Staljingradska bitka - žrtve

Izbrisano

bojnik (citat):

Bogart je napisao:
E, a mene zanima da li je i nakon prekomande bio medju "vragecima"?
Kolega Bogart, kada bi upisao naziv postrojbe, opet bi bilo belaja, zato bolje mir.

OK, samo sam bio radoznao, ali ako mislis da je bolje da se ne spominje u redu, razumem tvoj stav. U svakom slucaju stric je kaznu bio odsluzio tako da nema razloga da se mistifikuje, sve je to sada samo istorija.

Predlažem da ovu priču nastavite putem p.p. i tako doprinesete da se tema ne razvije u neželjenom pravcu.

Фјодор Толбухин ovog coveka nemozemo izostaviti.dugo godina je ulica u Beogradu od Slavije do Crvenog krsta nosila njegovo ime.

vladimir (citat):

Фјодор Толбухин  ovog coveka nemozemo izostaviti.dugo godina je ulica u Beogradu od Slavije do Crvenog krsta nosila njegovo ime.

Mislim da je ulicu "zaslužio" kao komandant sovjetskih jedinica koje su učestvovale u završnim borbama za oslobođenje Jugoslavije (posebno Beograda) od 1944.

Stazio (citat):

vladimir (citat):

Фјодор Толбухин  ovog coveka nemozemo izostaviti.dugo godina je ulica u Beogradu od Slavije do Crvenog krsta nosila njegovo ime.

Mislim da je ulicu "zaslužio" kao komandant sovjetskih jedinica koje su učestvovale u završnim borbama za oslobođenje Jugoslavije (posebno Beograda) od 1944.

Maršal Tolbuhin je počasni građanin Sofije (od 1946.godine) i Heroj NR Bugarske te Beograda (od 1947.godine) a Odlukom Predsedništva AVNOJ-a, 31. maja 1945. godine odlikovan je Ordenom Narodnog Heroja Jugoslavije. Posthumno je 7. maja 1965. godine proglašen za Heroja Sovjetskog Saveza.

General, odnosno Marsal Tolbuhin je imao udela u Staljingradskoj bici, kao komandant 57.armije  ali nije to  bila neka zapazena uloga ovog coveka. Naravno uspesna , ali ne i presudna pod Staljingradom. Vece zasluge i uspehe (bar taksativno) ,je imao u kasnijoj fazi rata, u oslobodjenju ovoh prostora i kao komandant okupacionih snaga u Austriji. Inace je nosioc Ordena Narodnog Heroja SFRJ.

Glavni "igraci" Staljingradske bitke su.....

aleksandar obradovic (citat):

General, odnosno Marsal Tolbuhin je imao udela u Staljingradskoj bici, kao komandant 57.armije  ali nije to  bila neka zapazena uloga ovog coveka. Naravno uspesna , ali ne i presudna pod Staljingradom. Vece zasluge i uspehe (bar taksativno) ,je imao u kasnijoj fazi rata, u oslobodjenju ovoh prostora i kao komandant okupacionih snaga u Austriji. Inace je nosioc Ordena Narodnog Heroja SFRJ.

Glavni "igraci" Staljingradske bitke su.....

[You must be registered and logged in to see this image.]

S napomenom da na ruskoj strani ima i političara a ne samo vojnika.

Nikita je bio "nezgodan" komesar.

Citat :

pukovnik
......S napomenom da na ruskoj strani ima i političara a ne samo vojnika

Naravno...dobro znamo sta je polit.kom. znacio i kakve je sve zadatke imao u Sovjetskoj vojsci.

I da ne bude zabune........ja sam malo u zargonu rekao "igraci" ovde vidimo u stvari glavne i najznacajnije komandante svih sukobljenih vojski kod Staljingrada!

Klik za veću:

[You must be registered and logged in to see this link.]

