Vjera i JNA

Doktor Živago (citat):

Nekako mi je neozbiljna država koja nema služenje vojnog roka. Drago mi je da imamo profesionalnu vojsku..ali sta ako dode do ratne opasnosti ta omladina danas nema pojma o ničemu..cc

Zna omladina puno toga što mi ne znamo...

A, ako i do čega dodje - snaći će se!

Vidim da se u temi prepliću i vjera i članstvo u SK, pa ću i ja napisati svoje iskustvo. 
Prije odlaska u JNA, bio sam jedno vrijeme tajnik, pa predsjednik u svojoj OO SSOH (nemojte mi sad reći da ne znate stare kratice   ). Po nekoj inerciji, dobio sam poziv na sastanak OO SKH, i tamo sam se negativno izjasnio o članstvu. Jednostavno nisam želio ulaziti u partiju (kao što ni danas nisam član niti jedne stranke). Sjećam se da su me poprilično "iskritizirali" (oni isti koji su kasnije listom prešli u HDZ, pa me opet kritizirali jer nisam ni tu upisao) - a kod dolaska u JNA, na prvom razgovoru sa mojim komandirom me je dočekala "dopisnica" gdje sam predstavljen kao oportunist, rušitelj i ne znam što već. 
Moram reći da od četvorice starješina, tri su bili srbi i jedan hrvat - Radovanović, Raković i Radivojević, te Sukreški. Sa prvom trojicom nisam imao nikakvih problema, a sa četvrtim smo svi imali neke nesporazume. Bez obzira na "dopisnicu" koja me je dočekala, nakon obuke me je kap. Radovanović poslao na kurs za KO, i po povratku sam dobio 1. odjeljenje (guštere) koje je trebalo voditi i obučavati. Nikad, ali baš nikad mi nitko od starješina nije prigovorio zbog toga jer sam komande izdavao na hrvatskom jeziku. Nikad mi nitko od vojnika nije isto to prigovorio, a niti ja nisam imao primjedbe na to kojim oni jezikom govore. Bitno je bilo da se razumijemo. 
I na kraju vjera: Uskrs smo proslavili i čestitali mi koji smo ga slavili. Kad je bio katolički, ponudili smo i pravoslavce - a kad je bio pravoslavni, počastili su i oni nas. Božić nisam dočekao u kasarni, ali me je na Badnjak kapetan poslao da odvedem jedno odjeljenje u otkomandu u Šibenik. Dao mi je 5 dana za to, i na brifingu u kancelariji mi rekao da se lijepo provedem i proslavim praznike. 
U stvari, i tada i sada vojsku, vatrogasce, udruge... su činili i čine ljudi. Negdje je bilo bolje, negdje lošije a svuda su razlog tome bili ljudi. Uz malo dobre volje, sve se može

goran9030 (citat):

