Rogoznica, 1988/1989

Pozdrav svima!

Ja sam služio JNA "na moru", odnosno kod sela Zeèevo, pokraj Rogoznice (današnja
Hrvatska). Decembar 1988/1989. Bio sam desetar. Uz sve vojnièke muke, moram da
priznam da mi je to bila najlepša godina u životu. Pošto sam iz Beograda, bio sam
jako vezan za grad i "gradsku vrevu", pa sam se oseæao najbolje kada bih otišao do
Splita ili Šibenika. Mada su bili lepi i Trogir i Primošten i Rogoznica. Seæam se
da sam u Šibeniku dva puta najmanje gledao film "Moonwalker" sa Majkl Džeksonom
da bih pažljivo odgledao spot "Smooth criminal"!!!

Seæam se takoðe i poslednjeg dana u vojsci, ali i poslednjeg boravka u gradu Splitu
u civilnoj odeæi naravno, kada sam èekao avion za Beograd i šetao se gradom. Tako
je bio lep, sunèan dan. A posle toga, Split više nikada nisam video... Ko zna,
možda ponovo doðem tamo, kao turista...

Još jedan pozdrav svima vama na forumu!

za informaciju tebi kasarna blizu te točnije kruščica( današnji naziv ) nekadašnja pekara , od tamo ste dobivali hranu izgorila je jučer u požaru , imaš vlak na relaciji Split Beograd a i povećan je dolazak gostiju iz Srbije , samo u subotu je došlo 7 autobusa u Split iz Beograda. Dobro se podsjetit na te dane mada nekome to danas zvuči glupo.

Pozdrav novim kolegama:


Drugovi vojnici,zdravo!
Dobro došli na forum!
Samo u glupoj glavi sve zvuči glupo,ja se rado sećam vojničkih dana,raje u Sarajevu!

vojnik s (citat):

za informaciju tebi kasarna blizu te točnije kruščica( današnji naziv ) nekadašnja pekara , od tamo ste dobivali hranu izgorila je jučer u požaru , imaš vlak na relaciji Split Beograd a i povećan je dolazak gostiju iz Srbije , samo u subotu je došlo 7 autobusa u Split iz Beograda. Dobro se podsjetit na te dane mada nekome to danas zvuči glupo.

Hvala na odgovoru.

Gledaću da doputujem u Split prvom zgodnom prilikom.

Nadam se i da će se u dogledno vreme obnoviti redovna avionska linija između Beograda i Splita.