Kada pročitam komentare od Ace i Vladimira, ipak se nemogu složiti o tkz. nedisciplini ili nekakvoj marginalnoj postrojbi 369. regimente na Istoćnoj bojišnici. Postrojba je prvih dana imala najbolje rezultate u osvajanju i slamanju otpora sovjetskih postrojbi na svome području djelovanja, kao i sam prodor u dubinu položaja sovjetske vojske je bio jedan od najboljih, no glede slabe koordinacije sa ostalim postrojbama, zaposjednuti položaji su se morali napustiti. Svemu tomu svjedoći i veliki broj odlikovanja u prvim danima napada na Staljingrad.
Neželim da moja primjedba bude trn u nozi diskusije o Staljingradskoj bitci, no u svezi objektivnosti moram objaviti svoj komentar, i s time prekidam daljnje spominjanje 369. hrvatske regimente u borbi n Istoćnoj bojišnici, velim nije mi namjera provocirati, no sama Bitka kod Staljingrada se nemože sagledati samo iz jednoga ugla ili jedne perspektive, bar one sovjetske

Točan naziv jedinice je: 369. pojačana pješačka pukovnija.

ili u originalu: Verstärktes Kroatisches Infanterie-Regiment 369.

No da završimo sa tom postrojbom, zanimljivo je da su lijevo i desno krilo osiguravale rumunjske i bugarske postrojbe, koje su kasnije i bile (glede slabosti) i ključ za slamanje njemačke opsade Staljingrada, naime rusi su napadali bokove njemačkih postrojbi prema gore navedenim bokovima, te su uspješno probile obranu i spojile se južno te dovele u okruženje glavninu njemačkih snaga.

pukovnik (citat):

Točan naziv jedinice je: 369. pojačana pješačka pukovnija.

bojnik (citat):

ili u originalu: Verstärktes Kroatisches Infanterie-Regiment 369.

Da, piše to na drugoj stranici ove teme. Postavljeni su već i neki linkovi koga zanima više.

Friedrich Wilhelm Ernest Paulus

Njemački general i feldmaršal

Imao je vrlo zanimljivu biografiju:

[You must be registered and logged in to see this link.]

Paulus se predao 31. siječnja 1943. Nakon predaje postaje glasni protivnik nacističkog režima pridruživši se od Rusa poduprtom Nacionalnom odboru za slobodnu Njemačku i apelirajući na Nijemce da se predaju. Kasnije je sudjelovao na Nürnberškom procesu kao svjedok. Iz sovjetskog zarobljeništva je pušten 1953., dvije godine prije puštanja ostalih njemačkih ratnih zarobljenika (većina su bili Staljingradski veterani) koji su bili označeni kao ratni zločinci.
Paulus je ostao kontroverzna povijesna osoba zbog kasne preobrazbe u antinacističkog borca kao i zbog svog odnosa prema Hitleru.

Kao štabni oficir Paulus nije imao znanje kao što su ga imali terenski operativci, pa je i ishod takav kakav je bio.

nikakvo znanje i vojna tehnika nije moglo zaustaviti ofanzivu crvene armije.SSSR je zbog straha od napada Japana drzao na dalekom istoku skoro 2.000.000 vojnika opremljenih i obucenih da ratuju u zimskim uslovima.drugo nemci nikada nisu mogli da zauzmu grad TULA-u najvazniji centar vojne industrije SSSR I rodno mesto kasnije najpoznatije automatske puske AK-47.Upravo je predislokacija vojnih snaga sa dalekog istoka i uvodjene u borbu VBR-kacusa na zapadnom frontu dovelo do poraza nacistickih snaga.

plus ruska zima

Mislim da je strateška greška Njemačke bila to da su potrošili previse vojnih resursa na jedan grad, umjesto da tim snagama osvoje crnomorski basen i zauzmu naftom bogati Kavkaz. Naravno ni to ne bi promjenilo krajnji ishod rata ali ko zna kako bi sve izgledalo.

vladimir (citat):

Upravo je predislokacija vojnih snaga sa dalekog istoka...

Nijemce su zapovjednici plašili sa divljim mongolskim hordama koje će im doći sa Dalekog Istoka ako brzo ne 'završe posao', što se pokazalo u nekim pojedinačnim slučajevima kontraproduktivno.
Naime, neke njemačke vojnike je stvarno uhvatio strah kad su vidjeli kosooke vojnike, jer prije nisu takve ljude vidjeli uživo.



I ovo je bilo sad nedavno:

[You must be registered and logged in to see this link.]

Fontana Barmaley

Barmaley je bila fontana u Staljingradu, instalirana ispred Muzeja obrane 'Tsaritsyn'. Njezin službeni naziv je 'Dječji Khorovod'. Kip je bilo šestero djece kako plešu kolo oko krokodila. Fontana je postala slavna prema fotografiji Emanuela Evzerikina, predstavlja otpor i prkos djece prema ratu igrom i plesom. Alegorija spomenika je izvedena iz istoimene bajke-pjesme koju je napisao Kornej Čukovski. Barmaley je zao gusar koji u pjesmi postane dobar i zavoli djecu.

