Stare vojne fortifikacije u mom kraju

Poštovani članovi foruma, do sada smo kroz razne teme pominjali veliki broj starih utvrđenja koje su u našem okruženju. Neka od njih je koristila i JNA, neka su davno napuštena ali u sebi čuvaju dio vojne prošlosti.
Želja mi je da ih ovdje pomenemo i ispričamo poneku priču o njima.

Tvrđave na Mamuli i Prevlaci:

[You must be registered and logged in to see this image.]


Tvrđava "Sturmfort Goražda'' kod Kotora:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bravo za temu Nadam se da će biti jako dobrih slika jer je bilo puno ovakvih građevina kroz vojnu povijest.

Stazio (citat):

Poštovani članovi foruma, do sada smo kroz razne teme pominjali veliki broj starih utvrđenja koje su u našem okruženju. Neka od njih je koristila i JNA, neka su davno napuštena ali u sebi čuvaju dio vojne prošlosti.
Želja mi je da ih ovdje pomenemo i ispričamo poneku priču o njima.

Tvrđave na Mamuli :

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ako nemas nista protiv, malo da kompletiram :

[You must be registered and logged in to see this image.]

Od kad potiču,ko je gradio.....i tako to?

MAMULA

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tvđava Mamula, udaljena je od Herceg Novog, 3,4 nautičke milje, kružnog je oblika i prečnika oko 200 m. Ulaz sa pristaništem i minijaturnom plažom, nalazi se sa sjeverne strane, dok je sa preostalih strana svijeta, njena obala strma, nepristupačna, a more duboko. Ona, po svom arhitektonskom rješenju, predstavlja najljepšu tvrđavu na Jadranu. Za vrijeme mletačke vladavine, ostrvo Lastavica, nosilo je naziv Rondina. Sredinom 19. vijeka, austrijski general i namjesnik Dalmacije, baron Lazar Mamula, poznat i kao vjenčani kum crnogorskog knjaza Danila Petrovića, na njemu je podigao tvrđavu, koja od tada nosi njegovo ime. Mamula, je tokom oba Svjetska rata služila kao kazamat. Samo tokom Drugog svjetskog rata, kroz nju je zarobljeništvo prošlo oko 1.500 rodoljuba, zbog čega ona nosi naziv i "ostrvo smrti". O njihovom stradnju, osim potresnog natpisa, rađenog u mermeru, i postavljenog na ulazu u tvrđavu, svjedoči i film iz 1959. godine, "Kampo Mamula", reditelja Velimira Stojanovića.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Interesantno je da tvrđava nikad nije poslužila svojoj namjeni i da sa nje nije ispaljen nijedan topovski hitac. Izgrađena je od fino tesanih kamenih kvadera, postavljene u pravilne horizontalne redove, a oblik tvrđave prati konfiguraciju ostrva. U centru tvrđave postavljeno je prstenasto utvrđenje sa nizom zasvedenih prostorija i otvorima za topove na spoljašnjem zidu. Sjeverozapadni dio prstenastog utvrđenja presjeca visoka kružna kula sa dvije etaže. Otvoreno kružno dvorište u centru kule ima cisternu za vodu.


[You must be registered and logged in to see this image.]

U tvrđavu se i danas ulazi preko pokretnog mosta koji premošćava relativno širok rov. Ovu tvrđavu predstavljaju kao najveću i najbolje očuvanu austrougarsku fortificaciju na Jadranu zbog njene monumentalnosti, izrazite preciznosti gradnje i savršene funkcionalnosti.

izvor: [You must be registered and logged in to see this link.]

Impozantna građevina sjećam se moj pokojni stari spominjao je tu tvrđavu ali se ne sjećam u kojem kontekstu.
Ima kakvih planova s tom građevinom?vidim kao nešto se obnavlja.

purger (citat):

Od kad potiču,ko je gradio.....i tako to?

Pored velikog broja tvrđava iz raznih perioda istorije odabrao sam ove tri iz perioda austrougarske. Razlog: to je na neki način vrhunac vojne arhitekture, u smislu da su pored osnovne namjene veoma važni bili estetika i material izrade (prije masovne upotrebe betona). Postoji još jedan broj manjih, ali ne manje interesantnih, iz istog perioda. Na žalost, neka od ovih utvrđenja teško su oštetile njemačke jedinice prilikom povlačenja '44 kao i "zub vremena", nebriga i zemljotres '79 godine.

Znači prvobitna namjena trebala je biti obrana od napada sa mora?

Što je JNA imala u toj utvrdi?

purger (citat):

Impozantna građevina sjećam se moj pokojni stari spominjao je tu tvrđavu ali se ne sjećam u kojem kontekstu.
Ima kakvih planova s tom građevinom?vidim kao nešto se obnavlja.

