilo previše tenkova na takav način da bi nasjeo na taj trik.

Bitka kod Alam el Halfe, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Montgomery je poslije bitke zaključio da ima Rommela točno tamo gdje mu treba i počeo je pripreme za odlučujući sukob.

BRITANSKE SNAGE

Britanska 8. armija sastojala se od tri korpusa i većeg broja samostalnih brigada. U sastavu 10. KORPUSA (zapovjednik general Herbert Lumsden) bile su 1. i 10. oklopna divizija, u sastavu 13. KORPUSA (general Brian Horrocks) bile su britanske 44. i 51. divizija, 1. oklopna divizija, 1 i 2. brigada Slobodnih Francuza i 1. grčka brigada, a u sastavu 30. KORPUSA (general Oliver Leese) 9. australska, 51. britanska, 2. novozelandska, 1. južnoafrička i 4. indijska divizija. Svaki korpus je imao i više samostalnih brigada uključivo oklopne.
Ukupna jačina 8. armije bila je 195.000 vojnika, oko 1.000 tenkova i oko 1.350 topova. Ratno zrakoplovstvo (Desert Air Force) je imalo oko 550 borbeno sposobnih aviona.
Glavninu oklopnih snaga 8. armije činili su tenkovi M-4 Sherman, M-3 Lee/Grant, Crusader i M-5 Stuart.

Crusader:

[You must be registered and logged in to see this image.]

M-5 Stuart:

[You must be registered and logged in to see this image.]

SNAGE OSOVINE

Nominalni vrhovni zapovjednik svih snaga Osovine u Sjevernoj Africi bio je talijanski maršal Ettore Bastico, dok je borbenim trupama objedinjenim u Oklopnu armiju Afrika (Panzerarmee Afrika) zapovijedao njemački feldmaršal Erwin Rommel.

Maršal Ettore Bastico:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Feldmaršal Erwin Rommel:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pod izravnim zapovjedništvom Oklopne armije Afrika bile su njemačka 164. divizija, 90. laka divizija i padobranska brigada Ramcke. Glavnina snaga bila je objedinjena u četiri korpusa - njemački AFRIČKI KORPUS (Deutsches Afrikakorps - DAK, zapovjednik general Wilhelm Ritter von Thoma) s 15. i 21. oklopnom divizijom, te talijanski 10. KORPUS (general Enrico Frattini) s divizijama Brescia, Pavia i Folgore, 20. MOTORIZIRANI KORPUS (Corpo D'Armata di Manovra, general Giuseppe de Stephanis) s oklopnim divizijama Ariete i Littorio i motoriziranom divizijom Trieste, te 21. KORPUS (general Alessandro Gloria) s divizijama Trento i Bologna. U dubini teritorija kao opća rezerva stajale su talijanske divizije Pistoia u Bardiji i Giovanni Fascisti u oazi Siwa.
Ukupna jačina Oklopne armije Afrika bila je 115.000 vojnika, oko 550 tenkova i oko 1.000 topova. Ratno zrakoplovstvo je imalo oko 480 borbeno sposobnih aviona.
Glavninu oklopnih snaga Osovine činili su njemački tenkovi PzKpfw IV i PzKpfw III, te talijanski Fiat M-13/40, M-14/41 i L-60/40. Talijanski tenkovi se nisu mogli mjeriti po snazi s njemačkim i britanskim tenkovima, a vatrenu snagu talijanskih oklopnih jedinica pojačali su samohodni PT topovi Semovente 75/34.

PzKpfw IV:

[You must be registered and logged in to see this image.]

PzKpfw III:

[You must be registered and logged in to see this image.]

M-13/40:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Semovente 75/34:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U planiranju ofenzive Montgomery se suočio s problemom koji nije imao ni jedan od njegovih prethodnika - morati će izvesti proboj kroz čvrsto organiziranu obranu protivnika bez mogućnosti obilaznog manevra. Pri tome je znao da će se 8. armija morati probijati kroz duboko minsko polje koje je nazvano ''Rommelov đavolji vrt'' (Devil's Garden) i da će svog suparnika morati prevariti u pogledu svojih namjera. Tada je na scenu stupila britanska prepredena obavještajna služba.
Pitanje gdje će biti glavno područje napada bilo je ključno za obje strane. Montgomeryja su naročito zabrinjavale oklopne snage Osovine, jer ako one budu koncentrirane na pravom mjestu uspjeh napada će biti upitan, ako ne i nemoguć. Stoga je trebalo učiniti sve da se Rommela navede na pogrešne zaključke i natjera ga da rasprši svoje oklopne rezerve.
Montgomery je planirao glavni napad na sjevernom sektoru fronte, južno od obalne ceste. Rommela je pak trebalo navesti na zaključak da će težište napada biti na južnom dijelu. Stoga je započeta kampanja obmanjivanja pod nazivom Operation Bertram - izrađene su makete tenkova i drugih vozila na južnom krilu 8. armije, te imitirani radovi na lažnom naftovodu koji je vodio prema tom sektoru. Tempo ''radova'' je imitiran na način kao da će naftovod biti završen oko sredine studenog. Ujedno je ključna britanska formacija - 10. korpus s 2 oklopne divizije - brižljivo maskirana u okolici sela El Alamein.
Izviđanje iz zraka pokazalo je Rommelu da Britanci koncentriraju glavninu snaga i planiraju težište napada na južnom krilu fronte. Njegov instinkt mu je pak govorio da će napad uslijediti na sjeveru. I učinio je ono što je pod svaku cijenu htio izbjeći, a jedino što je u takvoj situaciji mogao - razdvojio je svoje oklopne snage u dvije skupine. Iza sjevernog krila fronte rasporedio je 15. oklopnu diviziju i talijansku oklopnu diviziju Littorio, a iza južnog krila 21. oklopnu diviziju i talijansku oklopnu diviziju Ariete. U prvoj liniji nalazile su se pješadijske divizije zaštićene dubokim minskim poljima.
Uvjeren da Britanci neće krenuti u napad prije studenog Rommel je odletio u Semmering radi liječenja oboljele jetre 23. rujna - točno mjesec dana prije početka britanske ofenzive. U njegovoj odsutnosti Oklopnom armijom Afrika zapovijedao je general Georg Stumme.

