Duhovne zanimljivosti

19. ožujka - u Belgiji, Italiji, Lihtenštajnu, Hrvatskoj, Španjolskoj, Portugalu... obilježava se kao Dan očeva, posvećen sv. Josipu, Isusovom poočimu i svecu.
Nadopunjuje Majčin dan, a u različitim zemljama svijeta obilježava se i drugog datuma.

A nama nedostaje stolara...Ima li tko stručan iz oblasti građenja da ovo protumači?

Max Blitz (citat):

19. ožujka - ... obilježava se kao Dan očeva, posvećen sv. Josipu, Isusovom poočimu i svecu.

Tko nije znao, a zanima ga...

Max Blitz (citat):

VBČ (citat):

Ne znam šta će župnik pri upisu u državnu školu? Kojim je to propisima regulirano?
Katastrofa od države.

... vjerojatno su usput zvali i župnika kako bi dao neke informacije o nastavi izbornog predmeta vjeronauk zainteresiranim roditeljima.
To je trebalo riješiti drugačije, i to sa zaposlenim vjeroučiteljem laikom.

Da, kako sam i mislio, župnik je (nespretno i nejasno) pozvan u školu kako bi roditeljima dao informacije i o vjeronauku, kad već dolaze na roditeljski sastanak.
To samo po sebi nije neki 'krimen', jer primarna tema ovdje nije vjeronauk u školama - da ili ne. Za sada je da, kao neobavezni, izborni predmet. Vjeronauk inače nije jedina neobavezna nastavna i izvannastavna ponuda u školama, pa možda nije loše čuti koju informaciju više iz prve ruke kako bi se roditelji mogli bolje odlučiti hoće li im djeca pohađati i nešto više od obaveznog o kojem nema rasprave.

- Od ravnatelja Davora Krnjete koji je rekao da bi danas, da može, promijenio poziv:
"To je trebao biti prvi, informativni roditeljski sastanak na kojem su učenici budućih prvih razreda na jednom mjestu trebali dobiti sve potrebne informacije. Od stručne školske službe trebali su dobiti informacije o provedbi upisa, od liječnice o liječenju, cijepljenju i sličnom, a također smo mislili, očigledno krivo, da bi bilo dobro da na istom mjestu od svećenika dobiju informacije o župnom vjeronauku, o pripremama za prvu pričest i o povezanosti župnog i školskog vjeronauka. To su trebale biti samo informacije. Roditelji imaju dosta pitanja o vezi između školskog i župnog vjeronauka, a mi im ne možemo odgovoriti na njih. Tu nema nikakvog pregleda, a neće biti ni djece. Bit će prisutni samo roditelji“, pojasnio je ravnatelj.
Na naše pitanje hoće li svećenik doći nakon ovako burnih reakcija, Krnjeta je rekao da ne zna.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Max Blitz (citat):

Na naše pitanje hoće li svećenik doći nakon ovako burnih reakcija, Krnjeta je rekao da ne zna.

VBČ (citat):

Max Blitz (citat):

Na naše pitanje hoće li svećenik doći nakon ovako burnih reakcija, Krnjeta je rekao da ne zna.

No, budnost građana je na iznimnoj visini, a to je ono što ohrabruje.

Da, a drugi put će ravnatelj dobro razmislit kako šta formulirat

Max Blitz (citat):

Na naše pitanje hoće li svećenik doći nakon ovako burnih reakcija, Krnjeta je rekao da ne zna.

Eto, neće biti ništa od posjeta župnika školi, sad će se roditelji u vezi vjeronauka morati individualno informirati težim putem, pojedinačno dolazeći gdje već, telefonom, itd.
Baš bezveze.

Ravnatelj pod pritiskom otkazao župnika: 'Samo je trebao objasniti nedoumice vezane uz vjeronauk'

[You must be registered and logged in to see this link.]

Sve više mladih nema osjećaj nikakve vjerske pripadnosti

Većina mladih u najmanje desetak europskih zemalja nema osjećaj nikakve vjerske pripadnosti, što dokazuje trend postupnog skretanja Europe prema postkršćanskom društvu, piše britanski Guardian pozivajući se na istraživanje objavljeno u srijedu.
Istraživanje provedeno na mladima od 16 do 29 godina u 21 europskoj zemlji pokazalo je da je najnereligioznija zemlja Češka u kojoj 91 posto ispitanika iz te dobne skupine nema nikakvu vjersku pripadnost.
Jednako je odgovorilo između 70 i 80 posto mladih u Estoniji, Švedskoj i Nizozemskoj. Više od 50 posto mladih bez vjerske pripadnosti je u Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Belgiji, Francuskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj i Španjolskoj.
S druge strane, najreligioznija zemlja je Poljska gdje je mladeži bez vjere samo 17 posto, a slijedi je Litva s 25 posto. Rezultati su objavljeni u izvješću Europska mladež i religija koje potpisuje Stephen Bullivant, profesor teologije i sociologije religije na londonskom katoličkom sveučilištu St Mary’s, u suradnji s pariškim Katoličkim institutom (ICP).
Religija je pri kraju snaga", kaže Bullivant. "Uz časne iznimke, sve više mladih ne identificira se s religijom". To će u budućnosti vjerojatno biti i izraženije, smatra. "Kršćanstvo kao zadano, kao norma, stvar je prošlosti i to vjerojatno zauvijek. Ili barem za idućih sto godina", tvrdi Bullivant.
Po Bullivantu, mnogi mladi Europljani su bili kršteni i poslije više nisu zakucali na crkvena vrata. "Kulturološki vjerski identitet sve manje prenosi s roditelja na djecu. Kao da se odmah s njih ispere", plastično je objasnio. "Za 20 ili 30 godina crkvene zajednice će biti manje, ali će im vjernici zato biti mnogo više posvećeni i odaniji", zaključio je.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Mladi katolici poručili papi da žele Crkvu koja manje moralizira

Okupljanje mladih katolika iz cijelog svijeta u Vatikanu završilo je prihvaćanjem izjave u kojoj poručuju papi Franji da bi im draža bila Crkva koja manje moralizira.
"Ponekad, čini nam se kao da je svetost nešto odvojeno od našeg svakodnevnog života", navodi se u deklaraciji potpisanoj po završetku okupljanja nekih 300 mladih ljudi u dobi od 16 do 29 godina.
"Crkva se često čini prestrogom i često je povezana s pretjeranim moraliziranjem", navodi se.
Rezultati rada skupa koji je počeo u ponedjeljak i potrajao do subote trebali bi biti uključeni u planiranje 15. redovne biskupske sinode na temu: 'Mladi, vjera i razlučivanje zvanja' koja će se održati u listopadu.
Dokument potpisan u subotu treba biti predan papi Franji u nedjelju na Trgu sv. Petra.
Sudionici skupa također su zatražili da Crkva prizna počinjene pogreške te da osudi spolno zlostavljanje koje je počinio kler.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Ključni sveti tekst mormona - Mormonovu knjigu - objavio je osnivač te religije Joseph Smith 26. ožujka 1830. u gradiću Palmyri u američkoj saveznoj državi New York. Joseph Smith tvrdio je da je Mormonovu knjigu preveo sa zlatnih ploča koje mu je otkrio anđeo Moroni, a koje su bile zakopane preko 1400 godina na jednom brdu u državi New York. Te ploče, napisane “reformiranim egipatskim pismom”, po mormonskom vjerovanju zakopali su ljudi koji je Bog prije Isusovog rođenja doveo u Ameriku iz Jeruzalema. Mormonova knjiga iznosi mnogo toga o povijesti Amerike. Po toj knjizi, Izraelac Lehi i njegova obitelj, zajedno s prijateljima, pobjegli su iz Jeruzalema 586. godine pr. Krista, sagradili lađu i krenuli ploveći na istok. Pomoću kompasa iskrcali su se u Americi i od Lehijeve obitelji nastale su dvije nacije koje su postali praocima američkih Indijanaca. Kroz 1000 godina zabilježili su svoju povijest na pločama na drevnom jeziku. Prije nego su nestali godine 421., posljednji preživjeli Mormon je zakopao ploče u brdu. Nakon svog uskrsnuća, Isus je posjetio Ameriku i uspostavio svoju crkvu. Prema mormonima Isus će se vratiti na Zemlju i ustanoviti svoje kraljevstvo na američkom kontinentu. Arheološka istraživanja nisu potvdila navode iz Mormonove knjige.
Uskoro se zbog sve većeg pritiska Joseph Smith morao odseliti u Ohio, pa u Illinois, gdje je linčovan zbog poligamije i različitih delikata. Mormoni su se zatim pod vodstvom Brighama Younga preselili u puste zapadne krajeve i osnovali državu Utah i Salt Lake City.
Mormoni su danas značajna vjerska zajednica s oko 15 milijuna pripadnika, sa središtem u Salt Lake Cityju. Poznati mormon bio je i košarkaš Krešimir Ćosić. Za razliku od uobičajenog vjerovanja, mormoni danas ne prakticiraju poligamiju, osim u nekim fundamentalističkim grupama. Mormonska se crkva službeno zove Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Veliki četvrtak
Papa oprao noge zatvorenicima: ‘Svatko ima priliku promijeniti svoj život i ne biti žrtvom osuda’