Vrlo mi je drago da se neko pojavio i da smo na istom mjestu sluzbovali.Prvo na obuci sam bio u kasarni Sentvid -Ljubljana,rod Tehnicka sluzba(elektro mehanicar za izvore struje,agregati,akumulatori i veza).Posto sam bio augustovska klasa(klasa fakultetlija)nakon dva mjeseca i dvadeset dva dana dobio sam prekomandu u Rogoznicu.Ogroman kontrast u odnosu na Ljubljanu,dosao sam u vukojebinu u 11.mjesecu i trebalo mi je dosta da se priviknem.Tada u kasarnoj Rogoznica bili su sve mornari,jedini sam ja bio prasinar (sivomaslinasta uniforma).Tu je bila stacionirana jedna dalekometna obalska baterija od 122 mmm i obicno smo u slucaju uzbune isli na Debeli rt iznad jezera "Zmajevo oko" i u toku zime bilo nas je vrlo malo tek naredne godine u martu mjesecu dosla je nova klasa mornara i pretezno su svi bili skoro iz Dalmacije i okolni otoka.Do dolaska te nove klase mi smo samo davali strazu oko okolni objekata i to danonocno.Koliko se samo puta sjetim gostionice kod Gruje,cafe Californija i caffe Planka,i koliko sam se samo puta na tim mjestima oduzeo,medjutim sve je bilo dobro u toku zimskog perioda su nas ti pomenuti lokali drzali ko na dlanu,a sezona kad dodje za nas vojnike nije bilo mjesta.Jednom prilikom u toku ljetne sezone iz gostionice Gruja su istjerali vojnike a tad sam bio Razvodnik straze i obicno smo se snadbjevali s usecerenim vinom i lozom nekakvom sumnjivog kvaliteta od seljaka iznad kasarne i bili smo malo vise otkaceni i u tu smo gostionicu otisli s puskama i stari Gruja je oko nas igrao to vecer samo tako,a tad je oficir dezurni bio Avijaticar,njegovog se imena ne mogu sjetiti,molio me je i preklinjao da povucem strazu u kasarnu,ali mi smo to uporno frajerski odbijali.Medjutim ovu svoju glupost i niz drugi sam platio boravkom od 24.dana u zatvoru na Kulinama u Sibeniku.U tom zatvoru je bilo nesnosljivo,rintali smo danonocno,uz ogromno maltretiranje,izgladnjavanje i batinanje ali proslo je i to.Rado se sjetim starjesina poput Huse,Paje,Sikanje Dragana,jednog porucnika fregate isto Dragan i kapetana prve klase koji je bio komandir te baterije(nemogu mu se imena sjetiti),oficira koji je bio zaduzen za kuhinju i pekaru a tad je imao novog plavog golfa keca(isto mu se imena ne mogu sjetiti),taj je potkradao kuhinju samo tako,slikao sam ga kad je stavljao u svoj prtljaznik ,namirnice i Junece butove mesa,kasnije sam mu dao tu fotografiju ali s naznakom da su negativi na sigurnom mjestu i od strane njega sam uzivao mnoge pogodnosti u hrani ja i moje drustvo(Brico,Zulic,Kalman i dr).VIse puta smo i provaljivali skladiste hrane,ali on to nikad nije smio prijaviti komandantu kasarne ili komandantu sektora(tad je bio MURETI).U toj Kasarni sam bio u komandnom vodu te baterije zaduzen za neku malu akumulatorsku stanicu i agregat ogromni koji je bio ratni plijen iz 2.svjetskog rata marke LISTER).Sjetim se vise puta neki djevojaka iz mjesta ali su imena izbjedjela,najvise mi je ostala u sjecanju Postarica za kojom je Porucnik fregate Pazelja u to vrijeme ludio,Pazelja u to vrijeme je bio komandant kasarne Zecevo.Posto sam izgubio skracenje i nisu me demobilisali nakon godinu dana kao sto je i trebalo iz Rogoznice sam dobio prekomandu u kasarnu Zecevo.Iz te kasarne sam se i skinuo.Dosta lijepi uspomena iz tog vremena nosim u sjecanju iz Rogoznice,Zeceva,Primostena i ostali mjesta od Sibenika do Splita.

Nakon petnest godina sam bio na ljetovanju u Primostenu,i malo sam svratio u Rogoznicu,medjutim nije to vise ona Rogoznica,toliko se je izgradila da ju je tesko prepoznati.
Danas zivim i radim u Cazinu i pozdrav svima koji dolutaju na ovaj net,pogotovo za one koji su sluzbovali u Rogoznici.

Pozdrav e74qg, dobro nam došao.

Puno pozdrava novim članovima!
Dobrodošli!

