Poetski kutak

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 28.01.17 7:04

Lepo si napisao, duže je i sadržajnije od moje kratke pesmice Smile

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 02.02.17 21:46

Pjesma starom profesoru

Sjećam se, trajao je uvijek dugo
kratki ti povratak do stana tvoga.
Jer si, a i šta bi, šta bi drugo,
polako išo od izloga do izloga.

Čini mi se i sad se još skitam.
I prati me tvoj pogled i srdžba stara.
-Gle ti njega, ne zna ni kako se vadi logaritam,
a po svu noć kojekud se vucara.

-Gle drskosti, pa on još i puši.
Tog drskog derana tužit ću školskom vijeću.
Čekaj samo, sutra ću da ti izvućem uši.
I otjerat ću te u klupu magareću.

O dobri učitelju, koliko puta si od tada
izišao i opet ušao u svoj stan.
Dok su se izlozi, ulice i kuće grada
mijenjale brzo, iz dana u dan.

Najzad si, od zadocnjelosti i bijede,
izgubio put koji te vodi kući.
Jedan je tvoj đak morao da te odvede.
Mislio sam, bol će te utući.

U sluhu tvome kao da još riječi šume.
I gledaš u onaj izlog tupo,
kad si prvi put spazio crnca od gume,
gdje ti se klanja: Molim, ovdje nije skupo.
______________________
Nikola Šop

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 25.03.17 19:45

NAŠA KUČKA ZMIJARA
I danas, nakon pedeset godina, još laju poskoci nad našom
kućom u Podosoju. To su poskoci unuci i praunuci naše kučke
Zmijare.
Naše kučke Zmijare, koja se parila s poskocima.
Parila se dvaput godišnje: kad se pare psi i kad se pare poskoci.
Parila se s psima i s poskocima.
U vrijeme njezina parenja, oko naše kuće posvunoć se naganjali
psi i poskoci. Ujutro sve mirisalo pasijm i poskočkim sjemenom.
Štenila se u Kozjoj ljuti, u kršu. Iz krša dovodila pse i poskoke.
Prvi put dovela četiri kučeta i pet poskoka. Poskoci bili obrasli
psećom dlakom, psi imali rašljast jezik i zmijski rep.
( Viđali poskoke s pasjom glavom i pse obrasle poskocima.)
Dojila ih na našem kućnom pragu. Za sise se otimali poskočići
i kučići. Psikali i režali. Ujedali se.
Kad bi poodrasli, poskoci dojili ovce i koze. Lokali vareniku
iz kotluša.
Sjedili i dojili mlade majke, kad bi umorne zaspale u vinogra-
du. Krili se između njihovih sisa. Iz jedne sise bi dojio poskok, iz
druge sin. Takve poslije nazivali poskokovićima i vilenjacima.
U Vranjači i Drvogljači, gdje su druge napadali, nama su se
umiljavali, oko naših nogu ovijali poskoci. Branili nas od drugih
zmija. Bili su to poskoci što su se odgojili u našoj kući, koje je
oštenila naša kučka Zmijara. Naš rod.
Naša se kuća sorila. Gora sašla iz gore, pregazila vrtle i vino-
grade, ušla u našu kuću. Gdje smo sjedili mi za večerom i moli-
li se Bogu, sad sjede i mole se grab i dub, i jasen i kljen. Na ploči
kraj komina, gdje smo se rodili ja i moj otac, djed i pradjed, sad
se rađaju poskoci.
Unuci i praunuci naše kučke Zmijare. Čuvaju našu kuću.

P.Gudelj

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 23.05.17 20:37

Život je moj mnogima sličan
U istoriji neću biti večan
Jer želim odživet' život prosečan
I želim biti sasvim običan.

U vreme romanskih junaka
Filmskih zvezda i sportskih aseva
Buntovnika i zanesenjaka
To mi ne uspeva.