Papa Franjo je ponovo u rimskom zatvoru Regina Coeli služio misu na Veliki četvrtak. Ondje je prao noge dvanaestorici zatvorenika, među kojima su bila dvojica muslimana, jedan pravoslavac i jedan budist. Riječ je o zatvorenicima iz sedam zemalja.
"Svatko ima priliku promijeniti svoj život i ne biti žrtvom osuda”, naglasio je Papa koji je istaknuo da sebe smatra "grešnikom" u propovijedi koju je prenosio Radio Vatikan.
Prema kršćanskoj tradiciji, na Veliki četvrtak se obnavlja uspomena na dan kada je Isus prao noge apostolima i ustanovio Euharistiju tijekom posljednje večere. To je jedan od vrhunaca Svetog tjedna kojim se obnavlja uspomena na posljednje dane Isusa Krista.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Razbojnik razapet uz Isusa preobratio se i postao svetac sv. Dizma.

Dizma je bio dijete jedne lopovske obitelji. U bijegu za Egipat susreli su Svetu Obitelj u Kairu. Bunar za vodu koju je Majka Božja koristila za svoje dijete Isusa postao je poznat kao čudotvoran. Mnogi su bolesnici dolazili tu po vodu i ozdravljali, a po tu vodu su došli i Dizmini roditelji i dali je svom bolesnom dječaku Dizmi koji je ozdravio.
Prošlo je mnogo godina i Dizma se ponovno s roditeljima vratio u Izrael. Tu je upao u loše društvo. Razbojnik i lopov Gizma uputio je Dizmu kako krasti, pa je tako Dizma postao sve pokvareniji, ali nije bio nasilan.
Na brdu Kalvariji Dizma se divio Isusovoj strpljivosti i nježnosti. Prepoznao je u Isusu obećanog Mesiju, te je na križu branio Isusa od napadaja i uvreda Isusu sa lijeve strane razbojnika Gizme. U riječima dobrog razbojnika vidjelo se kajanje, osuda svih njegovih zlih čina i primanje kazne kao zadovoljštine za počinjene nepravde te vjera u Isusa Krista. Takvo kajanje pribavilo mu je od Isusa ne samo oproštenje, već i kanonizaciju, jer mu je Isus jamčio da će ući u njegovo kraljevstvo, a tamo ulaze sveti. Isus ga je opravdao i osposobio za ulazak u Božje kraljevstvo. Tako je Dizma postao prvi svetac, kojeg je sam Krist proglasio svetim.
U Zagrebu na Kaptolu postoji mala crkva sv. Dizme (Dizmuša). Sagrađena je 1706. godine upravo zato da bi se osuđenici na smrt imali gdje pokajati, baš poput obraćenog razbojnika svetog Dizme.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Nisam siguran da je općepoznato kako se računa kada 'pada' Uskrs katolicima, protestantima i pravoslavcima. U članku je nešto rečeno o tome:

RAZLIČITI DATUMI USKRSA: Je li to zbog julijanskog i gregorijanskog kalendara?
Uskrs se po odluci Prvog nicejskog sabora 325 godine proslavlja na nedjelju koja pada nakon punog mjeseca iza proljetne ravnodnevice.
- Rimokatolici i protestanti (Zapadno računanje Uskrsa odnosno zapadna pashalija), Uskrs proslavljaju u nedjelju koja pada nakon 14-og dana mladog mjeseca. Tako se po zapadnom računanju Uskrs proslavlja između 22. ožujka  i 25. travnja.
- Kod pravoslavnog računanja datuma Uskrsa (Istočno računanje Uskrsa, odnosno Istočna pashalija), Uskrs pada između 4. travnja i 8. svibnja i moraju biti ispunjena četiri pravila:
Uskrs se slavi iza proljetne ravnodnevice,
Uskrs se ne može slaviti prije ili za vrijeme proslave židovske Pashe,
Uskrs se slavi iza prvog proljetnog punog mjeseca,
Uskrs se slavi uvijek u nedjelju.

Ovo na prvi pogled izgleda jednostavno, i da je jedina razlika kod zapadnog i istočnog računanja datuma Uskrsa to što kod istočnih odnosno pravoslavnih crkava Uskrs ne može pasti prije odnosno za vrijeme židovske Pashe. No prava komplikacija nastaje zapravo kod računanja prvog proljetnog punog mjeseca...
Valja napomenuti nešto što šira publika uglavnom ne zna. Mjesečeve mijene i položaji Sunca također se različito izračunavaju. Rimska crkva ih izračunava prema meridijanu koji prolazi kroz križ na crkvi Sv. Petra u Vatikanu, a pravoslavni se drže meridijana koji prolazi preko sredine Gospodnjeg groba u Jeruzalemu... Više:

[You must be registered and logged in to see this link.]
I:
[You must be registered and logged in to see this link.]

Od 16. do 21. travnja 2018. na sveučilištu Regina Apostlolorum u Rimu održava se tečaj za egzorciste...

Iz Vatikana poručuju kako je posljednjih godina bitno porastao broj onih koji smatraju da ih je opsjeo vrag.
Stoga će se na jednom papinskom fakultetu u Rimu uskoro po 13. put održati tečaj za egzorciste, piše Deutsche Welle.
Makar je to izazvalo i veliku pažnju, služba za odnose sa javnošću Vatikana podsjeća kako je taj tečaj namijenjen isključivo svećenicima koji žele obnoviti svoje znanje o istjerivanju nečastivog. I iz Vatikana se tvrdi kako se od početka ovoga stoljeća broj molbi za izbavljenjem od nečastivog utrostručio.
Svake godine samo u Italiji oko 500 osoba potraži pomoć egzorcista. Irski katolički svećenik Patrick Collins, inače poznati egzorcist, također kaže da je u nekoliko proteklih godina imao više posla zbog "dramatičnog porasta demonskih aktivnosti". Neka vrsta egzorcizma postoji i u mnogim drugim vjerama, a u pravilu se radi o obrednom istjerivanju zlih duhova iz živih bića, ljudi ili predmeta, sve u cilju čišćenja i ozdravljenja...

[You must be registered and logged in to see this link.]

Zanimljivo!

Max Blitz (citat):

Od 16. do 21. travnja 2018. na sveučilištu Regina Apostlolorum u Rimu održava se tečaj za egzorciste...

Iz Vatikana poručuju kako je posljednjih godina bitno porastao broj onih koji smatraju da ih je opsjeo vrag.
Stoga će se na jednom papinskom fakultetu u Rimu uskoro po 13. put održati tečaj za egzorciste, piše Deutsche Welle.
Makar je to izazvalo i veliku pažnju, služba za odnose sa javnošću Vatikana podsjeća kako je taj tečaj namijenjen isključivo svećenicima koji žele obnoviti svoje znanje o istjerivanju nečastivog. I iz Vatikana se tvrdi kako se od početka ovoga stoljeća broj molbi za izbavljenjem od nečastivog utrostručio.
Svake godine samo u Italiji oko 500 osoba potraži pomoć egzorcista. Irski katolički svećenik Patrick Collins, inače poznati egzorcist, također kaže da je u nekoliko proteklih godina imao više posla zbog "dramatičnog porasta demonskih aktivnosti". Neka vrsta egzorcizma postoji i u mnogim drugim vjerama, a u pravilu se radi o obrednom istjerivanju zlih duhova iz živih bića, ljudi ili predmeta, sve u cilju čišćenja i ozdravljenja...

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Koje je tvoje osobno  mišljenje o ovome?

VBČ (citat):

Zanimljivo!

gerard ford (citat):

Koje je tvoje osobno  mišljenje o ovome?

Onako kako je navedeno u vezi opsjedanja ljudi vragom - ne vjerujem u to.
(Vjernici, osim u Boga vjeruju i u Vraga, to se često preskače i zaboravlja.)

Ali volim pogledat dobar horror film na tu temu.