Planova i dobre volje ima dosta, problem je novac. Od preuređenja u ekskluzivnu hotel-kockarnicu do konzervacije (bez građevinskih intervencija) i očuvanja kao omiljenog izletišta, za što se i ja borim.

jedna od ideja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Citat :

Što je JNA imala u toj utvrdi?

Mislim da JNA ovu tvrđavu nikada nije koristila ili možda veoma kratko neposredno poslije II sv. rata.

TVRĐAVA - KULA KAMERLENGO -Trogir

Tvrđava Kamerlengo nalazi se na jugozapadnom rubu grada Trogira u nekoć završnom, izloženom kutu zidina. Nakon dolaska mletačke vlasti čitav završni sklop zidina dobiva današnje oblike; za gradnju je bio konzultiran državni inženjer Lorenzo Picino, a izvedba je povjerena protomagistru Marinu Radoju. Tvrđava je građena od 1420. do 1437. godine, a poligonalna kula je starijeg datuma, iz kraja XIV. stoljeća. Služila je za smještaj mletačke vojne posade u tada još buntovnom gradu. Dobila je ime po činovniku kamerlengu (camerariusu), mletačkom blagajniku. Također postoji kardinal kamerlengo ili komornik svetog Kardinalskog zbora koji u Katoličkoj Crkvi vrši službu rizničara Kardinalskog zbora. U vrijeme ispražnjene papinske stolice, do završetka konklave i izbora novog pape, on upravlja apostolskom stolicom.

U tvrđavi je dugo godina bilo ljetno kino na otvorenom. Sada više nije kino, već se u ljetnim mjesecima u njoj odvijaju razni kulturni sadržaji u sklopu Trogirskog ljeta. Tvrđava je otvorena za posjetioce uz stručno vodstvo i zaštićeni je spomenik kulture.
Prije par godina kao grom iz vedra neba je odjeknula vijest da tvrđavu kupuju Rusi   da bi u njoj otvorili ekskluzivni hotel sa pet zvjezdica. Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Trogiru se ovome oštro usprotivio, a vijest je naišla na veliko negodovanje brojnih građana. Do prodaje nije došlo.
Nedaleko kule Kamerlengo se nalazi i kula sv. Marka (i o njoj ću nešto reći), kao i Marmontov spomenik. Između ovih kula i spomenika se smjestilo igralište HNK 'Trogir', jedinstven položaj nogometnog igrališta u svijetu.

Stazio (citat):

Poštovani članovi foruma, do sada smo kroz razne teme pominjali veliki broj starih utvrđenja koje su u našem okruženju. Neka od njih je koristila i JNA, neka su davno napuštena ali u sebi čuvaju dio vojne prošlosti.
Želja mi je da ih ovdje pomenemo i ispričamo poneku priču o njima.


Tvrđava "Gradac" kod Kotora:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stazio, Tvrđava "Gradac" kod Kotora? Gde se to nalazi? Trazio ali nenadjoh.

SveJug (citat):

Stazio, Tvrđava "Gradac" kod Kotora? Gde se to nalazi? Trazio ali nenadjoh.  

Na brdu blizu raskrsnice na starom putu Kotor-Tivat-Cetinje. Pokušaj na Google Earth-u.

Zvanični naziv "Sturmfort Goražda".  Izvinjavam se, trebao sam tako napisati.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kad već postoji ova zanimljiva i potencijalno neiscrpna tema, vrijedi se osvrnuti i na fortifikacijske objekte koji su posuti diljem bivše zajedničke države - doslovce od Soče do Gevgelije. Potječu iz II. svjetskog rata pa i oni spadaju u relikvije prošlosti.
Većina ih je odavno srušena, neki su prenamijenjeni (primjer se vidi na jednoj slici), ali ih je još ostalo sijaset - naročito uz željezničke pruge.
Obično ih nazivamo bunkerima, iako to u vojnoj terminologiji nije sasvim točno. Pravo ime ove vrste objekta je blokhauz.
Blokhauz (od njemački blockhaus, engleski blockhouse) je fortifikacijski objekt za obranu od protivnika koji ne raspolaže teškim oružjem (artiljerijom/topništvom), a namjena mu je zaštita/kontrola određenog područja i naročito komunikacija.
U nekim zemljama blokhauz se smatra jednom vrstom bunkera. No, pod nazivom bunker obično se podrazumijeva čvršći fortifikacijski objekt (od armiranog betona, rjeđe od balvana ili kamena), koji je sposoban izdržati paljbu artiljerije/topništva manjih kalibara.
U II. SR na području ex Yu Nijemci i njihovi saveznici podigli su ih više tisuća, najviše uz željezničke pruge i objekte željezničke infrastrukture. Građeni su (zidani) uglavnom od cigle, a na nekim mjestima i od betona. U pravilu su imali više etaža, s puškarnicama i otvorima za mitraljeze/strojnice te skloništem.
Na slikama se vidi nekoliko blokhauza koji su sačuvani i danas.

