FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez - Everyone has the right to memories
 
HomeEventsLatest imagesRegistracijaLogin
Traži
 
 

Display results as :
 

 


Rechercher Advanced Search
Traži
 
 

Display results as :
 

 


Rechercher Advanced Search
Latest topics
» Naoružanje i vojna oprema
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 14:30 by goran9030

» Činjenice o SFRJ
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 12:55 by goran9030

» Čestitanja
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 10:36 by Doktor Živago

» Kriza s Ukrajinom
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 10:11 by arcibald01

» Na današnji dan
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 9:47 by goran9030

» Ah, te žene...
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 7:52 by vladimir

» Priroda u mome kraju (drugi dio teme)
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeYesterday at 23:07 by mirko bratuš

» Opasnost nuklearnoga rata
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeYesterday at 22:56 by vladimir

» KARIKATURE
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeYesterday at 21:15 by goran9030

Latest topics
» Naoružanje i vojna oprema
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 14:30 by goran9030

» Činjenice o SFRJ
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 12:55 by goran9030

» Čestitanja
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 10:36 by Doktor Živago

» Kriza s Ukrajinom
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 10:11 by arcibald01

» Na današnji dan
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 9:47 by goran9030

» Ah, te žene...
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeToday at 7:52 by vladimir

» Priroda u mome kraju (drugi dio teme)
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeYesterday at 23:07 by mirko bratuš

» Opasnost nuklearnoga rata
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeYesterday at 22:56 by vladimir

» KARIKATURE
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitimeYesterday at 21:15 by goran9030

Keywords
bela muzika ZADAR bihać zagreb pirot 1981 hrane 2917 ljubljana Bileca Skoplje Kasarna 5327 priroda karaula tražim klasa 1985 vojna marsal tito drugove split štip surdulica
Forum navigacija
 Portal
 Indeks
 Lista članova
 Profil
 Kako koristiti ovaj Forum?
 Traži
Forum
Top posting users this week
Sloba1
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
vladimir
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
goran9030
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
pera84
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
Doktor Živago
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
mirko bratuš
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
Vojnik Graničar
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
Brkakougar
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
SveJug
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
arcibald01
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_lcapZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Voting_barZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vote_rcap 
Affiliates
free forum


 

 Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga

Go down 
+7
PORUCNIK
Vojnik Graničar
puc(f)lek
voja64
ljubasav
vladimir
Sloba1
11 posters
Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4  Next
AutorPoruka
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Bilješke o oklopnim vozilima Drugog svjetskog rata   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 17:26

Noćna mora Saveznika - PzKpfw VI Tiger

Ni jedan tenk u povijesti oklopnog ratovanja nije stekao tako zastrašujuću reputaciju i postao takva legenda kao njemački PzKpfw VI Tiger i njegova usavršena varijanta PzKpfw VII Königstiger.
Često se može čuti tvrdnja da je Tiger razvijen kao odgovor na sovjetski tenk T-34. To nije točno. Izravni njemački odgovor na T-34 bio je PzKpfw V Panther, uostalom oba tenka imala su istu ulogu - da budu glavni borbeni tenkovi u sastavu oklopnih snaga. Tiger je imao drugačiju ulogu - da se u kritičnom trenutku uključi u borbe na glavnim smjerovima i donese prevagu njemačkoj strani, bez obzira radilo se o napadu ili zaustavljanju napada protivnika. Stoga Tigeri nisu bili uvrštavani u sastav oklopnih divizija (s iznimkom Waffen SS), već su bili grupirani u samostalne bataljone teških tenkova (schwere panzer abteilung) koji su se pridodavali višim jedinicama prema potrebi.
Razvojna linija njemačkog teškog tenka iz koje će nastati Tiger potječe još iz razdoblja prije II. SR. Nijemci nisu bili zadovoljni postojećim tenkovskim parkom i tražili su novi, jači i kvalitetniji tenk. Izrađeno je i nekoliko prototipova, ali ni jedan nije prihvaćen za serijsku proizvodnju.
Izravni poticaj za nastavak razvoja teškog tenka dao je osobno Hitler nakon rata na Zapadu 1940. godine. Bio je impresioniran francuskim tenkom Char B i tražio je od svojih konstruktora da dizajniraju tenk koji će dominirati bojištem do kraja rata. Pojava T-34 i KV samo je ubrzala rad na novom tenku. Izrada prototipova zatražena je od dvije tvrtke - Posche i Henschel. Oba tenka dobila su istu kupolu firme Krupp s dugačkim topom kalibra 88 mm. Usporedna ispitivanja oba prototipa pokazala su da je Henschelova varijanta bolja (točnije rečeno mehanički manje nepouzdana) od Porscheove pa je prihvaćena za serijsku proizvodnju.
U razdoblju od 1942. do 1944. godine tvornica Henschel & Son proizvela je ukupno 1.347 tenkova PzKpfw VI Tiger. Borbena težina tenka iznosila je 56 tona, a benzinski motor Maybach HL230 snage 700 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti 45 km/h i izvan ceste 25 km/h. Glavno naoružanje činio je top 8.8 cm KwK 36 kalibra 88 mm, a pomoćno 2 mitraljeza MG34 kalibra 7,92 mm. Posadu je činilo 5 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i pomoćnik vozača - radio operater.
Tvornica Henschel & Son proizvela je između 1943 .i 1945. godine i 492 primjerka tenka PzKpfw VII Königstiger. Borbena težina tenka iznosila je 68 tona, a motor Maybach HL230 snage 700 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti 41 km/h i izvan ceste 20 km/h. Glavno naoružanje činio je top 8.8 cm KwK 43 kalibra 88 mm, a pomoćno 2 mitraljeza MG34 kalibra 7,92 mm. Posadu je činilo 5 ljudi kao i na PzKpfw VI Tigeru.

PzKpfw VI Tiger:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga QYUZaKC

PzKpfw VII Königstiger:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GrUU1XA

Očekujući da će dobiti narudžbu Porsche je unaprijed izradio 90 podvozja pa se postavilo pitanje što s njima. Na bazi tih podvozja izrađeno je 89 teških samohodnih topova 88 mm koji su po imenu svog konstruktora, profesora Ferdinanda Porschea, dobili ime Ferdinand (poslije bitke kod Kurska 45 preživjelih primjeraka je modificirano i preimenovano u Elefant). Svi su uvršeni u sastav 656. regimente lovaca tenkova (Panzerjäger Regiment 656).

Ferdinand - Elefant:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga C8IGp7v

Prva borbena upotreba Tigera završila je neslavno. Na osobno Hitlerovo inzistiranje da novi tenk bude što prije uveden u akciju na Istočnoj fronti, u jesen 1942. prvi vod od 4 Tigera upućen je u borbu na ratištu kod Lenjingrada i to na terenu gdje se nije smio pojaviti - u šumi i močvarnom tresetištu. Sva četiri su zaglavila u mekanoj zemlji pa su ih Nijemci morali napustiti, a jedan primjerak zarobili su Sovjeti i odvukli ga u Lenjingrad na ispitivanje.
No, čim se pojavio u većem broju i na prikladnom terenu Tiger se pokazao kao prava pošast za savezničke tenkove, kako na Istočnoj fronti tako i u Tunisu, a kasnije i u Normandiji. Nije bilo nikakve šanse da i jedan tadašnji saveznički tenk parira Tigeru jer bi bio uništen prije nego bi uoće stigao prići na udaljenost i u položaj odakle bi ga mogao gađati. Jedini način za uništenje Tigera bio je da ga se opkoli čoporom vlastitih tenkova i gađa iz blizine u bokove i straga, gdje je oklop bio tanji. Pri čemu bi se izgubila 3-4 vlastita tenka. Najvećim protivnikom Tigera pokazalo se lovačko-bombardersko i jurišno zrakoplovstvo, koje je gađalo tanku gornju oklopnu ploču.
Valja dodati da se Tiger, unatoč svojoj reputaciji, ne smatra najboljim tenkom II. SR. Kvalitetu jednog tenka čini optimalna kombinacija glavnih osobina, a to su prije svega naoružanje, oklopna zaštita i pokretljivost. Tome treba dodati mehaničku pouzdanost, jednostavnost proizvodnje u velikim serijama i jednostavnost u rukovanju i održavanju. Što se tiče naoružanja i oklopne zaštite Tiger je bio na samom vrhu, pokretljivost mu je bila relativno prihvatljiva za tako veliku masu, no slaba točka mu je bila mehanička nepouzdanost - naročito transmisije koja je bila jednostavno preslaba za težinu od 56 tona. Po nekim izvorima više Tigera je izgubljeno zbog mehaničkih kvarova nego neposrednim djelovanjem protivničke strane. Također se radilo o vrlo složenom i vrlo skupom stroju, kompliciranom za proizvodnju i održavanje, tako da ih je proizveden relativno mali broj (na to je utjecalo i savezničko bombardiranje iz zraka njemačke ratne industrije).
S obzirom na naprijed navedene osobine najboljim tenkom II. SR - uz sovjetski T-34/85 - smatra se njemački PzKpfw V Panther. Također se Panther smatra pretečom svih suvremenih zapadnih tenkova. Ali on je priča za sebe.

PzKpfw V Panther:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ZEnEz1k

SSSR protiv Tigera

Na početku rata s Njemačkom SSSR je imao najkvalitetnija i najjača tenkovska oružja u svijetu - srednji tenk T-34 i teški tenk KV, oba naoružana topom kalibra 76 mm. Da su Sovjeti znali iskoristiti količinu i kvalitetu tenkovskog oružja kojim su raspolagali nanijeli bi Nijemcima gadnih neprilika, no to je za neku drugu temu.
Pojavom Tigera, Panthera i usavršenih varijanti PzKpfw IV Sovjetima je postalo jasno da su izgubili prednost u tenkovskom oružju. To se naročito vidjelo u bici kod Kurska, gdje su tenkovi T-34/76 i KV masovno uništavani na udaljenostima sa kojih nije bilo šanse probiti oklop njemačkih tenkova. Stoga je T-34 početkom 1944. opremljen novom kupolom s jačim topom 85 mm.

T-34/85:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NNRQgd2

U oklopnim snagama za protuoklopnu borbu Sovjeti su koristili različite vrste samohodnih oružja. Već u bici kod Kurska korištena je samohotka SU-152 s topom-haubicom 152 mm, koja je ubrzo zamijenjena usavršenom varijantom ISU-152. Zbog sposobnosti da uništava teške tenkove i na velikim udaljenostima sovjetski vojnici nazvali su ovo oružje ''Zveroboj'' (Зверобой - ubojica zvijeri). U naoružanje je također uvedena i slična samohotka ISU-122.

ISU 152:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga J9HixjM

Kako su ISU-152 i ISU-122 bile namijenjene prije svega za proboj jako utvrđene obrane, za protuoklopnu borbu Sovjeti su dizajnirali specijalizirane samohotke na podvozju tenka T-34. Krajem 1943. uvedena je u naoružanje samohotka SU-85, ali je ubrzo zamijenjena jačom SU-100 s dugačkim topom kalibra 100 mm.
Samohotka SU-100 smatra se najboljim protuoklopnim samohodnim oružjem u II. SR. To se naročito pokazalo u borbama oko Budimpešte, gdje su SU-100 s lakoćom uništavale Königstigere i na velikim udaljenostima. Ova samohotka ostala je u upotrebi i dugo poslije rata, a sudjelovala je u brojnim lokalnim ratovima poslije II. SR.

SU-100:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ItGa6BY
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 17:33

Što se tiče tenkova prvi pravi izazov za Tigera pojavio se početkom 1944. godine, kada su Sovjeti uveli u naoružanje novi teški tenk JS-2 (JS je kratica od Josif Staljin). JS-2 je imao težinu od 45 t i relativno povoljan balistički oblik oklopa, te kupolu s dugačkim topom kalibra 122 mm što je bio daleko najveći kalibar standardnog tenkovskog topa u II. SR.

JS-2:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UVOSxZe

Unatoč razlici u kalibru topova Tiger i JS-2 bili su približno ravnopravni protivnici. Oba tenka mogla su uništiti jedan drugoga na borbenim udaljenostima do 800 m. Na većoj udaljenosti prednost je bila na strani JS-2 zbog većeg kalibra topa i povoljnijeg balističkog oblika oklopa. Prednost Tigera bila je u više nego trostruko većem borbenom kompletu granata - 92 prema 28 kod JS-2 - i izvrsnim ciljničkim spravama, te u puno većoj brzini paljbe (granate kalibra 122 mm bile su dvodjelne što je usporavalo punjenje topa). Prednost Nijemaca bila je i u boljoj uvježbanosti tenkovskih posada, te u superiornoj taktici borbene upotrebe tenkova.
Sukobi između Tigera i JS-2 bili su rijetki. Naime, JS-2 nije ni bio predviđen za borbu s tenkovima već za potporu pješadiji u probijanju jako utvrđenih obrambenih položaja. Nakon što bi JS-2 i ISU-152 napravili proboj obrane, u slobodni operativni prostor bili bi uvedeni brži i pokretljiviji T-34 radi prodora u dubinu. Jedan od poznatih sukoba zbio se u proljeće 1944. na području Pribaltika, kada je njemački tenkovski as Otto Carius sa četom Tigera dočekao u zasjedi sovjetsku oklopnu brigadu opremljenu tenkovima T-34/85 i JS-2 i uništio je. U jesen 1944. u Poljskoj JS-2 sukobili su se s Königstigerima i uništili 5 (po njemačkim podacima 3), uz gubitak 2 JS-2.
Nijemci su itekako respektirali sovjetski teški tenk, o čemu govori i jedna epizoda iz 1944. godine. U proljeće su Nijemci kod moldavskog grada Târgu Frumos zaplijenili jedan oštećeni JS-2. Tenk je osobno razgledao general Heinz Guderian, tada glavni inspektor oklopnih jedinica, koji je rekao da je JS-2 ''zaslužio ime Staljin''. Njemačkim tenkistima je poručio: ''Ne idite u sukob sa Staljinom ako nemate izrazitu brojčanu prednost. Jedan Staljin mora biti napadnut najmanje jednim vodom Tigera. Sukob jedan-na-jedan može rezultirati jedino gubitkom dragocjenog stroja''. Sukladno tome propisana su i taktička pravila borbe s JS-2 - zaobići ga i gađati u bokove sa što manje udaljenosti.

USA protiv Tigera

Amerikanci su se tokom čitavog rata oslanjali na glavni borbeni tenk M-4 Sherman. Prvobitni top kalibra 75 mm zamijenjen je topom 76 mm boljih balističkih osobina.
Sherman ni po čemu nije mogao parirati Tigeru ni Pantheru, osim po pokretljivosti. Posade su ga voljele jer je bio mehanički vrlo pouzdan. Uostalom, tadašnja doktrina US Army i nije predviđala borbu Shermana s njemačkim tenkovima (osim u nuždi). To je bila zadaća samohodnih PT topova, dok su Shermani služili za duboke prodore u dubinu i za podršku pješacima u osvajanju utvrđenih položaja. Ipak su Shermani silom prilika vodili mnogo bitaka s Tigerima i uvijek loše prolazili. Za primjer, na talijanskom ratištu bataljon od 45 Shermana naišao je na zasjedu jednog voda od 4 Tigera. Kako Amerikanci nisu mogli skrenuti s ceste zbog neprohodnog terena Nijemci su sustavno gađali kolonu i uništili 22 Shermana, dok su se posade preostalih 23 razbježale. Nijemci su namjeravali preživjele Shermane odvući i koristiti ih kao traktore za vuču oštećenih Tigera, ali im to nije uspjelo zbog američke artiljerijske paljbe.
Oružje koje je moglo uništiti Tigera i na većim udaljenostima bila je samohotka M-36 Jackson s topom kalibra 90 mm, izrađena na podvozju tenka Sherman. Zbog slabe oklopne zaštite samohotka se mogla koristiti samo iz dobro zaštićenog položaja ili iz zasjede.

M-36 Jackson:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga SzbR0sF

Amerikanci su imali i jedno zanimljivo oružje koje se pokazalo vrlo efikasnim u borbi protiv tenkova. To je bila samohotka M-18 Hellcat s topom 76 mm. Zahvaljujući relativno maloj težini i jakom motoru Hellcat je bio i ostao najbrže gusjenično vozilo u povijesti - 88 km/h. Brzinu ovog oružja Amerikanci su vješto koristili i u protuoklopnoj borbi, čak i protiv Tigera i Panthera. Brzina okretanja kupola njemačkih tenkova bila je prespora da bi mogla parirati brzini kretanja Hellcata, koji bi se sasvim približili i gađali tenkove u bokove ili stražnji dio gdje je oklop bio tanji.

M-18 Hellcat:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga G8U8y4z

I Amerikanci su tražili novi i jači tenk koji bi bio ravnopravan protivnik Tigeru. Njihov odgovor bio je M-26 Pershing s topom kalibra 90 mm, koji se pojavio na ratištu tek potkraj rata i nije došao do izražaja. Pershing je poslužio kao temelj za dalji razvitak obitelji tenkova Patton M-46, M-47, M-48 i M-60.

M-26 Pershing:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Nn6kSfU

Velika Britanija protiv Tigera

Britanci, nacija koja je izumila tenk kao borbeno sredstvo, nisu u II. SR uspjeli stvoriti zapaženiji tenkovski dizajn. Njihovi glavni borbeni tenkovi Churchill i Cromwell s topovima 75 mm mogli su se nazvati solidnim, ali ništa više od toga. Tiger i Panther nisu s njima imali nikakvih teškoća. Za njih je najopasniji bio preuređeni američki tenk Sherman koji su Britanci dobili od USA, a koji su opremili kupolom s vlastitim topom 76 mm izvrsnih balističkih osobina. Ovu varijantu Britanci su nazvali Sherman Firefly. Kako ih je bilo razmjerno malo Britanci su uvrstili po jedan Firefly u svaki tenkovski vod. Nijemci su ubrzo spoznali opasnost od ovog oružja i u tenkovskim borbama najprije su gađali Firefly, koji se od ostalih Shermana razlikovao po obliku kupole i većoj duljini topovske cijevi.

Sherman Firefly:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga G0WA6w7

Potkraj rata Britanci su uveli u naoružanje novi tenk Comet s topom 77 mm koji bi se vjerojatno bolje nosio s Tigerom i Pantherom, ali zbog brzog završetka rata nije došao do izražaja.

Comet:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga DHkruYX

Britanci su još 1943. godine započeli rad na dizajnu novog teškog tenka koji bi naoružanjem i oklopnom zaštitom mogao parirati Tigeru. Međutim, prototip je proizveden tek 1945. godine nakon okončanja rata u Europi. Ovaj tenk nazvan Centurion imao je težinu od 50 t i top kalibra 84 mm, te je bio glavni borbeni tenk britanske vojske sve do kraja šezdesetih godina. Svoju pravu snagu dobio je pedesetih godina kada je naoružan izvrsnim topom L-7 kalibra 105 mm, koji je i danas opasan za većinu suvremenih tenkova.

Centurion:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CyAdq2d

Centurion je izvezen u veliki broj zemalja i sudjelovao je u mnogim ratnim sukobima poslije II. SR. Naročito se istakao na izraelskoj strani u ratovima 1967. i 1973. godine. Neke zemlje imaju ga u naoružanju ili u rezervi i danas, dakako uz bitnu modernizaciju i zamjenu benzinskog motora dizelskim. Činjenica da se tenk koji je izvorno dizajniran za borbu s Tigerom još i danas ponegdje nalazi u naoružanju govori s jedne strane o kvaliteti Centuriona, a s druge strane potvrđuje zastrašujuću reputaciju Tigera koga je nesuđeni suparnik nadživio za nevjerojatne 74 godine.
Na vrh Go down
Sloba1
Kapetan I klase
Kapetan I klase
Sloba1


Medalja za Vojne Zasluge VZ
Jubilarna Medalja 10 godina JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 4911
ČLAN OD: : 2014-12-21
DOB : 59
M(j)esto Petrovaradin

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 19:02

Ima mnogo podataka i uporedbi sa modelima, te treba vremena i pažljivo izvagati koje su prednosti i mane u međusobnom skoru.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 19:51

Propast oklopnih snaga SSSR 1941. godine

Godine 1941. SSSR je imao daleko najveći broj tenkova u svijetu. Toga su bili svjesni i Nijemci prije početka napada na SSSR (operacija Barbarossa), koji su računali s oko 10.000 sovjetskih tenkova. U stvarnosti ih je bio više nego dvostruki broj - 22.000 ili više nego čitav ostali svijet zajedno.
Nijemci su također bili uvjereni u tehnološku premoć svog oklopnog oružja, te u superiornost svojih tenkovskih posada i taktike borbene upotrebe oklopnih snaga.
Prije početka napada na SSSR Nijemci su računali da će se susresti sa zastarjelim sovjetskim tenkovskim parkom. Doduše, u proljeće 1941. njihova obavještajna služba javila je da je u tvornicama u Harkovu i Staljingradu počela proizvodnja novog tenka težine 34 tone pod oznakom T-32 (u stvarnosti se radilo o tenku T-34 težine 26 tona). S obzirom da su kampanju planirali završiti u roku od 10-12 tjedana smatralo se da novi tenkovi neće doći do izražaja, pa vijest o njihovom postojanju nije ni prosljeđena jedinicama koje će krenuti u napad.
Ono što Nijemci nisu znali bila je činjenica da je proizvodnja T-34 započeta još 1940. godine i da ih je u operativnim jedinicama već oko tisuću, a uz to je bilo i oko 500 novih teških tenkova tipa KV. Stoga su prvi susreti s novim sovjetskim tenkovima, a do njih je došlo već na samom početku rata, predstavljali strahoviti šok za njemačke vojnike. Pokazalo se da standardno PT oružje, top kalibra 37 mm, nema nikakve šanse probiti oklop T-34 i KV, a ni najteži njemački tenk PzKpfw IV s kratkim topom 75 mm nije im bio dorastao protivnik.
Da su Sovjeti znali iskoristiti premoć svog novog oklopnog oružja nanijeli bi Nijemcima gadnih neprilika. Ali oni to nisu znali i stoga im je većina oklopnih snaga propala u prvim mjesecima rata.

Tenkovski park SSSR i Njemačke

Unatoč uvođenju u naoružanje T-34 i KV većinu oklopnih snaga SSSR činili su i dalje tenkovi zastarjelih konstrukcija.

Otprilike polovicu oklopnih snaga činili su laki tenkovi T-26 s topom 20 mm na britanskom podvozju Carden Loyd:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga L9635qq

Drugo najmasovnije oružje bio je brzi tenk BT-7 s topom 45 mm na američkom podvozju Christie:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UWuQ8D8

U naoružanju je bilo i oko 400 srednjih tenkova T-28, kao i 60 teških tenkova T-35, neuspjeli tipovi s više kupola:

T-28:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GUsRhPg

T-34 s topom 76 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Rm8TYFJ

KV-1 s topom 76 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga WDLUwHO

KV-2 s topom-haubicom 152 mm, namijenjen probijanju jako utvrđenih položaja:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 5bBJVrZ

Nijemci su u napad na SSSR krenuli s oko 3.500 tenkova istih modela koje su koristili i 1940. u ratu na Zapadu (jedino je iz naoružanja izbačen slabašni PzKpfw I).

PzKpfw II s topom 20 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga OUpkevH

PzKpfw III s topom 37 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GMEgWER
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 20:00

PzKpfw IV s kratkim topom 75 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UexMMyD

Panzer 38(t) Škoda s topom 37 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga PE4JMZv

Bezglavi protunapadi

SSSR je bio prva zemlja koja je formirala, još sredinom tridesetih godina, velike oklopne jedinice - mehanizirane korpuse. Međutim, nakon Španjolskog građanskog rata oni su rasformirani zbog pogrešno shvaćenih iskustava iz upotrebe oklopnih snaga u tom ratu. Tek nakon rata na Zapadu 1940. godine počelo je ponovno formiranje mehaniziranih korpusa, sastava 2 oklopne i 1 motorizirana pješadijska divizija plus korpusne jedinice. Ukupan broj tenkova po formaciji je iznosio 1.031, ali je vrlo malo korpusa doseglo i približnu brojku.
Svakako valja naglasiti da su sovjetski tenkovi bili vrlo slabo održavani i da praktično nije bilo rezervnih dijelova, što je utjecalo na njihovu mehaničku pouzdanost i efikasnost u borbi. Također su i posade bile loše uvježbane i taktički loše obrazovane, a problem je bio i nedostatak radio uređaja.
Poseban problem bio je oficirski kadar, koji je teško stradao u Staljinovim čistkama zbog čega su mnogi časnici preko noći promaknuti u više činove i na položaje kojima nisu bili dorasli. Također su bili u strahu koji je gušio svaku samoinicijativu.
Poznato je da je njemački napad na SSSR 22. lipnja 1941. postigao - unatoč brojnim upozorenjima pa i očitim znacima neposredne pripreme - potpuno iznenađenje. Zbog toga je već u prvim satima teško stradalo naročito sovjetsko ratno zrakoplovstvo. Potpuna premoć Luftwaffe u zraku imala je izravnog utjecaja na katastrofu i sovjetskih oklopnih snaga.
Silno veliki broj tenkova stradao je u bezglavim protunapadima prvih dana i tjedana rata. Napadi su većinom izvođeni bez zračne i artiljerijske pripreme i podrške, a također i bez logističke podrške pa se događalo da tenkovi naprave prodor, čak natjeraju Nijemce u bijeg, a onda stanu jer su ostali bez goriva i municije. U takvim okolnostima posade su napuštale tenkove, eventualno poskidale strojnice i nastavile se boriti kao pješaci - većinom u proboju iz okruženja prema istoku. Mnoge tenkovske posade smatrale su pak boljim rješenjem da dignu ruke uvis i pridruže se kolonama ratnih zarobljenika.
Čak ako je tenkove i slijedila logistika, ona bi obično stradala u zračnim napadima.
Neke tenkovske jedinice, čak čitave divizije, stradale su iz najbanalnijih razloga - primjerice zaglavile bi se u močvari jer zapovjednici nisu znali čitati karte, ili ih naprosto nisu imali.
S obzirom na goleme gubitke u tenkovima i zastoja u proizvodnji zbog evakuacije industrije na istok SSSR je ljeti 1941. rasformirao mehanizirane korpuse. Najveća oklopna jedinica postala je oklopna brigada. Korpusi su ponovo formirani u drugoj polovici 1942. godine, ali u bitno drugačijem sastavu (3 mehanizirane i 1 tenkovska brigada = mehanizirani korpus, 3 tenkovske i 1 mehanizirana brigada = tenkovski korpus, 3 tenkovska i 1 mehanizirani korpus = oklopna armija).

Odiseja 8. mehaniziranog korpusa

Među mehaniziranim korpusima Kijevskog vojnog okruga, koji je izbijanjem rata preimenovan u grupu armija pod nazivom Jugozapadni front, najjača jedinica bila je 8. mehanizirani korpus stacioniran u ukrajinskom gradu Drogobiču (Дрогóбич). U sastavu korpusa bile su 12. i 34. tenkovska i 7. motorizirana divizija, 2. motociklistička regimenta, topnička regimenta, te inžinjerijski bataljon i bataljon veze. Ukupno je korpus brojao oko 30.000 ljudi, 932 tenka (od formacijski propisanih 1.031) i 141 top i haubica. Modernih tenkova T-34 i KV bilo je 169, što je predstavljalo priličnu snagu. Od starijih tenkova većina je bila u lošem stanju, a čak 197 je trebalo remont. Od artiljerijskih oružja 53 su bila malog kalibra - 37 i 45 mm, a najslabija je bila protuzračna obrana - samo 4 topa kalibra 37 mm i 24 protuzračna mitraljeza. Za vuču težih artiljerijskih oružja korpus je raspolagao sporim i većinom isluženim traktorima. Ipak je korpus predstavljao relativno jaku silu u odnosu na druge sovjetske oklopne jedinice, a i u odnosu na Nijemce. Zapovjednik korpusa bio je general-lajtnant Dmitrij Rjabišev (Дми́трий Ря́бышев).

Dmitrij Rjabišev:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GZ6gfyu

Protivnik s kojim će se 8. mehanizirani korpus sukobiti bila je njemačka 1. oklopna grupa (Panzergruppe 1) pod zapovjedništvom general-pukovnika Ewalda von Kleista.
Dan njemačkog napada, 22. lipnja 1941., sovjetske jedinice Jugozapadnog fronta dočekale su uglavnom spremno. Zapovjednik Kijevskog vojnog okruga, general-pukovnik Mihail Kirponos (Михаи́л Кирпоно́с), nije vjerovao službenoj verziji da su njemačke trupe dovedene na granicu SSSR ''radi odmora'' i znao je da napad može usljediti svakog časa, pa je na vrijeme zapovijedio izvođenje jedinica iz kasarni na ratne položaje.

Mihail Kirponos:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NNgV17D

Tako je i 8. mehanizirani korpus već 20. lipnja popunio sve ispravne tenkove gorivom i municijom, ujutro 22. lipnja napustio Drogobič i rasporedio se u šumi 10 km južno od Sambora. Na večer istog dana po zapovjedi generala Kirponosa korpus je upućen u smjeru Kurovica i stavljen pod zapovjedništvo 6. armije. Sutradan prije podne preusmjeren je u šume kod Javorova uz zapovjed da 24. zajedno sa jednim pješadijskim korpusom odbaci Nijemce do granice. Na večer 23. dobio je novu zapovjed - da se 24. ujutro premjesti u Brody i sudjeluje u napadu na Dubno, na bok njemačke 1. oklopne grupe koja je prodrla duboko u sovjetski teritorij. Putem je korpus morao proći kroz Lavov, gdje je obavio popunu gorivom. Za vrijeme vožnje kroz Lavov bio je izložen paljbi ukrajinskih nacionalista (tzv. Banderovaca) sa prozora i krovova kuća.
Prije podne 25. lipnja korpus je zauzeo položaje sjeverozapadno od grada Brody. Za vrijeme ovih premještanja korpus je prešao blizu 500 km. Putem je izgubio polovicu starijih tenkova i veći broj drugih vozila zbog mehaničkih kvarova i stalnih napada Luftwaffe. U međuvremenu je general Kirponos izdao zapovjed za protunapad snagama šest mehaniziranih korpusa na njemački oklopni klin. Osmi korpus je napao na liniji rijeka Pljaševka - Berestečko - Mikolajev, napredovao oko 10 km i uništio nekoliko njemačkih bataljona (privedeno je 300 zarobljenika), ali je morao prekinuti napredovanje zbog zračnih napada Luftwaffe.
Popodne 26. lipnja na zapovjednom mjestu 8. mehaniziranog korpusa pojavio se komesar Jugozapadnog fronta korpusni komesar Nikolaj Vašugin (Николай Вашугин). Iza njegovog automobila bio je kamion s naoružanim pripadnicima NKVD. Tu epizodu opisao je u svojim memoarima tadašnji brigadni komesar Nikolaj Popelj (Николай Попель), komesar 8. mehaniziranog korpusa.
Vašugin nije ni dočekao propisani vojnički raport već je pitao Rjabiševa: - Za koliko si se prodao Judo? - Napao ga je kao izdajicu i najavio da će ga kratko saslušati i strijeljati. Ubogi Rjabišev se skamenio i stajao bez riječi, a onda je intervenirao Popelj i to protunapadom: - Tko je odlučio i s kakvim motivima da se protivniku vraća borbom zauzet teritorij? - Tada se Vašugin zbunio i zatražio izvještaj. Nakon što je čuo za dotadašnje pokrete i djelovanje korpusa izdao je zapovjed da se smjesta krene u napad na Dubno. Rjabišev ga je uzalud pokušao uvjeriti da je korpus u prikupljanju i sređivanju i da može krenuti u napad tek sutradan ujutro - Vašugin je naredio da se formira pokretna grupa od jedinica koje su na raspolaganju, a da se ostatak korpusa pridruži sutradan. Za zapovjednika pokretne grupe odredio je Popelja i rekao mu: - Ako do sutra zauzmete Dubno dobiti ćete odlikovanje. Ako ne zauzmete biti ćete strijeljani.

Nikolaj Vašugin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 9tbgo5Z

Taj Vašugin je i inače bio opaki lik. Toliko opak da je čak i maršal Žukov zatajio njegovo ime u svojim memoarima (kao komesara Jugozapadnog fronta na dan 22. lipnja naveo je divizijskog komesara Rikova, koji je dužnost preuzeo tek kasnije). Zapovjed 8. mehaniziranom korpusu Vašugin je izdao neovlašteno i bez znanja zapovjednika fronta, očito sa željom da se istakne i s pritajenim očekivanjem da će zamijeniti generala Kirponosa na zapovjednom položaju. Međutim, kola su mu krenula nizbrdo kada se vratio na zapovjedno mjesto Jugozapadnog fronta. Od člana vojnog savjeta Nikite Hruščova čuo je da je protunapad mehaniziranih korpusa otkazan i shvatio je da je 8. korpus poslao de facto u smrt i da će za to biti pozvan na odgovornost. Pred očima zaprepaštenog Hruščova izvadio je pištolj i pucao si u glavu.
U međuvremenu je Popelj poveo pokretnu grupu u napad. Grupu je činila glavnina 34. tenkovske divizije pod zapovjedništvom pukovnika Vasiljeva i neki dijelovi 12. tenkovske i 7. motorizirane divizije. Ukupno je na raspolaganju imao oko 300 tenkova, od kojih oko 100 T-34 i KV. Uspjelo im je iznenaditi Nijemce, uništiti dio 11. panzer-divizije i zauzeti Dubno, važno prometno čvorište. Time se vrh njemačkog oklopnog klina našao privremeno odrezan od pozadine. Nijemci su odmah reagirali prikupljanjem po jedne oklopne, motorizirane i pješadijske divizije. Ostatak 8. mehaniziranog korpusa nije se uspio probiti do Dubna i pokretna grupa našla se u okruženju. Borba za Dubno okončana je 1. srpnja potpunim uništenjem pokretne grupe. Sâm Popelj uspio je izvesti iz okruženja oko tisuću vojnika, koji su se nakon odiseje od mjesec dana - pri čemu su usput poubijali podosta Nijemaca - uspjeli spojiti sa sovjetskim linijama.

Bitka u području Brody - Dubno 27. lipnja 1941., grafički prikaz:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7Tda7Bv

U međuvremenu je glavnina 8. mehaniziranog korpusa vodila borbe s Nijemcima koji su napadali sa tri strane, bez ikakve podrške drugih sovjetskih snaga i bez ikakvih informacija o susjednim jedinicama. Korpus je službeno rasformiran početkom srpnja 1941.
Djelovanje i sudbina 8. mehaniziranog korpusa zoran su primjer početnih teturanja i zbunjenosti sovjetskog zapovijedanja, neiskorištenih šansi, nepotrebnih gubitaka, ali i stanovitih uspjeha - koji su mogli biti puno veći da su iskorištene sve mogućnosti jakih oklopnih snaga Jugozapadnog fronta.