Pozdrav!
A di nađe takav nick
Da su te izgladnjivali i batinali
Šališ se

Ovo s izgladnjivanjem i batinanjem je zaista bilo u vojnickom zatvoru na Kulinama u Sibeniku i nisam nista napisao sto nije bilo,srecom,ja nisam bio batinjan ali za to sam rintao od 5 ujutro do deset uvecer,doduse hrana je dolazila i sledovanje u zatvor ali su to strazari i osoblje pojeli a nama sta ostane.Posto sam bio pusac dolaskom u zatvor donio sam steku sjecam se ronhila braun i za to vrijeme sam od tih svojih cigareta dobio samo jednu da ispusim,nakon cega mi je doslo slabo.A da ne govorim o maltretiranju i mnogo cemu sto se desavalo i boravku u celiji 2m sa 1m i prva cetiri dana spavanja na betonu poslije cetiri dana sam boravio u celiji s kosom palacom i kad zaspis opet si na betonu.Nakon tri dana boravka u celiji s kosom palacom,poslije sam preseljen u spavaonicu omanju gdje su bili kreveti ali na crno samo s modracima,to je procedura koju su svi prilikom boravka morali proci,koji se nisu htjeli povinovati tom kucnom redu bili su smirivani batinanjem.Ovdje si bio lisen bilo kakvi prava i molio si boga samo da izadjes i u stvari niti si imao kome da se zalis niti si smio heheh.Najgori od tih svi strazara je bio jedan priglupi deran iz Pirota a kreator svih ti maltretiranja je bio jedan od stazista po cinu vodnik koji je prije vojske radio nesto na Hrvatskoj radio televiziji,imena niti od jednog ne mogu da se sjetim.Potpuno identicna situacija kao i u mnogim civilnim zatvorima,u nekim slucajevima i mnogo gora i nimalo ne zalim za ovo iskustvo i mnoga maltretiranja.Nakon 24 dana sam pustan i dobio sam svoju uniformu i trebao sam se prebaciti kombijem vojnim(tamic) koji je dolazio iz kasarne Rogoznica jedanput sedmicno pred stacionar u Sibenik ali taj dan nije dosao.I uputio sam se pjesice od Sibenika do Rogoznice,posto je bila sezona niko nece da stane tako da sam se napjesacio dobrana,cak 2-3 puta sam se kupao u manjim plazama poslije kompleksa hotela Solaris,ali gdje sam god svratio grupica turista se je pokupila i od jednog Njemackog turista sam dobio dvije cigarete Marlbora i jedini on je bio raspolozen za pricu,Njemacki jezik izuzetno dobro poznajem pa sam mogao procakulati snjim.Jadno sam izgledao,osisan na nulu u zimskoj sivomaslinastoj uniformi s cizmama na nogama i tako obucen na temperaturi kakva zna biti u tom podneblju u ljetno vrijeme.Pjesacio sam dosta dugo magistralom,normalno stopajuci i nakon 20-tak predjenih kilometara stao mi je jedan kamion,vozac iz Zenice koji je vozio na tom prikolicaru ugalj,ali me je odma prokuzio i bez obzira sto sam pokusao drugovacije da kazem i dao mi je kutiju cigareta OPATIJA i stigavsi u Rogoznicu,castio me je picem kod Gruje u gostionici i zaplatio jos 5 piva i nalio sam se dobro.Eto od te klase imao sam prvi cast da boravim u zatvoru Kuline,nedugo poslije mene otisla je opet jedna lijepa ekipica sacinjena od stari vojnika i dozivjela je mozda i gore od mene,jer pricati nekome bilo je uzaludno jer ti niko nevjeruje,samo moras proci kroz to.Napomenuo sam prije u to vrijeme je dosla nakon toliko dugo prva klasa mladih mornara kod nas u kasarnu na obuku i valjalo je na nama starima pokazati primjerom kako ce svi proci koji se ne povinuju pravilima novouspostavljenim u samoj kasarni,jer zaista nas dvadesetak stari vojnika i mornara smo licili na sve ali ne na vojnike,bili smo pravo raspustana Banda.Nakon izvjesnog vremena bio sam na kapiji u strazari jer mi stari smo jos davali strazu i vidim dosao ispred kapije dole u pekaru s Dajcem po neki kruh isti onaj strazar(DERAN) iz Pirota i bio sam totalno zaslipio i uletio sam u kasarnu da uzmem svoj automat(M57) a u medjuvremenu i on je mene poznao i izgubio se je hitro s kamionom i vozacem ispred pekare,mozda ne pokupivsi ni kruh ali u tom momentu bi sigurno pucao u njega nakon silni maltretiranja koje sam dozivio od stane njega boravkom na Kulinama.

