Kapitalizam vs. socijalizam

Vi zaboravljate da izmedju socijalizma i kapitalizma postoji i ono treće: socijalni kapitalizam.

VBČ (citat):

Vi zaboravljate da izmedju socijalizma i kapitalizma postoji i ono treće: socijalni kapitalizam.

Hm... Nisam čuo za tu kategoriju, socijalni kapitalizam, da budem iskren.

Sloba1 (citat):

VBČ (citat):

Vi zaboravljate da izmedju socijalizma i kapitalizma postoji i ono treće: socijalni kapitalizam.

Hm... Nisam čuo za tu kategoriju, socijalni kapitalizam, da budem iskren.

Valjda ko Kina i Švedska...jedni ubacili malo socijalizma u kapitalizam, a drugi obrnuto...sudeći po rezultatima,
moglo bi se zaključiti da je u pitanju pobjednička kombinacija

Štule (citat):

Sloba1 (citat):

VBČ (citat):

Vi zaboravljate da izmedju socijalizma i kapitalizma postoji i ono treće: socijalni kapitalizam.

Hm... Nisam čuo za tu kategoriju, socijalni kapitalizam, da budem iskren.

Valjda ko Kina i Švedska...jedni ubacili malo socijalizma u kapitalizam, a drugi obrnuto...sudeći po rezultatima,
moglo bi se zaključiti da je u pitanju pobjednička kombinacija

Moglo bi se reći u toj kombinaciji

Zašto je socijalizam loš i vodi društvo u propast

[You must be registered and logged in to see this link.]

"Kao nastavnik u javnim školama, smatram da je socijalističko-komunistička ideja da se "od svakog uzima prema njegovoj sposobnosti" i da se "daje svakome prema njegovoj potrebi" danas generalno prihvaćena neupitno od strane većine naših učenika. U nastojanju da objasnim propust u ovoj teoriji, ponekad pokušam s ovim pristupom svojim učenicima:

Kada jedan od boljih ili vrednijih učenika dobije ocjenu od 95 bodova na testu, predlažem da oduzmem 20 poena i da ih dadnem studentu koji je na svom testu osvojio svega 55 poena. Prema tome, svako bi doprinijeo prema svojoj sposobnosti i – obojica bi imali prolaznu ocjenu – svaki bi dobio prema svojoj potrebi. Nakon što sam na ovaj način uspostavio ocjene svih ostalih učenika, rezultat je obično "zajednička ocjena" od 75 do 80 bodova – minimum potreban za prolazak ili za preživljavanje. Nakon objašnjenja, razmatram s učenicima o mogućim rezultatima koje bismo dobili da sam zaista koristio socijalističku teoriju ocjenjivanja radova.

Prvo, vrlo produktivni učenici – oni su uvijek manjina u školi kao i u životu – uskoro će izgubiti sve podsticaje za dokazivanje. Zašto se truditi da postignete visoku ocjenu ako se dio nje oduzme od vas od strane "autoriteta" i daje se nekome drugome?

Drugo, manje produktivni učenici – većina u školi kao i na drugim mjestima – na neko vrijeme bi se oslobodili neophodnosti učenja ili proizvodnje. Ovaj socijalistički komunistički sistem bi se nastavio sve dok visoki proizvođači ne bi potonuli – ili bi im vrijednost opala – na nivo niskih proizvođača. U tom trenutku, kako bi svi preživjeli, "autoritet" ne bi imao drugu alternativu već da započne sistem obaveznog rada i kazni, čak i za niskog proizvođača. Oni bi, naravno, tada se žalili, ali bez razumijevanja.

Na kraju, diskusiju vraćam na ideje slobode i preduzeća – tržišnu ekonomiju – gdje svaka osoba ima slobodu izbora i odgovorna je za svoje sopstvene odluke i dobrobit.

Dovoljno zadovoljavajuće, većina mojih učenika tada shvata na šta mislim kada objasnim da će socijalizam – čak i u demokratiji – na kraju rezultirati živom smrću za sve osim "vlasti" i nekoliko svojih omiljenih sluga."

Piše: Thomas J. Shelly

Max Blitz (citat):

Zašto je socijalizam loš i vodi društvo u propast

[You must be registered and logged in to see this link.]