Blokhauz uz željeznički most preko Kupe kod Zorkovca, pruga Karlovac - Ljubljana (foto Marko Krema, forum zeljeznice.net):

[You must be registered and logged in to see this image.]


Blokhauz kod mosta preko Bednje između Novog Marofa i Krušljevca, pruga Zaprešić - Čakovec (foto Vice Huljev, forum zeljeznice.net):

[You must be registered and logged in to see this image.]


Da nismo Off Topic (''u mom kraju'') evo i slike iz okolice Ivanić Grada gdje je rođena moja pokojna mama. Blokhauz kod stanice Prečec pretvoren u stambeni objekt, napušten poslije smrti stanara, pruga Dugo Selo - Novska (moja fotografija):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kad sam već spomenuo moj tj. mamin kraj, iz djetinjstva pamtim veliki blokhauz uz željeznički kolodvor Ivanić Grad. Nalazio se odmah kod brklje na cesti Ivanić - Kloštar, na zapadnoj strani. Isti takav blokhauz nalazio se i na drugoj strani kolodvora prema Deanovcu - Novskoj. Srušeni su, ako se dobro sjećam, ranih šezdesetih godina.

Ti "blokhauzi" su bili neophodni za nadgledanje i zaštitu sistema transporta a i sigurno su imali i pshihološki uticaj na okruženje (preventivno, odbijanje neprijatelja, zastrašivanje).
Sličnu ulogu, na moru, su imale i ove tvrđave o kojima sam pisao.

Max Blitz (citat):

Nedaleko kule Kamerlengo se nalazi i kula sv. Marka (i o njoj ću nešto reći), kao i Marmontov spomenik. Između ovih kula i spomenika se smjestilo igralište HNK 'Trogir', jedinstven položaj nogometnog igrališta u svijetu.

KULA sv. Marka u Trogiru

Kula sv. Marka nalazi se na sjeverozapadu starog dijela grada Trogira. Okruglu kulu prilagođenu obrani od topovskih hitaca izgradila Mletačka Republika tijekom 15. stoljeća, u doba turskih nasrtaja. Kula je izložena prema kopnu, a izvorno je bila spojena gradskim zidinama s tvrđavom Kamerlengo.

Danas se na kuli nalazi restoran, a radovi pri adaptaciji kule za tu svrhu su napravljeni pod strogim nadzorom konzervatorskog odjela Ministarsva kulture u Trogiru.

Marmontov paviljon (spomenik)

Na šetnici između kule Kamerlenga i same kule sv. Marka, a pokraj nogometnog igrališta stoji Glorijet (klasicistički paviljon) - kružna kolonada klasicističkih oblika. Sagrađen je 1809. god. za vrijeme kratkotrajne francuske vlasti, a u čast maršala Marmonta. Važno je naglasiti da je Glorijet jedan od rijetkih spomenika francuske vlasti u Dalmaciji.
Zanimljivo je da se, kada je napravljeno nogometno igralište u Trogiru 1912.g., Marmontov paviljon nalazio točno po sredini igrališta! I pored takvog njegovog položaja igrao se nogomet.



Francuska vlast u Hrvatskoj je započela 1806., a potrajala je do Napoleonova sloma u Rusiji 1813. kada ona nepovratno prestaje. Nakon pobjede nad združenom austro-ruskom vojskom u bitci kod Austerlitza, Napoleon je mirom u Požunu 26. prosinca 1805. dobio Veneciju, Istru, Dalmaciju i Mletačku Albaniju. 1806. godine Francuska je, na temelju tog mira, okupirala do tada austrijsko područje Dalmacije do Neretve. Nakon zaposjedanja Dalmacije, ubrzo je uspostavljena francuska vlast na čelu s generalnim providurom Vickom Dandolom kao civilnim upraviteljem (imenovan 28. travnja 1806.) te generalom Augustom Marmontom kao vojnim zapovjednikom pokrajine (Napoleon ga je imenovao 12. lipnja 1806.). Dalmacija je administrativno bila priključena Kraljevini Italiji, s glavnim centrom u Milanu. Francuska vojska istovremeno okupira i do tada samostalni Dubrovnik. Francuskom širenju na području južne Dalmacije opire se Rusija koja zauzima Korčulu i Boku. Posebno se teške borbe vode između Francuza i udruženih Rusa i Crnogoraca oko Dubrovnika. Godine 1807. po odredbama mira u Tilzitu Rusi će napustiti zauzeta područja i prepustiti ih Francuzima. Napoleon 1808. formalno ukida Dubrovačku Republiku. Nakon mira u Schönbrunu 14. listopada 1809. Francuzi su od zapadnog dijela Koruške, Kranjske, Hrvatske i Vojne krajine jugozapadno od Save, te kraja oko Gorice, Trsta, Istre i Dalmacije, utemeljili Ilirske pokrajine, izravno podređene Francuskoj. Nakon Napoleonova poraza 1813. godine u bitci kod Leipziga, Habsburgovci preuzimaju vlast nad Ilirskim pokrajinama.
Francuska vlast u Dalmaciji je ostala upamćena po nekim dobrim stvarima. Ulagalo se u školstvo i infrastrukturu, a prvo obilježje kulturnoga preporoda Dalmacije pod francuskom upravom bilo je pokretanje dvojezičnog službenog lista, tjednika Il Regio Dalmata - Kraglski Dalmatin, prve novine na hrvatskom jeziku.