Fontana je preživjela ratne strahote u Staljingradu i nije bila jako oštećena. Obnovljena nakon Drugog svjetskog rata, ali je kasnije, 1950-te ipak uklonjena.


U svakom filmu o Staljingradskoj bitci postoje scene sa fontanom Barmaley.


Danas je na tom mjestu parking i ničim nije obilježeno da je tu nekad bila ova slavna fontana.

zrtve su sigurno bile velika.SSSR je na frontu angazovao 6 000 000 ljudi, nemci 3 000 000 ljudi.

Ovim letkom su se pozivali Nijemci da slušaju Radio Moskvu. Zašto?
Objavljivana su imena zarobljenih Nijemaca, tako da su obitelji mogle saznati jesu li uopće živi. To je bilo vrlo dobro smišljeno, jer su onda mnogi Nijemci zaista slušali taj radio, budući da im je to bio jedini izvor informacija o sinovim i muževima. Puštali su i zarobljenike da govore u eter. Usput su naravno onda morali slušati i ostale vijesti koje su Rusi htjeli da oni čuju.

Vasilij Ivanovič Čujkov (1900-1982) - komandant obrane Staljingrada, poslije rata maršal. U vrijeme Bitke za Staljingrad podređene je tukao dvometarskim štapom kako bi zadržao disciplinu. Poznat po izjavi: 'Branit ćemo grad ili umrijeti pokušavajući'. Dvostruki heroj SSSR-a. Njegova taktika 'grljenja' Njemaca u staljingradskim ruševinama bila je kobna za njemački ratni stroj koji nije uspio slomiti fanatične trupe onda još general-pukovnika Čujkova. Na kraju rata u Berlinu mu se osobno predao zapovjednik grada sa bijelom zastavom. Jedini je ruski general koji nije pokopan u Moskvi, nego u - Staljingradu (Volgogradu).

Zanimljiva tema, iako je pomalo prevazišla okvir naslova (''žrtve''). Slobodan sam dodati nekoliko osobnih zapažanja i primjedbi.
- O Žukovu ne treba trošiti puno riječi, jer je i danas jednako cijenjen i kod (bivših) prijatelja i kod (bivših) neprijatelja. Zajedno s Vasiljevskim bio je tvorac svih sovjetskih pobjeda od Moskve i Staljingrada do Berlina.
Točno je da je bio tvrde naravi, počesto grub i naprasit (u što se uvjerio i sâm Staljin), a ponekad i bezobziran. No ta njegova bezobzirnost u zavođenju reda je npr. spasila Lenjingrad od pada.
Žukov je prezirao nesposobnjakoviće i kukavice, ali je znao cijeniti sposobne zapovjednike. Neki mu prigovaraju da je bespoštedno trošio živote svojih vojnika. Ima u tome nešto istine, no ovdje treba dodati dvije činjenice. Prvo, Žukov je ratovao s onim što je imao na raspolaganju. A imao je masu nedovoljno izučenih i taktički inferiornih vojnika (u odnosu na Nijemce). Drugo, sâm Žukov je inzistirao na boljoj obuci vojnika prije nego uđu u borbu kako ne bi ginuli uludo.
Žukov je iznimnio cijeno Nijemce kao ratne protivnike. U intervjuu jednom zapadnom novinaru nedugo prije smrti (to u SSSR-u nikada nije objavljeno) ražestio se na sovjetske ratne filmove. Citiram otprilike: ''Mi stalno prikazujemo Nijemce kao krdo glupana, a oni su nas u jednom zamahu znali natjerati u bijeg i po 1.000 kilometara. Stajalo nas je strahovitih žrtava dok nismo naučili kako s njima ratovati''.
- Ovdje se spominje general Rokosovski u kontekstu Staljingradske bitke i navodi se da je zanemaren jer je bio Poljak. Mislim da takva ocjena nije utemeljena.
U vrijeme bitke Rokosovski je zapovijedao Donskim frontom koji - bar u početku sovjetske protuofenzive - nije imao ključnu ulogu. Glavni napad tj. opkoljavanje njemačke 6. armije izveli su Jugozapadni front generala Vatutina i Staljingradski front generala Jerjomenka. Donski front za to vrijeme je pritiskao Nijemce sa sjevera, a Rokosovski je kasnije rukovodio uništenjem 6. armije (zbog čega se Jerjomenko grdno uvrijedio, jer su njegove jedinice ponijele glavni teret obrane Staljingrada).
Rokosovski je bio zapovjednik Centralnog fronta u bici kod Kurska i dobio je čin maršala SSSR, a poslije rata je poslan u Poljsku kao ministar obrane (čitaj: Staljinov gubernator).
- Netko je ovdje spomenuo bugarske jedinice kod Staljingrada. Prvi put čujem da su Bugari imali jedinice na Istočnoj fronti, pa bih zamolio podrobnije informacije ako ih ima (pretpostavljam da je riječ o zabuni jer je car Boris odbio poslati trupe u Rusiju).
- Film Neprijatelj pred vratima (Enemy At The Gates) sam gledao. Zanimljiv je i gledljiv, a povjesno potpuno nevjerodostojan. Zapravo je blesav. Kao da je pravljen pedesetih godina u doba najžešćeg Hladnog rata, kada su se obje strane izrugivale ratnom doprinosu svojih nekadašnjih saveznika. Da su Sovjeti ratovali na način kao što je prikazano u filmu Nijemci bi za dva mjeseca bili na Uralu. Vojnici se gone na juriš bez pušaka, a iza njih do zuba naoružan NKVD - mo'š mislit'. Među zapovjednim/komesarskim osobljem tko pisne leti mu glava, ma nemojte me nasmijavati. I ona scena prijelaza preko rijeke… Sovjeti su pojačanja/popunu dopremali preko Volge prvenstveno noću kada nije bilo napada zrakoplovstva. Nijemci su ih gađali artiljerijom/topništvom, ali ne baš precizno. O drugim kaubojskim detaljima iz filma (prešetavanje snajperista po Staljingradu kao na korzu, nigdje ni traga nekoj pucnjavi, u kući mi je malo Švaba - malo Rus) radije ne bih opširnije.
Da ne duljim: čovjek koji ne zna ništa o činjenicama morao bi se nakon gledanja filma zapitati: na koju foru je SSSR uopće dobio rat?

