Revolucionarna oružja Prvog svjetskog rata

Evo, otvaram novu temu, jer kad pomislimo samo na 1.svj.rat pred očima će nam se pojaviti rovovsko ratovanje i masovni juriši pješadije jedne na druge koje bi pokosili rafali iz mitraljeza.
Međutim, posve logično su zaraćene strane stalno smišljale neke nove izume u području naoružanja ne bili i na taj način stekli nadmoć nad protivnikom.
Činjenica jest, da su neka od tih oružja imala utjecaj na tijek rata, ali i na razvoj vojnih tehnologija nakon završetka rata.
Dragi drugovi, pišite ako nešto znate o tome, imate neke fotografije ili zanimljive komentare.


TORPEDNI ČAMAC


Treba znati da je torpedo izmislio Hrvat Ivan Vukić, a usavršio Robert Whitehead u Rijeci, a njegova pojava je uvela pravu revoluciju u pomorsko ratovanje.
Malim je brodovima tako omogućeno potapanje čak i najtežih i najvećih oklopljenih protivnika.
U drugoj polovici 19.stoljeća pojavljuje se nova vrsta broda - torpiljarka - mali ratni brod ( 30-50 metara dužine) izgrađen sa ciljem da torpedima napada
 najveće protivničke brodove, pri tom znajući da je mnogo lakše nadomjestiti eskadru torpiljarki nego jedan veliki brod.
Torpedne čamce razvile su britanska i talijanska ratna mornarica kratko prije izbijanja Prvog svjetskog rata.
Predstavljali su sami po sebi logičan nastavak razvoja torpiljarki - a još manji i neoklopljeni . bili su namijenjeni prije svega iznenadnim noćnim napadima.
Kruna njihova uspjeha je bilo potapanje austrougarskog broda Szent Istvan 10. lipnja/juna 1918. godine.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Ovu sam fotku negdje iskopao..međutim..sličnost sa današnjim suvremenim torpednim čamcima je frapantna, s tom razliko što današnji imaju više torpednih cijevi i time su svakako opasniji za protivnika.

PUŠKOMITRALJEZ


Automatsko oružje, odnosno oružje u kojem tlak plina ili drugo tehničko rješenje pokreće mehanizam za ponovno - automatsko punjenje i ispaljivanje idućeg metka, nastalo je još u 19.stoljeću.
Posebno je učinkovit bio mitraljez, koji je prema nekim procjenama imao vatrenu moć oko stotinu pušaka.
Međutim, imali su veliku masu i bili teško pokretni, a mitraljezac je morao imati i do dva pomoćnika koji su nosili postolje i rez. municiju.
To ih je istina činilo dobrima u obrani, a li nezgrapnima za napadačke akcije.
Upravo zbog navedenih razloga je 1915. godine uvedeno novo oružje - puškomitraljez, svojevrsni kompromis između velike brzine paljbe mitraljeza ( velike vatrene moći) i nosivosti puške.
Bio je potreban samo jedan poslužitelj - vojnik za rukovanje ( iako bi u praksi ipak bio njih više koji su nosili dodatnu municiju).
Postigao je enorman uspjeh tako da su taktike malih jedinica vojnika postale zasnovane na ulozi vojnika koji nosi puškomitraljez.
U posljednjoj godini rata pojavili su se i automati, prije svega oružje namijenjeno za blisku borbu.

BACAČ PLAMENA


Moram napomenuti da je bacač plamena kao oružje bio poznat i u upotrebi još u antičko doba, tzv. grčka vatra.
Međutim, oružje kako ga danas zamišljamo pojavilo se u Njemačkoj 1901. godine, ali ga se moglo ispaliti samo jednom, nakon čega je uslijedilo mukotrpno i sporo punjenje.
Nijemci su 1911. opremili prvu vojnu jedinicu sa poboljšanom verzijom ovog oružja, a prvi puta je upotrijebljen 1915. godine u bici kod Verduna.
Iako nije izazvalo velike gubitke protivnika, imalo je enorman psihološki učinak - protivnik je bježao iz rovova glavom bez obzira i zatim bio ustrijeljen.
Međutim, imalo je i velikih ograničenja. Bio je izrazito težak, imao je goriva samo za oko dvije minute primjene, a vojnici koji su ga nosili bili su vrlo ranjivi jer pogodak u rezervoar je izazivao trenutnu eksploziju.
S druge pak strane, pad u zarobljeništvo značio je sigurnu smrt za poslužitelje bacača plamena - obično bi ih ubili na licu mjesta.
Njegov zastrašujući i užasan učinak na ljude rezultirao je brojnim pozivima da ga se zabrani, a danas je koliko znam zabranjeno oružje protiv civilnih meta.

