Fudbal

MILJAN MILJANIĆ

Na današnji dan leta 2012 je v 82. letu starosti po hudi bolezni umrl priznani nogometni trener Miljan Miljanić, selektor jugoslovanske reprezentance, s katero je leta 1974 in 1982 igral na svetovnem prvenstvu.

Pustil je velik pečat v madridskem Realu, ki ga je vodil od leta 1974 do 1977 in dvakrat zapored osvojil špansko prvenstvo. V sezoni 1974/75 je ob prvenstvu osvojil tudi kraljevi pokal. Bil je zadnji, ki je iz rok diktatorja Francisca Franca dobil pokal za osvojeno lovoriko.

Postal pa je tudi prvi trener s tega področja, ki je sedel na klopi slovitega Reala iz Madrida (tedaj sta zanj igrala tudi Gunther Netzer in Paul Breitner), s katerim je v sezoni 1974/1975 osvojil dvojno krono (prvi tuji trener, ki mu je to uspelo). Pozneje je vodil še Valencio, leta 1992 pa prevzel vodenje Jugoslovanske nogometne zveze, na čelu katere je ostal vse do leta 2001. 

Miljan Miljanić je bil trenerski genij in navdih poznejšim uspešnim trenerjem s področja nekdanje Jugoslavije, med drugim tudi Ćiru Blaževiću, Tomislavu Iviću, pa Ivici Osimu in ostalim legendarnim trenerskim intelektom. Bil je avtor več knjig, mnoge med njimi so obvezna literatura tudi v najboljših nogometnih šolah po svetu, strokovnih del ter tudi vodja številnih strokovnih seminarjev pod okriljem UEFA in FIFA. Njegov prispevek nogometu so cenili tudi na Mednarodni nogometni zvezi (FIFA), ki je Miljanića odlikovala za zasluge pri razvoju nogometne igre. Odlikovala ga je, z več priznanji in odlikovanji, tudi država Srbija, Miljanić pa je bil tudi častni predsednik Srbske nogometne zveze.

"Leta 1974 je bil član jugoslavanske reprezentance tudi Brane Oblak, ki je pred leti v intervjuju za MMC z izbranimi besedami govoril o Miljaniću: "On je Črnogorec: zna govoriti, zna povzdigniti glas, zna se umiriti, zna se "zezati" in mislim, da je edini, ki te lahko prepriča, da si dober. Ker ne moreš vsakemu verjeti, če te nekdo hvali. Če te pa on pohvali, je pač pohvala drugačna, seže v srce. Spomnim se, ko sem bil vojak v Beogradu; kar naenkrat se je kolona ustavila. Stopi ven iz taksija Miljan Miljanić ter me objame in poljubi na vse strani. Potem se usede v avto in gre naprej. Kolona pa stoji ... Vsi so debelo gledali, moji prijatelji in vojska tudi."


* 1965 - 1966 - Jugoslavija
* 1966 - 1974 - Crvena zvezda
* 1973 - 1974 - Jugoslavija
* 1974 - 1977 - Real Madrid
* 1979 - 1982 - Jugoslavija
* 1982 - 1983 - Valencia
* 1983 - 1984 - Al Qadisiya
* 1984 - 1986 - Al Ain
* 1992 - Jugoslavija

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                    Miljan Miljanić leta 1971
[You must be registered and logged in to see this image.]
Trener Madžarske in Miljan Miljanić trener Crvene zvezde, ko klepetata v turški
   restavraciji v Beogradu, ki sta jo popestrila dva violinista. Bilo je leta 1973,
                             predsezona podpisa za Real Madrid
[You must be registered and logged in to see this image.]
Miljan Miljanić je v kratkih hlačah in puloverju skočil na enega svojih prvih treningov
                                          na čelu Real Madrida
[You must be registered and logged in to see this image.]
Učitelj opazuje učenca. Amancio je pod budnim očesom svojega trenerja Miljana

     Miljanića dosegel spektakularen udarec z glavo. Bila je sezona 1974/1975
[You must be registered and logged in to see this image.]
Zanimiva je podoba Miljanića in Del Bosqueja, ki se neformalno
oblečena pogovarjata pred tekmo na travniku Santiago Bernabéu
[You must be registered and logged in to see this image.]
Udo Lattek in Miljanić klepetata pred kamerami na treningu pred tekmo evropskega
pokala 1975/75 med Borussijo Mönchengladbach in Real Madridom. Bela ekipa je
       zmagala, a jo je v polfinalu izločila druga nemška ekipa, Bayern München
[You must be registered and logged in to see this image.]
Milan Miljanić z osvojenim prvenstvenim pokalom z Real Madridom v
               letu 1975/1975 na igrišču Santiago Bernabéu
[You must be registered and logged in to see this image.]
Miljan Miljanić med Breitnerjem in Netzerjem leta 1975/1976 pred finalom
                                 Evropskega pokala v Bukarešti
[You must be registered and logged in to see this image.]
Dva jugoslovanska mojstra, ki ju je združil Real Madrid Miljanić in Boškov skupaj
         pozirata med praznovanjem svetovnega prvenstva 1998 v Franciji
[You must be registered and logged in to see this image.]
        Miljan Miljanič na obisku uredništva pri reviji Marca leta 2003
[You must be registered and logged in to see this image.]
Miljan Miljanić in Florentino Pérez, sedanji predsednik Real Madrida, imata sproščen
               dialog ob poklonu Real Madrid prvaku šestega evropskega pokala
[You must be registered and logged in to see this image.]
Odšel je Milan Miljanić njegova vzgoja, dela in uspehi so
                      ostali zapisani za vedno

Ovo se zove nesreca, ili .....