"Kao nastavnik u javnim školama, smatram da je socijalističko-komunistička ideja da se "od svakog uzima prema njegovoj sposobnosti" i da se "daje svakome prema njegovoj potrebi" danas generalno prihvaćena neupitno od strane većine naših učenika. U nastojanju da objasnim propust u ovoj teoriji, ponekad pokušam s ovim pristupom svojim učenicima:

Kada jedan od boljih ili vrednijih učenika dobije ocjenu od 95 bodova na testu, predlažem da oduzmem 20 poena i da ih dadnem studentu koji je na svom testu osvojio svega 55 poena. Prema tome, svako bi doprinijeo prema svojoj sposobnosti i – obojica bi imali prolaznu ocjenu – svaki bi dobio prema svojoj potrebi. Nakon što sam na ovaj način uspostavio ocjene svih ostalih učenika, rezultat je obično "zajednička ocjena" od 75 do 80 bodova – minimum potreban za prolazak ili za preživljavanje. Nakon objašnjenja, razmatram s učenicima o mogućim rezultatima koje bismo dobili da sam zaista koristio socijalističku teoriju ocjenjivanja radova.

Prvo, vrlo produktivni učenici – oni su uvijek manjina u školi kao i u životu – uskoro će izgubiti sve podsticaje za dokazivanje. Zašto se truditi da postignete visoku ocjenu ako se dio nje oduzme od vas od strane "autoriteta" i daje se nekome drugome?

Drugo, manje produktivni učenici – većina u školi kao i na drugim mjestima – na neko vrijeme bi se oslobodili neophodnosti učenja ili proizvodnje. Ovaj socijalistički komunistički sistem bi se nastavio sve dok visoki proizvođači ne bi potonuli – ili bi im vrijednost opala – na nivo niskih proizvođača. U tom trenutku, kako bi svi preživjeli, "autoritet" ne bi imao drugu alternativu već da započne sistem obaveznog rada i kazni, čak i za niskog proizvođača. Oni bi, naravno, tada se žalili, ali bez razumijevanja.

Na kraju, diskusiju vraćam na ideje slobode i preduzeća – tržišnu ekonomiju – gdje svaka osoba ima slobodu izbora i odgovorna je za svoje sopstvene odluke i dobrobit.

Dovoljno zadovoljavajuće, većina mojih učenika tada shvata na šta mislim kada objasnim da će socijalizam – čak i u demokratiji – na kraju rezultirati živom smrću za sve osim "vlasti" i nekoliko svojih omiljenih sluga."

Piše: Thomas J. Shelly

Ne znam šta reći. Ispada da bi motivacija za napredak opala kod onih koji su bolji i da bi se svi pretvorili u jednu "ravnu liniju" a bez ambicija da se ima više, bolje i progresivnije.

Max Blitz (citat):

Zašto je socijalizam loš i vodi društvo u propast

[You must be registered and logged in to see this link.]

"Kao nastavnik u javnim školama, smatram da je socijalističko-komunistička ideja da se "od svakog uzima prema njegovoj sposobnosti" i da se "daje svakome prema njegovoj potrebi" danas generalno prihvaćena neupitno od strane većine naših učenika. U nastojanju da objasnim propust u ovoj teoriji, ponekad pokušam s ovim pristupom svojim učenicima:

Kada jedan od boljih ili vrednijih učenika dobije ocjenu od 95 bodova na testu, predlažem da oduzmem 20 poena i da ih dadnem studentu koji je na svom testu osvojio svega 55 poena. Prema tome, svako bi doprinijeo prema svojoj sposobnosti i – obojica bi imali prolaznu ocjenu – svaki bi dobio prema svojoj potrebi. Nakon što sam na ovaj način uspostavio ocjene svih ostalih učenika, rezultat je obično "zajednička ocjena" od 75 do 80 bodova – minimum potreban za prolazak ili za preživljavanje. Nakon objašnjenja, razmatram s učenicima o mogućim rezultatima koje bismo dobili da sam zaista koristio socijalističku teoriju ocjenjivanja radova.

Prvo, vrlo produktivni učenici – oni su uvijek manjina u školi kao i u životu – uskoro će izgubiti sve podsticaje za dokazivanje. Zašto se truditi da postignete visoku ocjenu ako se dio nje oduzme od vas od strane "autoriteta" i daje se nekome drugome?

Drugo, manje produktivni učenici – većina u školi kao i na drugim mjestima – na neko vrijeme bi se oslobodili neophodnosti učenja ili proizvodnje. Ovaj socijalistički komunistički sistem bi se nastavio sve dok visoki proizvođači ne bi potonuli – ili bi im vrijednost opala – na nivo niskih proizvođača. U tom trenutku, kako bi svi preživjeli, "autoritet" ne bi imao drugu alternativu već da započne sistem obaveznog rada i kazni, čak i za niskog proizvođača. Oni bi, naravno, tada se žalili, ali bez razumijevanja.