General Georg Stumme:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Početak bitke i Operacija Lightfoot

Obostrani raspored snaga pred početak bitke, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da bi se britanske oklopne snage probile kroz dubinu obrane Osovine i izbile na otvoreni operativni prostor bilo je potrebno pročistiti prolaze kroz minska polja. Taj zadatak je pripao pješadijskim i inženjerijskim jedinicama 8. armije, a operacija je dobila ime Lightfoot (lagana stopa).
Bitka je započela 23. listopada u 21h 40 min artiljerijskom pripremom duž čitave fronte. Nijemci u početku nisu shvatili što se događa. Najprije su mislili da je riječ o nasilnom izviđanju, a onda su spoznali kako je riječ o velikoj operaciji.
General Stumme nije imao jasan pregled događaja jer su veze bile pokidane artiljerijskom vatrom, pa je ujutro 24. listopada krenuo u svom štabnom vozilu prema prednjim linijama da se obavijesti o situaciji. Putem je naišao na zasjedu jedne britanske patrole i poginuo. Okolnosti njegove smrti nisu nikada razjašnjene - po jednoj verziji ispao je iz vozila i pri tome stradao, a po drugoj je umro u bijegu od srčanog udara. Zapovjedništvo nad Oklopnom armijom Afrika privremeno je, do Rommelovog povratka iz Semmeringa, preuzeo zapovjednik Afričkog korpusa general Wilhel Ritter von Thoma.

General Wilhelm Ritter von Thoma:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pod zaštitom artiljerijskog baraža pješadinci i inženjerci 8. armije počeli su čistiti prolaze kroz minska polja. Ta zadaća pokazala se težom nego se očekivalo, jer je dubina miniranog područja bila dvostruko veća nego se pretpostavljalo - do 8 km. Istodobno je britanski 13. korpus izveo napad na krajnjem južnom krilu kako bi vezao oklopne snage Osovine na tom sektoru.
Rommel je za početak britanske ofenzive saznao u Semmeringu. Hitler ga je osobno nazvao telefonom i upitao osjeća li se zdravstveno sposobnim za povratak u Afriku, a odgovor je bio potvrdan. Nekoliko sati kasnije već je bio u avionu Heinkel 111 koji ga je vratio na sjevernoafričko ratište. Rommel je odmah shvatio kako je riječ o operaciji velikih razmjera.

Britanski vojnici iza artiljerijskog baraža:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna od najpoznatijih fotografija iz bitke kod El Alameina - vojnici 8. armije zarobljavaju posadu njemačkog tenka:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ono što je Rommelu najviše trebalo bilo je gorivo. Stoga je zatražio najžurniju isporuku iz Italije. Dobio je obavijest da je pet tankera u pokretu, a svaki je isplovio čim je napunjen do vrha.
Britanci su preko sustava za dešifriranje radio poruka pod imenom Ultra odmah saznali za isplovljavanje tankera i rutu plovidbe. Odlučili su ih pod svaku cijenu potopiti, no problem je bio što se nad tim dijelom Sredozemnog mora spustila magla i nije bilo moguće simulirati otkrivanje iz zraka. Izvršiti napad značilo bi navesti Nijemce da posumnjaju u sigurnost svog radio prometa i sustava Enigma. O daljem postupku mogao je odlučiti samo Churchill, koji je morao odvagnuti što je važnije - sačuvati Ultru ili poraziti Rommela. Tada je po prvi put odlučio riskirati sigurnost supertajnog sustava i zapovijedio je da se tankeri potope.
Odmah je poslana zapovijed na Maltu, pa su sa aerodroma Luqa i Hal Far uzletjeli torpedni avioni Bristol Beaufort i bombarderi Bristol Bisley. Uspjeli su potopiti četiri tankera u plovidbi, dok su peti potopili bombarderi Liberator u luci Tobruk prije nego je stigao isckrcati gorivo.
Nakon gubitka tankera s gorivom Rommel je pobjesnio. Bio je pun sumnji i zatražio je da se ispitaju sve ''rupe'' u sigurnosnom sustavu uključivo i stroj za šifriranje Enigma. Britanci su odmah dešifrirali njegov zahtjev i poslali radio poruku izmišljenom agentu u Napulju s ''čestitkom na točnim podacima i obećanjem povišice primanja''. Odahnuli su kada su saznali da je počela velika racija među oficirima talijanske Regia Marine - znak da je tajnost Ultre spašena.