Kako izbeći da budem dvoličan:
Svi su na nebu, ja šetam ispod oblaka
U svom ritmu pored paradnog koraka?
Neobično je biti običan.

Sarajevo 1984.god.

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 02.06.17 7:35

U noći odvaljenoj
Prepunoj muzike i smeha
Kolača i nekog pića za prijatelje
Ti si srećna, beskrajno srećna
Dok ti se šminka razliva niz lice

Smešne vizije ovoga sveta
Iz čudne perspektive

Miliju reči Džonija Štulića
sa ploče na gramofonu
"Ljubav spaja
Laku noć! Ne budi tužna
Ljubav spaja
Laku noć! Dolaze drugi"

Kardeljevo (Ploče), 09.12.1986.

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 10.06.17 13:08

O, MLADOSTI

Poklanjala si, al' si krala,
I nevjerna si bila ti.
Ne, suviše mi nisi dala -

O, mladosti, o, mladosti.
O, mladosti moja, aa !
To škrto sunce što je palo,
Ta ljubav jadna, kratki sni,
Za uspomene to je malo -
O, mladosti, mladosti

Daj stani na čas i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje,
I da mi društvo pjesmu svrši,
I da se čaša ispije.

Još prepun nade, šta da radim ?
Na pola puta tek smo mi,
A jutros već su drugi mladi -
O, mladosti, o, mladosti.
O, mladosti moja, aa !
Pa zbogom, budi bolja s drugim
I daj mu više nježnosti,
Jer to je ništa što ja gubim -
O, mladosti, mladosti

Daj stani na čas i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje,
I da mi društvo pjesmu svrši,
I da se čaša ispije.
Da, da, da

Arsen Dedić

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 26.06.17 5:07

PJESMA BEZ VEZE

Kad pogledaš - nema veze
Drugovi smo dogovorno
Svaka riječ - odgovorno
Sve ostalo nema veze.

Popričamo, nema veze
Proćaskamo telefonski
Prazne priče, sve lakonski
I onako nema veze.

Jake fraze, sve bez veze
Krupne rječi, šekspirovske
Samo neka nisu psovke
Što, takođe, nema veze.

Osjećanja zakopana, što bez veze
Neke glupe emocije
Izašlo bio to docnije
Da je bilo sve bez veze.

Što god kažem je bez veze.
Bolje da sam rođen nijem.
Sve šta želim to ne smijem
A šta smijem je bez veze.

Pijanska je rječ bez veze
Ne slušaj je ti trijezna
Nećeš shvatit jer si žena
Pa to zato nema veze.

Mislim -jesam; to bez veze
Da l' postojim ili ne.
Jednom jasno biće sve
Da sam bio ja bez veze.

Gubavač, 03.5.1997.god.

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.07.17 20:07

Srpska narodna uspavanka

Majka Jovu u ruži rodila,
Ružica ga na list dočekala,
Bela vila u svilu povila,
A pčelica medom zadojila,
Lastavica krilom pokrivala;

Nek' je rumen ko ruža rumena !
Nek' je beo kao bela vila !
Nek' je vredan k'o pčela malena !
Nek' je hitar kao lastavica !

