Stare vojne fortifikacije u mom kraju

U staroj Saloni još ima rimskih legionara...

[size=50]Grmožur: Legenda o crnogorskom Alkatrazu (FOTO)[/size]
[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]

U mestu gde ja zivim LJubinic kod Obrenovca postoje bunkeri gde su nekada bili tenkovi. Za vreme bombardovanja bila je i PVO. Zanima me dali neko zna nesto o tim bunkerima i dali moze da mi kaze dali su veliki unutra. Trenutno ne moze da se udje jer su potopljeni vodom

Lukavec

U Turopolju južno od Zagreba nalazi se stari grad Lukavec, smješten kod istoimenog sela i nekoliko kilometara jugozapadno od glavne prometnice Zagreb - Sisak. Posjetio sam ga 29. ožujka/marta 2014. godine i snimio nekoliko fotografija.
Stari grad Lukavec izvorno potječe još iz XIII. stoljeća. Prvi put se spominje 1256. godine kao caput Lukavez, no točna godina kao ni mjesto izgradnje nisu poznati. Prvobitna građevina bila je izgrađena od drveta kao obrambena utvrda. Godine 1481. postala je vlasništvom medvedgradskog gospodara Ivana Tuza, a Plemenitoj općini Turopoljskoj je vraćena 1553. godine. Tada je Lukavec već bio u ruševnom stanju pa je ponovo izgrađen 1612., opet od drveta. Današnji kameni dvorac sagrađen je 1705. godine i jedina je zidana utvrda na području Turopolja.
Lukavec nikada nije služio za stanovanje i njegova je funkcija bila isključivo obrambena, a u njemu se održavao tradicijski zbor turopoljskoga plemstva (takozvano ''spravišće'') uz služenje mise u kapelici Svete Lucije. Dvorac je sagrađen u obliku kvadrata s četiri kvadratične kule. Nad ulaznim vratima je uklesan grb Plemenite općine turopoljske s natpisom Insignia Universitatis nobilium campi Turopolya 1752.
Svojim tipološkim i arhitektonskim osobinama Lukavec zauzima značajno mjesto u presjeku profane arhitekture 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj. Nedavno je obnovljen pod nadzorom Konzervatorskog odjela iz Zagreba.

Lukavec iz daljine...

[You must be registered and logged in to see this image.]

... i izbliza:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Grb Plemenite općine Turopoljske:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Unutarnji opkop (šanac):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mostići preko opkopa na šetalištu oko dvorca:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Niška trdnjava

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stare, čvrste, visoke zidine i kapije niške Tvrđave, koje se od prve polovine 18. veka uzdižu na desnoj obali Nišave, ubrajaju se među najlepše i najbolje očuvane na srednjem Balkanu. Istorija utvrđenja na ovome mestu počinje u 1. v.n.e. kada su rimske legije utirale put novoj svetskoj civilizaciji. Građena od strane Rimljana, Vizantinaca i Srba, tvrđava je rušena i obnavljana više puta, da bi joj konačan izgled dale Osmanlije 1730. godine. Niš je jedan od retkih gradova u svetu sa impozantnom tvrđavom u najužem centru čije se težište nije pomeralo tokom dva milenijuma. Osim dobro očuvanih masivnih kamenih zidina i kapija, u Tvrđavi se mogu videti brojni ostaci burne niške istorije.


Vir: [You must be registered and logged in to see this link.]

Utvrde grada Šibenika

Jest da Šibenik nije baš u mom kraju, ali me uz ovaj grad vežu najljepše uspomene iz djetinjstva i mladosti. Prvi put sam ljetovao u Šibeniku 1957. godine, a zatim sam s izviđačima bio na taborovanju više puta na otocima Šibenskog arhipelaga - Prvić 1965., Zlarin 1967., 1970. i 1972. i Kakan 1969.
Šibenik je između ostalog poznat po bogatstvu starih fortifikacijskih objekata, od kojih su četiri tvrđave. Tri od njih su podignute radi obrane od Turaka koji su pokušavali zauzeti dalmatinske gradove.