-u zatvoru ustajanje u 5h
-jutarnja fiskultura oko sat vremena dok ne padnes u nesvjest,morao si napraviti i do 100 sklekova
-triput dnevno hodanje u krug bez price strogo gledanje u potiljak po pola sata
najteze je bilo cucanje u WC po sat vremena na cucavcu,neznas da li bi plakao ili se smijao
- brijanje za minut vremena
-rad oko Remontnog zatvora s slemom na glavi na temperaturi vrlo visokoj bez vode,a on pusti vodu iz hidranta ili natoci u kantu i polako prosipa i na takav te nacin muci
-znao sam dok se on u krugu sunca ili bilo koji strazar drzati dosta dugo granu od smokve i praviti mu hlad ili mlatiti tom grancicom da ga rashladjivam
-jedan dio tog kruga je bila bila je vojnicka pekara i kad bi nam neko bacio kruh preko zida to je bila senzacija,brzo bi to raspodjelili setajuci izmedju sebe i dobro strpali u njedra da ne primjete
-ako nista drugo nema raditi odlazilo se je na obalu i nosilo se je kamenje i premjestalo s jednog mjesta na drugo.
- istovaranje po citav dan negdje gdje je magacin s hranom u Krugu Kulina i voce i povrce se je istovaralo ali uzeti nesto niukom slucaju nisi smio,znao sam staviti po citav paradajz u usta i dolazilo mi je da se ugusim ali ako je primjetio,zasigurno si poslije deset batinjan kad je potpuna tisina a ujutro niti znas ko te tukao niti si znao ko je sutradan tucen, niko o tome nije smio da prica
- nakon 22.00 h bio je pocinak ali ni tad nisi znao da li ce se vrata od celije otvoriti,svaka celija je na vratima imala Spiuna i mogao te je vidjeti unutra,iznad vrata u zidu je bila sijalica.prvo do nje resetka i nakon toga gusta mreza da nemozes doci do nje,tako i na prozorcicu i niukom slucaju s necim nisi sebi mogao nauditi.Za vrijeme noci nije bilo ni jedne noci da neko nije tucen,a pogotovo neko od pijani mornara koje je pokupila Vojna policija navecer u gradu i slusati to nije bilo nimalo ugodno i djelovalo je vrlo psiholoski.
-sve se to desavalo 1985 i siguran sam da mnogi u ovo moje nece povjerovati i ovo me je podsjecalo u potpunosti i identicno je zbivanjima u nekim politickim zatvorima gdje su to strucno nazivali "REVIDIRANJE STAVA"

Neke stvari su vec izbjedjele ali ovog boravka se sjecam u tancine i volio bi da se jos neko javi koje prozivio nesto slicno.Za ovo iskustvo se nimalo ne ljutim ni ti mi je sada zao.
Pozdrav svima iz Cazina.

Neznam što da ti kažem.
Doslovno sam zgrožen!
Vjerujem da ne lažeš jer i ne vidim razloga zašto bi to činio.
Pročitavši tvoj post ovako me već dugo,dugo neko nije iznenadio!

Srodna tema na ovom forumu: [You must be registered and logged in to see this link.]

Bio sam u Kulini u pritvoru (zatvorska kazna se dobijala samo presudom Vojnog suda) sedam dana tokom 1977. ili 1978. zbog preteranog izbegavanja da ustanem u ranu zoru na zahtev komandanta kasarne Kruščica. Beše neki brkati pp ili major.
Za većinu tih suludih stvari koje su se po mnogim pričama dešavale u Kulini ili Kulinama, a koje sam i ja čuo, ispostavilo se tokom mog boravka tamo da su obična urbana legenda i da su se bez izuzetka dešavale (npr. četkicom prati zube mački) nekom drugom i nekada, a ne onima koji su o tome pričali. A nekima od njih su i stražari plašili pritvorenike.
Da, nije mi bilo lepo u šibenskom pritvoru, kao što nikome nije bilo lepo niti u jednom domaćem zatvoru, ali ipak je osim uobičajenih vojničkih fizičkih poslova bilo i dovoljno vremena da lenčarim na ono malo trave u dvorištu i da u njoj tražim detelinu sa četiri lista (koju je iznenađujuće lako naći ako se ima vremena na pretek). Jeste bilo i glupih poslova, kao što je npr. glancanje zamašćenog tzv. teraca poda sve dok se rešetke ne počnu jasno ogledati u njemu - ali, fakat, nije bilo drugog maltretiranja, barem ga nije bilo krajem sedamdesetih.

Ovo što ću napisati, nema veze sa Rogoznicom, ali ima sa vojnim zatvorom. Bio sam dežurni u četi kada mi je kapetan rekao da odvedem jednog vojnika do pritvora jer ga je kaznio (čini mi se) 3 dana. Nisam znao gde se u kasarni u Štipu nalazi zatvor, a onda su mi rekli da je to u stvari jedna sobica na kapiji, u objektu gde spava straža. Kada smo otišli tamo, dežurni oficir nas je vratio u četu jer nije mogao da nađe ključ od "zatvora"!!! Ja i taj vojnik se smejući vratimo do paviljona a kapetan Holik se posle "ohladio" i sve je palo u zaborav.