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 17.12.17 22:44

Krist djetetu u crkvi

- Kud si zalutalo, dijete? Što će na mramornoj ploči
Pamučno tvoje koljence? Čemu da anđeli slijeću
Klecat po hasuram amo, žive da uzdižu oči
Mrtvom po oltarskom cvijeću?
Pođi, o pođi odovud! Ne smetaj likove stare;
Ozbiljni, kameni sveci u te sa posmijehom gvire,
Majčici blijedoj pod križem lica se s dragosti žare,
Hihoće sav Dies irae!
Vani, gle, ptičica s grane na tebe očicam miže,
Janješce blekeće bijelo, leptiri sunčaju krila;
Pred tobom mekim i malim priroda u čast se diže,
Rad ti je pričat ko vila.
Ovij se o grlo njojzi; umjesto tamjanske zduhe
Ljubit će uvojke tvoje kaduljin talas sa gora,
Pjevat će ševa i lišće, zlaćane zrikat će muhe
Sumorna umjesto kora.
Kada na nebnoj kadifi kao na vezenoj grani
Proplanu biserne zvijezde, srebrni lune obručak,
U tu će kutiju divnu Otac te sklopiti sami
- Alem na svilni jastučak.
Zajedno sklopit će se s tobom leptire stobojnih krila,
Ptice i zlaćane bube, bijelo, rudasto janje;
Svu noć će slušati anđ'o, kako je šuškala svila,
Gdje su vam igrale sanje.
Pođi, o pođi odovud! Ne smetaj likove stare;
Ozbiljni, kameni sveci u te s posmijehom gvire,
Majčici blijedoj pod križem lica se s dragosti žare,
Hihoće sav Dies irae!
- - Onda, ah, jednoga dana, rednju kad ispiješ kupu,
Tvoje kad ostari srce, život se ohladi vrući,
Hitro kad nekada krilo mrtvo se spusti po trupu
- Već ćeš mi klecavo ući!
Stati ćeš negdje u kutu, gledat ćeš pred sobom tamo
Suho mi, patničko lice, kako je klonulo s krsta;
Umjesto molitve svoje čut ćeš, gdje pucaju samo
Članci u sklopljenih prsta!
Gledat ćeš krvava mene - mrtva na drvu i platnu -
Kako mi ugasle oči prepasno nad sebe vire,
Gdje me sa bogata stropa gleda na osnovu zlatnu
- Demon sa Dies irae!
I onda, patniče ljudski, ako ti utroba drhtne,
- Onda si shvatio moje velike ljubavi boli,
Gorki i čemerni grč će učiti usnice smrtne,
Kako se ljubi i moli.
Podigni krst svoj i pođi; prije neg slaba ti mine
Noga kraj školjke za vodu, nagni se nad nju i s oka
Suzicu u nju izažmi - vjeruj mi, čovječji sine,
Ne će joj oslabit soka!

Život, 1900. Kranjčević

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 12.02.18 12:24

USPAVANKA ZA DINA MERLINA

Puno smo svirali
Po malo igrali
Još bi da pjevamo,
Al već z'jevamo
Jedva stojimo
Hajde da brojimo!
Jedan, dva, tri,
Broj sad i ti
Četir', pet,
Ja opet.
Šest, sedam,
Dodaj još jedan,
Evo - osam
Već si pospan
Onda - devet
Ideš u krevet
Najzad - deset
Padaš u nesv'jest...
Umorna glava
Mirno spava
I tone u nove
Slatke snove.

05.02.2018.g

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 08.10.18 23:35

Samoća čini svoje...
Plete mrežu tiho i polako...
Nekad nedostaje snaga, da se odupre...
Da se bori...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 06.11.18 23:47

Rodila se ljubav

Novembarska noć...
Hladna, vedra..
Parkić i njih dvoje
u zagrljaju punom topline.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 02.12.18 22:14

Spoticem se o snove, zelje i cutanja,
spoticem se mislima o sva ta neprestana lutanja,
spoticem se o zvezde, bajke i mastanja,
o oblake i nepotrebna prastanja.
Spoticem se o sve te stihove i rime,
proleca, leta, jeseni i zime.
Ja sva svoja spoticanja dugujem saMMo tebi,
al spoticem se i dalje, jer uzrok spoticanja
jos uvek cuvam duboko u sebi.

_________________

Za većinu ljudi život je kao ružno vreme: stanu i čekaju da prođe.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 15.01.19 23:04

MUKA PO RIBARU

Bordižam kaićem od punte do škoja,
Al' ribe ni za lik, o majko moja.
Šuljam veslom, madir škripi.
Pomozi mi Bože lipi
Da izdržin malo jošte
Do rIbarske druge pošte.
Veslaj, šijaj. mrižu diži.
Kraj poponi sve je bliži.
U njoj ništa, zero, niente!
Kakav brudet od palente,
A bez ribe moreš skuvat?
U rog isti s vragom puvat.
Vesla se stog opet primam
Samom sebi sve beštimam.
Neću doma ja još pojti
I bez ribe ženi dojti,
Pa da slušam cilog dana
Do naveče' od zarana:
"Da san ovo prije znala,
Ne bi za te se udala".