Tvrđava Maglič nalazi se na 16 km jugozapadno od Kraljeva u klisuri reke Ibar. Maglič je jedan od najlepših i najbolje očuvanih srednjevekovnih gradova na teritoriji Srbije. Tvrđava se nalazi na vrhu brda oko koga Ibar pravi oštru okuku okružujući ga sa tri strane, dok je sa četvrte strane, na severoistoku, širok i dubok rov usečen u stenu. Istorijski podaci o tvrđavi Maglič su oskudni.Zna se da je tvrđavu dogradio arhiepiskop Danilo II na mestu nekog starijeg utvrđenja u 14. veku. Arhiepiskop Danilo II je u okviru postojećeg utvrđenja, sazidao palatu, kelije i crkvu Svetog Đorđa. Danilo II je bio poznati biograf srpskih srednjovekovnih vladara i u Magliču je osnovao monašku školu. Utvrđenje je, po svemu sudeći služilo kao refugijum Žičkog arhiepiskopskog središta,

Tvrđava se našla na austrijskim kartama 1718. godine kao grad Maglič, a poslednju značajnu ulogu je Maglič je odigrao u toku Drugog srpskog ustanka. Danas se u podnožju tvrđave svake godine održava veseli spust koji svake godine privlači veliki broj ljudi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obnovljena stara utvrda Medvedgrad iznad Zagreba.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bravo Max lepa dopuna posta

bojnik (citat):

Obnovljena stara utvrda Medvedgrad iznad Zagreba.

Medvedgrad je stari grad (gradina, utvrđenje) sagrađen u 13. stoljeću (1249. - 1254.) nakon provale Tatara (1242. g.) na brdu Mali Plazur, jugozapadnom obronku Medvednice na visini od 593 m. Bio je jedna od najvećih utvrda u Hrvatskoj. Na Medvedgradu se nalazi ranogotička kapelica sv. Filipa i Jakova i Oltar domovine. Zidine i arhitektura se prilagođavaju terenu na kojemu se nalaze. U grad se ulazi sa sjevera, a do stambenog dijela trebalo je proći kroz vanjska vrata, dugački koridor i još dvoja dobro branjena vrata. Medvedgrad je okružen dvostrukim obrambenim zidom. Ime same utvrde povezuje se s imenom planine Medvednice, na kojoj je špiljski medvjed očito bio najrasprostranjenija životinja, a ime potječe od staroslavenske riječi medved. Medvedgrad svojim smještajem ima odličan strateški položaj nad okolicom. S njega se moglo kontrolirati prostor sve do Turopolja na jugu, a dobiveno je i izvanredno mjesto za nadzor prometnih puteva od Slavonije prema zapadu.


Kapela, posvećena sv. Filipu i Jakovu, nalazi se u povišenom istočnom dijelu grada. Ima pravilan osmerokutni tlocrt sa plitko izbočenom apsidom na zapadnoj strani. Građena je od opeke, dok su uglovi s vanjske strane pojačani kutnim klesancima. Od kamena su i ostali dijelovi arhitekture građevine: portal, prozorska ruža, prozori, polustupovi, polukapiteli i svodna rebra. Kapela sv. Filipa i Jakova je najstarija i najreprezentativnija kapela jednog plemićkog grada u Hrvatskoj, a također je i najznačajnija građevina prijelaznog romaničko-gotičkog stila u RH.


Utvrdu Medvedgrad dao je sagraditi oko 1250.g. zagrebački biskup Filip. Svrha joj je bila obrana Kaptola i biskupskih posjeda. Oko 1260. kralj Bela IV. povjerio je utvrdu knezu Stjepku Šubiću, a potom je davana na upravu hrvatskim banovima. Utvrda je često mijenjala gospodare (Babonići, Celjski, Ivan Karlović, Zrinski, Gregorijanci, Erdödy). Medvedgradska je tvrđava teško oštećena u potresu 1590. godine pa su je 1602. napustili njeni zadnji stanovnici. Posljednji gospodari grada bili su baruni Kulmer koji su ga posjedovali do 1945. godine. Restauratorski zavod Hrvatske započeo je krajem 70-ih godina 20. st. iskapanja i obnovu medvedgradske utvrde, te je na tom mjestu pronađena sjekira iz brončanog doba, gotički pečatnjaci, ulomci keramike, stakla i oružje. Kapela je otkrivena 1981. te je u cijelosti restaurirana.