Vidim da se u temi prepliću i vjera i članstvo u SK, pa ću i ja napisati svoje iskustvo. 
Prije odlaska u JNA, bio sam jedno vrijeme tajnik, pa predsjednik u svojoj OO SSOH (nemojte mi sad reći da ne znate stare kratice   ). Po nekoj inerciji, dobio sam poziv na sastanak OO SKH, i tamo sam se negativno izjasnio o članstvu. Jednostavno nisam želio ulaziti u partiju (kao što ni danas nisam član niti jedne stranke). Sjećam se da su me poprilično "iskritizirali" (oni isti koji su kasnije listom prešli u HDZ, pa me opet kritizirali jer nisam ni tu upisao) - a kod dolaska u JNA, na prvom razgovoru sa mojim komandirom me je dočekala "dopisnica" gdje sam predstavljen kao oportunist, rušitelj i ne znam što već. 
Moram reći da od četvorice starješina, tri su bili srbi i jedan hrvat - Radovanović, Raković i Radivojević, te Sukreški. Sa prvom trojicom nisam imao nikakvih problema, a sa četvrtim smo svi imali neke nesporazume. Bez obzira na "dopisnicu" koja me je dočekala, nakon obuke me je kap. Radovanović poslao na kurs za KO, i po povratku sam dobio 1. odjeljenje (guštere) koje je trebalo voditi i obučavati. Nikad, ali baš nikad mi nitko od starješina nije prigovorio zbog toga jer sam komande izdavao na hrvatskom jeziku. Nikad mi nitko od vojnika nije isto to prigovorio, a niti ja nisam imao primjedbe na to kojim oni jezikom govore. Bitno je bilo da se razumijemo. 
I na kraju vjera: Uskrs smo proslavili i čestitali mi koji smo ga slavili. Kad je bio katolički, ponudili smo i pravoslavce - a kad je bio pravoslavni, počastili su i oni nas. Božić nisam dočekao u kasarni, ali me je na Badnjak kapetan poslao da odvedem jedno odjeljenje u otkomandu u Šibenik. Dao mi je 5 dana za to, i na brifingu u kancelariji mi rekao da se lijepo provedem i proslavim praznike. 
U stvari, i tada i sada vojsku, vatrogasce, udruge... su činili i čine ljudi. Negdje je bilo bolje, negdje lošije a svuda su razlog tome bili ljudi. Uz malo dobre volje, sve se može

Sve so dobro napisai i podsjetio si me na jedan krasan događaj. Ja sam naime praktični vjernik katolik i odlazim nedjeljom na misu. Dok sam bio na obuci u Petrinji za RTG,komandir me zadužio da jedno odjeljenje odvedem u Zagreb u vojnu bolnicu i za to sam dobio 1 dan. Zadatak sa obavio a to je bilo uoči Badnjaka. Iz Zagreba sam morao u Sisak,tamo sam trebao dobiti vozilo da me prebaci do Petrinje ali sam jos imao vremena i ne znam ni danss kako sam se zatekao kod neke crkve. Skinuo sam kapu i ušao da se pomolim. Međutim,ispostavilo se da se radilo o pravoslavnoj crkvi. Brzo sam izašao,ali me vani dočekao pravoslavni svećenik,kod nas se u Slavoniji kaže prota.
I vrlo ljubazno me pitao što zelim. Ja sam mu objasnio moju zabunu a on me upitao da li se zelim mozda ispovjediti?
Tada nisam znao da pravoslavni svecenici mogu i katolike ispovjediti. On je vidio da sam zbunjen ali sam pristao. Obavio sam ispovijed jer za Božić nije red bio na meni za izlazak i potom sam se u crkvi pomolio. Bog je isti,a sve je do ljudi,što nama sad nakon svih proteklih groznih događanja jako nedostaje. To je bio jedan krasan razuman sveštenik.

Slažem se i sa komentarom VBČ.
Mladi danas iznenađuju svojim znanjem i fleksibilnošću. Ne treba ih stoga podcijenjivati. No,opet,s druge dtrans..trebali bi to osjetiti, mts, rukovanje oružjem osim pc-om i mobitelom, osnove taktike i situacije kad su primorani osloniti se jedni na druge. Oprosti mi VBČ ali to je moje mišljenje. 3 mj 3..ali bar nešto nego ništa.

Doktor Živago (citat):