Marin Trošelj

Poetski kutak - Page 10 Kaic_510

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 16.01.19 7:32

NISAM NALOŽIO
(haiku)

Nove postove čitam
Po tastaturi tipkam
U prste duvam

Gubavač, 16.01,2019. godine

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 16.01.19 23:53

Kada ti koraci postanu teski
i bol u grlu ko knedla stane,
razvuci osmeh pomisli na sutra,
na bolja jutra i lepse dane.

Kada ti nada skroz izbledi
i snovi od tebe nekud odlete,
shvati oblaci ne traju vecno,
nek te na zrake Sunca sete.

Kada te napuste sve zelje tvoje
i ni jedne ne bude vise,
rasiri misli opusti telo,
nek srce snazno zivot udise.

_________________

Za većinu ljudi život je kao ružno vreme: stanu i čekaju da prođe.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 27.01.19 21:52

Na stanici, gde vazduh čelikom odiše,
sretoh tvoje oči pune tuge čemera i jada.
Imali smo draga nekad mnogo više,
ostala je samo od ljubavi nada.

Krupne suze tvoje, kao kapi kiše,
nateraše mene da zaplačem tada
Imali smo draga nekad mnogo više,
ostala je samo od ljubavi nada.

I dok trava veselo po brdima se njiše,
izgubiše se dva jagnjeta iz velikog stada.
Imali smo draga nekad mnogo više,
ostala je samo od ljubavi nada.

Hoćemo li dozvoliti da vreme izbriše,
te prelepe dane u krajoliku javorovog hlada.
Imali smo draga nekad mnogo više,
ostala je samo od ljubavi nada.

_________________

Za većinu ljudi život je kao ružno vreme: stanu i čekaju da prođe.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 19.04.19 15:16

Sećanje na dečjeg pesnika

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 05.05.19 9:04

Misli

Tuge i radosti
Sreće i nesreće
Tame noći i dani
su tu oko nas... Ima
nešto okom nevidljivo
a prisutno upravo tu
oko i pored nas.

"Nevidljive" oči nas pomno
posmatraju, gledaju svaki naš
pokret, gest a osećaj čini
nespokoj naših duša...
Sve naše tuge i radosti,
sreće i nesreće... Tame noći
i dani, čine nadahnuća sećanja
u prevazilaženju stanja duša
naših.

Te naše duše, ti osećaji
lebde tu oko i pored nas
čineći treptaje nemira tela
u borbi za mir i spokoj življenja...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 16.07.19 1:04

Jedna na forskom (hvarskom):

"Je te kad glovà bolí?
Je digôd. Od čega to?
Reć ću ti jo;

Od versih ne zapísonih
Od ričih prigriženih
...ča se čekodu na kôrtu rastočìt
glôvu mi sposìt.
Od suz neisplákonih
Tercih ne otkantonih
Pêsti ne butônih!

Od beštîmjih prigucônih,
od ugarcih nepofrigonih.
Kad nikog ní,
a podili bi smih.
Od zagrljajih nezagárljenih.
Od intimelih sumprešônih.

Ča će ti sumprešôna postèja
ako neće bit izbúrtona, potna i tepla
Ča će ti továja i cvit na stôl
ako ti niko neće doć
pok izmárvit po klehu
naciknit žmúl, pomázot teću.