Sluzio sam u Šibeniku -u "Ante Jonić".Sećam se da smo se takmičili ko će da ide u Kuline, jer je tamo bila vojnička pekara. Jedino tamo smo mogli da jedemo taze hleb iz pekare i vrebali priliku da bacimo po neki hleb preko zida onima koji su bili u zatvoru.I sad osećam taj miris.Na kulinama smo išli i na šišanje, a kad nešto zaje..mo, pretili su nam: "Sa' ću te pošaljem u zatvor na Kuline"

Ako je zaista tako bilo u tom zatvoru Kuline onda je i Goli otok bio mačji kašalj prema ovom.Zaista ne mogu vjerovati da se to događalo,a nema razloga da momku ne vjerujemo.Čudno kako se za to nije pročulo malo dalje od Rogoznice. Pozdrav svima.

mgalic2 (citat):

Pozdrav e74qg, dobro nam došao.

tek sam usao na ovom forumu procitao neke komentare pozdrav za sve

Dobrodosao na Forum.....

Svi ovi postovi i opis desavanja u tom vremenu, vise bi odgovaralo za 1955 godinu, a ne za 1985-u,
mada eto i toga je bilo. jako me interesuje ima li jos neko ko je imao iskustvo tog zatvora? i sta se desavalo u kasnijem periodu, da li je bilo pobune, ko je bio upravnik zatvora, da li su strazari bili vojnici na redovnom odsluzenju vojnog roka, da li su komandni sastav zatvora cinili aktivni oficiri i podoficiri jna, pod cijom su to komandom bili?

sto se nejave oni koi su sluzili 85 g i 86 g u rogoznici zecevo stoncica vis.daje vise slika i verovatno se malo zna o ovom forumu il se ja neumem snaci bas.pozdrav za sve

daje vise slika postavljeno mozda BISE PRE NALAZILI SA KLASOM

bas niko ne ulazi gde smo mi

pozdrav za sve koi naidju tu.mada nesto nevidim da nas neko posecuje

boba (citat):

Ja sam služio JNA "na moru", odnosno kod sela Zečevo...

Zečevo, balistička ispitivanja UbS-a....

boba kad ste sluzili kod zeceva

Služio sam vojsku u Rogoznici od 11 decembra 1979 do šestog mjeseca 1980 .Dobro se sječam kafane kod gruje to je sa druge strane jadranske magistrale Kasarna Krušćica vp 307/1.Gađanje iz topova 130mm sa Debelog rta poviš jezera Zmajevo oko ali i Zečeva i gađanja iz topova 88 i 85mm. Bojevog gađanja iz puške .Kurs za desetare prvog čina razvodnika pa posle desetara.Komandir čete kapetan Jovanović,

Kasarna u Rogoznici tkz Kruščica objekat komandnog voda[You must be registered and logged in to see this image.]

Rogoznica slikano iznad kasarne kruščica sa Jarebinjaka

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rogoznica[You must be registered and logged in to see this image.]

VOJNIČKI DANI


 