Primjeri uspješne upotrebe T-34 i KV u 1941. godini

Tamo gdje su Sovjeti znali iskoristiti prednost svog oružja postizali su i odgovarajuće rezultate. U ovoj prilici biti će navedena dva takva primjera, a prvi je iz rane faze bitke za Moskvu (listopad 1941.).
Među jedinicama koje su branile prilaze Moskvi s juga nalazila se i svježa 4. tenkovska brigada pod zapovjedništvom pukovnika Mihaila Katukova (Михаи́л Катуко́в), opremljena tenkovima T-34. Katukov je svoje tenkove rasporedio u šumi duž glavne ceste Orel - Tula nedaleko Mcenska, pritajio se i čekao. Kada se čelo njemačke oklopne kolone angažiralo u borbi sa sovjetskim snagama koje su se branile na cesti, Katukov je izveo iznenadni napad iz šume na bok njemačke 4. oklopne divizije i napravio pravu pošast. Po vlastitim podacima Nijemci su izgubili 43 tenka, plus određen broj drugih oružja, vozila i opreme. Sovjetima su iz borbe izbačena 4 tenka, od čega samo jedan nepovratno dok su ostali izvučeni i kasnije popravljeni. Zbog ovog protunapada njemačko napredovanje prema Tuli zaustavljeno je na nekoliko dana, a zapovjednik II. Panzerarmee general Guderian osobno je zapovijedio istragu o ovom događaju.
Sâm Katukov godinu dana kasnije već je bio general-lajtnant i zapovjednik 1. oklopne armije koju je vodio u bici kod Kurska, a zatim u Ukrajini, Bjelorusiji, Poljskoj i Njemačkoj sve do Berlina. Poslije rata je bio maršal oklopnih jedinica.

Mihail Katukov:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7GpH56y

Drugi primjer zbio se 14. kolovoza 1941. na fronti kod Lenjingrada. Njemačka 8. oklopna divizija napredovala je prema Krasnogvardejsku (danas Gatčina), a jedina snaga koja je Nijemcima tada stajala na putu sastojala se od 5 tenkova KV-1 pod zapovjedništvom poručnika Zinovija Kolobanova (Зиновий Колобанов).
S obje strane ceste na prilazima Krasnogvardejsku bile su močvare, što je Kolobanov znao iskoristiti. Tenkove je opskrbio dvostrukom količinom municije (od čega su dvije trećine bila protuoklopne granate), dva je ostavio u rezervi i s preostala tri je zauzeo prikrivene položaje odakle je mogao dobro nadzirati cestu. Posadama je zabranio otvaranje paljbe bez njegove zapovjedi.

Zinovij Kolobanov:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga G4ojCvO

Kada se njemačka kolona dovoljno približila tenk Kolobanova je ispalio prvu granatu i uništio čelni tenk. Nijemci su u prvi mah pomislili da je riječ o eksploziji PT mine, a kada je Kolobanov uništio tenk na začelju postali su svjesni da su napadnuti. Nekoliko tenkova sišlo je sa ceste kako bi se razvili u borbeni poredak i odmah su zaglavili u močvari. Tokom bitke tenk Kolobanova uništio je 22 njemačka tenka, a ostala dva KV još 21. Također je uništen i određen broj drugih vozila i opreme. Na tenku Kolobanova kasnije je izbrojeno 135 pogodaka, ali ni jedna granata nije probila oklop.
Činjenica da su Nijemci koristili lakše tenkove PzKw II i PzKw III ne umanjuje ovaj sovjetski uspjeh. Bitka kod Krasnogvardejska je primjer uspješnog korištenja superiornog oklopnog oružja i pogodnosti terena.
Na vrh Go down
vladimir
Kapetan I klase
Kapetan I klase



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 4595
ČLAN OD: : 2011-01-25

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime02.02.19 11:47

t-34 i danas u upotrebi http://www.pravda.rs/lat/2016/11/19/ovako-koriste-tenk-t-34-u-jemenu-najcudnija-primena-tenka-do-sada-video/
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime02.02.19 18:17

Pradjed suvremenih ruskih tenkova: BT-7

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga POdL5O8

Carska Rusija nije proizvodila tenkove niti je poznavala to novo oružje, pa su u Prvom svjetskom ratu i kasnije u Građanskom ratu korišteni samo oklopni automobili. Vojni stručnjaci novoutemeljenog SSSR-a spoznali su potencijal oklopnog oružja i inicirali su proizvodnju vlastitog tenka. Zbog neiskustva u proizvodnji tenkova oružja Sovjeti su koristili strane modele, koje su kopirali i usavršili. Tako je prvi tenk SSSR-a T-18 bio varijanta francuskog tenka Renault FT. Tenk T-18 je bio slabašno i neuspjelo oružje, ali je pružio dragocjena iskustva sovjetskoj vojnoj industriji u proizvodnji tenkova.
Sovjetski vojni teoretičari Vladimir Trjandafilov i Mihail Tuhačevski razvili su koncept takozvane ''bitke u dubini'' (Глубокая операция), koji je prihvaćen kao službena doktrina sovjetske vojske. Koncept je predviđao masovni napad oklopnim i konjičkim snagama uz potporu motorizirane pješadije. Za to su bila potrebna dva tipa tenkova - pješadijski i konjanički odnosno brzopokretni.
Za potporu pješadiji predviđen je tenk T-26 težine 6 tona s topom kalibra 20 mm, dizajniran po uzoru na britanski tenk Vickers Mark E na podvozju Carden Loyd. Kao konjanički tenk predviđen je tenk BT (БТ = Быстроходный танк, brzopokretni tenk).
Serija tenkova BT potječe od ideje koju je razvio američki inženjer i konstruktor John Walter Christie. Vojska USA je poslije Prvog svjetskog rata tražila novi tenk koji će zamijeniti francuske FT, a Christie je ponudio prototip lakog i brzog tenka jedinstvene konstrukcije podvozja koji je imao mogućnost kretanja i na gusjenicama i na kotačima.

John Walter Christie i njegov tenk:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Cj7bP7H

Američka vojska je odbacila koncept koji je ponudio Christie, ali je licencu za proizvodnju otkupio SSSR i razvio proizvodnju tenkova serije BT. U razdoblju od 1932. do 1940. godine u tvornici lokomotiva u Harkovu (Харьковский паровозостроительный завод имени Коминтерна) proizvedeno je ukupno 8.090 tenkova, od čega 650 BT-2, 1.884 BT-5 i 5.556 BT-7. Sovjetski vojnici su tenk zvali Betjuška (Бе́тушка), a Nijemci Micky Maus.

BT-2:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga D02uyeV

BT-5:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 6bwjEko

Konačna i najmasovnije proizvedena varijanta iz serije bila je BT-7. Tenk je imao borbenu masu od 14 tona i maksimalnu brzinu na cesti od 86 km/h, a izvan ceste 50 km/h. Debljina oklopa trupa bila je 6-40 mm, a kupole 10-15 mm. Glavno naoružanje je bio top 20K L/46 kalibra 45 mm (45-мм танковая пушка образца 1932/38 годов 20К), a pomoćno 2 mitraljeza kalibra 7,62 mm.

BT-7 u tri perspektive:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CrAA2Uz

Formacija BT-7 na poligonu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 2oqLbYO

Tenkovi iz serije BT sudjelovali su u brojnim ratnim sukobima - u Španjolskom građanskom ratu, Kinesko-japanskom ratu, sovjetsko-japanskim pograničnim sukobima, Sovjetsko-finskom ratu i Drugom svjetskom ratu. U vrijeme njemačkog napada na SSSR BT-5 i BT-7 su već bila zastarjela oružja, ali su se još uvijek mogla uspješno koristiti protiv slabijih njemačkih tenkova Panzer II i Škoda. U borbi s tenkovima Panzer III i Panzer IV mogli su koristiti svoju prednost u brzini i manevarskim mogućnostima. Jedan primjer uspješne upotrebe tenka BT zbio se 25. lipnja 1941. u Litvi, gdje je tenk BT-7 iz 5. tenkovske divizije pod zapovjedništvom narednika Grigorija Naidina (Григорий Николаевич Наидин) dočekao u zasjedi kod sela Rudyashki kolonu njemačke 19. oklopne divizije i uništio 12 tenkova i 10 topova. Time je njemačko napredovanje prema Vilniusu privremeno zaustavljeno, a Naidin je nagrađen odlikovanjem Heroja Sovjetskog Saveza.

Grigorij Naidin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Ma389uz

No to su bili usamljeni primjeri. Veliki broj tenkova BT serije stradao je prvih tjedana rata zbog mehaničkih kvarova, nedostatka goriva i municije, zračnih napada, a dijelom i njemačke PT obrane koja nije imala nikakvih problema s ovim borbenim vozilima. Problem je bio i benzinski motor Mikulin M-17T, razvijen od avionskog motora, koji je tenk činio lako zapaljivim (što je primijećeno već u borbi s Japancima kod kod Halhin Gola 1939. godine).

Uništeni BT-7 nakon naleta na njemačko vozilo:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JMkw9P2

Unatoč svojim nedostacima i masovnoj proizvodnji novih tenkova BT-7 je korišten do kraja rata, a posljednji put u sovjetskoj ofenzivi protiv Japana u Mandžuriji 1945. godine. BT-7 je ujedno bio osnova za razvoj novog i uspješnog tenka T-34.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime02.02.19 18:39

Dva sovjetska kotrljajuća bunkera: T-28 i T-35

Usporedno s lakim tenkom T-26 i brzim tenkom BT sovjetski konstruktori su razvijali i teže tenkove, namijenjene potpori pješadiji u probijanju jako utvrđenih položaja. U tu svrhu su dizajnirana dva tipa - srednji tenk T-28 i teški tenk T-35 koji su se po sovjetskom konceptu trebali međusobno dopunjavati.

T-28:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga QZXrkI8

T-35:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga L2BiWYf

Tenk T-28 je dizajniran po uzoru na britanski tenk Vickers A1E1 Independent. Imao je borbenu masu od 28 tona, a motor Mikulin M-17 V12 od 500 ks omogućio je maksimalnu brzinu na cesti od 37 km/h. Oklop je imao debljinu od 20-30 mm, a naoružanje se sastojalo od topa KT-28 kalibra 76 mm i 4-5 mitraljeza kalibra 7,62 mm. Tenk je imao 6 članova posade. U razdoblju od 1933. do 1941. godine proizvedena su 503 primjerka.

T-28, opći izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NizuCoo

Tenkovi T-28 su korišteni u sovjetskoj okupaciji istočne Poljske 1939. godine, a naročito intenzivno u Sovjetsko-finskom ratu 1939.-1940. U ovom sukobu su korišteni za izravnu paljbu na bunkere Mannerheimove linije, a kako se oklopna zaštita pokazala preslabom Sovjeti su povećali debljinu prednjeg oklopa na 80 mm. Ukupno je iz borbe izbačeno oko 200 T-28, od čega 20 nepovratno, a Finci su zarobili određen broj ovih tenkova i koristili ih protiv bivših vlasnika sve do 1944. godine.
Finci su tenkove T-28 zvali Postivaunu (poštanska kola), a povod je bio bizaran - u jednom sukobu zarobili su T-28 i u njemu oficira koji je nosio mjesečne plaće za tenkovski bataljon. Također su ga zbog veličine zvali Kivitalo (kamena kuća).
Na dan njemačkog napada na SSSR sovjetska vojska je imala oko 400 primjeraka T-28, koji su većinom stradali prvih tjedana rata - uglavnom zbog mehaničkih kvarova. Manji broj ih je korišten krajem 1941. u obrani Lenjingrada i Moskve.

Uništen T-28, vjerojatno stradao u zračnom napadu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga WsBHoGg

Do danas su sačuvana tri muzejska primjerka T-28, od kojih dva u Finskoj i jedan u Moskvi.

T-28 u Panssarimuseo Parola, Finska:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NgVpUtg

T-35 je imao borbenu masu od 45 tona. Motor Mikulin M-17M od 500 ks omogućio je maksimalnu brzinu na cesti od 30 km/h. Oklop je imao debljinu od 11-30 mm, a naoružanje se sastojalo od topa KT kalibra 76 mm, 2 topa 20K kalibra 45 mm i 5-6 mitraljeza kalibra 7,62 mm. Tenk je imao 11 članova posade. U razdoblju od 1933. do 1938. proizveden je 61 primjerak.

T-35, opći izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga P8foJl9

Za razliku od T-28 tenkovi T-35 su vidjeli malo borbene akcije. Prije rata su bili u sastavu 5. samostalne brigade teških tenkova (5-я отдельная тяжёлая танковая бригада) i služili su uglavnom za prikazivanje na moskovskim paradama. Razmišljalo se o njihovoj konverziji u teška samohodna artiljerijska oružja, ali su nedugo prije njemačkog napada upućeni u Ukrajinu, u sastav 34. tenkovske divizije (34-я танковая дивизия) pod zapovjedništvom pukovnika Ivana Vasiljeva. Divizija je uništena u bici kod Dubna (23.-30. lipnja 1941.) gdje su izgubljeni gotovo svi T-35, pri čemu ih je 90% propalo zbog mehaničkih kvarova. Posljednji T-35 su korišteni u ranoj fazi bitke za Moskvu.

Njemački vojnici razgledaju onesposobljene i napuštene T-35:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MGDa8WF

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga LWklaEm

Jedini sačuvani primjerak T-35 u Бронетанковый музей в Кубинке, Rusija:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CdZaEco

Tenkovi T-28 i T-35 su bili zastarjele i neuspjele konstrukcije, slabo oklopljeni i mehanički nepouzdani, ali su ipak donijeli i neke koristi. T-28 je koliko-toliko poslužio u ratnim operacijama, dok su oba tenka pružila sovjetskim konstruktorima nova iskustva i omogućila kasniji dizajn novih i uspješnih oklopnih borbenih vozila.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 7:28

Muke Saveznika po Pantheru

Na početku ove teme opisani su problemi koje su vojne snage Antihitlerovske koalicije imale s njemačkim tenkom PzKpfw VI Tiger. Ništa manje muke Saveznici su imali i s tenkom PzKpfw V Panther (službena oznaka Sd.Kfz. 171), kojeg mnogi stručnjaci smatraju najboljim tenkom u II. S.R. i pretečom svih suvremenih zapadnih tenkova.

PzKpfw V Panther:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GeKvALn

Njemački odgovor na T-34

Poznato je da su se Nijemci u vrijeme napada na SSSR 1941. godine još uvijek oslanjali na svoje standardne tenkove PzKpfw IV s kratkom topom kalibra 75 mm, PzKpfw III s topom 37 mm i PzKpfw II s topom 20 mm. Neočekivana i masovna pojava novih sovjetskih tenkova T-34 i KV zatekla je Nijemce nespremne, a pokazalo se da su oba sovjetska tenka superiorna svemu što su imali u naoružanju.
Prva protumjera bila je preoružavanje tenka PzKpfw IV novim dugačkim topom 75 mm i PzKpfw III novim topom 50 mm, dok je slabašni PzKpfw II izbačen iz naoružanja (njemački tenkisti su ga zvali ''mrtvački kositreni sanduk'') i korišten je uglavnom kao platforma za samohodnu artiljeriju. Međutim, to su bile samo vatrogasne mjere - Nijemcima je trebao novi i jači tenk koji će parirati sovjetskim protivnicima.
Suprotno raširenoj legendi da je njemački izravni odgovor na T-34 i KV bio Tiger, u stvarnosti je to bio Panther. On je trebao imati istu ulogu kao i T-34 - da bude glavni borbeni tenk koji će u potpunosti zamijeniti PzKpfw IV i PzKpfw III. Iako su Nijemci radili na novim modelima tenkova još od 1938. godine dizajn Panthera je izravni rezultat pojave T-34. Zahtjev za dizajn novog tenka je postavljen u siječnju 1942. godine, a natjecale su se firme Škoda, Daimler-Benz i MAN. Na kraju je narudžbu za serijsku proizvodnju dobio MAN.
Panther je bio tenk borbene težine 45 tona, pogonjen benzinskim motorom Maybach HL230 snage 515 kW (700 ks) i maksimalne brzine na cesti 45-55 km/h (ovisno o varijanti). Debljina oklopa iznosila je do 80 mm, a zbog zakošenosti od 55° pružao je izvrsnu zaštitu. Glavno oružje je bio dugački top kalibra 75 mm 42 L/70 (7.5 cm kampfwagenkanone 42 L/70), proizvod firme Rheinmetal-Borsig AG, a pomoćno 2 mitraljeza MG kalibra 7,92 mm. Posada je brojala 5 ljudi - vozač, radio operater i mitraljezac, zapovjednik, ciljatelj topa i punilac.

Panther u tri projekcije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7X3gXbR


Posada jednog od Panthera:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga I0j0qIU

Do kraja rata proizvedeno je oko 6.000 Panthera u različitim varijantama, što je bilo četiri puta više od većeg i tehnološki kompliciranijeg Tigera. Suprotno namjeri da Panther bude jedini glavni borbeni tenk Nijemci su do kraja rata održali i proizvodnju jednostavnijeg i usavršenog PzKpfw IV.
Prema pravilima o organizaciji oklopnih divizija iz 1943. godine bataljon Panthera se trebao sastojati od ukupno 96 tenkova - 4 čete sa po 22 tenka (4 voda po 5 tenkova i 2 zapovjedna tenka), 5 tenkova u izviđačkom vodu i 3 zapovjedna tenka. Po organizaciji iz 1944. godine tenkovska regimenta oklopne divizije se trebala sastojati od bataljona Panthera i bataljona PzKw IV istog sastava. Stvarna jačina je varirala ovisno o gubicima i mogućnostima popune.

Prijevoz Panthera željeznicom, Francuska 1944. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga IumMns7

Panther je poput Tigera trpio zbog tehničkih problema u razvoju, stoga se uvođenje u naoružanje oduljilo. Prvu borbenu upotrebu imao je u bici kod Kurska u srpnju 1943. gdje je koncentrirano 200 ovih tenkova, ali ih je nekoliko izgubljeno prije bitke (primjerice, 2 Panthera su izgorjela u požaru motora prilikom iskrcavanja iz vlaka). Također su tenkovske posade bile na brzinu i nedovoljno uvježbane, a tenk je pokazao sklonost samozapaljenju i trpio je od mehaničkih kvarova.
Na dan početka bitke kod Kurska 5. srpnja u operativnom stanju su bila 184 Panthera, nakon dva dana samo 40, a na večer 10. srpnja samo 10. Prema zabilješci generala Heinza Guderiana, tada glavnog inspektora oklopnih jedinica, 23 Panthera su izgubljena djelovanjem protivničke strane, 2 su izgorjela zbog samozapaljenja, 56 ih je oštećeno minama ili djelovanjem protivničke strane, a 44 su izbačena iz borbe zbog mehaničkih kvarova. Do kraja dana 11. srpnja nepovratno je izgubljen 31 Panther, 131 je bio na popravku, a u operativnom stanju je bilo samo 38.

Bitka kod Kurska, sovjetski vojnici razgledaju uništeni Panther:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga BRkSbCM

Iako borbena premijera nije prošla baš slavno, Panther se u bici kod Kurska pokazao kao vrlo opasno oružje - po njemačkim podacima uništio je 267 sovjetskih tenkova. Postupno je broj Panthera rastao i tehnički problemi su otklanjani, pa je ovaj tenk za Sovjete bio opasan koliko i Tiger.

Odgovori Saveznika na Panther

Od zemalja Velike alijanse prvi se s Pantherom suočio SSSR. Sovjeti su u bici kod Kurska spoznali da su njihovi tenkovi T-34 i KV inferiorni prema Pantheru koji ih je s lakoćom uništavao i s velikih daljina. Najveću opasnost za Panthera predstavljao je top A-19 kalibra 122 mm iz sastava korpusne artiljerije, pa je ovaj top razvijen kao oružje za novi teški tenk JS-2 uveden u naoružanje 1944. godine.

Top AS-19 kalibra 122 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1Veqkn2

Iskustva su pokazala da top 122 mm na JS-2 probija prednji oklop Panthera na udaljenosti od 1.000 m, a top 75 mm na Pantheru prednji oklop JS-2 na udaljenosti od 600 m. No JS-2 nije bio predviđen za borbu protiv tenkova (osim u nuždi) već za proboj jako utvrđene obrane. Glavni borbeni tenk sovjetske vojske i dalje je bio T-34, koji je početkom 1944. naoružan novim topom kalibra 85 mm. Time je T-34 dobio veću paljbenu moć, ali je i dalje ostao inferioran Pantheru. Tako je Panther mogao probiti prednju stranu kupole T-34 s udaljenosti od 2.000 m, a T-34 prednju stranu kupole Panthera s udaljenosti od 500 m. Oba tenka su mogla probiti bočni oklop protivnika s udaljenosti od preko 2.000 m.
Tenk T-34/85 je ipak dobio kakvu-takvu šansu da uništi Panthera s prednje strane ako mu se dovoljno približi, ali je glavno PT oružje sovjetskih oklopnih jedinica postala samohotka SU-100 s topom kalibra 100 mm uvedena u naoružanje 1944. godine, koja je mogla probiti prednji oklop Panthera i sa velikih udaljenosti.
Zapadni saveznici su se prvi put susreli s Pantherom u Italiji, u bici za Anzio početkom 1944. godine. Ali je broj angažiranih Panthera u to vrijeme bio premali da bi značajnije utjecao na borbe za saveznički mostobran.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 7:36

AMERIKANCI - Panther se poput Tigera pokazao premoćnim standardnom američkom tenku M-4 Sherman. Jedino oružje koje je moglo uništiti Panthera i sa većih udaljenosti bila je samohotka M-36 Jackson s topom kalibra 90 mm, ali je zbog slabog oklopa mogla djelovati jedino iz zasjede ili sa dobro zaštićenog položaja. Amerikanci su u PT borbi uspješno koristili i samohotku M-18 Hellcat s topom kalibra 76 mm, koja je zbog velike brzine mogla izmanevrirati Panthera i Tigera i uništiti ih gađanjem straga iz neposredne blizine.

Samohotka M-36 Jackson obilazi onesposobljeni Jagdpanther, Njemačka 1945. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga P3lwdUI

Sukobi s Pantherom i Tigerom pokazali su Amerikancima da trebaju novi i jači tenk, no M-26 Pershing se pojavio prekasno da bi utjecao na tok rata.
VELIKA BRITANIJA - Ni Britanci nisu imali tenk koji bi bio dorastao Pantheru. Njihovi glavni borbeni tenkovi Churchill i Cromwell nisu bili nikakav problem za Panthera i Tigera. U bici za Normandiju najefikasnijim otružjem protiv njemačkih tenkova pokazao se PT top QF 17 pounder kalibra 76 mm (Ordnance Quick-Firing 17-pounder). Britanci su tim topom, koji je mogao probiti prednji oklop Panthera i Tigera i na velikim udaljenostima, naoružali dio tenkova Sherman koje su dobili od Amerikanaca. Tako naoružane tenkove nazvali su Sherman Firefly (krijesnica).

Sherman Firefly. Prednji dio cijevi je obojan kamuflažno kako bi se prikrila njezina duljina:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga IHnNTlG

Usporedno s adaptacijom Shermana Britanci su radili i na poboljšanju konstrukcija vlastitih tenkova, ali je prvi pravi odgovor na Panthera i Tigera - teški tenk Centurion - uveden u naoružanje tek poslije rata.

Varijante Panthera

Osim standardne verzije Panthera kao glavnog borbenog tenka (koja je i sâma stalno unaprijeđivana i proizvedena u više varijanti) ovaj tenk je poslužio i kao platforma za druge namjene - teški lovac tenkova Jagdpanther s topom 88 mm, zapovjedni tenk Befehlspanzer Panther, izviđački tenk za artiljeriju Beobachtungpanzer Panther i vozilo za izvlačenje Bergepanther.

Jagdpanther:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga IuJBvQP

Usporedno s razvojem Panthera Nijemci su radili i na varijanti Panther II, koja je trebala imati deblji oklop i dijelila je mnoge komponente s tenkom Tiger. Od toga se odustalo i prednost u proizvodnji je dana već postojećoj varijanti tenka.
Tenk PzKpfw V Panther je ostao pomalo u sjeni ozloglašenog Tigera. Poput svog većeg, težeg i tehnološki kompliciranijeg partnera imao je brojne početne mehaničke probleme, ali se po njihovom otklanjanju pokazao izvrsnim i jednako opasnim tenkom koji je ulijevao strah u kosti protivnicima gdje god se pojavio. Po kombinaciji svojih glavnih osobina - paljbenoj moći, oklopnoj zaštiti i pokretljivosti - smatra se uz sovjetski T-34/85 najboljim tenkom Drugog svjetskog rata.

Dodatak: ''Barkmannov kut''

Ernst Barkmann (1919.-2009.) je bio pripadnik Waffen SS i zapovjednik tenka u Drugom svjetskom ratu. Sudjelovao je u borbama u Poljskoj, SSSR-u, Francuskoj, Mađarskoj i Austriji i istakao se kao jedan od asova tenkovskog ratovanja.

Ernst Barkmann:


Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NuwaBnX

Početkom 1942. prijavio se kao dobrovoljac u tenkovsku regimentu SS divizije Das Reich gdje je dobio svoj prvi tenk - PzKpfw III. U bici za Harkov u proljeće 1943. dobio je svoje prvo visoko odlikovanje, Željezni križ I. reda. Sredinom 1943. raspoređen je u jedinicu opremljenu novim tenkovima PzKpfw V Panther.
Početkom 1944. godine divizija Das Reich je premještena u Francusku na odmor, popunu i reorganizaciju, a ujedno i kao rezerva pred očekivano iskrcavanje zapadnih Saveznika. Na Dan D 6. lipnja divizija se nalazila u okolici Bordeauxa i dobila je zapovjed da se uputi u Normandiju u napad na saveznički mostobran. Početkom srpnja Das Reich je raspoređena kod St Loa sa zadaćom zaustavljanja američkog napada i tu je Barkmann izveo svoju čuvenu akciju, koju mnogi uspoređuju s podvigom Michaela Wittmana u Villers Bocageu.

Posada Barkmannovog tenka:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga SHfDqfB

Nakon što je 8. srpnja uništio svoj prvi tenk Sherman, a 12. srpnja još dva, Barkmann je svoj kamuflirani Panther postavio u zasjedu i uništio 3 Shermana. Nakon toga je njegov tenk pogodođen iz PT topa i zapaljen. Posada je izašla iz tenka i uspjela ugasiti požar, a Panther je odvučen na popravak. Nakon jednodnevnog odmora Barkmann je dobio zapovjed da izvuče 4 Panthera koji su ostali na teritoriju pod nadzorom Amerikanaca, u čemu je uspio i usput uništio još 3 Shermana. U međuvremenu je njegov Panther u radionici oštećen u zračnom napadu i popravljen do 27. srpnja.
U zoru 27. srpnja Barkmann je preuzeo svoj tenk i našao se izoliranim od ostatka svoje jedinice. Nedaleko sela Le Lorey zaustavili su ga njemački vojnici koji su se povlačili, upozorivši ga na približavanje američkih trupa. Barkmann je poslao u izviđanje dvojicu članova posade tenka, koji su ga izvijestili da se približava američka kolona s 15 Shermana i drugim vozilima. Tada je postavio svoj Panther kod cestovnog raskrižja i zaklonio ga među stablima hrastova, na položaj koji će postati poznat kao ''Barkmannov kut'' (Barkmann's Corner).
Kada se američka kolona približila Barkmannov Panther je otvorio paljbu i uništio 2 Shermana i cisternu s gorivom. Dva Shermana pokušala su zaobići zapaljene olupine i također su bila uništena, nakon čega su se Amerikanci povukli i pozvali u pomoć zrakoplovstvo. Panther je bio oštećen i neki od članova posade ranjeni. Dva Shermana su se približila da dokrajče Panther, ali su sami bili uništeni. Barkmannova posada je uspjela osposobiti tenk i uništiti još jedan Sherman, a zatim se povukla i 28. srpnja pridružila svojoj jedinici u Coutancesu. Računa se da je Barkmann u dva dana uništio 15 Shermana, od kojih 9 u ''Barkmannovom kutu''. Za svoje podvige u Normandiji Barkmann je 5. rujna primio najveće njemačko ratno odličje - Viteški križ (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes).
Priču o ''Barkmannovom kutu'' osporio je vojni povjesničar Steven Zaloga u svojoj knjizi Armored Champion: The Top Tanks of World War II objavljenoj 2015. godine. Analizom savezničkih ratnih dokumenata nije našao nikakve podatke koji bi potvrdili gubitke od Barkmannovog tenka na spornom mjestu. Mit o ''Barkmannovom kutu'' Zaloga je pripisao propagandi Waffen SS.

''Barkmannov kut'':

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Tpdwtv0

Barkmann je svoju uspješnu karijeru nastavio u Ardenskoj ofenzivi u prosincu 1944. U jednoj akciji prodro je među skupinu tenkova američke 2. oklopne divizije i uništio nekoliko Shermana. Jedan Sherman zaletio se u Barkmannov Panther i sudario se s njim pri čemu su se oba tenka zaglavila. Posada Panthera uspjela se odvojiti od Shermana i uništiti ga, ali je i njihov tenk bio oštećen i otpisan. U proljeće 1945. divizija Das Reich je sudjelovala u borbi sa sovjetskim snagama u Mađarskoj. Barkmannov tenk je kod Székesfehérvára uništio 4 sovjetska T-34 čime je broj tenkova uništenih od divizije Das Reich dosegao brojku od 3.000. Međutim je divizija bila potpuno iscrpljena i u Barkmannovom bataljonu ostalo je još samo 9 upotrebljivih tenkova. Nakon što su još 3 tenka stradala od sovjetskih JS-2 preživjelih 6 Panthera spojeni su s ostacima divizije Leibstandarte SS Adolf Hitler. U borbama južno od Beča Barkmannov Panther je bio zabunom onesposobljen od njemačkih vojnika i to je bila njegova posljednja akcija u ratu. Uspio se domoći britanske okupacione zone i završio je kao ratni zarobljenik.
Nakon puštanja iz zarobljeništva vratio se u Kisdorf gdje je služio kao zapovjednik vatrogasne jedinice i neko vrijeme kao gradonačelnik (bürgermeister).
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 8:03

Oružje kojeg su se njemački tenkisti najviše bojali - ''ubojica zvijeri'' ISU-152

Do sada je u ovoj temi pisano o njemačkim oklopnim oružjima koja su bila strašila za vojnike Antihitlerovske koalicije. No i posade Königstigera, Tigera, Panthera i Ferdinanda bojale su se jednog protivničkog oružja - sovjetskog samohodnog topa-haubice ISU-152 (ИСУ-152). Slovo I znači на базе танка ИС, što znači da vozilo koristi podvozje tenka JS-2 (ИС-2).
Zbog sposobnosti uništavanja i najtežih njemačkih oklopnih vozila na velikim udaljenostima sovjetski vojnici su ovom oružju dali nadimak Зверобой - ubojica zvijeri.

ISU-152:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UhniNHx

Prethodnik: SU-152

Iskustva iz bitke kod Staljingrada i operacije Uran pokazale su potrebu za samohodnim oklopnim oružjem potpore pješadiji, koje će biti sposobno uništiti njemačke utvrđene položaje uz istodobni minimalni rizik po sigurnost vlastite posade. Na zahtjev tehničke uprave Generalštaba za što većom vatrenom moći i dobrom oklopnom zaštitom dizajnirana je samohotka SU-152 na podvozju tenka KV-1, s topom-haubicom ML-20S kalibra 152 mm kao glavnim oružjem. Samohotka kazamatskog tipa težila je 45 tona i postizala brzinu na cesti od 43 km/h, a oklopna zaštita je iznosila od 20 mm (krov) do 75 mm (prednji dio vozila). Sekundarno oružje je bio mitraljez kalibra 12,7 mm.

SU-152:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ODItFX3

Iako samohotka nije bila predviđena za protuoklopnu borbu testiranja su pokazala da je sposobna uništiti njemačkog Tigera i na velikim udaljenostima - i to običnom eksplozivno-razornom granatom. Kinetička energija udara projektila težine 43 kg i dodatni učinak eksplozije prouzročili bi čak i odbacivanje kupole, a tenk bi bio onesposobljen i u slučaju pogotka u oklopno tijelo bez probijanja oklopa. Posada bi bila izranjavana ili pobijena unutarnjim krhotinama, a motor i drugi mehanički sustavi dovoljno oštećeni da tenk postane neupotrebljiv.
Samohotka SU-152 se prvi put pojavila u bici kod Kurska u srpnju 1943. i to samo jedna nepotpuna regimenta (12 oružja). Tokom same bitke pukovnija je dosegla formacijski sastav od 21 oružja, koje se pokazalo izvrsnim lovcem tenkova iako mu to nije bila temeljna namjena. Samo jedan SU-152 pod zapovjedništvom majora Sankovskija uništio je 10 njemačkih tenkova raznih tipova, a oružje je bilo sposobno uništiti čak i Tigera na velikim udaljenostima. SU-152 su izbacile iz borbe i najmanje 7 teških lovaca tenkova Ferdinand. Premda oklop nije bio probijen i Ferdinandi su naknadno popravljeni, posade su izginule od siline udara i unutarnjih krhotina.
Do kraja 1943. godine proizvedeno je ukupno oko 700 samohotki SU-152, a preživjeli primjerci ostali su u naoružanju sovjetske vojske do 1954. godine.

Oružje na novom podvozju: ISU-152

U prosincu 1943. tvornica Kirov u Čeljabinsku započela je proizvodnju nasljednika SU-152 naoružanog istim topom-haubicom ML-20S kalibra 152 mm, a kasnije i usavršenim oružjem istog kalibra BL-8 i BL-10. Vozilo je dizajnirano na podvozju novog tenka JS-2 i dobilo je oznaku ISU-152. Borbena težina je povećana na 47 tona, a debljina oklopa na 60-120 mm. Tokom rata samohotka je neprekidno usavršavana, a proizvodnja je trajala sve do 1959. godine. Ukupno je proizvedeno preko 4.600 ovih oružja i korišteno je dugo poslije Drugog svjetskog rata - između ostalog u ratu u Koreji, izraelsko-arapskim ratovima, iračko-iranskom ratu pa čak i u Pustinjskoj oluji 1991. godine (na iračkoj strani kao artiljerija za potporu).