Boli glova od Ne imat vrimena
Puno boli od;
"púst-púst",
"muč-muč",
"hod-hod"

Ma ne'š već;

Imon za sve vrime.
Zó nj'
zó se
za nós
za ugarcè, za bičerîne,
Sômo ne za kafetîne

I nà! Dokli son ovo pisála
bolit je fermála"

Vana Kovačić

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 22.11.19 22:39

Tuga Stare Planine...
Tuga... male, čiste, pitome
rečice uvučene u cevi.
Lišena je sloboda žamora
vode, lišeni smo pogleda
čiste prirode... Pogleda na
lepotu koja sve više i više
iščezava.
Lepotu vode, lepotu netaknute
prirode, takli su zli ljudi,
ljudi, bez trunke obzira,
a zarad ličnog profita.
Posrnuće jednog društva upravo
se dešava i to punog
kapaciteta.
Dokle više, zli ljudi, dokle...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 28.08.20 12:29

ŠOKAČKA BALADA
Pisao bi pjesmu al
prazna je duša...
Nema više nikog
tamburu da sluša...
Nema više pijetla
zorom da me budi..
Ne čuje se pozdrav..
Dobro jutro dobri ljudi!!
Niz sokak tišina moj
korak sad prati...
Nema više nikog na rakiju da svrati...
Otišla nam mladost u neke tuđe zemlje
Ostale su šume i krovovi zarasli...
Ostale su njive gdje su vranci pasli..
Ostala i žita okupana suncem...
Ja opsujem naglas...
i kandžijom pucnem..
Godine se nižu..
a ja sve luđi...
mi smo htjeli svoje
a sad smo svi tuđi...
Kroz šorove prazne
ni zvona ne zvone...
Ne škripi ni đeram
kad napajam konje...
Ne kitim ih cvijećem
kad ih potjeram kroz selo...
Samo stari šešir
nabijem na čelo...
I sakrivam suzu
kad niz lice krene...
To što boli Slavoniju...
zaboli i mene...

SUZANA ŠIMUNOVIĆ

P.S. Ova pjesma opisuje stanje našeg sela ali i naših gradova diljem Hrvatske, a mislim da je ista situacija i u regiji. Ljudi odlaze,a ono što je prije bilo, 70.tih i kasnije godina prošlog stoljeća, da je išla samo glava obitelji, sad odlaze cijele obitelji, a malo tko ili nitko se ne vraća. Pretužno

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 11.02.21 11:19

MOJA BAKA

Ako sretneš moju baku,
negdje samu na sokaku,
ti joj priđi srca laka,
kao da je tvoja baka.

Pomozi joj, mali druže
jer je noge slabo služe,
a i oči teško vide,
pa mi baka slabo ide.

Prepoznat ćeš moju baku,
i po hodu i koraku,
i po bijelo sijedoj kosi,
i po štapu što ga nosi.

Kroz roj kola i auta,
prevedi je preko puta,
da u vrevi bučnog grada
moja baka ne nastrada.

A kad baka dođe kući,
sretno će joj srce tući,
o tebi će, sva u sreći,
mnogo lijepa meni reći.

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 13:17

" Ja plačem kad i drugi strada,
kad tuđa sreća ko cvet vene,
za mene nema tuđih jada:
Što boli drugog, boli mene".

Milan Rakić

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 14:26

@Doktor Živago (citat):: ŠOKAČKA BALADA
Pisao bi pjesmu al
prazna je duša...
Nema više nikog
tamburu da sluša...
Nema više pijetla
zorom da me budi..
Ne čuje se pozdrav..
Dobro jutro dobri ljudi!!
Niz sokak tišina moj
korak sad prati...
Nema više nikog na rakiju da svrati...
Otišla nam mladost u neke tuđe zemlje
Ostale su šume i krovovi zarasli...
Ostale su njive gdje su vranci pasli..
Ostala i žita okupana suncem...
Ja opsujem naglas...
i kandžijom pucnem..
Godine se nižu..
a ja sve luđi...
mi smo htjeli svoje
a sad smo svi tuđi...
Kroz šorove prazne
ni zvona ne zvone...
Ne škripi ni đeram
kad napajam konje...
Ne kitim ih cvijećem
kad ih potjeram kroz selo...
Samo stari šešir
nabijem na čelo...
I sakrivam suzu
kad niz lice krene...
To što boli Slavoniju...
zaboli i mene...