[size=37]          R[/size]ogoznica 1980 godine. Nedjelja, ja slobodan, nemam nikakvih obaveza ni zaduženja, pa se dosađujem. Eto ti odnekud Hasana Smajlovića, jednog vraga iz Visokog, iz sela Stuparići, nisam vam rekao da je došao sa Lastova, samo da završi kurs i poslije se vraća u svoju jedinicu.Dobar je drug bio, hajmo veli preko žice, gore u sela hodati do ručka.Odmah iznad kasarne je jarebinjak, otišli i  hodali, ima dobar pogled prema moru, preko kasarne na Rogoznicu.Prohodali mi, potrošili vrijeme, taman stigli na ručak. Ručao sam, pa u krevet, da prilegnem, nemam ni izlazak u grad, eto opet Hase, hajmo veli sad kod Gruje na pivu. Neću ja, nagovara on mene, a ja i dalje neću, i nakraju mi reće, ne smiješ, prelio je ćašu.Da vam i ovo kažem, onda je bila kafana pored svake kasarne gdje je vojska bježala preko žice na pivu, pa i unas kod Gruje.Razljutio on mene, kad je rekao da ne smijem, skočim, obućem se, pa preko žice, pređemo preko jadranske magistrale i taman da umaknemo u kafanu,odnekud bahnu vojna policija sa kampanjolom.Falilo nam malo da zamaknemo unutra u kafanu, sakrio bi nas gazda, nismo uspjeli, strpaše nas u kampanjolu i nazad u kasarnu, samo sad u pritvor.Buran dan, smiju se nama policajci, vidi, vidi oficira, a mi tek dobili po jednu crvenu, razvodnici.Smjestiše nas u pritvor, do ujutro nema ni večere. U jutro nas pred stroj, čitaju nam kazne, a meni došla posjeta, moj Suljo čeka na glavnoj kapiji.Kad je sve fino završilo, hoću ja izlazak, pošto imam posjetu, a imam pravo povest još nekog sa sobom, kapetan gleda u mene, znadete li koga sam poveo, Hasu.Dobili mi izlazak umjesto kazne, šta ćeš potrefilo se, to mi je jedini slučaj gdje nisam izvukao deblji kraj.Valjade meni moj Suljo, dolazio je dva puta u posjetu, i to oba puta u Rogoznicu, na Šoltu nije.Kad smo bili pri kraju obuke, polažemo ispit za desetara, baš na topovima, kapetan gleda nešto kroz nišansku spravu prema moru, pa ugleda vojsku kako skače sa barkase, ustvari to je bio mali brodić. Barkasom smo mi vozili namirnice na jedan otočić ispred Rogoznice, tu su nam bili položaji, vojska se zakači, pa kad prolazimo pored Rogoznice oni poskaču u more i odoše na plažu među turiste.Baksuz je baš tada gledao kroz nišansku spravu, kad su oni skakali sa barkase. Uzbuna, prekida se ispit, vojna policija se razletila, lovi vojsku i dovozi u kasarnu. Baš sam i ja mislio kad završim, moj Haso išao jednom kući, pa dolazio i na Vrtlišće, donio mi kupaće gaće, jer ne možeš na plažu u onim vojnim gaćama. Nisam tada išao, ali jesam poslije, kad god mi se ukazala prilika, ko pravi civil, samo nas je izdavala frizura.

[You must be registered and logged in to see this image.]stražarsko mjesto br 5 mol u rogoznici

[You must be registered and logged in to see this image.]na ovu kapiju sam ušo 11 12 1979 rogoznica

Sijeća li se tko od Vas Ive i Pense.Dva brata ,stanovinici Zečeva,pastiri.Svaki su dan dolazili kod badema iznad vrata kuhinje sa svojim posudama za hranu.Hrana je dolazila iz Kruščice ,pa bi dežurni kuhar na Zečevu istu dijelio,tako je je obavezno na kraju sve što bi preteklo dobivao spomenuti dvojac.
Taj badem iznad vrata kuhinje ostao mi je u sjećanju po priči koju sam čuo kad sam došao na Zečevo.Naime rečeno mi je da se početkom 1974. o njega objesio vojnik koji je od djevojke dobio pismo da ga ostavlja.
Posjedujem više fotografija iz vojničkog života sa Zečeva  iz 1974/75., cijele vodove ,odjeljenja i pojedince.Ukoliko bude interesa vidjet će te ih.

Vojsku sam služio 74/75.na Zečevu.U to vrijeme vojnici sa Zečeva su izlazili u Rogoznicu u gostionicu na brijegu sa pogledom na nogometni teren.Posebno su volili izlaziti u lokal koji je inače bio nepoželjan ,a nalazio se u naselju vikendice.Držala ga je zgodna vlasnica Nina,imala je par djevojaka ,a bila je i živa muzika -narodnjaci.Sve je bilo dobro osim što se nije bilo lako pijan vratiti na Zečevo.Rado si sijećam i kantinjerki iz Kruščice i sa Zečeva Davorka i Jadranka ( lokalne djevojke).
I jedan zgodan događaj:Imao sam prvo dežurstvo u Kruščici (dežurni oficir) i upoznam nekolicinu  desetara ,koji mi predložoše da odemo do Jarebinjaka (selo iznad Kruščice )na sir i dobro vino.Došli mi u jednu kuću,domaćin i njegova nas žena lijepo primili i počastili ,oni veselo razgovaraju a ja gledam u vitrinu u oveću sliku  na kojoj prepoznajem svog oca i njegova kolegu u uniformi i ne vjerujem. Pitam je barbu tko je na slici,a on mi kaže :moj sin i njegov komandir.Ja kažem :znam obojicu Ovo je moj otac ,a ovo je Ljubo  Ercegović ,vaš sin. Šta da Vam kažem kako je dalje bilo.Rado se sjetim tog starca  koji je slovio za lokalnog švalera,ljubitelja  udovica ,ljudi u selu Zečevo,posebno Živka  Živkovića kod kojeg smo nas nekolicina Dalmatinaca dolazila na  partije karata,liganja sa žerave i odlična domaćeg vina.