Bristol Beaufort:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Konačni proboj - operacija Supercharge

U međuvremenu je bitka i dalje trajala svom žestinom i uz visoke obostrane gubitke. U najvišim krugovima u Londonu vladala je krajnja napetost jer su se nadali da će bitka biti brzo okončana, no ona se otegnula preko svih očekivanja. Sâm Churchill je u jednom trenutku izgubio živce i progunđao: - Zar mi nemamo ni jednog generala koji je u stanju dobiti jednu bitku s Nijemcima?
Zabrinutost je bila preuranjena. Dok su jedinice 8. armije sustavno drobile talijansku pješadiju Montgomery je planirao završni udarac - operaciju koju je nazvao Supercharge (maksimalno punjenje). Cilj je bio izvesti konačni proboj na sektoru 2. novozelandske divizije - nešto južnije od prvobitno planiranog mjesta - te natjerati preostale oklopne snage Osovine na bitku na otvorenom prostoru, uništiti preostale zalihe goriva i zauzeti ključni položaj protivnika kod Tel el Aqqaqira.

Predaja njemačkog uporišta vojnicima 9. australske divizije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Operacija je počela 2. studenog prodorom britanskog 10. korpusa s 1. i 10. oklopnom divizijom (kojima se kasnije pridružila i 7. oklopna divizija) kroz očišćeni prolaz između minskih polja. Tada se razvio najveći tenkovski sukob u bici kod El Alameina. Gubici su veliki na obje strane, no dok su Britanci imali više nego dovoljno tenkova u rezervi njemačko-talijanski oklop je naprosto kopnio. Na večer 2. studenog general von Thoma obavijestio je Rommela da ima još samo 35 borbeno sposobnih tenkova i polovicu od prvobitnog broja PT topova.

Uništen njemački PzKpfw IV:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dne 4. studenog britanski izviđački avioni javili su o intenzivnom prometu na cesti za Sidi Abd El Rahman - znak da je započelo opće povlačenje snaga Osovine. Tog dana je Rommel obavijestio putem radija vrhovno zapovjedništvo da se namjerava povući na položaje El Fuqa, oko 100 km zapadno od El Alameina. Tada je stigla famozna Hitlerova zapovijed kojom zabranjuje povlačenje i traži da se ''u borbu uvede svaki čovjek i svaki top''. Hitler u poruci tvrdi da ''neprijatelj mora biti na kraju svojih snaga'' i da ''ne bi bilo prvi put u povijesti da jaka volja pobijedi jače bataljone'', a Rommelu poručuje da vojnike povede ''u pobjedu ili smrt''. Rommel je bio na rubu očaja jer je znao da to znači propast njegove vojske, ali je zapovijed poslušao.

Završna faza bitke - početak povlačenja snaga Osovine, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

No bilo je i onih koji nisu. General von Thoma, zapovjednik Afričkog korpusa, rekao je: - Hitlerova zapovjed je ludost kakvu svijet još nije vidio i ja to neću trpjeti. - Nakon toga se presvukao u novu čistu uniformu, stavio na sebe sve oznake odlikovanja, čina i položaja te se odvezao na prvu liniju gdje su ga Britanci našli kako stoji pokraj zapaljenog tenka i čeka zarobljavanje. Istog dana je večerao s Montgomeryjem u njegovom štabu, gdje su međusobno raspravljali o bici. Von Thoma se zapanjio kada je spoznao da Montgomery zna više o rasporedu osovinskih snaga nego on sâm, a nije poživio dovoljno dugo da sazna za postojanje Ultre.
Rommel je nastojao uspostaviti kontrolu nad ostatkom svoje vojske koji se gotovo pretvorio u pravu rulju. Preostale snage Osovine nastojale su što prije pobjeći iz pakla El Alameina, pa se događalo da Nijemci pucaju na Talijane da im otmu vozila. Oni koji nisu imali sreće da se domognu prijevoza završili su kao ratni zarobljenici.

Njemački vojnici zarobljeni kod El Alameina:

[You must be registered and logged in to see this image.]

''Pustinjskoj lisici'' je ipak uspjelo ostatak Oklopne armije Afrika dovesti u red i izbjeći opkoljavanje, ali je povlačenje okončano tek u Tunisu.
Bitka kod El Alameina pamti se i danas kao legenda i jedna od prekretnica od strategijskog značaja u Drugom svjetskom ratu.

Poručnik VZ VZ JM PV BROJ POSTOVA: : 2963 ČLAN OD: : 2013-12-19

Vojnik Graničar (citat):

Stanko1 (citat):: Za katastrofu kod Bijalistoka i Minska netko je morao biti proglašen krivcem, pa su po Staljinovom nalogu izvedeni pred ratni sud i strijeljani zapovjednik Zapadnog fronta general Pavlov, načelnik štaba fronta general Klimovskih, načelnik artiljerije fronta general Klič, zapovjednik zrakoplovstva fronta general Tajurski, zapovjednik 4. armije general Korobkov i zapovjednik 14. mehaniziranog korpusa general Oborin.

