Poetski kutak

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 08.04.15 23:35

Enes Kišević
6. veljača ·
Izvori moraju izgraditi svoj put,
a more ne mora.
Rijeke moraju imati svoj cilj,
a more ne mora.
Sunce se mora svijetu dokazivati,
a more ne mora.
Galeb se mora moru diviti,
a more ne mora.
Ribari moraju mreže bacati,
a more ne mora.
Brod mora imati kapetana,
a more ne mora.
Žene moraju čekati mornare,
a more ne mora.
Svijet mora preko pomora,
a more ne mora.
Svijet mora i što ne mora
da bi živio
Svijet mora da bi preko mora
mora vidio.
Svijet mora,
mora,
mora niz rijeku.
Od smijeha se more valja čovjeku.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 08.04.15 23:54

Balada o školskoj klupi
Gdje li je ona stara školska klupa.
U mastilu crnom i rezbarijama.
I drug moj s kojim sam sjedio skupa.
I drugi, u drugom razredu pred nama.

Da mi je, ko u ona vremena,
Da sjednem u raskliman joj sklop.
A profesor, nagnut, nad mnoga imena,
u tišini i moje da šapne: Šop

I ne znajuć da svi gledaju na me,
Znasesen bih bio u svoje snove.
Moj drug bi me tada tako u rame:
- Zar ne čuješ? Ustani, tebe zove.

O kako bih opet izašao rado.
I uzeo spužvu i kredu na stolu.
Pa makar mi isti onaj račun zado
I reko pred svima: Ti nisi za školu.

O daje to sada, spustio bih kredu.
Sav sretan što ću u klupu opet sjesti.
Ali već sutra ne bi me bilo u redu.
Otišao bih za kovača na cesti.

Tamo gdje kroz onu kolibu staru
varnice sikću i mješina duva.
Gdje nakovanj grmi, a na žaru
Uz rastopljen sjaj se večera kuva.

Zašto sam ipak ostao zaveden
U želji da veliki gospodin postanem.
Sad bih već znao da skujem oklop mjeden.

I koplje, i štit, i blistav šljem.

N.Šop

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 08.04.15 23:58

Nađeni Bog

Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku

Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne

Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti

Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti.

__________________A.B.Šimić________________

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 12.04.15 21:22

Danas je prvi dan u proljecu;
Zar ona uziva, kao da je posljednji?
A vreme ide dalje...
Vreme za umiranje.

Pojacano dejstvo zivotnih sokova:
Starci su zeljni igre, ponovo su deca,
Ne zele samo secanja, oni bi hteli iznova.
Starci su u iluziji; omogucimo im snove.

Poziv napolje
Zov prirode,
Zov divljine....
Covek nije pobedio prirodu
Covek nije pokorio prirodu
Covek prirodu unistava.

Covek je pokorio sebe
Covek je porobio sebe
Covek je daleko od srece.

Visoko i nisko,
Razlika i zavist,
Razlika i mrznja
U istom su dzepu...
Probusice dzep...

Vec je kraj halucinacija.
Uskoro ce kraj iluzija.
Besmislu nikad kraja...

Beograd, 21.3.1983. godine

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 12.04.15 23:54

Bilo je nekoć
Bilo je nešto lijepo pa prošlo
- Il tek je sanja to bila -
Ljepše od zvijezda, ljepše od ruža
I smiješka planinskih vila.
Bile su noći mjesečne, lijepe
I pune radosti vrele.
Bile su bašče mirisa pune,
I ruže cvale su bijele.
Bilo je smijeha, pogleda dugih
Što sve no izreći znaju,
Bilo je sreće, uzdaha sjetnih,
I himna čarobnom maju.
Bila je duša prepuna sunaca
I plamne čeznje, što sine
Kadkad ko nebom krijesnica sjajna
Pa onda umre i zgine.
Bilo je nekoć. Mrak je sad svuda
I bol što pali i peče.
Bila je sanja, bila je priča
U jedno najljepše veče.
_________________A.B.Šimić

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 12.04.15 23:56

Mi smo se sreli
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli. Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?A.B.Šimić

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 12.04.15 23:58

Molitva na putu
Bože
koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta
Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemoćno ko moje ruke vise
Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi
Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda.

A.B.Šimić

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 12.04.15 23:59

Pjesma jednom brijegu
Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.
Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se
sastaje naš različiti smisao
Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.
U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.
Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.
A.B.Šimić

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 13.04.15 0:17

Mnogo je, manje-vise kvalitetnih pjesama na ovoj temi. Mogli bismo copy-paste antologije svjetskih pjesnika postaviti ovdje i nagomilati postove, zaraditi cinove, ali volio bih procitati pjesnicka ostvarenja ili pokusaje clanova foruma.