Stanko svaka čast na postu i nadam se da ćeš se javljati u ovakvim temama.Dijelim mišljenje s tobom vezano za Žukova,Rokosovskog,Jerjomenka a sam film nebih komentirao jer je to ipak komercijalni film namjenjen što večem financijskom uspjehu bez ikakvih istinitih vojnih temelja.U jednom kadru sam primjetio totalni promašaj gdje su (kod one scene sa ogledalom) obojica koristili isti snajper.Što se tiče Bugarskih jedinica isto mislim da nisu bile prisutne osim možda nekih zalutalih plačenika ako ih je tada bilo.

Stanko1 (citat):

Netko je ovdje spomenuo bugarske jedinice kod Staljingrada. Prvi put čujem da su Bugari imali jedinice na Istočnoj fronti...

Također bi se složio s ovim. Moja profesorica povijesti u srednjoj školi je imala običaj pitati kad je ispitivala, i to onima lošijima, kad je htjela da barem nešto nauče i znaju za dva, postaviti pitanje: Kojih je pet zemalja Sila Osovine sudjelovalo u Staljingradskoj bitci? Pitanje nije visoko znanstveno formulirano, ali sam objasnio kontekst u kojem je pitano.
Također je slično pitanje bilo postavljano u nekim kvizovima.
Odgovor je: Njemačka, Italija, Rumunjska, Mađarska i ova naša nesretna tvorenina.

Budimo precizni: na Istočnoj fronti nije bilo ni jednog vojnika regularne vojske Bugarske. Ni kod Staljingrada ni bilo gdje u SSSR.
Bugarska je imala specifičan položaj i odnos prema silama Osovine. Bila je posljednja država koja je pristupila Trojnom paktu (NDH je priča za sebe) i to 1. ožujka/marta 1941.
U vojnoj suradnji Bugari su se ograničili isključivo na tranzit njemačkih trupa, a u vlastitim aspiracijama na Makedoniju i dio Grčke. Bugarska je 13. prosinca/decembra 1941. objavila rat USA i Velikoj Britaniji, ali nikada nije objavila rat SSSR-u. Razlog je, između ostalih, bila bojazan zbog rusofilskog raspoloženja kod većine Bugara.
Hitler je inzistirao da Bugarska pošalje oružane snage na Istočnu frontu, ali je car Boris III. odbijao takve zahtjeve. Naročito veliki pritisak Hitler je vršio na sastanku u Rastenburgu 1943. godine, no Boris je ponovo odbio poslati trupe. Nedugo po povratku u Sofiju car je naglo umro, što je potaklo priču da su ga Nijemci dali otrovati kako bi na čelo Bugarske došao neki ''mekši'' partner.
Borisu III. svakako u prilog ide to što je spasio cjelokupnu židovsku populaciju u svojoj zemlji. Unatoč njemačkim pritiscima nije dopustio da i jedan jedini Židov bude deportiran. No, to je već za neku drugu priču.