SUZANA ŠIMUNOVIĆ

P.S. Ova pjesma opisuje stanje našeg sela ali i naših gradova diljem Hrvatske, a mislim da je ista situacija i u regiji. Ljudi odlaze,a ono što je prije bilo, 70.tih i kasnije godina prošlog stoljeća, da je išla samo glava obitelji, sad odlaze cijele obitelji, a malo tko ili nitko se ne vraća. Pretužno

Doktore, drago mi je da ti se pjesma svidjela.
Suzana bi ti se svidjela još i više Smile

Znam je osobno.

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 14:34

Miruj, Sjeno Goranova. Oprosti, dragi Ivane,
Ako su koje riječi, u lišću, krivo čitane.
Riječi je splelo crno lišće, lišće krvavo:
Zaplakan, u sumrak ih je, sâm, odgonetav'o

Tvoj prijatelj

Nisam potpisao autora: Dragutin Tadijanović

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 14:39

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dodje, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.

Dopunjavam i ovu objavu:
Autor: Ivan Goran Kovačić

- i moja napomena - je li mu na kratko došla misao na ovu (proročansku) pjesmu u zadnjim trenucima života?

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 14:44

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognuti lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Dopuna i ovdje - autor: Dragutin Tadijanović
vidjet će se kasnije, jedan od mojih najdražih pjesnika...

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 14:45

@goran9030 (citat):

@Doktor Živago (citat):: ŠOKAČKA BALADA
Pisao bi pjesmu al
prazna je duša...
Nema više nikog
tamburu da sluša...
Nema više pijetla
zorom da me budi..
Ne čuje se pozdrav..
Dobro jutro dobri ljudi!!
Niz sokak tišina moj
korak sad prati...
Nema više nikog na rakiju da svrati...
Otišla nam mladost u neke tuđe zemlje
Ostale su šume i krovovi zarasli...
Ostale su njive gdje su vranci pasli..
Ostala i žita okupana suncem...
Ja opsujem naglas...
i kandžijom pucnem..
Godine se nižu..
a ja sve luđi...
mi smo htjeli svoje
a sad smo svi tuđi...
Kroz šorove prazne
ni zvona ne zvone...
Ne škripi ni đeram
kad napajam konje...
Ne kitim ih cvijećem
kad ih potjeram kroz selo...
Samo stari šešir
nabijem na čelo...
I sakrivam suzu
kad niz lice krene...
To što boli Slavoniju...
zaboli i mene...

SUZANA ŠIMUNOVIĆ

P.S. Ova pjesma opisuje stanje našeg sela ali i naših gradova diljem Hrvatske, a mislim da je ista situacija i u regiji. Ljudi odlaze,a ono što je prije bilo, 70.tih i kasnije godina prošlog stoljeća, da je išla samo glava obitelji, sad odlaze cijele obitelji, a malo tko ili nitko se ne vraća. Pretužno

Doktore, drago mi je da ti se pjesma svidjela.
Suzana bi ti se svidjela još i više Smile

Znam je osobno.

Ccccc, Gorane, nitko ti ne brani da me upoznas sa Suzanom!!!

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 16:13

Dapače... bit će mi zadovoljstvo Smile

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 16:23

Lisje žuti veće po drveću,
Lisje žuti dole veće pada,
Zelenoga više ja nikada
Videt' neću!

Glava klonu, lice potavnilo,
Bolovanje oko mi popilo,
Ruka lomna, telo izmoždeno,
A kleca mi slabačko koleno!
Dođe doba da idem u groba.