Sve so dobro napisai i podsjetio si me na jedan krasan događaj. Ja sam naime praktični vjernik katolik i odlazim nedjeljom na misu. Dok sam bio na obuci u Petrinji za RTG,komandir me zadužio da jedno odjeljenje odvedem u Zagreb u vojnu bolnicu i za to sam dobio 1 dan. Zadatak sa obavio a to je bilo uoči Badnjaka. Iz Zagreba sam morao u Sisak,tamo sam trebao dobiti vozilo da me prebaci do Petrinje ali sam jos imao vremena i ne znam ni danss kako sam se zatekao kod neke crkve. Skinuo sam kapu i ušao da se pomolim. Međutim,ispostavilo se da se radilo o pravoslavnoj crkvi. Brzo sam izašao,ali me vani dočekao pravoslavni svećenik,kod nas se u Slavoniji kaže prota.
I vrlo ljubazno me pitao što zelim. Ja sam mu objasnio moju zabunu a on me upitao da li se zelim mozda ispovjediti?
Tada nisam znao da pravoslavni svecenici mogu i katolike ispovjediti. On je vidio da sam zbunjen ali sam pristao. Obavio sam ispovijed jer za Božić nije red bio na meni za izlazak i potom sam se u crkvi pomolio. Bog je isti,a sve je do ljudi,što nama sad nakon svih proteklih groznih događanja jako nedostaje. To je bio jedan krasan razuman sveštenik.

Zanimljiva stvar, zaista nisam znao za taj detalj. 
Inače, ja nisam neki ekstra eksponirani vjernik, već sto godina u crkvu odlazim samo na polnoćku i ponekad kad su vjenčanja. Posao me vodi širom ovih naših zemalja i često kada vidim neku zanimljivu crkvu ili kapelicu zastanem i pogledam. Takvi trenuci mi obično služe za "duhovno smirenje". 
No, ono što sam želio nadopuniti i dodati jest da me ipak nisu pustili u šibensku katedralu u uniformi. Bilo je malo razočaranja i osjećao sam se (kako kaže jedan moj dobri prijatelj) "kao prase u Teheranu", ali ipak nije sve bilo tako tragično, jer osobno ne smatram da je neophodno biti u crkvi za obratiti se Bogu.

VBČ (citat):

Zna omladina puno toga što mi ne znamo...

A, ako i do čega dodje - snaći će se!

Nadam se da to nikad nećemo doživjeti i saznati. 
Iako moram priznati da sam nekako skeptik po pitanju mlađih generacija. Naime, ogromna razlika se vidjela već u onim nesretnim devedesetim. Kadar koji sam imao iz JNA je imao pristup na koji smo svi navikli i znali kako se to radi. Kadar koji sam dobio kasnije, kompletnu dužnost i zadatke su doživljavali veoma površno i sve se svodilo na "radno vrijeme". Usred akcije, tip mi javlja da njemu smjena istječe za pola sata!!!
Zato nemam povjerenja u ove novonastale vojske i nove načine obučavanja vojnika. Ne može vojska imati radno vrijeme od 7-15 sati, pa kući...

Ne, ne moze imati radno vrijeme jer je bilo ratno stanje.
Ti kokega znas sto sam ja po zanimanju i ja sam to od 0-24 dakle ne pistoji radno vrijeme,isto kao i neka druga zanimanja, liječnik,policajac, pa cak i svećenik.
To je bila noć i nikig nije bilo u crkvi osim nas dvojice,ali sam uvjeren da sam mogao uci i kad je bili Bogoslužje. Scaka mu čast na dobroti i čovjekoljublju.

offtopic o radnom vremenu pa više neću, jer zaista ne spada u ovu temu:
Svojevremeno dok je kod nas još funkcionirao sistem "ročne vojske", susjed "preko bašče", iz druge ulice je pratio sina u vojsku. Odlazak je bio u petak, a momak je išao u Požegu. Dakle, otac i stric su ga odvezli da se dečko ne lomi po autobusima. Isporučili ga, momak prošao kroz kapiju i ova dvojica otišli na jednu rundu. Uz put su se malo zapili po birtijama i uglavnom dok su se vratili kući, regrut spava u svom krevetu. Pustili ga iza 14 sati jer je bio vikend, pa neka dođe u ponedjeljak. I ne samo njega. 
Danas je momak u aktivnoj službi, svako jutro čeka bus koji ga pokupi, i nakon radnog vremena eto ga kući.

To ti je profesionalna vojska. Sve im je osigurano. Ne sjećam se da bi u JNA tako bilo. Starješine su na posao dolazile svojim prijevozom. Nova vremena novi običaji.