Kada već spominjemo stare utvrde budi mi dopušteno spomenuti dvije uz koje sam na neki način posebno vezan - Cesargrad i Kunšperg. Obje su danas razvaline tj. ostaci ostataka nekada impozantnih građevina.
Obje razvaline obilježavaju vizuru kumrovečke kotline. Jedna (Cesargrad) se nalazi iznad Klanjca/Zelenjaka i sutjeske rijeke Sutle, a druga (Kunšperg) na obronku istoimenog brda na slovenskoj strani.
Slovenci svoju razvalinu, brdo i selo u podnožju nazivaju Kunšperk. Ja koristim ime koje su mu dali stanovnici Klanjca i kumrovečke doline - Kunšperg.
Dodajem za uvod da je vođa štajerskih seljaka u velikoj Hrvatsko-slovenskoj seljačkoj buni 1573. bio Pavao Šterc, kovač iz Kunšperga.
Prema dostupnim izvorima i Cesargrad i Kunšperg izgradili su vitezovi templari radi zaštite hodočasnika na putu prema Isusovom grobu. Dakle, za prvobitnu namjenu može se reći da je bila vojnička/strateška.

Cesargrad i Kunšperg na Wischerovoj grafici iz 1682., pogled u smjeru Klanjca sa zapada, preuzeto sa web stranice klanjec.hr:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Cesargrad je vjerojatno izgrađen u 12. stoljeću. Prvi put se spominje u pisanim tragovima 1399. godine, kada ga je kralj Sigismund (Žigmund) Luksemburški darovao Hermanu Celjskom. Nakon smrti posljednjeg od grofova Celjskih (Ulrika) kralj Matija Korvin darovao ga je 1463. Antonu Baumkircheru. Njegov sin Juraj nije imao nasljednika, pa je sve imanje oporučno ostavio sestri (udanoj za grofa Andriju Stubenberga) i prijatelju, nadbiskupu ostrogonskom i kasnije kardinalu Tomi Bakaču Erdödy.
U nastaloj parnici nadbiskup Toma Bakač uspio je obraniti vlasništvo nad Cesargradom. Kasnije je sva svoja imanja u Mađarskoj i Hrvatskoj ostavlo svom nećaku Petru Erdödy. Ta je vlastelinska obitelj bila i posljednji vlasnik utvrde Cesargrad, koju je napustila sredinom 17. stoljeća i preselila u novoizgrađene Nove Dvore Cesargradske.
Cesargrad je teško stradao u Seljačkoj buni 1573., kada su ga pobunjeni seljaci zauzeli, opljačkali i zapalili.

Cesargrad, ostaci glavne obrambene kule, fotografija preuzeta sa web stranice klanjec.hr:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Cesargrad, dvije moje fotografije od 18. travnja/aprila 2009. godine. Pogled iz Kumrovca (s jakim zoomom):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pogled iz Zelenjaka:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kunšperg, pogled iz Kumrovca, moja snimka od 18. travnja/aprila 2009. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izvorno ime grada je Königsberg što su Slovenci pretvorili u Kunšperk, a Klanjčani i Kumrovčani u Kunšperg.
Grad je izgrađen početkom 12. stoljeća. Po nekim izvorima sagradili su ga vitezovi templarskog reda (isto kao i Cesargrad). Po drugim izvorima kao prvi vlasnik spominje se Oton Ehrnegg. Prema starim zapisima prvobitni grad je dao porušiti biskup iz Krškog Henrik, koji je bio u sporu s obitelji Ehrnegg.
Novi grad izgradila su između 1167. i 1174. gospoda Kunšperški. Od 1395. do 1456. bio je u posjedu grofova Celjskih, a kasnije obitelji Esenkover i Tattenbach. Posljednji vlasnici iz obitelji Windischgrätz napustili su Kunšperg u 17. stoljeću i tada se počeo pretvarati u razvalinu.
Uz grad je vezano više legendi. Po jednoj od najpoznatijih, stanoviti vitez Kuno s naoružanim slugama napao je susjedni Cesargrad, pobio vitezove templare i zapalio grad. Po njegovoj nesretnoj smrti u zauzetom Cesargradu naoružane sluge su zapalile i Kunšperg.