Usporedba SU-152 i ISU-152:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HTtuaL2

ISU-152, presjek oružja:

 

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 4ppsdAK

ISU-152 su formacijski bili objedinjeni u samostalnim teškim samohodnim artiljerijskim regimentama (Отдельный Тяжелый Самоходно-Артиллерийский Полк) s po 21 oružjem. U sastavu regimente su bile 4 baterije sa po 5 samohotki, plus jedno vozilo za zapovjednika. U prosincu 1944. su formirane gardijske teške samohodne artiljerijske brigade od po 65 ISU-152, koje su se nalazile u sastavu oklopnih armija.
Samohotke ISU-152 su imale tri borbene namjene:
- kao teško jurišno oružje
- kao teški lovac tenkova i
- kao artiljerija za potporu
Prvenstvena namjena ISU-152 je bila potpora pješadiji u osvajanju utvrđenih objekata kao teško jurišno oružje. U toj ulozi su se ove samohotke pokazale izvanredno i unijele su mnogo panike među Nijemce, primjerice u borbama u Budimpešti, Königsbergu i Berlinu. Top-haubica 152 mm mogao je izravnim gađanjem raznijeti i najjaču utvrdu, a zbog jakog oklopa samohotka je bila otporna na njemačke PT topove. Najopasniji protivnik ISU-152 su bili pješaci naoružani panzerfaustima, zbog čega je samohotka u pravilu napadala uz zaštitu pješadije.

Sovjetski vojnici na ISU-152, godina i lokacija nepoznati:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 2s22ZKX

Onesposobljena ISU-152 u Berlinu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Q3YRosy

ISU-152 u Budimpešti za vrijeme gušenja mađarskog ustanka 1956. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga G2g4K5K

Iskustva SU-152 u bici kod Kurska pokazala su da se ISU-152 može efikasno koristiti i kao teški lovac tenkova. Iako su Sovjeti u tu svrhu imali namjenska oružja poput samohotke SU-100 s boljom pokretljivošću, većom brzinom paljbe i boljom preciznošću topa na velikim udaljenostima, koristili su za protuoklopnu borbu i ISU-152 za koju su konstruirali i specijalne PT granate. S obzirom na težinu granate kalibra 152 mm brzina paljbe je bila samo 2-3 hica u minuti, ali su Sovjeti taj nedostatak nadomjestili odgovarajućom taktikom. U zasjedu bi postavili 4-5 oružja, dobro zamaskiranih i spremnih na brzu promjenu vatrenih položaja, koja bi gađala isti cilj. Stoga su ISU-152 pobudile strah kod njemačkih tenkovskih posada i natjerale ih da nastupaju sporije i opreznije.
Na kraju, ISU-152 su korištene i kao teška artiljerija za potporu. U toj ulozi su korištene za paljbenu pripremu napada.
U zaključku valja naglasiti da su samohotke ISU-152 bile jedno od najjačih i najefikasnijih oklopnih oružja Drugog svjetskog rata, iako su nezasluženo ostale u sjeni legendi poput T-34, Tigera, Panthera, Shermana i drugih poznatih tenkova.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 15:09

Jurišno samohodno oružje StuG III

Dok su Drugom svjetskom ratu slavu pokupili ozloglašeni tenkovi Tiger i Panther, najveći broj protivničkih tenkova na njemačkoj strani uništilo je oružje imena StuG III (Sturmgeschütz III) i službene oznake Sd.Kfz. 142. StuG III je ujedno i najmasovnije proizvedeno njemačko oklopno oružje - ukupno 11.300 primjeraka.

Koncept

Idejni ''otac'' njemačke jurišne artiljerije (Sturmartillerie) bio je Erich von Manstein. Godine 1935. kao tadašnji pukovnik predložio je načelniku generalštaba generalu Ludwigu Becku da se u naoružanje uvede gusjenično oklopno vozilo namijenjeno neposrednoj potpori pješadiji u napadu na utvrđene položaje. Oružje je trebalo biti kazamatskog tipa, niske siluete i s jakim prednjim oklopom te naoružano jakim topom za uništavanje bunkera i utvrđenih zgrada.

Erich von Manstein:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GYuwAzu

Mansteinov prijedlog je prihvaćen i tvrtka Daimler-Benz je izradila prototip temeljen na podvozju tenka PzKpfw III. Oružje je prihvaćeno za serijsku proizvodnju, a prvi primjerci su uvedeni u naoružanje 1940. godine.

Sturmgeschütz III (StuG III):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FUQ4kRE

Oružje je imalo borbenu težinu od 24 tone, a benzinski motor Maybach HL 120 TRM V-12 snage 300 ks davao je maksimalnu brzinu na cesti od 40 km/h. Debljina prednjeg oklopa je bila 80 mm, a najtanjih dijelova 16 mm. Glavno naoružanje je bio top kratke cijevi kalibra 75 mm (7,5 cm Kampfwagenkannone 37 L/24), od 1942. zamijenjen duljim topom istog kalibra (7,5 cm Kampfwagenkannone 40 L/48). Pomoćno naoružanje činio je mitraljez MG 34 kalibra 7,92 mm.

StuG III Ausf. A s topom 7,5 cm Kampfwagenkannone 37 L/24:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga XaHs9PQ

StuG III Ausf. G s topom 7,5 cm Kampfwagenkannone 40 L/48:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga LXF3Lmu

StuG III organizacijski nisu uvršteni u oklopne jedinice već u artiljeriju, kao jurišna artiljerija (Sturmartillerie). Po formaciji iz 1940. godine bili su organizirani u divizione (Sturmgeschuetz Abteilungen) od ukupno 18 oružja u 3 baterije (Sturmgeschuetz Batterien) sa po 6 oružja. Svaka baterija se sastojala od 3 voda sa po 2 StuG III. Tokom rata se formacija mijenjala i broj oružja u divizionu je rastao, a konačna formacija je bila Sturmartillerie Brigade iz 1944. godine od 45 oružja - 33 StuG III i StuG IV te 12 Sturmhaubitze 42 105 mm L/28.

Borbena upotreba

Prva borbena iskustva na Balkanu i u SSSR-u pokazala su da StuG III u potpunosti udovoljava svojoj namjeni - da otvori put pješadiji preko protivničkih utvrđenih položaja. Ali su pokazala još nešto - da se oružje zbog niske siluete, male zamjetljivosti i dobrih manevarskih osobina može uspješno koristiti i protiv tenkova. Pravu snagu StuG III je dobio dugačkim topom 75 mm kojim je s lakoćom uništavao tenkove T-34 i KV. Kao lovac tenkova bio je najprikladniji za defanzivne operacije.

StuG III u Staljingradu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga EBihess

Jedan od najvećih tenkovskih asova Michael Wittmann započeo je svoju ratnu karijeru upravo na StuG III kao zapovjednik voda u SS-Sturm-Batterie divizije Leibstandarte SS Adolf Hitler, u travanjskom ratu 1941. na području Jugoslavije i Grčke. Sudjelovao je u napadu na SSSR gdje se istakao uspješnim uništavanjem sovjetskih tenkova (samo u jednoj borbi kod Rostova uništio ih je 6). Nakon ranjavanja upućen je u oficirsku školu i nakon toga u tenkovske jedinice.
Određenim brojem StuG III Njemačka je naoružala i svoje saveznike Rumunjsku, Bugarsku, Italiju, Finsku i Mađarsku, a prodan je i Španjolskoj i Turskoj. Neko vrijeme poslije rata oružje se nalazilo u naoružanju Norveške i Jugoslavije, a SSSR je dio svojih zaplijenjenih StuG III ustupio Siriji koja ih je koristila u Lipanjskom ili Šestodnevnom ratu 1967. godine kao statične paljbene točke na Golanskoj visoravni.

Zaplijenjeni sirijski StuG III u muzeju Yad La-Shiryon u Latrunu, Izrael:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Dyo3H3u
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 16:45

Sovjetski pandan StuG-u III - SU-76

Sovjetski Savez je poput Njemačke još prije Drugog svjetskog rata spoznao važnost oklopnog vozila namijenjenog neposrednoj potpori pješadije u probijanju utvrđenih položaja. Rezultat je bila samohotka SU-76, proizvod tvornice GAZ (ГАЗ - Го́рьковский автомоби́льный заво́д). U razdoblju od 1943. do 1945. godine proizvedeno je oko 14.000 primjeraka tog oružja, a korišteno je i u lokalnim ratovima poslije II. S.R.

SU-76:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MGBf0zR

Sovjeti su poput Nijemaca odlučili koristiti podvozja i pogonsku skupinu postojećih oklopnih oružja. Tako je 1937. u naoružanje uvedena samohotka SU-5 na podvozju lakog tenka T-26, naoružana topom 76 mm. Izrađena je mala serija ovih oružja, a navodno su korištena u okupaciji istočne Poljske 1939. godine.

SU-5:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HIrsMae

Tek su prva ratna iskustva iz 1941. godine, naročito uspješno korištenje njemačkih StuG III, potakla brži razvoj odgovarajućeg oružja na sovjetskoj strani. Izrađeno je nekoliko prototipova da bi na kraju bila prihvaćena samohotka SU-76 na modificiranom (produljenom) podvozju lakog tenka T-70.

T-70:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga TIyIfW0

Oružje kazamatskog tipa i borbene težine 10,6 tona bilo je pogonjeno s dva motora GAZ 203 snage po 85 ks i moglo je postići maksimalnu brzinu na cesti od 45 km/h. Debljina prednjeg oklopa je bila 35 mm i bočnog oklopa do 16 mm, dok je gornji dio vozila bio otvoren. Samohotka je bila naoružana topom ZiS-3 kalibra 76 mm.

SU-76 u četiri projekcije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Hsvoe4C

Unatoč svojoj ranjivosti zbog slabog oklopa i otvorenog prostora za posadu samohotka SU-76 se pokazala vrlo dobrim oružjem. Osim dobre paljbene moći naročito je bila impresivna njezina pokretljivost i sposobnost da svlada čak i močvarne terene, što je posebno došlo do izražaja u Bjeloruskoj operaciji 1944. godine. S obzirom na osobine SU-76 je korištena u trostrukoj ulozi - kao jurišno oružje za potporu pješadiji, kao pokretljivo protuoklopno oružje i kao samohodni top za indirektnu paljbenu potporu (top je imao veliku elevaciju i dosezao je domet do 17 km).
Dok su sovjetski pješaci visoko cijenili ovo oružje, članovi posada su bili manje oduševljeni. Bili su svjesni opasnosti kojima se izlažu zbog slabog oklopa. Neke posade su na svojim SU-76 prije bitke napisali прощай родина (zbogom domovino) jer su bili unaprijed uvjereni da će poginuti. Međutim, preživljavanje je ovisilo o dobroj koordinaciji s pješadijom, naročito u borbama u urbanim sredinama. A nedostatak krovnog oklopa je imao i svojih prednosti - u slučaju pogotka panzerfaustom posada je imala šanse preživjeti dok bi u zatvorenom prostoru izginula.
SU-76 su se dobro pokazale i u protuoklopnoj borbi. Top ZiS-3 je mogao probiti bočni oklop tenka Panther i sa većih udaljenosti, dok su u sukobima s Tigerom posade instruirane da gađaju gusjenice ili topovsku cijev. Učinak protiv tenkova su još više pojačale potkalibarne i kumulativne granate. SU-76 su najefikasnije djelovale iz zasjeda, a bolje uvježbane posade su uspješno koristile relativno niski profil i pokretljivost oružja.

Dvije slike SU-76 u ratnim operacijama:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NYLC1zC

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MoD0BtS

Osim SSSR-a SU-76 su poslije Drugog svjetskog rata imale u naoružanju i druge države - Poljska, Kina, Rumunjska, Kuba, Sjeverna Koreja, Sjeverni Vijetnam, Albanija i Afganistan. Oružje je korišteno u Korejskom ratu 1950.-1953.

Američki vojnici razgledaju onesposobljeni sjevernokorejski SU-76:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga AfxrRbf

SU-76 je poslužila kao temelj za razvoj samohodnog protuzračnog oružja ZSU-37 s PZO topom kalibra 37 mm. Prvi primjerci su proizvedeni početkom 1945. i nisu došli do izražaja u Drugom svjetskom ratu. Do 1948. je proizvedeno oko 300 primjeraka samohotki ZSU-37, ali su ubrzo izbačene iz naoružanja.

ZSU-37:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FEOMZAf
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 17:09

Teški lovac tenkova Sd. Kfz. 184 Ferdinand (Elefant)

Jedno od najpoznatijih i najzloglasnijih njemačkih oklopnih oružja u Drugom svjetskom ratu bio je teški lovac tenkova Sd. Kfz. 184 Ferdinand (kasnije Elefant). Srećom po Saveznike izrađeno je samo 89 primjeraka.

Elefant u U.S. Army Ordnance Museum, Fort Lee, Virginia:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JehmIYA

Ferdinand je zapravo nastao slučajno - i to u okviru natječaja za novi teški tenk koji će dobiti ime Tiger. Za izradu tenka konkurirale su dvije tvrtke, Porsche GmbH i Henschel & Son. Usporedna ispitivanja su pokazala da je Henschelova varijanta bolja od Porscheove te je prihvaćena za serijsku proizvodnju.

Porscheov prototip Tigera VK 45.01 (P):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga M69tCEa

U očekivanju da će dobiti narudžbu Porsche je unaprijed proizveo 91 podvozje pa ih je valjalo nekako iskoristiti. Stoga je na njima dizajniran teški lovac tenkova koji je dobio službenu oznaku Sd. Kfz. 184 Panzerjäger Tiger (P), a po imenu svog konstruktora profesara Ferdinanda Porschea dobio je ime Ferdinand. Oružje kazamatskog tipa i borbene težine 68 tona pokretala su dva benzinska motora Maybach HL 120 ukupne snage 600 ks maksimalnom brzinom na cesti od 30 km/h. Debljina oklopa je iznosila do 200 mm, a oružje je bio top 8.8 cm Pak 43/2 L/71 kalibra 88 mm. Posadu je činilo 6 članova - zapovjednik, vozač, radio-operater, ciljatelj i 2 punioca.

Ferdinand Porsche:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NwXekb1

Lovac tenkova Ferdinand u četiri projekcije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga SIkjeM6

Svih 89 Ferdinanda uvršteno je u sastav 656. regimente teških lovaca tenkova (Schweres Panzerjäger-Regiment 656), formirane 8. lipnja 1943. u St. Pöltenu, u dva bataljona - Schwere Panzerjäger-Abteilung 653 i Schwere Panzerjäger-Abteilung 654. Regimenta je pred bitku kod Kurska uvrštena u sastav 41. oklopnog korpusa (XLI. Panzerkorps) iz Grupe armija Sredina.

Prijevoz Ferdinanda željeznicom:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 3tKTiz9

Ferdinandi su prvi put korišteni u bici kod Kurska u srpnju 1943., na sjevernom sektoru izbočine, i odmah su se pokazali iznimno efikasnim lovcima tenkova jer su mogli uništiti T-34/76 na daljinama od preko 2 kilometra. Po njemačkim podacima samo je Schwere Panzerjäger-Abteilung 653 uništio 320 sovjetskih tenkova, uz vlastiti gubitak od 13 Ferdinanda. Najopasnijim protivnikom ove nemani pokazala se samohotka SU-152 koja je po njemačkim podacima izbacila iz borbe 7 Ferdinanda.
U bici su se pokazali i nedostaci ovog oružja - nedostatak periskopa za promatranje neposredne okolice i nedostatak streljačkog oružja protiv pješadije, što je Ferdinanda činilo ranjivim protiv pješadijskih napada. Nijemci su ovaj nedostatak pokušavali kompenzirati ukrcavanjem na oklopno tijelo vlastitih pješaka koji su time bili izloženi artiljerijskoj, minobacačkoj i streljačkoj paljbi. Neke posade su u nuždi pucale na uočene sovjetske vojnike automatima kroz topovsku cijev, što je također bilo neefikasno. O tom nedostatku svjedočio je i general Heinz Guderian, u to vrijeme glavni inspektor oklopnih jedinica: ''Posade Ferdinanda su bile primorane bukvalno da topovima gađaju vrapce''.
Također je problem predstavljala velika masa ovog oružja. Za izvlačenje oštećenog Ferdinanda sa bojišta moralo se upregnuti čak 5 vozila Bergepanzer IV, stoga su neka oružja morala biti napuštena. Zaplijenjene Ferdinande Sovjeti su kasnije koristili za isprobavanje svojih protutenkovskih topova.

Onesposobljeni Ferdinandi u bici kod Kurska:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HjwkIYY

U rujnu 1943. svih 48 preživjelih Ferdinanda povučeno je sa bojišta radi preinake temeljem iskustava iz bitke kod Kurska. Na prednjoj strani vozila ugrađen je mitraljez MG-34 kalibra 7,92 mm za borbu protiv pješadije, a također je dodana zapovjednikova kupola radi boljeg pregleda stanja na bojištu. Također je oklop pojačan i premazan zimmeritom, zaštitnim slojem protiv pješadijskih magnetnih mina, a povećana je i širina gusjenica. Nakon ovih modifikacija borbena masa vozila je porasla na 70 tona. Modificirano oružje je po Hitlerovoj zapovjedi preimenovano u Elefant (slon).

Elefant, bočni presjek oružja:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga W4YCmso

Premda je njegovu ulogu preuzeo Jagdpanther i serijska proizvodnja nije nastavljena Elefant je korišten do kraja rata na bojištima Istočne fronte i u Italiji. Svoju reputaciju ubojitog lovca tenkova potvrdio je omjerom uništenja protivničkih oklopnih vozila u odnosu na vlastite gubitke od 10 prema 1.
Do danas su sačuvana dva primjerka ovog oružja. Ferdinand zaplijenjen u bici kod Kurska nalazi se u ruskom muzeju u Kubinki kod Moskve (Бронетанковый музей в городе Кубинка), a Elefant zaplijenjen 1944. kod Anzija u U.S. Army Ordnance Museum u vojarni Fort Lee, Virginia.

Sačuvani Ferdinand u Бронетанковый музей Kubinka kod Moskve:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga EdNLqlg
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 18:08

Dostojan suparnik Tigera i Königstigera: teški tenk JS-2 (ИС-2)

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MiH7Wbe

SSSR je u Drugi svjetski rat ušao s teškim tenkovima KV-1 i KV-2 kao najvećim i najbolje oklopljenim tenkovima sve do pojave njemačkog Tigera u jesen 1942. godine. Tenkovi su dobili ime po sovjetskom maršalu Klimentu Vorošilovu (Климент Вороши́лов), otuda kratica KV.
Iako je u prvoj godini rata dominirao bojištem KV-1 je imao i neke slabe strane. Prije svega bio je prelagano naoružan - topom kalibra 76 mm kakav je koristio i puno lakši T-34. Osim toga je imao slabu pokretljivost i probleme s podvozjem. Stoga je proizvedena varijanta KV-1S kojoj je oslabljena oklopna zaštita u korist veće brzine. Proizvodnja tenkova KV-1S je obustavljena u travnju 1943. godine, a podvozja su iskorištena za proizvodnju samohotke SU-152. Pokušaj da se KV-1 naoruža jačim topom kalibra 85 mm završili su na samo 150 proizvedenih primjeraka.
Ispitivanje Tigera zaplijenjenog početkom 1943. godine pokazalo je da Sovjetima treba novi tenk koji bi se mogao suprotstaviti njemačkom teškom tenku. Dizajnirano je novi podvozje i novo oklopno tijelo, a prvih 130 tenkova s oznakom JS-1 bilo je naoružano topom kalibra 85 mm. Tenk je dizajnirao isti projektni biro koji je stvorio i tenkove KV serije i proizvođeni su u istim tvornicama (Kirov i UZTM - Уральский завод тяжёлого машиностроения). Kako je Vorošilov u međuvremenu izgubio ugled kao vojskovođa tenk je nazvan po sovjetskom vođi Josifu Staljinu (Ио́сиф Ста́лин) i dobio je skraćenu oznaku JS (ИС).
Nakon usporednih ispitivanja različitih tenkovskih topova za glavno oružje novog tenka JS-2 je izabran dugački top D-25T kalibra 122 mm, što je bio daleko najveći kalibar standardnog tenkovskog topa u Drugom svjetskom ratu. Tenk je imao borbenu masu od 46 tona, a dizel motor V-2 snage 600 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 37 km/h. Debljina oklopa je iznosila 60-110 mm, a naoružanje su činili top D-25T kalibra 122 mm i 3 mitraljeza DT kalibra 7,62 mm. U razdoblju od 1943. do 1945. godine proizvedena su ukupno 3.854 primjerka JS-2.

JS-2 u četiri projekcije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga EoSKDZc

Poput njemačkih Tigera i Königstigera ni JS-2 nisu uvrštavani u sastave taktičkih oklopnih jedinica (brigada, korpus) već su formacijski objedinjeni u samostalne gardijske regimente teških tenkova (отдельный гвардейский танковый полк) s ukupno 65 tenkova (tri bataljona po 21 tenk i 2 zapovjedna tenka), koje su po potrebi pridavane višim operativnim jedinicama.
Prije bilo kakve usporedbe sovjetskog tenka s odgovarajućim njemačkim oružjem valja naglasiti suštinsku razliku u namjeni. Prvenstvena namjena JS-2 je bila potpora pješadiji u probijanju utvrđenih položaja, dok je protutenkovska bila sporedna (oko 70% granata koje je JS-2 ispalio u ratnim djelovanjima bile su razorno-eksplozivne, a oko 30% protuoklopne). Njemački tenkovi su pak ispalili više od polovice protuoklopnih granata, dok su ostale bile za tzv. mekane ciljeve.
Panther i JS-2 su bili tenkovi jednake borbene mase - po 45-46 tona. JS-2 je imao veći kalibar topa i jači oklop povoljnijeg balističkog profila, stoga je mogao probiti prednji oklop Panthera na udaljenostima do 1.200 m dok je Panther probijao prednji oklop JS-2 na udaljenostima do 600-700 m. Prednost Panthera je bila u boljim ciljničkim spravama i većoj količini municije.
Tiger i JS-2 su bili približno ravnopravni protivnici. Oba tenka su mogla uništiti jedan drugoga probijanjem prednjeg oklopa na udaljenostima do 800 m, dok je na većim udaljenostima prednost bila na strani JS-2 zbog većeg kalibra topa i povoljnijeg balističkog profila oklopa. Prednost Tigera je bila u boljim ciljničkim spravama i trostruko većoj količini municije.
Königstiger je bio za više od 20 tona teži od JS-2 i mogao se nazvati supertenkom u odnosu na sve ostale njemačke i protivničke tenkove, stoga je bio najjači protivnik JS-2. Prednost sovjetskog tenka je bila u boljoj pokretljivosti, a njemačkog u većoj probojnoj snazi topa 88 mm KwK 43 L/71. Sukobi između Königstigera i JS-2 su bili rijetki, a obično su okončani teškim gubicima s obje strane.
Posebna prednost svih njemačkih tenkova i samohodnih PT topova je bila u puno većoj brzini paljbe, jer su granate 122 mm na JS-2 bile dvodjelne što je značajno usporavalo punjenje topa. Na kraju - ali ne i posljednje - rezultat sukoba je često ovisio o boljoj izučenosti posada i boljoj taktici. Točni podaci o gubicima u međusobnim sukobima JS-2 i Tigera, Königstigera i Panthera su nepotpuni i ponekad proturječni. Tako je, prema borbenim izvještajima 72. gardijske tenkovske regimente (72-й отдельный гвардейский танковый полк), ova jedinica je u travnju i svibnju 1944. godine u Ukrajini i Moldaviji uništila 41 Tigera i Ferdinanda uz vlastiti gubitak od 8 JS-2. Ove podatke svakako valja uzeti s rezervom, a moguće je da neka njemačka oštećena oklopna vozila - koja su se mogla popraviti - nisu mogla biti izvučena zbog sovjetskog napredovanja.
JS-2 su masovno korišteni i u takozvanoj Bjeloruskoj operaciji (operacija Bagration) u ljeto 1944. Za vrijeme bitke za sovjetski mostobran kod Sandomierza Nijemci su izveli jaki protunapad oklopnim snagama, pri čemu su se sukobili s dobro raspoređenim JS-2. U bici koja je trajala od 13. do 31. kolovoza Sovjeti su uspjeli odbiti njemački napad pri čemu su JS-2 uništili 4 Königstigera, 3 Panthera i 1 Jagdtigera, te oštetili još 7 Königstigera, uz vlastiti gubitak od 3 uništena i 7 oštećenih tenkova. Tako je tenk poručnika Udalova dočekao u zasjedi 7 Königstigera, uništio 2 i ostale natjerao na povlačenje, a zatim im je prišao za leđa i uništio još jednog. Preostala 4 Königstigera su se u panici razbježala.
Najveći tenkovski as na JS-2 bio je natporučnik Venjamin Lukanjin (ciljatelj Sergej Arefjev) s 19 uništenih njemačkih tenkova različitih tipova. Ostali asovi na JS-2 bili su Zarif Aljmuhamedov (12 tenkova), Vasilij Švecov (10), Pjotr Ljahov (9), Mihail Reznikov (8 ), Georgij Čertov (7) te nekoliko njih sa po 6 i 5 uništenih tenkova.

Venjamin Lukanjin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MFOZQlt

Königstiger uništen od JS-2:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga BkJCpia

Posada JS-2 Mihaila Reznikova:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GRb2nOF

JS-2 su u Drugom svjetskom ratu posljednji put korišteni u bici za Berlin, gdje su razornim granatama rušili čitave zgrade i pomagali slamanju njemačke obrane. Najveća opasnost za JS-2 bili su - kao i za ostala sovjetska oklopna oružja - pješadijski ručni raketni bacači panzerfaust s kumulativnom bojnom glavom, preteče suvremenih PT projektila. Zbog toga su u gradskim borbama morali biti štićeni pješadijom.

JS-2 u Berlinu 1945. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ISIgayX

Uništen JS-2 u gradu Breslau (Wrocław):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga E30txTT

JS-2 su u modificiranoj verziji JS-2M ostali u naoružanju SSSR-a i Rusije dugo poslije rata, a posljednji su iz skladišta otpisani tek 1995. godine. Osim SSSR bili su u naoružanju i poljske, čehoslovačke, mađarske i kubanske vojske, a oko 100 primjeraka ustupljeno je Kini za sudjelovanje u Korejskom ratu. Danas je najmanje 12 primjeraka izloženo u muzejima i kao spomenici, a neki su i u voznom stanju.

JS-2 u tenkovskom muzeju Kubinka (Бронетанковый музей в Кубинке):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Kjo1ceB

U proljeće 1945. započela je proizvodnja teškog tenka JS-3, nasljednika JS-2, ali ovaj tenk u Drugom svjetskom ratu nije korišten.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime05.02.19 16:41

''Radni konj'' njemačkih oklopnih snaga u Drugom svjetskom ratu - Panzer IV

Jedini tenk njemačkih oružanih snaga koji je bio u proizvodnji od početka do kraja Drugog svjetskog rata bio je Panzerkampfwagen IV (PzKpfw IV), poznat i kao Panzer IV. Službena oznaka oružja je bila Sd.Kfz. 161 (Sonderkraftfahrzeug 161).

PzKpfw IV:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga AqcEwG0

Također je s preko 8.500 primjeraka bio najmasovnije proizvedeno njemačko borbeno oklopno vozilo nakon StuG III. Iako je ratna slava pripala Königstigeru, Tigeru i Pantheru, tenk Panzer IV je tokom rata bio glavna uzdanica njemačkih oklopnih snaga i ostao je do kraja opasan protivnik tenkovima i drugim oklopnim oružjima Antihitlerovske koalicije.

Dugovječni veteran

Porijeklo tenka Panzer IV vuče korijene još iz 1934. godine i plod je zahtjeva koji je definirao general Heinz Guderian, ''otac'' njemačkih oklopnih snaga. Guderian je smatrao da svaki tenkovski bataljon u oklopnoj diviziji mora imati određen broj tenkova s težim oružjem za uništavanje PT topova i utvrđenih položaja, dok bi zadaća borbe s protivničkim tenkovima pripala lakšim tenkovima s protutenkovskim topovima. Temeljem takvog koncepta razvijena su dva glavna tipa - Panzer IV i Panzer III.
Za proizvodnju tenka Panzer IV natjecale su se tvrtke Krupp, MAN i Rheinmetal-Borsig. Prototip tvrtke Krupp je ocijenjen najboljim i proizvodnja je započela 1936. godine. U varijanti A (Ausführung A, Ausf. A) vozilo je bilo naoružano kratkim topom Kampfwagenkanone 37 L/24 kalibra 75 mm i s 2 mitraljeza kalibra 7,92 mm. Oklopna zaštita je bila vrlo slaba (14-20 mm) te je izrađeno samo 35 primjeraka verzije A. Uslijedile su nove verzije gdje je oklop postupno pojačavan, kao i snaga motora.

PzKpfw IV s kratkim topom Kampfwagenkanone 37 L/24 kalibra 75 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Fo9nIyq

Već su borbena iskustva u Poljskoj gdje je izgubljeno 76 Panzera IV, a naročito u Francuskoj 1940. godine gdje se ovaj tenk nije mogao mjeriti s britanskim tenkom Matilda i nekim francuskim tenkovima, pokazala da top Kampfwagenkanone 37 L/24 nije prikladan za protutenkovsku borbu. No pravi šok je uslijedio u napadu na SSSR 1941. godine gdje je Panzer IV bio nemoćan prema novim sovjetskim tenkovima T-34 i KV. Kao protumjeru Nijemci su namjeravali naoružati Panzer IV dugačkim topom kalibra 50 mm, ali je umjesto toga izabran top 7.5 cm KwK 40 L/48 kalibra 75 mm. Time je Panzer IV postao ravnopravan protivnik T-34 i drugim suvremenim savezničkim tenkovima.
U varijanti Ausf. H Panzer IV je imao borbenu težinu od 26 tona i maksimalni brzinu na cesti od 42 km/h. Glavno oružje je bio top 7.5 cm KwK 40 L/48 kalibra 75 mm, a pomoćno 2 mitraljeza MG 34 kalibra 7,92 mm. Debljina oklopa je iznosila 20-80 mm, a bočnih ''suknjica'' (schürzen) 15 mm.

Panzer IV Ausf. H u SSSR-u 1944. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 9ys0aJ3

Nijemci su namjeravali u svojim oklopnim divizijama zamijeniti sve tenkove Panzer III i Panzer IV novim glavnim borbenim tenkom Panther. To se pokazalo nemogućim zbog teškoća u serijskoj proizvodnji Panthera (prouzročenih dobrim dijelom savezničkim bombardiranjem), dok je s druge strane proizvodnja Panzera IV bila dobro uhodana i sâm tenk je bio značajno poboljšan. Propisana formacija oklopnih divizija predviđala je tenkovsku regimentu s dva bataljona tenkova (jedan od 70 Panthera i jedan od 70 Panzera IV) plus dvije regimente panzergrenadira, artiljerijsku regimentu i druge manje jedinice. Proizvodnja slabašnog Panzera III obustavljena je 1943. godine.
Tenk Panzer IV dobio je s topom 7.5 cm KwK 40 L/48 kalibra 75 mm oružje kojim se mogao suprotstaviti svim glavnim borbenim tenkovima na savezničkoj strani. Do kraja rata je bio protivnik kojeg su tenkovske posade Saveznika respektirale, a sudjelovao je u borbama na svim ratištima - od Sovjetskog Saveza preko Sjeverne Afrike i Italije do Zapadne Europe. Zbog masovnog korištenja i zbog promjena u odnosu snaga na kopnu i u zraku trpio je i velike gubitke (samo na Istočnoj fronti ih je izgubljeno preko 6.000), ali je bio cijenjen i od vlastitih posada i od protivnika.
Panzer IV je bio u manjem broju uvršten i u naoružanje njemačkih saveznika - Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Finske i Italije - kao i neutralne Španjolske. Kao kuriozitet valja spomenuti da je poslije Drugog svjetskog rata dospio i u naoružanje Sirije, koja ga je koristila na Golanskoj visoravni u Šestodnevnom ratu 1967. godine.

Zaplijenjeni sirijski Panzer IV u izraelskom vojnom muzeju:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga PKYi6YZ

Druga oklopna vozila na podvozju Panzera IV

Podvozje tenka Panzer IV poslužilo je za razvoj nekoliko specijaliziranih borbenih oklopnih vozila, a jedno od njih je lovac tenkova JAGDPANZER IV.

Jagdpanzer IV:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MThwFA1

Jagdpanzer IV je razvijen temeljem iskustava u bici kod Staljingrada. Njemačka vojska je tražila novo i bolje oklopljeno vozilo dobre pokretljivosti i niskog profila, koje će nadomjestiti StuG III. Glavni inspektor oklopnih jedinica general Heinz Guderian protivio se ovom oružju upozoravajući da će to ometati proizvodnju tenka Panzer IV, a StuG III potpuno udovoljava ulozi jurišnog oružja, međutim bez uspjeha. Vozilo kazamatskog tipa težine 26 tona bilo je zaštićeno oklopom debljine 50-100 mm i naoružano dugačkim topom 7.5 cm kwK 42 L/70 kalibra 75 mm, istim kao i tenk Panther. Pomoćno oružje je bio mitraljez kalibra 7,92 mm.
Proizvedeno je oko 2.000 primjeraka Jagdpanzera IV, koji su uvršteni u protutenkovske sekcije oklopnih divizija kopnene vojske i Waffen SS. U ulozi lovca tenkova oružje se izvrsno pokazalo, kako na Istočnoj fronti tako i u Zapadnoj Europi. Nijemci su ga koristili i u ulozi tenka i jurišnog topa, s puno manje uspjeha. Osim Njemačke Jagdpanzer IV je koristila i Rumunjska, a poslije rata Sirija koja je koristila nekoliko ovih oružja u Šestodnevnom ratu 1967. godine.
Poslije bitke kod Kurska Nijemci su na podvozju tenka Panzer IV razvili novo jurišno oružje za probijanje utvrđenih položaja pod nazivom STURMGESCHÜTZ IV ili StuG IV. Samohotka težine 23 tone bila je kombinacija modificiranog oklopnog tijela StuG III i novog podvozja, a glavno naoružanje je bio top 7.5 cm KwK 40 kalibra 75 mm. Pomoćno oružje je bio mitraljez kalibra 7,92 mm.

StuG IV:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JOYdSHr

Proizvedeno je oko 1.100 primjeraka StuG IV koji se pokazao kao dobar lovac tenkova (iako mu to nije bila izvorna namjena), naročito na Istočnoj fronti.
Drugo jurišno oružje na podvozju Panzera IV namijenjeno potpori pješadije u svladavanju utvrđenih položaja, naročito u urbanim područjima, bila je samohotka STURMPANZER IV koja je dobila ime Brummbär (u prijevodu ''gunđalo'', ''nakrivo nasađen'').

Sturmpanzer IV:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga X34vc39

Oklopno vozilo težine 26 tona bilo je zaštićeno oklopom debljine do 100 mm i naoružano haubicom 15 cm StuH 43 L/12 kalibra 150 mm. Izrađeno je oko 300 primjeraka ovog oružja koje je prvi put korišteno u bici kod Kurska i zatim protiv savezničkog desanta kod Anzija, u Zapadnoj Europi i u gušenju Varšavskog ustanka.
Premoć Saveznika u zraku i sve veća opasnost od napada lovaca-bombardera natjerale su Nijemce da svoje oklopne jedinice zaštite samohodnim oklopnim PZO oružjima. Jedno od takvih oružja je bio FLAKPANZER IV imena Wirbelwind (u prijevodu ''bura'', ''oluja'').

