Službeni jezici u SFRJ

Ako su u SFRJ službeni jezici bili srpskohrvatski, slovenski i makedonski onda mi nije jasno zašto se u školama nisu učili slovenski i makedonski bar jedan školski sat u tjednu. Koliko znam u Sloveniji i Makedoniji je učen srpskohrvatski, ali ovi drugi nisu učili ova dva druga jezika. U čemu je bio problem po jedan sat slovenskog i jedan sat makedonskog tjedno?

U SFRJ su službeni bili jezici naroda i narodnosti. 
Dakle, u Srbiji se taj jezik zvao srpsko-hrvatski, a u školi smo to bili skratili na "srpski". 
U Hrvatskoj se jezik zvao  hrvatsko srpski, u školi hrvatski ili srpski (tako mi piše u svjedodžbi), a mi smo ga jednostavno skratili u "hrvatski". 
Kolege iz drugih republika mogu reći kako je bilo kod njih. 
Dakle, na satovima "hrvatskog", mi smo učili ćirilicu (u trećem razredu) - na žalost, kirilica se nije učila. 
Osim toga, od drugog razreda (jer sam prvi završio u Srbiji), u čitanci su bili zastupljeni i pjesnici i pisci iz drugih republika. Isto tako smo na nastavi glazbenog učili pjesme iz drugih republika: "Maro resavkinjo", "Oj svijetla majska zoro", "Moj očka 'ma konjička dva", "Brala Jana kapini", "Bosa Mara Bosnu pregazila"... 
Da se vratim na hrvatsko-srpski jezik i sadržaj čitanke i lektire: čitali smo i na srpskom i na slovenskom i na makedonskom jeziku. U istom razredu kad sam za lektiru imao "Divotu prašine", čitao sam i "Drugove" od Seliškara. Kasnije, ali opet u osnovnoj školi smo imali za naučiti "Gorski vijenac". 
I dan danas pamtim početne stihove: Viđi vraga su sedam binjišah, su dva mača, su dvije krune... itd
Čitali smo stihove Koste Racina, Njegoša,  Branka Radičevića, knjige France Bevka, Ive Andrića, Vladimira Nazora i još mnogih drugih. 
Osnovica (možda polovica) je bila književnost republike u kojoj si živio (u mom slučaju u Hr), a drugu polovicu su činila djela pisaca i pjesnika ostalih republika. 
Dakle, nije se učio konkretan jezik - mi nismo učili srpski jezik, niti makedonski, niti slovenski, ali kroz pjesme i priče, kroz lektiru - učili smo o svemu. 
Danica Černih, moja učiteljica u prvom razredu mi je zadala kao zadaću da naučim napamet pjesmu Grigora Viteza "Gitara jesenjeg vjetra" - dan danas je pamtim, a od nje sam prvi puta čuo i za Vesnu Parun - i sve to iako je ta moja (prva) učiteljica bila u Vojvodini/Srbiji.
Tako je bilo u osnovnoj, a tako je bilo i u srednjoj školi. 
Na fakultetu su na žalost u prvom redu davali važnost stranim jezicima i to poslovnom njemačkom ili poslovnom engleskom jeziku.

Sve je to fino i lijepo što se učilo, no mene zanima zašto se ti jezici nisu učili.

goran9030 (citat):

Viđi vraga su sedam binjišah, su dva mača, su dvije krune...

Divan primjer staroga prvopisa s muklim h na kraju (binjišah) koje se ne čita, ali signalizira
da se radi o genitivu množine. Takodjer predivni stari oblik: su koji je obično dolazio ispred brojeva: su dva, su dvije...

Eh, šta uradiše od pravopisa današnjega!

Pa sad... nije baš da su se učili ti "naši" jezici, ali baš kroz ove lektire i književna djela smo to nadoknađivali. 
Tek po današnjoj djeci vidim da oni zapravo ne razumiju ništa od onoga što je nama bilo normalno. 
Primjer: u subotu navečer sam sa sinom čitao lektiru. U pitanju je djelo A. Šenoe "Prijan Lovro". 
Tih 50-tak i kusur stranica sam mu morao pročitati, jer on jednostavno ništa nije shvatio. 
Pisano je arhaičnim jezikom i mnoge riječi jednostavno on nikad čuo ni vidio nije. Tek kad sam mu tekst čitao uz ispravan naglasak (koliko sam mogao), postalo mu je pomalo jasno o čemu se radi. 