Na kraju, diskusiju vraćam na ideje slobode i preduzeća – tržišnu ekonomiju – gdje svaka osoba ima slobodu izbora i odgovorna je za svoje sopstvene odluke i dobrobit.

Dovoljno zadovoljavajuće, većina mojih učenika tada shvata na šta mislim kada objasnim da će socijalizam – čak i u demokratiji – na kraju rezultirati živom smrću za sve osim "vlasti" i nekoliko svojih omiljenih sluga."

Piše: Thomas J. Shelly

Vulgarizacija.
U socijalizmu se rad nagrađuje prema učinku, a ne prema potrebama. Norma u socijalizmu se uzima kao srednja vrijednost učinka svih zapošljenih, a u kapitalizmu kao vrijednost učinka najboljeg ili najboljih radnika (najefikasnijih), uglavnom.

Komunizam će doći, ali ne preko socijalizma...

Bojim se da će kapitalisti radije uništiti svijest i taj komunizam će biti na nivou Pigmeja.

socijalizam podrazumeva socijalnu jednakost. u Svedskoj je veci socijalizam nego sto je ikada bio u SFRJ

vladimir (citat):

socijalizam podrazumeva socijalnu jednakost. u Svedskoj je veci socijalizam nego sto je ikada bio u SFRJ

Da. Bio je i u Libiji, Kuvajtu, iako se nisu smatrali socijalističkim zemljama.

Ne postoji socijalna jednakost, u svakom društvu imaš bogatije i siromašnije. Pravna jednakost je nešto drugo.

Citat :

u Svedskoj je veci socijalizam nego sto je ikada bio u SFRJ

Nije (toliko) problem socijalizma koliko je problem u glavama ljudi.
Mogla je Svedska, (Njemacka, itd.) da ima dobro socijalnu politiku dok je vecina razmisljala kako da radi a socijalu trazi samo kad stvarno zatreba. Kad su pocele da se mijenjaju razmjere onda se pokazuje da to nije realno moguce. Sacekaj malo dok se nakupi jos gamadi kojoj je na pameti samo kako da zajebe drzavu, nestace "svedskog socijalizma" k'o da ga nikad nije ni bilo.

pogledajte Kinu i sve je jasno. a gde ce biti Kina za 10 ili 20 god videcemo

Jedna zemlja dva sistema (sta to znaci Bog sveti zna)

dpuric (citat):

Jedna zemlja dva sistema (sta to znaci Bog sveti zna)

Kapitalizam pod vodstvom komunističke partije

dpuric (citat):

Jedna zemlja dva sistema (sta to znaci Bog sveti zna)

odnosi se na terijatorujalni suverenitet Kine. komunizam u Kini i kapitalizam u Hong kongu .

Ama znam na sta se odnosi. Pragmaticno ali nelogicno.

kako god bilo za zadnjih 20god Kina je presla veliki put. svesni su da neraspolazu velikim resursima zato su u Afriku ulozili vise od 100 milijardi dolara. prvenstveno u infrastrukturu i rudna bogatstva. U poslovima sa Rusijom i Iranom  zele da obezbede i energetsku stabilnost.

Komunistička partija Hrvatske pred stečajem zbog 13.700 kuna duga
KPH osnovana je i u registar političkih stranaka upisana pod brojem 261. u listopadu 2013.

Trgovački sud u Pazinu objavio je oglas kojim se pozivaju vjerovnici Komunističke partije Hrvatske (KPH) da u roku od 45 dana predlože otvaranje stečajnog postupka te političke stranke s nešto više od 13.700 kuna utvrđenog duga.
Istim sudskim oglasom pozivaju se i zastupnici KPH da u roku od 15 dana podnesu popis imovina i obaveza te stranke, a ne odazovu li se zastupnici i vjerovnici u zakonski predviđenim rokovima, sud će smatrati da je KPH nesposobna za plaćanje te će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju skraćenog stečajnog postupka. Komunistička partija Hrvatske osnovana je i u registar političkih stranaka upisana pod brojem 261. u listopadu 2013. Sjedište joj je u Umagu, a njezin predsjednik i zastupnik je Radoslav Ilić – Mrki, vlasnik umaškog lokala 'Tito' i organizator Titove štafete...
KPH je ponovno bila osnovana 2013. i to nakon prvog pokušaja osnivanja komunističke partije u Vukovaru 29. studenoga 2005. koji nije uspio jer nije bilo dovoljno osnivača za registraciju političke stranke. ...