RUČNA BOMBA

Ručne bombe su bile poznate i u upotrebi još i u srednjem vijeku, ali su bile vrlo nepouzdane, te ih se početkom 20.stoljeća smatralo vrlo nepouzdanim oružjem.
Međutim, zbog rovovskog načina ratovanja, u Prvom svj.. ratu značajno je porasla potreba za njima jer ih se moglo baciti iz zaklonjenog i utvrđenog položaja u protivnički rov.
Njihova je proizvodnja naglo rasla, ali su nestašice bile redovna i česta pojava što je trajalo sve do završetka rata.
Naprednije tehnike izrade učinile su ih vremenom manje opasnima za korisnika.
Nove bombe su najčešće nalikovale ananasu a prva takva bomba je bila britanska Mills bomba iz 1915), ali poznate su bile i njemačke Stiel-handgranate odn. granate na štapu koji je bio od drveta.
Oba tipa bombi su korištena i u Drugom svj. ratu.

Danas su slične bombama ananas i neke koje je proizvodila JNA, npr. M-75 ( ne znam da li ih još proizvodi ), a i ovim njemačkim ručnim bombama mi je slična protuoklopna 
kumulativa ručna bomba ( mislim isto JNA proizvodnje), jedino nije na drvenom štapu, nego je cijelo tijelo te bombe od željeza.

TENK

Oklopljena vozila ( oklopni automobili) su upotrebljavani od početka rata.
Iako su se pokazala kao učinkovito oružje imala su vrlo ograničenu manevarsku sposobnost odn. mogućnost djelovanja po teškom terenu, te nisu mogle svladati prepreko poput rovova.
Upravo iz tog razloga je britanski oficir Ernest Dunlop Swinton u jesen 1914. došao na ideju da se napravi oklopno vozilo sa gusjenicama, koje su već bile u u upotrebi na traktorima, ali je prošlo još dvije godine od ideje do rješenja.
Izvorno su britanske vlasti htjele novo oružje nazvati kopneni brod - engl. landship, ali su se predomislili, jer su Nijemci lako mogli zaključiti o kakvom je oružju riječ.
Upravo iz tog razloga je rečeno radnicima u proizvodnji da proizvode pokretne spremnike za vodu za uporabu na pustinjskom bojištu/fronti ( mobile water tank).
Skraćivanjem tog naziva, nastala je riječ tenk, a prvi tenkovi su upotrijebljeni na Sommi15. rujna/semptembra 1916., ali nisu imali odlučan utjecaj na ishod Prvog svj. rata, ali su zato utrli put za razvoj danas jednog od najprepoznatljivijih borbenih oklopnih vozila.

OTROVNI PLIN


Nažalost, u Prvom svjetskom ratu je prvi put masovno upotrijebljeno kemijsko oružje.
Prva upotreba otrovnih plinova dogodila se 26 kolovoza/avgusta 1914. kad su Francuzi na Nijemce bacali bombe ispunjene etilbromacetatom, spojem koji djeluje kao suzavac.
Prva masovna upotreba smrtonosnog plina je pak bila 22. travnja/aprila 1915. kad su Nijemci kod Ypresa upotrijebili 168 tona klora, plina koji u velikim koncentracijama izaziva gušenje.
Francuski su vojnici u panici napuštali rovove, ali to Nijemci nisu iskoristili jer su se i njihovi vojnici  bojali približiti rovovima zbog niskih oblaka otrovnog plina.
Idućih su godina uvedeni i bojni otrovi poput fozgena ( bezbojan i vrlo otrovan ) i iperita ( koji se mjesecima zadržavao na tlu).
Relativno je malo ( kako se gleda) poginulo vojnika od otrovnog plina, njih oko 90.000, ali je zato broj ranjenih i unakaženih bio oko 1,2 milijuna.