Dvije fotografije razvalina Kunšperga, snimio moj prijatelj Ranko Bralić 16. srpnja/jula 2011. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Spomenuo sam u uvodu da sam na neki način osobno vezan uz Cesargrad i Kunšperg, pa bi valjalo dodati i obrazloženje. Malo širim priču, ali se nadam da neće smetati.
Moj prvi izviđački izlet (dvodnevni) bio je upravo u Kumrovec. Bilo je to oko Dana mladosti u svibnju/maju 1963. godine, što znači da će za koji tjedan tome biti ravno pola stoljeća (ujedno se navršava i pola stoljeća otkako sam kao 14-godišnjak iskapio svoju prvu čitavu bocu piva - na istoj lokaciji).
Na stranu ideološke primisli vezane uz Kumrovec, one su u sasvim drugoj priči. Meni se jako svidio i Kumrovec kao selo i njegova prelijepa dolina, uključivo i slovenski dio. Stoga sam ga posjetio na desetke puta, vodio svoje prijatelje iz Sombora i drugih krajeva, a zadnji put sam tamo nedavno odveo kćer, zeta i unučicu. Djeca su bila oduševljena, naročito lijepo uređenim etno-selom.
Naravno da sam se popeo i na Cesargrad i na Kunšperg. Za mene su to bila gotovo mistična mjesta, dominirala su okolicom kao memento nekih pradavnih vremena. Na Cesargradu sam bio više puta - i s mojim izviđačima i s obitelji i prijateljima, zadnji put potkraj devedesetih godina.
Na Kunšperg sam se popeo samo jednom, a povod je bio bizaran. Bilo je to u svibnju/maju 1967. godine, opet Dan mladosti i izviđači. Udvarao sam nekoj curi, a ta me tako otpilila i svašta mi izgovorila da sam od bijesa propješačio (uz prugu) cijelu dolinu od Kumrovca do Zelenjaka i natrag. A usput sam gnjev otirao i penjanjem na Kunšperg. Tada je od pruge sve do ispod same razvaline bila livada pa sam se mogao lako orijentirati, danas je (kako se vidi na mojoj slici iz 2009.) sve zaraslo u šumu.
Pa za kraj stavljam i tri izviđačke fotografije (ima i nešto od JNA, da ne bude sasvim Off Topic).

S mojim izviđačima u Kumrovcu, Dan mladosti 1972. Usput smo se susreli i slikali s dvojicom vojnika. Ja sam onaj koji je stavio Mirjani čizmu u krilo, a čizme su oficirske - nasljeđene od oca:

[You must be registered and logged in to see this image.]

S izviđačkim društvom posjetio sam Cesargrad u rujnu/septembru 1972. godine. Moji prijatelji Boris (gore) i Danijel (dolje) malo su se pentrali po zidinama:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stanko svaka cast-kapa dole.
Tvoji upisi svaki dan postaju sve zanimljiviji.
Meni si sa vozovima dao izuzetnu inspiraciju(doduse civilnu),pomalo sklapam pricu o pruzi Samac-Sarajevo.Tema je siroka,ORA plus uticaj zeleznice na moj kraj,valja dodati i malo pikantnosti,povezati i JNA(Oj mashino pusti paru jace....), da bi se to uokvirilo u finu pricu-mozda budem na tome radio nocas i ubacio neku skracenu-forumsku verziju.
PS-Pitanje je gdje ubaciti pricu -ne bih kvario postojece teme.
Mozda bi bilo najprimernije staviti je u "Priroda u mome kraju",ili otvoriti novu temu"Iz Moje Zavicajne Torbe"-stavio bih tu "Shareniku",Pricu o pruzi - naslo bi se josh ponesto vezano za shiri zavicaj.

Evo i jednog bunkera od mnogobrojnih koje su napravili talijani oko Zadra, neki su bili i na poligonu Bokanjac.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kakav bi ja bio Zemunac kad ne bi spomenuo našu kulu na brdu Gardoš u Zemunu.

Kula na Gardošu,vizuelni i istorijski simbol Zemuna,čuvena  još i kao kula Sibinjanin Janka, sagradjena je na ostacima srednjovekovne tvrđave Taurunum, od koјe su danas ostale  samo ugaone kule i delovi odbrambenog zida.

Da bi obeležili hiljadugodišnjicu  svog boravka u Panoniјi, Madjari su u Pešti podigli monumentalnu kulu, a јoš četiri takve iste kule su sazidali u četiri grada, na kraјnjim granicama svoјe tadašnje države.
Zemun, kao naјјužniјi grad u posedu ugarske krune, bio јe јedan od ta četiri grada.

Kulu su projektovali madjarski arhitekti, u kombinovanoj gradnji kamena i opeke, radjena je kao mešavina stilova, sa prevagom elemenata Romanike.
Gradnja јe završena 5. avgusta 1896. godine.Visoka je 36 m.

Priču o Gardoš kuli, mnogi vezuјu  za dogadjaјe iz srednjeg veka i Sibinjanin Јanka. Tako јe Kula, u narodu, dobila ime po madjarskom јunaku i velikom borcu protiv Turaka, Јanošu Hunjadiјu, koјi јe istina umro u srednjovekovnoј tvrdjavi na Gardošu,  punih 440 godina pre zidanja  kule.