Svjetski rekord: Nogometašica u pola sata zabila tri autogola!
[You must be registered and logged in to see this link.]

Takva se rijetko sreće...  

U skladu sa tekstom o "fake news" koji sam objavio na temi o krizi u Ukrajini, pošteno bi bilo da uz gornji tekst objavim i dodatak. 
Naime, na par mjesta - istina još nigdje službeno - objavljeno je kako Damir Skomina demantira pripisane mu navode. Navodno da je profil na kojem je vijest objavljena lažan. 
Ipak, vijest sam pročitao u Sportskim Novostima, a demant u komentarima čitalaca. 
Možda netko od kolega iz Slovenije ima točnu informaciju  - da li je Skomina izjavio ono što mu se pripisuje, ili je ipak još jedna fake vijest?

200 godina amerikanci ratuju po celom svetu pa im niko ne brani da ucestvuju na sportskim takmicenjima

Novine dan.co.me su dans objavili izjavu poznatog fudbaler Predrag Mijatovic sa Twiterra:

- Zašto sportisti dobijaju sankcije. Sport je nešto zdravo. Zašto uzimaš nekome mogućnost da se takmiči? Zato što su političari donijeli pogrešne odluke? Oni se, dakle, bore za moć, a sportisti ispaštaju? - rekao je Mijatovic.


[You must be registered and logged in to see this link.]



Isto tako se odazvao na NATO bombardiranje:


- Dva i po mjeseca NATO je bombardovao Beograd, Podgoricu, mnogo gradova u Srbiji i Crnoj Gori. To je trauma koja te tjera da se upitaš – zašto? Jesmo li mi Balkanci toliko loši da nam se to događa? To su komplikovane stvari za mene. Ja sam protiv rata, protiv bilo kakvog sukoba, ali ne razumijem… I sada ovo što se događa u Ukrajini ne razumijem rekao je Mijatović za “BeIN sports”.

Preko računara sam gledao evro utakmice i onda slika stane i vrti neki krug po sred meča, zaledi sliku, pa odledi a akcija teče pa ponovo zaledi i odustao sam...
Mančester je gubio od Atletika 1-0 na sred Old Traforda... sad je verovatno kraj ili tu negde.

Zna li netko možda - je li Novoselac ikada imao drugačiju frizuru?
Dani u osnovnoj školi se ne računaju!!!

goran9030 (citat):

Zna li netko možda - je li Novoselac ikada imao drugačiju frizuru?
Dani u osnovnoj školi se ne računaju!!!

Frizura i obrve su mu zaštitni znak!

Ma..recite vi meni jeste li gledali debakl Reala na svom Santiago Bernabeu u jos jednom El classicu protiv Blaugrane odn. Barcelone?
Ja se ne sjećam da su ih ikad tako poderali na njihovom domaćem terenu!!

0:4!!!  Zvuči nestvarno!

Vidio sam u jednom trenutku rezultat i činilo mi se kao nekakva greška. 
Kasnije sam pročitao tu bruku...

Još jedna vrhunska senzacija - Makedonija izbacila Italiju sa Svjetskog prvenstva
 
Reprezentacija Italije, četverostruki svjetski prvak i aktualni prvak Europe, propušta drugo po redu svjetsko prvenstvo u nogometu. U utakmici kvalifikacija na domaćem terenu u Palermu izgubila je od reprezentacije Sjeverne Makedonije rezultatom 0:1. Jedini gol postigao je Trajkovski u 92. minuti. Badava Talijanima čak 32 udarca na gol (Makedonija 4), lopta nije htjela u mrežu.
Šteta, svjetsko nogometno prvenstvo bez Talijana je kao juha bez soli.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ma to je istina, ali dalje ide sretniji i sretniji.

No, nešto drugo me zanima. Naime, prije utakmice sam vidio da su u sastavu Talijana dva naturalizirana Brazilca i taj mi je podatak zvučao nevjerojatno.
Zar Italija, kao zemlja nogometa i toliko klubova nema dovoljno igrača za reprezentaciju??

Bravo za komsije. hrabre uvek prati sreca

Na veliko iznenađenje David je pobedio Golijata... Ni meni nije jasno od toliko italijanski liga, od Serije A da oni ne mogu sklepati tim za prolaz dalje i tako su lišili njihov narod od gledanja utakmica na prestižnom takmičenju... Jeste da u talijanskim klubovima ima dosta stranaca pa to može da zavara, ali kamo Italijanski nogometaši, kao Italijanski ili je odabir selektor bio katastrofalan pa od toliko broja nije znao koga pozvati a koga izostaviti i odabrao one krive.