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 13.04.15 0:26

..dobro,pjesme su vam zanimljive ali tema nije ničim ograničena a prostora ima.Važno je uživati u poeziji poznatih ili nepoznatih pjesnika,potpuno svejedno.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 13.04.15 0:48

gerard ford (citat):: ..dobro,pjesme su vam zanimljive ali tema nije ničim ograničena a prostora ima.Važno je uživati u poeziji poznatih ili nepoznatih pjesnika,potpuno svejedno.

To stoji, druze ford. Volim Kisevica, narocito onu "Pa to je krasno". Nekad sam je znao napamet. I ljubav prema poeziji govori nesto o covjeku kojeg upoznajemo, pa i to pomaze zblizavanju.
U svakom slucaju - svidja mi se tvoj izbor pjesama.

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 13.04.15 23:25

Ispovest

I
Na trošnom čunu, bez krma i nade,
U meni vera gubi se i mre;
Ja ništa više ne verujem, ništa!
Il’ bolje reći: ja verujem sve.
Na moru burnom ljudskoga života
Prerano ja sam upoznao svet:
Za mene život ništava je senka,
Za mene život otrovan je cvet.
Trpi i živi!… Prijatelju dragi,
O mnogom čemu mislio sam ja
O blago onom ko ne misli ništa,
Taj manje tuži, manje jada zna!
Veselo čedo Arkadije cvetne,
On ne zna šta je trnje, šta je kam;
Za kršne klance on je slušô možda.
Ali po njima nije išô sam.
Za njega svet je perivoj od ruža,
Po cveću šeće kao paun mlad,
Njegova duša jezero je mirno,
Njegov se nikad ne koleba nad.
II
Burne su strasti izvor mnogih zala,
Nesreći ljudskoj početak je strast;
More života one strašno mute,
Nad ljudskom dušom njihova je vlast.
Triumvir silni, ovladatelj sveta,
Prezire gordo u zanosu sve,
I vojsku svoju žrtvuje i carstvo,
I, grozno pavši, od ljubavi mre.
Akcijum vide neizbrojne žrtve,
Požar galija, porazu i jad
Mnoga je zvezda utrnula tada,
Mnoga je majka zakukala tad!
Čudni su puti kojim strasti vode,
Al’ sve što živi ove pute zna:
Sadašnjost njina nepobedljiv grad je,
Prošlost je njina pepeo i pra’.
Pa kad je tako – tako mora da je!
Zalud je, dakle, kuknjava i plač:
U borbi s njima ne pomaže ništa
Blažena mudrost, očajnički mač.
Vojislav Ilić

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 14.04.15 5:28

POLUISPOVIJED

Jebesga, i tako to ide
Ko tocak kroz blato:
S puno izgleda da se zaglavi.
I onda vidis i drugi vide -
Ne ide to tako, bato!
Zastanes, dumas, ceskas se po glavi.
Gladan si, umoran i prljav pride.
Za uzvrat nista ne dobijas za to;
Niti da se tuguje, a kamo li slavi.

Jebesga, shvatis - tu nesto ne stima;
Daleko si od rajskoga praga
I uzaludne su sve tvoje muke.
Onda dolazi do prekida filma.
Jasno je da si otis'o do vraga
I od svega bi da dignes ruke.
(Ne pase podneblje, ne pase klima,
Suvise toplote, suvisna i vlaga,
Previse tisine, previse i buke.)

Jebesga, ni to nije lako.
Pogledas okolo i vidis - sve tudje.
Prosto ne mozes da se snadjes.
I eto, to ti je tako:
Das dinar da u kolo udjes
A onda jos dva da izadjes.
Tjesi te sto ne moze to svako.
I koji moj da jadikujes
Kad se uvijek u govnima nadjes.

Bijelo Polje, 26.02.1994.

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 21.05.15 6:47

Ovo je poetika g-đe Gice moje supruge bounce

БАКА

О, како лепо изгледа
Кад се постане бака
Неког дечака, медењака
Правог слаткиша
Посебно кад се баки у крило упиша

Све су то слатке муке
Па ваљда зато и волимо унуке
Нек су нам живи и здрави
А ако нам мало и сметају
Њихове нарави
Па нема везе ни ми нисмо баш прави

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 21.05.15 6:51

Normalno i pesma o meni, pardon Dedi bounce

ПЕСМА О ДЕДИ

Ово је песма једне баке
Свим дедама овог света

Кад човек добије унуке
Заборави на своје муке
Поготово ако је деда
Он почиње на свет другачије да гледа

Са унуцима се игра и весело поскакује
А најчешће им бабе псује
"Од тога деца брже расту" – каже
Знамо сви да деда само лаже

Али пустимо их – нека
Зна се од памтивека
Да је слатко бити дека

Зато свки мушки створ
Жели што пре да унуке дочека
И да постане дека

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 21.05.15 6:59

Prijatelju vidim da si se vratio sa produženog godišnjeg, za pjesme o baki i didi, ide veliki plus.