Flakpanzer IV Wirbelwind:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NhOZxDw

Oružje težine 22 tone bilo je zaštićeno oklopom debljine 10-80 mm. Nastalo je na način da je sa tijela tenka Panzer IV skinuta klasična kupola i zamijenjena otvorenom kupolom s četverocijevnim PZO topom 2 cm Flakvierling 38 L/112.5 kalibra 20 mm. Izrađeno je oko 100 primjeraka ovog oružja koje se u protuzračnoj borbi nije naročito pokazalo, ali je moglo uspješno djelovati protiv zemaljskih ciljeva. Wirbelwind je u PZO ulozi zamijenjen efikasnijim oružjem Flakpanzer IV Ostwind (u prijevodu ''istočni vjetar'') s topom 3.7 cm Flak 43 L/89 kalibra 37 mm.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime08.02.19 18:29

Legenda Drugog svjetskog rata: tenk T-34

''Kad smo ga prvi put sreli bio je to najbolji tenk u svijetu'' (general Ewald von Kleist)

U svijetu oklopnih vozila bilo je ili još ima puno tenkova koji su, svaki u svoje vrijeme i na svoj način, ušli u legendu, ali ni jedan nije nadmašio reputaciju sovjetskog tenka T-34. Isto tako, ni jedno drugo oklopno oružje nije imalo toliki utjecaj na razvoj drugih tenkova kao T-34. Genijalnost dizajna ovog tenka ogledala se u vrlo dobroj kombinaciji naoružanja, oklopne zaštite i pokretljivosti, te u jednostavnosti konstrukcije koja je omogućavala masovnu serijsku proizvodnju i jednostavno rukovanje od strane tehnički loše obrazovanih posada.
U razdoblju od 1940. do 1958. godine proizvedeno je preko 84.000 primjeraka T-34, a uveden je u naoružanje čak 40 zemalja i korišten u brojnim lokalnim ratovima poslije Drugog svjetskog rata. Neke zemlje, uglavnom iz takozvanog Trećeg svijeta, koriste ga ili drže u rezervi i danas.

T-34/76:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 3cRlB2j

Godine 1937. tehnička uprava sovjetskog Generalštaba zatražila je od inženjerskog biroa konstruktora Mihaila Koškina u tvornici lokomotiva u Harkovu dizajn novog tenka koji će zamijeniti seriju BT. Uz Koškina su projektiranju sudjelovali i inženjeri Aleksandar Morozov i Nikolaj Kučerenko, a prototip je dizajniran temeljem iskustava iz borbi s Japancima kod jezera Hasan i na Halhin Golu. Od tenka BT je zadržano podvozje tipa Christie i zakošeni oklop, dok je lako zapaljivi benzinski motor zamijenjen dizelskim.

Mihail Koškin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FdrLurA

Tenk borbene mase od 26 tona bio je pogonjen dizelskim motorom V-12 snage 500 ks i na cesti je dosezao brzinu do 53 km/h. Debljina oklopa je iznosila do 60 mm, s time da je povoljan balistički profil pružao dodatnu zaštitu. Glavno oružje je bio top F-34 kalibra 76 mm, a pomoćno 2 mitraljeza kalibra 7,62 mm. Serijska proizvodnja T-34 je započela 1940. godine u Harkovu, a kasnije su se u proizvodnju uključile i tvornice u Staljingradu, Lenjingradu, Čeljabinsku, Sormovu, Omsku, Sverdlovsku i Njižnom Tagilu.

T-34/76, opći izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Y1qL8vO

U vrijeme njemačkog napada na SSSR sovjetska vojska je već imala u aktivnoj službi oko 1.000 tenkova T-34. Nijemci to nisu znali i računali su da će se susresti samo s T-26, BT, T-28 i drugim zastarjelim tenkovima, premda je njihova obavještajna služba već u proljeće 1941. znala da Sovjeti rade na novom tenku. Stoga je pojava T-34 na bojištu predstavljala strategijsko iznenađenje, a susreti s njima šok za njemačke vojnike jer standardno PT oružje, top kalibra 37 mm, nije imao nikakve šanse probiti oklop novog sovjetskog tenka. Ni najteži njemački tenk Panzer IV s kratkim topom 75 mm nije mu bio dorastao protivnik. Tako je u Ukrajini početkom rata zabilježen slučaj da je top kalibra 37 mm pogodio T-34 na udaljenosti od 80 m čak 23 puta, a jedino oštećenje koje mu je nanio bilo je zaglavljivanje prstena kupole.
Premoć tenka T-34 u početnim tjednima rata nije došla do izražaja zbog nedovoljne izučenosti posada i zapovjednog kadra, njemačke premoći u zraku kao i općeg povlačenja sovjetske vojske. No već u bici za Moskvu je ovaj tenk pokazao svoju punu snagu i donio Nijemcima velike brige. Zapovjednik 1. Panzerarmee general Ewald von Kleist rekao je za T-34 da je ''najbolji tenk u svijetu'', a general Heinz Guderian je isticao potrebu da se nađe rješenje kao protumjera za njegovu superiornost.
Zapovjednici njemačkih oklopnih jedinica na Istočnoj fronti su bili manje-više suglasni da je najbolje rješenje kopirati T-34 i proizvoditi ga u Njemačkoj. To se pokazalo nemogućim, ne iz nacionalnog ponosa već iz tehničkih razloga. Stoga je prva mjera bila pojačavanje naoružanja i oklopa tenkova Panzer IV i Panzer III te proizvodnja specijaliziranih lovaca tenkova. Trajnije rješenje je bilo u proizvodnji novih tenkova Tiger i Panher.
Teški tenk Tiger pojavio se na bojištu krajem 1942. godine, a novi glavni borbeni tenk Panther - koji je bio izravni odgovor na T-34 - u ljeto 1943. Oba tenka su se pokazala premoćnim u odnosu na T-34 jer su ga mogli uništiti i sa velikih daljina. Stoga su Sovjeti pojačali oklop na tenku i opremili ga novom kupolom s jačim topom ZiS-S-53 kalibra 85 mm.

T-34/85:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Pmb7Oit

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga DdKfUMK

T-34 je do kraja Drugog svjetskog rata ostao glavni borbeni tenk sovjetske vojske i odigrao je ključnu ulogu u svim ofenzivnim operacijama od Staljingrada do Berlina. Tenk je korišten u Korejskom ratu (1950.-1953.). Sjeverna Koreja je u početnom napadu koristila brigadu od 120 T-34 koji su predvodili napredovanje prema jugu. Južna Koreja u toj fazi rata nije imala tenkove ni odgovarajuće protutenkovsko oružje, a američka bazuka kalibra 57 mm nije predstavljala nikakvu prijetnju. Ni tenkovi M-24 Chaffee i M-4 Sherman nisu bili dorasli protivnici, a prednost snagama UN donijela je takozvana super-bazuka kalibra 90 mm i tenkovi M-26 Pershing, M-46 Patton i Centurion. Međusobni sukobi tenkova u Korejskom ratu su bili rijetki, a najveći broj T-34 uništilo je ratno zrakoplovstvo.
Unatroč zastarjelosti tenkovi T-34 su korišteni i u drugim lokalnim sukobima - na Bliskom Istoku, u Vijetnamu, u turskoj invaziji Cipra, u ratovima u Angoli i Somaliji, te u sukobima na području bivše Jugoslavije.

Uništen T-34 u ratu u Koreji:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Bsq2pV7

Podvozje tenka T-34 korišteno je i za proizvodnju lovaca tenkova SU-85 i SU-100, te samohodne haubice SU-122 (koja je ubrzo nadomještena samohotkom ISU-122).

SU-122 u tenkovskom muzeju u Kubinki:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ASFCAYT

Veliki broj tenkova T-34 izložen je u muzejima ili postavljen kao spomenik bitkama u Drugom svjetskom ratu.

T-34 i Panzer IV na spomeniku bici za klanac Dukla kod mjesta Ladomirová, Slovačka:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FPA4VVd
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime09.02.19 11:09

Dva opasna lovca tenkova: ISU-122 i SU-100

Samohotka ISU-152 ili ''ubojica zvijeri'' (Зверобой) bila je oružje kojeg su se njemački tenkisti najviše plašili, ali nije nije bilo jedino od kojeg su zazirali. Ništa manje opasne bile su i samohotke ISU-122 i SU-100 u kojima su sovjetske oklopne snage dobile moćna protutenkovska oklopna vozila.

ISU-122

Poput ISU-152 i samohotka ISU-122 je bila razvijena na podvozju teškog tenka JS-2. Zapravo je riječ o istom vozilu, samo s različitim oružjem. Naime, Sovjeti su imali na raspolaganju veliki broj cijevi za topove A-19 kalibra 122 mm pa su ih iskoristili postavljanjem u oklopno tijelo ISU-152. Za razliku od ISU-152 nova samohotka je dobila prvenstvenu ulogu teškog lovca tenkova, stoga slovo I (И) u oznaci ima dva značenja - da je oružje nastalo na podvozju tenka JS-2 (ИС-2) i da je riječ o samohotki - lovcu tenkova (Истреби́тельная самохо́дная артиллери́йская установка).

ISU-122:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Jf3cJKE

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Li8q5UA

Oružje borbene težine 45 tona bilo je kazamatskog tipa, naoružano topom A-19S kalibra 122 mm i mitraljezom kalibra 12,7 mm. Debljina oklopa je iznosila 90-120 mm i maksimalna brzina na cesti 37 km/h. Poput ISU-152 i ISU-122 su bile objedinjene u artiljerijske regimente od po 21 oružja - 4 baterije po 5 samohotki plus zapovjedno vozilo. Ponekad su se regimente sastojale od mješovitih baterija ISU-152 i ISU-122, ali se ta praksa izbjegavala zbog logističkih poteškoća (različiti kalibri municije).
Osim u protuoklopnoj borbi ISU-122 su se upotrebljavale poput ISU-152 za potporu pješadiji u probijanju utvrđenih položaja i za artiljerijsku pripremu napada. Do kraja rata je proizvedeno 1.735 primjeraka ISU-122 i 675 primjeraka usavršene varijante ISU-122S.
Kao protutenkovsko oružje ISU-122 se dobro pokazala unatoč nedostatku pancirnih i potkalibarnih granata. I obična razorna granata, zbog velike početne brzine i mase od 25 kg s 3 kg TNT-a, mogla je snagom udarca i eksplozije onesposobiti i najteže tenkove. ISU-122 su ostale u naoružanju sovjetske vojske i mnogih drugih zemalja sve do šezdesetih godina.

Kolona ISU-122 u vrijeme Drugog svjetskog rata na nepoznatoj lokaciji:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CmZfXfE

SU-100

Unatoč dobrim mogućnostima u protuoklopnoj borbi samohotke ISU-122 i ISU-152 su bile oružja višestruke namjene, a ISU-152 prvenstveno za potporu pješadiji u probijanju utvrđenih položaja. Za protuoklopnu borbu Sovjeti su dizajnirali specijalizirane lovce tenkova na podvozju tenka T-34.
Krajem 1942. godine sovjetska vojska se susrela s novim njemačkim teškim tenkom Tiger, a postojale su i obavještajne informacije o razvoju novog glavnog borbenog tenka Panther. Oba oružja su bila superiorna tenkovima T-34 i KV-1 s topovima kalibra 76 mm, što je značilo da sovjetske oklopne snage moraju biti naoružane novim i jačim PT topom. Prvo oružje koje se pojavilo kao odgovor na Tigera i Panthera bila je samohotka SU-85 na podvozju tenka T-34, koja se na bojištu pojavila u kolovozu 1943. godine.

SU-85:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1AJF8YL

Samohotka kazamatskog tipa i niskog profila imala je borbenu težinu od 30 tona i postizala je maksimalnu brzinu na cesti od 55 km/h. Naoružanje je bilo protutenkovski top D-5T kalibra 85 mm razvijen iz PZO topa M1939 (52-K). Istim topom je kasnije naoružan i tenk T-34. Do jeseni 1944. godine proizvedeno je oko 2.000 primjeraka SU-85, a određen broj ovih samohotki ustupljen je poslije rata oružanim snagama satelitskih zemalja.
Iako je bio solidno oružje top D-5T pokazao se nedostatnim za borbu protiv Königstigera, Tigera i Panthera, stoga su Sovjeti na istom podvozju razvili novu samohotku SU-100 s topom D-10S kalibra 100 mm. Top je na pokusima pokazao izvrsne performanse jer je mogao probiti oklopnu ploču debljine 120 mm na udaljenosti od čak 2.000 m, dok je zakošeni prednji oklop Panthera probijao na 1.500 m.

SU-100:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FSDDutX

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 3ONv0sT

SU-100 su stigle u operativne jedinice u listopadu 1944. godine i odmah su postale popularne među sovjetskim vojnicima. Naročito su se istakle u borbama u Mađarskoj 1944. i 1945. godine, gdje su odigrale ključnu ulogu u zaustavljanju posljednje njemačke ofenzive u ratu na širem području jezera Balaton (operacija Frühlingserwachen).
Osim u protutenkovskoj ulozi SU-100 je korištena i u napadima na utvrđene položaje, iako joj to nije bila temeljna namjena. Zahvaljujući velikoj početnoj brzini granate top D-10S je s lakoćom uništavao bunkere, utvrđene zgrade i druge položaje. SU-100 je imala i svoju slabu stranu - nedostatak sekundarnog oružja tj. mitraljeza za protupješadijsku i protuavionsku obranu. Stoga su je u gradskim borbama od panzerfausta morali štititi pješaci, ali je to jedva vrijedno spomena u odnosu na efikasnost ovog izvanrednog PT oružja.
Samohotka SU-100 je bila u proizvodnji punih 12 godina (sve do 1956.) i računa se da ih je proizvedeno blizu 5.000. Neprekidno je usavršavana i uvrštena je u naoružanje brojnih zemalja, između ostalog i bivše Jugoslavije, te je sudjelovala u brojnim lokalnim ratovima poslije Drugog svjetskog rata. SU-100 se i danas nalazi u naoružanju vojski NR Kine, Sjeverne Koreje i nekih drugih zemalja, te je jedan od posljednjih protivnika Königstigera, Tigera i Panthera koji se još uvijek aktivno koriste.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime09.02.19 14:32

Zastrašujuća neman - Sd.Kfz. 182 Königstiger

O njemačkom tenku PzKw VI Tiger i mukama Saveznika kako da mu stanu na kraj već je pisano na početku ove teme. Također je spomenut i Königstiger, o kojem će biti više riječi u ovom prilogu. Službeni naziv tenka je bio Panzerkampfwagen Tiger Ausf. B, a oznaka oružja Sonderkraftfahrzeug 182 (Sd.Kfz. 182). U njemačkoj vojsci je dobio neformalno ime Königstiger (kraljevski tigar) što je njemački naziv za bengalskog tigra. Na Zapadu je bio poznat kao Royal Tiger i King Tiger, a u SSSR-u kao Короле́вский тигр.

Königstiger u Bovington Tank Museumu, Velika Britanija:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga BjhFOx7

Dizajn i osobine tenka

Razvojna linija Königstigera je slična razvojnoj liniji tenka Tiger, a potječe još iz 1937. godine. Temeljna zamisao je bila da novi tenk bude kombinacija borbene snage Tigera i zakošenog oklopa poput tenka Panther. Za proizvodnju su se natjecale tvrtke Porsche i Henschell, dok je kupolu za oba prototipa izradio Krupp. Nakon usporednog ispitivanja za serijsku proizvodnju je odabrana tvrtka Henschell & Son.
Tenk je imao borbenu masu od 69 tona. Benzinski motor Maybach HL 230 snage 700 ks omogućavao je maksimalnu brzinu od 41 km/h na cesti i 15-20 km/h izvan cesta. Debljina oklopa je iznosila od 25 do 185 mm, glavno oružje je bio top 8,8 cm KwK 43 L/71 kalibra 88 mm, a pomoćno 2 mitraljeza kalibra 7,92 mm. Posadu je činilo 5 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i radio-operater koji je ujedno rukovao prednjim mitraljezom.
Königstiger je bio složen i skup stroj, težak za serijsku proizvodnju koja je bila ometana savezničkim bombardiranjima iz zraka, uz to se pojavio relativno kasno, stoga ih je proizvedeno samo samo 470-490. Računa se da je zbog bombardiranja izgubljena proizvodnja najmanje 650 dodatnih tenkova.

Opći izgled Königstigera u tri varijante kamuflažnog bojanja:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CbVg5QU

Königstiger je poput svog prethodnika Tigera uvrštavan u samostalne bataljone teških tenkova (Schwere Panzer Abteilung). U regularnim oružanim snagama bio je u sastavu bataljona 501, 502, 503, 504, 505, 506, 507, 508, 509, 510 i 511, a u Waffen SS u bataljonima 501, 502 i 503. Nekoliko Königstigera je iznimno dodijeljeno u sastav oklopne divizije Panzer Lehr.

Borbena upotreba

Königstigeri su prvi put korišteni u srpnju 1944. u borbama na Normandijskom mostobranu. Kasnije su sudjelovali u borbenim operacijama u Poljskoj i Mađarskoj, u njemačkoj protuofenzivi u Ardenima te u završnim borbama na teritoriju Njemačke.

Königstiger u Francuskoj 1944.:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga PC3tg1o

Königstiger se pokazao superiornim svemu što su zapadni Saveznici imali u naoružanju, a zahvaljujući zakošenom oklopu bio je još otporniji na pogotke od Tigera. Primjerice, jedan Königstiger je primio 8 pogodaka granata kalibra 90 mm sa samohotki M-36 Jackson pri čemu ni jedna granata nije probila oklop, ali je jedan ''sretan pogodak'' oštetio usta cijevi topa pa je tenk morao biti napušten.

Königstiger nakon 8 pogodaka kalibra 90 mm, vidi se oštećenje topovske cijevi:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FPSLTCA

Jedina zemlja Antihitlerovske koalicije koja je imala oružja sposobna da unište Königstigera na većim borbenim udaljenostima bio je SSSR. To su mogla samohodna PT oružja SU-100, te samohodni jurišni topovi-haubice ISU-152 i ISU-122. Također je SSSR početkom 1944. uveo u borbu novi teški tenk JS-2 s dugačkim topom kalibra 122 mm, koji je nadjačao Tigera i mogao se ravnopravno nositi s Königstigerom.
Međusobni sukobi Königstigera i JS-2 su bili rijetki, a podaci o gubicima su različiti ovisno o izvorima. Tako je jedan njemački bataljon teških tenkova izvijestio o uništenju ukupno 38 JS-2 (podaci o terenu i razdoblju su nepoznati). S druge strane borbeni izvještaj 71. gardijske regimente teških tenkova za razdoblje od 14. srpnja do 31. kolovoza 1944. navodi uništenje 4 Königstigera, 4 Tigera, 3 Panthera i 1 Ferdinanda uz nekoliko oštećenih, uz vlastite gubitke od 3 uništena i 7 oštećenih JS-2. U borbi kod sela Oglenduv u Poljskoj 13. kolovoza samohotka ISU-122 poručnika Beljakova je uništila Königstigera s tri pogotka sa udaljenosti od 1.000 m, dok su JS-2 uništili još 3 sa udaljenosti od 700-1.000 m.
Königstigera je mogao uništiti i tenk T-34/85, gađanjem u bokove sa daljine preko 500 m. Tako je 11. kolovoza 1944. kod Sandomierza sovjetska mješovita oklopna formacija dočekala u zasjedi njemačku tenkovsku kolonu, pri čemu su 2 tenka T-34/85 pod zapovjedništvom kapetana Ivuškina uništila 3 Königstigera koji su se otežano kretali zbog mekanog zemljišta, izložili bokove i postali lake mete.
No, kako je već u ovoj temi spomenuto, rezultate okršaja između tenkova nisu određivale samo njihove osobine već i vještina manevriranja na bojištu te korištenja vlastitih prednosti i protivnikove slabosti, a tu su Nijemci bili u pravilu (ne i uvijek) taktički superiorni.
Königstiger je imao slične mehaničke probleme kao i njegov prethodnik Tiger, zbog čega je dio ovih tenkova morao biti napušten i onesposobljen od vlastitih posada. Također je potkraj rata primijećeno da je čvrstoća oklopa slabija od izvorne jer su Nijemci za legiranje čelika u oskudici molibdena koristili vanadij.
Danas je očuvano 9 primjeraka Königstigera, od kojih je jedan u Musée des Blindés u Saumuru (Francuska) još uvijek pokretan vlastitim pogonom. Ostali su stacionarni izlošci u različitim muzejima, a neki su u privatnim kolekcijama.

Jagdtiger

Na bazi produljenog podvozja Königstigera Nijemci su dizajnirali teški lovac tenkova pod službenim imenom Panzerjäger Tiger Ausf. B i službenom oznakom Sonderkraftfahrzeug 186 (Sd.Kfz. 186). Neslužbeno ime oružja je bilo Jagdtiger, a s borbenom težinom od 72 tone bilo je najteže oklopno oružje koje je ikada bilo u serijskoj proizvodnji.

Jagdtiger u National Armor & Cavalry Museumu u Fort Benningu, Georgia (USA):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga OcWZSU3

Razvojna linija Jagdtigera je započela 1942. godine. Nakon borbenih uspjeha samohotki StuG III i Marder generalštab kopnene vojske je zatražio izradu teškog lovca tenkova na bazi podvozja postojećeg tenka. Na inzistiranje sâmog Hitlera odlučeno je da se kao glavno oružje koristi top 12.8 cm Pak 44 L/55 kalibra 128 mm, dizajniran na temelju teškog PZO topa 12.8 cm FlaK 40. U početku se razmišljalo o korištenju podvozja tenka Tiger, no to se pokazalo nepraktičnim pa je izabran Königstiger.
Oružje je, poput drugih njemačkih lovaca tenkova, bilo kazamatskog tipa s borbenom težinom od 72 tone. Benzinski motor Maybach HL 230 snage 700 ks omogućavao je maksimalnu brzinu na cesti od 34 km/h. Debljina oklopa je bila do 250 mm, glavno oružje je bio top kalibra 128 mm, a pomoćno jedan mitraljez kalibra 7,92 mm. Posadu je činilo 6 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, 2 punioca, vozač i radio-operater koji je ujedno rukovao mitraljezom.
U razdoblju od veljače 1944. do svibnja 1945. proizvedeno je 88 primjeraka Jagdtigera, a prvi primjerci su počeli stizati u jedinice u jesen 1944. Oružja su uvrštena u sastav dva teška protutenkovska bataljona - Schwere Panzerjäger-Abteilung 512 i Schwere Panzerjäger-Abteilung 653. Jedan od zapovjednika satnije u Schwere Panzerjäger-Abteilung 512 bio je Otto Carius, poznati tenkovski as kome se pripisuje uništenje 68 (po nekim izvorima i preko 150) protivničkih tenkova. Zapovjedništvo je preuzeo u ožujku 1945. i sudjelovao je u borbama u Porajnju, a nije poznato kakve je rezultate imao s Jagdtigerom.
Koliko je moćno bilo ovo oružje govori epizoda kada je jedna granata udarila u kuću, probila sve zidove i uništila saveznički tenk koji se nalazio iza zgrade. Međutim, Jagdtiger nije Saveznicima donio previše neprilika i to iz više razloga. Prije svega, oružje je uvedeno u borbu prekasno i u premalom broju. Drugo, Jagditger je bio mehanički nepouzdan i imao je brojne probleme tehničke naravi - motor i transmisija su često otkazivali, a cijev topa se zbog vibracija morala ponovo kalibrirati već nakon kratke vožnje izvan ceste. Zbog toga su Nijemci postavili mehanizam za blokiranje cijevi u osnovnom položaju, a za odblokiranje je posada morala izaći iz vozila i izložiti se protivničkoj paljbi.
I treće, posade su većinom bile neiskusne, nedovoljno izučene i u stalnom strahu zbog napada iz zraka, te su propuštale mnoge povoljne prilike za uništavanje savezničkih tenkova. Tako se jedan Jagdtiger suočio s 5 tenkova Sherman na udaljenosti od 600 m i pokrenuo se na položaj za gađanje. Dva Shermana su pobjegla, ali su ostala tri otvorila paljbu. Jagdtiger je primio nekoliko pogodaka i premda ni jedna granata nije probila oklop zapovjednik se preplašio te zapovijedio povlačenje. Time je izložio ranjivi bok i bio je uništen uz gubitak svih članova posade.
Neki Jagdtigeri nisu otvarali paljbu ni u najpovoljnijim oklonostima iz straha od zračnog napada, unatoč dobroj kamuflaži. Pri samom kraju rata većina posada se predala Saveznicima bez pokušaja borbenog djelovanja.
Računa se da je djelovanjem protivničke strane izgubljeno oko 20% Jagdtigera, dok su ostali bili onesposobljeni mehaničkim kvarovima zbog čega su ih posade napuštale. Danas su očuvana tri primjerka ovog oružja i nalaze se u Bovington Tank Museumu (Velika Britanija), National Armor & Cavalry Museumu u Fort Benningu (Georgia, USA) i u Tenkovskom muzeju Kubinka (Бронетанковый музей в городе Кубинка, Rusija).
Na vrh Go down
ljubasav
Gušter
Gušter



BROJ POSTOVA: : 13
ČLAN OD: : 2016-12-27
DOB : 66
M(j)esto Niš

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime10.02.19 9:03

Vrlo interesantan i kvalitetan tekst koji osvetljava ratnu istoriju razvoja i borbene upotrebe tenkova u Drugom svetskom ratu.
Čak i za mene koji se, takođe, bavim izučavanjem ovog segmenta istorije vojne tehnike je bilo zanimljivo da isčitam prikaze tenkova, događaja i ličnosti.
Pretpostavljam da će autor (koji je službovao u istoj jedinici kao i ja VP 9650) nastaviti sa nadogradnjom ove teme i spomenuti još neke događaje, ličnosti i oklopna sredstva.
Ukoliko ova objava bude remetila taj tok prikaza, neka je administarator [ili moderator (stažista)] slobodno obriše.
U svakom slučaju, dok bude stajala, neka obeleži moje puno priznanje za uloženi trud.

Љуба
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime10.02.19 11:27

Hvala Ljubo na lijepim riječima i drago mi je da ti se tema dopada. Naravno, biti će još priloga o oklopnim vozilima, poznatim i nepoznatim tenkistima te o nekim epizodama oklopnog ratovanja. I mene zanimaju oklopna vozila, tim prije što mi je otac bio tenkist u Drugom svjetskom ratu.
Ovom prilikom neće biti govora o stroju nego o jednom zanimljivom čovjeku.

Malo poznati tenkovski as: Jon Degen

U sovjetskoj vojsci u Drugom svjetskom ratu najveći tenkovski as (ujedno i najveći as na strani Antihitlerovske koalicije) bio je Dmitrij Lavrinenko s 52 uništena tenka, a među istaknutima su bili Vladimir Bočkovski (36), Konstantin Simohin (preko 30), Aleksandar Burda (30), Vasilij Storoženko (29), Nikolaj Lebedev (28), Vasilij Brjuhov (28) i mnogi drugi.
Jedan od sovjetskih tenkovskih asova je bio i Jon Degen (Ион Лазаревич Деген), rođen 1925. godine u ukrajinskom gradu Mogiljev-Podoljski. U ratu je uništio najmanje 16 tenkova i samohodnih oružja (od čega 1 Tiger, 8 Panthera i 1 Ferdinand), zaplijenio 1 tenk Panther i uništio veliki broj topova, drugih oružja i vojnika.

Jon Degen kao zapovjednik tenka u Drugom svjetskom ratu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga DXDPHeO

U vrijeme njemačkog napada na SSSR Degen je tek navršio 16 godina, ali se javio kao dobrovoljac u sovjetsku vojsku i uvršten je u 130. pješadijsku diviziju. U jednoj od borbi teško je ranjen i jedva je izbjegao amputaciju nogu. Nakon liječenja i oporavka pridružio se u lipnju 1942. godine 42. bataljonu oklopnih vlakova (oklopni vlakovi ''Сибиряк'' i ''Железнодорожник Кузбасса'') stacioniranom u Gruziji. U listopadu 1942. je ponovo ranjen za vrijeme izviđanja u protivničkoj pozadini, a nakon oporavka je upućen u tenkovsku školu u Harkovu. Školovanje je završio u proljeće 1944. i kao potporučnik je dodijeljen 2. samostalnoj gardijskoj tenkovskoj brigadi. U sastavu brigade su bila tri tenkovska bataljona (65 tenkova T-34/85), motorizirani pješadijski bataljon, baterija protuoklopnih topova, te manje jedinice za izviđanje, vezu, medicinsku skrb i logistiku.
Na početku rata u Sovjetskom Savezu Nijemci su doživjeli nemilo iznenađenje, jer su se susreli s oružjima za koje nisu znali da postoje - sovjetskim tenkovima T-34/76 i KV. Oba tenka su se pokazala superiornim svemu što su Nijemci tada imali u naoružanju. Kao odgovor na T-34/76 pokrenuta je proizvodnja novog glavnog borbenog tenka PzKw V Panther, koji je prvi put korišten u bici kod Kurska u ljeto 1943. godine. Panther se pokazao superiornim u odnosu na T-34/76, stoga su Sovjeti morali potražiti neko rješenje. Za razliku od Nijemaca nisu razvijali novi tenk, već su tenk T-34 opremili novom kupolom s topom kalibra 85 mm. T-34/85 je uveden u borbu početkom 1944. godine.
Valja spomenuti da Sovjeti nisu T-34 promatrali kao oružje za borbu protiv tenkova, već mu je prvenstvena namjena bila eksploatacija uspjeha nakon probijanja obrane protivnika tj. prodor u dubinu. Za PT borbu su dizajnirali samohotke SU-85 i SU-100. Ipak se T-34 u bezbroj navrata suočavao s njemačkim tenkovima i u pravilu je loše prolazio (ne i uvijek).
Glavni protivnik T-34/85 je bio Panther. Zahvaljujući topu kalibra 75 mm izvrsnih balističkih osobina mogao je probiti prednji oklop T-34/85 i na daljinama preko 1.000 m, dok je top 85 mm na sovjetskom tenku probijao prednji oklop Panthera tek na 500 m. U slučaju gađanja bočnog oklopa oba tenka su mogla uništiti jedan drugoga na udaljenostima preko 1.000 m. Prednost Panthera je bila i u izvrsnim optičkim uređajima i boljoj vidljivosti iz tenka u borbenim uvjetima, dok su posade T-34/85 prema Degenovim riječima ''vidjele tek nešto više od novorođenih mačića''. Stoga su zapovjednici tenkova često za vrijeme bitke promatrali taktičku situaciju kroz otvoreni poklopac kupole, što je u borbenim uvjetima bilo krajnje rizično.
Prednost T-34/85 bila je u duljem operativnom dosegu, jednostavnosti za proizvodnju i održavanje, boljoj mehaničkoj pouzdanosti i naročito u brojnosti - proizvedeno ih je gotovo 50.000 prema 6.000 Panthera.
Druga samostalna gardijska tenkovska brigada nije bila u sastavu ni jednog oklopnog korpusa već je bila pod izravnim zapovjedništvom 3. bjeloruskog fronta. Glavna uloga brigade bila je da predvodi proboj protivničkih položaja, zbog čega je trpjela goleme gubitke. Doslovce u svaku bitku tenkisti su ulazili s mišlju da im je posljednja. Degen je bio jedan od rijetkih koji su preživjeli.
Jedna od najpoznatijih akcija u kojoj je sudjelovao zbila se u srpnju 1944. nedaleko rijeke Njemen. Jedne noći Degenov bataljon je upao u zasjedu njemačkih tenkova i pretrpio katastrofu. Njemački pješaci su osvijetlili sovjetske tenkove bakljama i Pantheri su ih uništavali jednog za drugim, dok posade bataljona nisu vidjele protivnika i gađale su u prazno. Degen je imao sreću izvući se iz tog pokolja i postaviti se uz bok njemačkih Panthera, te je dva uništio paljbom iz blizine. Od 21 tenka T-34/85 preživjela su samo 3.
Neposredno nakon ove bitke slijedilo je novo iskušenje. Cijela brigada je trebala biti povučena u pozadinu radi popune, Degen je s ostala dva tenka čekao zapovjed za pokret u pozadinu, no u jednom trenutku je netko uzviknuo: ''Tenkovi!''. Nijemci su izveli protunapad iz obližnje šume s 30 tenkova Panther, a zapovjednik napadnute pješadijske divizije general Gorodovikov je dotrčao do tenkova i zavapio: ''Braćo tenkisti, pomozite! Zaustavite tenkove! Predložiti ću vas za heroje Sovjetskog Saveza!''. Degen se spremao da mu odgovori kako ga ne zanima orden već želi preživjeti, neka svoje kukavice iz posada protutenkovskih topova potjera na oružja, ali je umjesto toga uzviknuo posadama tenkova: ''Paljba sa položaja!''.
Srećom su Pantheri izložili bokove i bili su u efikasnom dometu topova pa su bili lake mete. Sovjetski tenkovi su bili zaklonjeni iza jakog zida i virile su im samo kupole, te su uništavali jednog Panthera za drugim. Preživjeli njemački tenkovi su krenuli natrag u šumu iz koje su došli, čime su izložili ranjiv stražnji dio. Epilog: tri T-34/85 su uništili 18 Panthera (po 6 svaki), a još 6 ih je uništila PT artiljerija. Posade preostalih 6 Panthera su napustile tenkove i razbježale se u šumu, a sovjetski pješaci su krenuli prema napuštenim tenkovima i počeli ih uništavati. Degen je uspio spasiti jedan Panther i dovesti ga neoštećenog u pozadinu.
U svoju posljednju ratnu akciju Degen je krenuo 21. siječnja 1945. u Istočnoj Prusiji. Na nekom mjestu je primijetio njemački StuG III udaljen 300 m i zapovijedio paljbu protuoklopnom granatom. Oba oružja su otvorila paljbu praktično istovremeno i oba su uništila jedno drugo. Degen je bio teško ranjen i završio je u bolnici, gdje je proveo 6 mjeseci - za njega je rat bio završen.
Degen je u svojim ratnim uspomenama ispričao puno toga o svojim suborcima, te o zapovjednom kadru svoje jedinice i općenito sovjetske vojske. Tenkisti su bili svjesni da su izloženi pogibelji i da su borbeni dio svoje jedinice, dok su od pozadinaca cijenili i tretirali kao suborce kuhare, opskrbljivače municijom i gorivom te naročito mehaničare koji su često popravljali tenkove pod neprijateljskom paljbom. Viši zapovjedni kadar uglavnom nisu cijenili jer je u pravilu bio daleko od bitke, a političke komesare su prezirali i smatrali ih suvišnima. Bilo je naravno i iznimaka. Degena je naročito impresionirao general armije Ivan Černjahovski, zapovjednik fronta kojem su bili dodijeljeni, koji ih je znao posjetiti i s njima razgovarati neposredno na bojištu. Degenu je bilo nepojmljivo da general armije stoji na trideset metara od njemačkih linija, dok se njihov major - zapovjednik bataljona ne usuđuje prići niti na kilometar. Osim isticanja hrabrosti, koja impresionira svakog vojnika, Černjahovskog opisuje kao ugodnog čovjeka dostojanstvenog vojničkog držanja i uljudnog ponašanja. Za njegovu pogibiju u Istočnoj Prusiji 1945. Degen je saznao u bolnici i kaže da ga je ta vijest veoma rastužila.