Evo samo jedan kratki prikaz, izvadak iz teksta:
"Svečani taj naglas sprvine me nešto zabušio, a ja mu ga odvratih isto tako, po svoj prilici nespretno. Otkraja govorasmo malo, tek nekoliko običnih riječi. I bilo mi je vrlo drago. Imao sam kad motriti novoga znanca..."
"Da ga ukratko opišem: Glava neobično velika, naličila posve kruglji, čelo mu bilo široko, visoko, reć bi uglasto, lice osuho, blijedo, u srijedi široko, zdola posve šiljasto, nos fin, usne tanke, stisnute, brčići slabi, kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdijeljena, a oči male, tamne, žmirkave, al i vrlo žacave... // ... Posavski šešir bijaše mu nov, siva surka sa srebrnih dugmetih fina, ovratnik svilen, košulja tanka, vidjelo se da se taj čovjek ukusno odijevati mari, al sva ta finoća bijaše nespretna. Kao da sam vidio školnika ili kapelana pred sobom...  // ... sjedio je ponosito osovljene glave, stisnutih usnica, sve ispod oka motreći čovjeka, nasmjehnuv se kadšto podrugljivo, kimnuv kadšto glavom..."

I da ne citiram dalje. Problem je u tome što je ovdje u pitanju arhaični hrvatski jezik. Pa kad nam sada djecu uče govoriti po nekom novom i najnovijem jeziku, kako će oni razumijeti stari. I to svoj jezik, a da "okolne" jezike ni ne spominjem. 
Kako će on riječ "dugmetih" prevesti, kad mu sada svuda piše i vrišti "GUMB, Gumbi"?
O surki da ne govorimo!!! Pita me on šta je to "žacavo" - kad sa stolice nisam pao!!!!!!

I kako će taj sutra čitati "Ivkovu slavu", i još pisanu ćirilicom?

Jao Šenoa, moj omiljeni hrvatski spisatelj. Ta ljepota izričaja, gramatika, sintaksa, pa i paravopis...
Odmor za dušu!

Sinu fino obasniš da je "sa srebrnih dugmetih" naš fini stari genitiv s muklim h na kraju.
A da je Bebek pjevao u Bijelom Dugmetu.
A i kako će dijete znat čitat i razumjet, kad je s.eban i jezik i pravopis?

A, e, jel mali Švajcarci u školi uče njemački, francuski i italijanski, a kao strane engleski i ruski?

PORUCNIK (citat):

A, e, jel mali Švajcarci u školi uče njemački, francuski i italijanski, a kao strane engleski i ruski?

U Švicarskoj je školstvo u domeni kantona. Za sve kantone vrijedi da još u osnovnoj školi djeca pored meternjega uče još jedan zemaljski jezik + engleski. U nekim kantonima se pored maternjega uče još dva zemaljska jezika + engleski.

A postoji i mogućnost pored maternjega učenje i trećega zemaljskoga jezika fakultativno (po izboru).
U Švicarskoj su 4 zemaljska jezika.

VBČ (citat):

Jao Šenoa, moj omiljeni hrvatski spisatelj. Ta ljepota izričaja, gramatika, sintaksa, pa i paravopis...
Odmor za dušu!

Sinu fino obasniš da je "sa srebrnih dugmetih" naš fini stari genitiv s muklim h na kraju.
A da je Bebek pjevao u Bijelom Dugmetu.
A i kako će dijete znat čitat i razumjet, kad je s.eban i jezik i pravopis?  

Da, Šenoa je bio zaista veliki spisatelj. Od njegovih djela sam prvo pročitao "Zlatarovo zlato". Tu sam knjigu dobio za neki od rođendana i strašno mi je bilo žao da je Dora Krupićeva bila otrovana. Ako se dobro sjećam, to je učinio Grga Čokolin jer ga je odbila. 
Ovih dana sam se podsjetio tog djela jer je obnovljen i opet otvoren Medvedgrad (u tom romanu se kao vlasnik spominje Stjepko Gregorijanec). 