[You must be registered and logged in to see this image.]

_________________
Quidquid latine dictum sit, altum videtur. – Šta god se kaže na latinskom, zvuči mudro.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.06.15 21:15

Nije moja poezija ali mi se veoma svidela stavio sam "?" zbog pravila ali je svima jasno za čitanje bounce

Žak Prever – domaća verzija

Za Tebe Ljubavi moja

Išo sam do glavne pošte
i platio sam sve račune
za tebe ljubavi moja

Išo sam do Kalenića pijace
i kupio da ima da se jede
za tebe ljubavi moja

Išo sam do je?enog Miljakovca
i prevezo tvom bratu komp koji i ne zna da koristi
za tebe ljubavi moja

A zatim sam došao kući i značajno te pogledao
Pa bre pi?da ti materina neodgovorna, nisi ni sudove mogla da opereš
Ljubavi moja

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 13.06.15 4:54

[You must be registered and logged in to see this image.]

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 19.06.15 20:07

Ovo sam našao na stranici pod nazivom "Poezija Suštine" bounce

Sve sa slikom koja je pratila ove lepe reči, stihove, rečenice ...

OPOMENA

Kad ostarim nosiću haljinu boje purpura
I crveni šešir koji ne ide a i ne stoji mi,
Trošiću penziju na piće, letnje rukavice i satenske cipele.
I pričati kako nemam para za hleb.

Kad se umorim sešću na ivičnjak,
Sakupljaću reklamne uzorke po radnjama

I pritiskati alarmnu dugmad.

Vući štap uz gelendere
Nadoknadjivaću propušteno u trezvenoj mladosti.
Izlaziću na kišu u kućnim papučama
Brati cveće po tudjim baštama.

Gomilaću pera, olovke i druge tričarije
I početi da pljujem.
A sad još moramo paziti da nam odeća ne pokisne
Plaćati na vreme kiriju i ne psovati po ulici
Pružati dobar primer deci
Pozivati prijatelje na večeru i čitati novine.
A možda bi trebalo da se već pomalo pripremam
Da ljudi koji me znaju ne budu iznenadjeni
Kada odjednom ostarim i počnem u purpurno da se odevam.

Vislava Šimborska

(polj. Wisława Szymborska; Bnin, 24.07.1923 – Krakov, 01.02.2012.)

Bila je poljska pesnikinja, esejista i prevodilac.

1996. godine dobila je Nobelovu nagradu za književnost.

[You must be registered and logged in to see this image.]

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 27.06.15 20:28

Opet ja sa pesmama koje su drugi napisali a meni se svidele bounce

Tri pesme

Pisao: Octavio Paz

Dva tela

Dva tela licem u lice,
ponekad su dva vala,
a noć je okean.

Dva tela, licem u lice,
ponekad su dva kamena,
a noć je pustinja.

Dva tela, licem u lice,
ponekad su korenje
u noći spleteno.

Dva tela, licem u lice,
ponekad su noževi,
a noć je munja.

Dva tela, licem u lice,
dve su zvezde koje padaju
u prazno nebo.

Monolog

Pod srušenim stubovima,
između ništavila i sna
kruže moji budni sati,
slogovi tvoga imena.

Tvoja duga kosa riđana-
odblesak leta-
sa žestinom blagom treperi
na plećima noći.

Uobičajena tama sna
što izvire iz ruina
i pravi te od ničega.
Teške pletenice, zaborav,
vlažna obala noći
gde se širi, gde udara
slepo more – mesečar.

Odlazak i povratak

Blatnjavi novembar:
Umrljano kamenje plavkastocrne kosti
Neodređene palate

Ja sam prešao lukove i mostove,
Bejah živ u potrazi za životom

U mesečevom salonu
Krvari svetlost. Ljudi-ribe
Menjaju hladne slike.

Bejah živ i videh mnoge aveti,
Sve kost i koža i svi pohlepni.
Kula topaz i krv,
Crne pletenice i ćilibar grudi,
Podzemna dama.

Tigar-junica, hobotnica, bršljan u plamenovima:
Spalio je moje kosti i ispio mi krv.