Interesantno je kako je ta budala od predsjednika SSSR-a olako donosio takve odluke.
Odjednom ubije 6 zapovjednika svoje vojske.
I to nisu neki mali rangirani oficiri-podoficiri već visoki činovi, gelarali.
Stanljinu nije predstavljao problem što je već izgubio u tim spornim bitkama mnogo tehnike, ljudstva i teritorija, onda da bi stavio točku na i poubija i generale.
Ostali oficiri koji su bili potencijalna zamjena za ove ubijene odmah u startu su mogli znati što ih čeka ako ne uspiju.
Mislim da je bilo više onih koji su tim postupkom Stanljina rekli sami sebi ja nisam baš sposoban taj posao odraditi, neka to odradi netko drugi, ne želim ni ja stajati pred streljačkim vodom.

Sicer pa je Stalin že pred napadom Nemčije na SSSR dal odstraniti večino generalov, admiralov in maršalov, tako je v začetku vojne imel zelo malo sposobnih poveljnikov. Tudi to drži, da Stalinu ljudje niso pomenili ničesar. Baje je ena puška bila več vredna kot 10 vojakov. Ko sem bil še aktiven sem imel priložnost (obvezo, dolžnost) da se pogovorim z neposrednimi vojaki, ki so sodelovali v bitkah. V praktično vseh bitkah je bil "Na juriš" nekaj povsem običajnega. Pa če je padlo več kot polovica vojakov. Pa še ena zanimivost. Vojakom na ruski strani je primanjkovalo orožja. Potem pa je veljala naslednja taktika: ko je bil napad je prvi v napadu imel puško, dva za njim pa sta bila brez orožja. Ko je prvi, kar se je običajno kar hitro zgodilo, padel, je drugi vzel njegovo puško in jurišal naprej. Ko je tudi ta padel je puško vzel tretji vojak. Nek bivši nemški vojak z ruske fronte mi je povedal, da je bilo sovjetskih vojakov praktično brez števila. Od tod tudi izraz: "jih je kot Rusov." In potem so ti vojaki jurišali in Nemci kratko malo fizično niso bili v stanju postreliti vse vojake. In to je bila sovjetska taktika s katero so zavzeli nemške položaje. In ni bilo važno koliko vojakov je padlo. Po vojni pa so imeli v SSSR problem z moško populacijo, bilo je premalo moških in preveč žensk.

Bitka koja je odlučila Šestodnevni rat 1967. - Abu Ageila

Treći izraelsko-arapski rat 1967. godine, poznat kao Šestodnevni rat i Lipanjski rat, opisan je u drugoj temi, a slijedi osvrt na najvažniju kopnenu bitku tog rata - bitku za Abu Ageilu koja je vođena 5 i 6.. lipnja 1967. U bici su značajnu ulogu imale okopne snage, naročito na strani Izraela.
Abu Ageila je raskrižje strateški važnih cesta, smješteno zapadno od platoa Um-Qatef i oko 45 km jugoistočno od El Arisha, oko 25 km od egipatsko-izraelske granice. Kontrola nad ovom lokacijom omogućuje prodor cestom kroz sinajsku pustinju do Sueskog kanala, stoga je Abu Ageila bila poprište bitaka u tri rata - 1948., 1956. I 1967. godine.

Lokacija raskrižja Abu Ageila:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obostrane pripreme, planovi i snage

Egipćani su bili svjesni važnosti Abu Ageile, stoga su u okviru obrambenog plana Qahir na ovo područje rasporedili svoju 2. pješadijsku diviziju pod zapovjedništvom generala Abdela Kamela Mortage, pojačanu oklopnim snagama. Divizija je raspoređena u području Abu Ageila - Kusseima, s težištem oko platoa Um-Katef. Tu je bila raspoređena 12. pješadijska brigada pojačana 6. oklopnom brigadom, samohodnim protutenkovskim divizionom i s 4 artiljerijska diviziona te 2 PZO baterije i jednom baterijom PT raketa AT-1 Shmel. Ukupna jačina egipatskih snaga iznosila je 8.000 ljudi, 66 tenkova T-34/85, 22 samohotke SU-100 i 70 artiljerijsklih oružja kalibra 122 i 152 mm. Um-Katef je bio vrlo podesan za obranu jer je s jedne strane bio zaštićen pješčanim dinama, a s druge stjenovitim obroncima planine. Egipćani su pred rat izgradili i jake obrambene položaje s betonskim bunkerima, rovovima i minskim poljima.

Egipatsko oklopno oružje kod Abu Ageile - tenk T-34...

[You must be registered and logged in to see this image.]

... i samohotka SU-100:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ratni plan Izraela predviđao je napad na Sinaju snagama 3 oklopne divizije, u tri smjera duž tri glavne ceste. Zadaća napada na područje Abu Ageila - Kusseima pripala je 38. oklopnoj diviziji generala Ariela Sharona, po potrebi uz pomoć dijela snaga 31. oklopne divizije generala Avrahama Yoffea.
Izraelske snage u napadu na Abu Ageilu brojale su 14.000 ljudi, a sastojale su se od 14. oklopne brigade s tenkovima M-51 Super Sherman, samostalnog tenkovskog bataljona s tenkovima Centurion, mehanizirane pješadijske brigade, padobranske brigade, izviđačkog bataljona s lakim tenkovima AMX-13, inženjerijskog bataljona i 6 artiljerijskih diviziona sa samohodnim haubicama kalibra 105 i 155 mm. Ukupno su Izraelci raspolagali s preko 100 tenkova naoružanih topovima 105 mm, koji su bili superiorni egipatskim tenkovskim topovima 85 mm i topovima samohotki kalibra 100 mm što im je omogućavalo gađanje sa većih udaljenosti.