A Bebeku je kašika upala u med jer je u Bijelom dugmetu pjevao prije 40-tak godina. Danas bi kod nas mogao pjevati samo u "Bijelom gumb(et)u". 
Što se jezika i pravopisa tiče, tu si se (na žalost) ispravno izrazio. Kad vidim što obrađuju u školi, što čitaju za lektiru... 
Prijan Lovro je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Naime, usporedio sam moju nekadašnju čitanku sa sinovljevim i zaključio sam da su one moje bile puno kvalitetnije. Vrvile su od poznatih pjesnika i pisaca. U ovim novima imaš "trč-trč" pa nekog poznatog, a novi pjesnici su na razini stiho(s)klepaca.

VBČ (citat):

U Švicarskoj su 4 zemaljska jezika.

Ako se ne varam samo oko 1% švicaraca govori retoromanski, a neko od (mislim ukupno tri) narječja retoromanskog jezika se više govori u Italiji nego u Švicarskoj.

goran9030 (citat):

U ovim novima imaš "trč-trč" pa nekog poznatog, a novi pjesnici su na razini stiho(s)klepaca.

U Srbiji su prije par godina iz obavezne lektire izbacili Desanku Maksimovic. Posle brojnih i burnih protesta kao i poruke predsednice vlade Srbije na Twitteru da D.M. nece biti izbacena iz srpskih skola, vracena je. 
Isto tako, izbacena su djela Tolstoja, Solohova, Cosica, ne cita se vise "Starac i more", "Jazavac pred sudom", "Bakonja fra Brne"
Ali, sad je obavezna Mary Shelley i njen "Frankenstajn"
U Nacionalnom Zavodu za obrazovanje, Srbije, svoju odluku su objasnili da "ne zele da se djaci preforsiraju nego da zavole knjizevnost"

Ne znam odista koji je procenat retoromanskoga, ali mi je to 1% nešto premalo.

No, službeni je jezik kao i ostala tri.

Kad mi je sin bio u četvrtom razredu, bio sam na razgovoru sa pedagoginjom. Naime, poslao sam poruku učiteljici da ne dozvoljavam svom sinu da čita neku "novelu". 
Ukratko, radnja se svodila na to da dječak priča svoju priču u prvom licu. 
Brak njegovih roditelja je bio veoma klimav jer je mama radila, a otac je nakon neke nesreće bio smanjeno sposoban za rad i nije mogao naći posao. 
Vremenom je "majka" zaključila da im je otac postao balast, pa se odlučila razvesti iako to dječak nije želio. Ipak je nakon razvoda ostao živjeti kod majke jer ga je sud tamo dodijelio iako on voli svog oca. 
Vremenom, njegova majka upoznaje novu "prijateljicu", a ona se dječaku ne sviđa i on želi ići ocu, ali ne može jer on ne radi. Ta "prijateljica" vremenom postaje dječakov "novi otac", a iako je on ne voli ipak ga pridobiva kupovinom skupih patika i raznih kolača. 
Na kraju dječak zaključuje da ipak nema smisla razmišljati o ocu koji i tako ne može uspjeti u životu, nego se okreće "sretnom" životu u novoj obitelji...

Ja podilkanio... pisao prigovore i na kraju mi jave da dođem kod pedagoginje. Tamo ona meni počela drobiti o tome kako ne treba biti previše konzervativan, da dolaze vremena u kojem žene imaju više mogućnosti izbora, zatim da ni homoseksualnost nije bolest već mogućnost osobnog odabira... itd