[You must be registered and logged in to see this link.]

To je manje od 2000€?

PORUCNIK (citat):

To je manje od 2000€?

Da, gdje su sad dobrovoljci i entuzijasti da to pokriju, a možda i budu nakon članka.
Navode se vjerovnici, znači KPH je nekome dužna novac koji ne može isplatiti.
Trebali bi, 'za početak' imati bar nekakve zastupnike bilo gdje, taman na nivou gradskih/mjesnih četvrti.
Ovako 'za ukras', ne bi išlo.

Max Blitz (citat):

Radoslav Ilić – Mrki, vlasnik umaškog lokala 'Tito' i organizator Titove štafete...

Kakva sad štafeta?

VBČ (citat):

Kakva sad štafeta?

Postoje simbolični pokušaji štafete, mali lokalni, trče 100-200 metara i sl.

Je li svijet totalno poludio?

Unuk Milana Nedića:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Obavještenje o prijemu u radni odnos u mračnom socijalizmu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo nema ni na Zapadu 

VBČ (citat):

Ovo nema ni na Zapadu 

Imalo je 1972. godine.
Neki gazda je nekolike godine zvao mog starog da okupi grupu radnika i ode raditi za njega. Nama, djeci, je slao ogromne pakete slatkiša pred novu godinu (za Božić). Obećavao zapošljenje za majku i školovanje za djecu.
Ali, ćaćine kolege su tada govorile d ne žele "da se prodaju za marke". A i u Jugi bilo dobro. tako da je i stari odustao. Tamo jes bila već plata, ali ovdje mu je njegov narod i rodbina. I odustao.

PORUCNIK (citat):

... ne žele "da se prodaju za marke"

Ovo je milijarder koji je rođen i odrastao među ovcama, a danas udara packe kapitalistima i svoju zaradu deli s radnicima: Ja samo dajem ljudima ono što je njihovo

Hamdi Ulukaja je zvezda u SAD ne zbog toga što je sve što ima stekao svojim rukama, jer nije jedini, nego zato što je potpuno promenio pravila kapitalizma i dokazao da su efikasnija i bolja od surovog zgrtanja profita.

[You must be registered and logged in to see this image.]


„Vreme je da priznamo da udžbenik koji već 40 godina koriste vodeći ljudi svetskog biznisa više nije upotrebljiv“, kazao je on na prestižnoj konferenciji TED, održanoj ove godine u Vankuveru.

Pogrešno bi bilo reći da Hamdi Ulukaja ne veruje u moć biznisa, u Ameriku i američki san – on ga živi – ali pravila prema kojima on igra bitno su drukčija od onih koja se na našim prostorima kopiraju. Čuvena je njegova izjava da je „maksimalizovanje profita kako bi od toga jedinu korist imali deoničari najgluplja stvar koju sam čuo u svom životu“.

Hamdi Ulukaja, poznat i kao „kralj jogurta“, rođen je 26. oktobra 1972. godine u Anadoliji u Turskoj, zapravo negde na putu jer su roditelji, čobani, selili ovce, pa se rodito tako usput. I mali Hamdi je, naravno, bio pastir – i Kurd, pripadnik naroda koji ima tri domovine, ali ne i državu, a koji u Turskoj ne trpe.

Odrastao je među ovcama i od malih nogu je pravio sir, kajmak i jogurt, ali jogurt koji on pravi danas je najpoznatiji jogurt na svetu. Brend je nazvao „Čobani“ (Chobani), a danas je vredan pet milijardi dolara.

Iako ga je otac poslao na studije u Ankaru, Hamdi, kako je kasnije priznao novinaru CNN, nije mogao da trpi ugnjetavanje Kurda, pa je napabirčio 3.000 dolara i 1994. se otisnuo u SAD. Intenzivno je učio jezik i priželjkivao da napravi neki svoj biznis, a šansa mu se ukazala 2005, kad je video oglas za prodaju stare i zapuštene fabrike jogurta. Oglas je, inače, našao u đubretu.