General Ariel Sharon:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenkovi Centurion...

[You must be registered and logged in to see this image.]

... i AMX-13:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka

General Sharon je bio svjestan da napad na Abu Agheilu neće biti lagan posao. Iako su izraelske snage bile premoćne, odnos snaga je bio daleko od 3:1 koliko je u pravilu potrebno za svladavanje jake obrane.
Početni Sharonov plan je bio zauzeti plato Um-Katef, za koji je obavještajna služba javila da ga brani jedan egipatski bataljon, a za tu zadaću je određen samostalni bataljon tenkova Centurion pojačan mehaniziranom pješadijom. Napad je počeo 5. lipnja u 8h 15min nakon zračnog napada izraelskog zrakoplovstva. Egipatska obrana pokazala se puno jačom nego je bilo predviđeno, a uz to su izraelski tenkovi upali u minsko polje za koje se nije znalo. Nakon gubitka 7 tenkova Sharon je opozvao napad i zapovijedio bataljonu Centuriona da se probije kroz pješčane dine karavanskim putem po tragovima deva (Egipćani su taj smjer smatrali neprohodnim) i napadne egipatske tenkove kod brane Ruafa. Istodobno je 14. oklopna brigada s tenkovima Super Sherman i 2 bataljona mehanizirane pješadije imala napasti južnije. Napad je započeo u 12h 30min, ali je također zaustavljen.
Sada je bila poznata snaga i raspored egipatskih trupa i Sharon je izradio novi plan. Ključno je bilo zauzeti plato Um-Katef, a ta zadaća je povjerena pješadijskoj brigadi koja je do tada bila u rezervi. Napad će se izvesti noću, uz istovremeni prilazak tenkova platou kroz pješčane dine, a potporu će davati artiljerija. Da se otkloni opasnost od egipatske artiljerije, na koju bi izraelska pješadija bila vrlo ranjiva, Sharon je odlučio prethodno poslati padobransku brigadu da zauzme egipatske artiljerijske položaje. Kako je na raspolaganju bilo samo 6 helikoptera spušten je tek manji broj padobranaca, koji su zauzeli položaje za napad u 23 sata.
Opći napad je započeo točno u ponoć, nakon polusatne artiljerijske pripreme. Izraelski tenkovi su se približili egipatskim položajima pod bukom artiljerije, a pješadija je napala egipatske rovove i do 2h 30min zauzela dvije trećine obrambenih položaja. Tada su inženjerci očistili prolaze kroz minska polja za tenkove 14. oklopne brigade koji su zauzeli branu Ruafa i napali egipatske oklopne snage, a s druge strane je napad izveo bataljon tenkova Centurion. U tri sata intenzivne borbe Izraelci su uništili egipatske oklopne snage, a nakon toga i ostatke 12. pješadijske brigade. Bitka za Abu Ageilu okončana je u podne 6. lipnja i Izraelcima je bio otvoren put u Sinajsku pustinju.

Izraelske trupe poslije bitke:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Onesposobljena i napuštena egipatska oklopna vozila:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Egipatski gubici u bici za Abu Ageilu iznosili su oko 4.000 poginulih i 40 tenkova, dok su Izraelci izgubili 40 poginulih, 140 ranjenih i 19 tenkova.
Egipatske snage na Sinaju bile su još uvijek dovoljno jake da pruže organizirani otpor, unatoč izraelskoj premoći u zraku. Međutim, na vijest o padu Abu Ageile ministar obrane maršal Abdel Hakim Amer uspaničio se i zapovijedio napuštanje Sinaja te opće povlačenje svih snaga na zapadnu obalu Sueskog kanala. Povlačenje se pretvorilo u kaotičan bijeg uz napuštanje teškog oružja i vozila te stalno teroriziranje od strane izraelskog zrakoplovstva. Egipat je izgubio 80% oružja i opreme te praktično ostao bez operativne vojske.
Izrael je do 8. lipnja zauzeo čitav Sinajski poluotok i proglašen je prekid vatre na ovom bojištu. Poraz najopasnijeg protivnika omogućio je Izraelcima da glavninu snaga premjeste na frontu prema Siriji te 9. i 10. lipnja zauzmu Golansku visoravan.