Zbogom žitku, moj prelepi sanče!
Zbogom zoro, zbogom, beli danče!
Zbogom, svete, nekadanji raju. —
Ja sad moram drugom ići kraju!
O, da te tako ja ne ljubljah žarko,
Još bih gledo tvoje sunce jarko, —
Slušo groma, slušao oluju,
Čudio se tvojemu slavuju,
tvojoj reci i tvojem izvoru, —
Mog života vir je na uviru!

O, pesme moje, jadna siročadi,
Deco mila mojih leta mladi'!
Htedoh dugu da sa neba svučem,
Dugom šarnom da sve vas obučem,
Da nakitim sjajnijem zvezdama,
Da obasjam sunčanim lučama ...

Duga bila, pa se izgubila,
zvezde sjale, pa su i presjale,
A sunašce ono ogrijalo
I ono je sa neba mi palo!
Sve nestade što vam dati spravlja' —
U traljama otac vas ostavlja.

Branko Radičević - "Kad mlidijah umreti"

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 16:30

Drago mi je da sam naišao na ovu temu. Baš me je razveselila.
Evo jedne pjesmice koju sam učio u prvom razredu OŠ.
I na kraju ću dodati "svoj" završetak Smile

Vjetar je opet uzeo svoju staru gitaru,
staru, staru, jako staru.
I pjesmu jeseni uz nju zapjevao,
pjevao, pjevao, pjevao...
A list po list u zraku plesati stao

list po list
list po list

pao
pao
pao
pao (po Grigoru Vitezu)

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 16:38

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.

A.G, Matoš, Notturno

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 16:50

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

A.G. Matoš: "Utjeha kose"

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 03.05.21 19:01

@goran9030 (citat):: Drago mi je da sam naišao na ovu temu. Baš me je razveselila.
Evo jedne pjesmice koju sam učio u prvom razredu OŠ.
I na kraju ću dodati "svoj" završetak

Vjetar je opet uzeo svoju staru gitaru,
staru, staru, jako staru.
I pjesmu jeseni uz nju zapjevao,
pjevao, pjevao, pjevao...
A list po list u zraku plesati stao

list po list
list po list

pao
pao
pao
pao (po Grigoru Vitezu)

Ova tema je fenomenalna..za nas..stare romantičare

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 12:54

PUSTOŠ

Nigdje nikog nema:
Ni čovjeka, ni ptice.

Prolazim kroz tišinu.

Pusto mi je srce

I žalosno lice.

Dragutin Tadijanović

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 12:57

SUSRET

Kad ugledam, gdje mi
U susret koračaš,
Vidim plahu košutu
Kraj šumskog izvora.

Moju dušu obuzme
Sila radost života:
Izvadivši ludo srce
Na dlanu bih ga pružio

Tebi...

Isti autor kao gore

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 13:19

LUTANJE

Samotan lutam večernjim ulicama.
Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:
Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka.
Al nigdje nema tebe...Tebe nema.

D. Tadijanović

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 13:21

Uspomene

Jesenas sam ostavio
Sedam zrelih jabuka
Da uvenu na granama,
Neuzbrane. A kad bi večer
Raširila crna krila,
Grlio sam, pod jabukom,
Djevojku, i šaputao
O uštapu koji viri
Iza bijelih oblaka.

Dragutin Tadijanović

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 17:11

Nad livadama šume ljetni vjetrovi
I pokošenog sijena nose miris, topao.
Potok teče bistar; lagano,
U žuborenju.

Vrba spušta mekane grane
Na ledinu.
U sjenci vrbe stoji dječak,
I pjeva.

Dragutin Tadijanović; "Dječak u sjeni vrbe"
Ovako se zvala i čitanka iz (ako se dobro sjećam) šestog razreda OŠ

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 17:15

Izmeđ dasaka dvorišne ograde
Gledam vojsku kako ide u korak:

Puceta, sjajna, žuta, u suncu blistaju;
Sviraju trublje, žute, sjajne, svinute;
Udara bubanj i žuti poklopci:
Prolazi banda... Na bijelcu oficir.