Ivan Černjahovski:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7MTfhOk

Potpuno suprotne dojmove Degen je iznio o generalu Alekseju Rodinu, zapovjedniku oklopnih jedinica 3. bjeloruskog fronta. Opisuje ga kao primitivnog i nabusitog prostaka koji je bio strah i trepet gdje god bi se pojavio. Strahovito je vikao i psovao, znao je izdavati zapovjedi koje su graničile s ludošću, a često se događalo da izvrijeđa nekog oficira pred podređenima. Degen je osobno imao jedan ''bliski susret'' s Rodinom koji ga je zamalo stajao degradiranja i kažnjeničkog bataljona, a možda i glave.
U vrijeme jednog zatišja na fronti Rodin je zapovijedio Degenovom vodu da upali tenkovske motore i pripremi se za akciju, a jednoj posadi je zapovijedio da obavi izviđanje i izvijesti po karti. Zapovjednik tenka je raportirao o onome što je vidio, između ostalog da se pred njima nalazi šuma. Rodin ga je ispsovao i izvrijeđao, pokazujući na svojoj karti da nema nikakve šume već je tamo žbunje. Degen, koji je sve to promatrao i slušao, nije mogao izdržati i zatražio je dopuštenje da se obrati generalu. Dobio je dopuštenje i rekao je: ''Druže generale, vaša karta je iz 1891. godine, a otada je grmlje valjda izraslo u šumu''. Po bijesnom izrazu Rodinovog lica Degen je zaključio da mu slijedi drakonska kazna zbog ove drskosti, ali je srećom sve prošlo bez posljedica.

Aleksej Rodin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 935ERCh

Degen je u najmanje dva navrata bio predložen za orden Heroja Sovjetskog Saveza koji je nesumnjivo zaslužio, ali ga nije dobio. Po nekim izvorima razlog je bio njegovo židovsko porijeklo. Ali je dobio tridesetak drugih ordena i medalja, između ostalog orden Crvene zastave. Njemu ionako nije bilo stalo do odlikovanja - želio je samo da preživi rat.
Poslije rata Degen se odlučio za poziv liječnika, po njegovim riječima impresioniran osobljem bolnica gdje se liječio od rana. Završio je 1951. medicinski fakultet u ukrajinskom gradu Černovici, nakon čega se zaposlio kao ortoped u bolnici u Kijevu. Na tom poslu je radio do 1977. kada je emigrirao u Izrael gdje je nastavio liječničku praksu. U međuvremenu je postao poznat i kao književnik. Preminuo je 2017. u 92. godini.

Jon Degen na jednom predavanju u Izraelu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Q9hCI6Z
Na vrh Go down
voja64
Džomba
Džomba
voja64


BROJ POSTOVA: : 116
ČLAN OD: : 2016-11-14
M(j)esto Srpski Itebej-Banat

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime10.02.19 14:02

Odlična tema i još bolja obrada ,sve pohvale i od mene samo mali kroki za razvoj Nemačkih tenkova.Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 10
Ako vas interesuje iz ove tematike odličan izvor koji ja redovno pratim je i ovde:
https://vk.com/traki_i_katki
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime11.02.19 7:23

Njemački i sovjetski planovi za superteške tenkove

Osim standardnih borbenih tenkova koji su masovno korišteni u ratu bilo je i različitih dizajna koji su ostali samo na papiru ili u fazi prototipa. Između ostalog riječ je i o superteškim tenkovima pa slijedi kratak osvrt na neke od njih.

Panzerkampfwagen VIII Maus

U lipnju 1942.godine Ferdinand Porsche je predložio Hitleru izradu novog superteškog tenka, što je njemački diktator odobrio. Porsche je odmah počeo raditi na dizajnu tenka koji je trebao nositi ime Mammut (mamut), zatim Mäuschen (mali miš), da bi početkom 1943. bilo prihvaćeno ime Maus (miš) i službena oznaka Panzerkampfwagen VIII. Do kraja 1944. Izrađena su samo dva prototipa, od kojih jedan bez kupole.

Panzerkampfwagen VIII Maus:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Yg0ISy8

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GHTc0Oc

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga TNS9lDh

Tenk je imao borbenu težinu od 188 tona, a maksimalna brzina na cesti iznosila je 20 km/h. Glavno oružje je bio Kruppov top KwK 44 L/55 kalibra 128 mm s kojim je bio spregnut top KwK 44 L/36.5 kalibra 75 mm. Pomoćno oružje bio je mitraljez MG 34 kalibra 7,92 mm. Debljina prednjeg oklopa bila je 200 mm, oklopa kupole 150-220 mm i bočnog oklopa 180 mm. Posadu je činilo 6 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, 2 punioca, vozač i radio-operater.
Potkraj rata tenk je još uvijek bio u fazi testiranja i nije bio operativno upotrebljen. Po nekim izvorima Nijemci su kompletiran prototip namjeravali koristiti u obrani Berlina, ali je umjesto toga razoren eksplozivom. Sovjeti su poslije rata od oba prototipa kompletirali jedan tenk i izložili ga u muzeju u Kubinki (Бронетанковый музей в Кубинке).

Landkreuzer P. 1000 Ratte i Landkreuzer P 1500 Monster

Valja dodati da je Hitler osobno inzistirao na kojekakvim monstrumima u ulozi tenkova, pa je zapovijedio konstruktorima da dizajniraju i tenk od 1.000 tona. Ova neman nosila bi ime Landkreuzer P. 1000 Ratte (zemaljska krstarica P. 1000 Štakor). General Heinz Guderian, glavni inspektor oklopnih jedinica, kolutao je očima jer je dobro znao što njemačkim tenkistima u stvarnosti treba - glavni borbeni tenk koji će nadmašiti T-34 (što su i dobili u tenku PzKw V Panther). Od projekta na kraju nije bilo ništa jer je ministar ratne proizvodnje Albert Speer uspio uvjeriti Hitlera kako su teškoće za serijsku proizvodnju takvog tenka prevelike.
Landkreuzer P. 1000 Ratte trebao je težiti oko 1.000 tona i nositi glavno naoružanje od 2 topa kalibra 280 mm u kupoli poput brodske. Pomoćno naoružanje činili bi jedan top 128 mm, 8 PZO topova 20 mm i 2 mitraljeza 15 mm. Za pogon bi se koristili mornarički dizel-motori (kakvi su korišteni za podmornice) ukupne snage oko 16.000 ks. Brzina bi iznosila 40 km/h, a broj članova posade od 20 do 41.

Zamišljeni izgled Landkreuzer P. 1000 Ratte:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ZBSMw7D
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga F9t7rgF

Nijemci su razmišljali i o čudovištu od 1.500 tona, koje bi se zvalo Landkreuzer P 1500 Monster (monster = neman). Imalo bi posadu od preko 100 ljudi, a bilo bi naoružano topom kalibra 800 mm kao i Dora - Schwerer Gustav. Tu ludoriju je sasjekao u korijenu već spomenuti Speer.

Landkreuzer P 1500 Monster:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga O0uMwzj

Sovjetski ''bojni brod''

Na slične gluposti nisu bili imuni ni Sovjeti, koji su se pred rat bavili idejom o proizvodnji ''zemaljskog bojnog broda'' koji bi nosio oznaku KV-(?) po Klimentu Vorošilovu. Ova nakaza bi bila nešto skromnija u dimenzijama, težini i naoružanju u odnosu na svog njemačkog partnera, ali jednako besmislena. Na svoju sreću Sovjeti su odustali od takvog projekta.

Sovjetski zamišljeni monstrum-tenk, oznaka nepoznata:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CvwnG5d

 

Prije nego netko eventualno pita tko su ljudi na slici desno dolje evo preventivnog odgovora. Prvi slijeva je Lazar Kaganovič, do njega Josif Staljin i krajnji desno je Kliment Vorošilov. Osoba treća slijeva je nepoznata, a moguće je da je riječ o nekom konstruktoru oružja.
Na vrh Go down
voja64
Džomba
Džomba
voja64


BROJ POSTOVA: : 116
ČLAN OD: : 2016-11-14
M(j)esto Srpski Itebej-Banat

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime11.02.19 17:18

Пре рата је Т34 прављен у једној, а укупно у 7 фабрика:
- Харков 1675 комада направљено
- Нижњиј Тагиљ (евакуисани Харков) 28.952
- СТЗ 3.770
- Красноје Сормово 12.604
- Омск 5.867
- Чељабинск 5.094
- Уралмаш 719

http://www.historyofwar.org/articles/weapons_t-34_production.html

Најбитније совјетске фабрике пред рат су биле у Харкову, Стаљинграду и Лењинграду.
Са огромним напором су совјети пребацили производњу ван угрожених подручја.

И једно интересантно упутство .
Немачки тенкови и оклопна возила-скрипта за распознавање у Црвеној Армији-Москва 1942.г.
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 11
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 110
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 210

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 310
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 410
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 510
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 610
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 710
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 810

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 910
http://www.tanks-encyclopedia.com/ww2/soviet/ww2_Soviet_Tanks.php
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime11.02.19 20:34

Najveći tenkovski as Antihitlerovske koalicije - Dmitrij Lavrinenko

Osim zračnih asova - pilota lovaca povijest Drugog svjetskog rata poznaje i kategoriju tenkovskog asa. Riječ je o zapovjednicima tenkova koji su uništili veliki broj protivničkih oklopnih vozila, protutenkovskih topova i drugih oružja i vozila. Najvećim tenkovskim asom u povijesti oklopnog ratovanja smatra se Nijemac Kurt Knispel kome je potvrđeno uništenje 168 sovjetskih tenkova, a pobjede je postigao na tenkovima PzKpfw IV, PzKpfw VI Tiger i PzKpfw VII Königstiger.
Posljednjih godina neki povjesničari ratovanja osporavaju kategoriju tenkovskog asa. Između ostalih njemački povjesničar Sönke Neitzel i američki povjesničar Steven Zaloga analizirali su borbeni učinak poznatih njemačkih tenkovskih zapovjednika i njihovih posada. Zaloga u svojoj knjizi iz 2015. godine tvrdi da je naziv ''tenkovski as'' romantiziranje u propagandne svrhe jer u vrtlogu bitke nije moguće točno utvrditi tko je koga uništio. Popularnu misao da je bitka tenkova nešto poput borbe vitezova i da pobjeđuje bolji Zaloga naziva ''romantičnom besmislicom''. Analizirajući pobjede tenkovskog asa Michaela Wittmanna upozorava da je veliku većinu postigao u tenku PzKpfw VI Tiger koji je bio superioran sovjetskim i savezničkim tenkovima. Suprotno, britanski povjesničar Robert Kershaw tvrdi da je veliki broj tenkova uništenih od pojedinih tenkovskih zapovjednika rezultat njihove vještine i iskustva.
Činjenica je da je uspješan zapovjednik tenka onaj tko zna iskoristiti prednosti svog oružja u snazi paljbe i pokretljivosti te koji zna izabrati najpovoljniji borbeni položaj i način borbe. Jedan od takvih je bio Dmitrij Lavrinenko, najveći tenkovski as Antihitlerovske koalicije koji je u samo dva i pol mjeseca borbi uništio 52 njemačka tenka, 6 samohodnih oklopnih oružja i veći broj drugih oružja i vozila, te pobio podosta njemačkih vojnika.

Dmitrij Lavrinenko (prvi slijeva) i posada njegovog tenka:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga YAc5Kbd

Lavrinenko se uključio u rat rujnu 1941. godine, pred početak bitke za Moskvu, kao poručnik i zapovjednik voda tenkova T-34/76 u 4. tenkovskoj brigadi pukovnika Mihaila Katukova. Prvi put se istakao 6. listopada kada je s 4 tenka T-34 dočekao u zasjedi skupinu od nekoliko desetaka njemačkih tenkova iz 2. oklopne armije generala Guderiana. Uništeno je 15 tenkova dok su se ostali povukli, čime je omogućeno izvlačenje ugrožene sovjetske pješadije. Na sličan način je nekoliko dana kasnije spasio jedni minobacačku četu.
Lavrinenko se u borbama iskazao vrlo vještim taktičkim postupcima, a Nijemce je u pravilu dočekivao u dobro pripremljenoj zasjedi. Izabrao bi povoljan teren, tenkove bi maskirao među stablima i organizirao izviđanje. Jedan takav slučaj opisao je general Dmitrij Ljeljušenko: ''Poručnik Lavrinenko je pažljivo maskirao svoje tenkove postavljanjem debala koja su ličila na topovske cijevi. Fašisti su otvorili paljbu na te lažne mete, a kada su se dovoljno približili priredio im je pakao iz svoje zasjede. Uništio je devet tenkova, dva topa i brojne vojnike''.
Lavrinenko je uz to bio i vrstan strijelac. Na njemačke tenkove ciljao je sam i mogao ih je pogoditi na velikim daljinama, ali je najčešće prakticirao približavanje u punoj brzini sa udaljenosti do 300 metara i gađanje iz neposredne blizine.
U sovjetskoj protuofenzivi kod Moskve Lavrinenkov vod iznenada je upao u selo Gradij i doslovno zbrisao lokalni njemački garnizon. U jednom oslobođenom selu nedaleko Volokolamska 18. prosinca 1941. izašao je iz tenka da podnese izvještaj i poginuo od krhotine mine iz njemačkog minobacača. Da je dulje poživio vjerojatno bi bio uz bok najvećim njemačkim tenkovskim asovima.
Na vrh Go down
voja64
Džomba
Džomba
voja64


BROJ POSTOVA: : 116
ČLAN OD: : 2016-11-14
M(j)esto Srpski Itebej-Banat

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime11.02.19 20:55

Kopajući po netu dotakao sam se i žena tenkista u DSR pa evo nekoliko poznatih među njima.
Alleksandra Samusenko pokraj svog tenka. Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1_alle10[url=https://servimg.com/view/19629074/110]Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1_alle11[/url]
Druga Heroina o kojoj sam na više mesta čitao je
-Mariya_Oktyabrskaya rođena 1905 a poginula tokom 1944.g kada je posthumno proglašena za NH.

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1-mari10

-Mariya-Vasiljevna_Oktyabrskaya i spomen tabla u znak sećanja na nju..
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1-mari11

Na stranim sam fb grupama pokupio i ovaj tekst na engleskom i neverica da su žene u SSSRu ratovale i kao tenkisti...

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1-mari12

O herojstvu Marije ima i na Wikiji ali je ja namerno izbegavam za izvor pa ko voli...
Treća za danas je porodica Bojko gde su oboje supružnika bili u posadi...

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1_fami10
Uz njih se vezuje da su vojevali na IS a na ovoj su slici ispred druge Zveri ...

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1_fami11

Inače je ova tema načeta i na fb grupi imenom
World War 2 Eastern Front
Pored ove teme ima i drugih načetih egzota za one koji imaju vremena je svakako za moju preporuku.
Pa ko voli...
Na vrh Go down
voja64
Džomba
Džomba
voja64


BROJ POSTOVA: : 116
ČLAN OD: : 2016-11-14
M(j)esto Srpski Itebej-Banat

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime11.02.19 22:10

Moja lična fascinacija u celoj tematici je sa životnim putem nastanka T-34.

Ruski dizajn je pitanje genijalne jednostavnosti i svrsishodnosti. i. Ogromna zemlja u kojoj jednostavnost dolazi do izražaja.
Tenk, T-34 nastao je kao derivat hodnog dela jednog smešnog,zastarelog američkog tenka ''Christie'' koji je neoprezno i potcenjivački poklonjen Rusima.
Morozov i Koškin su u njemu videli sve ono što Ameri nisu, dodali mu izvanrednu kupolu i top i to je to. Ostalo je, kako reče Bil Ganston, istorija.
A Nemci su u Rusiji zastali jer se Rusija, kako reče Erenburg, samo mislima može izmeriti.
Nemci su zastasli jer su im se tenkovi na Ruskom zemljištu kvarili(rasputica li se vikaše ta kaljuga) i tesko popravljali a T-34 je tu bio na svom terenu.Ovakve smešne tvrdnje kada ih vidim a nije da ih nema me teraju na smeh kao da su Nemci još tada ganjali ISO9000
Kad - tad bi stali.
Nego da ne dužim za sladokusce preseka T-34 obrasca 1940/1941/1942 i T34 sa topom od 85mm D5 iz 1943.godineZapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga T34_4010
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga T34_4110
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga T34_4210
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga T34_4310
Pažljivim razgledanjem se lahko uoče razlike kod topova L11/F32/F34/i sl te drugih suštinskih razlika na nišanskim spravama,kupolici komandira,poklopcu vozača,tipu potpornjaka i sl a za šta sam se praćenjem ove teme na raznim izvorima sa pažnjom uživao  pa izvolite i VI.
Na vrh Go down
voja64
Džomba
Džomba
voja64


BROJ POSTOVA: : 116
ČLAN OD: : 2016-11-14
M(j)esto Srpski Itebej-Banat

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime14.02.19 23:00

Moj drugar sa FB kao i sa VK.com Юрий Пашолок je nomad na Warspot-u natrukovao odličan prilog o razvoju T-34 pa ko voli ovu tematiku toplo preporučujem..
https://warspot.ru/14044-predvoennaya-perspektiva?utm_campaign=email&utm_medium=email&utm_source=digest
Početak teksta je sve prešao od predratne do ratnih unapređivanja i golgote kroz koju su konstruktori prošli da iz rata izađe onaj koga svi mahom znaju kao T34 koji je pokorio fašizam...ili nije...
Na vrh Go down
Sloba1
Kapetan I klase
Kapetan I klase
Sloba1


Medalja za Vojne Zasluge VZ
Jubilarna Medalja 10 godina JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 4911
ČLAN OD: : 2014-12-21
DOB : 59
M(j)esto Petrovaradin

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime15.02.19 6:39

Prvi put sada u životu čujem da su postojale žene tenkisti.
Na vrh Go down
voja64
Džomba
Džomba
voja64


BROJ POSTOVA: : 116
ČLAN OD: : 2016-11-14
M(j)esto Srpski Itebej-Banat

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime15.02.19 12:58

Ima još mnogo za nas skrivanih istorijskih detalja koji polako isplivavaju a ja samo možda malo više od onih sa zapada pratim i ove na istoku a ovo je jedan od odličnih izvora.
https://vk.com/traki_i_katki
Registrovanjem na Vk.com se otvara ogroman broj sličnih linkova gde se javljaju stručnjaci iz svojih zanimanja i bez ostrašćenosti iznose sve i svašta o čemu smo mi u Jugi manje ili više bili uskraćeni da se obavestimo.Lep izvor slika iz Sovjetskih tenkovskih zavoda imaš ovde;
https://vk.com/album-310205_142248355
Ni ovaj link o oklopnoj tehnici 20/21 veka nije  za zaobilaženje a ima i svakodnevnih dopuna-objava..
https://vk.com/btvt2021
Pozdrav iz Banata za sve Bivše a gde se i ja poodavno uklapam,mislim vojnike...
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime16.02.19 10:49

Prvi blitzkrieg - napad Njemačke na Poljsku 1939. godine

Drugi svjetski rat započeo je 1. rujna 1939. godine napadom Njemačke na Poljsku. Velika Britanija i Francuska uputile su Njemačkoj ultimatum sa zahtjevom da odmah obustavi ratne operacije i povuče svoje trupe sa poljskog teritorija. Kako kako nije bilo odgovora na zahtjev zapadnih sila dvije zemlje su 3. rujna objavile rat Njemačkoj.

Obostrani planovi i snage

Ratni plan POLJSKE do kasnih tridesetih godina bio je orijentiran prema istoku, jer je SSSR smatran glavnim potencijalnim protivnikom. Kada se Njemačka pokazala glavnom prijetnjom poljski generalštab je izradio obrambeni Plan Zapad (Plan Zachód).
Njemačkom okupacijom Češke i secesijom Slovačke Poljska se našla u izrazito nepovoljnom strateškom položaju, ugrožena od Njemačke sa zapada iz Šlezije, sa sjevera  iz Istočne Prusije i sa juga iz Češke i Slovačke. Stoga se nije mogla obraniti bez pomoći velikih sila. Savez sa SSSR za Poljake nije dolazio u obzir pa se Poljska oslonila na jamstva Velike Britanije i Francuske, što se pokazalo ne baš korisnim izborom.
Poljski ratni plan predviđao je mobilizaciju 30 pješadijskih divizija, 9 rezervnih divizija, 11 konjaničkih brigada, 2 motorizirane brigade, 3 planinske brigade i većeg broja manjih samostalnih jedinica. Divizije su bile objedinjene u armije (jačine korpusa) i operativne grupe - Karpatsku armiju (Armia Karpaty), Krakovsku armiju (Armia Kraków), Lublinsku armiju (Armia Lublin), Lođsku armiju (Armia Łódź), Modlinsku armiju (Armia Modlin), Pomeransku armiju (Armia Pomorze), Poznanjsku armiju (Armia Poznań), Prusku armiju (Armia Prusy), Varšavsku armiju (Armia Warszawa), Operativnu grupu Viškov (Grupa Odwodów ''Wyszków''), Operativnu grupu Narev (Samodzielna Grupa Operacyjna Narew) i Operativnu grupu Polesje (Samodzielna Grupa Operacyjna Polesie).
Poljske oklopne snage bile su puno slabije od njemačkih, ali su ipak predstavljale kakvu-takvu silu. Najjači poljski tenk je bio 7TP vlastite proizvodnje, težine 10 tona s topom kalibra 37 mm, sposoban da uništi svaki njemački tenk uključivo i najteži PzKw IV. Uz 130 ovih tenkova Poljaci su imali 50 suvremenih francuskih tenkova Renault R35 i 38 britanskih Vickers E, te oko 700 lakih tenkova i tanketa zastarjelih tipova. Poljska vojska je također imala 11 oklopnih vlakova, koje su druge zemlje smatrale zastarjelim oružjem zbog osjetljivosti na zračne napade, ali su u ratu neki pokazali začuđujuću efikasnost (što je motiviralo Nijemce da i sâmi vrate ovo oružje u sastav svojih kopnenih snaga).

Zapovjednik oružanih snaga Poljske maršal Edward Rydz-Śmigły:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FOxk0wF

7TP:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Dzoo0Mj

Renault R35:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga WOXCsFK

Vickers E:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UqrypTC

NJEMAČKE snage su bile objedinjene u 2 grupe armija:
·         Grupa armija Sjever (Heeresgruppe Nord) pod zapovjedištvom generala Fedora von Bocka s 3. i 4. armijom, ukupno 16 pješadijskih, 2 oklopne i 2 motorizirane divizije, 1 konjaničkom i 3 pješadijske brigade
·         Grupa armija Jug (Heeresgruppe Süd) pod zapovjedništvom generala Gerda von Rundstedta s 8., 10. 14. i slovačkom armijom Bernolak, ukupno 24 pješadijske, 5 oklopnih, 4 lake, 2 motorizirane i 2 planinske divizije te 2 SS motorizirane regimente
Odlučujuću ulogu u ratu protiv Poljske Nijemci su namijenili oklopnim snagama, koje su bile raspoređene u 7 oklopnih i 4 lake divizije. Od ukupno 2.700 tenkova samo oko 300 je bilo jačih tipova PzKpfw III i PzKpfw IV, dok su većinu činili laki tenkovi PzKpfw I i PzKpfw II.

General Fedor von Bock:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 16NTDGT

PzKpfw IV:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Iut32bz
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime16.02.19 10:54

Brzi slom poljske vojske

Njemački napad je započeo ujutro 1. rujna 1939. iz tri smjera. Grupa armija Jug napala je 8. i 14. armijom sa zapada i jugozapada iz Šlezije i 10. armijom sa juga iz Moravske, Grupa armija Sjever 3. armijom iz Istočne Prusije i 4. armijom u Pomeraniji u smjeru poljskog Koridora, a slovačka armija Bernolak sa juga iz Slovačke. Opći cilj je bio zauzimanje Varšave i uništenje glavnine poljske vojske zapadno od rijeke Visle.
U trenutku kada je rat počeo poljska vojska još nije bila potpuno mobilizirana (opća mobilizacija objavljena je 31. kolovoza) i imala je oko 1.000.000 od planiranih 1.350.000 ljudi. Poljsko vrhovno zapovjedništvo je odgovorilo na napad raspoređivanjem snaga na glavnim smjerovima njemačkog prodora, u cilju zaštite najvažnijih industrijskih centara i zadržavanja Nijemaca dok Francuska i Velika Britanija ne započnu veliku ofenzivu na zapadu.
Zapadne sile su doduše objavile rat Njemačkoj, ali nisu poduzele nikakve vojne akcije. U međuvremenu su njemačke oklopne snage uz potporu jurišnih bombardera Ju-87 Stuka razbijale i opkoljavale krupne poljske jedinice. Nijemci su već 3. rujna odsjekli poljski Koridor i 6. rujna zauzeli Krakow, a vrhovno zapovjedništvo poljske vojske je shvatilo da je situacija kritična i da od Francuske i Velike Britanije nema pomoći. Dne 9. rujna Poznanjska i Pomeranska armija poduzele su protuofenzivu s 8 divizija i 4 konjaničke brigade što je dovelo do desetodnevne bitke na rijeci Bzuri, najveće pojedinačke bitke u ovom ratu. Unatoč početnom uspjehu Poljaci su u sukobu s njemačkim oklopnim snagama pretrpjeli slom i izgubili 20.000 poginulih i 170.000 zarobljenih vojnika.
Valja se osvrnuti na popularni mit o jurišu poljskih konjanika kopljima i sabljama na tenkove. Ta legenda kruži desetljećima, a zapravo je nastala iz pretjerivanja ratnih dopisnika. Poljski konjanici su služili kao i u drugim tadašnjim vojskama - kao mobilna pješadija koja je napadala isključivo pješadijske jedinice poput nekadašnjih draguna. U obrani su konjanici sjahali sa konja i borili se kao pješaci, a protiv tenkova su koristili PT puške i lake PT topove Bofors kalibra 37 mm.

Poljska konjica za vrijeme bitke na Bzuri:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga BNWJlbu

Unatoč jakom otporu poljske vojske Nijemci su već 8. rujna izbili pred Varšavu, ali je grad pao tek 24. rujna pri čemu su njemačkim trupama naneseni veliki gubici uključivo u tenkovima. S obzirom na stanje na bojištu i izostanak pomoći Francuske i Velike Britanije vrhovni zapovjednik poljskih oružanih snaga maršal Rydz-Śmigły zapovijedio je 10. rujna opće povlačenje na jugoistok u cilju formiranja takozvanog Rumunjskog mostobrana. Ali je slijed događaja poremetio te planove.

Operacije u Poljskoj od 1. do 14. rujna 1939., grafički prikaz:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UocxowK

Vojna intervencija SSSR

Brzina njemačkog napredovanja zatekla je i partnere u SSSR-u, koji su se sovjetsko-njemačkim paktom obavezali vojno intervenirati sa istoka. Moskva se našla u neprilici zbog opravdavanja svog sudjelovanja u komadanju Poljske i uslijedila je diplomatska prepiska pa i svađa s Nijemcima, koji nisu htjeli pristati da budu proglašeni uzročnikom sovjetske vojne intervencije. Stoga je pronađeno kompromisno rješenje u obliku neodređene formulacije ''zaštite bjeloruskog i ukrajinskog stanovništva u novim okolnostima''.
Za napad na Poljsku sovjetske snage su bile objedinjene u 2 grupe armija:
·         Bjeloruski front pod zapovjedništvom generala Mihaila Kovaljova s 3., 4., 10. i 11. armijom i Dnjeparskom ratnom flotilom, ukupno 11 pješadijskih i 6 konjaničkih divizija, 8 oklopnih brigada i 1 motorizirana brigada
·         Ukrajinski front pod zapovjedništvom generala Semjona Timošenka s 5., 6. i 12. armijom te Frontovskom konjaničkom grupom, ukupno 9 pješadijskih i 7 konjaničkih divizija, 8 oklopnih brigada i 1 motorizirana brigada
U sastavu oklopnih brigada bili su tenkovi tipa T-26, BT-5 i BT-7, uz manji broj T-28.
Napad SSSR na Poljsku je započeo 17. rujna. Maršal Rydz-Śmigły zapovijedio je povlačenje i izbjegavanje sukoba sa sovjetskim snagama, ali je na nekim mjestima ipak došlo do borbi. Situaciju Poljske dodatno je otežao ustanak OUN - organizacije ukrajinskih nacionalista (Організація Українських Націоналістів). Sovjetske trupe su dosegle dogovorenu liniju s Nijemcima na rijekama Narev, Bug, Visla i San.
Sovjetska intervencija je bila jedan od ključnih faktora za spoznaju da je rat definitivno izgubljen. Poljska vlada ipak nije htjela potpisati kapitulaciju i povukla se u Rumunjsku, a kasnije u London, dok su ostaci vojske u Poljskoj kapitulirali 6. listopada.

General Mihail Kovaljov:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MWMYIU6

Generali Heinz Guderian i Semjon Krivošejin u Brest-Litovsku (Brześć nad Bugiem) 22. rujna 1939.:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UtQtJGX

Njemačko-sovjetska vojna parada u Brest-Litovsku:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ZX8lNew

Epilog

Rat u Poljskoj završio je trijumfom Njemačke, ali je pobjeda postignuta uz nemalu cijenu - oko 15.000 poginulih, oko 30.000 ranjenih i oko 3.500 nestalih, 674 tenka i 564 aviona. SSSR je imao tek simbolične gubitke - 996 poginulih i 2.000 ranjenih. Poljska je pretrpjela gubitke od 96.000 poginulih i preko 130.000 ranjenih, 470 tenkova i 333 aviona, a glavnina vojske je pala u zarobljeništvo. Oko 120.000 vojnika uspjelo se povući u neutralnu Rumunjsku i oko 20.000 u Litvu i Latviju.
U iznimno nepovoljnoj strateškoj poziciji, napadnuta sa četiri strane od višestruko premoćnih protivnika, Poljska nije imala nikakve šanse da se obrani premda je davala žestok i odlučan otpor, a neka uporišta poput poluotoka Hel i tvrđave Modlin branila su se tjednima.
Francuska i Velika Britanija, s preko 100 divizija i brojčano premoćnim oklopnim snagama, ostavile su svoju golemu silu da čuči na Maginot liniji i iza nje dok su neprijatelji komadali njihovog viteškog i hrabrog saveznika. Strašljivi general Maurice Gamelin, zapovjednik anglo-francuskih snaga, izveo je tek jedan napad u Saaru (7.-16. rujna) koji su Nijemci s lakoćom zaustavili pred Siegfriedovom linijom dok su Francuzi zauzeli tek 8 km2 njemačkog teritorija. I taj komadić teritorija Nijemci su povratili odmah po okončanju kampanje u Poljskoj.
Poljska je pak platila danak i kratkovidnosti vlastitih političara. U drugoj polovici tridesetih godina uporno je odbijala savez sa zapadnim silama i SSSR, zemljama koje su vodile pregovore o protunjemačkoj koaliciji. Dapače, samo nekoliko mjeseci prije nego će biti napadnuta sudjelovala je zajedno s Nijemcima u komadanju Čehoslovačke i prisvojila područje Tješina (Český Těšín, Czeski Cieszyn). U ljeto 1939., kada je bilo jasno da je na redu kao iduća žrtva, Poljska je odbila primiti sovjetske trupe na svoj teritorij i oslanjala se na jamstva Francuske i Velike Britanije. SSSR je pak odustao od jalovih pregovora s nepouzdanim zapadnim partnerima i vlastitu sigurnost potražio u paktu s Njemačkom.
Brzina kojom je Njemačka porazila Poljsku zapanjila je i zapadne Saveznike i SSSR. Pojavila se nova vrsta ratovanja koja će postati poznata kao munjeviti rat ili blitzkrieg, gdje odlučujuću ulogu imaju visokopokretne oklopno-motorizirane snage potpomognute zrakoplovstvom (taktika panzer-stuka). Francuska i Velika Britanija nisu iz toga izvukle nikakve pouke ni prilagodile ratnu doktrinu što će im se teško osvetiti 1940. godine. Novu vrstu ratovanja nisu odmah razumjeli ni u SSSR-u, ali će poslije operacija na Zapadu i pada Francuske pristupiti ponovnom formiranju krupnih oklopno-motoriziranih formacija (mehanizirani korpusi).
Poljska je po četvrti put u svojoj povijesti prestala postojati kao država. Dio pod njemačkom okupacijom proglašen je za Generalgouvernement, dok je dio okupiran od Sovjeta priključen Bjelorusiji. Već tokom ratnih operacija njemačka vojska i SS jedinice počinile su teške ratne zločine, ali će pravi užasi tek uslijediti. SS Einsatzgruppen su odmah počele s istrebljenjem poljske inteligencije, plemstva i običnih građana, kao i Židova. Jedini visoki njemački oficir koji je smatrao potrebnim da se koliko-toliko odupre toj zločinačkoj praksi bio je general Johannes Blaskowitz, koji je krajem 1939. i početkom 1940. uputio nadređenima nekoliko memoranduma s upozorenjima na zlodjela nad poljskim civilima i posljedice po ugled njemačke vojske. Postigao je samo to da bude ukoren i upozoren kako se ''rat ne vodi metodama Vojske spasa''.
Poljska je u Drugom svjetskom ratu izgubila 6 milijuna stanovnika, većinom Židova, te je u odnosu na ukupni broj stanovnika pretrpjela najveće ljudske gubitke u Drugom svjetskom ratu.

Podjela Poljske 1939. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 8L8l3WJ

Poljaci su vojnički formalno kapitulirali, ali nisu nikada priznali poraz. Dijelovi njihovih kopnenih, zračnih i pomorskih snaga pridružili su se Antihitlerovskoj koaliciji i istakli se u borbama do kraja rata, dok je u zemlji odmah utemeljen pokret otpora pod imenom Narodowe Siły Zbrojne i od 1943. prosovjetska Armia Ludowa.
Na vrh Go down
vladimir
Kapetan I klase
Kapetan I klase



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 4595
ČLAN OD: : 2011-01-25

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime18.02.19 8:23

У мају 1945. године, Совјети су направили одскочну даску за сакупљање њемачких тенкова у близини Миловица, око 40 км сјеверно од Прага. До јануара 1947. отприлике 245 Пз.ИВ је пребачено у чехословачку војску. Нису били раздвојени модификацијама и често су се састојали од "различитих делова". Њихова служба је трајала до краја 1954. године, када су почели постепено да их замењују Т-34.


Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Scale_600

За квалитет ми је жао. На фотографији "Франкенстеин" Панзер ИВ, коју је Сирија купила од Чехословачке. Овај тенк има занимљиву причу. Испрва је служио Њемачку на Источном фронту, а затим је био заробљен и кориштен од стране СССР-а. Тада је пребачен у Чехословачку, која га је продала Сирији. Године 1967. био је заробљен од стране Израела, а данас је у Америчком музеју у одјелу њемачке технологије. Извор: вордпресс.цом
Сиријци су се у априлу 1955. договорили за куповину 45 тенкова. За коришћено смеће (извините) тражили су "тврду" западну валуту - 4500 фунти по јединици (данас је то 86 хиљада фунти или 7 милиона 300 хиљада п.), Што је објективно скупо за такав производ. Договор је укључивао поправке, пуну пуњење муниције и ограничен број резервних дијелова. Тенкови су достављени Сирији почетком новембра 1955. године.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime20.02.19 16:30

Kurt Knispel, tenkovski ''Crveni barun''

Najvećem asu u povijesti tenkovskog ratovanja potvrđeno je uništenje 168 tenkova, a s nepotvrđenim pobjedama brojka doseže 195

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 0FomGTC

Kurt Knispel (1921.-1945.) bio je porijeklom sudetski Nijemac. Godine 1940. pridružio se oklopnim jedinicama njemačke kopnene vojske i završio obuku za tenkista. U početku je bio punilac, zatim ciljatelj/nišandžija i na kraju zapovjednik tenka. Jedinice u kojima je služio bile su 12. oklopna divizija (12. Panzer-Division) i 503. bataljon teških tenkova (Schwere Panzerabteilung 503).
Gotovo čitavu ratnu karijeru Knispel je proveo na Istočnoj fronti. U borbi je prvi put sudjelovao u kolovozu 1941. kao ciljatelj u tenku PzKpfw IV. U siječnju 1942. povučen je sa fronte na trening u novom tenku PzKpfw VI Tiger. Sudjelovao je u bici kod Kurska gdje je u 12 dana uništio 27 sovjetskih tenkova T-34. U proljeće 1944. premješten je u Francusku gdje je dobio zapovjedništvo nad novim tenkom PzKpfw VII Königstiger i sudjelovao u borbama oko Caena. Zatim je vraćen na Istočnu frontu gdje se ponovo istakao u borbama oko Budimpešte. Jednom je uništio T-34 sa udaljenosti od čak 3.000 metara.
Knispelu je službeno priznato uništenje 168 tenkova iako mu se neslužbeno pripisuje čak 195, plus 70 PT topova i veliki broj različitih drugih oružja i vozila, što ga čini najvećim tenkovskim asom svih vremena.

Knispelov tenk na čelu kolone Königstigera:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga WY3I3Fl

Iako je bio najuspješniji tenkist u povijesti Knispel nikada nije dosegao viši čin od narednika (feldwebel). Isto tako, za razliku od drugih tenkovskih asova nikada nije dobio Viteški križ iako je bio predložen četiri puta. Razlog je bio u njegovoj osebujnoj naravi - nije bio nacist poput drugih, često je dolazio u sukobe sa pretpostavljenima, a jednom je udario šakom u lice SS oficira koji je maltretirao zarobljenog sovjetskog vojnika. Knispel nije bio željan odlikovanja i priznanja - ako bi postojala dvojba koji tenk je uništio neki cilj uvijek je prepuštao uspjeh drugim tenkistima.
Najveći tenkovski as svih vremena poginuo je kod mjesta Urbau u Češkoj 28. travnja 1945., samo deset dana prije završetka rata. Godine 2013. češke vlasti su objavile da je u mjestu Znojemsko na češko-austrijskoj granici pronađena neoznačena grobnica 15 njemačkih vojnika. Među sahranjenima je bio i Knispel, koji je prepoznat po ratnoj pločici i tetovaži na vratu. Posmrtni ostaci su kasnije preneseni na Centralno groblje u Brnu.

Grob Kurta Knispela na Centralnom groblju u Brnu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga XkgZisx


Stanko1: komentar modifikovan dana: 23.02.21 16:13; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime21.02.19 9:18

Američki tenk M-26 Pershing

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga XqGjXxU

Glavni borbeni tenk kopnene vojske USA u Drugom svjetskom ratu bio je M-4 Sherman, čija je proizvodnja započela u veljači 1942. godine. U međuvremenu su razvijani i drugi tipovi tenkova, između ostalog i teških među kojima je bio i T-26 (kasnije M-26).
Iako je novi tenk T-26 pokazao zadovoljavajuće performanse serijska proizvodnja je odgađana zbog sukoba dviju koncepcija tenkovskog ratovanja u američkom vojnom vrhu. Frakcija koju je predvodio general Lesley McNair zastupala je koncepciju tzv. ''razarača tenkova'' (tank destroyer) po kojoj su tenkovi namijenjeni brzim prodorima i potpori pješadije, dok je borba s protivničkim tenkovima zadaća samohodne protuoklopne artiljerije. Po McNairu tenk Sherman je bio najbolji tenk na ratištu i više nego dorastao njemačkim tenkovima. Druga frakcija, koju je predvodio general Jacob Devers (kasnije zapovjednik 6. grupe armija u Europi), pozivala se na iskustva iz Sjeverne Afrike i ukazivala na potrebu da kopnena vojska dobije novi teški tenk koji će biti ravnopravan njemačkim Tigeru i Pantheru. Na nagovor Deversa predsjednik Združenog generalštaba general George Marshall odobrio je 16. prosinca 1943. proizvodnju serije od 250 tenkova T-26. Proizvodnja je počela tek u studenom 1944., a tenk je dobio oznaku M-26 i ime Pershing po generalu armije Johnu Pershingu, zapovjedniku ekspedicijskih snaga USA (American Expeditionary Forces) u Europi u Prvom svjetskom ratu.

General John Pershing:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NaEdG1o

Tenk M-26 Pershing, opći izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga RnNmex6

Borbena težina tenka iznosila je 46 tona, a benzinski motor Ford GAF snage 500 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 40 km/h i operativni doseg od 160 km. Debljina oklopa iznosila je od 50 do 102 mm. Glavno oružje bio je top M3 kalibra 90 mm, a pomoćno mitraljez kalibra 12,7 mm i 2 mitraljeza kalibra 7,62 mm. Posadu je činilo 5 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i pomoćnik vozača-mitraljezac. U tvornicama Detroit Arsenal Tank Plant i Fisher Tank Arsenal proizvedeno je 1944. i 1945. godine ukupno 2.212 primjeraka tenka Pershing. Osim USA tenk je uveden u naoružanje kopnenih vojski Belgije, Francuske i Italije, a kroz program Lend-Lease manji broj primjeraka dobili su Velika Britanija (12) i SSSR (1).
Slabost američkih tenkova Sherman i lovaca tenkova najbolje se pokazala u borbama u Ardenima, gdje je potvrđena njihova inferiornost pred njemačkim tenkovima Panther, Tiger i Königstiger. Stoga je donijeta odluka da se na europsko ratište pošalju tenkovi Pershing i prvih 20 primjeraka je u siječnju 1945. iskrcano u luci Antwerpen. Ukupno je do okončanja rata u Europi stiglo 310 Pershinga, ali ih je samo onih prvih 20 stvarno sudjelovalo u borbama. Prvi su u akciji sudjelovali tenkovi iz sastava 3. oklopne divizije 25. veljače nedaleko rijeke Roer i u borbama uništili 2 Tigera i 2 tenka PzKw IV. Jedna od poznatih borbenih akcija Pershinga zbila se 6. ožujka 1945. u Kölnu. Američke snage su ušle u grad predvođene tenkovima, a na trgu ispred katedrale čekao je u zasjedi jedan njemački Panther. Nakon što je uništio jednog Shermana ostali su se povukli i pozvali u pomoć Pershinga koji se kretao usporednom ulicom. Američki tenk se približio Pantheru koji ga je primijetio i okrenuo kupolu u njegovom smjeru. Pershing se uputio u zaklon između zgrada i u pokretu ispalio jednu granatu, a zatim iz zaklona još dvije. Sve tri granate su pogodile cilj - jedna ispod štita topa i dvije u bok - i uništile Panther. Granate koje su pogodile bok probile su i oklop na drugoj strani.
Tenkovi Pershing odigrali su značajnu ulogu i u poznatoj epizodi zauzimanja mosta preko Rajne kod Remagena 7.-8. ožujka 1945. Jedan vod od 5 tenkova iz 9. oklopne divizije pružao je sa obale vatrenu potporu pješadiji koja je zauzela most i spriječila njegovo rušenje. Kako su bili preteški za prelazak preko oštećenog mosta Pershinzi su na drugu obalu Rajne prevezeni skelama.
Tenkovi Pershing pojavili su se u ograničenoj mjeri i na pacifičkom ratištu. Kako se bitka na Okinawi oduljila zbog žestokog otpora Japanaca na otok je upućeno 12 ovih tenkova, ali su zbog brojnih odgađanja u cijelosti iskrcani tek 4. kolovoza 1945.

Panther uništen od Pershinga ispred katedrale u Kölnu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 0DXcTkc

Prelazak Pershinga skelom preko Rajne kod Remagena:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Zz7RSvq

Intenzivniju borbenu upotrebu tenkovi Pershing su imali u Korejskom ratu 1950.-1953. Prve američke jedinice u Koreji imale se samo manji broj lakih tenkova M-24 Chaffee koji nisu bili dorasli sjevernokorejskim tenkovima T-34/85. Tenkovi M-4 Sherman mogli su se ravnopravno nositi sa sovjetskim tenkom, dok je prevagu na američku stranu donio Pershing kojih je 1950. godine na ratište stiglo 309. Kasnije je u borbe uključen i novi tenk M-46 Patton. Sukobi tenkova u Korejskom ratu bili su manjih razmjera, a bilo ih je ukupno 119. U njima je uništeno 97 tenkova T-34/85 i još 18 vjerojatno uništeno. Oko 50% tenkovskih bitaka vodili su tenkovi Sherman, 32% Pershing i 10% Patton.

Tenkovi M-26 Pershing u luci Pusan u Južnoj Koreji:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga SSUeoA9

M-26 Pershing nije dugo ostao u naoružanju kopnene vojske USA. Neposredno poslije rata oko 800 primjeraka dobilo je novi motor, novu transmisiju i novi top, a tako preinačen tenk dobio je ime M-46 Patton. Pedesetih godina Pershing je izbačen iz naoružanja i zamijenjen novim tenkovima M-47 i M-48 Patton.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime21.02.19 17:35

Zapis o oklopnim jedinicama Waffen SS

Waffen SS (Waffen Schutzstaffel, oružani zaštitni odred) bio je oružana paravojna formacija njemačke nacističke stranke NSDAP - Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei. Tokom Drugog svjetskog rata je Waffen SS činio dio sveukupnih kopnenih oružanih snaga zajedno s kopnenom vojskom (Heer), a u svom sastavu je imao oklopne, mehanizirane, pješadijske, brdske, konjičke i policijske jedinice.
Na poslijeratnom suđenju u Nürnbergu Waffen SS je proglašen zločinačkom organizacijom i zabranjen, a njegovi bivši pripadnici - osim ako nisu bili prinudno moblizirani - lišeni su prava na mirovinu i drugih prava koja su imali pripadnici regularne njemačke vojske.

Počeci

Začetak Waffen SS potječe iz 1932. godine, kada je formiran poseban zaštitni odred od 120 ljudi pod imenom Sonderkommando Berlin. U studenom 1933. formacija je imala 800 ljudi i dobila je ime Leibstandarte SS Adolf Hitler - LSSAH. Vođe konkurentskih SA - Sturmabteilung pobijene su između 30. lipnja i 2. srpnja 1934. u pokolju poznatom kao ''Noć dugih noževa'' (Nacht der langen Messer), čime je SS osigurao status glavne stranačke vojske.
Ambicije vođa NSDAP bile su da imaju vlastite oružane snage koje će biti ravnopravne regularnoj vojsci, a s vremenom će u potpunosti preuzeti njezinu ulogu. U jesen 1934. godine Hitler je izdao zapovjed za formiranje SS-Verfügungstruppe (SS trupe na raspolaganju), oružane jedinice koje će biti pod njegovim zapovjedništvom i kojoj će opremu, opskrbu i vojnu obuku davati regularna vojska. Istodobno je Reichführer SS Heinrich Himller utemeljio dvije škole za obuku oficirskog kadra - SS-Junkerschule Bad Tölz i SS-Junkerschule Braunschweig, u kojima su korištene metode i nastavnici regularne vojske.
Godine 1936. Hitler je pozvao umirovljenog generala regularne vojske Paula Haussera i imenovao ga inspektorom SS u činu brigadeführera, sa zadaćom da brine o obuci i organizaciji Waffen SS.

Leibstandarte SS Adolf Hitler na svečanosti 1936. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MWNMOrG

Paul Hausser kao SS-Gruppenführer und Generalleutnant der Waffen-SS:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 8NiNwVh

Kriteriji za primitak regruta bili su u početku vrlo rigorozni. Kandidati su morali biti etnički Nijemci čistog arijskog porijekla od 1800. godine na dalje, morali su biti u dobi od 17 do 23 godine, visoki najmanje 174 cm (za Leibstandarte SS Adolf Hitler najmanje 178 cm), morali su imati zdrave sve zube i savršeni vid. Neki zahtjevi su s vremenom ublaženi.
Velika većina pripadnika Waffen SS su bili dobrovoljci, uvjereni nacisti i fanatično odani Hitleru i nacionalsocijalizmu. Osim Nijemaca u redove Waffen SS s vremenom su primani i folksdojčeri i dobrovoljci drugih narodnosti iz europskih zemalja, a neki su formirali čitave SS divizije.
Nazivi činova Waffen SS su uglavnom preuzeti od SA i bili su jedinstveni u Drugom svjetskom ratu. Tako je običan vojnik bez čina bio SS Schütze, kaplar SS Sturmmann, kapetan SS Obersturmführer, pukovnik SS Standartenführer, a general-lajtnant SS Gruppenführer. Najviši čin je bio SS-Oberst-Gruppenführer und Generaloberst der Waffen-SS, koji odgovara činu generala armije a dobila su ga samo četiri čovjeka - Josef ''Sepp'' Dietrich, Kurt Daluege, Paul Hausser i kao počasni čin Franz Xaver Schwarz.

SS-Oberst-Gruppenführer und Generaloberst der Waffen-SS Josef Dietrich:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Y25bLxo

Do početka Drugog svjetskog rata formirane su tri regimente, od kojih je u napadu na Poljsku 1939. sudjelovala Leibstandarte SS Adolf Hitler. Po završetku borbi u Poljskoj, na inzistiranje Hitlera, formirane su još 3 regimente koje su ubrzo dovedene do snage divizije.

Ekspanzija od 1940. godine

U ratu s Francuskom, Belgijom i Nizozemskom sudjelovale su 3 SS divizije i regimenta LSSAH, a do početka napada na SSSR već ih je bilo 7. Do kraja rata formirano je 38 SS divizija s ukupno oko 900.000 ljudi, od kojih je 12 bilo oklopnih i oklopno-mehaniziranih:
- 1. SS-Panzer-Division Leibstandarte SS Adolf Hitler
- 2. SS-Panzer-Division Das Reich
- 3. SS-Panzer-Division Totenkopf
- 5. SS-Panzer-Division Wiking
- 9. SS-Panzer-Division Hohenstaufen
- 10. SS-Panzer-Division Frundsberg
- 11. SS-Freiwilligen-Panzergrenadier-Division Nordland
- 12. SS-Panzer-Division Hitlerjugend
- 16. SS Panzergrenadier-Division Reichsführer-SS
- 17. SS-Panzergrenadier-Division Götz von Berlichingen
- 18. SS-Freiwilligen-Panzergrenadier-Division Horst Wessel
- 23. SS-Freiwilligen-Panzergrenadier-Division Nederland

Vojnici SS divizije Totenkopf razgledaju onesposobljeni britanski tenk Matilda 1940. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga U5xcTid

Ukupno je bilo 18 SS korpusa koji su identificirani po brojevima, ali ih je u stvarnosti bilo 16 jer su dva promijenila brojčanu oznaku. Neki SS korpusi su dobivali imenima po narodima koji su ih popunjavali ili po ratištima na kojima su djelovali, pa su postojali SS Latvijski korpus - VI. SS-Freiwilligen-Armeekorps (Lettisches), SS Kozački korpus - XV. SS-Kosaken-Kavalerie-Korps i SS Hrvatski korpus.- IX. Waffen-Gebirgskorps der SS (Kroatisches). U sastavu većine SS korpusa bile su i jedinice regularne vojske.
Oklopni SS korpusi su bili:
- I. SS-Panzerkorps ''Leibstandarte''
- II. SS-Panzerkorps
- III. (germanisches) SS-Panzerkorps
- IV. SS-Panzerkorps
- XI. SS-Panzerkorps
Potkraj rata formirane su i 2 armije Waffen SS - 6. SS-Panzerarmee i SS-Panzer-Armeeoberkommando 11. Dok je prva bila zapravo preimenovana 6. oklopna armija regularne vojske, druga je postojala samo na papiru. Njeno formiranje je u veljači 1945. godine naredio Himmler dok je bio zapovjednik Grupe armija Visla - Heeresgruppe Weichsel (što je za generale regularne vojske bio loš vic), ali formiranje nikada nije provedeno.

Sudjelovanje u borbenim operacijama i ratni zločini

Oklopne i oklopno-mehanizirane divizije Waffen SS bile su brojčano veće od odgovarajućih divizija regularne vojske te su brojale do 20.000 vojnika, a borbena snaga im je neprekidno rasla. Tako je 1. SS-Panzer-Division Leibstandarte SS Adolf Hitler uoči bitke kod Kurska raspolagala s 12 tenkova PzKpfw VI Tiger, 72 tenka PzKpfw IV, 16 tenkova PzKpfw III i 31 samohodnim topom StuG, a 2. SS-Panzer-Division Das Reich na dan iskrcavanja Saveznika u Normandiji s 180 tenkova PzKpfw VI Tiger, PzKpfw V Panther i PzKpfw IV te 75 samohodnih protutenkovskih i jurišnih topova.
Oklopno-mehanizirane jedinice Waffen SS sudjelovale su u svim ratnim operacijama koje je njemačka vojska izvodila od 1940. godine do kraja rata. Pripadnici Waffen SS pokazali su se kao fanatični, bezobzirni i brutalni ratnici, opasni jednako za protivničke vojnike i za civilno stanovništvo. U pojedinim operacijama su često imali zadaću da predvode napad poput I. SS-Panzerkorpsa ''Leibstandarte'' kod Harkova i Kurska 1943. godine.

Vojnici divizije Das Reich u Harkovu u ožujku 1943. godine:


Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HS804Am

Mađarski vojnik u razgovoru s pripadnikom SS divizije Totenkopf:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NuJy3Fz

Tenk PzKpfw V Panther iz sastava divizije Leibstandarte SS Adolf Hitler u Francuskoj:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga EYRRqZk

Neslavnu reputaciju zločinačke organizacije Waffen SS je stekao, između ostalog, jer su jedinice iz njegovog sastava - uključivo oklopne - počinile brojne ratne zločine nad ratnim zarobljenicima i civilnim stanovništvom. Naročito su poznati masakri u Wormhoudtu (Francuska) koji je počinila SS Leibstandarte Adolf Hitler, u Le Paradisu (Francuska) koje je počinila divizija Totenkopf, u Oradouru-sur-Glane (Francuska) koji je počinila divizija Das Reich, u Graignesu i Mailléu (Francuska) koje je počinila divizija Götz von Berlichingen, u Malmedyju (Francuska) koji je počinila SS Kampfgruppe Peiper, u Marzabottu i Sant'Anni di Stazzema (Italija) koje je počinila divizija Reichsführer-SS i u Ardenne Abbey (Francuska) koji je počinila divizija Hitlerjugend. Tome valja dodati zločine na Istočnoj fronti i na Balkanu, a holokaust je priča za sebe. Određeni broj zapovjednika jedinica Waffen SS je poslije rata osuđen na smrt, a drugi na kazne zatvora.
Na vrh Go down
vladimir
Kapetan I klase
Kapetan I klase



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 4595
ČLAN OD: : 2011-01-25

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime21.02.19 18:27

zlocini na istocnom frontu. reon Harkova takozvani Donski front. zbog strasnih zlocina madjarskih fasista na ovom delu fronta doneta je naredba da se madjarski vojnici ne zarobljavaju. krajnji rezultat je bio 120.000. poginulih madjara.Nemacka i njeni sateliti su platili nevidjenu cenu za zlocine koje su pocinili na teritoriji SSSR.
Na vrh Go down
voja64
Džomba
Džomba
voja64


BROJ POSTOVA: : 116
ČLAN OD: : 2016-11-14
M(j)esto Srpski Itebej-Banat

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime21.02.19 20:19

Ni SS nije bio naivan pa se u BudimPešti vodila odsudna odbrana do poslednjeg Mađara kako se to malo u šali a više u zbilji izučavala ta bitka kod nas u SFRJ..
https://sr.wikipedia.org/sr-ec/%D0%91%D0%B8%D1%82%D0%BA%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%91%D1%83%D0%B4%D0%B8%D0%BC%D0%BF%D0%B5%D1%88%D1%82%D1%83
Битка за Будимпешту је била опсада током Другог светског рата која је трајала од 29. децембра 1944. до 13. фебруара 1945 у којој су снаге Црвене армије освојиле Будимпешту из руку немачких СС и мађарских снага. Ово је била једна од најкрвавијих опсада овог рата, упоредива по броју жртава са опсадама Берлина и Стаљинграда.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime22.02.19 8:02

Oklopne snage u bici kod sela Raseiniai u Litvi 1941. godine

Uništena su dva sovjetska mehanizirana korpusa, ali je jedan jedini tenk KV-2 zadržao je glavninu njemačke oklopne divizije puna 24 sata

Na početku ove teme opisana je propast oklopnih snaga SSSR 1941. godine, a jedna od epizoda iz koje se može jasno vidjeti neslavna uloga tada najmoćnije tenkovske sile u svijetu bila je bitka kod sela Raseiniai u Litvi 23.-27. lipnja 1941.

Neuspjeli protunapad

Nijemci su 22. lipnja 1941. napali SSSR, pri čemu je Grupa armija Sjever (Heersgruppe Nord) pod zapovjedništvom feldmaršala Wilhelma Rittera von Leeba imala napredovati kroz baltičke države općim smjerom prema Lenjingradu. Na sovjetskoj strani je stajala grupa armija pod imenom Sjeverozapadni front (Северо-Западный фронт), pod zapovjedništvom generala Fjodora Kuznjecova.

General Fjodor Kuznjecov, zapovjednik Sjeverozapadnog fronta:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JN7vJju

U sastavu Sjeverozapadnog fronta bile su 8., 11. i 27. armija te 3. mehanizirani korpus pod zapovjedništvom generala Alekseja Kurkina i 12. mehanizirani korpus pod zapovjedništvom generala Nikolaja Šestopalova. Korpusi su predstavljali respektabilnu snagu jer su zajedno imali 60.000 ljudi i 1.400 tenkova, od kojih 110 novih tipova T-34 i KV.

General Aleksej Kurkin, zapovjednik 3. mehaniziranog korpusa:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga QdMULqD

Dne 22. lipnja oklopne snage njemačke Panzergruppe 4 iz Grupe armija Sjever prešle su rijeku Njemen i do kraja dana prodrle 80 km u dubinu Litve. Idućeg dana Kuznjecov je zapovijedio protunapad na bok Panzergruppe 4 snagama 3. i 12. mehaniziranog korpusa. Napad je bio usmjeren na njemački XLI. oklopni korpus. Nijemci su primijetili pokrete sovjetskih oklopnih snaga i napali ih iz zraka, a kako nije bilo praktično nikakve protuzračne obrane njemački bombarderi su uništili veliki broj tenkova i drugih oklopnih vozila. Kaos izazvan bombardiranjem prouzročio je kašnjenje napada, zbog čega sovjetski tenkovi nisu udarili u bok nego u čelo njemačkih oklopnih snaga.
Uslijedila je tenkovska bitka u širem području sela Raseiniai, koja će potrajati četiri dana. Nijemci su se po prvi put suočili sa sovjetskim teškim tenkovima KV, prema kojima su njihovi tenkovi i PT topovi bili nemoćni. KV iz sastava 2. oklopne divizije 3. mehaniziranog korpusa prodrli su duboko kroz položaje njemačke 6. oklopne divizije. Tenkovi koji su ostali bez municije svladali su njemačke PT topove na način da su ih jednostavno pregazili.

KV-1:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HTc61kQ

Tenkovi KV su izazvali pometnju u njemačkim redovima, ali ne i paniku (suprotno raširenoj legendi). S njima je bilo moguće boriti se ako se raspolaže odgovarajućim oružjem, a Nijemci su imali PZO topove 8,8 cm KwK 36 kalibra 88 mm koji su probijali oklop KV i T-34. Nakon što su izgubili nekoliko tenkova Sovjeti su se povukli.
Bitka kod Raseiniaija je potrajala do 27. lipnja. Sovjetski 3. i 12. mehanizirani korpus su ostali bez goriva i municije te je 3. korpus uništen, dok su se ostaci 12. korpusa uspjeli povući. Ukupno su Sovjeti izgubili preko 700 tenkova, dok su njemački gubici bili neznatni.

Predaja sovjetskog tenka T-26:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Yb7FNoQ

Dok je ova tenkovska epizoda za Sovjete završila katastrofom, u bici se zbio jedan neobičan događaj za koji se saznalo tek poslije rata iz priča zarobljenih njemačkih generala.

Podvig posade KV-2

Njemačka 6. oklopna divizija bila je podijeljena u dvije borbene skupine - Kampfgruppe Von Seckendorff i Kampfgruppe Raus pod zapovjedništvom pukovnika Erharda Rausa.

Erhard Raus, zapovjednik Kampfgruppe Raus:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FdqeEmy

Dok je Kampfgruppe Von Seckendorff vodila borbu sa sovjetskim tenkovima Kampfgruppe Raus nije naišla na nikakav otpor. U jednom trenutku konvoj s njemačkim ranjenicima i zarobljenim sovjetskim vojnicima dug 1,5 km naišao je na usamljeni tenk KV-2. Prema iskazima lokalnih seljaka tenk je stigao 23. lipnja, smjestio se na raskrižju cesta i ostao preko noći nepokretan. Nijemci su mislili da je tenk napušten, ali su se prevarili.

KV-2:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Mxi250Z

U jednom trenutku KV-2 je otvorio paljbu na konvoj koji se žurno povukao. Raus je bio zbunjen - očekivao je sovjetski protunapad i pomislio je da je upravo počeo. Za nevolju, jedan hitac iz KV-2 prekinuo je telefonsku liniju kojom je Raus bio povezan sa zapovjedništvom 6. oklopne divizije. Dok su Nijemci razmišljali što se događa posada KV-2 je primijetila njemački konvoj s gorivom i municijom te otvorila paljbu i uništila 12 kamiona. Ostali kamioni su se nagomilali u koloni i stvorili prometni ''čep'', a neki su pokušali zaobići tenk i zaglavili su se u močvari.
Ostalo je nerazjašnjeno zašto je KV-2 stajao nepokretan. Moguće je da je posada dobila zapovjed da blokira raskrižje, ali je vjerojatnije da je tenk bio pri kraju s gorivom ili je imao teškoća s motorom pa je zapovjednik odlučio da ga postavi na najbolju poziciju gdje je mogao zadržavati Nijemce. U svakom slučaju posada se nije odlučila za bijeg ili predaju, već za borbu do krajnjih mogućnosti. To je nesumnjivo bio hrabar čin jer je posada morala biti svjesna da im je ova prva bitka ujedno i posljednja.
Nijemcima je trebalo vremena da shvate kako imaju posla samo s jednim tenkom. Raus je bio nestrpljiv jer je trebao gorivo i municiju, a ranjenike je morao otpremiti u bolnicu. Stoga je zapovijedio da se KV-2 uništi što prije. Dopremljena je jedna baterija PT topova 5 cm Pak 38 kalibra 50 mm i postavljena u položaj za gađanje. Posada KV-2 očito nije primijetila njemačke topove jer je cijev njihovog topa-haubice 152 mm bila okrenuta prema selu Raseiniai. Nijemci su očekivali lagan posao, ali su se prevarili.
Nakon osam punih pogodaka činilo se da je tenk onesposobljen, no poslije nekoliko minuta njegova kupola se počela okretati. Očito se posada oporavila od šoka izazvanog udarima granata u oklop. KV-2 je usmjerio top prema bateriji i uništio dva topa zajedno s posadama, a još dva onesposobio. Tada su Nijemci pokušali uništiti tenk indirektnom paljbom haubice 105 mm, ali bez uspjeha. Stoga je Raus zatražio od zapovjedništva divizije da mu pošalje PZO top 88 mm, jedino oružje koje je moglo uništiti KV-2.
Posada topa 88 mm otvorila je paljbu sa udaljenosti od 2.000 m, a onda je odlučila prići na 700 m. Posada KV-2 je bila spremna i uništila je top prvim hicem. Ovakav razvoj događaja nije djelovao najpovoljnije na moral Nijemaca jer su trpjeli gubitke ni za što, a konvoji s opskrbom i ranjenicima su morali mirovati jer im je pokret bio zapriječen. Noću 24. na 25. lipnja Nijemci su pokušali onesposobiti tenk miniranjem, ali su inženjerci vjerojatno postavili preslabo punjenje pa je oštećena samo gusjenica.
U međuvremenu je dopremljeno još topova 88 mm i Nijemci su poduzeli posljednji pokušaj da unište KV-2. Raus je zapovijedio tenkovima PzKpfw 35(t) da krenu prema sovjetskom tenku.

PzKpfw 35(t):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ZKdjw9S

Tenkovi nisu poslani da napadnu jer su njihovi topovi bili neefikasni protiv oklopa KV-2, već da na sebe skrenu pozornost posade dok se top 88 mm ne postavi na položaj za gađanje. KV-2 nije pucao na tenkove jer su se prebrzo kretali i vjerojatnost pogotka je bila mala. Top 88 mm je otvorio paljbu u bok KV-2 i pogodio ga s 6 pancirnih granata. Pola sata kasnije njemački vojnici su prišli tenku i pronašli mnoštvo udubljenja od pogodaka kalibra 50 mm, te samo dva mjesta probijanja oklopa granatama 88 mm. U jednom trenutku kupola KV-2 se ponovo pokrenula i prestrašeni Nijemci su poskakali sa tenka i razbježali se. Jedan je ipak uspio ubaciti ručnu granatu kroz otvor kupole i nešto kasnije Nijemci su unutra našli 6 mrtvih tijela.
Hrabrost posade KV-2 toliko je impresionirala Nijemce da nisu ostavili njihove leševe gdje su ih zatekli, kako su obično postupali, već su ih sahranili nedaleko tenka. Godine 1965. posmrtni ostaci posade premješteni su na groblje u selu Raseiniai gdje su na spomenik upisana prezimena Jeršov i Smirnov, dok su ostala četvorica ostali nepoznati.
Podvig posade KV-2 je jedan od primjera premoći novog sovjetskog oklopnog oružja, ali su takvi primjeri bili tek iznimke u općem rasulu njihovih oklopnih snaga ljeti 1941. godine.

Bitka kod sela Raseiniai, grafički prikaz:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga QQkcFFt
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime22.02.19 12:23

Njemački tenk Panzerkampfwagen II

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1h7wRd1

Godine 1934., kada je bilo jasno da razvoj tenkova PzKpfw III i PzKpfw IV kasni, njemačka kopnena vojska je tražila prijelazno rješenje za popunu oklopnih jedinica dok novi tenkovi ne budu na raspolaganju. Rezultat je bio laki tenk Panzerkampfwagen II, koji je u početnom razdoblju Drugog svjetskog rata bio najbrojniji tenk oklopnih divizija Wehrmachta.
Tenk je u varijanti Ausf. C imao borbenu težinu od 8,5 tona, a benzinski motor Maybach HL 62TRM snage 140 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 40 km/h. Glavno naoružanje bio je top 2 cm KwK 30 kalibra 20 mm, a pomoćno naoružanje mitraljez Maschinengewehr 34 kalibra 7,92 mm. Debljina oklopa iznosila je 5-15 mm. Posada je imala 3 člana - zapovjednika, ciljatelja i vozača. U razdoblju od 1935. do 1944. godine u tvornicama Alkett, FAMO, Daimler-Benz, Henschel, MAN, MIAG i Wegmann proizvedeno je 1.856 primjeraka tenka PzKpfw II, ne računajući samohodna oružja na istom podvozju. Osim Njemačke PzKpfw II su koristile oružane snage Bugarske i Slovačke, a poslije rata neko vrijeme i Norveške.

Tenk PzKpfw II, opći izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Xhokq9C

PzKpfw II na vježbi prije rata:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 0NFBJK0

PzKpfw II je prvi put korišten u napadu na Poljsku 1939. godine, a u napadu na Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg 1940. od ukupno 2.582 njemačka tenka više od trećine (920) je bilo PzKpfw II. Tenk je također korišten u Sjevernoj Africi i u kampanji na Balkanu. Iskustva su pokazala da je PzKpfw II inferioran prema britanskim i francuskim tenkovima, ali je premoć njemačkoj strani donosila bolja uvježbanost posada i bolja taktika upotrebe oklopnih snaga.
U napadu na SSSR 1941. godine od 3.266 njemačkih tenkova još uvijek su jednu trećinu (1.081) činili PzKpfw II. U sukobima s tenkovima T-34 i KV laki PzKpfw II nije imao nikakve šanse i posade su ga nazvale ''mrtvački kositreni sanduk''. Tokom 1941. i 1942. u potpunosti je zamijenjen tenkovima PzKpfw III i PzKpfw IV, ali je ostao u upotrebi na ratištima u okupiranim zemljama.

PzKpfw II u Francuskoj 1940. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NEEqAyr

PzKpfw II uništen unutarnjom eksplozijom:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NCtb0bg

Dok se nije proslavio kao tenk podvozje PzKpfw II poslužilo je za konstrukciju nekoliko uspjelih tipova samohodnih oružja. Jedno od njih je bilo Marder II (službena oznaka 7.5 cm PaK 40 auf Fahrgestell Panzerkampfwagen II, Marder II, Sd.Kfz. 131), protutenkovska samohotka s topom 7.5 cm PaK 40 kalibra 75 mm. Proizvedeno je 576 primjeraka ovog oružja, plus 75 konvertiranih od tenkova, koje je do kraja rata uspješno korišteno u PT obrani.