Zapis o tenku T-72

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nastanak glavnog borbenog tenka T-72 usko je vezan uz njegovog konkurenta T-64 koji je uveden u naoružanje 1964. godine. Tvornica Mališev u Harkovu nije mogla proizvesti dovoljno motora 5TDF za tenk T-64, što je potaklo konstruktore tvrtke Uralvagonzavod u Nižnjem Tagilu da dizajniraju verziju T-64 s mnogo pouzdanijim i ekonomičnijim motorom V-45. Kako konstrukcija tenka T-64 nije bila pogodna i trpjela je deformacije od tako jakog motora dizajneri Uralvagonzavoda stvorili su potpuno novi tenk, koji je dobio oznaku Objekt 172M (Oбъект 172М). Tenk je dobio novi i pozdaniji automatski punjač granata i 7. kolovoza 1973. izdano je službeno odobrenje za serijsku proizvodnju kao T-72.
U varijanti T-72A tenk ima borbenu težinu 42 tone. Dizel motor V-92S2F snage 780 ks daje mu maksimalnu brzinu na cesti od 60 km/h. Tenk ima oklopnu zaštitu od čelika i kompozitnog oklopa, a u novijim varijantama ima i dodatni ERA oklop. Glavno naoružanje je top 2A46M kalibra 125 mm, a pomoćno teški mitraljez NSVT kalibra 12,7 mm i laki mitraljez PKT kalibra 7,62 mm. Posada se sastoji od 3 člana - zapovjednika, ciljatelja i vozača.

Objekt 172 u Tenkovskom muzeju Kubinka:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tenk T-72 u tri projekcije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Automatski punjač granata:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvobitni proizvodni model:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U tvornici Uralvagonzavod u Nižnjem Tagilu proizvedeno je od 1973. oko 25.000 primjeraka ovog tenka. T-72 je jedan od najprodavanijih tenkova u povijesti i osim SSSR-a uveden je u naoružanje velikog broja zemalja - Alžira, Angole, Armenije, Azerbajdžana, Bugarske, Čehoslovačke, Demokratske Republike Kongo, Džibutija, Etiopije, Finske, Indije, Iraka, Irana, Istočne Njemačke, Jemena, Jugoslavije, Kenije, Libije, Mađarske, Maroka, Mijanmara, Mongolije, Nigerije, Nikaragve, Pakistana, Poljske, Rumunjske, Sjeverne Koreje, Sudana, Ugande, Venecuele i Vijetnama. Osim SSSR-a tenk je u lokalnim verzijama proizvođen i u Čehoslovačkoj, Poljskoj, Indiji, Iraku i Jugoslaviji. Tokom godina T-72 je neprekidno usavršavan, prije svega jačanjem oklopne zaštite i uvođenjem novih sustava za upravljanje paljbom, pri čemu su zemlje korisnice razvijale vlastite varijante tenka.

T-72B3 kopnene vojske Ruske Federacije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iračka verzija Babilonski lav (Asad Babil):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poljska verzija PT-91:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Slovačka verzija Moderna:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Borbena upotreba

T-72 je sudjelovao u brojnim lokalnim ratovima poslije Drugog svjetskog rata. SIRIJA ga je koristila u Libanonskom ratu, u kojem je jedna sirijska oklopna brigada 9. lipnja 1982. izvela bočni napad na izraelsku kolonu i uništila dio izraelskih snaga s tenkovima M60 i Magach. Sirijski predsjednik Hafez al-Assad tada je rekao da je T-72 ''najbolji tenk u svijetu''. No, isto tako se pokazalo da je tenk ranjiv na pogotke topovima kalibra 105 mm.
IRAK je uspješno koristio T-72 u ratu s Iranom 1980.-1988. Na početku rata jedan irački oklopljeni bataljon je u bici kod Qasr-e Shirina uništio iranski bataljon s tenkovima Chieftain, bez gubitka i jednog tenka. U Zaljevskom ratu 1991. godine T-72 u verziji Asad Babil činio je glavno oružje iračke Republikanske garde, ali se pokazao inferiornim suvremenim zapadnim tenkovima M-1 Abrams i Challenger zbog manjeg efikasnog dometa topa i lošijih ciljničkih sprava.
RUSIJA je koristila T-72 u Čečenskim ratovima 1994.-1996.i 1997.-2003. U Prvom čečenskom ratu ruske oružane snage su izgubile 225 oklopnih vozila od čega 62 tenka T-72 i T-80. Uzrok gubitaka bila je prije svega pogrešna taktika upotrebe tenkova u urbanom okruženju, gdje su bili izolirani izloženi napadima čečenskih protuoklopnih timova od 4 čovjeka (jedan s projektilom RPG, dvojica mitraljezaca i snajperist). Obično bi jedan tenk istodobno napalo 5-6 takvih timova, a gubitak tenka bi prouzročilo 3-6 pogodaka u bok, gornji dio ili stražnji dio vozila. U Drugom čečenskom ratu primijenjena je taktika u kojoj je pješadija štitila tenkove pa su i gubici bili puno manji.
T-72 je sudjelovao i još sudjeluje u ukupno 26 lokalnih ratova, od onih u bivšem SSSR-u i bivšoj Jugoslaviji do ratova na afričkom kontinentu. Rezultati borbenih aktivnosti ovise o taktici upotrebe i verziji tenka, odnosno modernizaciji ciljničkih sprava i razini oklopne zaštite.

Irački T-72 uništen u Zaljevskom ratu 1991. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

T-72 uništen u Prvom čečenskom ratu u gradu Groznij:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Libijski T-72 uništen u zračnom napadu NATO snaga u Benghaziju:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Druga vozila na podvozju T-72

Na podvozju tenka T-72 dizajnirana su brojna samohodna oružja različitih namjena, između ostalih teško borbeno vozilo pješadije BMPT-72 Terminator, višecjevni bacač raketa TOS-1, inženjerijsko vozilo IMR-2 i nosač mosta MTU-72.