Doktor Živago (citat):

Naime, prije utakmice sam vidio da su u sastavu Talijana dva naturalizirana Brazilca i taj mi je podatak zvučao nevjerojatno.
Zar Italija, kao zemlja nogometa i toliko klubova nema dovoljno igrača za reprezentaciju??

Italija ima u nacionalnoj momčadi dva Brazilca, koji su dobili talijansko državljanstvo po takozvanom ''pravu krvi'' (Jus sanguinis) jer imaju pretke koji su bili Talijani.
Jorginho je rođen 1991. u Brazilu, ali od svoje 15. godine živi u Italiji. Talijansko državljanstvo je dobio po svom pradjedu Giacomu Frellu koji je bio Talijan. Igrao je u Veroni i Napoliju, a od 2018. igra za londonski Chelsea.
 
Jorginho:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Drugi talijanski Brazilac je Luiz Felipe rođen 1997. u Brazilu. Talijansko državljanstvo također je dobio po pradjedu, etničkom Talijanu. Igra za rimski Lazio, a 2016.-2017. bio je na posudbi u Salernitani.
 
Luiz Felipe:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Osobno ne bih podcjenjivao Talijane. Imaju oni više nego dovoljno vrsnih igrača. Uostalom, protiv Makedonije je igrala manje-više ista momčad koja je nedavno postala europski prvak. S Makedonijom jednostavno nisu imali sreće (32 udarca na gol, ni jedan u mrežu). Zapravo su Talijani svoju šansu prokockali u utakmici kvalifikacija protiv Sjeverne Irske (0:0), gdje su promašili dva jedanaesterca i propustili priliku da se izravno kvalificiraju za Svjetsko prvenstvo (bili su drugi iza Švicarske).
Više sreće drugi put...

Hvala Stanko na pojašnjenju. Slažem se u svemu sto si napisao. Svi igraju nogomet a ne prolazi uvijek bolji. Moraš imati i malo sreće.

Evo primer kako se neka novost moze objaviti. I covek da veruje sve sto je napisano !!!
 
 
RTS, pise : 
Dodatna motivacija za Makedonce - diplomatski pasoši i pola miliona evra za pobedu u Portu.
Fudbaleri Severne Makedonije u utorak igraju istorijski meč protiv Portugalije, a pobeda znači plasman na Mundijal u Kataru. Premijer obećao nagradu od 500.000 evra, ministar spoljnih poslova diplomatske pasoše za igrače i selektora.
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
Dok N1 pise:
Fudbaleri Severne Makedonije dobili diplomatske pasoše
Ministar spoljnih poslova Severne Makedonije Bujar Osmani uručio je diplomatske pasoše selektoru fudbalske reprezentacije Blagoju Milevskom i reprezentativcima Aleksandru Trajkovskom i Enisu Bardiju, tvrde makedonski mediji.
[You must be registered and logged in to see this link.]

Izvuceni su grupe za svetsko prvenstvo u Kataru:

[You must be registered and logged in to see this image.]

1974 Brazil i Yugoslavija su bili u istoj grupi koliko se secam

vladimir (citat):

1974 Brazil i Yugoslavija su bili u istoj grupi koliko se secam

Brazil i Juga su igrali prvu, otvarajucu utakmicu i bilo je nereseno. Imam i neke sliek sto je pokojni otac imao sa te utakmice.

[You must be registered and logged in to see this image.]

secam se tih utakmica pobedili smo zair sa 9-0.skotsku sa 2-1 ako se dobro secam a sa brazilom je bilo 0-0. bla je to mnogo jaka reprezentacija YU predvodjena Draganom dzajicem

vladimir (citat):

pobedili smo zair sa 9-0.skotsku sa 2-1 ako se dobro secam a sa brazilom je bilo 0-0.

S Brazilom 0:0, Zairom 9:0, a sa Škotskom 1:1.
Jugoslavija, Brazil i Škotska imali su na kraju po 4 boda (vidi tablicu gore), a Škoti su ispali zbog slabije gol-razlike.

Stanko1 (citat):

vladimir (citat):

pobedili smo zair sa 9-0.skotsku sa 2-1 ako se dobro secam a sa brazilom je bilo 0-0.

S Brazilom 0:0, Zairom 9:0, a sa Škotskom 1:1.
Jugoslavija, Brazil i Škotska imali su na kraju po 4 boda (vidi tablicu gore), a Škoti su ispali zbog slabije gol-razlike.

u pravu si mislim da je Karasi dao gol protiv Skota

Mislim da nasa pobeda protiv Brazila je izvesna...ostale ekipe sam vec eliminisao...

Brkakougar (citat):

Mislim da nasa pobeda protiv Brazila je izvesna...ostale ekipe sam vec eliminisao...

Nisam siguran. Lopta je okrugla a svi danas igraju nogomet iako je Srbija u zadnje vrijeme pod Piksijem doživjela pravi preporod i strašno je jaka. Vidjet ćemo!