Ja sam ispao seljačina koja ne razumije što je to kurikulum (za kojeg me baš bolio ... kurikulum), bio sam konzervativac i nazadnjak... na kraju je došao i ravnatelj (direktor) škole, pa smo imali dodatne informacije. 
Ali eto kao nekadašnjem (uzornom) đaku njihove škole, učinili su iznimku i oslobodili mog sina pisanja školske zadaće na tu temu. Ostali đaci su pisali, a na satu je uvrijeđena učiteljica (koja ni dan danas ne priča sa mnom) pročitala neki proglas ili tako nešto da se "jedino Zvonimir oslobađa pisanja o toj temi radi intervencije njegovog oca", pa je on imao neku drugu temu za pisanje. I nije dobio visoku ocjenu...
A današnjim profesorima i učiteljima su "Bakonja Fra Brne", "Jazavac pred sudom" i slična djela zastarjela i dosadna. Kažu da je vrijeme da se okrenemo modernoj književnosti i novom dobu koje dolazi.

Ja bih ostavio dijete da razmišlja svojom glavom i da napiše recenziju prema svome mišljenju.
Intervenirao bih kod škole jedino ako bi dobio lošu ili neprolaznu ocjenu zbog svoga stava, jer on ima pravo biti i za i protiv. Naravno uz adekvatne argumente.

U četvrtom razredu osnovne škole???
Je li to preporučena dob za stvaranje novih vrijednosti? 
Znači, dobro je odbaciti jednog roditelja (bez obzira koji) ako je bolestan i nesposoban za posao i zasnovati novu obitelj, a pri tome čak i istospolnu? Takve tekstove trebamo promovirati u školama?
Očito ja nisam za ovo novo vrijeme...

U četvrtom osnovne se ni ne čitaju novele, ako nisu danas prekrstili i novelu.

Ne mogu suditi o "noveli" jer ju nisam čitao, stoga ti ne mogu ovdje reći svoje mišljenje o istoj.

No načelno gledano, istospolne veze su zakonite - u ovisnosti od društva i države takodjer i brakovi.
A, ako su istospole veze i brakovi izjednačeni s heteroseksualnima, onda ta tematika može i treba bit zastupljena u školskomu sustavu.

OK, složit ćemo se da se ne slažemo

goran9030 (citat):

OK, složit ćemo se da se ne slažemo

A sad idemo na pivu!

Mislim da bi i idući tekst mogao proći u ovoj temi. 

Kladili biste se da su ‘naše‘, ali ove riječi su - turske! Iznenadit ćete se koliko ih je ušlo u hrvatski jezik, od omiljene spize do svakodnevnih sitnica

[size=39][You must be registered and logged in to see this image.][/size]
Turci zastavu zovu barjakAFP

Turci su stotinama godina bili prisutni na ovim prostorima pa je logično da u jeziku imamo dosta turcizama. Naravno, gdje im je boravak bio duži, a utjecaj turskoga jezika i kulture veći, i turcizama je više, kao na primjer u Bosni i Hercegovini. Turcizama ima i Dalmaciji, i u mjestima koje Turci uopće nisu osvojili.
Bliskost s turskim jezikom dobro vide gledatelji i gledateljice turskih sapunica, ali i putnici u Istanbul, Kapadokiju i druge turske destinacije.
[You must be registered and logged in to see this image.]
I na tržnici ima dosta zajedničkih naziva
Pod turiczmima mnogi misle na one koji se traže u rječnicima iza knjiga Ive Andrića ili Meše Selimovića,u knjižicama albuma Zabranjenog pušenja ili iz behara sevdalinki Hanke Paldum i drugih izvođača.
Takve su na primjer riječi aršin (mjera, za dužinu), aždaja (zmaj, a ne žena, da se našalimo), bašta (vrt), biber, bujrum (izvolite), bećar (razuzdan čovjek), daidža (ujak), dernek (vašar, sajam), ibrik (bakreni sud iz pjesme Crvene jabuke), megdan (bojno polje), mezar (grob), odžak (dimnjak), pare (sitan novac), šejtan (đavao, vrag), zejtin (ulje)...
[You must be registered and logged in to see this image.]
S našim znanjem turcizama u turskom restoranu ne možemo ostati gladni