I to je shvatio kao znak i odmah nazvao oca: „Ovi Amerikanci pojma nemaju šta je jogurt, za njih je to desert pun šećera i voća, došlo je vreme da probaju pravi jogurt, onakav kakav mi pravimo.“

„Digni kredit, a sve ostalo znaš“, rekao mu je otac. A Hamdi je smislio: „Ja sam čobanin, zašto da ne nazovem firmu ‘Čobani’, to će Amerikancima zvučati egzotično.“

Pošto nije imao para za marketing, počeo je da pakuje jogurt u malu posudu (kakvu danas koriste i ostali proizvođači), a reklamirao se tako što je zvao influensere s društvenih mreža, slao im jogurt i molio da ga probaju bez ikakvih obaveza. Na pakovanja je štampao svoj broj telefona. Amerikanci su ubrzo poludeli za Ulukajinim jogurtima.

„Ja sam Kurd, odrastao među ovcama u turskim planinama. U našem društvu nije bilo važno ko ima koliko ovaca, već ko je kakav čovek. Takva atmosfera vlada i u mojim fabrikama, čim uđete osetite ljudsku dušu“, priča on.

Više na;
[You must be registered and logged in to see this link.]

Teško je ukratko odgovoriti na ovo pitanje.
Socijalizam je bio dobro zamišljen, ali čini mis e neprovediv pogotovo u gospodarstvu. Jer ako je sve svačije i ničije, onda nema dobrog gospodarenja i upravljanja. U kapitalizmu je sve privatno i zna se tko za što odgovara.
Isto tako, kapitalizam je surov, radnika se dobro iscijedi za mizernu plaću.
U Hrvatskoj je imovina tvornica i firmi Zakonom o kapitalizaciji koji je ozakonio legalnu pljačku, tvornice, banke, bolje firme su ugl. prodavane strancima za mizerne iznose, ljudi su završili na ulici.
Poslije je bio rat, koji je opustošio i ono malo što je ostalo.
Potom su ljudi otišli ugl. U Irsku ( i to ne odlaze samo muškarci hranitelji obitelji, kao što se prije odlazilo ), sad idu cijele obitelji, odlazi se u Njemačku.
I to rade poslove, koje ovdje u Hrvatskoj ni u ludilu ne bi radili.
Stavit ću jedan istinit primjer.
Moja bivša tajnica je udana i ima troje djece.
Do odlaska u Njemačku je radila u državnoj firmi i imala svaku subotu i nedjelju slobodnu, a ovdje je radila od 7-15 sati.
Plaća mjesečna oko 600 EUr, još na to dječji doplatak oko 100 eur.
Muž joj je bio poslovođa u jednoj velikoj privatnoj firmi, imao je službeni auto i mobitel 24 sata, svaku drugu subotu je radio i primao je plaću od oko 1250 EUR mjesečno.Živjeli su na selu gdje su troškovi života znatno manji nego u gradu, a imali su i nešto svoje stoke i vrt za svoje potrebe.
Oboje su sa djecom dali ovdje otkaz i otišli su u Njemačku.
On je do sad promijenio 4 posla ( u manje od godinu dana) i radi sad u jednoj tvornici na bojanju rezervoara od kamiona.Ona radi kao pomoćna servirka u kuhinji na stroju za pranje suđa, i uvečer od 21.00.do ponoći u školi kao čistačica. Posao im je udaljen od mjesta stanovanja 25 km.
Uštede oko 250 eur mjesečno. vele da samo rade i spavaju.
Dakle, ovdje su imali sve, tim više što kredita nisu imali.
Po meni, odlazi se van samo onda kad nema više manevarskog prostora.

PORUCNIK (citat):

Ovo je milijarder koji je rođen i odrastao među ovcama, a danas udara packe kapitalistima i svoju zaradu deli s radnicima: Ja samo dajem ljudima ono što je njihovo

Hamdi Ulukaja je zvezda u SAD ne zbog toga što je sve što ima stekao svojim rukama, jer nije jedini, nego zato što je potpuno promenio pravila kapitalizma i dokazao da su efikasnija i bolja od surovog zgrtanja profita.

On je veliki dobrotvor, osobito kad su u pitanju Izbjeglice.
Tako je kod njega svaki treći uposlenik Izbjeglica. 

Moj komšija Hajriz - Hačko Brčvak
[You must be registered and logged in to see this link.]