Utakmica protiv Danske, nije bas inponirala.

Nisam gledao..samo sa pregledao rezultate.
I naša reprezentacija protiv Slovenije i Bugarske nije oduševilam cak je na komente bila loša. No, izbornik/selektor je imao dio novih igrača koje je zelio provjeriti kao i novi sustav u obrani sa 3 stopera u zadnjoj liniji.

Doktor Živago (citat):

Brkakougar (citat):

Mislim da nasa pobeda protiv Brazila je izvesna...ostale ekipe sam vec eliminisao...

Nisam siguran. Lopta je okrugla a svi danas igraju nogomet iako je Srbija u zadnje vrijeme pod Piksijem doživjela pravi preporod i strašno je jaka. Vidjet ćemo!

Ja sam covek vernik....

Volim fudbal, pomalo i igrao u mladosti. Odlazim i pratim razne meceve kada su "nasi" klubovi ovde u Svedsku ili u Dansku. 
Reprezentaciju Juge sam gledao par puta. Jod davne 1975 smo isli autobusom u Stockholm na mec Yu-Swe. U Dansku sam bio 1980 i gledao YU kvalifikacije za svetsko prvenstvo u Spaniji. 
Posle ti nesretnih godina (90-ih) izgubio sam volju ali eto, ponovo se tu i tamo poseti neka inyeresantna utakmica. Makar da danas radje to pratom preko Tv ekrana. 
malo je komfornija a ima i repriza. 

Reprezentacija Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine i prva srebrna medalja
 
Prve poslijeratne Olimpijske igre, u okviru kojih je održano i prvo veliko međunarodno natjecanje u nogometu poslije Drugog svjetskog rata, održane su od 29. srpnja/jula do 14. kolovoza/augusta 1948. godine u Londonu. Bila je to teška godina za Jugoslaviju, a sportaši su otputovali na Olimpijadu nepunih mjesec dana nakon zloglasne Rezolucije Informbiroa.
Izbornik Milorad Arsenijević odabrao je za turnir 22 igrača - vratari Franjo Šoštarić i Ljubomir Lovrić, obrambeni igrači Miroslav Brozović, Branko Stanković, Miodrag Jovanović, Ivan Jazbinšek i Božo Broketa, vezni igrači Zlatko Čajkovski, Rajko Mitić, Ivan Jazbinšek, Bela Palfi, Aleksandar Petrović i Josip Takač i napadači Aleksandar Atanacković, Prvoslav Mihajlović, Franjo Wölfl, Stjepan Bobek, Željko Čajkovski, Zvonimir Cimermančić, Frane Matošić, Ratko Kacijan, Kosta Tomašević i Bernard Vukas.
 
Izbornik Milorad Arsenijević:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Reprezentacija Jugoslavije 1948. godine pred utakmicu s Albanijom u Tirani:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Franjo Šoštarić:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Prvoslav Mihajlović:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Željko Čajkovski:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Prvu utakmicu u osmini finala Jugoslavija je igrala protiv slabašnog Luksemburga i pobijedila sa 6:1. Igrali su Šoštarić, Brozović, Stanković, Zlatko Čajkovski, Jovanović, Atanacković, Mihajlović, Mitić, Wölfl, Bobek i Željko Čajkovski., a golove su dali Željko Čajkovski (2), Stanković, Mihajlović, Mitić i Bobek.
U četvrtfinalu se Jugoslavija sastala s reprezentacijom Turske. Sastav je bio isti kao i protiv Luksemburga osim što je na desnom krilu umjesto Mihajlovića igrao Tomašević. Jugoslavija je pobijedila rezultatom 3:1, a golove su dali Željko Čajkovski, Bobek i Wölfl. Vrijedi spomenuti jednu zanimljivost. Turci su igrali vrlo grubo, a jedan se posebno okomio na Zlatka Čajkovskog. Nakon tko zna kojeg po redu faula Čajkovskom je prekipjelo i izderao se na Turčina: ''Dosta, ti...ti... Jalčine!''. U to vrijeme među onima koji su napadali Jugoslaviju bio je i turski novinar Yalçın, u našoj zemlji ozloglašen po huškačkim tekstovima, a Čajkovski nije znao kao bi uvrijedio onog turskog siledžiju pa ga nazvao Jalčinom.
U polufinalu se Jugoslavija sastala s momčadi Ujedinjenog Kraljevstva (tada nije bilo podjele na reprezentacije Engleske, Škotske, Walesa i Sjeverne Irske). Igrao je isti sastav kao u prvoj utakmici protiv Luksemburga, a Jugoslavija je pobijedila s 3:1 golovima Bobeka, Wölfla i Mitića. U utakmici za zlatnu medalju sastati će se s reprezentacijom Švedske koja je u osmini finala pobijedila Austriju s 3:0, u četvrtfinalu Južnu Koreju s 12:0 i u polufinalu Dansku s 4:2.
 
Reprezentacija Švedske na Olimpijskim igrama u Londonu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Finalna utakmica odigrana je 11. kolovoza 1948. na stadionu Wembley pred 40.000 gledatelja, a sudio je Nizozemac Karel van der Meer. Izbornik Jugoslavije Arsenijević malo je promijenio sastav pa su igrali Lovrić, Brozović, Stanković, Zlatko Čajkovski, Jovanović, Atanacković, Cimermančić, Mitić, Bobek, Željko Čajkovski i Vukas. Za Švedsku su igrali Lindberg, Knut Nordahl, Nilsson, Rosengren, Bertil Nordahl, Andersson, Rosen, Gren, Gunnar Nordahl, Carlsson i Liedholm. Šveđani su pobijedili rezultatom 3:1, a počasni pogodak za Jugoslaviju postigao je Bobek. Za zemlju koja je tek prije tri godine izašla iz rata, opustošena i poharana, srebrna medalja bila je veliki uspjeh.
 
U ime Jugoslavije na počasnom postolju stoji kapetan momčadi Miroslav Brozovič:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Još za vrijeme Olimpijade počela je potjera kojekakvih menadžera za istaknutim igračima. Među njima je bilo i nekoliko Jugoslavena kojima su nuđena brda i doline ako prijeđu u inozemne klubove, ali su svi odbili. Najbolje su prošli Talijani, točnije AC Milan koji je kupio trojicu najistaknutijih Šveđana Gunnara Grena, Gunnara Nordahla i Nilsa Liedholma, čuveni trio Gre-No-Li.
 
Gunnar Gren, Gunnar Nordahl i Nils Liedholm u dresu AC Milan:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Svjetsko nogometno prvenstvo 1934. godine i prva titula Italije
 
Drugo po redu Svjetsko prvenstvo u nogometu odigrano je od 27. svibnja/maja do 10. lipnja/juna 1934. godine u Italiji, a gradovi-domaćini su bili Rim, Milano, Đenova, Torino, Napulj, Trst, Firenca i Bolonja. Prvenstvo je igrano po kup sistemu uz sudjelovanje 16 reprezentacija.
 
Poster za Svjetsko prvenstvo 1934. u Italiji:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Reprezentacija Kraljevine Jugoslavije nije se uspjela plasirati na natjecanje. U kvalifikacijama je igrala u Grupi 6 i u prvoj utakmici sa Švicarskom u Beogradu odigrala neriješeno 2:2. Presudna utakmica igrana je u Bukureštu gdje je Rumunjska pobijedila s 2:1 i plasirala se na Svjetsko prvenstvo. Posljednju kvalifikacijsku utakmicu za Jugoslaviju su odigrali Glaser, Lukić, Belošević, Arsenijević, Gajer, Lechner, Glišović, Vujadinović, Marjanović, Kragić i Kokotović. Izbornik je bio Boško Simonović.
Na Svjetskom prvenstvu domaćin Italija pobijedila je u osmini finala USA rezultatom 7:1, a u četvrtfinalu je odigrala sa Španjolskom neriješeno 1:1. Stoga je utakmica idućeg dana ponovljena i Italija je pobijedila s 1:0. U polufinalu je pobijedila Austriju s 1:0 i plasirala se u finale gdje ju je čekala Čehoslovačka.
Čehoslovačka je u osmini finala pobijedila Rumunjsku rezultatom 2:1, u četvrtfinalu Švicarsku s 3:2 i u polufinalu Njemačku s 3:1.
Finalna utakmica odigrana je 10. lipnja 1934. na Stadio Nazionale del PNF u Rimu pred 55.000 gledatelja, a glavni sudac bio je Šveđanin Ivan Eklind. Za Italiju su igrali Combi, Monzeglio, Allemandi, Ferraris, Monti, Bertolini, Guaita, Meazza, Ferrari, Orsi i Schiavio, a za Čehoslovačku Plánička, Čtyřoký, Ženíšek, Krčil, Čambal, Košťálek, Puč, Nejedlý, Svoboda, Junek i Sobotka.
 
Taktički raspored momčadi u finalnoj utakmici:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Kada je Puč u 71. minuti doveo Čehoslovačku u vodstvo 1:0 činilo se da pobjednički pehar odlazi u Prag, ali je Orsi deset minuta lasnije izjednačio na 1:1. U produžetku utakmice Schiavio je u 95. minuti zabio za 2:1 i tako je ostalo do kraja - Italija je osvojila prvu titulu svjetskog nogometnog prvaka.
 
Svjetski prvaci 1934. godine -  Monti, Monzeglio, Schiavio, Orsi, Ferrari, Guaita, Meazza, Combi, Ferraris, Allemandi, Bertolini:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Slavlje Talijana nakon pobjede:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Čehoslovacima je ostala utjeha da su imali najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva, a to je bio Oldřich Nejedlý s 5 postignutih golova.
 
Oldřich Nejedlý:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Svjetsko nogometno prvenstvo 1938. i druga titula Italije
 
Treće po redu svjetsko prvenstvo u nogometu održano je od 4. do 19. lipnja/juna 1938. u Francuskoj, a gradovi domaćini bili su Pariz, Marseille, Bordeaux, Strassbourg, Le Havre, Reims, Toulouse, Lille i Antibes. Jugoslavija se ponovo nije uspjela kvalificirati. Igrala je u Grupi 3 s Poljskom i u prvoj utakmici u Varšavi izgubila 0:4. Pobjeda 1:0 u uzvratu u Beogradu značila je samo slabu utjehu. Ovu drugu utakmicu odigrali su Glaser, Hügl, Dubac, Lehner, Jazbinšek, Knežević, Šipoš, Marjanović, Lešnik, Božović i Kokotović.
Format natjecanja bio je isti kao i 1934. u Italiji - igralo se po kup sistemu. Umjesto 16 igralo je samo 15 reprezentacija jer je Austrija, koja se kvalificirala, u međuvremenu prestala postojati kao država zbog pripajanja Njemačkoj (Anschluss).
Aktualni svjetski prvak Italija pobijedila je u osmini finala Norvešku s 2:1, u četvrtfinalu domaćina Francusku 3:1 i u polufinalu Brazil 2:1. U finalu se sastala s Mađarskom koja je u osmini finala pobijedila Nizozemsku Istočnu Indiju (danas Indonezija) s 6:0, u četvrtfinalu Švicarsku 2:0 i u polufinalu Švedsku 5:1.
 
Vratar reprezentacije Italije Aldo Olivieri:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Giuseppe Meazza:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Finalna utakmica odigrana je 19. lipnja na Stade olympique de Colombes u Parizu, a pred 45.000 gledatelja sudio je Francuz Georges Capdeville. Za Italiju su igrali Olivieri, Foni, Rava, Serantoni, Andreolo, Locatelli, Biavati, Meazza, Piola, Ferrari i Colaussi, a za Mađarsku Szabó, Bíró, Polgár, Lázár, Szűcs, Szalay, Titkos, Zsengellér, Sárosi, Vincze i Sas.
 
Taktički raspored momčadi u finalnoj utakmici:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Početak je najavljivao kišu golova. Colaussi je doveo Italiju u vodstvo već u 6. minuti, Titkos je u 8. izjednačio, a Piola je u 16. ponovo doveo Italiju u vodstvo 2:1. Dominaciju Talijana potvrdio je Colaussi u 35. minuti pogotkom za 3:1. Mađarima je nadu vratio Sárosi u 70. minuti pogotkom za 2:3, a Piola je u 82. minuti zabio za konačnih 4:2 za Italiju.
 
Silvio Piola:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
György Sárosi:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Momčad Italije, prvaci svijeta 1938. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1938.bio je Brazilac Leônidas sa 7 postignutih golova. Po 5 golova postigli su Mađari György Sárosi i Gyula Zsengellér te Talijan Silvio Piola.
 
Leônidas:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Od pokojnog djeda i oca sam slušao o ovoj čuvenoj talijanskoj momčadi a sa 10 godina zivota sam znao napamet nabrojanu talijansku postavu iz finala.
Hvala druze Stanko sto si nas " počastio" sa ovim podacima. Prekrasno!

Doktor Živago (citat):

sa 10 godina zivota sam znao napamet nabrojanu talijansku postavu iz finala

Neke stvari, pojmove i imena čovjeku se i nehotice usijeku u pamćenje. Tako ja da me probude u tri sata noću mogu izrecitirati sastave momčadi Dinama koje su osvojile prvenstva 1958. i 1982., ili kup 1960. godine.
Sjećam se jedne zgodne epizode iz jeseni 1994. Moja kćer je tada išla u osmogodišnju školu i upisala je talijanski jezik kao fakultativni predmet. Dođe ona jedan dan iz škole i pita me:
- Tata, znaš li ti talijanski?
- Znam.
- Ajde reci nešto na talijanskom.
- Pagliuca, Mussi, Benarrivo, Albertini, Costacurta, Maldini, Donadoni, Berti, Massaro, Baggio, Signori.  
- Pa to je talijanska nogometna reprezentacija! Jel znaš nešto drugo?
- Znam. Portiere, difensore, centrocampista, attacante (vratar, obrambeni igrač, vezni igrač, napadač). Hoćeš još? Tiri in porta, possesso di palla, fuorigioco, falli subiti, amonito, espulso (udarci na gol, posjed lopte, ofsajd, prekršaji, požutio, isključen).
To su sve izrazi koji su se mogli pročitati na TV ekranu jer je tada HTV prenosila utakmice talijanske Serie A.
Znao bih natucati još ponešto. Meni je talijanski jezik lijep i milozvučan (za razliku od npr. nordijskih), vjerujem da bih ga lako svladao, a prednost je i što se naslanja na latinski koji mi je dobro išao u gimnaziji. Žao mi je što uz engleski nisam naučio i talijanski.
(Isprika zbog skretanja Off Topic, vratiti ćemo se na temu uskoro)

Hvala Stanko jos jednom.
Isto skrećem sa teme ali oprostit ce drugovi administratori.
Meni je talijanski jezik od stranih jezika,najljepši na svijetu.
Negdje sam pročitao da je engleski jezik pogodan za biznis odn.posao, njemački jezik za svađu a talijanski za ljubavnike.

Glede nogometa, dinamovac sam ali ne kao ti.
Ti si zaljubljenik u Dinamo, ali ja bih generaciju 1982.znao nabrojati zajedno sa rezervama bilo kad i bilo gdje.
Jedno vrijeme sam kao klinac i kupovao klupski časopis i bio zaluđen Dinamom.
To mi je bila najbolja generacija ikad sa neponovljivim Ćirom sa bijelim šalom na čelu.
Danas...
Danas sam obični promatrač i navijač i dalje Dinama,ali kao Slavonac i Osijeka.
Imam svu silu privatnih problema zdravstvene naravi pa ne stignem na utakmice iako sam bio pravi navijač do rata.
Sad se gnušam politike i Mamića koji uništavaju ono malo dobrog sto je od Dinama ostalo.

Svjetsko nogometno prvenstvo 1986. godine u Meksiku i druga titula Argentine
 
Natjecanje je obilježio Diego Maradona ''golom stoljeća'', ali i ''Božjom rukom''
 
Trinaesto po redu nogometno Svjetsko prvenstvo 1986. godine trebalo se po izboru FIFA-e održati u Kolumbiji, no ova zemlja je 1983. otkazala domaćinstvo zbog ekonomskih poteškoća. Stoga je za domaćina određen Meksiko, kao prva zemlja koja je svjetsko nogometno prvenstvo ugostila dva puta. Natjecanja su održana od 31. svibnja/maja do 29. lipnja/juna 1986.
Jugoslavija se nije uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo. U kvalifikacijama se natjecala u UEFA Grupi 4 i igrala s Francuskom (0:0 i 0:2), Bugarskom (0:0 i 1:2), Istočnom Njemačkom (3:2 i 1:2) i Luksemburgom (1:0 i 1:0). Na prvenstvo su se plasirale Francuska i Bugarska, dok je Jugoslavija bila tek četvrta u grupi. Posljednju utakmicu s Francuskom odigrali su Stojić, Miljuš, Radanović, Vermezović, Kapetanović, Stojković, Gudelj, Slišković, Baždarević, Bursać i Zlatko Vujović.
Na prvenstvu su sudjelovale 24 reprezentacije podijeljene u 6 grupa po 4. U nastavak natjecanja plasirale su se po dvije prvoplasirane momčadi iz svake skupine, te 4 najbolje trećeplasirane ekipe.
Argentina se natjecala u Grupi A gdje je pobijedila Južnu Koreju s 3:1 i Bugarsku 2:0, a s Italijom je odigrala 1:1 i zauzela prvo mjesto u grupi. U osmini finala pobijedila je Urugvaj s 1:0, u četvrtfinalu Englesku 2:1 i u polufinalu Belgiju 2:0 te se plasirala u finale. Utakmica protiv Engleske posebno je upamćena po dva detalja - Maradoninom golu postignutom rukom i njegovom ''golu stoljeća''. U 51. minuti kod rezultata 0:0 Maradona je loptu boksao rukom u mrežu. Maradona je tek 2005. godine u jednom intervjuu priznao ono što su svi vidjeli - da je gol postigao rukom. Peter Shilton je izjavu komentirao riječima da je ''sada prekasno''. Maradona je pak odbio bilo kakvu ispriku rekavši: ''Nisam nikada spominjao opraštanje. Rekao sam da se priča ne može mijenjati i da se nikome ne trebam ispričavati jer je to bila nogometna igra koju je promatralo 100.000 gledatelja i u kojoj su sudjelovala 22 igrača, dva pomoćna i jedan glavni sudac... Bilo bi glupo da se u dobi od 47 godina ispričavam Englezima''.
 
Trenutak kada ''Božja ruka'' postiže gol za vodstvo Argentine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Peter Shilton:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Četiri minute kasnije Maradona je postigao gol koji će dobiti epitet ''Gol stoljeća'' (The Goal of the Century). U dugom trku je predriblao Beardsleya, Reida, Butchera (dvaput), Fenwicka i na kraju Shiltona te ubacio loptu u praznu mrežu. Bilo je to 2:0 za Argentinu, a Gary Lineker je golom u 81. minuti tek ublažio poraz.
 
''Gol stoljeća'' - Maradona izmeđi Fenwicka i Shiltona upućuje loptu u mrežu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Za Argentince su Maradonini golovi i pobjeda nad Engleskom došli kao melem na ranu i svojevrsni revanš nakon poraza u Falklandskom ratu četiri godine ranije. Prvi Maradonin gol su nazvali ''Božja ruka'' (La mano de Dios).
Zapadna Njemačka je igrala u Grupi E gdje je pobijedila Škotsku s 2:1, odigrala s Urugvajem 1:1 i izgubila od Danske s 0:2. Kao drugoplasirana reprezentacija plasirala se u osminu finala gdje je pobijedila Maroko 1:0, u četvrtfinalu Meksiko 4:1 (nakon izvođenja jedanaesteraca) i u polufinalu Francusku 2:0 te se plasirala u finale.
Finalna utakmica odigrana je 29. lipnja na Estadio Azteca u Ciudad Meicu, a pred 114.000 gledatelja sudio je Brazilac Romualdo Arppi Filho. Za Argentinu su igrali Pumpido, Brown, Cuciuffo, Rugger, Giusti, Olarticoechea, Batista, Burruchaga, Enrique, Maradona i Valdano, a za Zapadnu Njemačku Schumacher, Jakobs, Förster, Briegel, Berthold, Brehme, Eder, Matthäus, Magath, Rummenigge i Allofs.
 
Taktički raspored momčadi u finalnoj utakmici:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Utakmica je bila dinamična i uzbudljiva. Argentina je golovima Browna u 23. i Valdana u 55. minuti vodila s 2:0, ali Nijemci kao Nijemci - ne predaju se do samog kraja. Rummenigge je u 70. minuti smanjio na 1:2, a Völler (koji je ušao u igru u drugom poluvremenu) u 80. izjednačio na 2:2. Ipak nije došlo do preokreta jer je Buruchaga u 83. minuti zabio gol za konačnih 3:2  za Argentinu.
 
Reprezentacija Argentine na Svjetskom prvenstvu 1986. - u stražnjem redu Sergio Batista, José Luis Cuciuffo, Oscar Garré, Nery Pumpido, José Luis Brown, Oscar Ruggeri, Diego Maradona; u prednjem redu Jorge Burruchaga, Ricardo Giusti, Claudio Borghi, Jorge Valdano:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Najbolji strijelac turnira bio je Englez Gary Lineker sa 6 postignutih golova, a najboljim igračem proglašen je Diego Maradona.
 
Gary Lineker:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Diego Maradona:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Stanko1 (citat):

 
 Najbolje su prošli Talijani, točnije AC Milan koji je kupio trojicu najistaknutijih Šveđana Gunnara Grena, Gunnara Nordahla i Nilsa Liedholma, čuveni trio Gre-No-Li.
 
Gunnar Gren, Gunnar Nordahl i Nils Liedholm u dresu AC Milan:
[You must be registered and logged in to see this image.]

U senci ove trojke bio je Karl Lennart "NACKA" Skoglund koji je za prvu ekipu Hammarby-a debitovao sa 16 godina. 
[You must be registered and logged in to see this image.]

1950 god kupljen je od Intera u cije redove igrao od 1950-1959 godine. Za Inter odigrao je 241 utakmice i postigao 55 golova. Negde je napisano da je kao obestecenje za prelazak u  Intera trazio da majki kupe jedan krzneni kaput. 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Bio je i clan poznate Svedske ekipe na svetsko prventsvo 1958 god. Ovde ga Kralju Gustav VI Adolfu predstavlja sam Nils Liedholm.
[You must be registered and logged in to see this image.]

 Iz Intera je presao u Palermo gde je proveo 3 godine. Nazalost predao se alkoholu koje je ucinilo da samo posle jedne godine u Palermo, vrati se u Svedsku.

Umro je u 45 god starosti ostavljajuci za sobom sinove Evert-a i Giorgi u Italiji. Evert je od oca nasledio talenat pa je 70-i godina igrao za Inter, Lecce i Piacenza.

U 81.godini života preminuo je legendarni nogometaš i trener Ivica Osim, zvani " Štraus"  i "Švabo" zbog svog nogometnog umijeća ali i izgleda. Kao nogometaš igrao je za sarajevski Željezničar, Panathenaikos i niz francuskih klubova.
Kasnije je trenirao austrijski Sturm iz Graza, japanski JEF United i neke druge i bio je posljedni izbornik jugoslavenske reprezentacije da bi 1992.u vrlo emotivnoj izjavi dao ostavku zbog razaranja njegova rodnog grada Sarajeva i njegove Bosne i Hercegovine. Do smrti je živio u Grazu u Austriji.
Ja ga pamtim kao izbornika jugoslavenske olimpijske reprezentacije na OI 1984.u Los Angelesu kada smo nesretno osvojili brončanu medalju iako smo po svemu prikazanom zaslužili barem srebro.

Najčešći sastav je bio: Ivković, B.Đurovski, Baljić ( Miljuš), Katanec, Elsner, Radanović, Cvetković, Stojković, Pančev, Baždarević, M.Đurovski( Mrkela).
I nije mi se bilo teško ustajati u 2.00 ili 3.00 ujutro da bih navijao za našu reprezentaciju.
Eh..zlatna vremena.

Aleksandar Mitrovic 43 gola u jednoj sezoni engleskog fudbala

Doduše, u rangu druge lige ali da ne gledamo baš u zube, što bi se reklo.

Sloba1 (citat):

Doduše, u rangu druge lige ali da ne gledamo baš u zube, što bi se reklo.

Doduše, ta druga liga je jača od mnogih prvih liga, a često sam čitao izjave da je čak i teža za igranje od FA Premier lige. 
U svakom slučaju, momak je zaslužio duboki naklon za svoj učinak.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dupla kruna od večeras.