BMPT-72 Terminator:

[You must be registered and logged in to see this image.]

TOS-1:

[You must be registered and logged in to see this image.]

IMR-2:

[You must be registered and logged in to see this image.]

MTU-72:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako su iskustva borbene upotrebe različita T-72 je uz nužne modernizacije još uvijek vrlo upotrebljiv glavni borbeni tenk. Stoga se i dalje traži na tržištu, naročito od zemalja s manjim platežnim mogućnostima, a po broju proizvedenih primjeraka premašuje ga samo tenk T-54/T-55.

Zapis o tenku T-80

[You must be registered and logged in to see this image.]

T-80 je sovjetski glavni borbeni tenk treće generacije i nasljednik tenka T-64. Kada se pojavio u naoružanju 1976. godine bio je prvi tenk u svijetu pogonjen plinskom turbinom koja troši sve vrste goriva. Dizajnirao ga je tim tvornice Kirov (Ки́ровский завод) u Lenjingradu na čelu s glavnim konstruktorom Nikolajem Popovim.
U varijanti T-80U tenk ima borbenu težinu 46 tona. Plinska turbina GTD-1250 snage 1.350 ks daje mu maksimalnu brzinu na cesti od 70 km/h, a izvan ceste 48 km/h. Tenk ima oklop Kontakt-5 koji pruža zaštitu od potkalibarnih granata ekvivalenta 780 mm debljine oklopa i od kumulativnih granata ekvivalenta 1.300 mm debljine oklopa. Glavno naoružanje je top 2A46-2 kalibra 125 mm, a pomoćno teški mitraljez NSVT kalibra 12,7 mm i laki mitraljez PKT kalibra 7,62 mm. Iz topa se mogu ispaljivati i laserski vođene PT rakete 9M119M Refleks NATO oznake AT-11 Sniper. Posada se sastoji od 3 člana - zapovjednika, ciljatelja i vozača.
U razdoblju od 1976.do 1992.proizvedeno je preko 5.400 primjeraka, a osim SSSR-a i zemalja nasljednica T-80 je uvršten u naoružanje kopnenih vojski Bugarske, Cipra, Egipta, Jemena, Južne Koreje, Kine i Pakistana.

Tenk T-80 u četiri projekcije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

T-80U:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pozicija ciljatelja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Raketni projektil 9M119M Refleks:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ukrajina proizvodi usavršenu verziju tenka pod oznakom T-84. Tenk je opremljen dizel motorom 6TD-2 snage 1.200 ks, a proizvodi se i danas. Osim Ukrajine T-84 koristi kopnena vojska Tajlanda, koja je primila dio od naručenih 200 primjeraka, a zanimanje za ovaj tenk pokazali su još i Peru i Pakistan.

Ukrajinska verzija T-84:

[You must be registered and logged in to see this image.]

T-84 je bio korišten u oba čečenska rata. U Prvom čečenskom ratu uništeno je preko 40 T-80, što je pobudilo sumnju dijela ruskog vojnog establishmenta u kvalitete tenka. No gubici su prouzročeni prije svega zbog neodgovarajuće taktike upotrebe - u napadima na gradove, bez potpore pješadije, gdje su tenkovi bili izloženi bliskim napadima čečenskih protuoklopnih timova. Tenkovi nisu bili zaštićeni dodatnim oklopom, a posade su bile vrlo loše uvježbane i nespremne za borbu u urbanim uvjetima dok su protiv sebe imale veterane iz rata u Afganistanu. Poslije ovih iskustava T-80 su u borbama u gradovima korišteni isključivo za potporu pješadije sa sigurne udaljenosti.
Gubici su pokazali i jednu grešku u dizajnu T-80 - eksplozija municije u automatskom punjaču granata dovela bi do uništenja tenka. U teoriji je punjač bio zaštićen potpornim kotačem, no pogodak u bočni dio doveo bi do eksplozije municije spremne za upotrebu. Ovaj nedostatak je u kasnijim verzijama uklonjen.

Uništen T-80 u gradu Groznij:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na podvozju tenka T-80 dizajnirano je nekoliko specijaliziranih inženjerijskih vozila (nosač mosta, vozilo za izvlačenje, buldozer), kao i samohodna haubica 152 mm 2S19 MSTA-S.

Samohodna haubica 152 mm 2S19 MSTA-S:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanski tenkovi Challenger

Britanci su izumili tenk kao borbeno sredstvo i prvi ga koristili u Prvom svjetskom ratu, no između dva rata i u Drugom svjetskom ratu nisu stvorili zapaženiji tenkovski dizajn. Britanski tenkovi su bili solidni, ali ništa više od toga i nisu se mogli uspoređivati s njemačkim tenkovima PzKw V Panther, PzKw VI Tiger i PzKw VII Königstiger, sovjetskim T-34/85 i JS-2 pa ni američkim M4 Sherman. Tek poslije rata britanska industrija je ponudila dva izvrsna tenka, Centurion s topom kalibra 105 mm i Chieftain s topom kalibra 120 mm. Kako je glavni borbeni tenk Chieftain počeo pokazivati znakove godina Britanci su počeli razmišljati o njegovom nasljedniku.