Postelja, ugašena planeta,
Zamka ogledala behu noć i telo,
Gomila soli, dama.

Jedi moje ostatke, sunce visoravni:
Bio sam živ a pođoh da tražim smrt.

*Prevod Branislav Prelević

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 27.06.15 21:16

Ima već dva tjedna kako razvlačim po liniji CD od Korni grupe (album iz 1972 g.) pjeva u toj postavi Zlatko Pejaković, a najjaća stvar mi je ETIDA.

Etida

Plove u tisini neke davne misli
vracaju me danima dok sam bio dete
i divio se beskrajno cudesnim zvucima
njene mlade duse

Devojka je svirala najlepsu etidu
danima u tamnoj sobi za klavirom
u zanosu te muzike prolece prodje
zuta jesen dodje

Bila su dobra vremena dok sam tajno voleo
i zamisljao je kako poljem sama ide
lice joj bledo a tanak joj struk
u travi je na mom dlanu zaspala

Bila su dobra vremena dok sam tajno voleo
dok sam svaku rec iz njenih usta zedno pio
noci u radu a dani u snu
u sobi s' klavirom sedim sam bez nje

_________________
Quidquid latine dictum sit, altum videtur. – Šta god se kaže na latinskom, zvuči mudro.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 28.06.15 7:39

Joj gde je se samo seti !!!! bounce

Da ne bi promašio temu pogledaj slike i slušaj muziku (nisam na brzinu uspeo da nađem originalni vidoje zapis)

Klik na linK
[You must be registered and logged in to see this link.]

PS. da ne zaboravim šta misliš od koga si pozeleneo za Etidu?

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 30.07.15 22:05

I jedna pesma u slici bounce

[You must be registered and logged in to see this image.]

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 30.07.15 23:27

SLIKA

Ponekad kraj nekih slika
zastanem jer vidim nju
stojim tako, stojim sam
i pricam s' njom

Noci hladne, noci duge
uskoro ce zima proc'
secanje lagano mre
i gubi sjaj

Srce place jer zna
da noc smenice dan
i sve ide dalje
a nje nema vise

Bio sam joj samo drug
malo stvari znam o njoj
ipak stojim, stojim tu
i pricam s' njom

Da li cuje, da li zna
da jos neko na nju misli sad
da l' se nada da ce opet
opet sunca vidjeti sjaj

_________________
Quidquid latine dictum sit, altum videtur. – Šta god se kaže na latinskom, zvuči mudro.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 31.07.15 6:38

Korni grupa bounce

To je bila "B" strana singla "Trla baba lan" a pevać Dado Topić, 1970. godina

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 31.07.15 9:28

013gonzo (citat):: Korni grupa
To je bila "B" strana singla "Trla baba lan" a pevać Dado Topić, 1970. godina

tako je prijatelju moj, još uvijek imam tu singlicu i rado je pustim na gramofonu (bez obzira na novovijeku tehniku). Nema boljeg ugođaja kada zašumi ploća, pa ako preskaće malo stavim dvije kune na glavu (otprilike težina bivših dva dinara). Otprilike pola godine izvlaćim stare stvari i slušam ih, a Korni grupu već jedno cca dva mjeseca, uz malo dodavanja grupe Time, YU grupe, Smak i ostalih. lol!

Što se tiće Dade Topića bio sam jedno pet puta na svirkama dok je Time bilo na vrhuncu, no Zlatko Pejaković je kud i kamo ima glas visokih raspona, ipak svaki je za sebe car.

_________________
Quidquid latine dictum sit, altum videtur. – Šta god se kaže na latinskom, zvuči mudro.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 30.08.15 11:05

E Šekspiru svaka ti čast ... bounce

[You must be registered and logged in to see this image.]

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 30.08.15 11:49

U spomen na velikoga Tina i vjećnog Arsena

[You must be registered and logged in to see this image.]

_________________
Quidquid latine dictum sit, altum videtur. – Šta god se kaže na latinskom, zvuči mudro.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 30.08.15 18:37

Tin Ujević: Pjesma mrtvog pjesnika

Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 30.08.15 18:41

Tin Ujević: Vječni prsten

Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
i ti crni dani, i te plave noći,
i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle;

jednom tamo poslije hiljada, hiljada
i hiljada ljeta opet ćemo naći
ista svježa čula, ista srca mlada,
i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.

Tada opet jednom nad svladanim grobom
motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem.
Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom,
i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem;

samo ipak neće tada, nadajmo se,
da nas jošte taru ove brige ružne,
i da polet u vis događaji kose
i plamen za ženom naše usne kužne.