Ej, da se smijem popet na ogradu!
Lako ti je gospodični učiteljici:
Ona dođe ranije nego obično,
Visoko stane na školske stube... i vidi sve.

Rano dođe da nama ne da vojsku gledati.
A ja da sam učiteljica... pustio bih djecu pred školu:
Gledajte, djeco! A poslije ćete sjesti uokrug
I svaki će pričati šta je vidio.

A naša učiteljica, da! samo rekne odozgo:
U razred!... Koji prvi čuje, glasno zavikne:
U razred! U razred!... I svi odmah trčimo
Kao da nas čeka med, a ne računica.

Svima bi nam bolje bilo...
Da sam ja učiteljica!

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 17:16

Kad ispišemo punu pločicu računa,
Onda čitamo iz čitanke. Zatim
Gospodična pita. Tko ne zna ponoviti,
Ona ga uzme za kosu iznad uha i vuče,
Jer tamo najviše boli...
Nakon tog opere ruke,
I izmolimo naglas Očenaš.
U redovima idemo za njom,
Kraj općine, u dvorište njeno:
Kog više voli, taj se popinje
Na orah i trese, i poslije kupi;
A drugi čupaju travu izmeđ cigle,
Pred kućom, ili koprive kraj zida,
U dvorištu... Oh, što bih ja
Volio da me gospodična uvede,
Samo jedanput, u svoje sobe.
Kradomice, kroz prozor vidjeh:
Na zidu slike, puno slika...
A sat u staklu ne tuče neg pjeva...
A pod je šaren, pod zelenkast.
To je valjda na podu sag.
Izuo bih opanke, brzo,
I oprao noge, brzo,
Samo da sag ne uprljam.
Ali znam ja: ... Gospodična
Nikad neće mene uvesti
U lijepu sobu gdje je sag.

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 17:22

Često sam se znao zapitati, kako je izgledala ta Gospodična, učiteljica u Podvinju?
Pitam se, da li bi bila bolja da je znala kako će ući u pjesme koje će se čitati stotinjak godina kasnije?
Eh, da sam ja učiteljica... Smile

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 17:27

....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više...

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

Dobriša Cesarić; Balada iz predgrađa
uglazbljena je i rado je poslušam dok pišem postove ili mailove

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 17:28

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Dobriša Cesarić, Slap

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 17:44

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

Vesna Parun

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 17:59

@goran9030 (citat):: Nad livadama šume ljetni vjetrovi
I pokošenog sijena nose miris, topao.
Potok teče bistar; lagano,
U žuborenju.

Vrba spušta mekane grane
Na ledinu.
U sjenci vrbe stoji dječak,
I pjeva.

Dragutin Tadijanović; "Dječak u sjeni vrbe"
Ovako se zvala i čitanka iz (ako se dobro sjećam) šestog razreda OŠ

Kad se braća Slavonci uhvate poezije...ih...nema kraja! baloni

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 04.05.21 18:19

Upravo tako,
svaki dan čitamo, od kako se probudimo.
A kad sve pročitamo, onda odemo kod kuma. On ima štampariju...

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 06.05.21 11:50

TI I MOJE SRCE

Te tvoje modre oči, u polju lanovo cvijeće,
Teške i crne kose, oblaci kišni u tmini,
Zanesoše moje srce, nenadano u visinu:
Ono sad kuca puno miline i novih naslada.

Pomišljao sam, zabrinut:
Umorno je moje bijedno srce
I tko će da mu daruje snagu
Novu?

Dragutin Tadijanović

Naslov komentara: Re: Poetski kutak 06.05.21 11:52

OGLEDALA SREĆE

Mladić i djevojka nose
U srcu mladost vedrine.
Jutrom, kad prolaze cestom,
Drže se za ruke, nježno.

Ruka je djevojke topla:
Mladić se njom poigrava.
Djevojka veselo gleda,
Smiješi se, žurno korača.

Oči su im pune radosti.
Oči su im ogledala sreće.