Postoje dobri, loši, manje dobri, manje loši, ovakvi, onakvi ljudi, itd....
Moguće su i psihičke bolesti, ludilo, sumanutost, neuračunljivost, itd. To, kao i druge bolesti, rješava medicina uz neke moguće nazovimo ih placebo terapije.
Recimo, vjerujem u palcebo efekte kao lijek u nekim slučajevima.
Vjera može biti jedan od placeba samo sam tu vrlo oprezan jer može prijeći u fatalizam, vjerski ekstremizam, netoleranciju, agresiju i sl. Onda to više nije lijepo i dobro.

Max Blitz (citat):

gerard ford (citat):

Koje je tvoje osobno  mišljenje o ovome?

Onako kako je navedeno u vezi opsjedanja ljudi vragom - ne vjerujem u to.
(Vjernici, osim u Boga vjeruju i u Vraga, to se često preskače i zaboravlja.)

Ali volim pogledat dobar horror film na tu temu.

Postoje dobri, loši, manje dobri, manje loši, ovakvi, onakvi ljudi, itd....
Moguće su i psihičke bolesti, ludilo, sumanutost, neuračunljivost, itd. To, kao i druge bolesti, rješava medicina uz neke moguće nazovimo ih placebo terapije.
Recimo, vjerujem u palcebo efekte kao lijek u nekim slučajevima.
Vjera može biti jedan od placeba samo sam tu vrlo oprezan jer može prijeći u fatalizam, vjerski ekstremizam, netoleranciju, agresiju i sl. Onda to više nije lijepo i dobro.

Kada je riječ o opsjednuću postoje molitve u Crkvi koje mogu pomoći.Brojne se duševne bolesti mogu zamijeniti s đavolskim opsjednućem. Stoga egzorcist, prije no što se prihvati nekoga slučaja, mora inzistirati na stručnome psihijatrijskom pregledu. Često se radi o osobama koje su posjetile više liječnika, ali oni im nisu donijeli nikakvo olakšanje. Ako su se napori liječnika pokazali neuspješnima, a postoji sumnja da je riječ o prisutnosti zloduha, egzorcist može držati kako ima dovoljno razloga da pristupi egzorcizmu. Ipak, egzorcist će ispravno postupiti okruži li se timom ljudi (psihijatrom, psihologom, čak i neurologom) za koje vjeruje da će mu biti od pomoći u utvrđivanju prirode problema. To, međutim, ne znači da je dovoljan bilo kakav psihijatar; suradnja je moguća jedino u slučaju kada medicinski ili psihijatrijski stručnjak vjeruje u mogućnost đavolskoga opsjednuća ili opsesije. Još je bolje kada je liječnik ili psihijatar katolik (ili kršćanin).
Doktor Richard Gallagher je psihijatar iz New Yorka i surađuje s egzorcistima u utvrđivanju je li u konkretnomu slučaju riječ o opsjednuću ili nije. Praktični je katolik i vjeruje u mogućnost đavolskoga opsjednuća, što, naravno, ne znači da posvuda oko sebe vidi đavla. “Prije no što prebrzo zaključi da se radi o mimonaravnomu ili čak nadnaravnomu uzroku, psihijatar mora biti siguran da pojave u konkretnomu slučaju nije moguće objasniti prirodnim uzrocima. Mnogo je ljudi koji zbog ovoga ili onoga razloga imaju privremene psihotične smetnje; takvi su ljudi često žrtve zablude, imaju kojekakva priviđenja i skloni su pomisliti da Bog, đavao, ovaj ili onaj duh ili izvanzemaljci komuniciraju s njima i u to doista vjeruju.” Tijekom proteklih petnaest godina doktor Gallagher se upoznao s mnoštvom slučajeva u kojima je razabrao jasne znakove opsjednuća. U jednomu od tih slučajeva liječio je opsjednutu osobu koja je bila vidovnjakinja. Jedne noći, dok je doktor Gallagher bio kod kuće sa svojom suprugom, njegove su mačke iznenada podivljale i umalo rastrgale jedna drugu. Sutradan je otišao u posjet svojoj pacijentici, a ona ga je upitala je li mu se svidjela šala koju je prethodne večeri izvela s njegovim mačkama.
“Iskusan sam psihijatar”, kaže doktor Gallagher. “Razumljivo, u svojoj sam praksi vidio mnoštvo primjera poremećaja osobnosti, no takvi slučajevi nikada ne obuhvaćaju paranormalne pojave.” Umjesto toga, tvrdi on, primjeri opsjednuća mnogo su jasniji od slučajeva u kojima je prisutna duševna bolest. Na primjer, osoba s “teškim poremećajem osobnosti”, koja misli da je njome ovladalo zlo, ne će potpuno promijeniti svoj glas niti će imati potpunu amneziju nakon tretmana, kaže on. “Zapravo, na sindrom potpuna opsjednuća ukazuje činjenica da se napadnuta osoba nikada ne sjeća što je zloduh govorio tijekom egzorcizma.” U slučaju pretjerano aktivne mašte, pak, po riječima doktora Gallaghera, iskusan bi psihijatar trebao moći utvrditi razliku. “Ako imate posla s paranormalnom pojavom, ne možete nikako povjerovati da ona odnekuda ne dolazi. Čak i ako ne vjerujete u postojanje đavla, morate reći da postoji neko objašnjenje s one strane prirodnoga.”Ideja da netko može biti opsjednut zloduhom većini je ljudi smiješna. Oni misle da se simptomi tipični za opsjednuće mogu objasniti cijelim nizom duševnih bolesti, kao i drugim “naravnim” psihološkim motivacijama, uključujući i “ponašanje usmjereno cilju”.
Kod shizofrenije pacijenti obično čuju glasove, a katkada imaju i halucinacije i paranoidne ideje. Ljudima se pokadšto čini da se televizor obraća upravo njima ili da im neidentificirani leteći objekt šalje određene signale. Ljudi odgojeni u izrazito vjerskomu okružju ove “glasove” najčešće opisuju kao demonske.
Slično tome, osoba koja pati od somatizacije (nekada se ova bolest nazivala histerija) obično manifestira različite vrste fizičkih bolesti – često osjeća mučninu, depresivna je, čak zna izgubiti sluh – iako ne postoji nikakav fizički uzrok njezina stanja. Podsvjesni dio čovjekova mozga može uvjeriti njegov svjesni dio da je na neki način onesposobljen, iako to stvarno nije slučaj.
Ljudi koji boluju od bipolarnoga poremećaja (manično-depresivna bolest) obično imaju paranoidne ideje i njihovo se ponašanje često mijenja, katkada i silovito.
One koji boluju od opsesivno-kompulzivnoga poremećaja progone opsesivne misli ili ih nešto prisiljava da se ponašaju na načine za koje znaju da su iracionalni.
Povijesno gledajući, s opsjednućem se povezuje epilepsija, što na grčkome znači “uhvatiti i odnijeti”, kao i Gilles de la Touretteov sindrom, bolest praćena nervnim tikovima koje bolesnik nije sposoban kontrolirati, kao ni pokrete ili govor. Danas znamo da je posrijedi neurološki poremećaj prouzročen anomalnom električnom aktivnošću u mozgu. Slično tome, danas se drži da su za neke od vizualnih aura i slušnih halucinacija koje su se nekoć mogle pripisati opsjednuću ili, obrnuto, blaženu gledanju, odgovorne migrene.
Disocijacija je zacijelo najučestaliji poremećaj zbog kojega se osoba može osjećati “opsjednutom”. Jednostavnim riječima rečeno, disocijacija se odnosi na cijeli niz različitih vrsta ponašanja kojima je uzrok u “neintegriranosti psiholoških procesa koji bi normalno trebali biti integrirani”. Takva se ponašanja mogu kretati od “gubitka koncentracije” pri vožnji automobilom do osjećaja da se nalazimo izvan vlastitoga fizičkog tijela, primjerice kod izvantjelesnih iskustava.
“U osnovi, sve se svodi na naša svjesna iskustva kao na čin konstrukcije”, kaže doktor Barry L. Beyerstein, profesor psihologije koji radi u Laboratoriju za proučavanje ponašanja mozga na Sveučilištu Simon Fraser. “To se ne događa samo od sebe. Naši osjetilni procesi skeniraju svijet oko nas, a da bi ga naš mozak mogao shvatiti, mora ga asimilirati u neki model stvarnosti. S odrastanjem, u tome postajemo tako vješti da čak i ne primjećujemo kako je riječ o našoj vlastitoj konstrukciji budući da je naš pokušaj da stvorimo osjećaj da se nalazimo u trodimenzionalnome svijetu zapravo stanje mozga.”
Problem nastaje kada se ovaj “sustav” uruši. “Sve je obično tako normalno i lako da se sve uklapa sa svime drugim; ponekad, pak (zbog kojekakvih razloga kao što su neobične migrene, iscrpljenost ili neki duševni poremećaj poput shizofrenije), sposobnost mozga da izgradi suvisao model svijeta može izostati. Kada se to dogodi, ljudima se čini da se događa nešto vrlo neobično, to jest da je nadzor nad njihovim mislima i postupcima preuzeo neki izvanjski entitet.” U srži ovoga problema, kaže doktor Beyerstein, jest činjenica da većina nas podcjenjuje ovisnost našega ponašanja o ovim “ne-svjesnim mehanizmima”.
Doktor Beyerstein podrijetlom je iz Vancouvera u Britanskoj Kolumbiji, a diplomu iz eksperimentalne i biologijske psihologije stekao je na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji krajem 1960-ih. “Riječ je o jednoj vrsti dodirišta između neuroznanosti koja proučava fiziologiju, anatomiju, kemiju i elektrofiziologiju mozga, s jedne strane, i psihologije, s druge”, a cilj je ovih istraživanja otkriti kako mozak proizvodi svijest. Usto, doktor Beyerstein je i član Committee for Sceptical Inquiry (CSI), udruženja skeptičnih racionalista koje je sebi stavilo u zadaću razbiti lažni mit o paranormalnim pojavama (izvanosjetilna percepcija, NLO, duhovi i opsjednuće duhovima).
“Tek trebam vidjeti nešto što se protivi bilo kojemu utvrđenom zakonu znanosti ili što dovodi u pitanje moje uvjerenje da je ljudski um istoznačan stanju mozga na način koji bih silno želio razumjeti”, kaže on, smijuljeći se dobroćudno. Usprkos tome, doktor Beyerstein ističe da smisao njegovih riječi nije u opovrgavanju stvarnosti ovakvih iskustava. “Mi ne želimo reći da ljudi ne posjeduju ova iskustva, želimo reći samo to da je teret dokazivanja postojanja takvih iskustava na onima koji tvrde da su takva iskustva imali te da bi oni morali podastrijeti dokaze koje nije moguće objasniti prozaičnim sredstvima.”
Mnogi znanstvenici drže da je opsjednuće moguće najvjerodostojnije objasniti disocijativnim poremećajem identiteta (DPI), ranije zvanim višestruki/multipli poremećaj osobnosti. Osoba oboljela od DPI-ja tvrdi da posjeduje jedan ili više alter ega koji upravljaju njezinim ponašanjem, da se oni različito oglašavaju, imaju različita imena i osobne značajke, čak i rukopis. Ona također tvrdi da je njezino pamćenje, ali jednako tako i drugi aspekti njezine svijesti, rascijepljeno između ovih različitih osobnosti te da do ove rascijepljenosti dolazi spontano, bez udjela njezine volje. Bilo kako bilo, ova je bolest prilično kontroverzna i psihoterapeuti predlažu različite načine liječenja.
DPI je moguće dijagnosticirati na dva načina. Po prvomu od ova dva pristupa, poznatu kao tradicionalnom, DPI je “etiološki zasebno stanje koje je najispravnije shvatiti kao obrambenu reakciju na traume iz djetinjstva, napose na spolno i fizičko zlostavljanje”.
Po drugomu pristupu, poznatu kao sociokognitivnom modelu, “DPI je sindrom koji se sastoji od prikazivanja mnogostrukih pravilima određenih i prema nekomu cilju usmjerenih uloga koje kreira, legitimira i održava društvena prisila”. Drugim riječima, ljudi djeluju kao da u njima postoji više različitih osoba. “Vjerujem da će vam većina znanstvenika koji se bave ljudskom spoznajom reći da u ljudima zapravo ne stanuju različite osobnosti sa zasebnim tijekovima procesuiranja informacija ili zasebnim sjećanjima…”, kaže doktor Steven Jay Lynn, profesor psihologije na State University of New York u Binghamtonu koji je proveo opsežna istraživanja disocijativnih poremećaja i hipnotičkih stanja. “Zapravo, ljudi s vremenom i postupno počinju tako misliti o sebi, najčešće potaknuti nečim o čemu su čitali ili saznali, ili zato što im je njihov terapeut to sugerirao (bilo eksplicitno, putem hipnoze ili sugestivnih pitanja, ili suptilnije, putem implicitnih sugestija), i osjećaj da smo u sebi podijeljeni u nama oblikuju i proizvode ove kulturalne sile.” Po zagovornicima ovoga stajališta, mediji, a u velikoj mjeri i kulturalni običaji društva iz kojega pacijent dolazi, igraju značajnu ulogu u održavanju ovoga stanja.
Jedan od najzanimljivijih vidova sociokognitivnoga gledanja na egzorcizam jest “igranje uloge”, pri čemu egzorcist ili opsjednuta osoba, nakon što je tijekom određenoga vremena sudjelovala u brojnim obredima, nauči uprizoriti određena iskustva. Antropolozi su se ne jednom uvjerili da je tome tako. Tako se u Puerto Ricu, primjerice, espiritistas (spiritistički mediji) odabiru već u najranijemu djetinjstvu, nakon čega obično naukuju kod iskusnih iscjelitelja. Iskustva što ih tako stječu uče ih ponašanju različitih duhova koji opsjedaju ljude. Nicholas Spanos, autor knjige pod naslovom Multiple Identities and False Memories: A Sociocognitive Perspective (Višestruki identiteti i lažno sjećanje: stajalište sociokognitivne znanosti), nudi cijeli niz društvenih motivacija koje nam pomažu u objašnjenju zašto se vjerovanje u opsjednuće duhovima zadržalo toliko dugo. “Pojam duhovnoga opsjednuća pružao je kulturološki dosljedno objašnjenje za različite fizičke poremećaje, kao i kršenja društvenih norma koje je nemoguće drukčije objasniti. U kombinaciji s egzorcističkim postupcima preuzimanje ove ili one uloge omogućavalo je ponovno integriranje osobe s devijantnim ponašanjem u zajednicu, služilo kao sredstvo za propagiranje vlastite vjere i na brojne načine potkrjepljivalo religijske i moralne vrijednosti zajednice.” U određenim društvenim kontekstima demonsko opsjednuće može pomoći marginaliziranu pojedincu u poboljšanju njegova društvenoga položaja. Antropolozi su, primjerice, dokazali da se žene u nekim istočnoafričkim plemenima koriste opsjednućem kao načinom zadobivanja moći.
U kontekstu postojanja različitih društava, “narav usmjerenosti prema cilju” demonskoga opsjednuća može se i mijenjati u ovisnosti o signalima što ih društvo šalje, a žrtva ih prima. Po Spanosovim riječima, katolički egzorcizam, u kojemu se obraća demonu, “proizvodi snažno uvjetovana samopredstavljanja demona kao središnju komponentu demonske uloge”. Drugi je primjer kada egzorcist škropi osobu blagoslovljenom vodom, a ona vrišti žaleći se da joj je koža opečena.
Po riječima oca Gramolazza, molitve koje se izgovaraju tijekom obreda egzorcizma same po sebi vrlo su sugestivne. Nije teško vidjeti uzajamnu ovisnost između svećenika koji vitla raspelom i govori: “Zaklinjem te, prokleti zmaju, […] budi iskorijenjen i otjeran od ovoga Božjeg stvora!” i sugestibilne osobe koja se počinje uvijati poput zmije. Brojna istraživanja pokazuju da se uz pomoć sugestivnih metoda ljude može uvjeriti da im se dogodilo nešto što im se nikada nije dogodilo. Tijekom jednoga takva istraživanja u Italiji istraživači su nekolicinu ljudi uspjeli uvjeriti da su bili svjedocima đavolskoga opsjednuća ili da su na ovaj ili onaj način sudjelovali u egzorcizmu.
Doktorica Giuliana A. L. Mazzoni, profesorica psihologije na University of Hull u Ujedinjenomu Kraljevstvu, provela je 1990-ih istraživanje o ulozi pamćenja i sugestivnosti u oblikovanju naših uvjerenja, čak i kada se ta uvjerenja drže “nevjerojatnima”. Tijekom eksperimenta na uzorku studenata doktorica Mazzoni i njezini kolege predložili su “trostupanjski model” koji je kod njih trebao izazvati lažno sjećanje: “Kao prvo, osobe koje želite uvjeriti da im se određeni događaj doista dogodio moraju taj događaj percipirati kao vjerojatan. Kao drugo, osobe moraju steći čvrsto uvjerenje da im se događaj o kojemu je riječ vjerojatno dogodio. Treće, osobe svoje misli i fantazije vezane uz događaj moraju protumačiti kao sjećanje.” Da bi to postigli, ona i njezin tim zatražili su od studenata da pročitaju nekoliko članaka o stvarnosti opsjednuća i o učestalosti ove pojave. Zatim su ispitanicima postavili niz pitanja o njihovim strahovima koje su istraživači namjerno “protumačili” kao dokaz da su ispitanici bili svjedocima opsjednuća. Na kraju su sudionici u eksperimentu, tijekom posljednjega sastanka, morali ocijeniti vjerojatnost da su bili svjedocima opsjednuća i reći jesu li mu i sami prisustvovali.
“Jedan od ključnih vidova manipulacije sastojao se u tome što su ljudi morali vjerovati da se ova iskustva događaju u njihovoj vlastitoj kulturi”, kaže doktorica Mazzoni. “Ako su čitali o šamanima ili slučajevima opsjednuća u starini, bili su manje skloni vjerovati da su se oni doista dogodili. Ako strahove kod ljudi možete protumačiti na način da ih kanalizirate na specifično iskustvo, tada možete sklonuti ljude da povjeruju u to da su doista imali takvo iskustvo. Dvadeset i pet posto ispitanika bilo je prilično uvjereno da su doživjeli takva iskustva. Drugi su također bili skloniji tome da povjeruju.”
Promatramo li egzorcizam, nije teško primijetiti da se ova zapažanja mogu primijeniti i na egzorcista koji na stavove neke osobe može utjecati tako da joj, primjerice, dade pročitati neku knjigu o egzorcizmu. Kao što doktor Beyerstein primjećuje: “Kada ljudi odlaze egzorcistu, oni su svjesni da moraju odigrati izvjesnu ulogu; oni tu ulogu prihvaćaju ili ne žele sudjelovati u tome.” Sve ovo ukazuje na moguće zamke u kojima se svećenik može zateći ako nema pojma o medicini i ako mu ne pomaže izobraženi profesionalac kada se nađe u situaciji da mora dijagnosticirati je li duševna bolest osobe s kojom ima posla prouzročena prisutnošću demona ili nije.
I dok je ova stanja moguće zamijeniti sa sličnim obilježjima koja su simptomatična za opsjednuće, ona ne mogu objasniti nešto dramatičnije simptome koje vezujemo uz opsjednuće kao što su paranormalne pojave ili pojave vezane uz “kućne duhove”. Na kraju krajeva, jedna je stvar moliti nad osobom koja vrišti ili tvrdi da ima viđenja, a sasvim je nešto drugo vidjeti je kako lebdi metar i pol nad zemljom ili kada umije reći što se nalazi u zatvorenoj vreći. “Ove nas pojave stavljaju nedvojbeno pred teška pitanja”, kaže doktorica Mazzoni. “Možda ćemo za pedeset godina biti sposobni shvatiti zašto se ove stvari događaju, no za sada to još uvijek ne možemo.”
Gornji tekst je izvadak iz knjige Matta Baglia Obred.

Zaboravih i manja ili veća tj. trajna oštećenja mozga uslijed alkoholizma i/ili droga kod inače, odnosno bez toga,  zdravih ljudi.
Može doći do smanjene ili potpune neuračunljivosti.
Pravosuđe to uzima u obzir, neuračunljivi ljudi, alkoholičari, narkomani, počinioci kaznenih djela, se smještaju u psihijatrijsku ustanovu.
U narodu se za njih kaže "da ga je zaposjeo vrag" ili blaže "on je takav po karakteru", kao da se takav rodio, iako se zna uzrok.
Uzrok se u stvari krije i negira osobito kod alkoholizma, to je nekako 'u kulturi i običajima'.
Nije u obiteljima rijedak npr. stari namćorasti djeda (tj. otac, tzv. glava obitelji), strog, konzervativan, nedruštven, deklarirani vjernik (ne mora biti), 'lagano' maltretira sve oko sebe cijeli život, a zapravo je dugogodišnji alkos po definiciji koji svakodnevno cica svoju dozu da bi uopće ikako funkcionirao. Tko ima sreće da nema takvog u obitelji poznaje takvoga 'vraga' u blizini.

Biblija naucava da opsjednutost postoji, ali tek u Novom Zavjetu je to ocigledno.
I sam Isus je lijecio opsjednute. Tako da Crkva tu nije izmislila nista novo.

Govor filozofa Marka Vučetića, koji je u Sabor ušao na listi Mosta, o Istanbulskoj konvenciji.
Ne moraju se svi složiti, a ja guštam u stilu i riječima jednog intelektualca.

"Naš sadašnji fiksirani svijet je svijet nasilja nad ženama. Budući svijet, evolucijski svijet, svijet prema kojem idemo je svijet koji će dokidati nasilje. Nećemo ovo stavljati u nikakve političke ni stranačke okvire. Osobno sam nezavisni saborski zastupnik. Glasujem kako prosudim. Dokaz i teret dokazivanja jesam li nezavisni nije na meni nego na onima u čijem se klubu nalazim i uglavnom u zadnje vrijeme glasam suprotno nego što oni čine i ne promatram to kao nikakav problem. Zbog čega? Zbog toga što je temeljna odlika ljudskog bića da razumom spoznaje, da slobodom odlučuje i da nenasilno djeluje. Ova treća kategorija je sadržana u Istanbulskoj konvenciji i njenoj ratifikaciji.

A da bismo ratificirali tu Istanbulsku konvenciju trebamo prvo krenuti od ovog razumskog i slobodnog. A sad ću vam reći što je to razumsko. Govorili smo o tome da je rod odvojen od spola. No, to nije prvo odvajanje. Pogledajmo logički i ontološki, to nitko nije spominjao. Pozivali su se na prirodni red, na prirodni zakon, ali su tu kolege nažalost izbjegli zakon logike. A tad nemamo prirodni red nego imamo prirodni nered i logičku nezakonitost.

Reći ću vam što to znači. U logici i filozofiji postoji nešto što se naziva supstancija, biće u sebi. Biće koje postoji u sebi je čovjek. Ili ako hoćete da još uključimo i ženu, i čovječica.

Čovjek je prvo ono biće koje ne smijemo od nikoga odvajati. Nakon toga, tom biću pridajemo neko određenje - to je spol. Nakon toga, tom određenju pridajemo sljedeće određenje - a to je rod.

Mi bez čovjeka ne možemo imati spol. Ontologija spola je laž, ontologija roda je laž. Nasilje je laž. Svijet u kojem se odigrava nasilje nije svijet vjere, to je svijet mrtvih bogova. Te mrtve bogove je u svijet unio nasilnik. Onaj tko pretuče ženu u svijet je unio mrtvog boga. Onaj tko siluje dijete, u dječji svijet je unio mrtvog boga. Zbog čega? Zato što je dokinuo vrijednost u sebi.

Ovo je uistinu dokument gdje se mi civilizacijski određujemo hoćemo li pripadati svijetu u kojem se poštuju ljudska prava, a tu pripadaju i religijska prava, a to su prava živog boga.

Kršćanstvo je plemenita religija jer promovira da je čovjek slika boga. Što to znači? To znači da je čovjek slobodan i da se može određivati i spoznavati. Pred tom slobodom staju čovjek i bog. Ne smijemo niti božanskim niti ljudskim nasiljem djelovati na tuđu slobodu. I htio bih i od institucionalne crkve da i ona stane na ono mjesto gdje je stao bog.

Načelo savjesti kao subjektivne norme moralnosti, načelo moje slobode je takvo da mi nitko u uho neće došaptavati što trebam činiti. Ali ću se svakako zalagati da moje činjenje i djelovanje bude nenasilno. A to možemo isključivo ukoliko uvedemo mnoge distinkcije. A uistinu nije teško shvatiti da je spol biološka kategorija i tvrditi da smo mi samo biološka bića znači biološku redukciju.

Mi smo nažalost danas razvili genitalnu politologiju. Toliko smo se usmjerili na to spolno područje da smo razvili čitavu jednu perverznu disciplinu koju ja nazivam genitalnom politologijom. Odustanimo od toga, upustimo se u humanističke rasprave. Upustimo se u izgradnju društva i svijeta koji će prestati biti nasilan, koji će biti pluralan, svijeta koji će shvatiti da pozivanje na ovaj ostraćeni suverenizam jest još jedna vrsta logičke ironije. Pogledajte, suverenisti negiraju unutarnji suverenitet. Na koji način? Unutarnji suverenitet znači da vlast proizlazi iz naroda. Narod nije homogen, to je heterogena stvarnost. Ima mnoge identitete: rodne, spolne, religijske, nacionalne... Suverenisti koji uzimaju u obzir samo jednu kategoriju negiraju unutarnji suverenitet. Isto tako kao što ne shvaćaju da parodijski nastupaju da su etnobiznismeni. Najveći etnobiznismeni u Hrvatskoj jesu oni koji na temelju većinskog naroda taj narod nacionalno ostrašćuju svodeći ga na svjetsku manjinu. Najopasniji ljudi u Hrvatskoj su oni koji su odlučili da im instrument nasilja bude instrument kako će se odnositi prema drugim ljudima.

Ovo je jednostavno pitanje, a to je hoćemo li priznati da su žene povijesno svedene na bića koja smo mi muškarci maltretirali?

Mi smo stoljećima žene izlagali nasilju. Sad smo odlučili da ćemo izaći iz te skrivenosti nasilja i da ćemo humanizirati svijet. A to možemo samo ako kažemo da smo žene nepravedno ponizili.

I zbog toga kažem, kad bi cijeli svijet bio protiv ratifikacije, ja bih i dalje bio za ovu ratifikaciju zato što ova ratifikacija sućutno prilazi sadašnjoj ženi jer u njoj vidimo simbol povijesne žene koja je bila ugnjetavana. Ova odluka da sudjelujem u ratifikaciji je odluka mene kao historijskog bića koji imam odgovornost prema svim ženama ovog svijeta i svih vjekova", pričao je Vučetić.

[You must be registered and logged in to see this link.]

To ovi razvedeni koji su vrlo vjerovatno tuklli žene pričaju gluposti.Naravno da će im žene pobjeći glavom bez obzira  u sigurnu kuću kada shvate sa kim žive.Oni  uglavnom mutnom vodom nastoje isprati vlastitu savjest

gerard ford (citat):

To ovi razvedeni koji su vrlo vjerovatno tuklli žene pričaju gluposti.Naravno da će im žene pobjeći glavom bez obzira  u sigurnu kuću kada shvate sa kim žive.Oni  uglavnom mutnom vodom nastoje isprati vlastitu savjest

Ajde neka i takvih kao ti, što ćemo sad... demokracija je... iako, malo si mi scary, pod određenim uvjetima i okolnostima ne bi bio baš bezopasan da te je pustiti.

A ako aludiraš što, između ostalog rastao sam se zato i da NE dođe do nasilja, i to obostranog, jer živi čovjek ima svoje granice izdržljivosti i strpljenja, afekt je zajebana stvar, u sekundi može doći do neželjenog.
Ovako mi je mir božji, ako se što mora iskomunicirati zbog kćeri, ljiepo povremeno ide kratak poziv (dosta kratak s naglaskom na samo bitno) ili još bolje SMS poruka.
S kćeri razgovaram nadugo i naširoko (dobro, kako kad) o bilo čemu, ali ne i s bivšom ženom u vezi nje, božesačuvaj koji bi to nekoristan razgovor bio.
Nije ona aždaja nego su se nesretno spojili ljudi koji ne pašu skupa, vrlo jednostavno. Zato se treba razići, inače bi bila psihijatrija, a meni ne treba doma poslušna i tiha ženica kao da imam neku stvar, predmet.
Bivša žena bi mi mogla biti (sad više ne) prijateljica koju bih viđao jednom tjedno ili rjeđe, ali ne i za svaki dan doma, velika je razlika, a dok ne probaš ne znaš sve.


Veliki broj protivnika IK, muškaraca, zapravo mrzi žene jer ih se boji, ne mogu ostvariti normalan ravnopravan ljudski odnos (ili ne ako veza ne uspije) svojim kvalitetama i sposobnostima, već nadmoć žele ostvariti grubom silom, pravom jačega, 'prvotnoga' (i sl. gluposti). Ono da mu je unaprijed netko zajamčio "uspjeh", a ne da se sam treba potruditi. Čisti pećinski sistem toljage, koji nije izumro, već je samo nevješto zamaskiran.

Max Blitz (citat):

gerard ford (citat):

To ovi razvedeni koji su vrlo vjerovatno tuklli žene pričaju gluposti.Naravno da će im žene pobjeći glavom bez obzira  u sigurnu kuću kada shvate sa kim žive.Oni  uglavnom mutnom vodom nastoje isprati vlastitu savjest

Ajde neka i takvih kao ti, što ćemo sad... demokracija je... iako, malo si mi scary, pod određenim uvjetima i okolnostima ne bi bio baš bezopasan da te je pustiti.

A ako aludiraš što, između ostalog rastao sam se zato i da NE dođe do nasilja, i to obostranog, jer živi čovjek ima svoje granice izdržljivosti i strpljenja, afekt je zajebana stvar, u sekundi može doći do neželjenog.
Ovako mi je mir božji, ako se što mora iskomunicirati zbog kćeri, ljiepo povremeno ide kratak poziv (dosta kratak s naglaskom na samo bitno) ili još bolje SMS poruka.
S kćeri razgovaram nadugo i naširoko (dobro, kako kad) o bilo čemu, ali ne i s bivšom ženom u vezi nje, božesačuvaj koji bi to nekoristan razgovor bio.
Nije ona aždaja nego su se nesretno spojili ljudi koji ne pašu skupa, vrlo jednostavno. Zato se treba razići, inače bi bila psihijatrija, a meni ne treba doma poslušna i tiha ženica kao da imam neku stvar, predmet.
Bivša žena bi mi mogla biti (sad više ne) prijateljica koju bih viđao jednom tjedno ili rjeđe, ali ne i za svaki dan doma, velika je razlika, a dok ne probaš ne znaš sve.


Veliki broj protivnika IK, muškaraca, zapravo mrzi žene jer ih se boji, ne mogu ostvariti normalan ravnopravan ljudski odnos (ili ne ako veza ne uspije) svojim kvalitetama i sposobnostima, već nadmoć žele ostvariti grubom silom, pravom jačega, 'prvotnoga' (i sl. gluposti). Ono da mu je unaprijed netko zajamčio "uspjeh", a ne da se sam treba potruditi. Čisti pećinski sistem toljage, koji nije izumro, već je samo nevješto zamaskiran.

Iskorak iz teme, ali mi se čini da je otpor većeg broja izazvan imenom konvencije i da ne zna o čemu je tu riječ. Kao da to ima veze sa uvođenjem feredža ili slično, čini mi se da to tako doživljavaju.

PORUCNIK (citat):

Iskorak iz teme, ali mi se čini da je otpor većeg broja izazvan imenom konvencije i da ne zna o čemu je tu riječ. Kao da to ima veze sa uvođenjem feredža ili slično, čini mi se da to tako doživljavaju.

IK je dostupna na netu, nije to tako veliki tekst da se ne može pročitati.
Ovdje svi love u mutnom što se političkih prepucavanja tiče, RH je uostalom, kao i druge zemlje, ratificirala do sad puno drugih međunarodnih konvencija i ugovora kojima se dijelom, kako neki kažu, gubi suverenitet. To je uobičajena stvar (bila je i u doba bivše države). Također IK nije samo stvar EU već Vijeća Europe i obuhvaća širi broj zemalja.
Love se za detalje jer bi IK štitila i tzv. LGBT zajednicu, a navodno je točno da u npr. Švedskoj gdje roditelji mogu biti istospolni par (usvojenjem ili kako li već) postoje dokumenti s rubrikama roditelj 1 i roditelj 2, ali je to za takve slučajeve, nisu 'ukinuti' majka i otac.
Kod ovakvih pojava ispliva čega sve imamo društvu, a ima zaista primitivnih, neobrazovanih i neinformiranih ljudi, da se zabrineš kako je njegov glas na izborima jednak drugima.
Kao nekad u JNA kad smo se čudili kad bi došao netko nepismen, ne bi znao tzv. SH jezik, ne bi znao neke najosnovnije stvari i sl., a radilo se o mladim ljudima ne nekom starcu. Uz napomenu da su u JNA mogli biti psihofizički zdravi, a ne svi koji npr. imaju glasačko pravo.

PORUCNIK (citat):

Max Blitz (citat):

gerard ford (citat):

To ovi razvedeni koji su vrlo vjerovatno tuklli žene pričaju gluposti.Naravno da će im žene pobjeći glavom bez obzira  u sigurnu kuću kada shvate sa kim žive.Oni  uglavnom mutnom vodom nastoje isprati vlastitu savjest

Ajde neka i takvih kao ti, što ćemo sad... demokracija je... iako, malo si mi scary, pod određenim uvjetima i okolnostima ne bi bio baš bezopasan da te je pustiti.

A ako aludiraš što, između ostalog rastao sam se zato i da NE dođe do nasilja, i to obostranog, jer živi čovjek ima svoje granice izdržljivosti i strpljenja, afekt je zajebana stvar, u sekundi može doći do neželjenog.
Ovako mi je mir božji, ako se što mora iskomunicirati zbog kćeri, ljiepo povremeno ide kratak poziv (dosta kratak s naglaskom na samo bitno) ili još bolje SMS poruka.
S kćeri razgovaram nadugo i naširoko (dobro, kako kad) o bilo čemu, ali ne i s bivšom ženom u vezi nje, božesačuvaj koji bi to nekoristan razgovor bio.
Nije ona aždaja nego su se nesretno spojili ljudi koji ne pašu skupa, vrlo jednostavno. Zato se treba razići, inače bi bila psihijatrija, a meni ne treba doma poslušna i tiha ženica kao da imam neku stvar, predmet.
Bivša žena bi mi mogla biti (sad više ne) prijateljica koju bih viđao jednom tjedno ili rjeđe, ali ne i za svaki dan doma, velika je razlika, a dok ne probaš ne znaš sve.


Veliki broj protivnika IK, muškaraca, zapravo mrzi žene jer ih se boji, ne mogu ostvariti normalan ravnopravan ljudski odnos (ili ne ako veza ne uspije) svojim kvalitetama i sposobnostima, već nadmoć žele ostvariti grubom silom, pravom jačega, 'prvotnoga' (i sl. gluposti). Ono da mu je unaprijed netko zajamčio "uspjeh", a ne da se sam treba potruditi. Čisti pećinski sistem toljage, koji nije izumro, već je samo nevješto zamaskiran.

Iskorak iz teme, ali mi se čini da je otpor većeg broja izazvan imenom konvencije i da ne zna o čemu je tu riječ. Kao da to ima veze sa uvođenjem feredža ili slično, čini mi se da to tako doživljavaju.

Dakle postoje jasni zakoni o nasilju nad ženama samo je problem provedbe kao i mnogih drugih zakona i to je sve.Neke stavke koje se u IK protive naravnim ali i biološkim pravilima ,što je potpuno jasno i neće proći bez obzira šta je Sabor odlučio.

Ne tako davno je postojao vrlo ozbiljan otpor stanovništva, običnog puka, prema obaveznom školovanju djece u trajanju od barem četiri, šest ili osam godina.
To se smatralo čistim gubitkom vremena jer, bože moj, bilo je posla oko zemlje, stoke i ostalog gdje su bile potrebne i dječje ruke već od šeste, sedme godine. Bilo je i bojazni da će u školi čuti i nešto drugačije od onog s oltara.
Da je bilo dati da o tome odlučuje narod na nekom referendumu, bome upitno je bi li prošlo, tako da je vlast uredbe i naredbe na tom polju donosila dekretima (tzv. prosvijećeni apsolutizam, npr. poznat iz doba carice Marije Terezije, 18 st.). Znači moraš pod cijenu sankcija i kazni.

U idealnom svijetu kako ga nekako zamišljam taj prosvijećeni apsolutizam kao oblik vladavine uopće ne bi bio loš. Odnosno trebalo bi ga 'češće koristiti', a zapravo se koristi i danas. Opasnost je ako prevlada apsolutizam bez ovog prosvijećeni.

(No, nesumnjivo je da bi IK na referendumu u RH prošla. Bi sigurno.)

Max Blitz (citat):

Ne tako davno je postojao vrlo ozbiljan otpor stanovništva, običnog puka, prema obaveznom školovanju djece u trajanju od barem četiri, šest ili osam godina.
To se smatralo čistim gubitkom vremena jer, bože moj, bilo je posla oko zemlje, stoke i ostalog gdje su bile potrebne i dječje ruke već od šeste, sedme godine. Bilo je i bojazni da će u školi čuti i nešto drugačije od onog s oltara.
Da je bilo dati da o tome odlučuje narod na nekom referendumu, bome upitno je bi li prošlo, tako da je vlast uredbe i naredbe na tom polju donosila dekretima (tzv. prosvijećeni apsolutizam, npr. poznat iz doba carice Marije Terezije, 18 st.). Znači moraš pod cijenu sankcija i kazni.

U idealnom svijetu kako ga nekako zamišljam taj prosvijećeni apsolutizam kao oblik vladavine uopće ne bi bio loš. Odnosno trebalo bi ga 'češće koristiti', a zapravo se koristi i danas. Opasnost je ako prevlada apsolutizam bez ovog prosvijećeni.

(No, nesumnjivo je da bi IK na referendumu u RH prošla. Bi sigurno.)

Sigurno bi, jer bi se prije referenduma poradilo na informisanju građana.

PORUCNIK (citat):

Sigurno bi, jer bi se prije referenduma poradilo na informisanju građana.

Jednako tako i dezinformiranju poput npr. konstatacije da će dečke u vrtiću oblačiti u žensku odjeću da bi se radili eksperimenti kako se ponašaju i sl.
Referendum je škakljiva stvar, lako ga je davati prosvijećenim Švicarcima svako malo.
Npr. po referendumu se ne bi izgradila nikakva tvornica ni bilo kakvo industrijsko postrojenje nigdje, odlagalište otpada i dr., općenito govoreći... ne bi bilo nuklearne elektrane u Krškom i sl.
Referendum o sklapanju istospolnih zajednica recimo vjerojatno onda ne bi prošao, ali sad vjerojatno bi, jer se nakon 4 godine od tog zakona zapravo nije dogodilo ništa. Tko želi, sklopi takvu zajednicu pred matičarem 'u tišini', a druge ljude to sve manje zanima. Nije više vijest.
Osobno nisam anarhist koji bi sve tradicionalno rušio pa neka se imenom, nazivom brak i dalje zove samo registrirana zajednica muškarca i žene, a druge zajednice dvoje (ili čak više) ljudi mogu imati druga imena, s jednakim pravima, pa je zapravo svejedno. Hoće li takvi moći pred oltar, stvar je pravila vjerske zajednice, nema država ništa s tim, neki protestanti (mislim luterani i neki drugi) mogu. Ako je to njima u redu, i meni je još više (u prijevodu: baš me briga).

Po meni je i ovo u redu, tj. radi se o unutarnjoj stvari vjerske zajednice i neka to vjernici, ako je potrebno, rasprave među sobom i svojim klerom u svoja 'četiri zida'.
Kako god se dogovore za ubuduće, meni opet dobro, gledam i čitam.  

Splitski svećenik don Josip Mužić na svom je Facebook profilu izrazio veliko razočaranje ratifikacijom Istanbulske konvencije.
Naime, don Mužić je objavio da oni koji su glasali za ratifikaciju Istanbulske ne smiju pristupiti pričesti...

[You must be registered and logged in to see this link.]

Biskup nije tako oštar:
[You must be registered and logged in to see this link.]

Max Blitz (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

A sjedala u Saboru u roza boji

SMETALA IM NJENA MARAMA: Francuska muslimanka napustila takmičenje "The Voice"



[You must be registered and logged in to see this link.]

Mohanji je duhovni majstor rođen u Indiji, čija se učenja zasnivaju na vjeri i čistoći svake misli, riječi i djela. Njihova srž je oslobođenje od svih vezanosti i životnih navika i bezuvjetna ljubav. Mohanji kaže "Ostani oslobođen i otiđi oslobođen".
Mohanji (čita se Mohanđi) često putuje širom svijeta, nudeći satsange, transformirajuće retreatove i hodočašća na moćnim mjestima poput planina Kailash, Kumbha Mela, Machu Picchu i Bosanske piramide.
Na početku nije bilo nikakvog učitelja koji bi ga proveo kroz inicijaciju u neku tradiciju. U Nath tradiciji inicijacija je zapravo sama odluka da pratite put oslobođenja, nema nikakve druge inicijacije. "Ako vodite oslobođen život, upravo on je vaša najveća poruka, i ta poruka putuje i puno govori. Način na koji živite govori puno o vama, i ljudi koji imaju oči za to, koji su na istoj valnoj dužini s vašim načinom života, doći će do vas. I tako se ta poruka širi." Kaže Mohanji.
Za Mohanjija, duhovnost je neprocjenjiva, često zna reći: "Prosvjetljenje ne možete kupiti u dućanu". Njegov cilj je, kako kaže, da uzdigne što više ljudi do više svijesti. U skladu s tim, sve meditacije se održavaju besplatno, kao i sve radionice i seminari. Ne postoje pravila meditacije, što treba raditi, što ne. Meditiranje je unutarnji poziv. Nivo s kojeg se to čini je bezuvjetna ljubav. Njegove meditacije mogu se besplatno preuzeti na stranici: [You must be registered and logged in to see this link.] ...

Više:
[You must be registered and logged in to see this link.]

Pa prodje li ova Sulejmanova Konvencija, ništa ne izvješćuješ Max!

VBČ (citat):

Pa prodje li ova Sulejmanova Konvencija, ništa ne izvješćuješ Max!

U Saboru?
Pa, glatko je prošlo, stavio sam odmah linkove na temu 'Društvo i obitelj':

Sabor RH je velikom većinom danas izglasao Istanbulsku konvenciju - za 110, protiv 30, suzdržano 2

[You must be registered and logged in to see this link.]


No, ne daju se još ovi  "čuvari revolucije" po uzoru na bivši SUBNOR ili Iran tj. "vjerska policija" po uzoru na Saudijsku Arabiju, svejedno, sve to dođe na isto...

Građanska inicijativa "Istina o Istanbulskoj" osnovala je organizacijski odbor za izjašnjavanje birača o raspisivanju referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije (IK) te pozvala građane da im se od 13. do 27. svibnja odazovu i pomognu da prikupe 400 000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Citat :

No, ne daju se još ovi  "čuvari revolucije" po uzoru na bivši SUBNOR ili Iran tj. "vjerska policija" po uzoru na Saudijsku Arabiju, svejedno, sve to dođe na isto...

Dobar dio, kako obicnog naroda, tako politicara i onih koji se kao nesto razumiju u politiku (i zaradjuju za zivot seruci o tome po citav dan na medijima) ignorisu i podsmjesljivo pricaju o sve jacim konzervativnim strujama. Od onih umjerenih do ultra desnih.
Onda se cudom cude kad na izborima sve vise mjesta u vladajucim strukturama uzima desnica, kad pobijedi Trump, kad tradicionalno progresivne sredine postaju bastioni radikalnog....

pera84 (citat):

Dobar dio, kako obicnog naroda, tako politicara i onih koji se kao nesto razumiju u politiku (i zaradjuju za zivot seruci o tome po citav dan na medijima) ignorisu i podsmjesljivo pricaju o sve jacim konzervativnim strujama. Od onih umjerenih do ultra desnih.
Onda se cudom cude kad na izborima sve vise mjesta u vladajucim strukturama uzima desnica, kad pobijedi Trump, kad tradicionalno progresivne sredine postaju bastioni radikalnog....

Sve je točno... no treba reći i da je biti konzervativan, tradicionalist, 'desno' i sl. nešto sasvim legalno i legitimno i ne treba s time (uvijek) izjednačavati ekstremnu desnicu i kojekakve cirkusante.
Europa jest ponešto skrenula u desno, a to bih uzročno-posljedično povezao s najnovijom izbjegličkom krizom i naglim priljevom migranata. Prilično je objašnjivo kako reagira (i glasa) običan čovjek makar mu se u neposrednom susjedstvu nije dogodilo ništa (još).

Kod nas se ciklički na izborima smjenjuju HDZ i SDP s koalicijskim partnerima, i tu neće ništa drugačije ni biti u nekoj budućnosti, a ova ekipa oko Ž.Markić, "U ime obitelji", HRAST-a i drugih koje zapravo huška crkva, na direktnim izborima ne bi imala šanse prijeći prag. Ni stranka "Katolička crkva" da baš doslovno tako izađe na izbore ne bi dobro prošla. To im je jasno, pa se pokušavaju baviti politikom na mala vrata, što im donekle i uspijeva. Hoću reći, nisu ljudi protiv crkve u javnom životu, ali ipak prevladava ona stara kako i treba biti - "drž' se pope oltara".
Prilično smo zabrazdili kolektivnom politikom i naputcima EU sistemom "kud svi Turci ...", (za sad više politički nego ekonomski) a tu bi eventualnih većih promjena moglo biti raspadne li se ta Unija, a o tom - potom ako tako bude, u što ne vjerujem.

Citat :

no treba reći i da je biti konzervativan, tradicionalist, 'desno' i sl. nešto sasvim legalno i legitimno i ne treba s time (uvijek) izjednačavati ekstremnu desnicu i kojekakve cirkusante.

Bas tako.
Samo, ne treba zaboraviti da taj mali extremni dio (i cirkusanti) vrlo lako dovedu do explozije ako se dostigne "kriticna masa". A do toga dodje kad se previse tog pokusava u kratkom vremenu promijeniti (milom ili silom) i nametnuti u jednom drustvu.  
Fasizam se obicno povezuje (jer tako su nas Suvar i kompanija prije i posle njega ucili) sa Hitlerom.
Oni koji (malo bolje) poznaju materiju vrlo dobro znaju da sve to moze doci ( a istorija je i dokazala i pokazala) i s lijeve strane.
Slazem se da crkva treba da bude odvojena od drzave, ali drzave dolaze i prolaze a ona stoji vec dvije hiljade godina. Ne moze se na silu odvajati od ljudi.

pera84 (citat):

Slazem se da crkva treba da bude odvojena od drzave, ali drzave dolaze i prolaze a ona stoji vec dvije hiljade godina. Ne moze se na silu odvajati od ljudi.

Nije to namjera, međutim nije ni Crkva više ona ista kao od prije 500 godina kad je bilo opasno po život suprostavljati se dogmama.
Iako se s njim često ne slažem, filozof i politički analitičar Žarko Puhovski je nedavno dao jednu ocjenu Crkve s kojom bih se složio. Naime, usporedio ju je s bivšom JNA koja je izgledala jako, opasno i moćno, a u stvari nije bila takva. Takvom se i Crkva voli predstavljati, jačom nego jest, pored sve objektivne snage i važnosti na globalnom nivou.
Crkva je za većinu ljudi "nešto" za u nedjelju, za Božić i Uskrs, blagdanski stol, za krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja (sve manje), sprovode i dr.
Stvarnu moć nad običnim čovjekom zapravo nema (za razliku od JNA, barem što se ticalo obaveznog vojnog roka), jedino za onoga tko se s njom upetlja u poslove, ali i malverzacije, političke igre i slično pa može biti bitno njegovoj koži u tom kontekstu.

Max Blitz (citat):

jedino za onoga tko se s njom upetlja u poslove, ali i malverzacije, političke igre i slično pa može biti bitno njegovoj koži u tom kontekstu.

Krčki biskup Ivica Petanjak iznajmljivačima soba i apartmana uputio je poruku u kojoj ih je pozvao da u prostore koje iznajmljuju stave križ.
Petanjak dalje u svojoj poruci navodi da bi križevi gostima trebali dati do znanja kamo su došli.
"U tome smislu zašto u našim kućama i apartmanima turisti ne bi pronašli križ kao kršćansko obilježje i kao znak da znaju kamo su došli. Taj znak i nama samima treba biti podsjetnik tko smo i kako se kao vjernici Krista raspetoga i uskrsnuloga trebamo ponašati. Znak križa može biti snažno sredstvo navještaja Kristova evanđelja, a naš način života i uslužnost potvrda naše vjere", napisao je u svojoj poruci krčki biskup.

[You must be registered and logged in to see this link.]



Hmm, ideja nije sasvim za odbaciti, samo je treba modificirati na način da se konkretne goste prije dolaska pita ŽELE li da ih tako nešto dočeka u sobama. Također bih, da sam iznajmljivač, imao cijeli set raznih vjerskih i ideoloških simbola (sve što nije izrijekom zabranjeno), pa bih ih isticao (ili ne) u sobama po željama. To bi neki gosti rado prihvatili.
Ovaj svećenik kao da ne shvaća da za vrijeme turističke sezone vlada Bog €, tako da sumnjam da će ga iznajmljivači masovno poslušati jer je najmanje što im treba sukobljavanje s gostima po bilo kojoj osnovi.

Postoji razlika izmedju križa i raspela. Raspelo je križ s predstavom (obično kipom) raspetoga Krista.
Orijentalni kršćani recimo rabe križ ali ne i raspelo. Ne samo zbog toga što postoji zabrana kipova,
već i zbog toga što je Krist uskrsnuo, nije ostao na križu.

Uz sav pietet i sućut s obitelji, ipak se pitam koliko ovo ime veze s pravoslavljem. 

-


Deir Es-Sultan je mali samostan koji se nalazi na krovu crkve Kristova groba u Jeruzalemu.
Kao i oko svega u crkvi, i oko ovog samostana se redovnici svadjaju. U ovome slučaju je spor
izmedju Kopta i Etiopljana, koji jedni s drugima ne govore. I jedni i drugi tvrde da je to baš njihovo.

Stvarni problem je što je zdanje ruševno i potrebuje gradjevinske radove, ali to nije moguće izvesti dok su konfesije u sporu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this link.]