Ma svaka mu čast. I ja volim pomagati drugima sve prema mogućnostima. Bolje nego da sam u situaciji da se meni pomaže

Zanimljivo je koliko u svijetu imam tzv. filantropa, mi bi rekli dobrotvora, koji onako, iskreno pomažu.
A pogotovo je fascinantno evo, da ima i ljudi sa ovih naših prostora kao gospodin Hajriz Brčvak.
Dao Bog da ih ima i više

Ma placen...sta sve covek nece uraditi ako ga dobro plate..

Dozier je '81 bio kidnapovan od strane Crvenih Brigada. Slika je iz tog vremena.
Posle cetrdeset dva dana oslobodila ga je specijalna jedinica italijanske policije, (NOCS) u akciji nazvanoj "Zimska Zetva"
Za one s malo boljim ocima, na slici se lijepo vidi "sljiva" ispod lijevog oka.
General je jos uvijek ziv i provodi penzionerske dane u Floridi.

Dobro da je preživio..

Socijalizam je komotniji, mozak na pašu i baš te briga.
U kapitalizmu što i jedna briga, ipak lijepo.

Kako komotniji?? Socijalizam je za onoga koji radi neizvesniji, mislim na proizvodjace, sluzbenici drzavnog aparata  su mogli mozak na pasu, kao i sada...

Ma tko je se pretrgao od rada u socijalizmu?

Čast seljacima i rudarima.

VBČ (citat):

Ma tko je se pretrgao od rada u socijalizmu?

Čast seljacima i rudarima.

Pa i ne treba se pretrzati, ali ti ne vrijedi objašnjavati. Najteže je probuditi onoga koji se pravi da spava

Današnje generacije plaćaju za nerad i nemar bivših

Šta ima da plaćaju nove generacije... Socijalizam davno ne postoji i nemojte stalno osuđivati socijalizam i društveni samoupravni sistem... evo, vidi se danas najbolje koliko nam je lepo u ovom divljem kapitalizmu. Ne znam, Vi koji živite po Nemačkoj, Americi, verovatno ste se navikli na kapitalizam ili ste malo živeli u samoupravnom sistemu pa ste se brzo prešaltali na kapitalizam...

Socijalizam ne postoji ali su ostali dugovi. Istinabog, i ovi novi su samo nazidali na postojece.
Sto se tice navikavanja na kapitalizam, ne znam sta ima da se navikavas. Ides na pos'o, dobijes platu, trosis, ides na pos'o... Ja sam i u Jugi radio kod privatnika. Tvoje je da radis a gazdino da mudruje.
I zaboravi da portir (ili bilo ko drugi ko nije placen za to) glasa i odlucuje kako ce da radi firma.
Po pitanju zastite radnickih prava, ne zaostaje nista za onim u bivsoj nam drzavi, ako nije i bolji.
Jedino nema one, ne mogu me malo platit' kol'ko ja mogu malo radit'. Radis bolje, zaradjujes bolje, napredujes brze. Hvatas krivine, letis napolje. Sta je tu "divlje" i "trulo"?
Ni ovdje ne voze svi dobra auta, idu na ljetovanje i zimovanje, zive u lijepim kucama. Ali mogu ako zapnu. Nigdje ne pada u kisi. 
Kljuc je da se pruzas prema guberu i ne trosis i zaduzujes vise nego sto mozes platiti.
A kapitalizam nije problem. Problem je sto je vama neko rekao da je to kapitalizam i mlati vas po usima.

Samo u glavi ljudi koji ovdje žive je i dalje socijalizam i težnja da svi budu jednaki. To nigdje nije bilo pa i neće.
Već sam  na nekoliko tema pisao o ovome fenomenu, pa da se ne ponavljam.

Pera je sve dobro napisao. Koliko radiš toliko imaš. U mom slučaju imam dovoljno, sve si mogu priuštiti, ali baš i nisam neki tip koji se razbacuje.

Uštedim koliko mogu.

Kapitalizam je za mene puno bolji nego socijalizam.

I ovdje je kod privatnika isto kao i kod Pere u Americi. Ako radiš više, stručniji si, brže napreduješ.

Nažalost, u državnim službama baš i nije tako. Ugl. rade vrlo sporo, birokratski, a ta se navada naslijedila iz bivšeg sistema ( časti izuzecima ), no ima i drž. poduzeća gdje se radi na normu, pa nije baš tako lako.

Razlika je u plaći. U tim poduzećima je plaća uvijek ista, rijetko se mijenja, i napredovanje je sporije, odn. nažalost, skopčano je s politikom. Tko ima stranačku iskaznicu, samo je nebo granica!