Ali, ako niste znali, turcizmi su i široko rasprostranjene, standardizirane, "naše" riječi: alat, barut, bedem, baklava, bunar, burek, pa i jogurt, naravno i ćevap. Turcizmi su buzdovan, deva, duhan, dugme, fenjer, galama, gungula, harač, inat, jarak, jorgan, kapak, kajgana i kajmak, kava, popularni kusur, lakrdija, lepeza...
Turcizmi su i mamurluk, mangup, marama i miraz, odaja, oluk, pamuk, papuča, patlidžan, pekmez, rakija, sat, sarma, taban, tavan, tepsija, top, turpija, zanat, zumbul i brojne druge riječi.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Da nije Turaka, ne bi sarme bilo
 
Za njih bi možda nacionalni megalomani rekli da su te riječi Turci preuzeli od Hrvata. To su možda mogli prodati na staroj hrvatskoj Wikipediji, ali lingvisti dobro znaju što su turcizmi i odakle što dolazi, pa i famozni inat ili rakija.
Popis turcizama može se naći i na internetu, na Wiktionaryju, od kojega smo i mi krenuli, uz nužni oprez koji traži web enciklopedizam.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na istanbulskome bazaru, odnosno pazaru puno predmeta znali bismo imenovati

Poznavanjem turcizama vjerojatno nećete moći simultano prevoditi govore Recepa Tayyipa Erdoğana ili gledati turske sapunice bez titlova, ali barem na odlasku u Istanbul nećete ostati gladni. Kako smo vidjeli, uvijek ćemo na svome jeziku moći naručiti burek i jogurt, kajganu i kajmak, patlidžane (o sarmama da ne govorimo), a za desert baklavu. I nakon toga popit kahvicu, eventualno i zapaliti duhan. Dakle, tabane na put, turcizmi su nam viza.

VBČ (citat):

goran9030 (citat):

OK, složit ćemo se da se ne slažemo

A sad idemo na pivu!

Mrzlo ili "gajbaško"?
[You must be registered and logged in to see this image.]

E di me nadje! Upravo moje omiljeno

Vidiš kako se mi brzo dogovorimo kad je pivo u pitanju

p.s. na ovu rundu si zakasnio, ali nema brige, ima toga još dovoljno za dobro društvo 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Zar ima to pivo kod vas kupit?

Nema, ali moj frend ima sina koji živi u Stuttgartu (ili okolici). 
Ja naručio: 
[You must be registered and logged in to see this image.]
A on mi donio par kartona:
[You must be registered and logged in to see this image.]
A šteta je bacit, pa ja to polako pijuckam

Internet nam je omugućio svestarnu komunikaciju, a u posljednje vrijeme i veodeozapise, jer danas svatko može stati iza kamere i glumit svašta na Youtube, TikTiku, Instagramu. Tek sad se zorno može vidjet veliko šarenilo i nesklad u izgovoru srednjejužnoslavenskih jezika. Svatko izgovara i akcentira riječi kako stigne. Čak i na nacionalnim televizijama, a posebice privatnim ima svega i svačega. Neki su počeli i objavljivat na Youtube krive izgovore s nacionalnih medija.

Mene ovo uopće ne čudi, jer nisu krivi ljudi već katastrofalan pravopis koji ostavlja mogućnost kaosa.
Nedavno mi je jedan poznanik objašnjavao albanski pravopis, nisam mogao vjerovat koliko su truda albanski jezikoslovci uložili u njihov pravopis. Ne čudi me da onda Albanci na svakoj točki zemaljske kugle mogu svi točno izgovorit ono što je napisano.

Nedavno gledam i slušam neku ženu koja ima svoj kanal na YT i ne mogu doći sebi. Kod nje je naglasak u svakoj drugoj-trećoj riječi na posljednjem slogu. A to je aposlutno nemoguće, jer nijedan jezik srednjih južnoslavena (nekadašnji srpskohrvatski) ne dozvoljava akcent na zadnjem slogu.

Ni ja više uopće nisam siguran u sopstveni izgovor je li točan, jer mi pravopis ne pokazuje kako se što izgovara. Kad bi se njemački pisao ovako kako mi pišemo, nastao bi opći kaos, iako njemački ima samo dva naglaska. A, kod nas su čak četiri - još više prostora za kaos.