--Pa da barem tada, za tisuć tisuća
i tisuću ljeta, i još mnogo veće,
primimo na naša srca uzdišuća,
kao nikad doslije, jedan uzduh sreće.

Pariz, 1918.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 30.08.15 18:44

Tin Ujević: Predigra bure

Bez niske strasti projuri kroz život: ne nudi srca onima što ga nisu vrijedni. Prevelik ulog nije za igru; ne izlaži blaga gubitku. Ne podaj se čitav, ne vezuj se za stvari. Jesi li vidio smrt osjećaja u bolu? Zato ćeš stražiti granicu svoje duše; napiši na pragu: ako budeš odviše ljubio, bit ćeš nesretan.

Kada konjici jezde poljanama, pod kopitama trava ne raste. No nijedan borac ne pita koliko cvjetova izdahnu. Cvijeće je bilo divno, ali četa hrli u bitku. I ne umije da se žalosti.

I pred tobom stoji nedaleki boj. Zato ne tuguj, ako pod tvojom nogom umre neki cvijet ili usahne neko srce. Doskora ćeš vidjeti većih događaja. Pa ti, koje ne plačeš sebe, zašto bi kukao druge?

Ni sretan ni nesretan, prošetaj bešćutni pogled poljanama koje su bojne. Budi pripravan da tvoj brat bude tvoj ubica. Spremi se na nevjeru drage i na crninu majke. I neka ti svi užasi budu ravnodušni, kao sva veselja. Ni žalostan ni radostan, prođi pokraj ljudi koji plaču ili likuju. I sjeti se da je drugi tvoj posao i da je prva dužnost biti jak. Nemoj pitati za male nevolje – o kojima je turobno razmišljati – nego vjeran maču i lozinci pođi u svoju vrstu i neka ti je glavno zadovoljstvo što si dobar vojnik.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.09.15 19:41

BAR

Neprospavana noći,
umorno moje jutro,
hajdemo u bar.
Eno ga, na obali morskoj.
Kadifene zavese još
nisu razmaknute.
Za tezgom Abisinka drema, umorna.
Tri lepotice sa Malte sede polugole, umorne.
Kairka jedna kunja, umorna.
Crnkinja se jedva smeši, umorno.
Miriše na dim duvanski,
na puder i ženski znoj.
Miriše na prohujalu noć.
Miris je umoran.
U blizini huči grad, ili je to more.
Ne znam, od umora.
Od konjaka se zaiskri duša, pa se ugasi.
Sukne smeh razbludan, pa se ugasi.
Već je dan, a laku noć!
Zbogom, devojke, sanjajte zavičaj.
Ja svoj već vidim.
Eno ga, po moru teče Lim.

Milenko Ratkovic (napiso u Instanbulu)

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 11.09.15 9:16

Kad zamirise noc i utihne dan
sa suzom u oku tonem u san.
A kao da cujem u daljini ti glas
ne placi kcerko, mislim na vas...
Babo moj,
Babo moj..
Leptir mi bijeli, dosao u san
ruku mu pruzam, da sleti na dlan
ne otvaram oci jer srce mi zna
da to si mi ti i da me cuvas od zla...

A.K. trinaestogodisnja djevojcica, ciji je otac - saobracajni policajac, 22.VI 2015. god. ubijen od strane dilera droge prilikom rutinske kontrole. Za ubicom raspisana potjernica, ali nigdje nije objavljena slika?!?

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 13.09.15 8:42

Pesma o propaloj ljubavi studentkinje iz Beograda bounce

Možda će vas nasmejati do suza ili rasplakati

Pesmu vam prenosim u celosti:

“Otkad te upoznah u mom srcu dogodi se promena.
Nekad bila sam nežna i čedna, a sad sam se promenila.
Sve sam ti dala, dala sam ti sebe, a ti si samo hteo da je*es.

Pravila ti hranu kupovala patike, budila te na ispit da ne zakasniš.
Stalno sam smišljaja nove taktike.
Stoko jedna muška zar ovako da mi vratiš???

Kulirao si poruke nisi odgovarao na pozive,
a ja mislila naša veza je bez mane.
Teže je bilo doći do tebe, nego do Obame.

S tobom bila sam nevaljala i svašta sam probala.
Dala sam ti tamo gde niko nikad prišao nije.
Ne kažem da mi se ljubav s tobom nije dopala,
čak mi se sviđalo kad me šamaraš i biješ.

Upoznala sam te s cimerkom, s kojom delila sam sve.
Drugarica prokletnica, uzela mi te.
Upropastila sam ispitni rok i fakultet i sve zbog tebe,
a ti sada nju nastavljaš da je*eš.”