Tvrđava svetog Mihovila

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tvrđava svetog Mihovila ili tvrđava svete Ane je najstariji šibenski fortifikacijski objekt. Smještena je na brijegu nadmorske visine od 70 m. Smatra se da su je podigli Hrvati na mjestu gdje je nekada bila mala utvrda starih Ilira. Najstariji dijelovi ziđa potječu iz XIII. stoljeća, a uz njih se nalaze i oni građeni u XIV., XV. i. XVI. stoljeću. Tvrđava je bila oštećena eksplozijama barutane u XVII. i XVIII. stoljeću. Dugo je bila pod vojnom upravom, a relativno nedavno je otvorena za javnost. Godine 2014. U njoj je otvorena ljetna pozornica amfiteatralnog tipa s 1.077 sjedećih mjesta.

Tvrđava Šubićevac

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tvrđava Šubićevac ili tvrđava Barone smještena je sjeverno od stare gradske jezgre Šibenika na 80 m nadmorske visine. Izgrađena je 1646. godine, istodobno kad i tvrđava Svetog Ivana, te je zajedno s njom imala značajnu ulogu u obrani grada od Turaka 1647. Gradsko vijeće Šibenika kupilo je tvrđavu i njeno okolno područje 1912. godine i nazvalo taj dio grada Šubićevac po staroj hrvatskoj plemićkoj obitelji Šubića. Sa tvrđave se pruža prekrasan pogled na stari grad, šibenski kanal Svetog Ante i otoke šibenskog arhipelaga.

Tvrđava svetog Ivana

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tvrđava svetog Ivana smještena je na vrhu brda sjeverno od šibenske stare gradske jezgre, na 115 metara nadmorske visine. Nazvana je sveti Ivan po maloj kapeli koja se tu nalazila do 1638., kada je srušena zbog gradnje tvrđave. Tvrđava je podignuta na početku Kandijskog rata, u rekordnom vremenu od samo dva mjeseca 1646. godine. Oko tvrđave su se odvijale žestoke borbe 1647. godine, kada su Turci pod vodstvom Tekeli-paše pokušali osvojiti Šibenik. Tvrđava je branila grad od 20 000 turskih napadača u jednomjesečnoj opsadi od 17. kolovoza do 16. rujna 1647., a u tim borbama poginulo je oko  4.000 Turaka.

Gradski bedem

Na sjevernom rubu gradske jezgre Šibenika nalazi se dvostruki ili dvojni bedem, koji je igradila Mletačka republika oko 1423.-1425. godine. Kroz 4 do 6 metara širok prolaz između dva zida vojna posada smještena u utvrdi sveti Mihovil imala je pristup morskoj obali, odakle je mogla primati opskrbu i pomoć ili se mogla evakuirati u slučaju pada utvrde.

Dio gradskog bedema:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tvrđava svetog Nikole

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovaj fortifikacijski objekt je već spomenut u ovoj temi. Tvrđava se nalazi ispred ulaza u Šibenski kanal ili kanal svetog Ante, a podignuta je u XVI. stoljeću radi nadzora pomorskih puteva. Nikada nije korištena u obrambene svrhe. U vojsci kraljevine Jugoslavije bila je u sastavu Tvrđavske komande Šibenik. Od 2017. godine nalazi se u Popisu svjetske baštine UNESCO-a kao jedna od mletačkih utvrda iz razdoblja zmeđu V. i XVII. stoljeća.

Oko Vinkovaca koji su u rimsko vrijeme prozvani Colonia Aurelia Cibalae, i koji su bili važno vojno i gospodarsko središte ondašnje Rimske kolonije kao i važno raskrižje puteva bili su podignuti opkopi koji 
nisu vidljivi golim okom.
Dosadašnje spoznaje o bedemima daje nam pretežito starija literatura, koja ga opisuje kao zemljani nasip sa palisadom na vrhu.
Prvi podatak se nalazi kod grofa Marsilija poč. 18.st. koji daje crtež bedema Cibala. Prema tom crtežu tri strane su bile duge 600 metara, dok je istočna bila u dužini od 610 m, pa bi površina grada uključujući i širinu i dužinu bedema iznosila oko 366.000 m2.
Detaljnije mjere daje povjesničar Brunšmid, koji kaže da su najduži bedemi bili 860 m, a najveća širina a 650 m, pa time dolazimo i do veće površine grada od oko 560.000 m2.