Challenger 1

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dizajn novog britanskog tenka potječe od njegovog prethodnika Chieftaina. Potkraj sedamdesetih godina Iran je naručio poboljšanu verziju Chieftaina, no padom šaha sa vlasti 1979. godine projekt je otkazan. Rad na dizajnu su Britanci nastavili i iskoristili ga za novi glavni borbeni tenk, koji se prvobitno trebao zvati Cheviot da bi ime bilo promijenjeno u Challenger.
Tenk ima borbenu težinu od 62 tone, a s dodatnim oklopom 70 tona. Dizel motor Rolls-Royce CV12 snage 1.200 ks daje mu maksimalnu brzinu na cesti od 56 km/h, a operativni doseg je 450 km. Glavno naoružanje je top Royal Ordnance L11A5 kalibra 120 m, a pomoćno mitraljezi L8A2 i L37A2 kalibra 7.62 mm. Posadu čine četiri člana - zapovjednik, ciljatelj, punilac i vozač. Podaci o oklopnoj zaštiti su tajna, ali je poznato da se koristi višeslojni (chobham) oklop.

Challenger 1 u tri projekcije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oružane snage Velike Britanije koristile su Challenger 1 u razdoblju od 1983. do 2001. godine. Jedini inozemni korisnik je Jordan, koji ima u naoružanju 392 Challengera 1. Tenk je lokalno modificiran u varijantu Al-Hussein.

Challenger 2

[You must be registered and logged in to see this image.]

Premda dijele isto ime Challenger 1 i 2 imaju samo 3% zajedničkih komponenti, stoga je Challenger 2 potpuno novi tenk. Razvila ga je tvrtka Vickers Defence Systems 1986. godine kao privatni projekt za mogućeg nasljednika tenka Challenger 1. Projekt je prihvaćen i proizvodnja je započela 1993.godine, a u naoružanje je uveden 1998.
Tenk ima borbenu težinu od 75 tona. Dizel motor Perkins CV-12 V12 snage 1.200 ks daje mu maksimalnu brzinu na cesti od 59 km/h, a operativni doseg je 550 km. Glavno naoružanje je top Royal Ordnance L30A1 kalibra 120 m, a pomoćno mitraljezi L94A1 i L37A2 kalibra 7.62 mm. Posadu čine četiri člana - zapovjednik, ciljatelj, punilac i vozač. Podaci o oklopnoj zaštiti su tajna.

Challenger 2 u četiri projekcije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oružane snage Velike Britanije primile su 408 primjeraka tenka Challenger 2, od kojih je 227 u aktivnoj službi. Jedini inozemni korisnik je Oman, koji ima u naoružanju 38 Challengera 2.

Operativna upotreba

Tenk Challenger 1 korišten je u Zaljevskom ratu 1991.godine. U sastavu britanske 1. oklopne divizije (1st Armoured Division) bio je 221 tenk. Divizija je bila uvrštena u sastav američkog VII. korpusa i nalazila se na krajnjem desnom krilu snaga koje su prodrle na irački teritorij. U vremenu od 97 sati divizija je napredovala gotovo 350 kilometara i uništila oko 300 iračkih tenkova plus veliki broj drugih oklopnih vozila bez i jednog vlastitog gubitka. Jedan Challenger 1 uništio je potkalibarnim projektilom irački tenk na udaljenosti od 4.700 m, što je najveća zabilježena udaljenost uništenja tenka drugim tenkom u povijesti.

Challenger 1 u Zaljevskom ratu 1991. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Challenger 2 je također korišten na istom ratištu, u invaziji na Irak u ožujku 2003. godine. Britanska 7. oklopna brigada (7th Armoured Brigade) koristila je 120 ovih tenkova u napadu na Basru. Uništen je veći broj iračkih tenkova, uglavnom T-54 i T-55, bez vlastitih gubitaka. U čitavom ratu Britanci nisu izgubili ni jedan tenk zbog iračke paljbe i zabilježeno je samo jedno probijanje oklopa improviziranom eksplozivnom napravom (improvised explosive device - IED), pri čemu je ranjen vozač. U borbama u urbanom okruženju jedan Challenger 2 je bio pogođen s 14 projektila RPG i PT projektilom Milan, ali je posada ostala neozlijeđena i tenk je nakon 6 sati ponovo osposobljen za akciju.
U ratu je uništen samo jedan Challenger 2 i to takozvanom ''prijateljskom paljbom'' (friendly fire). Dne 25. ožujka 2003. jedan tenk je pogrešno smatran za irački i pogođen je granatom iz drugog Challengera 2 u otvoreni poklopac zapovjednikove kupole. Od krhotina su poginula dva člana posade, a požar je prouzročio sekundarnu eksploziju koja je uništila tenk.

Challenger 2 prelazi iračku granicu 21. ožujka 2003. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vojni i politički vrh Velike Britanije razmatrao je pitanje mogućeg nasljednika tenka Challenger 2, naročito nakon pojave novog ruskog tenka T-14 Armata, ali je zaključeno da bi razvoj novog tenka u ovom trenutku bio preskup. Stoga Challenger 2 uz određene modernizacije (Challenger 2 life extension project) ostaje u službi najmanje do 2025. godine.

» Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi
» Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku
» Zapisi sa mojih putovanja
» Alkohol i upravljanje vozilima i radnim strojevima
» Garnizon JNA Požarevac (foto galerija)