DA LI VAM SE DOPALA PESMA?

(Telegraf.rs)

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 13.09.15 15:10

ide plus

_________________
Quidquid latine dictum sit, altum videtur. – Šta god se kaže na latinskom, zvuči mudro.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 13.09.15 17:46

Također

_________________
RIJEČI KOJE NISU POPRAČENE DJELIMA,BEZNAČAJNE SU..
CHE ...... [You must be registered and logged in to see this image.]

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 13.09.15 18:39

Još i dan danas volim poslušati ovaj album od Drage Mlinarca (A ti se ne daj) iz 1971.g., kao klinac mogao sam ga satima slušati, evo jedne od meni najdražih pjesama sa albuma (budi neka sjećanja):

Srebri se mraz

Tu usred polja,
posljednji raste cvijet
Već kraj je ljetu,
i njegov bit će kratak vijek.

Dugo već vjetri hladni lišće nose,
maglenim ruhom odjeven je dan,
a jutra već su tako hladna
srebri se mraz...

Bijelo će jutro cvijetu mom,
donijeti smrt,
pod hladnim plaštom,
utonut će u posljednji san.

Ostat će pusto polje,
gdje vjetar juri,
jutro sivo što u noć se pretvara dan,
za dušu moju siva pustoš,
tuga i bol...

_________________
Quidquid latine dictum sit, altum videtur. – Šta god se kaže na latinskom, zvuči mudro.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 15.09.15 16:00

Ako nekoga interesuje ova zbirka pesama neka pošalje emajliranu adresu na PP bounce

autor Vitko Aleksić

[You must be registered and logged in to see this image.]

Recezenti su dr. Tode Čolak, profesor univerziteta
dr. Vukašin Stanisavljević, profesor u penziji
mr. Nenad Ljubinković

i oslobođena je bila od plaćanja poreza na šund

[You must be registered and logged in to see this image.]

_________________
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam
Što se ostaloga tiče, smatram da Kartaginu treba razoriti

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 17.09.15 0:09

JE LI TO LIPO

Jedan se moj pradjed vraća kući iz mletačke vojske. Vraća se
preko otoka. Utihe. Otoci se zrcale u moru. Staro doba.
Vraća se pomalo i polako: danima, tjednima. Mjesecima. S oto-
ka na otok, a otoka kao na nebu zvijezda. Na otocima gradići, sela.
Smokve i vinogradi. Mazge i magarad. Koze i ptice. Ljudi.
Prevoze ga težaci i ribari. Plaća su im njegove priče i ruke. U
ruku mu dadu veslo, on vesla, priča i pjeva. U ruku mu da mo-
tiku, on s njima povazdan kopa, priča i pjeva. Piju bevandu,
jedu sušenu ribu i tvrd ječmeni kruh.
Uveče ga uvode u svoje kuće. Sjednu uz ognjište, ispod odri-
ne i dugo mole rozarije. Zelje obilno preliju uljem. Postelju mu
namjeste pokraj magareta, u travi.
Ujutro mu dadu komad tvrda ječmena kruha i još tvrđeg ko-
zjega sira, koji se topi u ustima i biva ono što je već bio, kozje ma-
slo. Preporuče ga drugim težacima i ribarima, koji će ga prevesti
na drugi otok, bliži njegovoj dalekoj kući.
Njegova kuća iza planina, iza zvijezda. Sagrađena pri poli, su-
hozida, pokrivena raženom slamom. Vlašići iznad nje svake noći
potjeraju svoje stado zvjezdanih koza. On preko otoka, s otoka
na otok putuje svojoj kući.
Za vedrih noći na moru kad izlaze Vlašići, kad na daleke pla-
ninske vrhove papcima stanu njihove koze i otisnu se nad morski
bezdan, on rukom i veslom pokazuje ribarima:
- Ono su Vlašići, i ja sam Vlašić, tamo je moja kuća.
Jedna mlada udovica, na jednom od mnogih njegovih otoka,
nije ga htjela pustiti pet dana. Vodala ga po otoku, pokazivala mu
svoje maslinike i vinograde. Vodila ga po svojoj kući, pokazivala
mu bačve vina i kamenice ulja. Pokazivala mu sise. Nagovarala
da zauvijek ostane na otoku, s njom. U njezinoj tvrdoj kući, među
njezinim tvrdim sisama, u njezinoj mekoj postelji, što je mirisala
lavandom i rogačima. Obećavala mu blaženstvo. A on jednako
čeznuo za svojom slamnatom suhozidinom iza planina i iza zvijezda.
Jedva se oteo iz zagrljaja njezinih loza i maslina i dugih i grabljivih
njezinih ruku. Odahnuo kad se našao na otvorenom moru.
Rujan ga zatekao na jednom šibenskom otoku: Murteru, Zla-
rinu, Žirju. Prespavao pod maslinom, zaputio se kroz otok, tražiti
brod. S obje strane puta, vinogradi se žutili i modrili grožđem.
On prekoracio zid, ubrao grozd.
Žena koja ga je gledala ispred svoje kuće, poviče na nj:
- Ej ti što bereš nisi sadio, je li to lipo?
- Lipo je lipo. Gladnu je svako lipo- odgovori moj pradjed
i ostade upamćen.
Da ne bi te igre rječima, te dvomislice, dvojakog, etičkog i
nutrističkog značenja lip i lipo, što se tog rujansko jutra,
te tko zna koje godine, na jednom, tko zna kojem od šibenskih
otoka, odigrala između žene što je čuvala svoj vinograd i otpu
-štenog vojnika koji je, vraćajući se kući preko otoka, ubrao nje-
zin grozd, uspomena bi se na toga moga pradjeda davno izgubila
u zraku, i u zemlji. Kao što su mu se izgubile oči i kosti. Kao što
mu se izgubilo ime.
Ime mu nije znao ni moj ćaća kad mi je pripovjedao tu jezič-
nu igru, pradjedovsku otočku zgodu. Vjerovatno ga nije znao ni
ćaćin djed, od kojega je moj ćaća čuo, ni djedova djeda djed.
Od pradjeda, mletačkog vojnika koji se kući vraćao preko otoka,
Ostade samo jezična iskra, što mu je, kao munja, osvijetlila lice.
Od ostalih, mojih mnogih, ni iskrice: zauvijek ostadoše u tami.

