VOJNIČKI DANI
[size=37] R[/size]ogoznica 1980 godine. Nedjelja, ja slobodan, nemam nikakvih obaveza ni zaduženja, pa se dosađujem. Eto ti odnekud Hasana Smajlovića, jednog vraga iz Visokog, iz sela Stuparići, nisam vam rekao da je došao sa Lastova, samo da završi kurs i poslije se vraća u svoju jedinicu.Dobar je drug bio, hajmo veli preko žice, gore u sela hodati do ručka.Odmah iznad kasarne je jarebinjak, otišli i hodali, ima dobar pogled prema moru, preko kasarne na Rogoznicu.Prohodali mi, potrošili vrijeme, taman stigli na ručak. Ručao sam, pa u krevet, da prilegnem, nemam ni izlazak u grad, eto opet Hase, hajmo veli sad kod Gruje na pivu. Neću ja, nagovara on mene, a ja i dalje neću, i nakraju mi reće, ne smiješ, prelio je ćašu.Da vam i ovo kažem, onda je bila kafana pored svake kasarne gdje je vojska bježala preko žice na pivu, pa i unas kod Gruje.Razljutio on mene, kad je rekao da ne smijem, skočim, obućem se, pa preko žice, pređemo preko jadranske magistrale i taman da umaknemo u kafanu,odnekud bahnu vojna policija sa kampanjolom.Falilo nam malo da zamaknemo unutra u kafanu, sakrio bi nas gazda, nismo uspjeli, strpaše nas u kampanjolu i nazad u kasarnu, samo sad u pritvor.Buran dan, smiju se nama policajci, vidi, vidi oficira, a mi tek dobili po jednu crvenu, razvodnici.Smjestiše nas u pritvor, do ujutro nema ni večere. U jutro nas pred stroj, čitaju nam kazne, a meni došla posjeta, moj Suljo čeka na glavnoj kapiji.Kad je sve fino završilo, hoću ja izlazak, pošto imam posjetu, a imam pravo povest još nekog sa sobom, kapetan gleda u mene, znadete li koga sam poveo, Hasu.Dobili mi izlazak umjesto kazne, šta ćeš potrefilo se, to mi je jedini slučaj gdje nisam izvukao deblji kraj.Valjade meni moj Suljo, dolazio je dva puta u posjetu, i to oba puta u Rogoznicu, na Šoltu nije.Kad smo bili pri kraju obuke, polažemo ispit za desetara, baš na topovima, kapetan gleda nešto kroz nišansku spravu prema moru, pa ugleda vojsku kako skače sa barkase, ustvari to je bio mali brodić. Barkasom smo mi vozili namirnice na jedan otočić ispred Rogoznice, tu su nam bili položaji, vojska se zakači, pa kad prolazimo pored Rogoznice oni poskaču u more i odoše na plažu među turiste.Baksuz je baš tada gledao kroz nišansku spravu, kad su oni skakali sa barkase. Uzbuna, prekida se ispit, vojna policija se razletila, lovi vojsku i dovozi u kasarnu. Baš sam i ja mislio kad završim, moj Haso išao jednom kući, pa dolazio i na Vrtlišće, donio mi kupaće gaće, jer ne možeš na plažu u onim vojnim gaćama. Nisam tada išao, ali jesam poslije, kad god mi se ukazala prilika, ko pravi civil, samo nas je izdavala fri
Naslov komentara: Miroljub Rogoznica obalna artiljerija 1979 god 
28.02.16 22:06