Gradski bedemi u Zadru, dio svjetske baštine UNESCO-a

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Zadar je grad u Hrvatskoj koji ima dugu i bogatu povijest. Prvi tragovi ljudskih naselja datiraju još iz starijeg kamenog doba, a prvo poznato ime današnjeg Zadra bilo je Jadera. Već u VII. stoljeću prije nove ere područje je naseljavalo ilirsko pleme Liburni, a u II. stoljeću p.n.e. palo je pod vlast Rimljana. Naselje pod imenom Colonia Julia Jader osnovao je navodno sâm Julije Cezar. U vrijeme seobe naroda područje su držali Ostrogoti, a nakon njihovog odlaska i pada Zapadnog Rimskog carstva bio je pod vlašću Bizanta i bio je administrativno središte bizantske provincije Dalmacija. Kraće vrijeme Zadar je bio pod vlašću Franaka da bi ga kralj Petar Krešimir IV. pripojio Hrvatskoj. Poslije smrti kralja Dmitra Zvonimira i dinastičkih borbi Zadar je 1105. godine priznao vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana (Kálmán). Uslijedili su ratovi s Venecijom koja je odavno bacila oko na Zadar i prvi put je zauzela grad 1000. godine. Zadar je nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku da bi 1358. bio vraćen ugarsko-hrvatskom kralju Ludoviku I. Anžuvincu (Nagy Lajos).
Zadar je teško stradao 1202. godine kada je mletački dužd Enrico Dandolo za napad i opsadu iskoristio križare na 4. pohodu u Palestinu. Križari su se Veneciji obavezali platiti prijevoz brodovima do Egipta, a kako im nisu imali dovoljno novca Mlečani su ih iskoristili za razaranje i pljačku Zadra. Hrvatsko-ugarski kralj Imre (Emerik) osudio je križarsku vojnu jer je bilo sporno da li Božja vojska smije napasti kršćanski grad. Zadar je ipak bio razrušen i osvojen, a preživjelo stanovništvo je našlo spas u Ninu i Biogradu. Papa Inocencije III. (Innocenzo III.) ekskomunicirao je Mlečane i križare koji su sudjelovali u osvajanju grada.
 
Križarska opsada Zadra 1202. godine, prikaz:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Poslije smrti Ludovika I. Anžuvinca Zadar je priznao vrhovnu vlast Sigismunda Luksemburškog (Luxemburgi Zsigmond) i zatim Ladislava Napuljskog (László nápolyi), koji je 1409. godine prodao čitavu Dalmaciju sa Zadrom Veneciji za 100.000 dukata. U XVI. i XVII. stoljeću Zadru su posebno prijetili Turci koji su osvojili čitavo zaleđe i gađali grad iz topova. Tada su izgrađene nove utvrde oko grada i unutar zidina čime je Zadar postao najbolje utvrđen grad na području Venecijanske republike. Nakon pada Venecije 1797. godine Zadar i Dalmacija pripojeni su Austriji, od 1806. do 1813. bili su pod vlašću Napoleonove Francuske, da bi bili vraćeni Austriji i pod njezinom vlašću su ostali do 1918. godine. Rapalskim ugovorom iz 1920. Zadar je ustupljen Italiji kao enklava na istočnoj obali Jadrana pod imenom Zara, a 1944. godine oslobodila ga je NOVJ i otada je u sastavu Hrvatske (i bivše Jugoslavije).
Sa stajalište očuvane vojne fortifikacije u današnjem Zadru najvažniji su gradski bedemi koji opasuju staru gradsku jezgru. Sačuvani su ostatci iz rimskog doba, iz srednjeg vijeka i najviše iz XVI. stoljeća. Uz bedeme se nalazi srednjovjekovna Kapetanova kula, a posebno su zanimljiva i Kopnena vrata iz 1543. godine te Morska vrata iz 1573. godine.
Godine 2017. zadarski gradski bedemi uvršteni su u Popis svjetske baštine UNESCO-a
 
Poluotok i bedemi kroz vrijeme, autor Mladen Masar:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Dio gradskih bedema:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Kapetanova kula:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Unutar zidina stare gradske jezgre Zadra nalaze se brojni vrijedni arhitektonski spomenici. Jedan od njih je crkva Svetog Donata, najpoznatiji spomenik i simbol grada, izgrađena u IX. stoljeću u stilu ranobizantske arhitekture. Drugi najvrijedniji spomenik u Zadru je romanička katedralna crkva Svete Stošije građena u XII. i XIII. stoljeću. Među najistaknutije kulturno-povijesno nasljeđe spadaju i ženski benediktinski samostan Svete Marije s istoimenom crkvom iz XI. stoljeća, muški benediktinski samostan s crkvom Svetog Krševana iz XII. stoljeća, crkva Svetog Šimuna iz XVI. stoljeća, franjevački samostan sa gotičkom crkvom Svetog Frane iz XIII. stoljeća, barokna crkva Gospe iz XVIII. stoljeća i pravoslavna crkva Svetog Ilije Proroka iz XVI. stoljeća.
 