Marder II:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Mxggcfn

Drugi primjer oružja na podvozju PzKpfw II je samohodna haubica 150 mm Sturmpanzer II Bison (15 cm sIG 33 auf Fahrgestell Panzerkampfwagen II). Proizvedeno je 12 primjeraka koji su prevezeni u Afriku i uvršteni u Schwere Infanteriegeschütz-Kompanie 90. lake divizije.
Najbrojnije i borbeno najuspješnije oružje na podvozju PzKpfw II bila je samohodna haubica 105 mm Wespe (Leichte Feldhaubitze 18/2 auf Fahrgestell Panzerkampfwagen II). Proizvedeno je 676 primjeraka samohotke koja je prvi put borbeno okušana u bici kod Kurska 1943. i pokazala se vrlo korisnim oružjem za potporu oklopnim jedinicama.

Sturmpanzer II Bison:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga RdlU84p

Samohodna haubica 105 mm Wespe:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HXLSXVd

Tenk PzKpfw II je bio zamišljen kao privremeno rješenje koje se, stjecajem okolnosti, pretvorilo u dio udarne pesnice njemačke vojske. General Heinz Guderian je u svojim memoarima napisao: ''Nitko nije slutio da ćemo s tim improvizacijama (misli se na PzKpfw I i PzKpfw II, op.p.) krenuti u borbu''. Dok se tenk PzKpfw II nije iskazao u ratu samohodna oružja na njegovom podvozju pokazala su se vrlo korisnima njemačkoj vojsci.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime23.02.19 8:04

O talijanskim oklopnim jedinicama u Drugom svjetskom ratu

Talijani su tenkove koristili još u Prvom svjetskom ratu. Godine 1918. Francuzi su im poslali 100 tenkova Renault FT i 20 tenkova Schneider CA. Poslije rata su Talijani proizvodili tenk FT po licenci kao Fiat 3000, a 1933. je započela proizvodnja lakog tenka Fiat-Ansaldo CV-33 baziranog na britanskoj tanketi Carden-Loyd Mark VI. Naknadno su uvedene u proizvodnju i usavršene verzije CV-35 i CV-38. Iako su bila naoružana samo s dva mitraljeza kalibra 8 mm i nisu imala praktično nikakvu borbenu vrijednost (jedan publicist je napisao da su ih Talijani ''izmislili za rastjerivanje uličnih demonstracija'') vozila serije CV su bila najmasovnije proizvedena i najmasovnije brojčano zastupljena talijanska oklopna oružja na početku Drugog svjetskog rata.

Carro legero CV-35:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UqjuSXS

Talijani su pokušavali dizajnirati i prave tenkove, a prvi izvorni proizvod bio je Carro Armato Fiat-Ansaldo L6/40, laki tenk s topom 20 mm. Uslijedila je serija tenkova M, od M11/39 do M15/42 koje su Talijani kategorizirali kao srednje iako su zapravo bili laki i nedorasli drugim suvremenim tenkovima. Carro Celere Sahariano M16/43 bio je dizajniran po uzoru na britanski tenk Crusader, ali je ostao samo na prototipu. Vjerojatno najuspjeliji tip bio je tenk bio je P26/40 težine 26 tona s topom kalibra 75 mm, ali je proizvodnja započela tek 1943. godine i nije došao do izražaja do kapitulacije Italije.
Nijemci su svom savezniku nudili proizvodnju po licenci tenkova PzKpfw IV i PzKpfw III, ali su Talijani odbili ponudu i opredijelili se za vlastite konstrukcije. Na podvozjima talijanskih tenkova izrađena su i neka samohodna artiljerijska oružja.

M11/39:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Ft0IhFq

P26/40:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Y8xzrfV

M15/42:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga TjsSNqX

Semovente L40:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MBjaCnD

Oklopne divizije i Manevarski korpus

Prve talijanske oklopne divizije formirane su 1939. godine, a tokom rata bilo ih je ukupno 5:
·         ARIETE (132ª Divisione corazzata Ariete) formirana 1. veljače 1939. u Milanu od 2. oklopne brigade (2ª Brigata corazzata). Zapovjednici divizije su bili generali Carlo Vecchiarelli (1939.-1940.), Ettore Baldassarre (1940.-1941.), Mario Balotta (1941.-1942.), Giuseppe De Stefanis (1942.), Francesco Antonio Arena (1942.) i Adolfo Infante (1942.). Divizija je uništena u studenom 1942. u bici kod El Alameina i ponovo je formirana početkom rujna 1943. kao ARIETE II (135ª Divisione Corazzata Ariete II), a nakon kapitulacije Italije je rasformirana.
·         CENTAURO (131ª Divisione Corazzata Centauro) formirana 20. travnja 1939. u Cremoni od 1. oklopne brigade (1ª Brigata corazzata). Zapovjednici divizije bili su generali Giovanni Magli (1939.-1941.), Gavino Pizzolato (1941.-1942.) i Giorgio Carlo Calvi di Bergolo (1942.-1943.). Divizija je uništena u Tunisu u svibnju 1943.
·         LITTORIO (133° Divisione Corazzata Littorio) formirana 6. studenog 1939. u Parmi od istoimene pješadijske divizije. Divizijom je zapovijedao general Gervasio Bitossi. Divizija je uništena u studenom 1942. u bici kod El Alameina.
·         FRECCIA (134ª Divisione corazzata Freccia) formirana u svibnju 1942. na fronti u Sovjetskom Savezu preformiranjem 2. brze divizije Emanuele Filiberto Testa di Ferro (2ª Divisione celere Emanuele Filiberto Testa di Ferro). Nikada nije aktivirana kao oklopna divizija i vraćena je u status konjaničke jedinice. Divizijom je zapovijedao general Enrico Kellner.
·         GIOVANI FASCISTI (136ª Divisione corazzata Giovani Fascisti) formirana u svibnju 1942. od istoimene pješadijske divizije. Divizijom je zapovijedao general Ismaele Di Nisio. Iako je nominalno bila oklopna divizija Giovani Fascisti nikada nije primila ni jedan tenk i borila se na ratištu u Sjevernoj Africi kao pješadijska jedinica do uništenja u Tunisu u svibnju 1943.
U standardnom formacijskom sastavu svaka divizija je imala po jednu tenkovsku regimentu, regimentu bersaljera i artiljerijsku regimentu, izviđački bataljon i inženjerijski bataljon te manje pomoćne jedinice. Prema organizaciji iz 1941. godine brojno stanje oklopne divizije trebalo je iznositi 8.600 ljudi, 189 srednjih tenkova, 40 oklopnih automobila, 20 samohodnih i 70 vučenih artiljerijskih oružja te 1.120 kamiona i automobila.
Svoj prvi i jedini oklopni korpus Talijani su formirali 10. rujna 1941. u Sjevernoj Africi pod imenom Manevarski korpus (Corpo d'Armata di Manovra - CAM), kojim je zapovijedao general Gastone Gambara. U sastavu korpusa bile su oklopna divizija Ariete i motorizirana divizija Trieste (101ª Divisione motorizzata Trieste). U proljeće 1942. korpus je preimenovan u XX. korpus (XX Corpo d'armata) pod zapovjedništvom generala Giuseppe De Stefanisa. U sastav XX. korpusa naknadno je ušla i oklopna divizija Littorio.

Giuseppe De Stefanis:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1nozuBv

132ª Divisione corazzata Ariete

Od oklopnih divizija talijanske vojske u Drugom svjetskom ratu najistaknutija je bila Ariete, koja je prva stigla na sjevernoafričko ratište. Prvi dijelovi divizije iskrcani su u luci Tripolis 24. siječnja 1941., a nakon kompletiranja uvrštena je u sastav Manevarskog korpusa (Corpo d'Armata di Manovra) koji je s njemačkim Afričkim korpusom djelovao kao udarna snaga Osovine. Iako su njeni tenkovi M13/40 i M14/41 bili inferiorni prema britanskim divizija je postigla nekoliko zapaženih taktičkih uspjeha. Tako je u opsadi Tobruka početkom svibnja 1941. zauzela 5 utvrđenih položaja, a u britanskoj operaciji Crusader u studenom iste godine uspješno je obranila Bir el Gobi od napada britanskih oklopnih snaga i nanijela im znatne gubitke. Za vrijeme protunapada Osovine 29.-30. studenog 1941. Ariete je u bici kod Sidi Rezegha privela 3.400 zarobljenika, a prilikom povlačenja na liniju Gazala izvela je protunapad na britanske progonitelje i zarobila još 1.000 vojnika.
Na početku ofenzive Osovine pod imenom Unternehmen Venezia Ariete je 27. svibnja 1942. pregazila položaje 3. indijske motorizirane brigade i privela 1.000 zarobljenika, a također je uspješno odbila jake protunapade britanskih oklopnih snaga 29. svibnja. No pravu ratnu slavu je stekla u bici kod El Alameina u studenom 1942., u kojoj je uništena dok je štitila povlačenje ostataka snaga Osovine. Prema jednom njemačkom vojnom izvještaju ''na sektoru divizije Ariete Britanci su platili prodor golemim gubicima u ljudima i materijalu. Talijani su se borili do zadnjeg čovjeka''.

Amblem 132. oklopne divizije Ariete:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Kci620x

Tenk divizije Ariete na sjevernoafričkom ratištu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga U1E2Wf9

Poslije Drugog svjetskog rata Talijani su obnovili oklopnu diviziju Ariete (Divisione corazzata Ariete). Ime Ariete danas nosi jedina oklopna brigada kopnene vojske Republike Italije - 132ª Brigata corazzata Ariete sa sjedištem u Pordenoneu. U sastavu brigade su bataljon za zapovjedanje i taktičku potporu (Pordenone), 5. konjanički bataljon (Codroipo), 32. tenkovski bataljon (Tauriano), 132. tenkovski bataljon (Cordenons), 11. bataljon bersaljera (Orcenico Superiore), 132. artiljerijski divizion (Maniago), 10. inženjerijski bataljon (Cremona) i logistički bataljon (Maniago). Za razliku od svoje nesretne imenjakinje iz Drugog svjetskog rata brigada je opremljena najsuvremenijim oružjem - tenkovima C1 Ariete, borbenim vozilima pješadije Dardo, samohodnim lovcima tenkova Centauro i samohodnim haubicama Panzerhaubitze 2000.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime23.02.19 8:21

Francuski tenk Char B1

Tenk arhaičnog izgleda, koncipiran temeljem iskustava iz Prvog svjetskog rata, impresionirao je i sâmog Hitlera

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga KgW91gK

Poput drugih velikih sila i Francuska je poslije Prvog svjetskog rata razmatrala ulogu oklopnog oružja u eventualnom budućem ratu. Godine 1919. general Jean Baptiste Eugène Estienne je iznio koncepciju Char de Bataille, oklopnog vozila koje će služiti za probijanje protivničkih utvrđenih položaja te uništenje artiljerijskih oružja i tenkova. Komisija kojoj je na čelu stajao general Edmond Buat inicirala je 1921. godine projekt vozila naoružanog haubicom, a radi smanjenja troškova oružje je trebalo biti usađeno u oklopno tijelo. Francuska industrija je pokazala veliko zanimanje za taj projekt, koji je neprekidno mijenjan - između ostalog zahtjevom za dodavanje okretne kupole naoružane PT topom. Razvoj tenka trajao je neuobičajeno dugo i izrađeno je više prototipova, da bi proizvodnja tenka Char B1 (''bojna kola B1'') započela tek 1935. godine. U razdoblju od 1935. do 1940. proizvedeno je ukupno 405 primjeraka, od kojih 34 Char B1, 369 Char B1 bis i 2 Char B1 ter. Glavni proizvođač je bila tvrtka Renault, a tenk su proizvodile i kompanije AMX, FCM, FAMH i Schneider.
Tenk Char B1 imao je za ono vrijeme neobičan i pomalo zastario izgled s gusjenicama koje su prekrivale čitave bokove vozila. Francuzi su smatrali da to doprinosi lakšem savlađivanju rovova, a tenk je ionako bio namijenjen prvenstveno probijanju protivničkih položaja. Za eksploataciju uspjeha i prodor u dubinu bili su predviđeni lakši i brži tenkovi SOMUA S35. Char B1 bis je imao borbenu težinu od 28 tona i maksimalnu brzinu na cesti od 28 km/h, a izvan ceste 20 km/h. Debljina oklopa iznosila je do 60 mm, a naoružanje su činili haubica ABS SA 35 kalibra 75 mm, PT top SA 35 kalibra 47 mm i 2 mitraljeza MAC mle 1931 kalibra 7,5 mm. Posada je imala 4 člana.
Na početku Drugog svjetskog rata francuska vojska rasporedila je tenkove Char B1 u sastav Divisions Cuirassées de Réserve, jedinica predviđenih za probijanje utvrđenih položaja. Za eksploataciju uspjeha nakon proboja predviđene su Divisions Légères Mécaniques s tenkovima SOMUA S35. Nakon napada Njemačke na Francusku, Belgiju i Nizozemsku 1940. godine formirano je nekoliko provizornih manjih jedinica Compagnie Autonome de Chars s tenkovima Char B1. U ratnim operacijama Char B1 pokazao se jačim od bilo kojeg njemačkog tenka i uz ispravnu upotrebu postigao je mjestimice velike uspjehe, ali to nije imalo utjecaja na konačni rezultat njemačkog napada.

Posada tenka Char B1 koja je u bici za Stonne u svibnju 1940. uništila 13 njemačkih tenkova:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga P5Ev7BY

Char B1 uništen u ratnim operacijama u sjevernoj Francuskoj:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga TLV4zka

Nakon pada Francuske Nijemci su zaplijenili oko 150 primjeraka tenka Char B1 i koristili ga za svoje potrebe - kao tenk Panzerkampfwagen B-2 740(f), vozilo za obuku vozača oklopnih vozila, samohodni bacač plamena i samohodnu haubicu 105 mm 10.5 cm leFH18/3 (Sf) auf Geschützwagen B-2(f). Tenk Char B1 impresionirao je i sâmog Hitlera, koji je nakon operacija u Francuskoj 1940. godine zatražio od njemačkih konstruktora da dizajniraju novi teški tenk koji će dominirati bojištem do kraja rata. Iz tog Hitlerovog zahtjeva proizašao je čuveni PzKpfw VI Tiger.
Jedan broj Char B1 pao je 1940. i u ruke Talijana, ali nije poznato da su ih koristili. Nekoliko primjeraka zaplijenili su, bolje rečeno povratili, od Nijemaca 1944. godine pripadnici snaga Slobodne Francuske (Forces françaises libres) i koristili ih u opsadi ratne luke La Rochelle i prilikom ustanka u Parizu. Danas je očuvano 11 primjeraka tenka Char B1, između ostalog jedan u Bovington Tank Museum u Velikoj Britaniji i tri u Musée des Blindés u Saumuru u Francuskoj.

Char B1 kao Panzerkampfwagen B-2 740(f):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga X0inFiO

Char B1 bis u Musée des Blindés u Saumuru:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7GLWG5L
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime23.02.19 8:35

Zapis o tenku SOMUA S35

Smatran je ponajboljim tenkom tridesetih godina i bio je superioran njemačkom PzKpfw III, ali zbog pogrešne francuske ratne strategije nije došao do izražaja

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UkqjnKr

Poput Britanaca i Sovjeta francuska vojska je svoje tenkove dijelila po namjeni na pješadijske i konjaničke. Teški tenkovi za potporu pješadije službeno su nazivani chars, a srednji i laki tenkovi u mehaniziranim jedinicama automitrailleuses.
Francuska vojska je 1934. godine definirala zahtjeve za novi konjanički tenk i zatražila je od kompanije Société d'Outillage Mécanique et d'Usinage d'Artillerie (SOMUA) u Saint-Ouenu izradu prototipa. Konstrukcija je započeta u listopadu 1934., a nakon testiranja u ljeto 1935. vozilo je bilo prihvaćeno za serijsku proizvodnju i do 1940. godine proizvedeno ih je oko 440. Službeni naziv tenka bio je Automitrailleuse de Combat modèle 1935 S, dok je neslužbeni naziv bio SOMUA S35.
Tenk je imao borbenu težinu od 19,5 tona i maksimalnu brzinu na cesti 40 km/h, a izvan ceste 32 km/h. Debljina oklopa je iznosila do 47 mm. Glavno naoružanje je činio PT top SA 35 kalibra 47 mm, a pomoćno 1-2 mitraljeza Mitrailleuse modèle 1931 kalibra 7,5 mm. Posada je imala 3 člana - vozač, radio operater-dodavač i zapovjednik.

SOMUA S35 u četiri projekcije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga WMhQL75

Po mišljenju mnogih stručnjaka SOMUA S35 je bio najbolji srednji tenk tridesetih godina XX. stoljeća. Imao je i svoje nedostatke, a najveći je bio kupola za jednog člana posade. U njoj se nalazio zapovjednik koji je bio opterećen punjenjem topa i ciljanjem uz zapovjedne dužnosti. Uz to je tenk bio mehanički nepouzdan zbog preslabog ovjesa i tražio je enormne napore u održavanju. Ali je smatran superiornim tadašnjim tenkovima slične namjene poput njemačkog PzKpfw III i sovjetskog BT-7, koje je mogao uništiti i na daljinama do 1.000 m. S druge strane je bio bolje zaštićen zbog debljine i povoljnijeg balističkog oblika oklopa.
Na početku njemačkog napada na Francusku, Belgiju i Nizozemsku u svibnju 1940. godine u operativnim jedinicama francuske vojske bilo je 288 tenkova SOMUA S35. Upućeni su većinom u Belgiju u okviru savezničkog strateškog plana obrane na liniji Dyle. Nakon što su Nijemci postigli strateško iznenađenje prodorom kroz Ardene savezničke oklopne snage su poslane u protunapad, što je rezultiralo trodnevnom tenkovskom bitkom kod Hannuta 13.-15. svibnja. U bici su se tenkovi SOMUA S35 pokazali superiornima njemačkim glavnim borbenim tenkovima PzKpfw III, ali zbog pogrešne strategije francuskog vojnog vrha i općeg rasula francuske vojske njihova kvaliteta nije došla do punog izražaja.

SOMUA S35 napušten u svibnju 1940.:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga OfyphOO

Poslije kapitulacije Francuske Nijemci su zaplijenili 297 tenkova SOMUA S35 i većinu uvrstili u naoružanje svojih oklopnih snaga kao Panzerkampfwagen 35-S 739(f). Iz ratnog plijena su ustupili 23 primjerka vladi u Vichyju radi pojačanja 12e régiment de Chasseurs d'Afrique u Sjevernoj Africi. Zaplijenjene tenkove Nijemci su koristili na ratištu u Sovjetskom Savezu, a određeni broj primjeraka dobila je i 7. SS divizija Prinz Eugen za operacije protiv partizana u Jugoslaviji. Tenkove SOMUA S35 dobili su i njemački saveznici - Italija 32 primjerka, Mađarska 2 i Bugarska 6.
Nekoliko preživjelih primjeraka tenka SOMUA S35 danas je izloženo u Musée des Blindés u Saumuru u Francuskoj, Bovington Tank Museumu u Velikoj Britaniji, Tenkovskom muzeju Kubinka u Rusiji i Fort Lee U.S. Army Ordnance Museumu u Petersburgu, Virginia, USA.

SOMUA S35 u Bovington Tank Museumu u Velikoj Britaniji:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga IiO0st5
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime23.02.19 10:49

Njemački tenk Panzerkampfwagen III

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga VsK1K3Y

Koncept i razvoj

General Heinz Guderian, idejni začetnik njemačkih oklopnih snaga, predložio je 1934. godine konstrukciju tenka maksimalne težine 24 tone i brzine na cesti 35 km/h koji bi bio glavni borbeni tenk njemačke vojske. Tenk je morao imati sposobnost uništavanja protivničkih oklopnih snaga i djelovao bi zajedno s težim tenkom PzKpfw IV, koji bi uništavao PT topove i utvrđene položaje. Za neposrednu potporu pješadije služilo bi oklopno samohodno jurišno oružje Sturmgeschütz.
Koncept je prihvaćen, a za proizvodnju novog tenka natjecale su se tvrtke Daimler-Benz, Krupp, MAN i Rheinmetall. Odabran je dizajn tvrtke Daimler-Benz i serijska proizvodnja je započela 1937. godine. Tenk oznake Panzerkampfwagen III je tokom razvoja i proizvodnje neprekidno usavršavan te je proizvedeno ukupno 12 verzija (Ausführung) - A, B, C, D, E,F, G, H, J, L, M i N. Verzije od A do D bile su prototipske, a najmasovnije proizvedena verzija je bila Ausf J (1.521 primjerak). Ukupno su do 1943. proizvedena 5.774 primjerka tenka PzKpfw III.
Tenk je imao borbenu težinu od 24 tone, a benzinski motor Maybach HL 120 TRM davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 40 km/h. U prvim verzijama bio je naoružan topom 3.7 cm KwK 36 L/45 kalibra 37 mm, a u kasnijim verzijama topom 5 cm KwK 38 L/42 i 5 cm KwK 39 L/60 kalibra 50 mm, te u verziji N topom 7.5 cm KwK 37 L/24 kalibra 75 mm. Pomoćno naoružanje činila su 2-3 mitraljeza Maschinengewehr 34 kalibra 7,92 mm. Početna debljina oklopa od 15 mm tokom proizvodnje je povećana na 30 pa na 50 mm. Posadu je činilo 5 članova - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i pomoćnik vozača-mitraljezac.

Heinz Guderian:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga AICWKoq

PzKpfw III Ausf M, opći izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JO7gPWK

Osim Njemačke PzKpfw III su koristile i oružane snage Bugarske, Mađarske, NDH, Rumunjske i Slovačke, a poslije rata Čehoslovačke i Norveške. Za kupnju PzKpfw III bila je zainteresirana i Turska koja je naručila 56 primjeraka, ali je narudžba otkazana iz političkih razloga.

Operativna upotreba

Tenk PzKpfw III je bio prvi put upotrebljen u njemačkom napadu na Poljsku 1939. godine, ali u relativno malom broju - od 2.700 njemačkih tenkova samo 300 su bili teži tenkovi PzKpfw III i PzKpfw IV. U napadu na Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Luxembourg 1940. PzKpfw III je bio glavni tenk njemačke vojske za borbu sa savezničkim oklopnim snagama, iako ih je bilo samo 349 od ukupno 2.582. Iskustva su pokazala da je top kalibra 37 mm preslab i da je PzKpfw III inferioran prema britanskim tenkovima Matilda i francuskim Char B, stoga je naknadno zamijenjen jačim topom 50 mm.
PzKpfw III je bio glavni borbeni tenk njemačkog Afričkog korpusa u Sjevernoj Africi, a korišten je i u operacijama u Jugoslaviji i Grčkoj 1941. godine.

PzKpfw III u Sjevernoj Africi:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga DHnYcR7

U napadu na SSSR 1941. godine PZKpfw III je bio najvažniji tenk njemačkih oružanih snaga. Njihov točan broj na početku operacije Barbarossa nije poznat, a bilo ih je naoružanih topom 3.7 cm KwK 36 L/45 kalibra 37 mm i topom 5 cm KwK 38 L/42 kalibra 50 mm. Već prvi susreti s novim sovjetskim tenkovima T-34 i KV pokazali su inferiornost PzKpfw III, stoga je preoružan duljim topom 5 cm KwK 39 L/60 kalibra 50 mm veće probojne moći. No to nije bilo dovoljno i ulogu glavnog borbenog tenka preuzele su usavršene varijante PzKpfw IV i novi tenk PzKpfw V Panther. Tenk PzKpfw III ostao je u upotrebi na Istočnoj fronti do kraja rata, ali isključivo u sporednim ulogama.

PzKpfw III Ausf L 2. SS divizije Das Reich:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga A5J5pdK

Druga oružja na podvozju PzKw III

Na podvozju tenka PzKpfw III proizvedena su (ili dobivena konverzijom) i druga oklopna vozila različite namjene:
- Panzerbeobachtungswagen III - tenk za artiljerijsko izviđanje, 262 primjerka dobivena konverzijom starijih modela PzKpfw III
- Bergepanzer III - inženjerijsko vozilo za izvlačenje, 176 vozila dobivenih konverzijom starijih modela PzKpfw III
- Flammpanzer III Ausf. M - tenk bacač plamena, proizvedeno 100 primjeraka
- Panzerbefehlswagen III - zapovjedni tenk s radio uređajem dugog dometa
- Sturm-Infanteriegeschütz 33B - jurišno vozilo za potporu pješadiji s haubicom 150 mm, proizvedena 24 primjerka
- Sturmgeschütz III - Jurišno vozilo za potporu pješadiji s topom 75 mm, najmasovnije proizvedeno njemačko oklopno vozilo u Drugom svjetskom ratu
- Tauchpanzer III - Tenkovi adaptirani za planirani desant na Veliku Britaniju (Unternehmen Seelöwe); određen broj tenkova je prilagođen za vožnju po morskom dnu nakon iskrcavanja iz brodova
- Su-76i - sovjetsko samohodno artiljerijsko oružje s topom 76 mm izrađeno na podvozjima PzKpfw III zaplijenjenih kod Staljingrada, oko 200 primjeraka

Panzerbefehlswagen III u Jugoslaviji u vrijeme Aprilskog rata:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 3rT6HP6

Sturm-Infanteriegeschütz 33B:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JTyrEI0

Tauchpanzer III za vrijeme pokusa:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 2tHXjmT
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime24.02.19 18:13

Masakr sirijskih oklopnih snaga - Golanska visoravan 1973.

Golanska visoravan je plato vulkanskog prijekla na krajnjem zapadu Sirije omeđen sa sjevera planinom Hermon i libanonskom granicom, sa juga rijekom Yarmuk i sa zapada brdskim lancem koji se strmo spušta u dolinu rijeke Jordan, dok se na istoku prostire sve do Damaska. Ima iznimnu stratešku važnost zbog kontrole riječnih tokova od životnog značenja za Izrael i Jordan. Ovaj dio sirijskog teritorija okupirao je Izrael u Šestodnevnom ratu lipnja 1967.

Golanska visoravan:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga QrzCDBF

Golanska fronta - izraelska bitka za opstanak

Nakon teškog poraza u Šestodnevnom ratu 1967. i neuspjeha da se arapsko-izraelski spor riješi diplomatskim putem predsjednici Egipta Anwar Al Sadat i Sirije Hafez Al Assad dogovorili su zajedničku vojnu akciju u cilju oslobađanja okupiranih teritorija. U pripremi oružanih snaga za rat obje zemlje imale su izdašnu vojnu i tehničku pomoć SSSR.

Sirijski ministar obrane general Mustafa Tlas:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga H3rIr1F

Golanska fronta bila je posebno kritična za Izrael jer za razliku od Sinaja ovdje nije bilo strateške dubine teritorija. Bilo bi dovoljno da masa sirijskih snaga prijeđe nekoliko desetaka kilometara i prodre na teritorij Izraela - a to se zamalo i dogodilo.
Jedan od izraelskih oficira predvidio je sirijski napad dva tjedna prije nego je počeo. Bio je to pukovnik Avigdor Ben-Gal, zapovjednik 7. oklopne brigade na Golanskoj visoravni. Međutim, njegova upozorenja nisu ozbiljno shvaćena i čak su ga neki proglasili ''luđakom''.

Avigdor Ben-Gal:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga LOYfB9g

Sirijski napad započeo je 6. listopada 1973. u 14 sati zračnim napadom sa stotinjak aviona i artiljerijskom pripremom koja je trajala oko 50 minuta. U napadu je sudjelovalo 5 sirijskih divizija - 5., 7. i 9. u prvoj liniji te 1. i 3. u rezervi. Jačina sirijske vojske procjenjuje se na 150.000 vojnika, 1.200 tenkova T-54, T-55 i T-62, 800-900 oklopnih transportera BTR-50, BTR-60 i BTR-152 i oko 600 artiljerijskih oružja. Na izraelskoj strani spremne su bile samo 7. oklopna brigada i 188. rezervna oklopna brigada sa stotinjak tenkova Sho't Kal Alef (izraelska verzija tenka Centurion) i Magach (modificirani tenkovi M-48 Patton).

Izraelski tenk na Golanskoj visoravni:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JPaajAw

Egipatsko-sirijski napad u neočekivano vrijeme izazvao je uzbunu u Izraelu. Rezervisti su se ne čekajući na poziv počeli javljati u svoje jedinice, gdje je u početku vladala prilična konfuzija. Mnogi vojnici i oficiri su samoinicijativno uzimali oklopna vozila i kretali u bitku,
Sirijski generalštab računao je da Izraelu treba 48 sati do pune mobilizacije oružanih snaga, do kada će cilj operacije biti postignut. Unatoč teškom terenu i protutenkovskim zaprekama sirijske oklopne snage su postupno napredovale u tri smjera, a najopasniji je bio prodor u dolinu rijeke Jordan prema strateški važnom mostu Benot Ya'aqov (Gesher Benot Ya'aqov).
Sirijski prodor je pobudio strah u Izraelu, a Golanska visoravan je proglašena za ''frontu opstanka''.

Most Benot Ya'aqov:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 4omP9Xp

Dolina suza

Bitka oklopnih snaga na Golanskoj visoravni trajala je puna četiri dana. Za Izraelce su se najopasnijima pokazali tenkovi T-62 s topovima kalibra 115 mm i infracrvenim uređajima za noćnu borbu, kakve izraelski tenkovi nisu imali. Međutim, prevladala je bolja kvaliteta izraelskih tenkovskih posada i bolja taktika. Sirijski tenkovi su bili nagomilani pred protutenkovskim jarcima, a Izraelci su ih gađali s višeg položaja i uništavali jednog za drugim tenkovskim topovima 105 mm.
Područje najveće tenkovske bitke i najvećih sirijskih gubitaka Izraelci su nazvali Dolina suza (Valley of Tears, hebrejski Emek HaBakha).

Uništen sirijski tenk T-55:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CzYRpHj
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime24.02.19 18:17

Napušteni sirijski tenkovi T-55:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga B8XQIMx

U četverodnevnim borbama Sirija je izgubila oko 800 tenkova, od čega oko 300 u Dolini suza. Izrael je izgubio 60-80 tenkova. Time su stvoreni uvjeti za izraelski protunapad u kojem je zauzet dodatni teritorij Sirije iza linije razdvajanja iz 1967. godine.

Početni sirijski napad (lijevo) i izraelski protunapad (desno), grafički prikaz:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga H7Pfqn0

Zvika's Force

Jedna od najuzbudlivijih epizoda Listopadskog ili Yom-Kippurskog rata zbila se 6. i 7. listopada 1973. i u njoj se posebno istakao kapetan Zvika Greengold, najveći među tenkovskim asovima poslije Drugog svjetskog rata. Ovdje se epizoda prepričava u skraćenom obliku prema osobnom svjedočenju glavnog aktera.

Zvika Greengold:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga N35F9j5

U 14 sati 6. listopada Zvika je bio u svojem domu u kibucu Lohamei Hagettaot. Kada su iznad naselja preletjeli izraelski borbeni avioni shvatio je da se nešto događa, upalio je radio i saznao da je počeo rat.
Odmah je obukao vojničku uniformu i odvezao se autostopom do baze svoje ratne jedinice. Tamo nije bilo nikoga od nadređenih, pa je preko radio uređaja s jednog polugusjeničara stupio s njima u vezu i tražio dopuštenje da preuzme zapovjedništvo nad svojom starom tenkovskom četom. Nakon dobivene suglasnosti požurio je do raskrižja Nafah na Golanskoj visoravni i zatekao četiri oštećena tenka koje su mehaničari nastojali osposobiti. Nekoliko tenkova bilo je u borbi na prednjoj liniji.
Zvika je putem radija oko 21 sat javio da ima jedinicu spremnu za borbu i dobio je kodno ime Zvika's Force. Izraelski tenkisti, do guše upleteni u borbu, radovali su se dolasku pojačanja koje će ih spasiti ne sluteći da Zvika ima samo dva oštećena tenka Sho't Kal Alef (izraelska varijanta tenka Centurion).

Sho't Kal Alef (Centurion):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga XNh6bSe

Zvika je pak bio uvjeren da su izraelski tenkovi zaustavili napredovanje Sirijaca i da će sutradan sve biti okončano. Nije znao da su stotine sirijskih tenkova već prošle kroz prednje izraelske položaje i da je izgledalo kako ih ništa ne može zaustaviti. Sa svoja dva tenka Zvika je pažljivo krenuo naprijed i kod jednog raskrižja vidio prvi sirijski tenk, a iza njega je nadiralo mnoštvo drugih. Zvika je uništio čelni tenk i javio zapovjedniku drugog Centuriona: ''Radi isto što i ja''.
U međuvremenu se putem radija javio zapovjednik brigade i žalio se da ostaje bez municije i rezervi, te pitao Zviku koliko tenkova ima. Zvika je odgovorio da ne smije reći brojno stanje radi prisluškivanja, ali da je njegova situacija prilično loša.
Nakon što im je uništen i drugi tenk Sirijci su upalili reflektore i pokušali otkriti tko ih gađa. U međuvremenu je pridošlo još nekoliko izraelskih tenkova, od kojih je jedan bio oštećen. Zvika's Force se primakla da zaštiti oštećeni tenk i odjednom su sva tri pogođena. Sirijski tenkovi su i dalje pristizali i razvila se očajnička borba protiv izrazito premoćnog protivnika. ''Oni su imali čitavu oklopnu diviziju, ali nisu znali kako se boriti'' - pričao je Zvika poslije rata. On sâm je svojim tenkom mijenjao položaje i odmah nakon ispaljene granate premjestio se na drugo mjesto.
U zoru je stiglo pojačanje od nekoliko tenkova, ali to nije ni izdaleka bilo dovoljno. Zvika se nadao potpori iz zraka, no umjesto toga je vidio kako sirijske PZO rakete ruše dva Skyhawka. Zatim je sirijska artiljerija otvorila paljbu, a tenkovi su krenuli u masovni napad. Izgledalo je kako ih ništa ne može spriječiti da izbiju na most Benot Ya'aqov i prodru u sjeverni dio Izraela.
Zvika ih je nekako zadržavao dok mu tenk nije opet pogođen i onesposobljen, a vozač je doživio šok, istrčao iz tenka i pobjegao u nekom polugusjeničaru. U posljednji čas stigla je izraelska oklopna kolona sa sjevera, a i Zvika's Force je pojačana s nekoliko tenkova, pa su Sirijci uhvaćeni u unakrsnu paljbu i zaustavljeni.
Zvika je sa svojom malom skupinom - često i samo jednim tenkom - vodio borbu punih trideset sati. Svojim tenkom je uništio najmanje 20 (po nekim izvorima čak 40-60) sirijskih tenkova, a sâm je promijenio nekoliko tenkova jer mu je prethodni bio onesposobljen. Bio je izranjavan, opečen i premoren. U jednom trenutku je skinuo šljem i rekao: ''Ne mogu više''.
Poslije rata Zvika Greengold je bio jedan od sedmorice pripadnika izraelskih oružanih snaga koji su dobili najviše izraelsko odlikovanje za podvige u ratu Itur HaGvura (orden za hrabrost).