P.Gudelj

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 17.09.15 0:18

NENAPISANE
Raduj se: prošla godina, ti nisi napisao ni stiha. Bit će još veća radost ako ga nikad i ne napišeš.
Ne žali za nenapisanim pjesmama.
Napisao si na stotine: Svakakvih. Među njima i poneku koje se ne stidiš. Koju možeš podnijeti.
Zato, raduj se nenapisanima. Svaka nenapisana vrijedi više od dviju napisanih.

Vodnik BROJ POSTOVA: : 432 ČLAN OD: : 2013-12-16

....Jedino stari nosac mi pridje
poguren starac pogleda snena
ne treba danas ni on da ceka
za moju tugu nosaca nema...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 24.09.15 0:42

Balada o školskoj klupi
Gdje li je ona stara školska klupa.
U mastilu crnom i rezbarijama.
I drug moj s kojim sam sjedio skupa.
I drugi, u drugom razredu pred nama.

Da mi je, ko u ona vremena,
Da sjednem u raskliman joj sklop.
A profesor, nagnut, nad mnoga imena,
u tišini i moje da šapne: Šop

I ne znajuć da svi gledaju na me,
Znasesen bih bio u svoje snove.
Moj drug bi me tada tako u rame:
- Zar ne čuješ? Ustani, tebe zove.

O kako bih opet izašao rado.
I uzeo spužvu i kredu na stolu.
Pa makar mi isti onaj račun zado
I reko pred svima: Ti nisi za školu.

O daje to sada, spustio bih kredu.
Sav sretan što ću u klupu opet sjesti.
Ali već sutra ne bi me bilo u redu.
Otišao bih za kovača na cesti.

Tamo gdje kroz onu kolibu staru
varnice sikću i mješina duva.
Gdje nakovanj grmi, a na žaru
Uz rastopljen sjaj se večera kuva.

Zašto sam ipak ostao zaveden
U želji da veliki gospodin postanem.
Sad bih već znao da skujem oklop mjeden.

I koplje, i štit, i blistav šljem.

N.Šop

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 24.09.15 0:51

Veče u polju
I.
Pognuta vrba, ko stara majka,
mršavom rukom na molitvu dade znak.
I svud umuknu šum trave i brbljava šaš.
Tada se najstariji popac iz grma javi
i pred svima moli Očenaš.
A šume i trave pobožno odgovaraju.
I braća njegova što kleče u travi.
A ja prognanik iz grada osamljeni
slušam te ponizne zvuke,
pa glave prignute i pun svete večeri,
ne znam da sam i ja sklopio ruke.
II.
Kad se svrši tiha molitva, sve se opet
na svoj večernji posao vrati.
Zašumi rosno krošnja nada mnom.
I šume, što su molile, umuknu dugim snom.
Grmlje po obroncima opet prikuplja mrak.
A mjesečeva užarena plitica zasija.
Stričak stričku nastavi da priču priča.
A stara vrba opet nad vodom vlažnu maglu čija

Citat :: Naši su izbori ono što nas definira kao osobe, puno više nego naše sposobnosti. (J. K. Rowling)

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 24.09.15 0:55

Nađeni Bog

Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.

Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne

Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:

na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti

Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.

a,b.šIMIĆ

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 24.09.15 2:15

ATEISTICKA (Bozemi oprosti!!!)

Neko trazi Boga u penjanju
A neko, pak, u padu.
Neki ga nalaze u lezanju
A drugi, pak, u radu

Svakakvih, more, verovanja ima
I ko bi narod od tog odvratio
Ipak, porucujem svim ljudima
Kako sam ja te stvari shvatio

Tvorac sam jednog sveta
Dakle, i ja sam Bog
I bilo bi, zaista, prava steta
Da nisam predmet verovanja svog

Beograd, 1981.

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 28.09.15 22:06

KADAR VETER BO PRELISTAL STRANI TVOJEGA ŽIVLJENJA
IN KADAR SE SPOMINIŠ VSEGA,
POKUŠAJ SE SPOMINITI TUDI MENE
KER VSE TO,
KAR SMO TAKRAT NAREDILI DA SE ZBLIŽAMO
ZASLUŽI TUDI DA SE SPOMINJAMO, IN NE POZABI
DA SMO SE SREĆALI NA NAJLEPŠI POTI
NAŠEGA ŽIVLJENJA
KI SE IMENUJE MLADOST !
SREČALI SMO SE DA SE ENKRAT RAZIDEMO
TODA NISMO SE SREĆALI DA SE POZABIMO
SONCE VZHAJA IN ZAHAJA
CVETJE PRIDE IN SPET GRE
LE PRIJATELSTVO OSTAJA
ĆE GA NIHĆE NE RAZDIRE
DRUGARSTVO JE ZVEZDA KOJA NEBO KRASI
TREBA GA ČUVATI DA SE NE UGASI
NI PRIJATELJA NA SVETU
KI LAHKO ZAUPAŠ MU
KER LAHKO PRIJATELJ ZVESTI TI ĆEZ NOĆ SOBRAŽNIK BO
DRUGARSTVO JE ZLATNA ŽICA
PREKINUT SE MOŽE LAHKO
SASTAVIT SE OPET DAJE AL ČVRSTO OSTAJE
ĆE BOŠ KDAJ ODHAJAL S TE PRELEPE DOMOVINE
OHRANI KOT NAJLEPŠI CVET PRIJATELSTVO V SPOMINE

                                     Autor pjesme: Gorazd Zemljić (zvani Slovenac)
                                     Napisana 06.10.1989. godine

Gorazd je bio u JNA od 17.12.1988 - 15.12.1989 godine u Vršcu ( decembarac )
V.P.2875/15E    51.mbr mč/2.OKB
Ne sječam se iz kojeg grada u Sloveniji je bio ali se sjećam da je bio pjesnička duša od čovjeka.
Veliki mu pozdrav šaljem ma gdje bio.......
Hvala....

Vodnik BROJ POSTOVA: : 432 ČLAN OD: : 2013-12-16

Za ovo plus, trebalo bi dva plusa, jedan za slovenca a drugi za druga sto se setio da postavi. Very Happy

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 28.09.15 22:50

Srdjan Radovanov (citat):: Za ovo plus, trebalo bi dva plusa, jedan za slovenca a drugi za druga sto se setio da postavi.

Evo drugi od mene i za post i za dobrodoslicu Very Happy

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 28.09.15 23:35

Ima toga još jer sam dva dana kopao po kući dok nisam našao rokovnik iz tih dana u JNA 88/89 a našao sam i slike iz kasarne u Vršcu .
Treba mi jedno 10 - tak dana da to sve skeniram pa ću postaviti tj. trebam pomoć nekog admina oko toga.Neznam mogu li sve postaviti ,da nema neki limit oko slika i slićno a stalno molim da mi se jave mailom ali niko se ne javlja. hvala....

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 28.09.15 23:48

trblo, dobrodošao na Forum, i samo pići sa slikama i doživljajima, netko će se od generacije javiti, možda i slovenac salutiranje

_________________
Quidquid latine dictum sit, altum videtur. – Šta god se kaže na latinskom, zvuči mudro.

» SVAŠTARA
» KUTAK ZA VICEVE
» KUTAK ZA VICEVE
» KUTAK ZA VICEVE
» AUTO hm KUTAK