Čuvena bitka za Beograd 1456. niјe bila bitna samo za Beli grad već i Zemun.Na drugoј strani Dunava na čelu hrišćanske voјske nalazio se Hunjadi, poznatiјi u narodu kao Sibinjanin Јanko. Turci su na Dunavu povezali lancima svoјe brodove, kako bi sprečili dolazak pomoći sa severa. Јanko Hunjadi јe sa svoјom voјskom uspeo da razbiјe tu blokadu i porazi Turke i to јe bila naјveća pobeda hrišćana nad osmanliјama tog doba.Ovom pobedom Hunjadi je obezbedio mir na jugoistočnim granicama Ugarske sledećih 70 godina.
Dok јe slavlje zbog pobede јoš traјalo, Hunjadi јe preminuo od kuge(posledica velikog broja nepokopanih leševa) u svom utvrđenju .
Kroz istoriju je bila simbol moći, osmatračnica i vidikovac, a danas jednako uzvišena je u službi umetnosti i kulture.

Sa kule se pruža veličanstven pogled na Zemun i Dunav .

izvor: [You must be registered and logged in to see this link.]
       [You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dobar post MUNZE.....

Stazio (citat):

MAMULA
Tvđava Mamula, udaljena je od Herceg Novog, 3,4 nautičke milje, kružnog je oblika i prečnika oko 200 m. Ulaz sa pristaništem i minijaturnom plažom, nalazi se sa sjeverne strane, dok je sa preostalih strana svijeta, njena obala strma, nepristupačna, a more duboko.

 
 

Upravo se ovih dana snima horor film na Mamuli, izgleda da je stara tvrđava nekome bila inspirativna.

Kada sam nedavno bio u Sloveniji posjetio sam ovu tvrđavu u Alpima. Pozitivan primjer kako je stari fortifikacijski objekat sačuvan, uređen i pretvoren u turističku atrakciju.
Zanimljivo, u prvom svjetskom ratu u okruženju ove tvrđave bio je Soški (Sočanski) front između Austougarske i Italije. Iako su je Italijani pokušavali gađati artiljerijom, zbog njenog zavučenog položaja među planinama nikada nisu uspjeli da je pogode. U blizini se nalaze tuneli i zakloni ukopani u planinu, tipični za "tunelski rat" u Alpima za vrijeme I sv.rata.

Neki dan čekam u čekaonici (kod doktora neznam što ste vi pomislili ) i neki deda spomenuo neke bunkere na Medvednici.(Zagrebačka gora,Sljeme)
Normalno vrag mi nije dao mira i malo sam proguglao ali moram priznat ništa pametno nisam saznao informacije su dosta oprečne oko nastanka istih osim da ih je jedno vrijeme koristila JNA.
Eto postaviću slike i nekako se uzdam u Stanka da bi on možda znao nešto više.
Stanko imam filing da nešto znaš

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo sada nadjoh ovu temu ,jako interesantna.
Nadam se da ce biti jos neki novih slika.

Gledam ova utvrdjenja na Prevlaci i oko nje...Pa sam se sjetio da sam 80-tih godina isao par puta na more u Kupare,blizu Dubrovnika.
Dobro se sjecam da su bili vojnici pored mora(vjerovatno kao pozarni,posto nisu imali oruzje),pa me zanima,sta su oni tamo radili i kakva je bila funkcija njihova tamo.
Mislim da sam cuo jos tada da je Tito imao neke objekte za odmor??
Jel neko zna o tome?

Dino-Priboj (citat):

Gledam ova utvrdjenja na Prevlaci i oko nje...Pa sam se sjetio da sam 80-tih godina isao par puta na more u Kupare,blizu Dubrovnika.
Dobro se sjecam da su bili vojnici pored mora(vjerovatno kao pozarni,posto nisu imali oruzje),pa me zanima,sta su oni tamo radili i kakva je bila funkcija njihova tamo.
Mislim da sam cuo jos tada da je Tito imao neke objekte za odmor??
Jel neko zna o tome?

Bilo je poznato vojno odmaraliste. Pogledaj ovo:


[You must be registered and logged in to see this link.]

 

U Kuparima je bilo jedno od vojnih odmarališta, možda najpopularnije među starješinama u to vrijeme, bar se tako pričalo.  

Pa jeste,sada bas gledam,mada ja sa 16-17 godina nisam primjetio tada da je bilo i nekih oficira,mada me to tada nije ni zanimalo.
Sad citam clanak Titov zabranjeni grad, i malo mi je jasnije.
[You must be registered and logged in to see this link.]

Sad sam skonto, da je bila jedna betonska staza koja je vodila pored mora prema Totovoj vili i tamo se nije mogli ici.Ali se vidjelo onako iz daljine da imaju neke gradjevine.

Dioklecijanova palača je antička palača cara Dioklecijana u Splitu. Oko 295. podigao ju je rimski car Dioklecijan i u njoj boravio nakon povlačenja s prijestolja 305. do smrti 316.
Sagrađena je u uvali poluotoka 5 km jugozapadno od Salone, glavnoga grada provincije Dalmacije. Ostaci palače danas su dio povijesne jezgre Splita koja je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi od 1979.

Svojim oblikom nalikuje kastrumu - vojnom logoru. Vanjski su zidovi gotovo pravokutni, dimenzija 175-181 x 216 m, a kule na kutovima palače slijede tradiciju vojne arhitekture. Budući da je palača bila udaljena od najbližeg velikog grada 6 km (Salona), bila je okružena bedemima.

To nije bio nikakav grad već jedna malo bolje uređena kuća u kojoj navedeni gospodin nije nikad ni prespavo ni kavu popio danas je u posjedu Hrvatske vojske za razliku od Kupara koje naši pokušavaju utrapit raznim hošlaperima samo da ih se riješe jer na znaju što bi s njima

Ako smo več kod prastarih tvrđava. Ljubljane se je u rimsko doba zvala Emona, tu je bila fortifikacija da brani važne puteve

[You must be registered and logged in to see this image.]

Onaj ovalni zeli deo je brdo gde je Ljubljanska tvrđava, ali iz puno novijih vremena, o tome kasnije.

Za one što ste bili i služili u Ljubljani, možda čete znati:

Kvadratič je stari deo fortifikacije, sad je sačuvan samo na južnom kraju(Mirje), Mnoge ulice su skoro iste. Desno ide Aškerčeva prema Zagrebu (jugu), levo je Tržaška, ide prema Primorju(zapad), gore je bivša Titova, sada Dunajska, ide na sever prema Mariboru, i ono što skreče od nje ide prema karavankama (sever).

Ostatci utvrđenja sada izgledaju ovako:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ako čete na internetu odkucati Rimski zid - Ljubljana, nemojte se uplašiti piramidica, to je dodao arhitekt Plečnik, u ovom stolječu.

Još slika Ljubljanskega gradu. Grad je mišljen u smislu reči tvrđava, ne kao mesto na S/H. 

Koliko se sečam da su mi rekli postavljen je nekde oko 1100, iako su več ranije tamo živeli, preuređen je par puta, ponekiputa skoro uništen, nije imao nikakve drastične vojne funkcije... ali pošto je na vidljivoj lokaciji, na sred brda u Ljubljani, simbol je grada.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pero™ (citat):

Ako čete na internetu odkucati Rimski zid - Ljubljana, nemojte se uplašiti piramidica, to je dodao arhitekt Plečnik, u ovom stolječu.

Interesantan zahvat, iako dans nije dozvoljeno ovako intervenirati u ostatke rimskih građevina.

Ako nekoga zanima, odkucajte na Wiki - Jože Plečnik. On je bio jedan od najuticajnijih arhitekta između dva rata u Sloveniji. Radio je dosta i u
inostranstvu.

Ali voleo je piramidice, ima od njegovog rada puno lepih stvari, ali sa piramidicama je preterao.

Ako čete detaljnije pogledatio sliku od Maxa, videčete levo od ulaza male okrugle kamenčiče. U visini nešto ispod metra. Time je obeležen donji deo što je originalni zid iz rimskih vremena i ono što su gore dodali, kao simulaciju onog što je nekad bilo.

Inače iza ovog zida je jedan manji parkič, pa smo se tamo ponekiput okupljali, a i na ovoj ''piramidi'' sam jedan put pojeo jednu pizzu sa mojom još sadašnjom boljom polovinom  Bilo to još odavno, sada jedem na toplom.

Šabačka tvrđava:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Namena: Služila je za vojne potrebe. Poslednjih pola veka bez namene.

Šabački grad (srpski Zaslon, turski Sava) se nalazi u blizini današnjeg Šapca, na desnoj obali Save. Pominje se prvi put u vreme despota Stefana Lazarevića pod imenom Zaslon. Tvrđava ima nepravilnu četvorougaonu osnovu sa kružnim kulama na uglovima. Ovakav izgled preostalog utvrđenja rezultat je detaljne austrijske rekonstrukcije iz 1788. i turske iz 1806. godine. Šabački grad zauzimaju Mađari 1476.godine, uz pomoć srpskog despota Vuka Grgurevića i drži ga u svom posedu više od četiri decenije (posadu grada je tada činilo 100 Srba Šajkaša). Turci ponovo osvajaju grad 1521. godine pod vođstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog koji je grad osvojio prilikom pohoda na Beograd. Nakon turskog osvajanja zidine grada su ojačane. Tvrđava je bila opasana rovom sa vodom, a u nju se ulazilo preko drvenog mosta. Po načinu građenja slična je tvrđavi u Kladovu, što ukazuje na blisko vreme podizanja.

2005.god počela je rekonstrukcija koja još uvek traje...

[You must be registered and logged in to see this image.]


Inače se u tvrđavi svake godine organizuje ŠLF Šabački letnji festival.

Mikula 67 (citat):

2005.god počela je rekonstrukcija koja još uvek traje...
Inače se u tvrđavi svake godine organizuje ŠLF Šabački letnji festival.

Ovakve stvari je uvijek lijepo čuti..