Svi u osnovnu:

Ovo sa naglascima je veoma zanimljivo. Na žalost, kod nas se puno ne polaže na taj dio gramatike, osobito na radiju i TV. 
Nekada, u bivšoj državi su naglasci bili pravilniji jer se smatralo da program gleda ili sluša i dio stanovništva u susjednim republikama. 
Danas se prilično forsira dalmatinski dijalekt kada treba naglasiti nešto smiješno. 
Osim toga, poprilično me nervira izgovor zagrebačkih novinara i voditelja. To je počelo još od sportskih novinara koji su u prijenosima koristili priliku da me (nas) dovedu u zabludu. 
Naime, svojevremeno je postojao nogometaš sa prezimenom Denilsson, a izgovor je obično bio De Nilson. 
Isto tako kada je tek počeo igrati rukometaš Gojun, ja sam dugo vremena mislio da je u pitanju neki Kinez jer je u prijenosima na državnoj televiziji (i radiju) bio izgovaran kao Go Jun...

Ja rabim stari klasični sustav akcentiranja kakvoga sam i naučio. Zato sam sad zbunjen novim akcentima koje čujem i u hrvatskim i u srbijanskim medijima. Pa sam se pitao jesu li u pitanju greške ili nova norma.

Još samo jedna sitnica...

Dosta često se pojavljuje izraz "ispred" umjesto "u ime". 
Tako smo dosta često svjedoci da u medijima bude navedeno kako je Gradonačelnik grada (npr) Dugog Sela pozdravio prisutne ispred gradskog vijeća...
Po onome što sam ja nekada učio u školi, trebao bi pozdraviti prisutne u ime gradskog vijeća. 
Izuzetak bi valjda bio ako on zaista stoji ispred grupe ljudi koji stoje iza njegovih leđa, i tada pozdravlja prisutne ispred onih u zaleđu. No to opet nema neke velike logike.

Raditi nešto "u ime" znači imati mandat za to. NGŠ može u ime GŠ-a obzaniti samo ono za što mu je GŠ dao mandat/suglasnost da može uraditi. Razlika je kad NGŠ čestita Božić u ime GŠ-a i kad to radi ispred GŠ. U prvom slučaju ima suglasnost GŠ, u drugom nema, ali polazi od toga da to može uraditi.

VBČ (citat):

Ja rabim stari klasični sustav akcentiranja kakvoga sam i naučio. Zato sam sad zbunjen novim akcentima koje čujem i u hrvatskim i u srbijanskim medijima. Pa sam se pitao jesu li u pitanju greške ili nova norma.

Vjerujem da je u pitanju i jedno i drugo. Naime, dosta se koriste lokalizmi. 
Sugovornik iz Dalmacije će bez problema na javnoj TV ili radiju govoriti svojim slengom, ne razmišljajući da li će ga slušatelj u Slavoniji, Zagorju ili van zemlje razumjeti. 
"Iša san u vrtal i donija san pome, kapulu i kukumar, a za spizu san ima šnicel u toču". 
Tako su sada sve više počeli i Riječani, te Istrijani koristiti svoje lokalizme. Zagorci se još prilično suzdržavaju, osim što ih odaje naglasak, ali ipak jedva čekam da netko na "državnoj dalekovidnici" uredno progovori bednjanski, pa da nam svima bude zanimljivo. 

Citat :

 Razlika je kad NGŠ čestita Božić u ime GŠ-a i kad to radi ispred GŠ. U prvom slučaju ima suglasnost GŠ, u drugom nema, ali polazi od toga da to može uraditi.

Priznajem da do sada nisam na ovaj način razmišljao o tome. Uvijek mi je probijalo uši to "ispred" nekoga. 
Npr. naš predsjednik lokalnog KUD-a pozdravlja prisutne ispred KUD-a, a oni se nalaze u istom tom gledalištu koje on "ispred njih" pozdravlja...
Eto, zato ja nikad i ni u jednom jeziku nisam volio gramatiku.