agakan1 (citat):

VOJNIČKI DANI


 

[size=37]          R[/size]ogoznica 1980 godine. Nedjelja, ja slobodan, nemam nikakvih obaveza ni zaduženja, pa se dosađujem. Eto ti odnekud Hasana Smajlovića, jednog vraga iz Visokog, iz sela Stuparići, nisam vam rekao da je došao sa Lastova, samo da završi kurs i poslije se vraća u svoju jedinicu.Dobar je drug bio, hajmo veli preko žice, gore u sela hodati do ručka.Odmah iznad kasarne je jarebinjak, otišli i  hodali, ima dobar pogled prema moru, preko kasarne na Rogoznicu.Prohodali mi, potrošili vrijeme, taman stigli na ručak. Ručao sam, pa u krevet, da prilegnem, nemam ni izlazak u grad, eto opet Hase, hajmo veli sad kod Gruje na pivu. Neću ja, nagovara on mene, a ja i dalje neću, i nakraju mi reće, ne smiješ, prelio je ćašu.Da vam i ovo kažem, onda je bila kafana pored svake kasarne gdje je vojska bježala preko žice na pivu, pa i unas kod Gruje.Razljutio on mene, kad je rekao da ne smijem, skočim, obućem se, pa preko žice, pređemo preko jadranske magistrale i taman da umaknemo u kafanu,odnekud bahnu vojna policija sa kampanjolom.Falilo nam malo da zamaknemo unutra u kafanu, sakrio bi nas gazda, nismo uspjeli, strpaše nas u kampanjolu i nazad u kasarnu, samo sad u pritvor.Buran dan, smiju se nama policajci, vidi, vidi oficira, a mi tek dobili po jednu crvenu, razvodnici.Smjestiše nas u pritvor, do ujutro nema ni večere. U jutro nas pred stroj, čitaju nam kazne, a meni došla posjeta, moj Suljo čeka na glavnoj kapiji.Kad je sve fino završilo, hoću ja izlazak, pošto imam posjetu, a imam pravo povest još nekog sa sobom, kapetan gleda u mene, znadete li koga sam poveo, Hasu.Dobili mi izlazak umjesto kazne, šta ćeš potrefilo se, to mi je jedini slučaj gdje nisam izvukao deblji kraj.Valjade meni moj Suljo, dolazio je dva puta u posjetu, i to oba puta u Rogoznicu, na Šoltu nije.Kad smo bili pri kraju obuke, polažemo ispit za desetara, baš na topovima, kapetan gleda nešto kroz nišansku spravu prema moru, pa ugleda vojsku kako skače sa barkase, ustvari to je bio mali brodić. Barkasom smo mi vozili namirnice na jedan otočić ispred Rogoznice, tu su nam bili položaji, vojska se zakači, pa kad prolazimo pored Rogoznice oni poskaču u more i odoše na plažu među turiste.Baksuz je baš tada gledao kroz nišansku spravu, kad su oni skakali sa barkase. Uzbuna, prekida se ispit, vojna policija se razletila, lovi vojsku i dovozi u kasarnu. Baš sam i ja mislio kad završim, moj Haso išao jednom kući, pa dolazio i na Vrtlišće, donio mi kupaće gaće, jer ne možeš na plažu u onim vojnim gaćama. Nisam tada išao, ali jesam poslije, kad god mi se ukazala prilika, ko pravi civil, samo nas je izdavala frizura.

Poznajem sina od  Gruje ,kafane odavno tu više nema ,tu je sada dućan ,a otočić ispred Rogoznice je Smokvica na kojem su donedavno dolazili multimiljarderi koji su uživali sa gazdom Todorićem iz Agrokora , vratio taj objekat prvom vlasniku.

boba, kad si tacno dosao na Zecevo i ko je bio stazo kad si dosao?
 To te pitam jer sam kao stazo proveo na zecevu jun,jul,avgust i malo septembra 1988.

Otočić o kojem gakan piše zove se Smokvica i dat je u najam mađarima,nakon kraha agrokora gdje je dolazila elita u posjet Todoriću ,bilo je u novinama da je i Medvedev dolazio