Stanko1 (citat):

Zanimljiva tema, iako je pomalo prevazišla okvir naslova (''žrtve''). Slobodan sam dodati nekoliko osobnih zapažanja i primjedbi.
- O Žukovu ne treba trošiti puno riječi, jer je i danas jednako cijenjen i kod (bivših) prijatelja i kod (bivših) neprijatelja. Zajedno s Vasiljevskim bio je tvorac svih sovjetskih pobjeda od Moskve i Staljingrada do Berlina.
Točno je da je bio tvrde naravi, počesto grub i naprasit (u što se uvjerio i sâm Staljin), a ponekad i bezobziran. No ta njegova bezobzirnost u zavođenju reda je npr. spasila Lenjingrad od pada.
Žukov je prezirao nesposobnjakoviće i kukavice, ali je znao cijeniti sposobne zapovjednike. Neki mu prigovaraju da je bespoštedno trošio živote svojih vojnika. Ima u tome nešto istine, no ovdje treba dodati dvije činjenice. Prvo, Žukov je ratovao s onim što je imao na raspolaganju. A imao je masu nedovoljno izučenih i taktički inferiornih vojnika (u odnosu na Nijemce). Drugo, sâm Žukov je inzistirao na boljoj obuci vojnika prije nego uđu u borbu kako ne bi ginuli uludo.
Žukov je iznimnio cijeno Nijemce kao ratne protivnike. U intervjuu jednom zapadnom novinaru nedugo prije smrti (to u SSSR-u nikada nije objavljeno) ražestio se na sovjetske ratne filmove. Citiram otprilike: ''Mi stalno prikazujemo Nijemce kao krdo glupana, a oni su nas u jednom zamahu znali natjerati u bijeg i po 1.000 kilometara. Stajalo nas je strahovitih žrtava dok nismo naučili kako s njima ratovati''....

Pozdrav Stanko, veoma mi se svidio vaš tekst i u suštini se poklapa sa onim što sam i ja ovdje napisao. Postoji jedna mala razlika u gledanju na Žukova, kojeg i ja veoma cijenim ali ga kao stratega stavljam iza Vasiljevskog. Smatram da je on svoj manir trošenja ljudskih resursa zadržao do kraja rata, odnosno u završnim bitkama II sv. rata, kada za to stvarno više nije postojala objektivna potreba osim kraćeg dobitka na vremenu i "kupovini" dobre volje Staljina.

U jednom se ne slažem sa članom Stanko1,a to je da jedinice NKVD-a nisu bile iza sovjetskih jedinica koje su branile STALJINGRAD. Bile su i ubijale su one, koji su se povlačili pred njemačkom vojskom, kao i one koji nisu bili odlučni u protunapadima.
Doslovno mogu reći da o tome imam "izvor iz prve ruke".
Dalnje obrazlaganje-dokazivanje moje tvrdnje nije primjereno ovom forumu.

Stanko1 (citat):

- Netko je ovdje spomenuo bugarske jedinice kod Staljingrada. Prvi put čujem da su Bugari imali jedinice na Istočnoj fronti, pa bih zamolio podrobnije informacije ako ih ima (pretpostavljam da je riječ o zabuni jer je car Boris odbio poslati trupe u Rusiju).

Formalno pravno Bugarska nije poslala svoje postrojbe da se prikljuće njemačkim postrojbama na Istoćnoj bojišnici, no dobar dio ljudstva iz sastava bugarske vojske se dragovoljno prijavio u iste. Informacija iz prve ruke o kojoj sam već prije pisao i neželim spominjati izvor da nekoga neuvrijedim, jer ja sagledavam Staljingradsku bitku iiz sasvim drugog ugla od sovjetskog.