Crkva Svetog Donata:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Crkva Svete Stošije:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Stara gradska jezgra Zadra teško je stradala u Drugom svjetskom ratu, u savezničkim bombardiranjima iz zraka 1943. i 1944. godine, ali je u poslijeratnom razdoblju gotovo u cijelosti obnovljena.

Kostel grad u Hrvatskom Zagorju
 
Jedan od objekata izrazito fortifikacijske namjene u sjeverozapadnoj Hrvatskoj bio je i Kostelgrad, srednjevjekovna utvrda na niskoj planini Kunagora nedaleko naselja Pregrada. Utvrda je branila prolaz Sutinsko na rječici Kosteljini odnosno ulaz u Kraljevinu Slavoniju sa sjeverozapada i bila je strateški važna pogranična točka na granici s Njemačkim Carstvom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 407 m, a ime potječe od latinske riječi castellum što znači tvrđava. Brdo na kojem se nalazi okruženo je sa tri strane tokom rječice Kosteljine i pristup gradu je moguć samo sa zapadne strane. Danas je u ruševnom stanju, a trenutačno se izvode konzervatorski radovi na učvršćivanju ostataka zidina.
 
Tri fotografije Kostel grada:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ne zna se točno kada je utvrda izgrađena, vjerojatno sredinom XIII. stoljeća. Povijesni izvori prvi put je spominju 1330. godine, a njen tadašnji vladar bio je Petar Gisingovac. Između 1342. i 1347. kralj Ludovik I. Anžuvinac podvrgnuo je sve zagorske gradove kraljevskoj vlasti, a 1399. godine kralj Žigmund Luksemburški darovao je cijelu Zagorsku knežiju i gradove Krapinu, Lobor, Oštrc, Belec, Trakošćan, Lepoglavu, Kostel i Cesargrad knezu Hermanu Celjskom. Grofovi Celjski bili su vlasnici područja sve do smrti Ulrika II. 1456. godine čime je obitelj izumrla. Idući vlasnik bio je Jan Vitovec, a kada su se njegovi sinovi pobunili protiv kralja Matije Korvina Kostel grad je dodijeljen njegovom vanbračnom sinu Ivanu Korvinu. Posjed je naslijedila njegova udovica Beatrice Frankopan, a poslije njezine smrti njen drugi muž Juraj Brandenburški koji je posjed 1523. prodao Petru Kegleviću. Obitelj Keglević je bila posljednji vlasnik Kostel grada koji je u XVIII. stoljeću napušten i izložen propadanju.
Danas je Kostel grad zaštićeno kulturno dobro klasificirano kao profana graditeljska baština.

purger (citat):

Neki dan čekam u čekaonici (kod doktora neznam što ste vi pomislili ) i neki deda spomenuo neke bunkere na Medvednici.(Zagrebačka gora,Sljeme)
Normalno vrag mi nije dao mira i malo sam proguglao ali moram priznat ništa pametno nisam saznao informacije su dosta oprečne oko nastanka istih osim da ih je jedno vrijeme koristila JNA.
Eto postaviću slike i nekako se uzdam u Stanka da bi on možda znao nešto više.
Stanko imam filing da nešto znaš

Tek sada mi je ovo zapelo za oko, a prošlo je 11 godina. 
Znam da je JNA gradila veliki podzemni objekt (vjerojatno atomsko sklonište) u Medvednici kod sela Markuševac, a za to sam saznao od rođenog tasta Joške iz Sombora koji je kao vojnik JNA sudjelovao u izgradnji (bolje rečeno u bušenju). Negdje potkraj osamdesetih godina, za vrijeme jednog od njegovih posjeta Zagrebu, odveo sam ga na tu lokaciju. Objekt nije nikada dovršen, a pristup u njega nije bio moguć. Joška je čak saznao da se njegov pretpostavljeni oficir oženio s lokalnom curom i da još uvijek živi (tada) u Markuševcu.