Epilog

Izraelske snage zaustavljene su na 40 km od Damaska, dijelom zahvaljujući intervenciji jedne iračke oklopne divizije i jordanske oklopne brigade. Ove snage, zajedno sa preostalim sirijskim, izvele su protunapad kojim je fronta stabilizirana. Sirijski predsjednik Assad planirao je za 23. listopada protunapad kojim bi izbacio Izraelce sa sirijskog teritorija, ali je odustao nakon vijesti da je Egipat prihvatio prekid vatre na južnoj fronti. Poslije rata izraelske snage povukle su se na raniju liniju razdvajanja čime je stvoren status quo ante bellum. U međuprostor su smještene vojne snage United Nations Disengagement Observer Force (UNDOF) koje i danas nadziru granicu između Izraela i Sirije.

Valley of Tears, današnji izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Bf6rSEh

Tenk Centurion (Sho't Kal Alef) kao spomenik borbama na Golanskoj visoravni:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga VVpJYNX
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime25.02.19 19:56

Oklopna vozila u Staljingradu 1942.

O Staljingradskoj bici već je pisano na forumu, a ovdje slijedi malo širi osvrt na upotrebu oklopnih snaga u borbama u sâmom gradu Staljingradu. Borbe u urbanim sredinama značajno se razlikuju od borbi na otvorenom prostoru, što određuje i ulogu te način upotrebe tenkova i drugih oklopnih vozila.

Snage

NJEMAČKA 6. armija pod zapovjedništvom generala Friedricha Paulusa imala je sredinom kolovoza 1942. u svojem sastavu 6 korpusa - VIII. (4 pješadijske divizije), XI. (1 lovačka divizija i 369. pješačka pukovnija NDH), XVII. (2 pješadijske i 1 oklopna divizija), XXIV. (2 pješadijske divizije), LI. (2 pješadijske divizije) i XIV. oklopni korpus (1 oklopna i 2 motorizirane divizije).

Zapovjednik 6. armije general Friedrich Paulus:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga W1bu1kS

Na strani SOVJETSKE vojske glavni teret bitke je iznijela 62. armija kojom je do 12. rujna zapovijedao general Anton Lopatin, a od 12. rujna do kraja bitke general Vasilij Čujkov. U sastavu armije na dan 13. rujna bilo je 11 pješadijskih divizija i 7 pješadijskih brigada, 1 divizija NKVD, 23. tenkovski korpus, 20. protutenkovska artiljerijska brigada, 115. utvrđeni rajon i 12 artiljerijskih i minobacačkih regimenti. Divizije su to bile samo po imenu jer su brojale po 1.000 do 3.000 vojnika, a malo je ostalo i od tenkovskog korpusa i artiljerije.
Na vrhuncu Staljingradske bitke, krajem listopada i početkom studenog, u sastavu armije bile su 13., 37. i 39. gardijska pješadijska divizija, 45., 95., 112., 138., 193., 284. i 308. pješadijska divizija, 6 pješadijskih brigada, 84. tenkovska brigada, 2. motorizirana brigada, 115. utvrđeni rajon i 20 artiljerijskih regimenti različite namjene. Većinu tih formacija činili su zapravo ostaci nekadašnjih jedinica - pojedine divizije brojale su samo nekoliko stotina vojnika.
84. tenkovska brigada prevezena je u Staljingrad 2. listopada i tada je u svom sastavu imala 24 tenka T-34, 5 tenkova KV-1 i 20 tenkova T-70.

Kolovoz/august - izbijanje Nijemaca na Volgu

Bitka za Staljingrad je započela 23. kolovoza 1942. Toga dana je njemačka 6. armija prešla rijeku Don kod Vertjačija, a do kraja dana je 16. oklopna divizija XIV. oklopnog korpusa izbila na Volgu kod Rinoka sjeverno od grada. Istog dana su Nijemci izveli prvi zračni napad na Staljingrad s oko 600 bombardera koji su na grad bacili preko 1.000 tona bombi. Intenzivni zračni napadi su trajali pet dana i grad je pretvoren u ruševine, a između ostalog stradali su gradski vodovod, električna centrala, glavna telefonska centrala i skladišta uz obalu Volge. Zbog uništenja vodovoda nije bilo moguće gasiti brojne požare. Procjenjuje se da je u ovim napadima poginulo oko 25.000 ljudi, većinom civila jer sovjetske vlasti nisu dopustile njihovu evakuaciju.
Rušenjem grada Nijemci su sâmi sebi učinili medvjeđu uslugu jer su ruševine pogodovale obrani i sprečavale brzo kretanje oklopnih jedinica.
Njemačka 16. oklopna divizija stigla je do Volge praktično bez otpora jer je taj sektor bio gotovo nebranjen. Jedini otpor je pružila 1077. PZO regimenta naoružana protuzračnim topovima kalibra 37 mm, sastavljena gotovo isključivo od žena (većinom studentica staljingradskog sveučilišta). Zbog nedostatka pancirnih granata i neuvježbanosti posada za protuoklopnu borbu regimenta je jednostavno pregažena tenkovima.
Izbijanje Nijemaca na Volgu izazvalo je uzbunu u sovjetskom zapovjedništvu jer je zaprijetila opasnost zauzimanja grada sa sjevera. Tada su obranu industrijske četvrti preuzele na brzinu formirane jedinice radničke milicije koje su uspjele zaustaviti Nijemce na 300 metara od tvornice traktora.
Glavnom opasnošću Sovjeti su smatrali njemačku 4. oklopnu armiju generala Hermanna Hotha koja je napadala sa jugozapada, iz smjera Koteljnikova. Stoga su ovdje koncentrirali glavne obrambene snage, međutim je njemačka 29. motorizirana divizija 10. rujna izbila na Volgu kod naselja Kuporosnoje i time odsjekla 62. armiju od susjedne 64. armije. Zbog nastalih oklonosti 62. armija je izdvojena iz sastava Staljingradskog fronta i potčinjena novoformiranom Jugoistočnom frontu pod zapovjedništvom generala Andreja Jerjomenka.
Kako je prijetila neposredna opasnost da Nijemci zauzmu Staljingrad 5. rujna su 1. gardijska armija te 24. i 66. armija Staljingradskog fronta izvele protunapad sa sjevera, između Dona i Volge, na bok njemačke 6. armije. Sovjeti su uz velike gubitke napredovali nekoliko kilometara, ali su primorali Nijemce da privremeno obustave napad na grad i glavninu snaga usmjere prema sjeveru. Time je spriječeno zauzimanje Staljingrada iz hoda.

Rujan/septembar - početak uličnih borbi

Ulaskom Nijemaca u grad bitka za Staljingrad pretvorila se u bitku u Staljingradu. Zapovjednik 62. armije general Lopatin je izrazio uvjerenje da se grad ne može obraniti, stoga je smijenjen s položaja i na njegovo mjesto je imenovan general Čujkov koji je stigao na zapovjedno mjesto armije na večer 12. rujna.

General Anton Lopatin, zapovjednik 62. Armije do 12. rujna 1942.:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1pJItIM

Čujkov je stigao upravo na vrijeme - dan prije nego će Nijemci započeti prvi veliki napad u samom gradu. Dne 13. rujna njemačka 295. pješadijska divizija napala je dominantnu kotu 102, najvišu točku u Staljingradu poznatu kao Mamajev kurgan, dok su 71. i 76. pješadijska divizija napale središnji željeznički kolodvor i glavno pristanište na Volgi. Istodobno su na južnom sektoru 14. i 24. oklopna divizija i 94. pješadijska divizija napale skladište i pretovarno mjesto za žito. Napadi su bili podržavani zračnim i artiljerijskim udarima.
Sovjetski vojnici su pružali žestok otpor i željeznički kolodvor je nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku. U tim kritičnim trenucima noću 14. na 15. rujna prebačeno je preko Volge 10.000 vojnika 13. gardijske divizije pod zapovjedništvom generala Aleksandra Rodimceva, koja je odmah po izlasku na obalu iz hoda ulazila u borbu. Divizija je uspjela potisnuti Nijemce od Volge i povratiti kolodvor i Mamajev kurgan, ali je u roku od 24 sata svedena na samo nekoliko stotina ljudi.
Žestoke borbe su trajale do kraja rujna, pri čemu su Nijemci postrupno napredovali zauzimajući jedan po jedan blok i jednu po jednu ulicu, a ponekad jednu po jednu zgradu. Pri tome su koristili taktiku jurišnih grupa sastavljenih od različitih rodova vojske - pješadije, tenkova, artiljerije, inženjerije i jurišnog zrakoplovstva. Istu taktiku koristili su i Sovjeti, koji su svoje borbene linije približili njemačkima na najmanju moguću udaljenost kako bi smanjili opasnost od zračnog i artiljerijskog bombardiranja. Čujkov je tu taktiku nazvao ''zagrljaj s Nijemcima''.
Jedan od primjera upornosti branitelja Staljingrada je takozvana Pavlovljeva kuća (Дом Па́влова). Zgrada od četiri kata bila je smještena na idealnoj poziciji gdje je blokirala pristup obali Volge, a pružala je pogled na sve strane do udaljenosti od jednog kilometra. Zgradu je u rujnu zaposjeo vod 13. gardijske divizije jačine 25 vojnika pod zapovjedništvom narednika Jakova Pavlova. Sovjetski vojnici su dopremili strojnice i minobacače, ogradili zgradu s 4 pojasa bodljikave žice i gusto minirali prilaze, a za vezu s drugim jedinicama i opskrbu iskopali su rov. Na krov zgrade su postavili protutenkovske puške PTRS-41 koje su probijale gornji oklop kupola njemačkih tenkova. Nijemci su opsjedali zgradu punih 60 dana, od 27. rujna do 27. studenog, izvodeći i po nekoliko juriša dnevno, ali bez uspjeha. Zgrada je deblokirana nakon opkoljavanja njemačke 6. armije.
Borbe u Staljingradu su vođene svakodnevno, ponekad masovnim snagama i ponekad malim skupinama vojnika. Često se događalo da u istoj kući budu obje protivničke strane - u prizemlju Nijemci, na prvom katu Sovjeti, na drugom katu Nijemci i na tavanu opet Sovjeti. Događalo se i da u istom stanu u jednoj prostoriji budu Nijemci, a u drugoj sovjetski vojnici. Sovjeti su za prebacivanje i za napade uspješno koristili i gradsku kanalizaciju. Ovu vrstu rata malim skupinama Nijemci su nazvali rattenkrieg (rat štakora).
Nijemci su 18. rujna uspjeli zauzeti glavno pristanište na Volgi i Sovjeti su morali koristiti pristanište u industrijskoj zoni na sjeveru. Nekoliko dana kasnije zauzeli su i glavni željeznički kolodvor, dok je Mamajev kurgan nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku da bi do kraja bitke bio podijeljen - Nijemci su držali jednu stranu brijega, a Sovjeti drugu.
Dne 27. rujna Nijemci su izveli novi masovni napad na pojedine tvornice u industrijskoj četvrti Staljingrada snagama 389. pješadijske i 24. oklopne divizije. Istodobno je 100. lovačka divizija napala Mamajev kurgan. Sovjeti su izvodili protunapade i zaustavili njemačke snage, koje su zatim pojačane s 4 nove divizije - 94. i 389. pješadijskom, 60. motoriziranom i 14. oklopnom divizijom. Nijemci su uspjeli djelomično reducirati sovjetski mostobran ali ne i slomiti ga, a napad je obustavljen zbog iscrpljenosti vojnika i nestašice municije.
Sovjeti su svake noći dopremali u Staljingrad nove snage kako bi se grad održao. Ponekad su to bile manje skupine vojnika, a ponekad kompletne divizije. Vrlo važnu ulogu u obrani grada imala je artiljerija, koja je većinom bila raspoređena na lijevoj obali Volge i uspješno je gađala koncentracije njemačkih trupa.

Tenk PzKpfw III u Staljingradu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga KpzcWlT

Napad njemačke jurišne grupe uz potporu oklopnog vozila StuG III:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Af8qYil

Listopad/oktobar - vrhunac krize obrambene bitke

Hitler je neprestano navaljivao na Paulusa da već jednom zauzme Staljingrad. Zapovjednik 6. armije je tražio dodatne divizije kao pojačanje i dobio ih je, te je najavio da će grad biti zauzet za nekoliko dana.
U listopadu su Nijemci izveli do tada najveći napad koji je bio usmjeren na industrijsku četvrt na sjeveru grada, a glavni ciljevi su bili tvornica traktora (koja je proizvodila tenkove T-34 - i to još u vrijeme bitke) te tvornice ''Barikade'' i ''Crveni oktobar''. Dne 6. listopada 60. motorizirana i 14. oklopna divizija napale su tvornicu traktora, ali je napad zaustavljen protuudarom sovjetske 37. gardijske divizije i 84. tenkovske brigade. Idućih dana Nijemci su nastavili sa žestokim pritiskom, ali je napredovanje bilo sporo zbog jake obrane i povremenih protunapada sovjetske strane.

Položaj njemačkih vojnika uz onesposobljeni tenk T-34:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga EdLFDSl

Najkritičnijim danom obrane Staljingrada smatra se 14. listopada, kada je njemačka 14. oklopna divizija nakon intenzivnog bombardiranja iz zraka ponovo napala tvornicu traktora. Nijemci su uspjeli probiti sovjetsku obranu, odrezati od pozadine 37. gardijsku i 12. pješadijsku diviziju i izbiti na Volgu u području skladišta goriva. Obje strane su smatrale da su spremnici za gorivo prazni, međutim neki su bili puni nafte pa je nakon bombardiranja iz zraka izbio požar. Tada je u neposrednoj životnoj opasnosti bio i sâm Čujkov čije je zapovjedno mjesto bilo opkoljeno rijekom zapaljene nafte. Čujkov i njegovi suradnici već su pripremili pištolje kako bi počinili samoubojstvo da ne bi živi izgorjeli, ali ih je plamena rijeka zaobišla za nekoliko metara. Nakon toga je zapovjedno mjesto 62. armije premješteno u zonu pristaništa gdje je ostalo do kraja bitke.
Privremeni gubitak veze sa Čujkovom pobudio je bojazan u sovjetskom vrhu da je poginuo ili se predao, međutim se on ubrzo javio tražeći žurna pojačanja. Staljingradu je sovjetsko vodstvo posvećivalo posebnu pažnju pa su ga u više navrata posjetili članovi Politbiroa Georgij Maljenkov i Nikita Hruščov, kao i zapovjednik Jugoistočnog fronta general Jerjomenko.
Njemački napad potrajao je do potkraj listopada, a zatim se ugasio zbog iscrpljenosti trupa. Iako su Nijemci zaposjeli čitavu industrijsku četvrt i rascijepili sovjetske snage na tri zasebna mostobrana, čitav grad nisu nikada uspjeli zauzeti.

Studeni/novembar - rasplet

Pokušaji Nijemaca da likvidiraju posljednje sovjetske mostobrane nastavljeni su i u studenom. Tako je 79. pješadijska divizija izvela 1. studenog napad u području tvornice ''Crveni oktobar'', ali se pokušaj slomio u paljbi sovjetske artiljerije sa druge obale Volge.
Dne 9. studenog nastupila je oštra ruska zima s temperaturom od -18°C. Na Volgi su se pojavile ledene sante što je sprečavalo opskrbu 62. armije vodenim putem, pa su hrana i municija bacani jedinicama padobranima iz zraka. Nijemci su 11. studenog započeli novi napad na preostale sovjetske položaje borbenim grupama iz sastava 6 pješadijskih divizija, uz jaku zrakoplovnu pripremu. Dok je sovjetska 138. divizija uporno branila svoje položaje 95. divizija je izvela protunapad, koji je zaustavljen jakom njemačkom artiljerijskom i minobacačkom paljbom. U idućih 48 sati bitka se pretvorila u mnoštvo manjih izoliranih i konfuznih okršaja, pri čemu su manje skupine njemačkih vojnika uspjele prodrijeti do Volge ali su okružene i uništene. Njemački napad je okončan 18. studenog uslijed iscrpljenosti vojnika i nedostatka municije.

Jurišno oklopno vozilo StuG III u Staljingradu, jesen 1942.:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga G4nY4ht

Idućeg jutra čula se iz daljine tutnjava artiljerijske paljbe i preživjeli sovjetski vojnici su konačno mogli odahnuti, uz komentare: - Hачалось (počelo je).

Epilog

Bitka za Staljingrad odlučena je izvan grada - na bokovima koje su držale rumunjske jedinice. Sovjeti su 19. studenog pokrenuli veliku ofenzivnu operaciju pod kodnim nazivom Uran, razbili rumunjske 3. i 4. armiju te opkolili njemačku 6. armiju i dijelove 4. oklopne armije. Otpor Nijemaca u Staljingradu potrajao je do 2. veljače 1943. kada se preživjelih 91.000 vojnika predalo sovjetskim snagama.
Obostrani gubici u Staljingradskoj bici nisu nikada točno utvrđeni. Procjenjuje se da su Nijemci u razdoblju od 23. kolovoza 1942. do 2. veljače 1943. godine imali oko 400.000 poginulih, ranjenih i nestalih, a sovjetska strana u istom razdoblju oko 1.100.000 poginulih, ranjenih i nestalih. Te procjene uključuju i sovjetsku protuofenzivu od 19. studenog na dalje. Ukupni gubici obiju strana (računajući i njemačke saveznike) procjenjuju se na 1,7 do 2 milijuna ljudi, po čemu se Staljingradska bitka smatra najkrvavijom bitkom u povijesti.
Materijalni gubici na obje strane također su bili golemi. Podaci o gubicima sovjetske strane nisu poznati, dok je po sovjetskim podacima tokom čitave bitke uništeno ili zaplijenjeno 1.666 njemačkih tenkova, 5.760 artiljerijskih oružja, 11.000 motornih vozila i 740 aviona. Nijemci su potvrdili gubitak 500 tenkova, 6.000 artiljerijskih oružja i 900 aviona (od čega 495 transportnih).

Uništeni i zaplijenjeni njemački tenkovi jugoistočno od Staljingrada:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 3gDn6tK

Što se tiče gradskih borbi u samom Staljingradu podaci o gubicima su još nepouzdaniji, ali je poznato da su na vrhuncu borbenih aktivnosti Nijemci gubili dnevno i 20.000 ljudi dok su neke sovjetske divizije u jednom danu bile svedene na nekoliko stotina preživjelih.
Oklopne jedinice su u urbanim uvjetima izgubile svoje glavne prednosti - pokretljivost i brzinu prodora. Umjesto nastupanja na širokoj fronti korištene su za potporu pješadiji u napadu i obrani, a kilometar je zamijenjen metrom. U takvim uvjetima su oklopna vozila trpjele velike gubitke ne samo od PT artiljerije i zračnih napada već i od pješadijskih oružja poput PT pušaka i boca sa zapaljivom tekućinom.
Staljingradska bitka je proslavila 62. armiju koja je u travnju 1943. preimenovana u 8. gardijsku armiju. Od njezinih jedinica najčešće se spominje 13. gardijska divizija generala Rodimceva, te se ističe da je ona spasila Staljingrad od pada. To je u određenom trenutku bilo točno, ali se Čujkov protivio pripisivanju zasluga jednoj jedinici jer je bilo još divizija koje su svaka u neko vrijeme i na nekom mjestu spašavale grad. Sâm Čujkov naročito je isticao 37. gardijsku diviziju generala Viktora Žoludjeva, koja je bila formirana od padobranaca i pokazala se posebno efikasnom u borbi.

General Viktor Žoludjev, zapovjednik 37. gardijske divizije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Q3at9kb

Među ostalim jedinicama kroničari posebno ističu 112. pješadijsku diviziju pukovnika Sologuba, 138. diviziju pukovnika Ludnjikova, 193. diviziju pukovnika Smehotvorova, 284. diviziju pukovnika Batjuka, 10. diviziju NKVD pukovnika Sarajeva i mnoge druge jedinice ranga brigade.
Među nekim autorima i širom publikom vlada uvjerenje kako je borba za Staljingrad imala simboličko značenje, pa i osobnu notu kao međusobni obračun dvojice diktatora oko grada koji je nosio Staljinovo ime. Sa njemačke strane ima u tome istine, međutim kod Sovjeta je suština bila drugačija. Staljingrad je grčevito branjen prvenstveno iz vojno-strateških razloga, jer je vezao krupne i elitne njemačke jedinice na malom prostoru i sprečavao ih da napadaju u drugom smjeru. Da su uspjeli zauzeti Staljingrad Nijemci bi svoju 6. armiju i 4. oklopnu armiju mogli uputiti prema sjeveru duž Volge, čime bi se Moskva našla u opasnosti opkoljavanja sa istoka.

Fusnota: 10. divizija NKVD

Sovjetsko ministarstvo unutarnjih poslova ili NKVD (НКВД - Народный комиссариат внутренних дел) imalo je i vlastite vojne jedinice ranga brigade i divizije, namijenjene za zaštitu državne granice i održavanje unutarnjeg reda. Unatoč njihovoj ne baš ugodnoj reputaciji valja spomenuti da su se mnoge jedinice NKVD istakle u ratu s Njemačkom, većinom u obrambenim operacijama. U ratu su ukupno sudjelovale 53 divizije i 20 brigada NKVD. Od toga je 18 dobilo odlikovanja za vojne jedinice ili počasne nazive, pojedinačno je odlikovano više od 100.000 vojnika i oficira, a 295 ih je dobilo orden heroja Sovjetskog saveza. U borbama je poginulo 977.000 pripadnika NKVD.
Među jedinicama koje su se posebno istakle bila je 10. divizija NKVD pod zapovjedništvom pukovnika Aleksandra Sarajeva, koja je sudjelovala u obrani Staljingrada i to u najteže vrijeme obrambene bitke - od kraja kolovoza do početka listopada 1942.

Aleksandar Sarajev:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HvV9Hb9

U ljeto 1942. divizija je bila raspoređena u širem području Staljingrada sa zadaćom borbe protiv njemačkih padobranaca, diverzanata i sabotera. Nakon što je 23. kolovoza njemačka 6. armija forsirala Don u području Vertjačija prijetila je opasnost zauzimanja Staljingrada iz hoda, a jedina kompletna sovjetska jedinica između Dona i Volge bila je 10. divizija NKVD. Unatoč tome što nije bila uvježbana ni opremljena za frontalnu borbu već za održavanje unutarnjeg reda, kao i činjenici da je bila razvučena u širini oko 80 km, divizija je pružila jak otpor i uspjela donekle usporiti njemačko napredovanje prema gradu.
U borbama u gradu glavnina divizije držala je sektor u jugozapadnom dijelu Staljingrada, dok su dijelovi sudjelovali u obrani tvornice traktora. Pri tome je divizija popunjena dijelovima 12. divizije NKVD iz Saratova. Svoj borbeni doprinos Staljingradskoj bici okončala je 8. listopada 1942., kada je preživjelih 200 vojnika evakuirano preko Volge u selo Zaplavnoje, a zatim u Čeljabinsk radi preformiranja. Početkom 1943. pridruženo joj je još 7.000 preživjelih veterana iz Staljingrada, pa je uz popunu regrutima uvrštena u borbeni raspored kopnene vojske kao 181. pješadijska divizija.
U današnjem Volgogradu postoji Trg čekista i na njemu spomenik 10. diviziji NKVD. Divizija također ima svoju ulicu u gradu, a neke od ulica dobile su imena po njezinim istaknutim pripadnicima.

Volgograd, Trg čekista i spomenik 10. diviziji NKVD:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HbcfKZJ
Na vrh Go down
vladimir
Kapetan I klase
Kapetan I klase



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 4595
ČLAN OD: : 2011-01-25

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime25.02.19 21:57

veliki uspesi nemaca na istocnom frontu su cista fasisticka propaganda koja traje do danasnjih dana. nazalost mnogi i danas veruju u kvalitet i nepobedivost nemackog oruzija a poraz u ratu pripisuju nekm nn faktorima.  nemacki lepard 2 smatra se najboljim tenkom u svetu iako nikad nije ucestvovao u ratu. prvo ucesce i naivnost turske vojske kojka je verovala da je to zaisto tako skupo je placena. 10 izgubljenih leoparda 2 pogodjenih ruskim kornetom nije prezivelo.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime26.02.19 7:05

Mađari i njihove oklopne jedinice na Istočnoj fronti 1941.-1943.

Među zemljama koje su kao njemački saveznici poslale svoje trupe u napad na SSSR bila je i Mađarska, jedan od najvjernijih satelita Trećeg Reicha.

Put u rat

Mađarska je između dva svjetska rata po državnopravnom uređenju bila parlamentarna monarhija na čijem čelu je kao regent stajao admiral Miklós Horthy (Vitéz nagybányai Horthy Miklós). Monarhija bez monarha i admiral bez mornarice. Mađarska je 20. listopada 1940. pristupila Trojnom paktu, a od svojih pokrovitelja Njemačke i Italije je nagrađena, odlukama Prve i Druge Bečke arbitraže, dijelovima teritorija Slovačke i Rumunjske nastanjenim pretežno mađarskim stanovništvom.
U Drugi svjetski rat Mađarska je stupila 10. travnja 1941. kada se pridružila napadu na Jugoslaviju. Poslije Travanjskog rata uvrstila je u svoj teritorij Bačku, Baranju, Međimurje i Prekomurje. Predsjednik vlade Pál Teleki, koji je četiri mjeseca ranije potpisao ugovor o prijateljstvu s Jugoslavijom, smatrao je taj čin izdajom i sramotom te je počinio samoubojstvo.

Miklós Horthy de Nagybánya:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga KurP5W0

Teritorij Mađarske 1941. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga U6gj20U

U pripremi napada na SSSR Hitler nije tražio od Mađara sudjelovanje vojnim snagama. Ekstremno desno orijentirani mađarski političari zahtijevali su uključivanje u rat, prije svega kako Rumunjska ne bi zbog ratnih zasluga tražila povrat dijela Transilvanije ustupljenih Mađarskoj temeljem Druge Bečke arbitraže. Sve je odlučeno 26. lipnja 1941. kada su tri sovjetska aviona navodno bombardirala mađarski grad Kassa, danas slovačke Košice. Po nekim izvorima riječ je o bombarderima Tupoljev TB-3 koji su trebali bombardirati Prešov u Slovačkoj, koja je već bila u ratu sa SSSR, ali su promašili cilj. Po drugima je riječ o njemačkoj podvali kako bi se Mađarska ipak pridružila napadu na SSSR. Pukovnik Ádám Krúdy, zapovjednik zračne baze Kassa, identificirao je avione kao Heinkel He-111 ali je njegov izvještaj završio u ladici.
Kako god bilo, Mađarska je dobila casus belli i objavila je 27. lipnja rat SSSR-u.
I tako su se Mađari pridružili svojim nevoljnim drugovima iz Rumunjske, Italije, Slovačke, Španjolske i drugih europskih zemalja koje je njemačka ratna mašinerija odvukla sa sobom tamo gdje nisu trebali ići.

Mađarski vojnici na kolodvoru u Budimpešti pred odlazak na frontu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Vdy4jtL

Brzi korpus (Gyorshadtest)

Za napad na SSSR Mađarska vojska je pripremila Karpatsku grupu (Kárpát Csoport) sastavljenu od VIII. korpusa, Brzog korpusa, 1. brdske brigade i 8. brigade granične zaštite. Udarnu snagu Karpatske grupe činio je takozvani Brzi korpus (Gyorshadtest) s 2 motorizirane brigade i 1 konjaničkom brigadom. Svaka od motoriziranih brigada imala je u svom sastavu 2 bataljona motorizirane pješadije, 2 biciklistička bataljona, 1 izviđački bataljon s lakim tenkovima L3, češkim tenkovima LT-38 njemačke oznake Panzer 38(t) i mađarskim tenkovima 38M Toldi te oklopnim automobilima 39M Csaba, artiljerijski divizion s haubicama 105 mm i protuavionsku bateriju. Zapovjednik korpusa bio je general Béla Miklós.

General Béla Miklós de Dálnok:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7kjCbTX

Tenk 38M Toldi (zapovjedna varijanta):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 3mnKHap

Oklopni automobil 39M Csaba:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga DOPe3He

Nijemci su 1. srpnja 1941. pridružili Brzi korpus, 1. brdsku brigadu i 8. brigadu granične zaštite 17. armiji generala Carla-Heinricha von Stülpnagela, s kojom su mađarske jedinice potiskivale sovjetske trupe od Karpata do rijeke Dnjestar i štitile desni bok njemačkih snaga. U borbama s upornim sovjetskim snagama, koje su pružale jaki otpor i izvodile protunapade, Mađari su pretrpjeli značajne gubitke. Kako pješadija nije mogla pratiti motorizirane jedinice mađarski generalštab je 9. srpnja rasformirao Karpatsku grupu, a Brzi korpus je potčinjen izravno zapovjedniku Grupe armija Jug feldmaršalu Gerdu von Rundstedtu. Ostale jedinice Karpatske grupe ostale su u pozadini kao okupacijske trupe u Ukrajini.
Brzi korpus je odigrao vrlo važnu ulogu u bici kod Umanja u kolovozu 1941., gdje je činio jedno krilo prodora koji je opkolio sovjetske 6. i 12. armiju. Bitka je okončana zarobljavanjem oko 100.000 sovjetskih vojnika. U daljem napredovanju korpus se ponovo istakao u osvajanju Vorošilovgrada (danas Lugansk), ali je trpio i velike gubitke. Do povlačenja u Budimpeštu u studenom korpus je izgubio 200 poginulih oficira i preko 2.500 poginulih vojnika, preko 7.500 ranjenih i 1.500 nestalih. Također je izgubio sve tankete L3, 80% tenkova, 90% oklopnih automobila i 1.200 kamiona.

Bitka kod Umanja, grafički prikaz:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Qoik9xf

Druga armija (Második Hadsereg)

Ostatak nekadašnje Karpatske grupe ostao je u Ukrajini, a Nijemci su neprekidno vršili pritisak na Mađarsku da pošalje što veći broj vojnika na Istočnu frontu. Tako je u travnju 1942. na Istočnu frontu upućena Druga armija (Második Hadsereg) kojom je zapovijedao general Gusztáv Vitéz Jány. U sastavu armije bila je i novoformirana 1. oklopna divizija opremljena s 108 čeških tenkova LT-38, 17 mađarskih tenkova 38M Toldi, 22 njemačka tenka PzKw IV, 18 oklopnih automobila 39M Csaba i 19 samohodnih PZO topova Nimród.
Posljednji ešaloni Druge armije stigli su na frontu 27. lipnja 1942., a armija je uvrštena u sastav Grupe armija B (Heersgruppe B) pod zapovjedništvom generala Maximiliana Freiherra von Weichsa.

General Gusztáv Vitéz Jány:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga PmaH9yp

Mađarska Druga armija je sudjelovala u bici za grad Voronjež gdje je pretrpjela velike gubitke i pokazala se inferiornom sovjetskoj vojsci. Nakon toga je raspoređena uz rijeku Don između 2. njemačke i 8. talijanske armije, gdje je štitila bok njemačkim snagama u Staljingradu.
Katastrofa je uslijedila u sovjetskoj protuofenzivi pod imenom ''Mali Saturn''. U siječnju 1943. mađarske trupe su gotovo potpuno uništene kod Svobode na Donu. Od prvobitnih 200.000 vojnika i oficira Druge armije u Mađarsku ih se vratilo samo 40.000. Oko 60.000 ih je završilo u zarobljeništvu, a ostali su izginuli.

Epilog

Avantura u Drugom svjetskom ratu skupo je stajala Mađarsku i Mađare kao narod. Tokom rata je izginulo oko 300.000 mađarskih vojnika i gotovo 150.000 civilnog stanovništva (ne računajući 450.000 Židova i 28.000 Roma). Goleme brojke za relativno malu zemlju velikih ambicija. Kojoj je uz to poslije rata nametnuto ne baš poželjno društveno uređenje.
Mađari slave (s pravom) svoju bogatu povijest i u njoj takozvanu Mađarsku revoluciju iz 1956. godine, općenarodnu pobunu protiv staljinističkog režima. Međutim, ne vole spominjati kako su se Sovjeti stvorili u njihovoj zemlji - jesu li provalili poput neke mongolske horde ili su možda potjerali Mađare od Voronježa do njihovog vlastitog kućnog praga. Pa kad su već stigli, tu su se udobno ugnijezdili i nametnuli svoj pogled na svijet
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1833
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 73
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime26.02.19 14:39

Zrinjski u mađarskom ruhu - 43M Zrínyi rohamlöveg

Mađarska vojska (Magyar Királyi Honvédség) koristila je u Drugom svjetskom ratu oklopno vozilo pod oznakom 43M i imenom Zrínyi (Zrínyi rohamlöveg - jurišno oružje Zrínyi). Zrínyi je mađarsko ime hrvatske plemićke obitelji Zrinjski, koju Mađari smatraju dijelom i svog povijesnog nasljeđa.

43M Zrínyi:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UYWLBK7

Vozilo je dizajnirano na podvozju tenka Škoda T-21 koji su Mađari nazvali 40M Turán. Nakon okupacije Čehoslovačke Nijemci su zaplijenili netaknute proizvodne kapacitete tvrtke Škoda, između ostalog i dva prototipa novog tenka T-21. Projekt je stavljen u serijsku proizvodnju i novim tenkovima je naoružana mađarska vojska, pri čemu su Mađari zamijenili izvorni top kalibra 47 mm topom vlastite proizvodnje kalibra 40 mm. Nakon katastrofe kod Staljingrada tenk je dobio novi top kalibra 75 mm i novu oznaku 41M.

40M Turán:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 4sdZYfS

Ukupno su proizvedena 424 tenka 40M i 41M Turán, koji su uvršteni u sastav mađarske 1. i 2. oklopne divizije te 1. konjičke divizije.

Turán na Istočnoj fronti, godina i lokacija nepoznate:

 

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga EhtsSy1

Usporedno s proizvodnjom tenka Turán tvrtka Manfred Weiss je na istom podvozju proizvela i oko 60 samohodnih jurišnih oružja pod oznakom i imenom 43M Zrínyi. Samohotka je dizajnirana po ugledu na njemački StuG III i s istom namjenom - za potporu pješadiji u napadu i obrani. Vozilo kazamatskog tipa je imalo borbenu težinu od 22 tone i maksimalnu brzinu na cesti 43 km/h, a debljina oklopa je iznosila od 13 do 75 mm. Glavno oružje je bila haubica MÁVAG 40/43M L20.5 kalibra 105 mm, a pomoćno mitraljez kalibra 8 mm. Ukupno je proizvedeno oko 60 samohotki 43M Zrínyi.

Jedna od rijetkih ratnih snimaka 43M Zrínyi:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 9JVhACY
Na vrh Go down
Sponsored content





Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime

Na vrh Go down
 
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga
Na vrh 
Stranica 1/4Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4  Next
 Similar topics
-
» Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku
» Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi
» Zapisi sa mojih putovanja
» Alkohol i upravljanje vozilima i radnim strojevima
» Garnizon JNA Požarevac (foto galerija)

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991 :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Војна историја-
Idi na: