FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA 22.12.1941 - 18.07.1991

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez
 
HomeEventsRegistracijaLogin

 

 Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga

Go down 
Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Next
AutorPoruka
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Bilješke o oklopnim vozilima Drugog svjetskog rata   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 17:26

Noćna mora Saveznika - PzKpfw VI Tiger

Ni jedan tenk u povijesti oklopnog ratovanja nije stekao tako zastrašujuću reputaciju i postao takva legenda kao njemački PzKpfw VI Tiger i njegova usavršena varijanta PzKpfw VII Königstiger.
Često se može čuti tvrdnja da je Tiger razvijen kao odgovor na sovjetski tenk T-34. To nije točno. Izravni njemački odgovor na T-34 bio je PzKpfw V Panther, uostalom oba tenka imala su istu ulogu - da budu glavni borbeni tenkovi u sastavu oklopnih snaga. Tiger je imao drugačiju ulogu - da se u kritičnom trenutku uključi u borbe na glavnim smjerovima i donese prevagu njemačkoj strani, bez obzira radilo se o napadu ili zaustavljanju napada protivnika. Stoga Tigeri nisu bili uvrštavani u sastav oklopnih divizija (s iznimkom Waffen SS), već su bili grupirani u samostalne bataljone teških tenkova (schwere panzer abteilung) koji su se pridodavali višim jedinicama prema potrebi.
Razvojna linija njemačkog teškog tenka iz koje će nastati Tiger potječe još iz razdoblja prije II. SR. Nijemci nisu bili zadovoljni postojećim tenkovskim parkom i tražili su novi, jači i kvalitetniji tenk. Izrađeno je i nekoliko prototipova, ali ni jedan nije prihvaćen za serijsku proizvodnju.
Izravni poticaj za nastavak razvoja teškog tenka dao je osobno Hitler nakon rata na Zapadu 1940. godine. Bio je impresioniran francuskim tenkom Char B i tražio je od svojih konstruktora da dizajniraju tenk koji će dominirati bojištem do kraja rata. Pojava T-34 i KV samo je ubrzala rad na novom tenku. Izrada prototipova zatražena je od dvije tvrtke - Posche i Henschel. Oba tenka dobila su istu kupolu firme Krupp s dugačkim topom kalibra 88 mm. Usporedna ispitivanja oba prototipa pokazala su da je Henschelova varijanta bolja (točnije rečeno mehanički manje nepouzdana) od Porscheove pa je prihvaćena za serijsku proizvodnju.
U razdoblju od 1942. do 1944. godine tvornica Henschel & Son proizvela je ukupno 1.347 tenkova PzKpfw VI Tiger. Borbena težina tenka iznosila je 56 tona, a benzinski motor Maybach HL230 snage 700 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti 45 km/h i izvan ceste 25 km/h. Glavno naoružanje činio je top 8.8 cm KwK 36 kalibra 88 mm, a pomoćno 2 mitraljeza MG34 kalibra 7,92 mm. Posadu je činilo 5 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i pomoćnik vozača - radio operater.
Tvornica Henschel & Son proizvela je između 1943 .i 1945. godine i 492 primjerka tenka PzKpfw VII Königstiger. Borbena težina tenka iznosila je 68 tona, a motor Maybach HL230 snage 700 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti 41 km/h i izvan ceste 20 km/h. Glavno naoružanje činio je top 8.8 cm KwK 43 kalibra 88 mm, a pomoćno 2 mitraljeza MG34 kalibra 7,92 mm. Posadu je činilo 5 ljudi kao i na PzKpfw VI Tigeru.

PzKpfw VI Tiger:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga QYUZaKC

PzKpfw VII Königstiger:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GrUU1XA

Očekujući da će dobiti narudžbu Porsche je unaprijed izradio 90 podvozja pa se postavilo pitanje što s njima. Na bazi tih podvozja izrađeno je 89 teških samohodnih topova 88 mm koji su po imenu svog konstruktora, profesora Ferdinanda Porschea, dobili ime Ferdinand (poslije bitke kod Kurska 45 preživjelih primjeraka je modificirano i preimenovano u Elefant). Svi su uvršeni u sastav 656. regimente lovaca tenkova (Panzerjäger Regiment 656).

Ferdinand - Elefant:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga C8IGp7v

Prva borbena upotreba Tigera završila je neslavno. Na osobno Hitlerovo inzistiranje da novi tenk bude što prije uveden u akciju na Istočnoj fronti, u jesen 1942. prvi vod od 4 Tigera upućen je u borbu na ratištu kod Lenjingrada i to na terenu gdje se nije smio pojaviti - u šumi i močvarnom tresetištu. Sva četiri su zaglavila u mekanoj zemlji pa su ih Nijemci morali napustiti, a jedan primjerak zarobili su Sovjeti i odvukli ga u Lenjingrad na ispitivanje.
No, čim se pojavio u većem broju i na prikladnom terenu Tiger se pokazao kao prava pošast za savezničke tenkove, kako na Istočnoj fronti tako i u Tunisu, a kasnije i u Normandiji. Nije bilo nikakve šanse da i jedan tadašnji saveznički tenk parira Tigeru jer bi bio uništen prije nego bi uoće stigao prići na udaljenost i u položaj odakle bi ga mogao gađati. Jedini način za uništenje Tigera bio je da ga se opkoli čoporom vlastitih tenkova i gađa iz blizine u bokove i straga, gdje je oklop bio tanji. Pri čemu bi se izgubila 3-4 vlastita tenka. Najvećim protivnikom Tigera pokazalo se lovačko-bombardersko i jurišno zrakoplovstvo, koje je gađalo tanku gornju oklopnu ploču.
Valja dodati da se Tiger, unatoč svojoj reputaciji, ne smatra najboljim tenkom II. SR. Kvalitetu jednog tenka čini optimalna kombinacija glavnih osobina, a to su prije svega naoružanje, oklopna zaštita i pokretljivost. Tome treba dodati mehaničku pouzdanost, jednostavnost proizvodnje u velikim serijama i jednostavnost u rukovanju i održavanju. Što se tiče naoružanja i oklopne zaštite Tiger je bio na samom vrhu, pokretljivost mu je bila relativno prihvatljiva za tako veliku masu, no slaba točka mu je bila mehanička nepouzdanost - naročito transmisije koja je bila jednostavno preslaba za težinu od 56 tona. Po nekim izvorima više Tigera je izgubljeno zbog mehaničkih kvarova nego neposrednim djelovanjem protivničke strane. Također se radilo o vrlo složenom i vrlo skupom stroju, kompliciranom za proizvodnju i održavanje, tako da ih je proizveden relativno mali broj (na to je utjecalo i savezničko bombardiranje iz zraka njemačke ratne industrije).
S obzirom na naprijed navedene osobine najboljim tenkom II. SR - uz sovjetski T-34/85 - smatra se njemački PzKpfw V Panther. Također se Panther smatra pretečom svih suvremenih zapadnih tenkova. Ali on je priča za sebe.

PzKpfw V Panther:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ZEnEz1k

SSSR protiv Tigera

Na početku rata s Njemačkom SSSR je imao najkvalitetnija i najjača tenkovska oružja u svijetu - srednji tenk T-34 i teški tenk KV, oba naoružana topom kalibra 76 mm. Da su Sovjeti znali iskoristiti količinu i kvalitetu tenkovskog oružja kojim su raspolagali nanijeli bi Nijemcima gadnih neprilika, no to je za neku drugu temu.
Pojavom Tigera, Panthera i usavršenih varijanti PzKpfw IV Sovjetima je postalo jasno da su izgubili prednost u tenkovskom oružju. To se naročito vidjelo u bici kod Kurska, gdje su tenkovi T-34/76 i KV masovno uništavani na udaljenostima sa kojih nije bilo šanse probiti oklop njemačkih tenkova. Stoga je T-34 početkom 1944. opremljen novom kupolom s jačim topom 85 mm.

T-34/85:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NNRQgd2

U oklopnim snagama za protuoklopnu borbu Sovjeti su koristili različite vrste samohodnih oružja. Već u bici kod Kurska korištena je samohotka SU-152 s topom-haubicom 152 mm, koja je ubrzo zamijenjena usavršenom varijantom ISU-152. Zbog sposobnosti da uništava teške tenkove i na velikim udaljenostima sovjetski vojnici nazvali su ovo oružje ''Zveroboj'' (Зверобой - ubojica zvijeri). U naoružanje je također uvedena i slična samohotka ISU-122.

ISU 152:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga J9HixjM

Kako su ISU-152 i ISU-122 bile namijenjene prije svega za proboj jako utvrđene obrane, za protuoklopnu borbu Sovjeti su dizajnirali specijalizirane samohotke na podvozju tenka T-34. Krajem 1943. uvedena je u naoružanje samohotka SU-85, ali je ubrzo zamijenjena jačom SU-100 s dugačkim topom kalibra 100 mm.
Samohotka SU-100 smatra se najboljim protuoklopnim samohodnim oružjem u II. SR. To se naročito pokazalo u borbama oko Budimpešte, gdje su SU-100 s lakoćom uništavale Königstigere i na velikim udaljenostima. Ova samohotka ostala je u upotrebi i dugo poslije rata, a sudjelovala je u brojnim lokalnim ratovima poslije II. SR.

SU-100:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ItGa6BY
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 17:33

Što se tiče tenkova prvi pravi izazov za Tigera pojavio se početkom 1944. godine, kada su Sovjeti uveli u naoružanje novi teški tenk JS-2 (JS je kratica od Josif Staljin). JS-2 je imao težinu od 45 t i relativno povoljan balistički oblik oklopa, te kupolu s dugačkim topom kalibra 122 mm što je bio daleko najveći kalibar standardnog tenkovskog topa u II. SR.

JS-2:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UVOSxZe

Unatoč razlici u kalibru topova Tiger i JS-2 bili su približno ravnopravni protivnici. Oba tenka mogla su uništiti jedan drugoga na borbenim udaljenostima do 800 m. Na većoj udaljenosti prednost je bila na strani JS-2 zbog većeg kalibra topa i povoljnijeg balističkog oblika oklopa. Prednost Tigera bila je u više nego trostruko većem borbenom kompletu granata - 92 prema 28 kod JS-2 - i izvrsnim ciljničkim spravama, te u puno većoj brzini paljbe (granate kalibra 122 mm bile su dvodjelne što je usporavalo punjenje topa). Prednost Nijemaca bila je i u boljoj uvježbanosti tenkovskih posada, te u superiornoj taktici borbene upotrebe tenkova.
Sukobi između Tigera i JS-2 bili su rijetki. Naime, JS-2 nije ni bio predviđen za borbu s tenkovima već za potporu pješadiji u probijanju jako utvrđenih obrambenih položaja. Nakon što bi JS-2 i ISU-152 napravili proboj obrane, u slobodni operativni prostor bili bi uvedeni brži i pokretljiviji T-34 radi prodora u dubinu. Jedan od poznatih sukoba zbio se u proljeće 1944. na području Pribaltika, kada je njemački tenkovski as Otto Carius sa četom Tigera dočekao u zasjedi sovjetsku oklopnu brigadu opremljenu tenkovima T-34/85 i JS-2 i uništio je. U jesen 1944. u Poljskoj JS-2 sukobili su se s Königstigerima i uništili 5 (po njemačkim podacima 3), uz gubitak 2 JS-2.
Nijemci su itekako respektirali sovjetski teški tenk, o čemu govori i jedna epizoda iz 1944. godine. U proljeće su Nijemci kod moldavskog grada Târgu Frumos zaplijenili jedan oštećeni JS-2. Tenk je osobno razgledao general Heinz Guderian, tada glavni inspektor oklopnih jedinica, koji je rekao da je JS-2 ''zaslužio ime Staljin''. Njemačkim tenkistima je poručio: ''Ne idite u sukob sa Staljinom ako nemate izrazitu brojčanu prednost. Jedan Staljin mora biti napadnut najmanje jednim vodom Tigera. Sukob jedan-na-jedan može rezultirati jedino gubitkom dragocjenog stroja''. Sukladno tome propisana su i taktička pravila borbe s JS-2 - zaobići ga i gađati u bokove sa što manje udaljenosti.

USA protiv Tigera

Amerikanci su se tokom čitavog rata oslanjali na glavni borbeni tenk M-4 Sherman. Prvobitni top kalibra 75 mm zamijenjen je topom 76 mm boljih balističkih osobina.
Sherman ni po čemu nije mogao parirati Tigeru ni Pantheru, osim po pokretljivosti. Posade su ga voljele jer je bio mehanički vrlo pouzdan. Uostalom, tadašnja doktrina US Army i nije predviđala borbu Shermana s njemačkim tenkovima (osim u nuždi). To je bila zadaća samohodnih PT topova, dok su Shermani služili za duboke prodore u dubinu i za podršku pješacima u osvajanju utvrđenih položaja. Ipak su Shermani silom prilika vodili mnogo bitaka s Tigerima i uvijek loše prolazili. Za primjer, na talijanskom ratištu bataljon od 45 Shermana naišao je na zasjedu jednog voda od 4 Tigera. Kako Amerikanci nisu mogli skrenuti s ceste zbog neprohodnog terena Nijemci su sustavno gađali kolonu i uništili 22 Shermana, dok su se posade preostalih 23 razbježale. Nijemci su namjeravali preživjele Shermane odvući i koristiti ih kao traktore za vuču oštećenih Tigera, ali im to nije uspjelo zbog američke artiljerijske paljbe.
Oružje koje je moglo uništiti Tigera i na većim udaljenostima bila je samohotka M-36 Jackson s topom kalibra 90 mm, izrađena na podvozju tenka Sherman. Zbog slabe oklopne zaštite samohotka se mogla koristiti samo iz dobro zaštićenog položaja ili iz zasjede.

M-36 Jackson:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga SzbR0sF

Amerikanci su imali i jedno zanimljivo oružje koje se pokazalo vrlo efikasnim u borbi protiv tenkova. To je bila samohotka M-18 Hellcat s topom 76 mm. Zahvaljujući relativno maloj težini i jakom motoru Hellcat je bio i ostao najbrže gusjenično vozilo u povijesti - 88 km/h. Brzinu ovog oružja Amerikanci su vješto koristili i u protuoklopnoj borbi, čak i protiv Tigera i Panthera. Brzina okretanja kupola njemačkih tenkova bila je prespora da bi mogla parirati brzini kretanja Hellcata, koji bi se sasvim približili i gađali tenkove u bokove ili stražnji dio gdje je oklop bio tanji.

M-18 Hellcat:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga G8U8y4z

I Amerikanci su tražili novi i jači tenk koji bi bio ravnopravan protivnik Tigeru. Njihov odgovor bio je M-26 Pershing s topom kalibra 90 mm, koji se pojavio na ratištu tek potkraj rata i nije došao do izražaja. Pershing je poslužio kao temelj za dalji razvitak obitelji tenkova Patton M-46, M-47, M-48 i M-60.

M-26 Pershing:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Nn6kSfU

Velika Britanija protiv Tigera

Britanci, nacija koja je izumila tenk kao borbeno sredstvo, nisu u II. SR uspjeli stvoriti zapaženiji tenkovski dizajn. Njihovi glavni borbeni tenkovi Churchill i Cromwell s topovima 75 mm mogli su se nazvati solidnim, ali ništa više od toga. Tiger i Panther nisu s njima imali nikakvih teškoća. Za njih je najopasniji bio preuređeni američki tenk Sherman koji su Britanci dobili od USA, a koji su opremili kupolom s vlastitim topom 76 mm izvrsnih balističkih osobina. Ovu varijantu Britanci su nazvali Sherman Firefly. Kako ih je bilo razmjerno malo Britanci su uvrstili po jedan Firefly u svaki tenkovski vod. Nijemci su ubrzo spoznali opasnost od ovog oružja i u tenkovskim borbama najprije su gađali Firefly, koji se od ostalih Shermana razlikovao po obliku kupole i većoj duljini topovske cijevi.

Sherman Firefly:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga G0WA6w7

Potkraj rata Britanci su uveli u naoružanje novi tenk Comet s topom 77 mm koji bi se vjerojatno bolje nosio s Tigerom i Pantherom, ali zbog brzog završetka rata nije došao do izražaja.

Comet:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga DHkruYX

Britanci su još 1943. godine započeli rad na dizajnu novog teškog tenka koji bi naoružanjem i oklopnom zaštitom mogao parirati Tigeru. Međutim, prototip je proizveden tek 1945. godine nakon okončanja rata u Europi. Ovaj tenk nazvan Centurion imao je težinu od 50 t i top kalibra 84 mm, te je bio glavni borbeni tenk britanske vojske sve do kraja šezdesetih godina. Svoju pravu snagu dobio je pedesetih godina kada je naoružan izvrsnim topom L-7 kalibra 105 mm, koji je i danas opasan za većinu suvremenih tenkova.

Centurion:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CyAdq2d

Centurion je izvezen u veliki broj zemalja i sudjelovao je u mnogim ratnim sukobima poslije II. SR. Naročito se istakao na izraelskoj strani u ratovima 1967. i 1973. godine. Neke zemlje imaju ga u naoružanju ili u rezervi i danas, dakako uz bitnu modernizaciju i zamjenu benzinskog motora dizelskim. Činjenica da se tenk koji je izvorno dizajniran za borbu s Tigerom još i danas ponegdje nalazi u naoružanju govori s jedne strane o kvaliteti Centuriona, a s druge strane potvrđuje zastrašujuću reputaciju Tigera koga je nesuđeni suparnik nadživio za nevjerojatne 74 godine.
Na vrh Go down
Sloba1
Poručnik
Poručnik
Sloba1

Medalja za Vojne Zasluge VZ
Jubilarna Medalja 10 godina JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 2649
REPUTACIJA : 88
ČLAN OD: : 2014-12-21
DOB : 56
M(j)esto Petrovaradin

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 19:02

Ima mnogo podataka i uporedbi sa modelima, te treba vremena i pažljivo izvagati koje su prednosti i mane u međusobnom skoru.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 19:51

Propast oklopnih snaga SSSR 1941. godine

Godine 1941. SSSR je imao daleko najveći broj tenkova u svijetu. Toga su bili svjesni i Nijemci prije početka napada na SSSR (operacija Barbarossa), koji su računali s oko 10.000 sovjetskih tenkova. U stvarnosti ih je bio više nego dvostruki broj - 22.000 ili više nego čitav ostali svijet zajedno.
Nijemci su također bili uvjereni u tehnološku premoć svog oklopnog oružja, te u superiornost svojih tenkovskih posada i taktike borbene upotrebe oklopnih snaga.
Prije početka napada na SSSR Nijemci su računali da će se susresti sa zastarjelim sovjetskim tenkovskim parkom. Doduše, u proljeće 1941. njihova obavještajna služba javila je da je u tvornicama u Harkovu i Staljingradu počela proizvodnja novog tenka težine 34 tone pod oznakom T-32 (u stvarnosti se radilo o tenku T-34 težine 26 tona). S obzirom da su kampanju planirali završiti u roku od 10-12 tjedana smatralo se da novi tenkovi neće doći do izražaja, pa vijest o njihovom postojanju nije ni prosljeđena jedinicama koje će krenuti u napad.
Ono što Nijemci nisu znali bila je činjenica da je proizvodnja T-34 započeta još 1940. godine i da ih je u operativnim jedinicama već oko tisuću, a uz to je bilo i oko 500 novih teških tenkova tipa KV. Stoga su prvi susreti s novim sovjetskim tenkovima, a do njih je došlo već na samom početku rata, predstavljali strahoviti šok za njemačke vojnike. Pokazalo se da standardno PT oružje, top kalibra 37 mm, nema nikakve šanse probiti oklop T-34 i KV, a ni najteži njemački tenk PzKpfw IV s kratkim topom 75 mm nije im bio dorastao protivnik.
Da su Sovjeti znali iskoristiti premoć svog novog oklopnog oružja nanijeli bi Nijemcima gadnih neprilika. Ali oni to nisu znali i stoga im je većina oklopnih snaga propala u prvim mjesecima rata.

Tenkovski park SSSR i Njemačke

Unatoč uvođenju u naoružanje T-34 i KV većinu oklopnih snaga SSSR činili su i dalje tenkovi zastarjelih konstrukcija.

Otprilike polovicu oklopnih snaga činili su laki tenkovi T-26 s topom 20 mm na britanskom podvozju Carden Loyd:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga L9635qq

Drugo najmasovnije oružje bio je brzi tenk BT-7 s topom 45 mm na američkom podvozju Christie:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UWuQ8D8

U naoružanju je bilo i oko 400 srednjih tenkova T-28, kao i 60 teških tenkova T-35, neuspjeli tipovi s više kupola:

T-28:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GUsRhPg

T-34 s topom 76 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Rm8TYFJ

KV-1 s topom 76 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga WDLUwHO

KV-2 s topom-haubicom 152 mm, namijenjen probijanju jako utvrđenih položaja:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 5bBJVrZ

Nijemci su u napad na SSSR krenuli s oko 3.500 tenkova istih modela koje su koristili i 1940. u ratu na Zapadu (jedino je iz naoružanja izbačen slabašni PzKpfw I).

PzKpfw II s topom 20 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga OUpkevH

PzKpfw III s topom 37 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GMEgWER
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime01.02.19 20:00

PzKpfw IV s kratkim topom 75 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UexMMyD

Panzer 38(t) Škoda s topom 37 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga PE4JMZv

Bezglavi protunapadi

SSSR je bio prva zemlja koja je formirala, još sredinom tridesetih godina, velike oklopne jedinice - mehanizirane korpuse. Međutim, nakon Španjolskog građanskog rata oni su rasformirani zbog pogrešno shvaćenih iskustava iz upotrebe oklopnih snaga u tom ratu. Tek nakon rata na Zapadu 1940. godine počelo je ponovno formiranje mehaniziranih korpusa, sastava 2 oklopne i 1 motorizirana pješadijska divizija plus korpusne jedinice. Ukupan broj tenkova po formaciji je iznosio 1.031, ali je vrlo malo korpusa doseglo i približnu brojku.
Svakako valja naglasiti da su sovjetski tenkovi bili vrlo slabo održavani i da praktično nije bilo rezervnih dijelova, što je utjecalo na njihovu mehaničku pouzdanost i efikasnost u borbi. Također su i posade bile loše uvježbane i taktički loše obrazovane, a problem je bio i nedostatak radio uređaja.
Poseban problem bio je oficirski kadar, koji je teško stradao u Staljinovim čistkama zbog čega su mnogi časnici preko noći promaknuti u više činove i na položaje kojima nisu bili dorasli. Također su bili u strahu koji je gušio svaku samoinicijativu.
Poznato je da je njemački napad na SSSR 22. lipnja 1941. postigao - unatoč brojnim upozorenjima pa i očitim znacima neposredne pripreme - potpuno iznenađenje. Zbog toga je već u prvim satima teško stradalo naročito sovjetsko ratno zrakoplovstvo. Potpuna premoć Luftwaffe u zraku imala je izravnog utjecaja na katastrofu i sovjetskih oklopnih snaga.
Silno veliki broj tenkova stradao je u bezglavim protunapadima prvih dana i tjedana rata. Napadi su većinom izvođeni bez zračne i artiljerijske pripreme i podrške, a također i bez logističke podrške pa se događalo da tenkovi naprave prodor, čak natjeraju Nijemce u bijeg, a onda stanu jer su ostali bez goriva i municije. U takvim okolnostima posade su napuštale tenkove, eventualno poskidale strojnice i nastavile se boriti kao pješaci - većinom u proboju iz okruženja prema istoku. Mnoge tenkovske posade smatrale su pak boljim rješenjem da dignu ruke uvis i pridruže se kolonama ratnih zarobljenika.
Čak ako je tenkove i slijedila logistika, ona bi obično stradala u zračnim napadima.
Neke tenkovske jedinice, čak čitave divizije, stradale su iz najbanalnijih razloga - primjerice zaglavile bi se u močvari jer zapovjednici nisu znali čitati karte, ili ih naprosto nisu imali.
S obzirom na goleme gubitke u tenkovima i zastoja u proizvodnji zbog evakuacije industrije na istok SSSR je ljeti 1941. rasformirao mehanizirane korpuse. Najveća oklopna jedinica postala je oklopna brigada. Korpusi su ponovo formirani u drugoj polovici 1942. godine, ali u bitno drugačijem sastavu (3 mehanizirane i 1 tenkovska brigada = mehanizirani korpus, 3 tenkovske i 1 mehanizirana brigada = tenkovski korpus, 3 tenkovska i 1 mehanizirani korpus = oklopna armija).

Odiseja 8. mehaniziranog korpusa

Među mehaniziranim korpusima Kijevskog vojnog okruga, koji je izbijanjem rata preimenovan u grupu armija pod nazivom Jugozapadni front, najjača jedinica bila je 8. mehanizirani korpus stacioniran u ukrajinskom gradu Drogobiču (Дрогóбич). U sastavu korpusa bile su 12. i 34. tenkovska i 7. motorizirana divizija, 2. motociklistička regimenta, topnička regimenta, te inžinjerijski bataljon i bataljon veze. Ukupno je korpus brojao oko 30.000 ljudi, 932 tenka (od formacijski propisanih 1.031) i 141 top i haubica. Modernih tenkova T-34 i KV bilo je 169, što je predstavljalo priličnu snagu. Od starijih tenkova većina je bila u lošem stanju, a čak 197 je trebalo remont. Od artiljerijskih oružja 53 su bila malog kalibra - 37 i 45 mm, a najslabija je bila protuzračna obrana - samo 4 topa kalibra 37 mm i 24 protuzračna mitraljeza. Za vuču težih artiljerijskih oružja korpus je raspolagao sporim i većinom isluženim traktorima. Ipak je korpus predstavljao relativno jaku silu u odnosu na druge sovjetske oklopne jedinice, a i u odnosu na Nijemce. Zapovjednik korpusa bio je general-lajtnant Dmitrij Rjabišev (Дми́трий Ря́бышев).

Dmitrij Rjabišev:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GZ6gfyu

Protivnik s kojim će se 8. mehanizirani korpus sukobiti bila je njemačka 1. oklopna grupa (Panzergruppe 1) pod zapovjedništvom general-pukovnika Ewalda von Kleista.
Dan njemačkog napada, 22. lipnja 1941., sovjetske jedinice Jugozapadnog fronta dočekale su uglavnom spremno. Zapovjednik Kijevskog vojnog okruga, general-pukovnik Mihail Kirponos (Михаи́л Кирпоно́с), nije vjerovao službenoj verziji da su njemačke trupe dovedene na granicu SSSR ''radi odmora'' i znao je da napad može usljediti svakog časa, pa je na vrijeme zapovijedio izvođenje jedinica iz kasarni na ratne položaje.

Mihail Kirponos:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NNgV17D

Tako je i 8. mehanizirani korpus već 20. lipnja popunio sve ispravne tenkove gorivom i municijom, ujutro 22. lipnja napustio Drogobič i rasporedio se u šumi 10 km južno od Sambora. Na večer istog dana po zapovjedi generala Kirponosa korpus je upućen u smjeru Kurovica i stavljen pod zapovjedništvo 6. armije. Sutradan prije podne preusmjeren je u šume kod Javorova uz zapovjed da 24. zajedno sa jednim pješadijskim korpusom odbaci Nijemce do granice. Na večer 23. dobio je novu zapovjed - da se 24. ujutro premjesti u Brody i sudjeluje u napadu na Dubno, na bok njemačke 1. oklopne grupe koja je prodrla duboko u sovjetski teritorij. Putem je korpus morao proći kroz Lavov, gdje je obavio popunu gorivom. Za vrijeme vožnje kroz Lavov bio je izložen paljbi ukrajinskih nacionalista (tzv. Banderovaca) sa prozora i krovova kuća.
Prije podne 25. lipnja korpus je zauzeo položaje sjeverozapadno od grada Brody. Za vrijeme ovih premještanja korpus je prešao blizu 500 km. Putem je izgubio polovicu starijih tenkova i veći broj drugih vozila zbog mehaničkih kvarova i stalnih napada Luftwaffe. U međuvremenu je general Kirponos izdao zapovjed za protunapad snagama šest mehaniziranih korpusa na njemački oklopni klin. Osmi korpus je napao na liniji rijeka Pljaševka - Berestečko - Mikolajev, napredovao oko 10 km i uništio nekoliko njemačkih bataljona (privedeno je 300 zarobljenika), ali je morao prekinuti napredovanje zbog zračnih napada Luftwaffe.
Popodne 26. lipnja na zapovjednom mjestu 8. mehaniziranog korpusa pojavio se komesar Jugozapadnog fronta korpusni komesar Nikolaj Vašugin (Николай Вашугин). Iza njegovog automobila bio je kamion s naoružanim pripadnicima NKVD. Tu epizodu opisao je u svojim memoarima tadašnji brigadni komesar Nikolaj Popelj (Николай Попель), komesar 8. mehaniziranog korpusa.
Vašugin nije ni dočekao propisani vojnički raport već je pitao Rjabiševa: - Za koliko si se prodao Judo? - Napao ga je kao izdajicu i najavio da će ga kratko saslušati i strijeljati. Ubogi Rjabišev se skamenio i stajao bez riječi, a onda je intervenirao Popelj i to protunapadom: - Tko je odlučio i s kakvim motivima da se protivniku vraća borbom zauzet teritorij? - Tada se Vašugin zbunio i zatražio izvještaj. Nakon što je čuo za dotadašnje pokrete i djelovanje korpusa izdao je zapovjed da se smjesta krene u napad na Dubno. Rjabišev ga je uzalud pokušao uvjeriti da je korpus u prikupljanju i sređivanju i da može krenuti u napad tek sutradan ujutro - Vašugin je naredio da se formira pokretna grupa od jedinica koje su na raspolaganju, a da se ostatak korpusa pridruži sutradan. Za zapovjednika pokretne grupe odredio je Popelja i rekao mu: - Ako do sutra zauzmete Dubno dobiti ćete odlikovanje. Ako ne zauzmete biti ćete strijeljani.

Nikolaj Vašugin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 9tbgo5Z

Taj Vašugin je i inače bio opaki lik. Toliko opak da je čak i maršal Žukov zatajio njegovo ime u svojim memoarima (kao komesara Jugozapadnog fronta na dan 22. lipnja naveo je divizijskog komesara Rikova, koji je dužnost preuzeo tek kasnije). Zapovjed 8. mehaniziranom korpusu Vašugin je izdao neovlašteno i bez znanja zapovjednika fronta, očito sa željom da se istakne i s pritajenim očekivanjem da će zamijeniti generala Kirponosa na zapovjednom položaju. Međutim, kola su mu krenula nizbrdo kada se vratio na zapovjedno mjesto Jugozapadnog fronta. Od člana vojnog savjeta Nikite Hruščova čuo je da je protunapad mehaniziranih korpusa otkazan i shvatio je da je 8. korpus poslao de facto u smrt i da će za to biti pozvan na odgovornost. Pred očima zaprepaštenog Hruščova izvadio je pištolj i pucao si u glavu.
U međuvremenu je Popelj poveo pokretnu grupu u napad. Grupu je činila glavnina 34. tenkovske divizije pod zapovjedništvom pukovnika Vasiljeva i neki dijelovi 12. tenkovske i 7. motorizirane divizije. Ukupno je na raspolaganju imao oko 300 tenkova, od kojih oko 100 T-34 i KV. Uspjelo im je iznenaditi Nijemce, uništiti dio 11. panzer-divizije i zauzeti Dubno, važno prometno čvorište. Time se vrh njemačkog oklopnog klina našao privremeno odrezan od pozadine. Nijemci su odmah reagirali prikupljanjem po jedne oklopne, motorizirane i pješadijske divizije. Ostatak 8. mehaniziranog korpusa nije se uspio probiti do Dubna i pokretna grupa našla se u okruženju. Borba za Dubno okončana je 1. srpnja potpunim uništenjem pokretne grupe. Sâm Popelj uspio je izvesti iz okruženja oko tisuću vojnika, koji su se nakon odiseje od mjesec dana - pri čemu su usput poubijali podosta Nijemaca - uspjeli spojiti sa sovjetskim linijama.

Bitka u području Brody - Dubno 27. lipnja 1941., grafički prikaz:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7Tda7Bv

U međuvremenu je glavnina 8. mehaniziranog korpusa vodila borbe s Nijemcima koji su napadali sa tri strane, bez ikakve podrške drugih sovjetskih snaga i bez ikakvih informacija o susjednim jedinicama. Korpus je službeno rasformiran početkom srpnja 1941.
Djelovanje i sudbina 8. mehaniziranog korpusa zoran su primjer početnih teturanja i zbunjenosti sovjetskog zapovijedanja, neiskorištenih šansi, nepotrebnih gubitaka, ali i stanovitih uspjeha - koji su mogli biti puno veći da su iskorištene sve mogućnosti jakih oklopnih snaga Jugozapadnog fronta.

Primjeri uspješne upotrebe T-34 i KV u 1941. godini

Tamo gdje su Sovjeti znali iskoristiti prednost svog oružja postizali su i odgovarajuće rezultate. U ovoj prilici biti će navedena dva takva primjera, a prvi je iz rane faze bitke za Moskvu (listopad 1941.).
Među jedinicama koje su branile prilaze Moskvi s juga nalazila se i svježa 4. tenkovska brigada pod zapovjedništvom pukovnika Mihaila Katukova (Михаи́л Катуко́в), opremljena tenkovima T-34. Katukov je svoje tenkove rasporedio u šumi duž glavne ceste Orel - Tula nedaleko Mcenska, pritajio se i čekao. Kada se čelo njemačke oklopne kolone angažiralo u borbi sa sovjetskim snagama koje su se branile na cesti, Katukov je izveo iznenadni napad iz šume na bok njemačke 4. oklopne divizije i napravio pravu pošast. Po vlastitim podacima Nijemci su izgubili 43 tenka, plus određen broj drugih oružja, vozila i opreme. Sovjetima su iz borbe izbačena 4 tenka, od čega samo jedan nepovratno dok su ostali izvučeni i kasnije popravljeni. Zbog ovog protunapada njemačko napredovanje prema Tuli zaustavljeno je na nekoliko dana, a zapovjednik II. Panzerarmee general Guderian osobno je zapovijedio istragu o ovom događaju.
Sâm Katukov godinu dana kasnije već je bio general-lajtnant i zapovjednik 1. oklopne armije koju je vodio u bici kod Kurska, a zatim u Ukrajini, Bjelorusiji, Poljskoj i Njemačkoj sve do Berlina. Poslije rata je bio maršal oklopnih jedinica.

Mihail Katukov:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7GpH56y

Drugi primjer zbio se 14. kolovoza 1941. na fronti kod Lenjingrada. Njemačka 8. oklopna divizija napredovala je prema Krasnogvardejsku (danas Gatčina), a jedina snaga koja je Nijemcima tada stajala na putu sastojala se od 5 tenkova KV-1 pod zapovjedništvom poručnika Zinovija Kolobanova (Зиновий Колобанов).
S obje strane ceste na prilazima Krasnogvardejsku bile su močvare, što je Kolobanov znao iskoristiti. Tenkove je opskrbio dvostrukom količinom municije (od čega su dvije trećine bila protuoklopne granate), dva je ostavio u rezervi i s preostala tri je zauzeo prikrivene položaje odakle je mogao dobro nadzirati cestu. Posadama je zabranio otvaranje paljbe bez njegove zapovjedi.

Zinovij Kolobanov:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga G4ojCvO

Kada se njemačka kolona dovoljno približila tenk Kolobanova je ispalio prvu granatu i uništio čelni tenk. Nijemci su u prvi mah pomislili da je riječ o eksploziji PT mine, a kada je Kolobanov uništio tenk na začelju postali su svjesni da su napadnuti. Nekoliko tenkova sišlo je sa ceste kako bi se razvili u borbeni poredak i odmah su zaglavili u močvari. Tokom bitke tenk Kolobanova uništio je 22 njemačka tenka, a ostala dva KV još 21. Također je uništen i određen broj drugih vozila i opreme. Na tenku Kolobanova kasnije je izbrojeno 135 pogodaka, ali ni jedna granata nije probila oklop.
Činjenica da su Nijemci koristili lakše tenkove PzKw II i PzKw III ne umanjuje ovaj sovjetski uspjeh. Bitka kod Krasnogvardejska je primjer uspješnog korištenja superiornog oklopnog oružja i pogodnosti terena.
Na vrh Go down
vladimir
Poručnik
Poručnik


Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 2350
REPUTACIJA : 143
ČLAN OD: : 2011-01-25

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime02.02.19 11:47

t-34 i danas u upotrebi http://www.pravda.rs/lat/2016/11/19/ovako-koriste-tenk-t-34-u-jemenu-najcudnija-primena-tenka-do-sada-video/
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime02.02.19 18:17

Pradjed suvremenih ruskih tenkova: BT-7

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga POdL5O8

Carska Rusija nije proizvodila tenkove niti je poznavala to novo oružje, pa su u Prvom svjetskom ratu i kasnije u Građanskom ratu korišteni samo oklopni automobili. Vojni stručnjaci novoutemeljenog SSSR-a spoznali su potencijal oklopnog oružja i inicirali su proizvodnju vlastitog tenka. Zbog neiskustva u proizvodnji tenkova oružja Sovjeti su koristili strane modele, koje su kopirali i usavršili. Tako je prvi tenk SSSR-a T-18 bio varijanta francuskog tenka Renault FT. Tenk T-18 je bio slabašno i neuspjelo oružje, ali je pružio dragocjena iskustva sovjetskoj vojnoj industriji u proizvodnji tenkova.
Sovjetski vojni teoretičari Vladimir Trjandafilov i Mihail Tuhačevski razvili su koncept takozvane ''bitke u dubini'' (Глубокая операция), koji je prihvaćen kao službena doktrina sovjetske vojske. Koncept je predviđao masovni napad oklopnim i konjičkim snagama uz potporu motorizirane pješadije. Za to su bila potrebna dva tipa tenkova - pješadijski i konjanički odnosno brzopokretni.
Za potporu pješadiji predviđen je tenk T-26 težine 6 tona s topom kalibra 20 mm, dizajniran po uzoru na britanski tenk Vickers Mark E na podvozju Carden Loyd. Kao konjanički tenk predviđen je tenk BT (БТ = Быстроходный танк, brzopokretni tenk).
Serija tenkova BT potječe od ideje koju je razvio američki inženjer i konstruktor John Walter Christie. Vojska USA je poslije Prvog svjetskog rata tražila novi tenk koji će zamijeniti francuske FT, a Christie je ponudio prototip lakog i brzog tenka jedinstvene konstrukcije podvozja koji je imao mogućnost kretanja i na gusjenicama i na kotačima.

John Walter Christie i njegov tenk:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Cj7bP7H

Američka vojska je odbacila koncept koji je ponudio Christie, ali je licencu za proizvodnju otkupio SSSR i razvio proizvodnju tenkova serije BT. U razdoblju od 1932. do 1940. godine u tvornici lokomotiva u Harkovu (Харьковский паровозостроительный завод имени Коминтерна) proizvedeno je ukupno 8.090 tenkova, od čega 650 BT-2, 1.884 BT-5 i 5.556 BT-7. Sovjetski vojnici su tenk zvali Betjuška (Бе́тушка), a Nijemci Micky Maus.

BT-2:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga D02uyeV

BT-5:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 6bwjEko

Konačna i najmasovnije proizvedena varijanta iz serije bila je BT-7. Tenk je imao borbenu masu od 14 tona i maksimalnu brzinu na cesti od 86 km/h, a izvan ceste 50 km/h. Debljina oklopa trupa bila je 6-40 mm, a kupole 10-15 mm. Glavno naoružanje je bio top 20K L/46 kalibra 45 mm (45-мм танковая пушка образца 1932/38 годов 20К), a pomoćno 2 mitraljeza kalibra 7,62 mm.

BT-7 u tri perspektive:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CrAA2Uz

Formacija BT-7 na poligonu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 2oqLbYO

Tenkovi iz serije BT sudjelovali su u brojnim ratnim sukobima - u Španjolskom građanskom ratu, Kinesko-japanskom ratu, sovjetsko-japanskim pograničnim sukobima, Sovjetsko-finskom ratu i Drugom svjetskom ratu. U vrijeme njemačkog napada na SSSR BT-5 i BT-7 su već bila zastarjela oružja, ali su se još uvijek mogla uspješno koristiti protiv slabijih njemačkih tenkova Panzer II i Škoda. U borbi s tenkovima Panzer III i Panzer IV mogli su koristiti svoju prednost u brzini i manevarskim mogućnostima. Jedan primjer uspješne upotrebe tenka BT zbio se 25. lipnja 1941. u Litvi, gdje je tenk BT-7 iz 5. tenkovske divizije pod zapovjedništvom narednika Grigorija Naidina (Григорий Николаевич Наидин) dočekao u zasjedi kod sela Rudyashki kolonu njemačke 19. oklopne divizije i uništio 12 tenkova i 10 topova. Time je njemačko napredovanje prema Vilniusu privremeno zaustavljeno, a Naidin je nagrađen odlikovanjem Heroja Sovjetskog Saveza.

Grigorij Naidin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Ma389uz

No to su bili usamljeni primjeri. Veliki broj tenkova BT serije stradao je prvih tjedana rata zbog mehaničkih kvarova, nedostatka goriva i municije, zračnih napada, a dijelom i njemačke PT obrane koja nije imala nikakvih problema s ovim borbenim vozilima. Problem je bio i benzinski motor Mikulin M-17T, razvijen od avionskog motora, koji je tenk činio lako zapaljivim (što je primijećeno već u borbi s Japancima kod kod Halhin Gola 1939. godine).

Uništeni BT-7 nakon naleta na njemačko vozilo:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JMkw9P2

Unatoč svojim nedostacima i masovnoj proizvodnji novih tenkova BT-7 je korišten do kraja rata, a posljednji put u sovjetskoj ofenzivi protiv Japana u Mandžuriji 1945. godine. BT-7 je ujedno bio osnova za razvoj novog i uspješnog tenka T-34.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime02.02.19 18:39

Dva sovjetska kotrljajuća bunkera: T-28 i T-35

Usporedno s lakim tenkom T-26 i brzim tenkom BT sovjetski konstruktori su razvijali i teže tenkove, namijenjene potpori pješadiji u probijanju jako utvrđenih položaja. U tu svrhu su dizajnirana dva tipa - srednji tenk T-28 i teški tenk T-35 koji su se po sovjetskom konceptu trebali međusobno dopunjavati.

T-28:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga QZXrkI8

T-35:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga L2BiWYf

Tenk T-28 je dizajniran po uzoru na britanski tenk Vickers A1E1 Independent. Imao je borbenu masu od 28 tona, a motor Mikulin M-17 V12 od 500 ks omogućio je maksimalnu brzinu na cesti od 37 km/h. Oklop je imao debljinu od 20-30 mm, a naoružanje se sastojalo od topa KT-28 kalibra 76 mm i 4-5 mitraljeza kalibra 7,62 mm. Tenk je imao 6 članova posade. U razdoblju od 1933. do 1941. godine proizvedena su 503 primjerka.

T-28, opći izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NizuCoo

Tenkovi T-28 su korišteni u sovjetskoj okupaciji istočne Poljske 1939. godine, a naročito intenzivno u Sovjetsko-finskom ratu 1939.-1940. U ovom sukobu su korišteni za izravnu paljbu na bunkere Mannerheimove linije, a kako se oklopna zaštita pokazala preslabom Sovjeti su povećali debljinu prednjeg oklopa na 80 mm. Ukupno je iz borbe izbačeno oko 200 T-28, od čega 20 nepovratno, a Finci su zarobili određen broj ovih tenkova i koristili ih protiv bivših vlasnika sve do 1944. godine.
Finci su tenkove T-28 zvali Postivaunu (poštanska kola), a povod je bio bizaran - u jednom sukobu zarobili su T-28 i u njemu oficira koji je nosio mjesečne plaće za tenkovski bataljon. Također su ga zbog veličine zvali Kivitalo (kamena kuća).
Na dan njemačkog napada na SSSR sovjetska vojska je imala oko 400 primjeraka T-28, koji su većinom stradali prvih tjedana rata - uglavnom zbog mehaničkih kvarova. Manji broj ih je korišten krajem 1941. u obrani Lenjingrada i Moskve.

Uništen T-28, vjerojatno stradao u zračnom napadu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga WsBHoGg

Do danas su sačuvana tri muzejska primjerka T-28, od kojih dva u Finskoj i jedan u Moskvi.

T-28 u Panssarimuseo Parola, Finska:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NgVpUtg

T-35 je imao borbenu masu od 45 tona. Motor Mikulin M-17M od 500 ks omogućio je maksimalnu brzinu na cesti od 30 km/h. Oklop je imao debljinu od 11-30 mm, a naoružanje se sastojalo od topa KT kalibra 76 mm, 2 topa 20K kalibra 45 mm i 5-6 mitraljeza kalibra 7,62 mm. Tenk je imao 11 članova posade. U razdoblju od 1933. do 1938. proizveden je 61 primjerak.

T-35, opći izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga P8foJl9

Za razliku od T-28 tenkovi T-35 su vidjeli malo borbene akcije. Prije rata su bili u sastavu 5. samostalne brigade teških tenkova (5-я отдельная тяжёлая танковая бригада) i služili su uglavnom za prikazivanje na moskovskim paradama. Razmišljalo se o njihovoj konverziji u teška samohodna artiljerijska oružja, ali su nedugo prije njemačkog napada upućeni u Ukrajinu, u sastav 34. tenkovske divizije (34-я танковая дивизия) pod zapovjedništvom pukovnika Ivana Vasiljeva. Divizija je uništena u bici kod Dubna (23.-30. lipnja 1941.) gdje su izgubljeni gotovo svi T-35, pri čemu ih je 90% propalo zbog mehaničkih kvarova. Posljednji T-35 su korišteni u ranoj fazi bitke za Moskvu.

Njemački vojnici razgledaju onesposobljene i napuštene T-35:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MGDa8WF

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga LWklaEm

Jedini sačuvani primjerak T-35 u Бронетанковый музей в Кубинке, Rusija:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CdZaEco

Tenkovi T-28 i T-35 su bili zastarjele i neuspjele konstrukcije, slabo oklopljeni i mehanički nepouzdani, ali su ipak donijeli i neke koristi. T-28 je koliko-toliko poslužio u ratnim operacijama, dok su oba tenka pružila sovjetskim konstruktorima nova iskustva i omogućila kasniji dizajn novih i uspješnih oklopnih borbenih vozila.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 7:28

Muke Saveznika po Pantheru

Na početku ove teme opisani su problemi koje su vojne snage Antihitlerovske koalicije imale s njemačkim tenkom PzKpfw VI Tiger. Ništa manje muke Saveznici su imali i s tenkom PzKpfw V Panther (službena oznaka Sd.Kfz. 171), kojeg mnogi stručnjaci smatraju najboljim tenkom u II. S.R. i pretečom svih suvremenih zapadnih tenkova.

PzKpfw V Panther:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GeKvALn

Njemački odgovor na T-34

Poznato je da su se Nijemci u vrijeme napada na SSSR 1941. godine još uvijek oslanjali na svoje standardne tenkove PzKpfw IV s kratkom topom kalibra 75 mm, PzKpfw III s topom 37 mm i PzKpfw II s topom 20 mm. Neočekivana i masovna pojava novih sovjetskih tenkova T-34 i KV zatekla je Nijemce nespremne, a pokazalo se da su oba sovjetska tenka superiorna svemu što su imali u naoružanju.
Prva protumjera bila je preoružavanje tenka PzKpfw IV novim dugačkim topom 75 mm i PzKpfw III novim topom 50 mm, dok je slabašni PzKpfw II izbačen iz naoružanja (njemački tenkisti su ga zvali ''mrtvački kositreni sanduk'') i korišten je uglavnom kao platforma za samohodnu artiljeriju. Međutim, to su bile samo vatrogasne mjere - Nijemcima je trebao novi i jači tenk koji će parirati sovjetskim protivnicima.
Suprotno raširenoj legendi da je njemački izravni odgovor na T-34 i KV bio Tiger, u stvarnosti je to bio Panther. On je trebao imati istu ulogu kao i T-34 - da bude glavni borbeni tenk koji će u potpunosti zamijeniti PzKpfw IV i PzKpfw III. Iako su Nijemci radili na novim modelima tenkova još od 1938. godine dizajn Panthera je izravni rezultat pojave T-34. Zahtjev za dizajn novog tenka je postavljen u siječnju 1942. godine, a natjecale su se firme Škoda, Daimler-Benz i MAN. Na kraju je narudžbu za serijsku proizvodnju dobio MAN.
Panther je bio tenk borbene težine 45 tona, pogonjen benzinskim motorom Maybach HL230 snage 515 kW (700 ks) i maksimalne brzine na cesti 45-55 km/h (ovisno o varijanti). Debljina oklopa iznosila je do 80 mm, a zbog zakošenosti od 55° pružao je izvrsnu zaštitu. Glavno oružje je bio dugački top kalibra 75 mm 42 L/70 (7.5 cm kampfwagenkanone 42 L/70), proizvod firme Rheinmetal-Borsig AG, a pomoćno 2 mitraljeza MG kalibra 7,92 mm. Posada je brojala 5 ljudi - vozač, radio operater i mitraljezac, zapovjednik, ciljatelj topa i punilac.

Panther u tri projekcije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7X3gXbR


Posada jednog od Panthera:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga I0j0qIU

Do kraja rata proizvedeno je oko 6.000 Panthera u različitim varijantama, što je bilo četiri puta više od većeg i tehnološki kompliciranijeg Tigera. Suprotno namjeri da Panther bude jedini glavni borbeni tenk Nijemci su do kraja rata održali i proizvodnju jednostavnijeg i usavršenog PzKpfw IV.
Prema pravilima o organizaciji oklopnih divizija iz 1943. godine bataljon Panthera se trebao sastojati od ukupno 96 tenkova - 4 čete sa po 22 tenka (4 voda po 5 tenkova i 2 zapovjedna tenka), 5 tenkova u izviđačkom vodu i 3 zapovjedna tenka. Po organizaciji iz 1944. godine tenkovska regimenta oklopne divizije se trebala sastojati od bataljona Panthera i bataljona PzKw IV istog sastava. Stvarna jačina je varirala ovisno o gubicima i mogućnostima popune.

Prijevoz Panthera željeznicom, Francuska 1944. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga IumMns7

Panther je poput Tigera trpio zbog tehničkih problema u razvoju, stoga se uvođenje u naoružanje oduljilo. Prvu borbenu upotrebu imao je u bici kod Kurska u srpnju 1943. gdje je koncentrirano 200 ovih tenkova, ali ih je nekoliko izgubljeno prije bitke (primjerice, 2 Panthera su izgorjela u požaru motora prilikom iskrcavanja iz vlaka). Također su tenkovske posade bile na brzinu i nedovoljno uvježbane, a tenk je pokazao sklonost samozapaljenju i trpio je od mehaničkih kvarova.
Na dan početka bitke kod Kurska 5. srpnja u operativnom stanju su bila 184 Panthera, nakon dva dana samo 40, a na večer 10. srpnja samo 10. Prema zabilješci generala Heinza Guderiana, tada glavnog inspektora oklopnih jedinica, 23 Panthera su izgubljena djelovanjem protivničke strane, 2 su izgorjela zbog samozapaljenja, 56 ih je oštećeno minama ili djelovanjem protivničke strane, a 44 su izbačena iz borbe zbog mehaničkih kvarova. Do kraja dana 11. srpnja nepovratno je izgubljen 31 Panther, 131 je bio na popravku, a u operativnom stanju je bilo samo 38.

Bitka kod Kurska, sovjetski vojnici razgledaju uništeni Panther:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga BRkSbCM

Iako borbena premijera nije prošla baš slavno, Panther se u bici kod Kurska pokazao kao vrlo opasno oružje - po njemačkim podacima uništio je 267 sovjetskih tenkova. Postupno je broj Panthera rastao i tehnički problemi su otklanjani, pa je ovaj tenk za Sovjete bio opasan koliko i Tiger.

Odgovori Saveznika na Panther

Od zemalja Velike alijanse prvi se s Pantherom suočio SSSR. Sovjeti su u bici kod Kurska spoznali da su njihovi tenkovi T-34 i KV inferiorni prema Pantheru koji ih je s lakoćom uništavao i s velikih daljina. Najveću opasnost za Panthera predstavljao je top A-19 kalibra 122 mm iz sastava korpusne artiljerije, pa je ovaj top razvijen kao oružje za novi teški tenk JS-2 uveden u naoružanje 1944. godine.

Top AS-19 kalibra 122 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1Veqkn2

Iskustva su pokazala da top 122 mm na JS-2 probija prednji oklop Panthera na udaljenosti od 1.000 m, a top 75 mm na Pantheru prednji oklop JS-2 na udaljenosti od 600 m. No JS-2 nije bio predviđen za borbu protiv tenkova (osim u nuždi) već za proboj jako utvrđene obrane. Glavni borbeni tenk sovjetske vojske i dalje je bio T-34, koji je početkom 1944. naoružan novim topom kalibra 85 mm. Time je T-34 dobio veću paljbenu moć, ali je i dalje ostao inferioran Pantheru. Tako je Panther mogao probiti prednju stranu kupole T-34 s udaljenosti od 2.000 m, a T-34 prednju stranu kupole Panthera s udaljenosti od 500 m. Oba tenka su mogla probiti bočni oklop protivnika s udaljenosti od preko 2.000 m.
Tenk T-34/85 je ipak dobio kakvu-takvu šansu da uništi Panthera s prednje strane ako mu se dovoljno približi, ali je glavno PT oružje sovjetskih oklopnih jedinica postala samohotka SU-100 s topom kalibra 100 mm uvedena u naoružanje 1944. godine, koja je mogla probiti prednji oklop Panthera i sa velikih udaljenosti.
Zapadni saveznici su se prvi put susreli s Pantherom u Italiji, u bici za Anzio početkom 1944. godine. Ali je broj angažiranih Panthera u to vrijeme bio premali da bi značajnije utjecao na borbe za saveznički mostobran.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 7:36

AMERIKANCI - Panther se poput Tigera pokazao premoćnim standardnom američkom tenku M-4 Sherman. Jedino oružje koje je moglo uništiti Panthera i sa većih udaljenosti bila je samohotka M-36 Jackson s topom kalibra 90 mm, ali je zbog slabog oklopa mogla djelovati jedino iz zasjede ili sa dobro zaštićenog položaja. Amerikanci su u PT borbi uspješno koristili i samohotku M-18 Hellcat s topom kalibra 76 mm, koja je zbog velike brzine mogla izmanevrirati Panthera i Tigera i uništiti ih gađanjem straga iz neposredne blizine.

Samohotka M-36 Jackson obilazi onesposobljeni Jagdpanther, Njemačka 1945. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga P3lwdUI

Sukobi s Pantherom i Tigerom pokazali su Amerikancima da trebaju novi i jači tenk, no M-26 Pershing se pojavio prekasno da bi utjecao na tok rata.
VELIKA BRITANIJA - Ni Britanci nisu imali tenk koji bi bio dorastao Pantheru. Njihovi glavni borbeni tenkovi Churchill i Cromwell nisu bili nikakav problem za Panthera i Tigera. U bici za Normandiju najefikasnijim otružjem protiv njemačkih tenkova pokazao se PT top QF 17 pounder kalibra 76 mm (Ordnance Quick-Firing 17-pounder). Britanci su tim topom, koji je mogao probiti prednji oklop Panthera i Tigera i na velikim udaljenostima, naoružali dio tenkova Sherman koje su dobili od Amerikanaca. Tako naoružane tenkove nazvali su Sherman Firefly (krijesnica).

Sherman Firefly. Prednji dio cijevi je obojan kamuflažno kako bi se prikrila njezina duljina:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga IHnNTlG

Usporedno s adaptacijom Shermana Britanci su radili i na poboljšanju konstrukcija vlastitih tenkova, ali je prvi pravi odgovor na Panthera i Tigera - teški tenk Centurion - uveden u naoružanje tek poslije rata.

Varijante Panthera

Osim standardne verzije Panthera kao glavnog borbenog tenka (koja je i sâma stalno unaprijeđivana i proizvedena u više varijanti) ovaj tenk je poslužio i kao platforma za druge namjene - teški lovac tenkova Jagdpanther s topom 88 mm, zapovjedni tenk Befehlspanzer Panther, izviđački tenk za artiljeriju Beobachtungpanzer Panther i vozilo za izvlačenje Bergepanther.

Jagdpanther:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga IuJBvQP

Usporedno s razvojem Panthera Nijemci su radili i na varijanti Panther II, koja je trebala imati deblji oklop i dijelila je mnoge komponente s tenkom Tiger. Od toga se odustalo i prednost u proizvodnji je dana već postojećoj varijanti tenka.
Tenk PzKpfw V Panther je ostao pomalo u sjeni ozloglašenog Tigera. Poput svog većeg, težeg i tehnološki kompliciranijeg partnera imao je brojne početne mehaničke probleme, ali se po njihovom otklanjanju pokazao izvrsnim i jednako opasnim tenkom koji je ulijevao strah u kosti protivnicima gdje god se pojavio. Po kombinaciji svojih glavnih osobina - paljbenoj moći, oklopnoj zaštiti i pokretljivosti - smatra se uz sovjetski T-34/85 najboljim tenkom Drugog svjetskog rata.

Dodatak: ''Barkmannov kut''

Ernst Barkmann (1919.-2009.) je bio pripadnik Waffen SS i zapovjednik tenka u Drugom svjetskom ratu. Sudjelovao je u borbama u Poljskoj, SSSR-u, Francuskoj, Mađarskoj i Austriji i istakao se kao jedan od asova tenkovskog ratovanja.

Ernst Barkmann:


Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NuwaBnX

Početkom 1942. prijavio se kao dobrovoljac u tenkovsku regimentu SS divizije Das Reich gdje je dobio svoj prvi tenk - PzKpfw III. U bici za Harkov u proljeće 1943. dobio je svoje prvo visoko odlikovanje, Željezni križ I. reda. Sredinom 1943. raspoređen je u jedinicu opremljenu novim tenkovima PzKpfw V Panther.
Početkom 1944. godine divizija Das Reich je premještena u Francusku na odmor, popunu i reorganizaciju, a ujedno i kao rezerva pred očekivano iskrcavanje zapadnih Saveznika. Na Dan D 6. lipnja divizija se nalazila u okolici Bordeauxa i dobila je zapovjed da se uputi u Normandiju u napad na saveznički mostobran. Početkom srpnja Das Reich je raspoređena kod St Loa sa zadaćom zaustavljanja američkog napada i tu je Barkmann izveo svoju čuvenu akciju, koju mnogi uspoređuju s podvigom Michaela Wittmana u Villers Bocageu.

Posada Barkmannovog tenka:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga SHfDqfB

Nakon što je 8. srpnja uništio svoj prvi tenk Sherman, a 12. srpnja još dva, Barkmann je svoj kamuflirani Panther postavio u zasjedu i uništio 3 Shermana. Nakon toga je njegov tenk pogodođen iz PT topa i zapaljen. Posada je izašla iz tenka i uspjela ugasiti požar, a Panther je odvučen na popravak. Nakon jednodnevnog odmora Barkmann je dobio zapovjed da izvuče 4 Panthera koji su ostali na teritoriju pod nadzorom Amerikanaca, u čemu je uspio i usput uništio još 3 Shermana. U međuvremenu je njegov Panther u radionici oštećen u zračnom napadu i popravljen do 27. srpnja.
U zoru 27. srpnja Barkmann je preuzeo svoj tenk i našao se izoliranim od ostatka svoje jedinice. Nedaleko sela Le Lorey zaustavili su ga njemački vojnici koji su se povlačili, upozorivši ga na približavanje američkih trupa. Barkmann je poslao u izviđanje dvojicu članova posade tenka, koji su ga izvijestili da se približava američka kolona s 15 Shermana i drugim vozilima. Tada je postavio svoj Panther kod cestovnog raskrižja i zaklonio ga među stablima hrastova, na položaj koji će postati poznat kao ''Barkmannov kut'' (Barkmann's Corner).
Kada se američka kolona približila Barkmannov Panther je otvorio paljbu i uništio 2 Shermana i cisternu s gorivom. Dva Shermana pokušala su zaobići zapaljene olupine i također su bila uništena, nakon čega su se Amerikanci povukli i pozvali u pomoć zrakoplovstvo. Panther je bio oštećen i neki od članova posade ranjeni. Dva Shermana su se približila da dokrajče Panther, ali su sami bili uništeni. Barkmannova posada je uspjela osposobiti tenk i uništiti još jedan Sherman, a zatim se povukla i 28. srpnja pridružila svojoj jedinici u Coutancesu. Računa se da je Barkmann u dva dana uništio 15 Shermana, od kojih 9 u ''Barkmannovom kutu''. Za svoje podvige u Normandiji Barkmann je 5. rujna primio najveće njemačko ratno odličje - Viteški križ (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes).
Priču o ''Barkmannovom kutu'' osporio je vojni povjesničar Steven Zaloga u svojoj knjizi Armored Champion: The Top Tanks of World War II objavljenoj 2015. godine. Analizom savezničkih ratnih dokumenata nije našao nikakve podatke koji bi potvrdili gubitke od Barkmannovog tenka na spornom mjestu. Mit o ''Barkmannovom kutu'' Zaloga je pripisao propagandi Waffen SS.

''Barkmannov kut'':

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Tpdwtv0

Barkmann je svoju uspješnu karijeru nastavio u Ardenskoj ofenzivi u prosincu 1944. U jednoj akciji prodro je među skupinu tenkova američke 2. oklopne divizije i uništio nekoliko Shermana. Jedan Sherman zaletio se u Barkmannov Panther i sudario se s njim pri čemu su se oba tenka zaglavila. Posada Panthera uspjela se odvojiti od Shermana i uništiti ga, ali je i njihov tenk bio oštećen i otpisan. U proljeće 1945. divizija Das Reich je sudjelovala u borbi sa sovjetskim snagama u Mađarskoj. Barkmannov tenk je kod Székesfehérvára uništio 4 sovjetska T-34 čime je broj tenkova uništenih od divizije Das Reich dosegao brojku od 3.000. Međutim je divizija bila potpuno iscrpljena i u Barkmannovom bataljonu ostalo je još samo 9 upotrebljivih tenkova. Nakon što su još 3 tenka stradala od sovjetskih JS-2 preživjelih 6 Panthera spojeni su s ostacima divizije Leibstandarte SS Adolf Hitler. U borbama južno od Beča Barkmannov Panther je bio zabunom onesposobljen od njemačkih vojnika i to je bila njegova posljednja akcija u ratu. Uspio se domoći britanske okupacione zone i završio je kao ratni zarobljenik.
Nakon puštanja iz zarobljeništva vratio se u Kisdorf gdje je služio kao zapovjednik vatrogasne jedinice i neko vrijeme kao gradonačelnik (bürgermeister).
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 8:03

Oružje kojeg su se njemački tenkisti najviše bojali - ''ubojica zvijeri'' ISU-152

Do sada je u ovoj temi pisano o njemačkim oklopnim oružjima koja su bila strašila za vojnike Antihitlerovske koalicije. No i posade Königstigera, Tigera, Panthera i Ferdinanda bojale su se jednog protivničkog oružja - sovjetskog samohodnog topa-haubice ISU-152 (ИСУ-152). Slovo I znači на базе танка ИС, što znači da vozilo koristi podvozje tenka JS-2 (ИС-2).
Zbog sposobnosti uništavanja i najtežih njemačkih oklopnih vozila na velikim udaljenostima sovjetski vojnici su ovom oružju dali nadimak Зверобой - ubojica zvijeri.

ISU-152:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga UhniNHx

Prethodnik: SU-152

Iskustva iz bitke kod Staljingrada i operacije Uran pokazale su potrebu za samohodnim oklopnim oružjem potpore pješadiji, koje će biti sposobno uništiti njemačke utvrđene položaje uz istodobni minimalni rizik po sigurnost vlastite posade. Na zahtjev tehničke uprave Generalštaba za što većom vatrenom moći i dobrom oklopnom zaštitom dizajnirana je samohotka SU-152 na podvozju tenka KV-1, s topom-haubicom ML-20S kalibra 152 mm kao glavnim oružjem. Samohotka kazamatskog tipa težila je 45 tona i postizala brzinu na cesti od 43 km/h, a oklopna zaštita je iznosila od 20 mm (krov) do 75 mm (prednji dio vozila). Sekundarno oružje je bio mitraljez kalibra 12,7 mm.

SU-152:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ODItFX3

Iako samohotka nije bila predviđena za protuoklopnu borbu testiranja su pokazala da je sposobna uništiti njemačkog Tigera i na velikim udaljenostima - i to običnom eksplozivno-razornom granatom. Kinetička energija udara projektila težine 43 kg i dodatni učinak eksplozije prouzročili bi čak i odbacivanje kupole, a tenk bi bio onesposobljen i u slučaju pogotka u oklopno tijelo bez probijanja oklopa. Posada bi bila izranjavana ili pobijena unutarnjim krhotinama, a motor i drugi mehanički sustavi dovoljno oštećeni da tenk postane neupotrebljiv.
Samohotka SU-152 se prvi put pojavila u bici kod Kurska u srpnju 1943. i to samo jedna nepotpuna regimenta (12 oružja). Tokom same bitke pukovnija je dosegla formacijski sastav od 21 oružja, koje se pokazalo izvrsnim lovcem tenkova iako mu to nije bila temeljna namjena. Samo jedan SU-152 pod zapovjedništvom majora Sankovskija uništio je 10 njemačkih tenkova raznih tipova, a oružje je bilo sposobno uništiti čak i Tigera na velikim udaljenostima. SU-152 su izbacile iz borbe i najmanje 7 teških lovaca tenkova Ferdinand. Premda oklop nije bio probijen i Ferdinandi su naknadno popravljeni, posade su izginule od siline udara i unutarnjih krhotina.
Do kraja 1943. godine proizvedeno je ukupno oko 700 samohotki SU-152, a preživjeli primjerci ostali su u naoružanju sovjetske vojske do 1954. godine.

Oružje na novom podvozju: ISU-152

U prosincu 1943. tvornica Kirov u Čeljabinsku započela je proizvodnju nasljednika SU-152 naoružanog istim topom-haubicom ML-20S kalibra 152 mm, a kasnije i usavršenim oružjem istog kalibra BL-8 i BL-10. Vozilo je dizajnirano na podvozju novog tenka JS-2 i dobilo je oznaku ISU-152. Borbena težina je povećana na 47 tona, a debljina oklopa na 60-120 mm. Tokom rata samohotka je neprekidno usavršavana, a proizvodnja je trajala sve do 1959. godine. Ukupno je proizvedeno preko 4.600 ovih oružja i korišteno je dugo poslije Drugog svjetskog rata - između ostalog u ratu u Koreji, izraelsko-arapskim ratovima, iračko-iranskom ratu pa čak i u Pustinjskoj oluji 1991. godine (na iračkoj strani kao artiljerija za potporu).

Usporedba SU-152 i ISU-152:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HTtuaL2

ISU-152, presjek oružja:

 

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 4ppsdAK

ISU-152 su formacijski bili objedinjeni u samostalnim teškim samohodnim artiljerijskim regimentama (Отдельный Тяжелый Самоходно-Артиллерийский Полк) s po 21 oružjem. U sastavu regimente su bile 4 baterije sa po 5 samohotki, plus jedno vozilo za zapovjednika. U prosincu 1944. su formirane gardijske teške samohodne artiljerijske brigade od po 65 ISU-152, koje su se nalazile u sastavu oklopnih armija.
Samohotke ISU-152 su imale tri borbene namjene:
- kao teško jurišno oružje
- kao teški lovac tenkova i
- kao artiljerija za potporu
Prvenstvena namjena ISU-152 je bila potpora pješadiji u osvajanju utvrđenih objekata kao teško jurišno oružje. U toj ulozi su se ove samohotke pokazale izvanredno i unijele su mnogo panike među Nijemce, primjerice u borbama u Budimpešti, Königsbergu i Berlinu. Top-haubica 152 mm mogao je izravnim gađanjem raznijeti i najjaču utvrdu, a zbog jakog oklopa samohotka je bila otporna na njemačke PT topove. Najopasniji protivnik ISU-152 su bili pješaci naoružani panzerfaustima, zbog čega je samohotka u pravilu napadala uz zaštitu pješadije.

Sovjetski vojnici na ISU-152, godina i lokacija nepoznati:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 2s22ZKX

Onesposobljena ISU-152 u Berlinu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Q3YRosy

ISU-152 u Budimpešti za vrijeme gušenja mađarskog ustanka 1956. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga G2g4K5K

Iskustva SU-152 u bici kod Kurska pokazala su da se ISU-152 može efikasno koristiti i kao teški lovac tenkova. Iako su Sovjeti u tu svrhu imali namjenska oružja poput samohotke SU-100 s boljom pokretljivošću, većom brzinom paljbe i boljom preciznošću topa na velikim udaljenostima, koristili su za protuoklopnu borbu i ISU-152 za koju su konstruirali i specijalne PT granate. S obzirom na težinu granate kalibra 152 mm brzina paljbe je bila samo 2-3 hica u minuti, ali su Sovjeti taj nedostatak nadomjestili odgovarajućom taktikom. U zasjedu bi postavili 4-5 oružja, dobro zamaskiranih i spremnih na brzu promjenu vatrenih položaja, koja bi gađala isti cilj. Stoga su ISU-152 pobudile strah kod njemačkih tenkovskih posada i natjerale ih da nastupaju sporije i opreznije.
Na kraju, ISU-152 su korištene i kao teška artiljerija za potporu. U toj ulozi su korištene za paljbenu pripremu napada.
U zaključku valja naglasiti da su samohotke ISU-152 bile jedno od najjačih i najefikasnijih oklopnih oružja Drugog svjetskog rata, iako su nezasluženo ostale u sjeni legendi poput T-34, Tigera, Panthera, Shermana i drugih poznatih tenkova.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 15:09

Jurišno samohodno oružje StuG III

Dok su Drugom svjetskom ratu slavu pokupili ozloglašeni tenkovi Tiger i Panther, najveći broj protivničkih tenkova na njemačkoj strani uništilo je oružje imena StuG III (Sturmgeschütz III) i službene oznake Sd.Kfz. 142. StuG III je ujedno i najmasovnije proizvedeno njemačko oklopno oružje - ukupno 11.300 primjeraka.

Koncept

Idejni ''otac'' njemačke jurišne artiljerije (Sturmartillerie) bio je Erich von Manstein. Godine 1935. kao tadašnji pukovnik predložio je načelniku generalštaba generalu Ludwigu Becku da se u naoružanje uvede gusjenično oklopno vozilo namijenjeno neposrednoj potpori pješadiji u napadu na utvrđene položaje. Oružje je trebalo biti kazamatskog tipa, niske siluete i s jakim prednjim oklopom te naoružano jakim topom za uništavanje bunkera i utvrđenih zgrada.

Erich von Manstein:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GYuwAzu

Mansteinov prijedlog je prihvaćen i tvrtka Daimler-Benz je izradila prototip temeljen na podvozju tenka PzKpfw III. Oružje je prihvaćeno za serijsku proizvodnju, a prvi primjerci su uvedeni u naoružanje 1940. godine.

Sturmgeschütz III (StuG III):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FUQ4kRE

Oružje je imalo borbenu težinu od 24 tone, a benzinski motor Maybach HL 120 TRM V-12 snage 300 ks davao je maksimalnu brzinu na cesti od 40 km/h. Debljina prednjeg oklopa je bila 80 mm, a najtanjih dijelova 16 mm. Glavno naoružanje je bio top kratke cijevi kalibra 75 mm (7,5 cm Kampfwagenkannone 37 L/24), od 1942. zamijenjen duljim topom istog kalibra (7,5 cm Kampfwagenkannone 40 L/48). Pomoćno naoružanje činio je mitraljez MG 34 kalibra 7,92 mm.

StuG III Ausf. A s topom 7,5 cm Kampfwagenkannone 37 L/24:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga XaHs9PQ

StuG III Ausf. G s topom 7,5 cm Kampfwagenkannone 40 L/48:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga LXF3Lmu

StuG III organizacijski nisu uvršteni u oklopne jedinice već u artiljeriju, kao jurišna artiljerija (Sturmartillerie). Po formaciji iz 1940. godine bili su organizirani u divizione (Sturmgeschuetz Abteilungen) od ukupno 18 oružja u 3 baterije (Sturmgeschuetz Batterien) sa po 6 oružja. Svaka baterija se sastojala od 3 voda sa po 2 StuG III. Tokom rata se formacija mijenjala i broj oružja u divizionu je rastao, a konačna formacija je bila Sturmartillerie Brigade iz 1944. godine od 45 oružja - 33 StuG III i StuG IV te 12 Sturmhaubitze 42 105 mm L/28.

Borbena upotreba

Prva borbena iskustva na Balkanu i u SSSR-u pokazala su da StuG III u potpunosti udovoljava svojoj namjeni - da otvori put pješadiji preko protivničkih utvrđenih položaja. Ali su pokazala još nešto - da se oružje zbog niske siluete, male zamjetljivosti i dobrih manevarskih osobina može uspješno koristiti i protiv tenkova. Pravu snagu StuG III je dobio dugačkim topom 75 mm kojim je s lakoćom uništavao tenkove T-34 i KV. Kao lovac tenkova bio je najprikladniji za defanzivne operacije.

StuG III u Staljingradu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga EBihess

Jedan od najvećih tenkovskih asova Michael Wittmann započeo je svoju ratnu karijeru upravo na StuG III kao zapovjednik voda u SS-Sturm-Batterie divizije Leibstandarte SS Adolf Hitler, u travanjskom ratu 1941. na području Jugoslavije i Grčke. Sudjelovao je u napadu na SSSR gdje se istakao uspješnim uništavanjem sovjetskih tenkova (samo u jednoj borbi kod Rostova uništio ih je 6). Nakon ranjavanja upućen je u oficirsku školu i nakon toga u tenkovske jedinice.
Određenim brojem StuG III Njemačka je naoružala i svoje saveznike Rumunjsku, Bugarsku, Italiju, Finsku i Mađarsku, a prodan je i Španjolskoj i Turskoj. Neko vrijeme poslije rata oružje se nalazilo u naoružanju Norveške i Jugoslavije, a SSSR je dio svojih zaplijenjenih StuG III ustupio Siriji koja ih je koristila u Lipanjskom ili Šestodnevnom ratu 1967. godine kao statične paljbene točke na Golanskoj visoravni.

Zaplijenjeni sirijski StuG III u muzeju Yad La-Shiryon u Latrunu, Izrael:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Dyo3H3u
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 16:45

Sovjetski pandan StuG-u III - SU-76

Sovjetski Savez je poput Njemačke još prije Drugog svjetskog rata spoznao važnost oklopnog vozila namijenjenog neposrednoj potpori pješadije u probijanju utvrđenih položaja. Rezultat je bila samohotka SU-76, proizvod tvornice GAZ (ГАЗ - Го́рьковский автомоби́льный заво́д). U razdoblju od 1943. do 1945. godine proizvedeno je oko 14.000 primjeraka tog oružja, a korišteno je i u lokalnim ratovima poslije II. S.R.

SU-76:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MGBf0zR

Sovjeti su poput Nijemaca odlučili koristiti podvozja i pogonsku skupinu postojećih oklopnih oružja. Tako je 1937. u naoružanje uvedena samohotka SU-5 na podvozju lakog tenka T-26, naoružana topom 76 mm. Izrađena je mala serija ovih oružja, a navodno su korištena u okupaciji istočne Poljske 1939. godine.

SU-5:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HIrsMae

Tek su prva ratna iskustva iz 1941. godine, naročito uspješno korištenje njemačkih StuG III, potakla brži razvoj odgovarajućeg oružja na sovjetskoj strani. Izrađeno je nekoliko prototipova da bi na kraju bila prihvaćena samohotka SU-76 na modificiranom (produljenom) podvozju lakog tenka T-70.

T-70:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga TIyIfW0

Oružje kazamatskog tipa i borbene težine 10,6 tona bilo je pogonjeno s dva motora GAZ 203 snage po 85 ks i moglo je postići maksimalnu brzinu na cesti od 45 km/h. Debljina prednjeg oklopa je bila 35 mm i bočnog oklopa do 16 mm, dok je gornji dio vozila bio otvoren. Samohotka je bila naoružana topom ZiS-3 kalibra 76 mm.

SU-76 u četiri projekcije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Hsvoe4C

Unatoč svojoj ranjivosti zbog slabog oklopa i otvorenog prostora za posadu samohotka SU-76 se pokazala vrlo dobrim oružjem. Osim dobre paljbene moći naročito je bila impresivna njezina pokretljivost i sposobnost da svlada čak i močvarne terene, što je posebno došlo do izražaja u Bjeloruskoj operaciji 1944. godine. S obzirom na osobine SU-76 je korištena u trostrukoj ulozi - kao jurišno oružje za potporu pješadiji, kao pokretljivo protuoklopno oružje i kao samohodni top za indirektnu paljbenu potporu (top je imao veliku elevaciju i dosezao je domet do 17 km).
Dok su sovjetski pješaci visoko cijenili ovo oružje, članovi posada su bili manje oduševljeni. Bili su svjesni opasnosti kojima se izlažu zbog slabog oklopa. Neke posade su na svojim SU-76 prije bitke napisali прощай родина (zbogom domovino) jer su bili unaprijed uvjereni da će poginuti. Međutim, preživljavanje je ovisilo o dobroj koordinaciji s pješadijom, naročito u borbama u urbanim sredinama. A nedostatak krovnog oklopa je imao i svojih prednosti - u slučaju pogotka panzerfaustom posada je imala šanse preživjeti dok bi u zatvorenom prostoru izginula.
SU-76 su se dobro pokazale i u protuoklopnoj borbi. Top ZiS-3 je mogao probiti bočni oklop tenka Panther i sa većih udaljenosti, dok su u sukobima s Tigerom posade instruirane da gađaju gusjenice ili topovsku cijev. Učinak protiv tenkova su još više pojačale potkalibarne i kumulativne granate. SU-76 su najefikasnije djelovale iz zasjeda, a bolje uvježbane posade su uspješno koristile relativno niski profil i pokretljivost oružja.

Dvije slike SU-76 u ratnim operacijama:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NYLC1zC

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MoD0BtS

Osim SSSR-a SU-76 su poslije Drugog svjetskog rata imale u naoružanju i druge države - Poljska, Kina, Rumunjska, Kuba, Sjeverna Koreja, Sjeverni Vijetnam, Albanija i Afganistan. Oružje je korišteno u Korejskom ratu 1950.-1953.

Američki vojnici razgledaju onesposobljeni sjevernokorejski SU-76:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga AfxrRbf

SU-76 je poslužila kao temelj za razvoj samohodnog protuzračnog oružja ZSU-37 s PZO topom kalibra 37 mm. Prvi primjerci su proizvedeni početkom 1945. i nisu došli do izražaja u Drugom svjetskom ratu. Do 1948. je proizvedeno oko 300 primjeraka samohotki ZSU-37, ali su ubrzo izbačene iz naoružanja.

ZSU-37:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FEOMZAf
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 17:09

Teški lovac tenkova Sd. Kfz. 184 Ferdinand (Elefant)

Jedno od najpoznatijih i najzloglasnijih njemačkih oklopnih oružja u Drugom svjetskom ratu bio je teški lovac tenkova Sd. Kfz. 184 Ferdinand (kasnije Elefant). Srećom po Saveznike izrađeno je samo 89 primjeraka.

Elefant u U.S. Army Ordnance Museum, Fort Lee, Virginia:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JehmIYA

Ferdinand je zapravo nastao slučajno - i to u okviru natječaja za novi teški tenk koji će dobiti ime Tiger. Za izradu tenka konkurirale su dvije tvrtke, Porsche GmbH i Henschel & Son. Usporedna ispitivanja su pokazala da je Henschelova varijanta bolja od Porscheove te je prihvaćena za serijsku proizvodnju.

Porscheov prototip Tigera VK 45.01 (P):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga M69tCEa

U očekivanju da će dobiti narudžbu Porsche je unaprijed proizveo 91 podvozje pa ih je valjalo nekako iskoristiti. Stoga je na njima dizajniran teški lovac tenkova koji je dobio službenu oznaku Sd. Kfz. 184 Panzerjäger Tiger (P), a po imenu svog konstruktora profesara Ferdinanda Porschea dobio je ime Ferdinand. Oružje kazamatskog tipa i borbene težine 68 tona pokretala su dva benzinska motora Maybach HL 120 ukupne snage 600 ks maksimalnom brzinom na cesti od 30 km/h. Debljina oklopa je iznosila do 200 mm, a oružje je bio top 8.8 cm Pak 43/2 L/71 kalibra 88 mm. Posadu je činilo 6 članova - zapovjednik, vozač, radio-operater, ciljatelj i 2 punioca.

Ferdinand Porsche:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NwXekb1

Lovac tenkova Ferdinand u četiri projekcije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga SIkjeM6

Svih 89 Ferdinanda uvršteno je u sastav 656. regimente teških lovaca tenkova (Schweres Panzerjäger-Regiment 656), formirane 8. lipnja 1943. u St. Pöltenu, u dva bataljona - Schwere Panzerjäger-Abteilung 653 i Schwere Panzerjäger-Abteilung 654. Regimenta je pred bitku kod Kurska uvrštena u sastav 41. oklopnog korpusa (XLI. Panzerkorps) iz Grupe armija Sredina.

Prijevoz Ferdinanda željeznicom:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 3tKTiz9

Ferdinandi su prvi put korišteni u bici kod Kurska u srpnju 1943., na sjevernom sektoru izbočine, i odmah su se pokazali iznimno efikasnim lovcima tenkova jer su mogli uništiti T-34/76 na daljinama od preko 2 kilometra. Po njemačkim podacima samo je Schwere Panzerjäger-Abteilung 653 uništio 320 sovjetskih tenkova, uz vlastiti gubitak od 13 Ferdinanda. Najopasnijim protivnikom ove nemani pokazala se samohotka SU-152 koja je po njemačkim podacima izbacila iz borbe 7 Ferdinanda.
U bici su se pokazali i nedostaci ovog oružja - nedostatak periskopa za promatranje neposredne okolice i nedostatak streljačkog oružja protiv pješadije, što je Ferdinanda činilo ranjivim protiv pješadijskih napada. Nijemci su ovaj nedostatak pokušavali kompenzirati ukrcavanjem na oklopno tijelo vlastitih pješaka koji su time bili izloženi artiljerijskoj, minobacačkoj i streljačkoj paljbi. Neke posade su u nuždi pucale na uočene sovjetske vojnike automatima kroz topovsku cijev, što je također bilo neefikasno. O tom nedostatku svjedočio je i general Heinz Guderian, u to vrijeme glavni inspektor oklopnih jedinica: ''Posade Ferdinanda su bile primorane bukvalno da topovima gađaju vrapce''.
Također je problem predstavljala velika masa ovog oružja. Za izvlačenje oštećenog Ferdinanda sa bojišta moralo se upregnuti čak 5 vozila Bergepanzer IV, stoga su neka oružja morala biti napuštena. Zaplijenjene Ferdinande Sovjeti su kasnije koristili za isprobavanje svojih protutenkovskih topova.

Onesposobljeni Ferdinandi u bici kod Kurska:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga HjwkIYY

U rujnu 1943. svih 48 preživjelih Ferdinanda povučeno je sa bojišta radi preinake temeljem iskustava iz bitke kod Kurska. Na prednjoj strani vozila ugrađen je mitraljez MG-34 kalibra 7,92 mm za borbu protiv pješadije, a također je dodana zapovjednikova kupola radi boljeg pregleda stanja na bojištu. Također je oklop pojačan i premazan zimmeritom, zaštitnim slojem protiv pješadijskih magnetnih mina, a povećana je i širina gusjenica. Nakon ovih modifikacija borbena masa vozila je porasla na 70 tona. Modificirano oružje je po Hitlerovoj zapovjedi preimenovano u Elefant (slon).

Elefant, bočni presjek oružja:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga W4YCmso

Premda je njegovu ulogu preuzeo Jagdpanther i serijska proizvodnja nije nastavljena Elefant je korišten do kraja rata na bojištima Istočne fronte i u Italiji. Svoju reputaciju ubojitog lovca tenkova potvrdio je omjerom uništenja protivničkih oklopnih vozila u odnosu na vlastite gubitke od 10 prema 1.
Do danas su sačuvana dva primjerka ovog oružja. Ferdinand zaplijenjen u bici kod Kurska nalazi se u ruskom muzeju u Kubinki kod Moskve (Бронетанковый музей в городе Кубинка), a Elefant zaplijenjen 1944. kod Anzija u U.S. Army Ordnance Museum u vojarni Fort Lee, Virginia.

Sačuvani Ferdinand u Бронетанковый музей Kubinka kod Moskve:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga EdNLqlg
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime03.02.19 18:08

Dostojan suparnik Tigera i Königstigera: teški tenk JS-2 (ИС-2)

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MiH7Wbe

SSSR je u Drugi svjetski rat ušao s teškim tenkovima KV-1 i KV-2 kao najvećim i najbolje oklopljenim tenkovima sve do pojave njemačkog Tigera u jesen 1942. godine. Tenkovi su dobili ime po sovjetskom maršalu Klimentu Vorošilovu (Климент Вороши́лов), otuda kratica KV.
Iako je u prvoj godini rata dominirao bojištem KV-1 je imao i neke slabe strane. Prije svega bio je prelagano naoružan - topom kalibra 76 mm kakav je koristio i puno lakši T-34. Osim toga je imao slabu pokretljivost i probleme s podvozjem. Stoga je proizvedena varijanta KV-1S kojoj je oslabljena oklopna zaštita u korist veće brzine. Proizvodnja tenkova KV-1S je obustavljena u travnju 1943. godine, a podvozja su iskorištena za proizvodnju samohotke SU-152. Pokušaj da se KV-1 naoruža jačim topom kalibra 85 mm završili su na samo 150 proizvedenih primjeraka.
Ispitivanje Tigera zaplijenjenog početkom 1943. godine pokazalo je da Sovjetima treba novi tenk koji bi se mogao suprotstaviti njemačkom teškom tenku. Dizajnirano je novi podvozje i novo oklopno tijelo, a prvih 130 tenkova s oznakom JS-1 bilo je naoružano topom kalibra 85 mm. Tenk je dizajnirao isti projektni biro koji je stvorio i tenkove KV serije i proizvođeni su u istim tvornicama (Kirov i UZTM - Уральский завод тяжёлого машиностроения). Kako je Vorošilov u međuvremenu izgubio ugled kao vojskovođa tenk je nazvan po sovjetskom vođi Josifu Staljinu (Ио́сиф Ста́лин) i dobio je skraćenu oznaku JS (ИС).
Nakon usporednih ispitivanja različitih tenkovskih topova za glavno oružje novog tenka JS-2 je izabran dugački top D-25T kalibra 122 mm, što je bio daleko najveći kalibar standardnog tenkovskog topa u Drugom svjetskom ratu. Tenk je imao borbenu masu od 46 tona, a dizel motor V-2 snage 600 ks davao mu je maksimalnu brzinu na cesti od 37 km/h. Debljina oklopa je iznosila 60-110 mm, a naoružanje su činili top D-25T kalibra 122 mm i 3 mitraljeza DT kalibra 7,62 mm. U razdoblju od 1943. do 1945. godine proizvedena su ukupno 3.854 primjerka JS-2.

JS-2 u četiri projekcije:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga EoSKDZc

Poput njemačkih Tigera i Königstigera ni JS-2 nisu uvrštavani u sastave taktičkih oklopnih jedinica (brigada, korpus) već su formacijski objedinjeni u samostalne gardijske regimente teških tenkova (отдельный гвардейский танковый полк) s ukupno 65 tenkova (tri bataljona po 21 tenk i 2 zapovjedna tenka), koje su po potrebi pridavane višim operativnim jedinicama.
Prije bilo kakve usporedbe sovjetskog tenka s odgovarajućim njemačkim oružjem valja naglasiti suštinsku razliku u namjeni. Prvenstvena namjena JS-2 je bila potpora pješadiji u probijanju utvrđenih položaja, dok je protutenkovska bila sporedna (oko 70% granata koje je JS-2 ispalio u ratnim djelovanjima bile su razorno-eksplozivne, a oko 30% protuoklopne). Njemački tenkovi su pak ispalili više od polovice protuoklopnih granata, dok su ostale bile za tzv. mekane ciljeve.
Panther i JS-2 su bili tenkovi jednake borbene mase - po 45-46 tona. JS-2 je imao veći kalibar topa i jači oklop povoljnijeg balističkog profila, stoga je mogao probiti prednji oklop Panthera na udaljenostima do 1.200 m dok je Panther probijao prednji oklop JS-2 na udaljenostima do 600-700 m. Prednost Panthera je bila u boljim ciljničkim spravama i većoj količini municije.
Tiger i JS-2 su bili približno ravnopravni protivnici. Oba tenka su mogla uništiti jedan drugoga probijanjem prednjeg oklopa na udaljenostima do 800 m, dok je na većim udaljenostima prednost bila na strani JS-2 zbog većeg kalibra topa i povoljnijeg balističkog profila oklopa. Prednost Tigera je bila u boljim ciljničkim spravama i trostruko većoj količini municije.
Königstiger je bio za više od 20 tona teži od JS-2 i mogao se nazvati supertenkom u odnosu na sve ostale njemačke i protivničke tenkove, stoga je bio najjači protivnik JS-2. Prednost sovjetskog tenka je bila u boljoj pokretljivosti, a njemačkog u većoj probojnoj snazi topa 88 mm KwK 43 L/71. Sukobi između Königstigera i JS-2 su bili rijetki, a obično su okončani teškim gubicima s obje strane.
Posebna prednost svih njemačkih tenkova i samohodnih PT topova je bila u puno većoj brzini paljbe, jer su granate 122 mm na JS-2 bile dvodjelne što je značajno usporavalo punjenje topa. Na kraju - ali ne i posljednje - rezultat sukoba je često ovisio o boljoj izučenosti posada i boljoj taktici. Točni podaci o gubicima u međusobnim sukobima JS-2 i Tigera, Königstigera i Panthera su nepotpuni i ponekad proturječni. Tako je, prema borbenim izvještajima 72. gardijske tenkovske regimente (72-й отдельный гвардейский танковый полк), ova jedinica je u travnju i svibnju 1944. godine u Ukrajini i Moldaviji uništila 41 Tigera i Ferdinanda uz vlastiti gubitak od 8 JS-2. Ove podatke svakako valja uzeti s rezervom, a moguće je da neka njemačka oštećena oklopna vozila - koja su se mogla popraviti - nisu mogla biti izvučena zbog sovjetskog napredovanja.
JS-2 su masovno korišteni i u takozvanoj Bjeloruskoj operaciji (operacija Bagration) u ljeto 1944. Za vrijeme bitke za sovjetski mostobran kod Sandomierza Nijemci su izveli jaki protunapad oklopnim snagama, pri čemu su se sukobili s dobro raspoređenim JS-2. U bici koja je trajala od 13. do 31. kolovoza Sovjeti su uspjeli odbiti njemački napad pri čemu su JS-2 uništili 4 Königstigera, 3 Panthera i 1 Jagdtigera, te oštetili još 7 Königstigera, uz vlastiti gubitak od 3 uništena i 7 oštećenih tenkova. Tako je tenk poručnika Udalova dočekao u zasjedi 7 Königstigera, uništio 2 i ostale natjerao na povlačenje, a zatim im je prišao za leđa i uništio još jednog. Preostala 4 Königstigera su se u panici razbježala.
Najveći tenkovski as na JS-2 bio je natporučnik Venjamin Lukanjin (ciljatelj Sergej Arefjev) s 19 uništenih njemačkih tenkova različitih tipova. Ostali asovi na JS-2 bili su Zarif Aljmuhamedov (12 tenkova), Vasilij Švecov (10), Pjotr Ljahov (9), Mihail Reznikov (8 ), Georgij Čertov (7) te nekoliko njih sa po 6 i 5 uništenih tenkova.

Venjamin Lukanjin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MFOZQlt

Königstiger uništen od JS-2:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga BkJCpia

Posada JS-2 Mihaila Reznikova:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GRb2nOF

JS-2 su u Drugom svjetskom ratu posljednji put korišteni u bici za Berlin, gdje su razornim granatama rušili čitave zgrade i pomagali slamanju njemačke obrane. Najveća opasnost za JS-2 bili su - kao i za ostala sovjetska oklopna oružja - pješadijski ručni raketni bacači panzerfaust s kumulativnom bojnom glavom, preteče suvremenih PT projektila. Zbog toga su u gradskim borbama morali biti štićeni pješadijom.

JS-2 u Berlinu 1945. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ISIgayX

Uništen JS-2 u gradu Breslau (Wrocław):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga E30txTT

JS-2 su u modificiranoj verziji JS-2M ostali u naoružanju SSSR-a i Rusije dugo poslije rata, a posljednji su iz skladišta otpisani tek 1995. godine. Osim SSSR bili su u naoružanju i poljske, čehoslovačke, mađarske i kubanske vojske, a oko 100 primjeraka ustupljeno je Kini za sudjelovanje u Korejskom ratu. Danas je najmanje 12 primjeraka izloženo u muzejima i kao spomenici, a neki su i u voznom stanju.

JS-2 u tenkovskom muzeju Kubinka (Бронетанковый музей в Кубинке):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Kjo1ceB

U proljeće 1945. započela je proizvodnja teškog tenka JS-3, nasljednika JS-2, ali ovaj tenk u Drugom svjetskom ratu nije korišten.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime05.02.19 16:41

''Radni konj'' njemačkih oklopnih snaga u Drugom svjetskom ratu - Panzer IV

Jedini tenk njemačkih oružanih snaga koji je bio u proizvodnji od početka do kraja Drugog svjetskog rata bio je Panzerkampfwagen IV (PzKpfw IV), poznat i kao Panzer IV. Službena oznaka oružja je bila Sd.Kfz. 161 (Sonderkraftfahrzeug 161).

PzKpfw IV:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga AqcEwG0

Također je s preko 8.500 primjeraka bio najmasovnije proizvedeno njemačko borbeno oklopno vozilo nakon StuG III. Iako je ratna slava pripala Königstigeru, Tigeru i Pantheru, tenk Panzer IV je tokom rata bio glavna uzdanica njemačkih oklopnih snaga i ostao je do kraja opasan protivnik tenkovima i drugim oklopnim oružjima Antihitlerovske koalicije.

Dugovječni veteran

Porijeklo tenka Panzer IV vuče korijene još iz 1934. godine i plod je zahtjeva koji je definirao general Heinz Guderian, ''otac'' njemačkih oklopnih snaga. Guderian je smatrao da svaki tenkovski bataljon u oklopnoj diviziji mora imati određen broj tenkova s težim oružjem za uništavanje PT topova i utvrđenih položaja, dok bi zadaća borbe s protivničkim tenkovima pripala lakšim tenkovima s protutenkovskim topovima. Temeljem takvog koncepta razvijena su dva glavna tipa - Panzer IV i Panzer III.
Za proizvodnju tenka Panzer IV natjecale su se tvrtke Krupp, MAN i Rheinmetal-Borsig. Prototip tvrtke Krupp je ocijenjen najboljim i proizvodnja je započela 1936. godine. U varijanti A (Ausführung A, Ausf. A) vozilo je bilo naoružano kratkim topom Kampfwagenkanone 37 L/24 kalibra 75 mm i s 2 mitraljeza kalibra 7,92 mm. Oklopna zaštita je bila vrlo slaba (14-20 mm) te je izrađeno samo 35 primjeraka verzije A. Uslijedile su nove verzije gdje je oklop postupno pojačavan, kao i snaga motora.

PzKpfw IV s kratkim topom Kampfwagenkanone 37 L/24 kalibra 75 mm:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Fo9nIyq

Već su borbena iskustva u Poljskoj gdje je izgubljeno 76 Panzera IV, a naročito u Francuskoj 1940. godine gdje se ovaj tenk nije mogao mjeriti s britanskim tenkom Matilda i nekim francuskim tenkovima, pokazala da top Kampfwagenkanone 37 L/24 nije prikladan za protutenkovsku borbu. No pravi šok je uslijedio u napadu na SSSR 1941. godine gdje je Panzer IV bio nemoćan prema novim sovjetskim tenkovima T-34 i KV. Kao protumjeru Nijemci su namjeravali naoružati Panzer IV dugačkim topom kalibra 50 mm, ali je umjesto toga izabran top 7.5 cm KwK 40 L/48 kalibra 75 mm. Time je Panzer IV postao ravnopravan protivnik T-34 i drugim suvremenim savezničkim tenkovima.
U varijanti Ausf. H Panzer IV je imao borbenu težinu od 26 tona i maksimalni brzinu na cesti od 42 km/h. Glavno oružje je bio top 7.5 cm KwK 40 L/48 kalibra 75 mm, a pomoćno 2 mitraljeza MG 34 kalibra 7,92 mm. Debljina oklopa je iznosila 20-80 mm, a bočnih ''suknjica'' (schürzen) 15 mm.

Panzer IV Ausf. H u SSSR-u 1944. godine:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 9ys0aJ3

Nijemci su namjeravali u svojim oklopnim divizijama zamijeniti sve tenkove Panzer III i Panzer IV novim glavnim borbenim tenkom Panther. To se pokazalo nemogućim zbog teškoća u serijskoj proizvodnji Panthera (prouzročenih dobrim dijelom savezničkim bombardiranjem), dok je s druge strane proizvodnja Panzera IV bila dobro uhodana i sâm tenk je bio značajno poboljšan. Propisana formacija oklopnih divizija predviđala je tenkovsku regimentu s dva bataljona tenkova (jedan od 70 Panthera i jedan od 70 Panzera IV) plus dvije regimente panzergrenadira, artiljerijsku regimentu i druge manje jedinice. Proizvodnja slabašnog Panzera III obustavljena je 1943. godine.
Tenk Panzer IV dobio je s topom 7.5 cm KwK 40 L/48 kalibra 75 mm oružje kojim se mogao suprotstaviti svim glavnim borbenim tenkovima na savezničkoj strani. Do kraja rata je bio protivnik kojeg su tenkovske posade Saveznika respektirale, a sudjelovao je u borbama na svim ratištima - od Sovjetskog Saveza preko Sjeverne Afrike i Italije do Zapadne Europe. Zbog masovnog korištenja i zbog promjena u odnosu snaga na kopnu i u zraku trpio je i velike gubitke (samo na Istočnoj fronti ih je izgubljeno preko 6.000), ali je bio cijenjen i od vlastitih posada i od protivnika.
Panzer IV je bio u manjem broju uvršten i u naoružanje njemačkih saveznika - Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Finske i Italije - kao i neutralne Španjolske. Kao kuriozitet valja spomenuti da je poslije Drugog svjetskog rata dospio i u naoružanje Sirije, koja ga je koristila na Golanskoj visoravni u Šestodnevnom ratu 1967. godine.

Zaplijenjeni sirijski Panzer IV u izraelskom vojnom muzeju:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga PKYi6YZ

Druga oklopna vozila na podvozju Panzera IV

Podvozje tenka Panzer IV poslužilo je za razvoj nekoliko specijaliziranih borbenih oklopnih vozila, a jedno od njih je lovac tenkova JAGDPANZER IV.

Jagdpanzer IV:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga MThwFA1

Jagdpanzer IV je razvijen temeljem iskustava u bici kod Staljingrada. Njemačka vojska je tražila novo i bolje oklopljeno vozilo dobre pokretljivosti i niskog profila, koje će nadomjestiti StuG III. Glavni inspektor oklopnih jedinica general Heinz Guderian protivio se ovom oružju upozoravajući da će to ometati proizvodnju tenka Panzer IV, a StuG III potpuno udovoljava ulozi jurišnog oružja, međutim bez uspjeha. Vozilo kazamatskog tipa težine 26 tona bilo je zaštićeno oklopom debljine 50-100 mm i naoružano dugačkim topom 7.5 cm kwK 42 L/70 kalibra 75 mm, istim kao i tenk Panther. Pomoćno oružje je bio mitraljez kalibra 7,92 mm.
Proizvedeno je oko 2.000 primjeraka Jagdpanzera IV, koji su uvršteni u protutenkovske sekcije oklopnih divizija kopnene vojske i Waffen SS. U ulozi lovca tenkova oružje se izvrsno pokazalo, kako na Istočnoj fronti tako i u Zapadnoj Europi. Nijemci su ga koristili i u ulozi tenka i jurišnog topa, s puno manje uspjeha. Osim Njemačke Jagdpanzer IV je koristila i Rumunjska, a poslije rata Sirija koja je koristila nekoliko ovih oružja u Šestodnevnom ratu 1967. godine.
Poslije bitke kod Kurska Nijemci su na podvozju tenka Panzer IV razvili novo jurišno oružje za probijanje utvrđenih položaja pod nazivom STURMGESCHÜTZ IV ili StuG IV. Samohotka težine 23 tone bila je kombinacija modificiranog oklopnog tijela StuG III i novog podvozja, a glavno naoružanje je bio top 7.5 cm KwK 40 kalibra 75 mm. Pomoćno oružje je bio mitraljez kalibra 7,92 mm.

StuG IV:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga JOYdSHr

Proizvedeno je oko 1.100 primjeraka StuG IV koji se pokazao kao dobar lovac tenkova (iako mu to nije bila izvorna namjena), naročito na Istočnoj fronti.
Drugo jurišno oružje na podvozju Panzera IV namijenjeno potpori pješadije u svladavanju utvrđenih položaja, naročito u urbanim područjima, bila je samohotka STURMPANZER IV koja je dobila ime Brummbär (u prijevodu ''gunđalo'', ''nakrivo nasađen'').

Sturmpanzer IV:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga X34vc39

Oklopno vozilo težine 26 tona bilo je zaštićeno oklopom debljine do 100 mm i naoružano haubicom 15 cm StuH 43 L/12 kalibra 150 mm. Izrađeno je oko 300 primjeraka ovog oružja koje je prvi put korišteno u bici kod Kurska i zatim protiv savezničkog desanta kod Anzija, u Zapadnoj Europi i u gušenju Varšavskog ustanka.
Premoć Saveznika u zraku i sve veća opasnost od napada lovaca-bombardera natjerale su Nijemce da svoje oklopne jedinice zaštite samohodnim oklopnim PZO oružjima. Jedno od takvih oružja je bio FLAKPANZER IV imena Wirbelwind (u prijevodu ''bura'', ''oluja'').

Flakpanzer IV Wirbelwind:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga NhOZxDw

Oružje težine 22 tone bilo je zaštićeno oklopom debljine 10-80 mm. Nastalo je na način da je sa tijela tenka Panzer IV skinuta klasična kupola i zamijenjena otvorenom kupolom s četverocijevnim PZO topom 2 cm Flakvierling 38 L/112.5 kalibra 20 mm. Izrađeno je oko 100 primjeraka ovog oružja koje se u protuzračnoj borbi nije naročito pokazalo, ali je moglo uspješno djelovati protiv zemaljskih ciljeva. Wirbelwind je u PZO ulozi zamijenjen efikasnijim oružjem Flakpanzer IV Ostwind (u prijevodu ''istočni vjetar'') s topom 3.7 cm Flak 43 L/89 kalibra 37 mm.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime08.02.19 18:29

Legenda Drugog svjetskog rata: tenk T-34

''Kad smo ga prvi put sreli bio je to najbolji tenk u svijetu'' (general Ewald von Kleist)

U svijetu oklopnih vozila bilo je ili još ima puno tenkova koji su, svaki u svoje vrijeme i na svoj način, ušli u legendu, ali ni jedan nije nadmašio reputaciju sovjetskog tenka T-34. Isto tako, ni jedno drugo oklopno oružje nije imalo toliki utjecaj na razvoj drugih tenkova kao T-34. Genijalnost dizajna ovog tenka ogledala se u vrlo dobroj kombinaciji naoružanja, oklopne zaštite i pokretljivosti, te u jednostavnosti konstrukcije koja je omogućavala masovnu serijsku proizvodnju i jednostavno rukovanje od strane tehnički loše obrazovanih posada.
U razdoblju od 1940. do 1958. godine proizvedeno je preko 84.000 primjeraka T-34, a uveden je u naoružanje čak 40 zemalja i korišten u brojnim lokalnim ratovima poslije Drugog svjetskog rata. Neke zemlje, uglavnom iz takozvanog Trećeg svijeta, koriste ga ili drže u rezervi i danas.

T-34/76:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 3cRlB2j

Godine 1937. tehnička uprava sovjetskog Generalštaba zatražila je od inženjerskog biroa konstruktora Mihaila Koškina u tvornici lokomotiva u Harkovu dizajn novog tenka koji će zamijeniti seriju BT. Uz Koškina su projektiranju sudjelovali i inženjeri Aleksandar Morozov i Nikolaj Kučerenko, a prototip je dizajniran temeljem iskustava iz borbi s Japancima kod jezera Hasan i na Halhin Golu. Od tenka BT je zadržano podvozje tipa Christie i zakošeni oklop, dok je lako zapaljivi benzinski motor zamijenjen dizelskim.

Mihail Koškin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FdrLurA

Tenk borbene mase od 26 tona bio je pogonjen dizelskim motorom V-12 snage 500 ks i na cesti je dosezao brzinu do 53 km/h. Debljina oklopa je iznosila do 60 mm, s time da je povoljan balistički profil pružao dodatnu zaštitu. Glavno oružje je bio top F-34 kalibra 76 mm, a pomoćno 2 mitraljeza kalibra 7,62 mm. Serijska proizvodnja T-34 je započela 1940. godine u Harkovu, a kasnije su se u proizvodnju uključile i tvornice u Staljingradu, Lenjingradu, Čeljabinsku, Sormovu, Omsku, Sverdlovsku i Njižnom Tagilu.

T-34/76, opći izgled:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Y1qL8vO

U vrijeme njemačkog napada na SSSR sovjetska vojska je već imala u aktivnoj službi oko 1.000 tenkova T-34. Nijemci to nisu znali i računali su da će se susresti samo s T-26, BT, T-28 i drugim zastarjelim tenkovima, premda je njihova obavještajna služba već u proljeće 1941. znala da Sovjeti rade na novom tenku. Stoga je pojava T-34 na bojištu predstavljala strategijsko iznenađenje, a susreti s njima šok za njemačke vojnike jer standardno PT oružje, top kalibra 37 mm, nije imao nikakve šanse probiti oklop novog sovjetskog tenka. Ni najteži njemački tenk Panzer IV s kratkim topom 75 mm nije mu bio dorastao protivnik. Tako je u Ukrajini početkom rata zabilježen slučaj da je top kalibra 37 mm pogodio T-34 na udaljenosti od 80 m čak 23 puta, a jedino oštećenje koje mu je nanio bilo je zaglavljivanje prstena kupole.
Premoć tenka T-34 u početnim tjednima rata nije došla do izražaja zbog nedovoljne izučenosti posada i zapovjednog kadra, njemačke premoći u zraku kao i općeg povlačenja sovjetske vojske. No već u bici za Moskvu je ovaj tenk pokazao svoju punu snagu i donio Nijemcima velike brige. Zapovjednik 1. Panzerarmee general Ewald von Kleist rekao je za T-34 da je ''najbolji tenk u svijetu'', a general Heinz Guderian je isticao potrebu da se nađe rješenje kao protumjera za njegovu superiornost.
Zapovjednici njemačkih oklopnih jedinica na Istočnoj fronti su bili manje-više suglasni da je najbolje rješenje kopirati T-34 i proizvoditi ga u Njemačkoj. To se pokazalo nemogućim, ne iz nacionalnog ponosa već iz tehničkih razloga. Stoga je prva mjera bila pojačavanje naoružanja i oklopa tenkova Panzer IV i Panzer III te proizvodnja specijaliziranih lovaca tenkova. Trajnije rješenje je bilo u proizvodnji novih tenkova Tiger i Panher.
Teški tenk Tiger pojavio se na bojištu krajem 1942. godine, a novi glavni borbeni tenk Panther - koji je bio izravni odgovor na T-34 - u ljeto 1943. Oba tenka su se pokazala premoćnim u odnosu na T-34 jer su ga mogli uništiti i sa velikih daljina. Stoga su Sovjeti pojačali oklop na tenku i opremili ga novom kupolom s jačim topom ZiS-S-53 kalibra 85 mm.

T-34/85:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Pmb7Oit

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga DdKfUMK

T-34 je do kraja Drugog svjetskog rata ostao glavni borbeni tenk sovjetske vojske i odigrao je ključnu ulogu u svim ofenzivnim operacijama od Staljingrada do Berlina. Tenk je korišten u Korejskom ratu (1950.-1953.). Sjeverna Koreja je u početnom napadu koristila brigadu od 120 T-34 koji su predvodili napredovanje prema jugu. Južna Koreja u toj fazi rata nije imala tenkove ni odgovarajuće protutenkovsko oružje, a američka bazuka kalibra 57 mm nije predstavljala nikakvu prijetnju. Ni tenkovi M-24 Chaffee i M-4 Sherman nisu bili dorasli protivnici, a prednost snagama UN donijela je takozvana super-bazuka kalibra 90 mm i tenkovi M-26 Pershing, M-46 Patton i Centurion. Međusobni sukobi tenkova u Korejskom ratu su bili rijetki, a najveći broj T-34 uništilo je ratno zrakoplovstvo.
Unatroč zastarjelosti tenkovi T-34 su korišteni i u drugim lokalnim sukobima - na Bliskom Istoku, u Vijetnamu, u turskoj invaziji Cipra, u ratovima u Angoli i Somaliji, te u sukobima na području bivše Jugoslavije.

Uništen T-34 u ratu u Koreji:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Bsq2pV7

Podvozje tenka T-34 korišteno je i za proizvodnju lovaca tenkova SU-85 i SU-100, te samohodne haubice SU-122 (koja je ubrzo nadomještena samohotkom ISU-122).

SU-122 u tenkovskom muzeju u Kubinki:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ASFCAYT

Veliki broj tenkova T-34 izložen je u muzejima ili postavljen kao spomenik bitkama u Drugom svjetskom ratu.

T-34 i Panzer IV na spomeniku bici za klanac Dukla kod mjesta Ladomirová, Slovačka:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FPA4VVd
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime09.02.19 11:09

Dva opasna lovca tenkova: ISU-122 i SU-100

Samohotka ISU-152 ili ''ubojica zvijeri'' (Зверобой) bila je oružje kojeg su se njemački tenkisti najviše plašili, ali nije nije bilo jedino od kojeg su zazirali. Ništa manje opasne bile su i samohotke ISU-122 i SU-100 u kojima su sovjetske oklopne snage dobile moćna protutenkovska oklopna vozila.

ISU-122

Poput ISU-152 i samohotka ISU-122 je bila razvijena na podvozju teškog tenka JS-2. Zapravo je riječ o istom vozilu, samo s različitim oružjem. Naime, Sovjeti su imali na raspolaganju veliki broj cijevi za topove A-19 kalibra 122 mm pa su ih iskoristili postavljanjem u oklopno tijelo ISU-152. Za razliku od ISU-152 nova samohotka je dobila prvenstvenu ulogu teškog lovca tenkova, stoga slovo I (И) u oznaci ima dva značenja - da je oružje nastalo na podvozju tenka JS-2 (ИС-2) i da je riječ o samohotki - lovcu tenkova (Истреби́тельная самохо́дная артиллери́йская установка).

ISU-122:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Jf3cJKE

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Li8q5UA

Oružje borbene težine 45 tona bilo je kazamatskog tipa, naoružano topom A-19S kalibra 122 mm i mitraljezom kalibra 12,7 mm. Debljina oklopa je iznosila 90-120 mm i maksimalna brzina na cesti 37 km/h. Poput ISU-152 i ISU-122 su bile objedinjene u artiljerijske regimente od po 21 oružja - 4 baterije po 5 samohotki plus zapovjedno vozilo. Ponekad su se regimente sastojale od mješovitih baterija ISU-152 i ISU-122, ali se ta praksa izbjegavala zbog logističkih poteškoća (različiti kalibri municije).
Osim u protuoklopnoj borbi ISU-122 su se upotrebljavale poput ISU-152 za potporu pješadiji u probijanju utvrđenih položaja i za artiljerijsku pripremu napada. Do kraja rata je proizvedeno 1.735 primjeraka ISU-122 i 675 primjeraka usavršene varijante ISU-122S.
Kao protutenkovsko oružje ISU-122 se dobro pokazala unatoč nedostatku pancirnih i potkalibarnih granata. I obična razorna granata, zbog velike početne brzine i mase od 25 kg s 3 kg TNT-a, mogla je snagom udarca i eksplozije onesposobiti i najteže tenkove. ISU-122 su ostale u naoružanju sovjetske vojske i mnogih drugih zemalja sve do šezdesetih godina.

Kolona ISU-122 u vrijeme Drugog svjetskog rata na nepoznatoj lokaciji:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CmZfXfE

SU-100

Unatoč dobrim mogućnostima u protuoklopnoj borbi samohotke ISU-122 i ISU-152 su bile oružja višestruke namjene, a ISU-152 prvenstveno za potporu pješadiji u probijanju utvrđenih položaja. Za protuoklopnu borbu Sovjeti su dizajnirali specijalizirane lovce tenkova na podvozju tenka T-34.
Krajem 1942. godine sovjetska vojska se susrela s novim njemačkim teškim tenkom Tiger, a postojale su i obavještajne informacije o razvoju novog glavnog borbenog tenka Panther. Oba oružja su bila superiorna tenkovima T-34 i KV-1 s topovima kalibra 76 mm, što je značilo da sovjetske oklopne snage moraju biti naoružane novim i jačim PT topom. Prvo oružje koje se pojavilo kao odgovor na Tigera i Panthera bila je samohotka SU-85 na podvozju tenka T-34, koja se na bojištu pojavila u kolovozu 1943. godine.

SU-85:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 1AJF8YL

Samohotka kazamatskog tipa i niskog profila imala je borbenu težinu od 30 tona i postizala je maksimalnu brzinu na cesti od 55 km/h. Naoružanje je bilo protutenkovski top D-5T kalibra 85 mm razvijen iz PZO topa M1939 (52-K). Istim topom je kasnije naoružan i tenk T-34. Do jeseni 1944. godine proizvedeno je oko 2.000 primjeraka SU-85, a određen broj ovih samohotki ustupljen je poslije rata oružanim snagama satelitskih zemalja.
Iako je bio solidno oružje top D-5T pokazao se nedostatnim za borbu protiv Königstigera, Tigera i Panthera, stoga su Sovjeti na istom podvozju razvili novu samohotku SU-100 s topom D-10S kalibra 100 mm. Top je na pokusima pokazao izvrsne performanse jer je mogao probiti oklopnu ploču debljine 120 mm na udaljenosti od čak 2.000 m, dok je zakošeni prednji oklop Panthera probijao na 1.500 m.

SU-100:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FSDDutX

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 3ONv0sT

SU-100 su stigle u operativne jedinice u listopadu 1944. godine i odmah su postale popularne među sovjetskim vojnicima. Naročito su se istakle u borbama u Mađarskoj 1944. i 1945. godine, gdje su odigrale ključnu ulogu u zaustavljanju posljednje njemačke ofenzive u ratu na širem području jezera Balaton (operacija Frühlingserwachen).
Osim u protutenkovskoj ulozi SU-100 je korištena i u napadima na utvrđene položaje, iako joj to nije bila temeljna namjena. Zahvaljujući velikoj početnoj brzini granate top D-10S je s lakoćom uništavao bunkere, utvrđene zgrade i druge položaje. SU-100 je imala i svoju slabu stranu - nedostatak sekundarnog oružja tj. mitraljeza za protupješadijsku i protuavionsku obranu. Stoga su je u gradskim borbama od panzerfausta morali štititi pješaci, ali je to jedva vrijedno spomena u odnosu na efikasnost ovog izvanrednog PT oružja.
Samohotka SU-100 je bila u proizvodnji punih 12 godina (sve do 1956.) i računa se da ih je proizvedeno blizu 5.000. Neprekidno je usavršavana i uvrštena je u naoružanje brojnih zemalja, između ostalog i bivše Jugoslavije, te je sudjelovala u brojnim lokalnim ratovima poslije Drugog svjetskog rata. SU-100 se i danas nalazi u naoružanju vojski NR Kine, Sjeverne Koreje i nekih drugih zemalja, te je jedan od posljednjih protivnika Königstigera, Tigera i Panthera koji se još uvijek aktivno koriste.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime09.02.19 14:32

Zastrašujuća neman - Sd.Kfz. 182 Königstiger

O njemačkom tenku PzKw VI Tiger i mukama Saveznika kako da mu stanu na kraj već je pisano na početku ove teme. Također je spomenut i Königstiger, o kojem će biti više riječi u ovom prilogu. Službeni naziv tenka je bio Panzerkampfwagen Tiger Ausf. B, a oznaka oružja Sonderkraftfahrzeug 182 (Sd.Kfz. 182). U njemačkoj vojsci je dobio neformalno ime Königstiger (kraljevski tigar) što je njemački naziv za bengalskog tigra. Na Zapadu je bio poznat kao Royal Tiger i King Tiger, a u SSSR-u kao Короле́вский тигр.

Königstiger u Bovington Tank Museumu, Velika Britanija:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga BjhFOx7

Dizajn i osobine tenka

Razvojna linija Königstigera je slična razvojnoj liniji tenka Tiger, a potječe još iz 1937. godine. Temeljna zamisao je bila da novi tenk bude kombinacija borbene snage Tigera i zakošenog oklopa poput tenka Panther. Za proizvodnju su se natjecale tvrtke Porsche i Henschell, dok je kupolu za oba prototipa izradio Krupp. Nakon usporednog ispitivanja za serijsku proizvodnju je odabrana tvrtka Henschell & Son.
Tenk je imao borbenu masu od 69 tona. Benzinski motor Maybach HL 230 snage 700 ks omogućavao je maksimalnu brzinu od 41 km/h na cesti i 15-20 km/h izvan cesta. Debljina oklopa je iznosila od 25 do 185 mm, glavno oružje je bio top 8,8 cm KwK 43 L/71 kalibra 88 mm, a pomoćno 2 mitraljeza kalibra 7,92 mm. Posadu je činilo 5 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, punilac, vozač i radio-operater koji je ujedno rukovao prednjim mitraljezom.
Königstiger je bio složen i skup stroj, težak za serijsku proizvodnju koja je bila ometana savezničkim bombardiranjima iz zraka, uz to se pojavio relativno kasno, stoga ih je proizvedeno samo samo 470-490. Računa se da je zbog bombardiranja izgubljena proizvodnja najmanje 650 dodatnih tenkova.

Opći izgled Königstigera u tri varijante kamuflažnog bojanja:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CbVg5QU

Königstiger je poput svog prethodnika Tigera uvrštavan u samostalne bataljone teških tenkova (Schwere Panzer Abteilung). U regularnim oružanim snagama bio je u sastavu bataljona 501, 502, 503, 504, 505, 506, 507, 508, 509, 510 i 511, a u Waffen SS u bataljonima 501, 502 i 503. Nekoliko Königstigera je iznimno dodijeljeno u sastav oklopne divizije Panzer Lehr.

Borbena upotreba

Königstigeri su prvi put korišteni u srpnju 1944. u borbama na Normandijskom mostobranu. Kasnije su sudjelovali u borbenim operacijama u Poljskoj i Mađarskoj, u njemačkoj protuofenzivi u Ardenima te u završnim borbama na teritoriju Njemačke.

Königstiger u Francuskoj 1944.:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga PC3tg1o

Königstiger se pokazao superiornim svemu što su zapadni Saveznici imali u naoružanju, a zahvaljujući zakošenom oklopu bio je još otporniji na pogotke od Tigera. Primjerice, jedan Königstiger je primio 8 pogodaka granata kalibra 90 mm sa samohotki M-36 Jackson pri čemu ni jedna granata nije probila oklop, ali je jedan ''sretan pogodak'' oštetio usta cijevi topa pa je tenk morao biti napušten.

Königstiger nakon 8 pogodaka kalibra 90 mm, vidi se oštećenje topovske cijevi:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga FPSLTCA

Jedina zemlja Antihitlerovske koalicije koja je imala oružja sposobna da unište Königstigera na većim borbenim udaljenostima bio je SSSR. To su mogla samohodna PT oružja SU-100, te samohodni jurišni topovi-haubice ISU-152 i ISU-122. Također je SSSR početkom 1944. uveo u borbu novi teški tenk JS-2 s dugačkim topom kalibra 122 mm, koji je nadjačao Tigera i mogao se ravnopravno nositi s Königstigerom.
Međusobni sukobi Königstigera i JS-2 su bili rijetki, a podaci o gubicima su različiti ovisno o izvorima. Tako je jedan njemački bataljon teških tenkova izvijestio o uništenju ukupno 38 JS-2 (podaci o terenu i razdoblju su nepoznati). S druge strane borbeni izvještaj 71. gardijske regimente teških tenkova za razdoblje od 14. srpnja do 31. kolovoza 1944. navodi uništenje 4 Königstigera, 4 Tigera, 3 Panthera i 1 Ferdinanda uz nekoliko oštećenih, uz vlastite gubitke od 3 uništena i 7 oštećenih JS-2. U borbi kod sela Oglenduv u Poljskoj 13. kolovoza samohotka ISU-122 poručnika Beljakova je uništila Königstigera s tri pogotka sa udaljenosti od 1.000 m, dok su JS-2 uništili još 3 sa udaljenosti od 700-1.000 m.
Königstigera je mogao uništiti i tenk T-34/85, gađanjem u bokove sa daljine preko 500 m. Tako je 11. kolovoza 1944. kod Sandomierza sovjetska mješovita oklopna formacija dočekala u zasjedi njemačku tenkovsku kolonu, pri čemu su 2 tenka T-34/85 pod zapovjedništvom kapetana Ivuškina uništila 3 Königstigera koji su se otežano kretali zbog mekanog zemljišta, izložili bokove i postali lake mete.
No, kako je već u ovoj temi spomenuto, rezultate okršaja između tenkova nisu određivale samo njihove osobine već i vještina manevriranja na bojištu te korištenja vlastitih prednosti i protivnikove slabosti, a tu su Nijemci bili u pravilu (ne i uvijek) taktički superiorni.
Königstiger je imao slične mehaničke probleme kao i njegov prethodnik Tiger, zbog čega je dio ovih tenkova morao biti napušten i onesposobljen od vlastitih posada. Također je potkraj rata primijećeno da je čvrstoća oklopa slabija od izvorne jer su Nijemci za legiranje čelika u oskudici molibdena koristili vanadij.
Danas je očuvano 9 primjeraka Königstigera, od kojih je jedan u Musée des Blindés u Saumuru (Francuska) još uvijek pokretan vlastitim pogonom. Ostali su stacionarni izlošci u različitim muzejima, a neki su u privatnim kolekcijama.

Jagdtiger

Na bazi produljenog podvozja Königstigera Nijemci su dizajnirali teški lovac tenkova pod službenim imenom Panzerjäger Tiger Ausf. B i službenom oznakom Sonderkraftfahrzeug 186 (Sd.Kfz. 186). Neslužbeno ime oružja je bilo Jagdtiger, a s borbenom težinom od 72 tone bilo je najteže oklopno oružje koje je ikada bilo u serijskoj proizvodnji.

Jagdtiger u National Armor & Cavalry Museumu u Fort Benningu, Georgia (USA):

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga OcWZSU3

Razvojna linija Jagdtigera je započela 1942. godine. Nakon borbenih uspjeha samohotki StuG III i Marder generalštab kopnene vojske je zatražio izradu teškog lovca tenkova na bazi podvozja postojećeg tenka. Na inzistiranje sâmog Hitlera odlučeno je da se kao glavno oružje koristi top 12.8 cm Pak 44 L/55 kalibra 128 mm, dizajniran na temelju teškog PZO topa 12.8 cm FlaK 40. U početku se razmišljalo o korištenju podvozja tenka Tiger, no to se pokazalo nepraktičnim pa je izabran Königstiger.
Oružje je, poput drugih njemačkih lovaca tenkova, bilo kazamatskog tipa s borbenom težinom od 72 tone. Benzinski motor Maybach HL 230 snage 700 ks omogućavao je maksimalnu brzinu na cesti od 34 km/h. Debljina oklopa je bila do 250 mm, glavno oružje je bio top kalibra 128 mm, a pomoćno jedan mitraljez kalibra 7,92 mm. Posadu je činilo 6 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, 2 punioca, vozač i radio-operater koji je ujedno rukovao mitraljezom.
U razdoblju od veljače 1944. do svibnja 1945. proizvedeno je 88 primjeraka Jagdtigera, a prvi primjerci su počeli stizati u jedinice u jesen 1944. Oružja su uvrštena u sastav dva teška protutenkovska bataljona - Schwere Panzerjäger-Abteilung 512 i Schwere Panzerjäger-Abteilung 653. Jedan od zapovjednika satnije u Schwere Panzerjäger-Abteilung 512 bio je Otto Carius, poznati tenkovski as kome se pripisuje uništenje 68 (po nekim izvorima i preko 150) protivničkih tenkova. Zapovjedništvo je preuzeo u ožujku 1945. i sudjelovao je u borbama u Porajnju, a nije poznato kakve je rezultate imao s Jagdtigerom.
Koliko je moćno bilo ovo oružje govori epizoda kada je jedna granata udarila u kuću, probila sve zidove i uništila saveznički tenk koji se nalazio iza zgrade. Međutim, Jagdtiger nije Saveznicima donio previše neprilika i to iz više razloga. Prije svega, oružje je uvedeno u borbu prekasno i u premalom broju. Drugo, Jagditger je bio mehanički nepouzdan i imao je brojne probleme tehničke naravi - motor i transmisija su često otkazivali, a cijev topa se zbog vibracija morala ponovo kalibrirati već nakon kratke vožnje izvan ceste. Zbog toga su Nijemci postavili mehanizam za blokiranje cijevi u osnovnom položaju, a za odblokiranje je posada morala izaći iz vozila i izložiti se protivničkoj paljbi.
I treće, posade su većinom bile neiskusne, nedovoljno izučene i u stalnom strahu zbog napada iz zraka, te su propuštale mnoge povoljne prilike za uništavanje savezničkih tenkova. Tako se jedan Jagdtiger suočio s 5 tenkova Sherman na udaljenosti od 600 m i pokrenuo se na položaj za gađanje. Dva Shermana su pobjegla, ali su ostala tri otvorila paljbu. Jagdtiger je primio nekoliko pogodaka i premda ni jedna granata nije probila oklop zapovjednik se preplašio te zapovijedio povlačenje. Time je izložio ranjivi bok i bio je uništen uz gubitak svih članova posade.
Neki Jagdtigeri nisu otvarali paljbu ni u najpovoljnijim oklonostima iz straha od zračnog napada, unatoč dobroj kamuflaži. Pri samom kraju rata većina posada se predala Saveznicima bez pokušaja borbenog djelovanja.
Računa se da je djelovanjem protivničke strane izgubljeno oko 20% Jagdtigera, dok su ostali bili onesposobljeni mehaničkim kvarovima zbog čega su ih posade napuštale. Danas su očuvana tri primjerka ovog oružja i nalaze se u Bovington Tank Museumu (Velika Britanija), National Armor & Cavalry Museumu u Fort Benningu (Georgia, USA) i u Tenkovskom muzeju Kubinka (Бронетанковый музей в городе Кубинка, Rusija).
Na vrh Go down
ljubasav
Gušter
Gušter


BROJ POSTOVA: : 11
REPUTACIJA : 0
ČLAN OD: : 2016-12-27
DOB : 64
M(j)esto Niš

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime10.02.19 9:03

Vrlo interesantan i kvalitetan tekst koji osvetljava ratnu istoriju razvoja i borbene upotrebe tenkova u Drugom svetskom ratu.
Čak i za mene koji se, takođe, bavim izučavanjem ovog segmenta istorije vojne tehnike je bilo zanimljivo da isčitam prikaze tenkova, događaja i ličnosti.
Pretpostavljam da će autor (koji je službovao u istoj jedinici kao i ja VP 9650) nastaviti sa nadogradnjom ove teme i spomenuti još neke događaje, ličnosti i oklopna sredstva.
Ukoliko ova objava bude remetila taj tok prikaza, neka je administarator [ili moderator (stažista)] slobodno obriše.
U svakom slučaju, dok bude stajala, neka obeleži moje puno priznanje za uloženi trud.

Љуба
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime10.02.19 11:27

Hvala Ljubo na lijepim riječima i drago mi je da ti se tema dopada. Naravno, biti će još priloga o oklopnim vozilima, poznatim i nepoznatim tenkistima te o nekim epizodama oklopnog ratovanja. I mene zanimaju oklopna vozila, tim prije što mi je otac bio tenkist u Drugom svjetskom ratu.
Ovom prilikom neće biti govora o stroju nego o jednom zanimljivom čovjeku.

Malo poznati tenkovski as: Jon Degen

U sovjetskoj vojsci u Drugom svjetskom ratu najveći tenkovski as (ujedno i najveći as na strani Antihitlerovske koalicije) bio je Dmitrij Lavrinenko s 52 uništena tenka, a među istaknutima su bili Vladimir Bočkovski (36), Konstantin Simohin (preko 30), Aleksandar Burda (30), Vasilij Storoženko (29), Nikolaj Lebedev (28), Vasilij Brjuhov (28) i mnogi drugi.
Jedan od sovjetskih tenkovskih asova je bio i Jon Degen (Ион Лазаревич Деген), rođen 1925. godine u ukrajinskom gradu Mogiljev-Podoljski. U ratu je uništio najmanje 16 tenkova i samohodnih oružja (od čega 1 Tiger, 8 Panthera i 1 Ferdinand), zaplijenio 1 tenk Panther i uništio veliki broj topova, drugih oružja i vojnika.

Jon Degen kao zapovjednik tenka u Drugom svjetskom ratu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga DXDPHeO

U vrijeme njemačkog napada na SSSR Degen je tek navršio 16 godina, ali se javio kao dobrovoljac u sovjetsku vojsku i uvršten je u 130. pješadijsku diviziju. U jednoj od borbi teško je ranjen i jedva je izbjegao amputaciju nogu. Nakon liječenja i oporavka pridružio se u lipnju 1942. godine 42. bataljonu oklopnih vlakova (oklopni vlakovi ''Сибиряк'' i ''Железнодорожник Кузбасса'') stacioniranom u Gruziji. U listopadu 1942. je ponovo ranjen za vrijeme izviđanja u protivničkoj pozadini, a nakon oporavka je upućen u tenkovsku školu u Harkovu. Školovanje je završio u proljeće 1944. i kao potporučnik je dodijeljen 2. samostalnoj gardijskoj tenkovskoj brigadi. U sastavu brigade su bila tri tenkovska bataljona (65 tenkova T-34/85), motorizirani pješadijski bataljon, baterija protuoklopnih topova, te manje jedinice za izviđanje, vezu, medicinsku skrb i logistiku.
Na početku rata u Sovjetskom Savezu Nijemci su doživjeli nemilo iznenađenje, jer su se susreli s oružjima za koje nisu znali da postoje - sovjetskim tenkovima T-34/76 i KV. Oba tenka su se pokazala superiornim svemu što su Nijemci tada imali u naoružanju. Kao odgovor na T-34/76 pokrenuta je proizvodnja novog glavnog borbenog tenka PzKw V Panther, koji je prvi put korišten u bici kod Kurska u ljeto 1943. godine. Panther se pokazao superiornim u odnosu na T-34/76, stoga su Sovjeti morali potražiti neko rješenje. Za razliku od Nijemaca nisu razvijali novi tenk, već su tenk T-34 opremili novom kupolom s topom kalibra 85 mm. T-34/85 je uveden u borbu početkom 1944. godine.
Valja spomenuti da Sovjeti nisu T-34 promatrali kao oružje za borbu protiv tenkova, već mu je prvenstvena namjena bila eksploatacija uspjeha nakon probijanja obrane protivnika tj. prodor u dubinu. Za PT borbu su dizajnirali samohotke SU-85 i SU-100. Ipak se T-34 u bezbroj navrata suočavao s njemačkim tenkovima i u pravilu je loše prolazio (ne i uvijek).
Glavni protivnik T-34/85 je bio Panther. Zahvaljujući topu kalibra 75 mm izvrsnih balističkih osobina mogao je probiti prednji oklop T-34/85 i na daljinama preko 1.000 m, dok je top 85 mm na sovjetskom tenku probijao prednji oklop Panthera tek na 500 m. U slučaju gađanja bočnog oklopa oba tenka su mogla uništiti jedan drugoga na udaljenostima preko 1.000 m. Prednost Panthera je bila i u izvrsnim optičkim uređajima i boljoj vidljivosti iz tenka u borbenim uvjetima, dok su posade T-34/85 prema Degenovim riječima ''vidjele tek nešto više od novorođenih mačića''. Stoga su zapovjednici tenkova često za vrijeme bitke promatrali taktičku situaciju kroz otvoreni poklopac kupole, što je u borbenim uvjetima bilo krajnje rizično.
Prednost T-34/85 bila je u duljem operativnom dosegu, jednostavnosti za proizvodnju i održavanje, boljoj mehaničkoj pouzdanosti i naročito u brojnosti - proizvedeno ih je gotovo 50.000 prema 6.000 Panthera.
Druga samostalna gardijska tenkovska brigada nije bila u sastavu ni jednog oklopnog korpusa već je bila pod izravnim zapovjedništvom 3. bjeloruskog fronta. Glavna uloga brigade bila je da predvodi proboj protivničkih položaja, zbog čega je trpjela goleme gubitke. Doslovce u svaku bitku tenkisti su ulazili s mišlju da im je posljednja. Degen je bio jedan od rijetkih koji su preživjeli.
Jedna od najpoznatijih akcija u kojoj je sudjelovao zbila se u srpnju 1944. nedaleko rijeke Njemen. Jedne noći Degenov bataljon je upao u zasjedu njemačkih tenkova i pretrpio katastrofu. Njemački pješaci su osvijetlili sovjetske tenkove bakljama i Pantheri su ih uništavali jednog za drugim, dok posade bataljona nisu vidjele protivnika i gađale su u prazno. Degen je imao sreću izvući se iz tog pokolja i postaviti se uz bok njemačkih Panthera, te je dva uništio paljbom iz blizine. Od 21 tenka T-34/85 preživjela su samo 3.
Neposredno nakon ove bitke slijedilo je novo iskušenje. Cijela brigada je trebala biti povučena u pozadinu radi popune, Degen je s ostala dva tenka čekao zapovjed za pokret u pozadinu, no u jednom trenutku je netko uzviknuo: ''Tenkovi!''. Nijemci su izveli protunapad iz obližnje šume s 30 tenkova Panther, a zapovjednik napadnute pješadijske divizije general Gorodovikov je dotrčao do tenkova i zavapio: ''Braćo tenkisti, pomozite! Zaustavite tenkove! Predložiti ću vas za heroje Sovjetskog Saveza!''. Degen se spremao da mu odgovori kako ga ne zanima orden već želi preživjeti, neka svoje kukavice iz posada protutenkovskih topova potjera na oružja, ali je umjesto toga uzviknuo posadama tenkova: ''Paljba sa položaja!''.
Srećom su Pantheri izložili bokove i bili su u efikasnom dometu topova pa su bili lake mete. Sovjetski tenkovi su bili zaklonjeni iza jakog zida i virile su im samo kupole, te su uništavali jednog Panthera za drugim. Preživjeli njemački tenkovi su krenuli natrag u šumu iz koje su došli, čime su izložili ranjiv stražnji dio. Epilog: tri T-34/85 su uništili 18 Panthera (po 6 svaki), a još 6 ih je uništila PT artiljerija. Posade preostalih 6 Panthera su napustile tenkove i razbježale se u šumu, a sovjetski pješaci su krenuli prema napuštenim tenkovima i počeli ih uništavati. Degen je uspio spasiti jedan Panther i dovesti ga neoštećenog u pozadinu.
U svoju posljednju ratnu akciju Degen je krenuo 21. siječnja 1945. u Istočnoj Prusiji. Na nekom mjestu je primijetio njemački StuG III udaljen 300 m i zapovijedio paljbu protuoklopnom granatom. Oba oružja su otvorila paljbu praktično istovremeno i oba su uništila jedno drugo. Degen je bio teško ranjen i završio je u bolnici, gdje je proveo 6 mjeseci - za njega je rat bio završen.
Degen je u svojim ratnim uspomenama ispričao puno toga o svojim suborcima, te o zapovjednom kadru svoje jedinice i općenito sovjetske vojske. Tenkisti su bili svjesni da su izloženi pogibelji i da su borbeni dio svoje jedinice, dok su od pozadinaca cijenili i tretirali kao suborce kuhare, opskrbljivače municijom i gorivom te naročito mehaničare koji su često popravljali tenkove pod neprijateljskom paljbom. Viši zapovjedni kadar uglavnom nisu cijenili jer je u pravilu bio daleko od bitke, a političke komesare su prezirali i smatrali ih suvišnima. Bilo je naravno i iznimaka. Degena je naročito impresionirao general armije Ivan Černjahovski, zapovjednik fronta kojem su bili dodijeljeni, koji ih je znao posjetiti i s njima razgovarati neposredno na bojištu. Degenu je bilo nepojmljivo da general armije stoji na trideset metara od njemačkih linija, dok se njihov major - zapovjednik bataljona ne usuđuje prići niti na kilometar. Osim isticanja hrabrosti, koja impresionira svakog vojnika, Černjahovskog opisuje kao ugodnog čovjeka dostojanstvenog vojničkog držanja i uljudnog ponašanja. Za njegovu pogibiju u Istočnoj Prusiji 1945. Degen je saznao u bolnici i kaže da ga je ta vijest veoma rastužila.

Ivan Černjahovski:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 7MTfhOk

Potpuno suprotne dojmove Degen je iznio o generalu Alekseju Rodinu, zapovjedniku oklopnih jedinica 3. bjeloruskog fronta. Opisuje ga kao primitivnog i nabusitog prostaka koji je bio strah i trepet gdje god bi se pojavio. Strahovito je vikao i psovao, znao je izdavati zapovjedi koje su graničile s ludošću, a često se događalo da izvrijeđa nekog oficira pred podređenima. Degen je osobno imao jedan ''bliski susret'' s Rodinom koji ga je zamalo stajao degradiranja i kažnjeničkog bataljona, a možda i glave.
U vrijeme jednog zatišja na fronti Rodin je zapovijedio Degenovom vodu da upali tenkovske motore i pripremi se za akciju, a jednoj posadi je zapovijedio da obavi izviđanje i izvijesti po karti. Zapovjednik tenka je raportirao o onome što je vidio, između ostalog da se pred njima nalazi šuma. Rodin ga je ispsovao i izvrijeđao, pokazujući na svojoj karti da nema nikakve šume već je tamo žbunje. Degen, koji je sve to promatrao i slušao, nije mogao izdržati i zatražio je dopuštenje da se obrati generalu. Dobio je dopuštenje i rekao je: ''Druže generale, vaša karta je iz 1891. godine, a otada je grmlje valjda izraslo u šumu''. Po bijesnom izrazu Rodinovog lica Degen je zaključio da mu slijedi drakonska kazna zbog ove drskosti, ali je srećom sve prošlo bez posljedica.

Aleksej Rodin:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 935ERCh

Degen je u najmanje dva navrata bio predložen za orden Heroja Sovjetskog Saveza koji je nesumnjivo zaslužio, ali ga nije dobio. Po nekim izvorima razlog je bio njegovo židovsko porijeklo. Ali je dobio tridesetak drugih ordena i medalja, između ostalog orden Crvene zastave. Njemu ionako nije bilo stalo do odlikovanja - želio je samo da preživi rat.
Poslije rata Degen se odlučio za poziv liječnika, po njegovim riječima impresioniran osobljem bolnica gdje se liječio od rana. Završio je 1951. medicinski fakultet u ukrajinskom gradu Černovici, nakon čega se zaposlio kao ortoped u bolnici u Kijevu. Na tom poslu je radio do 1977. kada je emigrirao u Izrael gdje je nastavio liječničku praksu. U međuvremenu je postao poznat i kao književnik. Preminuo je 2017. u 92. godini.

Jon Degen na jednom predavanju u Izraelu:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Q9hCI6Z
Na vrh Go down
voja64
Džomba
Džomba
voja64

BROJ POSTOVA: : 106
REPUTACIJA : 6
ČLAN OD: : 2016-11-14
M(j)esto Srpski Itebej-Banat

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime10.02.19 14:02

Odlična tema i još bolja obrada ,sve pohvale i od mene samo mali kroki za razvoj Nemačkih tenkova.Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 10
Ako vas interesuje iz ove tematike odličan izvor koji ja redovno pratim je i ovde:
https://vk.com/traki_i_katki
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime11.02.19 7:23

Njemački i sovjetski planovi za superteške tenkove

Osim standardnih borbenih tenkova koji su masovno korišteni u ratu bilo je i različitih dizajna koji su ostali samo na papiru ili u fazi prototipa. Između ostalog riječ je i o superteškim tenkovima pa slijedi kratak osvrt na neke od njih.

Panzerkampfwagen VIII Maus

U lipnju 1942.godine Ferdinand Porsche je predložio Hitleru izradu novog superteškog tenka, što je njemački diktator odobrio. Porsche je odmah počeo raditi na dizajnu tenka koji je trebao nositi ime Mammut (mamut), zatim Mäuschen (mali miš), da bi početkom 1943. bilo prihvaćeno ime Maus (miš) i službena oznaka Panzerkampfwagen VIII. Do kraja 1944. Izrađena su samo dva prototipa, od kojih jedan bez kupole.

Panzerkampfwagen VIII Maus:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Yg0ISy8

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga GHTc0Oc

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga TNS9lDh

Tenk je imao borbenu težinu od 188 tona, a maksimalna brzina na cesti iznosila je 20 km/h. Glavno oružje je bio Kruppov top KwK 44 L/55 kalibra 128 mm s kojim je bio spregnut top KwK 44 L/36.5 kalibra 75 mm. Pomoćno oružje bio je mitraljez MG 34 kalibra 7,92 mm. Debljina prednjeg oklopa bila je 200 mm, oklopa kupole 150-220 mm i bočnog oklopa 180 mm. Posadu je činilo 6 ljudi - zapovjednik, ciljatelj, 2 punioca, vozač i radio-operater.
Potkraj rata tenk je još uvijek bio u fazi testiranja i nije bio operativno upotrebljen. Po nekim izvorima Nijemci su kompletiran prototip namjeravali koristiti u obrani Berlina, ali je umjesto toga razoren eksplozivom. Sovjeti su poslije rata od oba prototipa kompletirali jedan tenk i izložili ga u muzeju u Kubinki (Бронетанковый музей в Кубинке).

Landkreuzer P. 1000 Ratte i Landkreuzer P 1500 Monster

Valja dodati da je Hitler osobno inzistirao na kojekakvim monstrumima u ulozi tenkova, pa je zapovijedio konstruktorima da dizajniraju i tenk od 1.000 tona. Ova neman nosila bi ime Landkreuzer P. 1000 Ratte (zemaljska krstarica P. 1000 Štakor). General Heinz Guderian, glavni inspektor oklopnih jedinica, kolutao je očima jer je dobro znao što njemačkim tenkistima u stvarnosti treba - glavni borbeni tenk koji će nadmašiti T-34 (što su i dobili u tenku PzKw V Panther). Od projekta na kraju nije bilo ništa jer je ministar ratne proizvodnje Albert Speer uspio uvjeriti Hitlera kako su teškoće za serijsku proizvodnju takvog tenka prevelike.
Landkreuzer P. 1000 Ratte trebao je težiti oko 1.000 tona i nositi glavno naoružanje od 2 topa kalibra 280 mm u kupoli poput brodske. Pomoćno naoružanje činili bi jedan top 128 mm, 8 PZO topova 20 mm i 2 mitraljeza 15 mm. Za pogon bi se koristili mornarički dizel-motori (kakvi su korišteni za podmornice) ukupne snage oko 16.000 ks. Brzina bi iznosila 40 km/h, a broj članova posade od 20 do 41.

Zamišljeni izgled Landkreuzer P. 1000 Ratte:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga ZBSMw7D
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga F9t7rgF

Nijemci su razmišljali i o čudovištu od 1.500 tona, koje bi se zvalo Landkreuzer P 1500 Monster (monster = neman). Imalo bi posadu od preko 100 ljudi, a bilo bi naoružano topom kalibra 800 mm kao i Dora - Schwerer Gustav. Tu ludoriju je sasjekao u korijenu već spomenuti Speer.

Landkreuzer P 1500 Monster:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga O0uMwzj

Sovjetski ''bojni brod''

Na slične gluposti nisu bili imuni ni Sovjeti, koji su se pred rat bavili idejom o proizvodnji ''zemaljskog bojnog broda'' koji bi nosio oznaku KV-(?) po Klimentu Vorošilovu. Ova nakaza bi bila nešto skromnija u dimenzijama, težini i naoružanju u odnosu na svog njemačkog partnera, ali jednako besmislena. Na svoju sreću Sovjeti su odustali od takvog projekta.

Sovjetski zamišljeni monstrum-tenk, oznaka nepoznata:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga CvwnG5d

 

Prije nego netko eventualno pita tko su ljudi na slici desno dolje evo preventivnog odgovora. Prvi slijeva je Lazar Kaganovič, do njega Josif Staljin i krajnji desno je Kliment Vorošilov. Osoba treća slijeva je nepoznata, a moguće je da je riječ o nekom konstruktoru oružja.
Na vrh Go down
voja64
Džomba
Džomba
voja64

BROJ POSTOVA: : 106
REPUTACIJA : 6
ČLAN OD: : 2016-11-14
M(j)esto Srpski Itebej-Banat

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime11.02.19 17:18

Пре рата је Т34 прављен у једној, а укупно у 7 фабрика:
- Харков 1675 комада направљено
- Нижњиј Тагиљ (евакуисани Харков) 28.952
- СТЗ 3.770
- Красноје Сормово 12.604
- Омск 5.867
- Чељабинск 5.094
- Уралмаш 719

http://www.historyofwar.org/articles/weapons_t-34_production.html

Најбитније совјетске фабрике пред рат су биле у Харкову, Стаљинграду и Лењинграду.
Са огромним напором су совјети пребацили производњу ван угрожених подручја.

И једно интересантно упутство .
Немачки тенкови и оклопна возила-скрипта за распознавање у Црвеној Армији-Москва 1942.г.
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 11
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 110
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 210

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 310
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 410
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 510
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 610
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 710
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 810

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga 910
http://www.tanks-encyclopedia.com/ww2/soviet/ww2_Soviet_Tanks.php
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1366
REPUTACIJA : 111
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime11.02.19 20:34

Najveći tenkovski as Antihitlerovske koalicije - Dmitrij Lavrinenko

Osim zračnih asova - pilota lovaca povijest Drugog svjetskog rata poznaje i kategoriju tenkovskog asa. Riječ je o zapovjednicima tenkova koji su uništili veliki broj protivničkih oklopnih vozila, protutenkovskih topova i drugih oružja i vozila. Najvećim tenkovskim asom u povijesti oklopnog ratovanja smatra se Nijemac Kurt Knispel kome je potvrđeno uništenje 168 sovjetskih tenkova, a pobjede je postigao na tenkovima PzKpfw IV, PzKpfw VI Tiger i PzKpfw VII Königstiger.
Posljednjih godina neki povjesničari ratovanja osporavaju kategoriju tenkovskog asa. Između ostalih njemački povjesničar Sönke Neitzel i američki povjesničar Steven Zaloga analizirali su borbeni učinak poznatih njemačkih tenkovskih zapovjednika i njihovih posada. Zaloga u svojoj knjizi iz 2015. godine tvrdi da je naziv ''tenkovski as'' romantiziranje u propagandne svrhe jer u vrtlogu bitke nije moguće točno utvrditi tko je koga uništio. Popularnu misao da je bitka tenkova nešto poput borbe vitezova i da pobjeđuje bolji Zaloga naziva ''romantičnom besmislicom''. Analizirajući pobjede tenkovskog asa Michaela Wittmanna upozorava da je veliku većinu postigao u tenku PzKpfw VI Tiger koji je bio superioran sovjetskim i savezničkim tenkovima. Suprotno, britanski povjesničar Robert Kershaw tvrdi da je veliki broj tenkova uništenih od pojedinih tenkovskih zapovjednika rezultat njihove vještine i iskustva.
Činjenica je da je uspješan zapovjednik tenka onaj tko zna iskoristiti prednosti svog oružja u snazi paljbe i pokretljivosti te koji zna izabrati najpovoljniji borbeni položaj i način borbe. Jedan od takvih je bio Dmitrij Lavrinenko, najveći tenkovski as Antihitlerovske koalicije koji je u samo dva i pol mjeseca borbi uništio 52 njemačka tenka, 6 samohodnih oklopnih oružja i veći broj drugih oružja i vozila, te pobio podosta njemačkih vojnika.

Dmitrij Lavrinenko (prvi slijeva) i posada njegovog tenka:

Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga YAc5Kbd

Lavrinenko se uključio u rat rujnu 1941. godine, pred početak bitke za Moskvu, kao poručnik i zapovjednik voda tenkova T-34/76 u 4. tenkovskoj brigadi pukovnika Mihaila Katukova. Prvi put se istakao 6. listopada kada je s 4 tenka T-34 dočekao u zasjedi skupinu od nekoliko desetaka njemačkih tenkova iz 2. oklopne armije generala Guderiana. Uništeno je 15 tenkova dok su se ostali povukli, čime je omogućeno izvlačenje ugrožene sovjetske pješadije. Na sličan način je nekoliko dana kasnije spasio jedni minobacačku četu.
Lavrinenko se u borbama iskazao vrlo vještim taktičkim postupcima, a Nijemce je u pravilu dočekivao u dobro pripremljenoj zasjedi. Izabrao bi povoljan teren, tenkove bi maskirao među stablima i organizirao izviđanje. Jedan takav slučaj opisao je general Dmitrij Ljeljušenko: ''Poručnik Lavrinenko je pažljivo maskirao svoje tenkove postavljanjem debala koja su ličila na topovske cijevi. Fašisti su otvorili paljbu na te lažne mete, a kada su se dovoljno približili priredio im je pakao iz svoje zasjede. Uništio je devet tenkova, dva topa i brojne vojnike''.
Lavrinenko je uz to bio i vrstan strijelac. Na njemačke tenkove ciljao je sam i mogao ih je pogoditi na velikim daljinama, ali je najčešće prakticirao približavanje u punoj brzini sa udaljenosti do 300 metara i gađanje iz neposredne blizine.
U sovjetskoj protuofenzivi kod Moskve Lavrinenkov vod iznenada je upao u selo Gradij i doslovno zbrisao lokalni njemački garnizon. U jednom oslobođenom selu nedaleko Volokolamska 18. prosinca 1941. izašao je iz tenka da podnese izvještaj i poginuo od krhotine mine iz njemačkog minobacača. Da je dulje poživio vjerojatno bi bio uz bok najvećim njemačkim tenkovskim asovima.
Na vrh Go down
Sponsored content




Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga   Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga Icon_minitime

Na vrh Go down
 
Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga
Na vrh 
Stranica 1/7Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Next

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA 22.12.1941 - 18.07.1991 :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Vojna Istorija-
Idi na: