Karaula "Ceršak" V.P. 5457 - granični odsjek Maribor - 1988 -1989 godina.

to su kameni 36 i 36,01 iza,a levo je naša Slovenija desno austrija pa sada razmišljaj.Odkad nema više vojske granica je sa naša strane Džungla

A nočni dvogled u šumi nije bio za opotrebu,čoveka ispred žbuna nisi video ako je mirovao,nego si video samo zeleni žbun,a na čistini si video zelenu silhuetu čoveka.

miran cvilak (citat):

To su kameni 36 i 36,01 iza, a levo je naša Slovenija desno austrija pa sada razmišljaj.
Odkad nema više vojske granica je sa naša strane Džungla
A nočni dvogled u šumi nije bio za opotrebu, čoveka ispred žbuna nisi video ako je mirovao, nego si video samo zeleni žbun, a na čistini si video zelenu silhuetu čoveka.

Još malo pa vas neće ni satelit moći pronaći kako će te zaraasti u šumu.!
Mogli ste organizirati neku radnu akciju tipa "Brčko - Banovići" za čišćenje graničnog pojasa.

miran cvilak (citat):

To su kameni 36 i 36,01 iza, a levo je naša Slovenija desno austrija pa sada razmišljaj.
Odkad nema više vojske granica je sa naša strane Džungla
A nočni dvogled u šumi nije bio za opotrebu, čoveka ispred žbuna nisi video ako je mirovao, nego si video samo zeleni žbun, a na čistini si video zelenu silhuetu čoveka.

Taj JNA pasivno ručni vojni dvogled 4x80 bi nam dobro došao na zasjednom mjestu pa bar da vidimo i na 20-30 metara koliko nam ljudi dolazi u susret.
Pretpostavljao sam da on ne može otkriti tko se sakrio iza žbuna ili stabla.
Onako smo samo mogli pogađati je li jedan, dva ili njih 10.
Onako bez noćnog IC dvogleda i ja sam se znao iznenaditi koliko bi mi ilegalnih prelaznika "upalo" u zasjedu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovaj vojnik graničar je porijeklom iz Slovenije, njegovo ime i prezime je Marijan Bevk koji je krajem 1988 godine u karauli "Ceršak" bio skladištar - magacioner.
On mi tada pokazao prvi put u životu taj "pasivno ručni vojni dvogled 4x80" kojeg je karaula "Ceršak" imala na raspolaganju i koji je bio u sobi skladištara ispod njegovog kreveta.

Znam puno ljudi sa fotografije,ali decu,ti su izrasli pa neznam ko je ko

[You must be registered and logged in to see this image.]

Velika slika: [You must be registered and logged in to see this link.]

miran cvilak (citat):

Znam puno ljudi sa fotografije, ali decu, ti su izrasli pa neznam ko je ko

Miran.
Ja ovoj djeci pogotovo ne znam ni imena ni prezimena.
U krug karaule "Ceršak" su ih dovele učiteljice u jutarnjim satima 22.12.1988 godine sa ciljem proslave dana JNA, tu su bili oko 1 - 2 sata i zatim su otišli.
Možda se netko prepozna na ovoj slici od prije 26 godina pa se javi, ha ha ha ha ha....

Uglavnom na slici su milicajci iz milicijske stanice Šentilj - Pesnica, carinici sa graničnog prijelaza Šentilj (za one koji ne znaju) iako na području odgovornosti karaule "Ceršak" nije bilo graničnog prijelaza, opet je tu i Jager Florijan, među ovim ljudima je i direktor tvornice lepenke Ceršak (mada sam ja zaboravio tko je on na slici), učiteljice, učenici, mislim da je bio i netko iz ribičkog ili lovačkog društva, i naravno u samom centru komandir karaule Spasković Radoje....
A gdje sam se ja izgubio.!?

Vojnik Graničar (citat):

Miran.
Ja ovoj djeci pogotovo ne znam ni imena ni prezimena.
U krug karaule su ih dovele učiteljice u jutarnjim satima 22.12.1988 godine sa ciljem proslave dana JNA, tu su bili oko 1 - 2 sata i zatim su otišli.
Možda se netko prepozna na ovoj slici od prije 26 godina pa se javi, ha ha ha ha ha....

Uglavnom na slici su milicajci iz milicijske stanice Šentilj - Pesnica, carinici sa graničnog prijelaza Šentilj (za one koji ne znaju) iako na području odgovornosti karaule "Ceršak" nije bilo graničnog prijelaza, opet je tu i Jager Florijan, među ovim ljudima je i direktor tvornice lepenke Ceršak (mada sam ja zaboravio tko je on na slici), učiteljice, učenici, mislim da je bio i netko iz ribičnog ili lovačkog društva....

Ajde što si zaboravio milicajce,lovce,carinike,direktore.Ali učiteljice zaboraviti

lacoš (citat):

Ajde što si zaboravio milicajce, lovce, carinike, direktore.
Ali učiteljice zaboraviti

Lacoš.
Učeteljice nisu zalazile u granični pojas niti su prilazile karauli.!
Da su zalazile možda bi se i upoznao sa njima.
Ovako od njih ostala samo slika za uspomenu.
Strah me i pomisliti koliko među ovima na slici više nema među živima.!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Direktor tvornice Ceršak Petrov Franc označen strelicom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

miran cvilak (citat):

Direktor tvornice Ceršak Petrov Franc označen strelicom.

Miran.
Ma vidi se na slici da je kooooo pravi gospodin.
Evo ako ondašnji direktor "Tovarne lepenke Ceršak" , Franc Petrov bude čitao događaje vojnika graničara iz karaule "Ceršak" 1988 - 1989 godine, neka zna da je kod mene još značka koju mi je dao tog jutra 22.12.1988 godine kad smo proslavljali dan JNA.
Značka je izrađena za 100 godišnjicu postojanja tvornice.
Danas ta tvornica više ne radi.
Ne radi ni karaula "Ceršak".
Sreća što ja još radim, ha ha ha ha ha...

Vojnik Graničar (citat):

mircvilak (citat):

Direktor tvornice Ceršak Petrov Franc označen strelicom.

Miran.
Ma vidi se na slici da je kooooo pravi gospodin.
Evo ako ondašnji direktor "Tovarne lepenke Ceršak" , Franc Petrov bude čitao događaje vojnika graničara iz karaule "Ceršak" 1988 - 1989 godine, neka zna da je kod mene još značka koju mi je dao tog jutra 22.12.1988 godine kad smo proslavljali dan JNA.
Značka je izrađena za 100 godišnjicu postojanja tvornice.
Danas ta tvornica više ne radi.
Ne radi ni karaula "Ceršak".
Sreća što ja još radim, ha ha ha ha ha...

Radiš ili samo dolaziš na radno mjesto? 

kako paloma više ne radi? pa ko proizvodi papirnu galanteriju paloma što se prodaje u beogradu?
moram sutra da vidim u deklaraciji pa javljam

013gonzo (citat):

kako paloma više ne radi? pa ko proizvodi papirnu galanteriju paloma što se prodaje u beogradu?
moram sutra da vidim u deklaraciji pa javljam

Kolega ima više pogona.Mislim da tu galanteriju proizvode u Sladkom Vrhu.

lacoš (citat):

Ajde što si zaboravio milicajce,lovce,carinike,direktore.Ali učiteljice zaboraviti

Ako su učiteljice treća s desne strane i prva sa leve, onda nije  ni čudo što je zaboravio.

013gonzo (citat):

Kako paloma više ne radi?
Ka ko proizvodi papirnu galanteriju paloma što se prodaje u beogradu?
Moram sutra da vidim u deklaraciji pa javljam.

Ne trebaš se mučiti.
Evo jutros sam kupio toaletni papir kojeg proizvodi tvornica "Paloma" iz Sladkog Vrha.
I na mjemu piše ovo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mada je komandir karaule Spasković Radoje sredio sa odgovornom osobom iz "Tovarne lepenke Ceršak" da dobijemo besplatno toaletni papir (ja bi ga nazvao) papir II klase.
Vjerojatno je to bio škart (otpad) kojeg tvornica "Paloma" nije mogla nikome prodati pa su našli nas graničare da ga trošimo, ha ha ha ha ha....

Uglavnom u krug "Tovarne lepenke Ceršak" koja se nalazila oko 150 metara zračne linije od karaule "Ceršak" se dovozio stari papir.
Tako smo mi graničari iz karaule "Ceršak" kad bi bili slobodni ušli u krug tvornice i tada bi kao sirotinjska vojska prpali po tome otpadu i tražili kojekakve novine, romane, časopise, postere itd...
To je bio naš kiosk gdje smo se opskrbljivali sa takvim stvarima.
I tako jednog dana sam iz tog papira isprpao ovaj list sa ovom naslovnom stranicom.
To je bio prvi list Mladine koji sam držao u svojim rukama.
Iako taj list tada nije bio baš popularan na prostorima bivše države.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vojnik Graničar (citat):

Halo 92.
Što misliš dok sam ja bio graničar u karauli "Ceršak" 1988 - 1989 godine koliko smo uhvatili švercera koji su pokušali ilegalno preko granične linije unijeti u Jugoslaviju (kako ti kažeš) sa najtraženijom robom kavom, mali i veliki kućanskim aparatima, auto dijelovima i odjećom.!?

halo 92 (citat):

Ne znam, a ne bih ni da nagađam.
Ja o tim švercerima nisam ni govorio, već o švercu u kome su učestvovali vojska i ljudi sa malograničnim dozvolama.
Da ne bude zabune, ne mislim na vojsku u celini već samo na pojedince.
Pošto se to uvek provlačilo kroz svaku priču među vojskom, zato sam i postavio takvo pitanje, koliko ste bili sa tim upoznati dok ste bili na karaulama.
Uzgredbudirečeno, skrivati nekoliko svezaka i olovaka o vojne kontrole, u najmanju ruku zvuči smešno.
Verujem da vi niste znali šta se krije u tim nosiljkama, jer niste imali prilike da to vidite, ali mislim da je u njima bilo nešto mnogo vrednije i mnogo opasnije po komandira karaule od par svezaka i olovaka.
Takvo objašnjenje ipak malo vređa elementarnu inteligenciju.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na ovo nisam odgovorio.
Bez obzira da li se radilo o pojedincima ili grupama iz redova JNA, carine ili o ljudima sa "malograničnim dozvolama", mi graničari iz karaule "Ceršak" 1988 - 1989 godine nismo uhvatili niti jednog u ilegalnom prelasku državne granice sa ciljem švercanja (prenošenja) kavom, malih i velikih kućanski aparata, auto dijelova i odjeće.
Iako smo bili kod velikog međunarodnog graničnog prijelaza "Šentilj".

A mi obični mali graničari nismo ni pomišljali ući u Austriju i otići do naj bliže Austrijske trgovine da nešto kupimo i ilegalno prenesemo preko granice.
Problem je bio što u karauli "Ceršak" nitko od nas nije imao civilnu odjeću.
U uniformi bi se isticali od ostalih ljudi i stvorio bi se problem.

Vojnik Graničar (citat):

Na ovo nisam odgovorio.
Bez obzira da li se radilo o pojedincima ili grupama iz redova JNA, carine ili o ljudima sa "malograničnim dozvolama", mi graničari iz karaule "Ceršak" 1988 - 1989 godine nismo uhvatili niti jednog u ilegalnom prelasku državne granice sa ciljem švercanja (prenošenja) kavom, malih i velikih kućanski aparata, auto dijelova i odjeće.
Iako smo bili kod velikog međunarodnog graničnog prijelaza "Šentilj".

A mi obični mali graničari nismo ni pomišljali ući u Austriju i otići do naj bliže Austrijske trgovine da nešto kupimo i ilegalno prenesemo preko granice.
Problem je bio što u karauli "Ceršak" nitko od nas nije imao civilnu odjeću.
U uniformi bi se isticali od ostalih ljudi i stvorio bi se problem.

Takav način šverca nije imao veze sa bilo kojim graničnim prelazom, pa samim tim ni sa Šentiljom. Moje pitanje zasnivam na informacijama koje su kružile među vojskom i o čemu je vojska razgovarala. Ja sam bio u vojsci u vreme kada su nestašice svega i svačega već uveliko postojale, posebno je kafa bila na ceni, kao i čokolade (njih nije bilo u Beogradu sigurno nekih četiri-pet godina u samoposlugama, od 1980, pa sve do 1985-6). Dakle, javna tajna je bila da civili sa ove i one strane granice prenose robu za potrebe i po porudžbini pojedinih vojnika i starešina.
Verujem da ti nisi znao za to, ali magacioner u karauli je za to sigurno znao. Reci iskreno, da li stvarno misliš da je tvoj komandir kod one babe u šupu nosio sveske i olovke i to pod velom tajnosti? Priznaćeš da to izgleda malo glupo.

halo 92 (citat):

Vojnik Graničar (citat):

Na ovo nisam odgovorio.
Bez obzira da li se radilo o pojedincima ili grupama iz redova JNA, carine ili o ljudima sa "malograničnim dozvolama", mi graničari iz karaule "Ceršak" 1988 - 1989 godine nismo uhvatili niti jednog u ilegalnom prelasku državne granice sa ciljem švercanja (prenošenja) kavom, malih i velikih kućanski aparata, auto dijelova i odjeće.
Iako smo bili kod velikog međunarodnog graničnog prijelaza "Šentilj".

A mi obični mali graničari nismo ni pomišljali ući u Austriju i otići do naj bliže Austrijske trgovine da nešto kupimo i ilegalno prenesemo preko granice.
Problem je bio što u karauli "Ceršak" nitko od nas nije imao civilnu odjeću.
U uniformi bi se isticali od ostalih ljudi i stvorio bi se problem.

Takav način šverca nije imao veze sa bilo kojim graničnim prelazom, pa samim tim ni sa Šentiljom. Moje pitanje zasnivam na informacijama koje su kružile među vojskom i o čemu je vojska razgovarala. Ja sam bio u vojsci u vreme kada su nestašice svega i svačega već uveliko postojale, posebno je kafa bila na ceni, kao i čokolade (njih nije bilo u Beogradu sigurno nekih četiri-pet godina u samoposlugama, od 1980, pa sve do 1985-6). Dakle, javna tajna je bila da civili sa ove i one strane granice prenose robu za potrebe i po porudžbini pojedinih vojnika i starešina.
Verujem da ti nisi znao za to, ali magacioner u karauli je za to sigurno znao. Reci iskreno, da li stvarno misliš da je tvoj komandir kod one babe u šupu nosio sveske i olovke i to pod velom tajnosti? Priznaćeš da to izgleda malo glupo.

 u bgd se to zvalo DUŠKO  

Deterđent
Ulje
Šećer
Kafa
Ostalo

Tada sam 81/82 radio u Poreču pon-pet sa službenim kolima koja su imala dozvolu za inostranstvo i
obavezno smo sredom pre podne (radili smo od 12 pa do uveče) išli u Trst u standardne DUŠKO kupovine.

halo 92 (citat):

Takav način šverca nije imao veze sa bilo kojim graničnim prelazom, pa samim tim ni sa Šentiljom.
Moje pitanje zasnivam na informacijama koje su kružile među vojskom i o čemu je vojska razgovarala.
Ja sam bio u vojsci u vreme kada su nestašice svega i svačega već uveliko postojale, posebno je kafa bila na ceni, kao i čokolade (njih nije bilo u Beogradu sigurno nekih četiri-pet godina u samoposlugama, od 1980, pa sve do 1985-6).
Dakle, javna tajna je bila da civili sa ove i one strane granice prenose robu za potrebe i po porudžbini pojedinih vojnika i starešina.
Verujem da ti nisi znao za to, ali magacioner u karauli je za to sigurno znao.
Reci iskreno, da li stvarno misliš da je tvoj komandir kod one babe u šupu nosio sveske i olovke i to pod velom tajnosti?
Priznaćeš da to izgleda malo glupo.

Rekao sam.
Ne znam što je sve bilo uzeto iz podruma karaule "Ceršak" i skriveno u šupu naše susjede Katarine Hauc.
To su znali komandir karaule Spasković Radoje i magacioner Radmanović Stanoje.
Ja sam samo dio tih stvari vidio dok su iznosili iz karaule.
Ali nikada nisam vidio komandira karaule "Ceršak" da je nešto donio u karaulu "Ceršak" kao naprimjer kavu, ulje, šećer, odjeću, male ili velike kućanske aparate, tj. stvari koje su ilegalno prebačeno iz Austrije u Jugoslaviju i da je tim stvarima bila namjena švercanje.
To ti mogu garantirati za tu 1988 - 1989 godini.
Što je bili prije toga razdoblja ili poslije toga razdoblja pojma nemam.!

Vojnik Graničar (citat):

Rekao sam.
Ne znam što je sve bilo uzeto iz podruma karaule "Ceršak" i skriveno u šupu naše susjede Katarine Hauc.
To su znali komandir karaule Spasković Radoje i magacioner Radmanović Stanoje.
Ja sam samo dio tih stvari vidio dok su iznosili iz karaule.
Ali nikada nisam vidio komandira karaule "Ceršak" da je nešto donio u karaulu "Ceršak" kao naprimjer kavu, ulje, šećer, odjeću, male ili velike kućanske aparate, tj. stvari koje su ilegalno prebačeno iz Austrije u Jugoslaviju i da je tim stvarima bila namjena švercanje.
To ti mogu garantirati za tu 1988 - 1989 godini.
Što je bili prije toga razdoblja ili poslije toga razdoblja pojma nemam.!

Naravno da ti verujem, to se i neradi da bi svi videli. Nisam ni ja video, ali sam čuo i razgovarao sa čovekom koji je to radio dok je bio na odsluženju vojnog roka. Moje pitanje je bilo da li si i ti čuo za to, odnosno da li ste među sobom razgovarali o tome i drugo, da li ti zaista veruješ da su u šupi sklonjene samo i isključivo sveske i olovke?

Vojnik Graničar (citat):

To je bio naš kiosk gdje smo se opskrbljivali sa takvim stvarima.
I tako jednog dana sam iz tog papira isprpao ovaj list sa ovom naslovnom stranicom.
To je bio prvi list Mladine koji sam držao u svojim rukama.
Iako taj list tada nije bio baš popularan na prostorima bivše države.

Kako gdje, kupovao sam Mladinu.
Malo je bio problem jezik, ali ne previše, iako se kod nas u određenim studentskim krugovima dosta čitao Polet.
A koga nije ništa zanimalo, nije ni čitao ništa.  

013gonzo (citat):

kako paloma više ne radi? pa ko proizvodi papirnu galanteriju paloma što se prodaje u beogradu?
moram sutra da vidim u deklaraciji pa javljam

Paloma se radi u Sladkom Vrhu,ali nešto malo i u Ceršaku.A 88-89 u Ceršaku se radio karton i mape.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Graničaru a sa prethodne tvoje slike samo trojica nisu više među živima, a to su ,jager, Spasković i Urbanč.

halo 92 (citat):

Naravno da ti verujem, to se i neradi da bi svi videli.
Nisam ni ja video, ali sam čuo i razgovarao sa čovekom koji je to radio dok je bio na odsluženju vojnog roka.
Moje pitanje je bilo da li si i ti čuo za to, odnosno da li ste među sobom razgovarali o tome i drugo, da li ti zaista veruješ da su u šupi sklonjene samo i isključivo sveske i olovke?

Pošto nikada nikoga nismo uhvatili u švercu kavu, ulje, šećer, odjeće, malih ili velikih kućanskih aparata na području odgovornosti karaule "Ceršak" nismo puno o tome ni pričali.
Naj više smo pričali o ilegalnom prelaženju državne granice, jer smo ilegalce često i hvatali na području odgovornosti karaule "Ceršak".
Naj više na zasjednom mjestu "Rupa" pa zasjedno mjesto "Dol" itd...
Nismo ni čuli da je netko od pripadnika JNA to radio te 1988 - 1989 godine.
Komandir karaule Spasković Radoje je već bio stariji čovjek (pred penziju) imao je sigurno dobru platu, siguran posao, itd... tako da sumnjam da bi zbog takvih stvari riskirao i posao i penziju i kojekakve povlastice koje mu je nudila JNA.

Recimo da je to i radio, on je to mogao izvesti jednostavno jer je znao raspored i mjesta zasjeda i patrola.
I lako bi nas izbjegao.
Sama pomisao da uhvatim vlastitoga komandira karaule u ilegalnom prelaženju državne granice i švercu....!?
Ne znam kako bi on na to reagirao.
Ja ga nisam nikada izdao u komandi graničnog odsjeka za ništa što je radio.!
Nije ni on nas prijavljivao u granični odsjek (osim u jednom slučaju).
Vjerojatno bi se takvi prljavi poslovi brzo raskrinkali i bio bi otkriven jer te prošvercane stvari nekome moraš i ponuditi na prodaju a onda se to pročuje i to bi vjerojatno došlo do "ušiju" civilne ili vojne policije.
Mogao je i nekome u koga ima povjerenja dati mu informaciju o vremenu polaska i dolaska kao i pozicije patrola i zasjeda, pa da taj prljavi posao obavi za njega a da zaradu podjele.

Što je sve bilo skriveno u šupi naše susjede Katarine Hauc ne znam.
Šupa je bila zaključana tako da u nju nisam mogao ući i pogledati.
Nisam se po karauli puno ni raspitivao jer me to baš nije puno ni zanimalo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

miran cvilak (citat):

Paloma se radi u Sladkom Vrhu, ali nešto malo i u Ceršaku.
A 88-89 u Ceršaku se radio karton i mape.
Graničaru a sa prethodne tvoje slike samo trojica nisu više među živima, a to su ,jager, Spasković i Urbanč.

Miran.
Označi mi tko je na slici Urbač i kao mu je ime.!

Max Blitz (citat):

Kako gdje, kupovao sam Mladinu.
Malo je bio problem jezik, ali ne previše, iako se kod nas u određenim studentskim krugovima dosta čitao Polet.
A koga nije ništa zanimalo, nije ni čitao ništa.  

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo je prvi list Mladine kojeg sam ja uzeo u svoje ruke te 1988 godine.
Pronašao ga među starim papirom u "Tovarni lepenke Ceršak".
Ova slika mi je ostala duboko u sjećanju.
Tražio sam je po interneti i nikako je nisam mogao pronaći.
Onda sam tražio redakciju Mladine i javila mi se jedna njihova radnica koja se zove "Jana" i koja je u arhivu Mladine pronašla tu sliku i poslala mi je.!
Navodno je list štampan 1987 godine.
Tada u JNA nije bio popularan ovaj list kao i Janez Janša koji je za taj list radio.
Za čitati taj list bio je problem jezik tako da sumnjam da je za njim bila velika potražnja izvan Slovenije, možda nešto po Hrvatskoj ali ostali dio Jugoslavije čisto sumnjam.!

[You must be registered and logged in to see this image.]


Sa strelicom obeležen pokojni Urbanč Vlado,Spaletov komšija,

Vojnik Graničar (citat):

Pošto nikada nikoga nismo uhvatili u švercu kavu, ulje, šećer, odjeće, malih ili velikih kućanskih aparata na području odgovornosti karaule "Ceršak" nismo puno o tome ni pričali.
Naj više smo pričali o ilegalnom prelaženju državne granice, jer smo ilegalce često i hvatali na području odgovornosti karaule "Ceršak".
Naj više na zasjednom mjestu "Rupa" pa zasjedno mjesto "Dol" itd...
Nismo ni čuli da je netko od pripadnika JNA to radio te 1988 - 1989 godine.
Komandir karaule Spasković Radoje je već bio stariji čovjek (pred penziju) imao je sigurno dobru platu, siguran posao, itd... tako da sumnjam da bi zbog takvih stvari riskirao i posao i penziju i kojekakve povlastice koje mu je nudila JNA.

Recimo da je to i radio, on je to mogao izvesti jednostavno jer je znao raspored i mjesta zasjeda i patrola.
I lako bi nas izbjegao.
Sama pomisao da uhvatim vlastitoga komandira karaule u ilegalnom prelaženju državne granice i švercu....!?
Ne znam kako bi on na to reagorao.
Ja ga nisam nikada izdao u komandi graničnog odsjeka za ništa što je radio.!
Nije ni on nas prijavljivao u granični odsjek (osim u jednom slučaju).
Vjerojatno bi se takvi prljavi poslovi brzo raskrinkali i bio bi otkriven jer te prošvercane stvari nekome moraš i ponuditi na prodaju a onda se to pročuje i to bi vjerojatno došlo do "ušiju" civilne ili vojne policije.
Mogao je i nekome u koga ima povjerenja dati mu informaciju o vremenu polaska i dolaska kao i pozicije patrola i zasjeda, pa da taj prljavi posao obavi za njega a da zaradu podjele.

Što je sve bilo skriveno u šupi naše susjede Katarine Hauc ne znam.
Šupa je bila zaključana tako da u nju nisam mogao ući i pogledati.
Nisam se po karauli puno ni raspitivao jer me to baš nije puno ni zanimalo.

Ceršak je pored Šentilja i Špičnika bio najviše "na oku", zato sam tebi i postavio to pitanje, jer su informacije o švercu koje sam imao uglavnom bile vezane za zabačenije i dalje karaule.
Što se tiče prijavljivanja vojnika od strane starešina, to se nije dešavalo iz prostog razloga što je za svaki propust vojnika pvo odgovoran njegov starešina, što će reći da bi prvo "popio ribanje" komandir Radoje, pa tek onda ti. On naravno nije hteo sebi da pravi problem. Osim ako neki vojnik ne pretera baš sve granice pravila službe.

halo 92 (citat):

Ceršak je pored Šentilja i Špičnika bio najviše "na oku", zato sam tebi i postavio to pitanje, jer su informacije o švercu koje sam imao uglavnom bile vezane za zabačenije i dalje karaule.
Što se tiče prijavljivanja vojnika od strane starešina, to se nije dešavalo iz prostog razloga što je za svaki propust vojnika pvo odgovoran njegov starešina, što će reći da bi prvo "popio ribanje" komandir Radoje, pa tek onda ti.
On naravno nije hteo sebi da pravi problem.
Osim ako neki vojnik ne pretera baš sve granice pravila službe.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Što se tiče švercanja preko područja odgovornosti karaule "Ceršak".
Ako je netko to i radio i ako je netko to i uspjevao ja im se nebi ni čudio da su u tome i uspjevali.
Jer zapadni dio odgovornosti karaule "Ceršak" je bio dugačak 2184 metra, od rijeke Mure gdje je granični kamen 1 sekcija VIII pa do graničnog kamena 45 sekcija VIII.
Pogledaj ovu kartu područja.
Žutom strelicom sam označio poziciju karaule "Ceršak".
Crvenom strelicom sam označio poziciju zasjednog mjesta "Rupa".
Naj češće smo noću držali zasjedu samo na poziciji zasjednog mjesta "Rupa".
Što znači da od rijeke Mure pa do zasjednog mjesta "Rupa" je mogao prići tko je želio (ukoliko je imao hrabrosti) a da ga mi nebi ni vidjeli.
Posebno smo imali osiguranje državne granice 1988 - 1989 godine kada su bili nemiri na Kosovu.
Tada bi ta zapadna strana znala biti popunjena sa 7 zasjednih mjesta kao što su: Most, Dol, Sedlo, Žbun, Ugao, Vis i Rupa.
E tada bi bio problem proći državnu granicu.
Ali takav tempo mi nismo mogli dugo izdržati jer je puno zasjednih mjesta, nas je bilo malo i brzo dođe do zamora ljudstva.

miran cvilak (citat):

Sa strelicom obeležen pokojni Urbanč Vlado, Spaletov komšija,

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako se izvan karaule "Ceršak" nikada nisam sreo sa ovim čovjekom Vladom Urbanč.
Ovo je bio naš prvi i zadnji susret u životu.
Ostala je sačivana samo ova naša zajednička slika.
Vlado Urbanč nije više među živima i stoga.

Zbogom Vlado Urbanč.

[You must be registered and logged in to see this image.]

miran cvilak (citat):

Sa strelicom obeležen pokojni Urbanč Vlado, Spaletov komšija.

Miran.
Daj mi pokušaj ovo objasniti.
Ima li neki dobar razlog zašto je Urbanč Vlado (strelica broj 1) pozvan od strane komandira karaule „Ceršak“ Spasković Radoja dana 22.12.1988. godine da prisustvuje proslavi dana JNA.!?
Tog čovjeka nikada nismo sretali u graničnom pojasu niti je ikada dolazio u karaulu „Ceršak“.
Pa mi nije jasno kojom zaslugom je on pozvan osim što je bio kako kažeš „Spaletov komšija“.

Jager Florijan (strelica broj 2) je pozvan jer je i on bio dobar prijatelj komandira karaule.
Međutim Jager Florijana smo često sretali u graničnom pojasu gdje je na rijeci Muri uvijek pecao ribu.
E sad se ne mogu sjetiti da li je on bio član nekoga ribičkog društva, tako da i tu ima logike.

Direktor "Tovarne lepenke Ceršak" Petrov Franc (strelica broj 3) je pozvan jer je komandir karaule Spasković Radoje uvijek u tvornici tražio neke usluge za potrebe karaule, tako da i tu ima logike.

Petrov je bio pozvan kao direktor tvornice od koje je karaula imala struju i telefon.Jager je bio kao neki sakriveni milicajac tužibaba i ja sumljam da je bio i udbovac, a urbanč je sem toga da je bio Spaletov komšija bio 2 ili 3 čevek u tvornici Ceršak pa je zbog toga bio pozvan.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Porodica Spasković : Dušan ,Slavka i Gospođa,a ono dete je unučič.

Plašeći se kontrole iz graničnog odsjeka Maribor komandir karaule „Ceršak“ Spasković Radoje i magaciomer-skladištar Radmanović Stanoje su dana 18.04.1989. godine iz karaule „Ceršak“ iznijeli 2-3 plastične kašete stvari i sakrili ih u šupu naše susjede Katarine Hauc.
Pošto bi bio u patrolama, zasjedama, stražar ispred karaule i dežurni karaule, nisam uvijek mogao znati da li se skrivene stvari i dalje nalaze u šupi naše susjede Katarine Hauc.
Postojala je mogućnost da ih komandir karaule i magacioner-skladištar premjeste a da ja nisam ni znao.
Zato sam iskoristio priliku kada bi bio straži ispred karaule „Ceršak“ izišao bi iz kruga karaule u rano jutro oko 2-3-4 sata te bi došao do ulaznih vrata šupe naše susjede Katarine Hauc.
Zanimalo me je što je sve komandir karaule sa magacionerom-skladištarom sakrio u šupi, da li se to još nalazi u njoj, da li je ponovno premještano itd...
Vrata šupe su bila zaključana ako me pamćenje ne vara sa lancem i katancem.
Zbog toga se u šupu se nije moglo ući.
Sa lijeve strane ulaznih vrata šupe nalazio se prozor dimenzija negdje oko 50 cm x 40 cm.

(To je izgledalo otprilike ako me sijećanje na vara ovako.)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Imao sam baterijsku lampu koju sam kupio u trgovini koja se nalazila u krugu tovarne lepenke Ceršak.
Baterijska lampa je bila dosta dobra.
Jednom mi je jedan slovenac - graničar rekao: „Jooooj spličo kako je tvoja lampa močna“.
Uglavnom pokušavajući osvijetliti unutrašnjost šupe kroz prozor nije dalo nekog rezultata jer su u unutrašnjosti šupe neke pregrade zaklanjale pogledu.
Bolje se je vidjelo kad sam pokušavao baterijskom lampom posvijetliti kroz odškrinuta vrata šupe.
Sa te pozicije su se mogle vidjeti skrivene kašete a u jednoj od njih se isticao „artiljerijski durbin“ koji je virio iz plastične kašete.
Uglavnom stvari su bile na mjestu na kojem su i ostavljene, dok ne prođe opasnost.

[You must be registered and logged in to see this image.]

zeljoni (citat):

E tu bi se tek usrećio hehe.
Nego jesu li oni po odlasku komisije uzeli te stvari i vratili ih  u karaulu , ili je zastavnik osmatrao komšiluk sa onim dvogledom hehe

[You must be registered and logged in to see this image.]

POVRATAK U KARAULU "CERŠAK".

Karaula „Ceršak“ 22.04.1989. godine subota.
Komandir karaule je odredio da za današnji dan bude lozinka Opasač – Ohrid.
Nakon što je prošla „opasnost“ jutros je komandir karaule Spasković Radoje i skladištar-magacioner karaule Radmanović Stanoje (bez puno buke i pažnje) otišli do naše susjede Katarine Hauc, da iz njene šupe uzmu stvari koje su sakrili od kontrole „5 armijske oblasti“.
Sve što je iznijeto i skrivene u šupu naše susjede je vraćeno nazad u podrum karaule „Ceršak“ na mjesto gdje je i bilo.

Vojnik Graničar (citat):

Drugi put sam bio silom prilika, dogodio se incident u karauli "Ceršak" pa sam po naredbi komandira karaule išao u Maribor (po zadatku).

O kakvom incidentu se radi, i zasto si ti isao u Maribor?

Vojnik Graničar (citat):

Drugi put sam bio silom prilika, dogodio se incident u karauli "Ceršak" pa sam po naredbi komandira karaule išao u Maribor (po zadatku).

Kemo Specijalac (citat):

O kakvom incidentu se radi, i zasto si ti isao u Maribor?

Specijalac.
Moram malo prelistati dnevnik pa ću ti napisati.

I N C I D E N T   U   K A R A U L I   „C E R Š A K“


Što se dogodilo u karauli „Ceršak“.

Situacija u Jugoslaviji nije bila baš sjajna.
U autonomnoj pokrajini Kosovo su te 1988 - 1989 godine bile demonstracije Albanaca.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Naj više informacija smo dobivali preko radio uređaja, zatim preko televizije i nešto preko novina.
Ponekad je i komandir karaule „Ceršak“ Spasković Radoje pozivan u komandu graničnog odsjeka Maribor na sastanak gdje su njemu i ostalim komandirima karaule održavali predavanja o stanju u Jugoslaviji.  
Po povratku iz graničnog odsjeka Maribor tada bi komandir karaule pun informacija održao nama graničarima predavanje u stanju u Jugoslaviji a posebno na Kosovu, kako postoje grupe Albanaca koji imaju terorističke namjere, kako organiziraju rušenje vlade, podrivanja vojne i obrambene moći Jugoslavije itd….  
Kako je na Kosovu bilo netrpeljivosti između Srba i Albanaca tako je toga bilo i u karauli „Ceršak“.
Većina vojnika u karauli je bila srpske nacionalnosti.
Evo slika na kojoj je dio graničara iz karaule "Ceršak", crvenim krugovima sam označio Srbe.

[You must be registered and logged in to see this image.]

I sam komandir karaule Spasković Radoje je bio Srbin.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zatim su po brojnosti tu bili Albanci.
Zelenim krugovima sam označio Albance, ponavljam još fali i Srba i Albanaca.
Onda su po brojnosti bili vojnici iz Bosne i Hercegovine......

Svi ostali su bili manjina.
Kako se god okrene opet je u karauli bilo Kosovo u malome.
Svi su se trudili da se ta netrpeljivost javno ne pokazuje.
Albanci su tu bili u prednosti.
Oni su mogli ispred nas govoriti albanski a mi ih ništa ne bi razumjeli.
Ja sam bio dobar i sa jednim i sa drugim.
Ono kao neutralac.
Imao sam prilike vidjeti kad bi došlo do neke prepirke da bi se Albanci odvojili pa bi se skupili u jednoj sobi i tu bi sami razgovarali.
Jednom sam namjerno ušao u sobu da vidim što rade.
A onda me je jedan od tih Albanaca kojem je bilo ime Emini upozorio da iziđem iz sobe dok oni razgovaraju.
Izišao sam nisam se bunio jer mi je to rekao nekakvim prijateljskim tonom.
Jednog dana se to odvajanje otelo kontroli, došlo je do jednog malog incidenta.
Na kraju sam i ja bio silom prilika uvučen i taj događaj…

Vojnik Graničar (citat):

I N C I D E N T   U   K A R A U L I   „C E R Š A K“


Što se dogodilo u karauli „Ceršak“.

Situacija u Jugoslaviji nije bila baš sjajna.
U autonomnoj pokrajini Kosovo su te 1988 - 1989 godine bile demonstracije Albanaca.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Naj više informacija smo dobivali preko radio uređaja, zatim preko televizije i nešto preko novina.
Ponekad je i komandir karaule „Ceršak“ Spasković Radoje pozivan u komandu graničnog odsjeka Maribor na sastanak gdje su njemu i ostalim komandirima karaule održavali predavanja o stanju u Jugoslaviji.  
Po povratku iz graničnog odsjeka Maribor tada bi komandir karaule pun informacija održao nama graničarima predavanje u stanju u Jugoslaviji a posebno na Kosovu, kako postoje grupe Albanaca koji imaju terorističke namjere, kako organiziraju rušenje vlade, podrivanja vojne i obrambene moći Jugoslavije itd….  
Kako je na Kosovu bilo netrpeljivosti između Srba i Albanaca tako je toga bilo i u karauli „Ceršak“.
Većina vojnika u karauli je bila srpske nacionalnosti.
Evo slika na kojoj je dio graničara iz karaule "Ceršak", crvenim krugovima sam označio Srbe.

[You must be registered and logged in to see this image.]

I sam komandir karaule Spasković Radoje je bio Srbin.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zatim su po brojnosti tu bili Albanci.
Zelenim krugovima sam označio Albance, ponavljam još fali i Srba i Albanaca.
Onda su po brojnosti bili vojnici iz Bosne i Hercegovine......

Svi ostali su bili manjina.
Kako se god okrene opet je u karauli bilo Kosovo u malome.
Svi su se trudili da se ta netrpeljivost javno ne pokazuje.
Albanci su tu bili u prednosti.
Oni su mogli ispred nas govoriti albanski a mi ih ništa ne bi razumjeli.
Ja sam bio dobar i sa jednim i sa drugim.
Ono kao neutralac.
Imao sam prilike vidjeti kad bi došlo do neke prepirke da bi se Albanci odvojili pa bi se skupili u jednoj sobi i tu bi sami razgovarali.
Jednom sam namjerno ušao u sobu da vidim što rade.
A onda me je jedan od tih Albanaca kojem je bilo ime Emini upozorio da iziđem iz sobe dok oni razgovaraju.
Izišao sam nisam se bunio jer mi je to rekao nekakvim prijateljskim tonom.
Jednog dana se to odvajanje otelo kontroli, došlo je do jednog malog incidenta.
Na kraju sam i ja bio silom prilika uvučen i taj događaj…

Takve netrpeljivosti su još pojačane u ljeto 1989.g poslije čuvenog govora Slobodana Miloševića na Gazimestanu, mislim da sam o tome nešto i pisao na stranici karaule "Špičnik". Brojčano stanje na karauli je bilo otprilike 1/3 Albanaca, 1/3 Srbijanaca i 1/3 kako ti kažeš vojnika iz Bosne i Hercegovine i "neutralaca", a ti sastanci Albanaca u spavaonici su bili redovni, ko zna možda su se i oni osječali ugroženo a vide da se na Kosovu svašta dešava, a Kosovo i dom jako daleko. Tada je na granici bilo pojačano obezbjeđenje 12 sati na rejonu, nosi hranu sa sobom u patrolu, rap pun municije rame boli od težine. Ljepših sječanja i tema srećom ima puno više.

šepa (citat):

Takve netrpeljivosti su još pojačane u ljeto 1989.g poslije čuvenog govora Slobodana Miloševića na Gazimestanu, mislim da sam o tome nešto i pisao na stranici karaule "Špičnik". Brojčano stanje na karauli je bilo otprilike 1/3 Albanaca, 1/3 Srbijanaca i 1/3 kako ti kažeš vojnika iz Bosne i Hercegovine i "neutralaca", a ti sastanci Albanaca u spavaonici su bili redovni, ko zna možda su se i oni osječali ugroženo a vide da se na Kosovu svašta dešava, a Kosovo i dom jako daleko. Tada je na granici bilo pojačano obezbjeđenje 12 sati na rejonu, nosi hranu sa sobom u patrolu, rap pun municije rame boli od težine. Ljepših sječanja i tema srećom ima puno više.

Odvajanje Albanaca od ostale vojske je bilo oduvek i to nema veze sa dešavanjima oko raspada bivše Jugoslavije. Potpuno je sigurno da su oni vrlo dobro znali srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski) jezik, ali se dobar deo njih pravio blesav i kobajagi nisu razumeli jezik kojim  se komuniciralo u JNA. To svoje odvajanje su uglavnoim i pravdali (kobajagi) nepoznavanjem jezika. S obzirom na efikasnost bezbedonosne službe u JNA, kja je više nego sigurno znala da oni dovoljno dobro znaju srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski), nikada mi nije bilo jasno zašto su im starešine to dozvoljavale i tolerisale. U JNA su bili vojnici i iz Makedonije i iz Slovenije, kojima takođe srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski) jezik nije bio metrnji, pa ipak nije bilo takvog odvajanja. Bilo je grupisanja tu i tamo, ali nekog posebnog odvajanja nije bilo. Znam sigurno, iz razgovora sa ostalim vojnicima, da je to odvajanje Albanaca svima smetalo. 
Ako je u karauli bilo 1/3 Albanaca, ne vidim zbog čega bi se oni onda osećali ugroženo i od koga?! Da je u piatnju bilo njih dvojica, trojica pa u redu, ali 1/3 je bila sasvim dovoljna da se ostali osećaju ugroženo.
Krajnje dobronamerno i drugarski ti skrećem pažnju na jedan mali detalj, pojam "Srbijanac" se u Srbiji uvek doživljavao kao pogrdan naziv za Srbe, jer takav narod ne postoji i definiše tezu da Srbi žive samo u Srbiji i da ne žive u drugim državama, odnosno tadašnjim republikama.  To je kao kada bi Špance zvao "Španijanci", ili Hrvate "Hrvatijanci".  Isto tako, vojnici iz Bosne i Hercegovine mogu biti Bošnjaci (Muslimani), Hrvati ili Srbi.

halo 92 (citat):

šepa (citat):

Takve netrpeljivosti su još pojačane u ljeto 1989.g poslije čuvenog govora Slobodana Miloševića na Gazimestanu, mislim da sam o tome nešto i pisao na stranici karaule "Špičnik". Brojčano stanje na karauli je bilo otprilike 1/3 Albanaca, 1/3 Srbijanaca i 1/3 kako ti kažeš vojnika iz Bosne i Hercegovine i "neutralaca", a ti sastanci Albanaca u spavaonici su bili redovni, ko zna možda su se i oni osječali ugroženo a vide da se na Kosovu svašta dešava, a Kosovo i dom jako daleko. Tada je na granici bilo pojačano obezbjeđenje 12 sati na rejonu, nosi hranu sa sobom u patrolu, rap pun municije rame boli od težine. Ljepših sječanja i tema srećom ima puno više.

Odvajanje Albanaca od ostale vojske je bilo oduvek i to nema veze sa dešavanjima oko raspada bivše Jugoslavije. Potpuno je sigurno da su oni vrlo dobro znali srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski) jezik, ali se dobar deo njih pravio blesav i kobajagi nisu razumeli jezik kojim  se komuniciralo u JNA. To svoje odvajanje su uglavnoim i pravdali (kobajagi) nepoznavanjem jezika. S obzirom na efikasnost bezbedonosne službe u JNA, kja je više nego sigurno znala da oni dovoljno dobro znaju srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski), nikada mi nije bilo jasno zašto su im starešine to dozvoljavale i tolerisale. U JNA su bili vojnici i iz Makedonije i iz Slovenije, kojima takođe srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski) jezik nije bio metrnji, pa ipak nije bilo takvog odvajanja. Bilo je grupisanja tu i tamo, ali nekog posebnog odvajanja nije bilo. Znam sigurno, iz razgovora sa ostalim vojnicima, da je to odvajanje Albanaca svima smetalo. 
Ako je u karauli bilo 1/3 Albanaca, ne vidim zbog čega bi se oni onda osećali ugroženo i od koga?! Da je u piatnju bilo njih dvojica, trojica pa u redu, ali 1/3 je bila sasvim dovoljna da se ostali osećaju ugroženo.
Krajnje dobronamerno i drugarski ti skrećem pažnju na jedan mali detalj, pojam "Srbijanac" se u Srbiji uvek doživljavao kao pogrdan naziv za Srbe, jer takav narod ne postoji i definiše tezu da Srbi žive samo u Srbiji i da ne žive u drugim državama, odnosno tadašnjim republikama.  To je kao kada bi Špance zvao "Španijanci", ili Hrvate "Hrvatijanci".  Isto tako, vojnici iz Bosne i Hercegovine mogu biti Bošnjaci (Muslimani), Hrvati ili Srbi.

Pojam "Srbijanac" sam upotrebio kao teritorijalnu odrednicu za vojnike koji su bili iz Srbije a ne za Srbe kao narod, izvinjavam se ako sam nekog uvrijedio ali kod nas u Bosni je taj izraz uobičajen za ljude koji žive u Srbiji. Pa o kome onda pjeva Snežana Đurišić https://youtu.be/GqkXUAt52jw .
Što se tiče vojnika iz Slovenije i Makedonije ja Slovenski i Makedonski mogu razumjeti ali od Albanskog ni riječi.
Još jednom izvinjavam se, nisam znao da je to pogrdan naziv ili da se tako doživljava, a tekst ove pjesme mi odmah pade na pamet, pjesma je narodna iz Srbije.

šepa (citat):

Pojam "Srbijanac" sam upotrebio kao teritorijalnu odrednicu za vojnike koji su bili iz Srbije a ne za Srbe kao narod, izvinjavam se ako sam nekog uvrijedio ali kod nas u Bosni je taj izraz uobičajen za ljude koji žive u Srbiji. Pa o kome onda pjeva Snežana Đurišić https://youtu.be/GqkXUAt52jw .
Što se tiče vojnika iz Slovenije i Makedonije ja Slovenski i Makedonski mogu razumjeti ali od Albanskog ni riječi.
Još jednom izvinjavam se, nisam znao da je to pogrdan naziv ili da se tako doživljava, a tekst ove pjesme mi odmah pade na pamet, pjesma je narodna iz Srbije.

Zbog toga što sam predpostavljao da nisi taj izraz upotrebio kao zlonameran, ja sam i reagovao krajnje oprezno, da tebe ne uvredim. Što se tog izraza tiče, tačno je da se on upotrebljava u pesmi, ali u toj pesmi se slikovito dočarava izgled, tako da ne ostavlja sumnju na koga se odnosi, a i izraz je više upotrebljen zbog rime, nego zbog neke karakteristike (opanci-srbijanci).
U bivšoj Jugoslaviji, koliko je meni poznato, srpskohrvatski (ili hrvatskosrpski) jezik su Albanci učili kroz svoje školovanje, tako da su taj jezik dobro govorili, a odlično razumeli. Zato je moje čuđenje što niko od starešinskog kadra nije reagovao na njihova izdvajanja. Namerno kažem izdvajanja, a ne okupljanja, jer su se oni baš upadljivo izdvajali. Ne samo po grupama, već i u običnoj komunikaciji sa ostalom vojskom. Jezička barijera nije bila toliko velika da bi bila presudna, verujem da je nešto drugo bilo u pitanju.

Graničaru pronašao sam 2 zanimljive fotografije. Prepoznaješ čoveka na prvoj,i prokemantariši drugu .

[You must be registered and logged in to see this image.]

miran cvilak (citat):

Graničaru pronašao sam 2 zanimljive fotografije.
Prepoznaješ čoveka na prvoj, i prokemantariši drugu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo je lako.
Slika brane na rijeci Muri (sjevero zapadno od karaule "Ceršak").
Rekao si mi da je brana srušena.
Ovim drvenim mostićem sam jednom išao do željeznih vrata na brani da provjerim da li su zatvorena i je li tko slidao bodljikavu žicu.
Pušku sam stavio na leđa.
(Kao ovaj ratnik samo da mu je puška na leđima a cijev okrenuta prema zemlji)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kad na pola drvenog mostića iskoči feder iz okvira.
Sreća nije iskočio do kraja inače odoše 30 metaka u rijeku.
Mislim da bi me Komandir karaule streljao ispred grudobrana kod karaule.!!!
Kad sam namjestio okvir pred kraj mostića sam našao zmiju kako se izležava ispod mostića na betonu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Eeeeeh a sada ova slika.!?
Prvo ne znam gdje je ovo slikano.
Pretpostavljam da si na ovoj slici pronašao nekoga koga bi ja trebao prepoznati.
Nažalost nisam poznavao puno ljudi iz mjesta Ceršak a sve zahvaljujući mome komandiru karaule koji nas nije puštao da lunjamo po Ceršaku.
Od onih o kojima sam pisao na ovoj stranici karaule "Ceršak" ovo bi mogao biti otac od Perte tj. Hauc Rupert - Berta.
Tog čovjeka tj. Bertu sam vidio jednom ispred karaule kad je došao pijan i jako kratko.

Graničaru brane više nema,to je neka stara slika na kojoj brana još stoji,i pod 2 to nije Bertin otac nego je sam Berta he he he .

miran cvilak (citat):

Graničaru brane više nema, to je neka stara slika na kojoj brana još stoji i pod 2 to nije Bertin otac nego je sam Berta he he he .

Miran.
Tako sam i napisao: "Pertin otac tj. Hauc Rupert - Berta".
Eto nakon 26 godina ponovno oči u oči ja i stari Berta.

Samo na ovoj slici vidim dvojicu u sivo-maslinastoj kombinaciji, nije valjda da je i ovdje JNA radila na građevini.!?

Vojnik Graničar (citat):

miran cvilak (citat):

Graničaru taj je dvogled-nočni je zavrpšio kod mene, a kada sam ga razdužio neznam kde je otišo

Vjerojatno je ovaj JNA noćni dvogled završio kod nekoga "kolekcionara", ha ha ha ha ha...
Kao i Veskove pločice.!
Samo mi reci jesi li ga ikada upotrebljavao.!?

Pasivni ručni dvogled 4x80 sam privremeno zadužio  za  vrijeme Univerzijade u Zagrebu 1987. godine na karauli "Jožica Flander." Pored toga dobili smo i onaj dodatak radio-uređaju (RUP) za  kriptozaštitu. Zbog tako važnog događaja granica je stavljena u stanje pune borbene gotovosti (pojačano obezbjeđenje)-dobili smo i pojačanje od nekoliko vojnika iz G.O., pojačane su patrole i zasjede, maksimalno korištenje ljudstva, pasa i tehnike . Nosili smo pun b.k. -svih pet okvira bojeve municije  (u "normalno" vrijeme samo dva okvira u RAP-u i jedan u pušci). PRD sam koristio u patrolama, ono što je značajno je da je radio na principu iskorištenja  makar minimalne količine prirodne svjetlosti, što znači da za "mrkle noći" i nisi baš mogao nešto da vidiš. Kada je bilo makar malo prirodne svjetlosti mogle su se razaznati siluete i pokreti ljudi i životinja i tada je bio od koristi. Stisneš dugmiće i pojavljuje se slika.

Vojnik Graničar (citat):

miran cvilak (citat):

Graničaru brane više nema, to je neka stara slika na kojoj brana još stoji i pod 2 to nije Bertin otac nego je sam Berta he he he .

Miran.
Tako sam i napisao: "Pertin otac tj. Hauc Rupert - Berta".
Eto nakon 26 godina ponovno oči u oči ja i stari Berta.

Samo na ovoj slici vidim dvojicu u sivo-maslinastoj kombinaciji, nije valjda da je i ovdje JNA radila na građevini.!?

Graničaru nije to stari nego je mladi Berta koga si sreo sa dvogledom u šumi.A slika je iz 80-ih kada se udarnički gradio dom krajana Ceršaka,kde je puno radnih sati odradila i vojska sa karaule. A taj dom je pored pošte u Ceršaku.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na marendi sa Ceršačanima


[You must be registered and logged in to see this image.]


Pomoč kod Gradnje.

SiniZkk (citat):

Pasivni ručni dvogled 4x80 sam privremeno zadužio  za  vrijeme Univerzijade u Zagrebu 1987. godine na karauli "Jožica Flander."
Pored toga dobili smo i onaj dodatak radio-uređaju (RUP) za  kriptozaštitu.
Zbog tako važnog događaja granica je stavljena u stanje pune borbene gotovosti (pojačano obezbjeđenje)-dobili smo i pojačanje od nekoliko vojnika iz G.O., pojačane su patrole i zasjede, maksimalno korištenje ljudstva, pasa i tehnike .
Nosili smo pun b.k. -svih pet okvira bojeve municije  (u "normalno" vrijeme samo dva okvira u RAP-u i jedan u pušci).
PRD sam koristio u patrolama, ono što je značajno je da je radio na principu iskorištenja  makar minimalne količine prirodne svjetlosti, što znači da za "mrkle noći" i nisi baš mogao nešto da vidiš.
Kada je bilo makar malo prirodne svjetlosti mogle su se razaznati siluete i pokreti ljudi i životinja i tada je bio od koristi.
Stisneš dugmiće i pojavljuje se slika.

SiniZkk.
Jaoooo koja razlika.
1. Pasivni ručni dvogled smo imali i karauli "Ceršak".
Stajao je na 1 katu karaule u sobi skladištara ispod njegova kreveta u ovakvom kovčegu kao ukras.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nikada ga nismo nosili i koristili jako bi nam dobro došao jer nam je stvarno trebao.

2. Ovakve radio stanice smo nosili u početku dok su bile ispravne a kada su se pokvarile i njih smo prestali nositi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

3. I nama su dolazili u ispomoć vojnici iz Maribora mada nije u državi bila ni univerzijada ni olimpijada.
Imali smo druge probleme.
Kuvalo je kosovo.
Prebacivalo se oružje.
O tome kako smo čekali osobe koje su prebacivali oružje jednom prilikom da zaostatke riješim.

4. Municija.
Ovdje si mi bilo malo nedorečen.
U nas u karauli svaka puška je morala imati jedan prazan okvir.
Najviše metaka je nosio puškomitraljezac 120 metaka + 1 okvir prazan.
Snajperista 40 metaka + 1 okvir prazan.
Automatska puška (ako me pamćenje na vara) 90 metka 1 prazan okvir u rapu a jedan u pušci.
Tako je bilo stanje kada je u državi bilo mirno.
A kada je u državi bio problem jedino su ovi koji su imali automatske puške dobijali još jedan okvir metaka tada bi imali 120 metaka + 1 okvir prazan.