I ovdje su samo spikeri i voditelji dužni rabiti Visoki Njemački, dok gosti kojekakvih emisija mogu rabit
svoj dijalektalno obojen jezik. Čak i Merkelova ima dijalektalno obojen izgovor. I ja govorim sjevernjačkim izgovorom i svatko me na jugu može prepozant da nisam odavde. I Merkelova i ja umjesto "Guten Tag" kažemo "Gutn Tach"

Toliko daleko još nisam išao. U Bavarskoj su najčešće koristili "Grűß Gott", a u Algäu "Hallo"

Kad čuješ Gutn Tach onda znaš da počinje sjever

Veliki um Nikola Tesla je tvrdio za Vuka:

- Uveo je čobanski jezik, pa umjesto da smo u profinjenosti jezika i pojmova pošli naprijed, otišli smo natrag.

Ivan Meštrović se s tim nije slagao objašnjenjem da je Vukovim pravopisom olakšana pismenost, na što mu je Tesla odgovorio:

- Ah! Molim Vas, to nije važno. Nije za svakoga pismenost. Zar je ono pismenost, kako naše novine pišu!?...

Jaka eksplozija uništila hotel u glavnom gradu Kube, poginulo najmanje 22 ljudi

[You must be registered and logged in to see this link.]

Šta je ovdje u naslovu pravopisno problematično?

VBČ (citat):

Jaka eksplozija uništila hotel u glavnom gradu Kube, poginulo najmanje 22 ljudi

[You must be registered and logged in to see this link.]

Šta je ovdje u naslovu pravopisno problematično?

22 osobe ili 22 čovjeka

Pravilno bi bilo 22 čovjeka, a može i 22 osobe!

Za upamtiti: riječi: dvoje, troje, dvadesetdvoje, dvojica, njih dvije... (ne ulazeći na ovom mjestu u pravopisne i gramatičke odlike ovih oblika) se uvijek pišu slovima.

Samo se glavni brojevi: 1, 2, 3 , 496...

i redni brojevi: 1. (prvi), 2. (drugi), 496. (četiristodevedesetšesti)...

mogu pisati ciframa.

VBČ (citat):

Za upamtiti: riječi: dvoje, troje, dvadesetdvoje, dvojica, njih dvije...  (ne ulazeći na ovom mjestu u pravopisne i gramatičke odlike ovih oblika) se uvijek pišu slovima.

Samo se glavni brojevi: 1, 2, 3 , 496...

i redni brojevi: 1. (prvi), 2. (drugi), 496. (četiristodevedesetšesti)...

mogu pisati ciframa.

Kakvi su sve naslovi, ovo je iz leksikona

Za vježbu:

1 čovjek
2 čovjeka
3 čovjeka
4 čovjeka
5 ljudi
6 ljudi
7 ljudi
8 ljudi
9 ljudi
10 ljudi

20 ljudi
21 čovjek
22 čovjeka
23 čovjeka
24 čovjeka
25 ljudi
...

30 ljudi
31 čovjek
...

Što zapažamo?

Citat :

Što zapažamo?

Ti brojis ljude na gay simpozijumu.
Ni jedne jedine zene. 

Da utvrdimo gradivo:

Riječ čovjek i množina: ljudi, pravopisno označuju humanu vrstu, biološki bi to rekli: homo sapiens.

Muškarac i žena su riječi rezervirane za čovjeka muškoga i čovjeka ženskoga spola.

U narodu se često postovjećuju riječi muškarac i čovjek, ljudi i muškarci, no pravopisno je to krivo.

Tako se da čuti: ljudi i žene, umjesto: muškarci i žene.

Ispravno se kaže: ljudi božji i žene moje...

Zmeraj sem se nasmehnil sodelavcu (Bosanec),če je moral za menoj ponoviti "76" (po slovensko).

Možda bi on prije naučio "69"   

VBČ (citat):

Kad čuješ Gutn Tach onda znaš da počinje sjever

Sanjiva žena izlazi na hodnik iz kupea noćnog voza Beograd - Bar i u punom hodniku konstatuje:
- A, ušli smo u Crnu Goru.
- Kako znaš? - čude se saputnici
- Ne psuju više majku, nego oca - objasni žena.