ZAGORAC (citat):

U jednom se ne slažem sa članom Stanko1,a to je da jedinice NKVD-a nisu bile iza sovjetskih jedinica koje su branile STALJINGRAD. Bile su i ubijale su one, koji su se povlačili pred njemačkom vojskom, kao i one koji nisu bili odlučni u protunapadima.
Doslovno mogu reći da o tome imam "izvor iz prve ruke".

Nema razloga ne vjerovati da je u Staljingradu bilo takvih slučajeva. Poznato je uostalom da su jedinice NKVD na mnogim mjestima (kontrolnim točkama) zaustavljale skupine i pojedinačne vojnike u povlačenju i tjerali ih natrag u borbu, pogotovo 1941. A mnoge su - naročito oficire - i postrijeljali.
Moja primjedba se odnosi na način kako je to prikazano u filmu: vojnici bez pušaka tjeraju se u koloni na juriš kao ovce u tor i to preko brisanog prostora. Nikome ne pada na pamet da se u prilaženju Nijemcima koriste zakloni i da se vojnici rasprše tj. taktički rasporede. Imali puške ili ne (da ih je imao samo svaki drugi vojnik, ta priča baš ne drži vodu). A tamo gdje oružja ima na pretek - i to automatskog! - ono se ne koristi za ubijanje Nijemaca već vlastitih vojnika. Ne vidim u tome neke logike, na taj način se bitka/rat ne vodi a kamo li dobiva.
U Staljingradu je bila stacionirana 10. pješadijska divizija NKVD, a njen zapovjednik, pukovnik Aleksandar Sarajev, bio je ujedno i zapovjednik staljingradskog garnizona sve do izbijanja Nijemaca pred grad. Divizija je uključena u obranu grada kao taktička jedinica, a neki njeni dijelovi vjerojatno su imali ulogu ''higijeničara'' tj. tjeranja vojnika u borbu.
Sâm Sarajev kasnije je promaknut u čin general-majora i do kraja rata je zapovjedao 181. i 99. pješadijskom divizijom (regularne vojske).

Aleksandar Sarajev:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Max Blitz (citat):

[You must be registered and logged in to see this link.]

Druže admirale, ovo nisu Nijemci kod Staljingrada nego Finci u Kareliji 1944. godine.

Stanko1 (citat):

Druže admirale, ovo nisu Nijemci kod Staljingrada nego Finci u Kareliji 1944. godine.

Hvala Stanko na ispravci!!
U žurbi nisam dobro gledao, a želim postaviti čim zanimljivije fotografije. Stvarno treba vrlo pomno kontrolirati sve što je u internetskim galerijama, jer naslovi dosta puta ne odgovaraju sadržaju. Hvala još jednom, slobodno ispravite sve što mislite da nije točno.

Nisam siguran jesu li sve sudjelovale u Staljingradskoj bitci, ali ću ih spomenuti:

Vasil Zajcev je imao službenih 149 ubijenih neprijateljskih vojnika.Iako je stekao najveću slavu u sjeni je ostao još jedan snajperist.U vojnoj povijesti je ostao zapamćen samo pod nadimkom "Zikan" i do 20.11. 1942 skinuo je 224 neprijateljska vojnika.Zašto je ostao "bezimen" nema nigdje objašnjenja.Zna se da su se Sovjeti puno oslanjali na ove tihe nosice smrti.

Možda su se Bugari slučajno podmetnuli pod Rumunje kojih je izginulo oko 100 000 a Talijana po podacima koje čitam oko 87 000.

Matrix (citat):

Vasil Zajcev je imao službenih 149 ubijenih neprijateljskih vojnika.Iako je stekao najveću slavu u sjeni je ostao još jedan snajperist.U vojnoj povijesti je ostao zapamćen samo pod nadimkom "Zikan" i do 20.11. 1942 skinuo je 224 neprijateljska vojnika.Zašto je ostao "bezimen" nema nigdje objašnjenja.Zna se da su se Sovjeti puno oslanjali na ove tihe nosice smrti.

Ne znam kakav mentalni sklop treba imati da to radiš a, na kraju, ne poludiš. Možda se i "Zikanu" desilo isto pa više nije bio pogodan za propagandu.

Uvijek sam razumio ratnike koji se bore po šumama,brdima pa se suretnu i tko ostane-ostane.Snajperista i to sa ovakvim učinkom može biti samo lud čovjek jer riječ bezosjećan je umanjenica.Ne smatram ih nikakvim borcem pogotovo one koji "skidaju" civile.Glup i težak zanat ako se tako može nazvati..