Za prijatelje željeznice i željezničke modelare

Nastavak sa prethodne stranice

Nekoliko slika iz sela Kumrovec:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
''Sprema se nova međunarodna katastrofa, fašistički gorila brusi svoje noževe, a kod nas Kupinec hrče, Kaptol hrče, Kumrovec hrče, čitava naša malograđanska inteligencija hrče, a Tito stoji usred Kumrovca i osjeća vakuum srednjovjekovnog zakašnjenja prokletstva kumrovečkog nokturna, kada psi laju i sve stoji kao ukleto na jednom te istom mjestu.'' (Miroslav Krleža):
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Na kraju sam posjetio i nekadašnji Dom boraca i omladine, koji je danas zapušten:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Stanko1 (citat):

Željeznica i vojska - vojni transport snimljen jučer oko 10:45 sati u kolodvoru Savski Marof iz vlaka u prolazu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dešava se...
[You must be registered and logged in to see this image.]

gerard ford (citat):

[You must be registered and logged in to see this link.]

Novinari k'o novinari, bljuzgarija do bljuzgarije, profesija nikada na nižoj razini. Nego, molim držati se teme s kojom dugovi jedne države nemaju nikakve veze.

Već podulje vrijeme ovdje nije bilo vijesti o željezničkom modelarstvu pa objavljujem kratku vijest da je u ponedjeljak 17. svibnja/maja održana redovita izborna skupština Kluba željezničkih modelara Zagreb. Izabrani su novi predsjednik, tajnik, blagajnik, članovi Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Suda časti.
Klub već 52 godine podržava i promiče ovaj plemenit (i skup) hobi, ali je članstvo nažalost sve starije. Izgleda da se današnja mlađarija ne zna odlijepiti od mobitela i kojekakvih kompjutorskih igrica. Ipak veseli da nam je u zadnje vrijeme pristupilo i nekoliko mladih ljudi.
 
Protuepidemijske mjere su bile rigorozne pa je obavljena i provjera tjelesne temperature. Ako imaš preko 36,9°C nema ulaza:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
I dvije sličice sa skupštine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Na žalost, tako je u svim hobijima. 
Ja se od 1980 bavim radioamaterizmom. Nekad je bilo puno klinaca koji su bili ludi za time da pričaju s nekim iz Japana, Australije ili Južne Amerike...  Danas je toga sve manje baš zbog mobitela i igrica. 
Moj sin je krajem prošle godine položio početničku kategoriju i trudim se da ga zainteresiram za ovaj hobi, a osobito za natjecanja. Mislim da sam i uspio jer je već ostvario nekoliko rezultata na nacionalnoj razini i jedan na svjetskoj. 
Kontrolirao sam ga ovog vikenda kako radi u natjecanju YOTA (youngsters on the air) u kojem su operatori ispod 25 godina donosili više poena po ostvarenoj vezi, a oni iznad 25 samo 1. 
Uglavnom, kao dio razmjene davale su se godine. 
I onda slušam šta mu daju sugovornici: jedan brazilac je dao 10, bilo je još 10-15 u tom rangu do 25 pretežno iz Njemačke i Srbije. A velika većina (barem 60%) su davali 66, 67 pa na više. 
Rekorder je bio jedan Šved sa 81 godinom. 
Na žalost, čini se da je situacija svuda ista.

Ma svugdje je slično..osim u nogometu i tenisu. Danas se sve svodi ma novac i u nerealna očekivanja roditelja..moje dijete ce biti najbolje i sl. A o igricama i mobitelima necu pisati..vas dvojica ste sve napisali

Stanko1 (citat):

Protuepidemijske mjere su bile rigorozne pa je obavljena i provjera tjelesne temperature. Ako imaš preko 36,9°C nema ulaza:

Bogami Stanko, zalosno je ali u kom pravcu ide ovaj svijet vrlo brzo cete biti sretni ako vam naleti neko ko uopste ima tjelesnu temperaturu. 

stanko :

vlak v kočevje vozi..., lp, zovi 070 850 275...

jozl52 (citat):

stanko :

vlak v kočevje vozi..., lp, zovi 070 850 275...

Planiram doći s društvom jednog radnog dana u srpnju (julij). Čujemo se.

Ma gdje si samo izvukao tu fotku? Davno zaboravljeno, ali si nam osvježio pamćenje! Hvala lijepo!

Kinezi predstavili maglev, vlak toliko brz da još nema linije na kojoj bi vozio punom brzinom
Kina je predstavila maglev, vlak koji ruši brzinske rekorde i koji bi, u teoriji, od Osijeka do Dubrovnika putovao manje od sat vremena.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Kineski maglev koji obara rekorde (Foto: CRRC Qingdao Sifang)


Kina je u utorak predstavila vlak velikih brzina maglev (skraćenica od magnetska levitacija) sposoban razviti brzinu od 600 kilometara na sat, prenijeli su državni mediji.
Maksimalna brzina čini taj vlak, koji je Kina sama razvila i proizvela u gradu Qingdao na obali, najbržim kopnenim vozilom na svijetu, navode kineski mediji.
Vlakovi maglev lebde na kratkoj udaljenosti od tračnica koristeći magnete koji stvaraju podizanje i potisak.
Kina se tom tehnologijom služi već gotovo dva desetljeća, ali vrlo ograničeno. Primjerice, Šanghaj ima vlak maglev koji povezuje jednu zračnu luku s tim gradom.
Zasad u Kini nema međugradskih linija maglev koje bi se koristile blagodatima te tehnologije, no neki gradovi, a među njima su Šanghaj i Chengdu, počeli su istraživanja u tom smjeru.
Brzinom od 600 km na [size=18]sat vlaku bi trebala samo dva i pol sata za put od Pekinga do Šanghaja, a riječ je o udaljenosti većoj od 1000 kilometara. Za usporedbu, putovanje zrakoplovom trajalo bi tri sata, a vlakom velikih brzina pet i pol sati.
Vlakovi maglev su budućnost i brojne zemlje od Japana do Njemačke planiraju izgraditi željezničke mreže maglev, što zasad otežavaju visoki troškovi takve tehnologije i nepodudarnost s postojećom infrastrukturom.
[/size]

Vožnja vlakom na relaciji Dobova - Sevnica - Trebnje - Grosuplje - Kočevje i(n) obratno, 5. kolovoza/augusta 2021.
 
Kolega railfan Darko i ja uputili smo se u četvrtak 5. kolovoza/augusta godine tekuće na vožnju obnovljenom slovenskom željezničkom prugom Grosuplje - Kočevje. S nama je trebao ići i prijatelj Vjekoslav, ali se u posljednji čas prepao lošeg vremena i odustao.
Ovo putovanje ističem jer sam imao prilike družiti se s našim ovdašnjim forumskim kolegom koji se na forumu javlja pod nickom jozl52, a stvarno se zove Vili.
 
Bio je izvrstan i nadasve gostoljubiv domaćin pa zaslužuje prvu fotografiju - Vili alias jozl52:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Zadnjih dana smo intenzivno pratili prognozu vremena oziroma vremensku napoved i ona nije bila ohrabrujuća - oblačno s obilnom kišom. Nema veze, nas dvojica idemo ''makar nas žmikali po povratku'' kako reče Darko. Odlučili smo se za putovanje željezničkom rutom od Dobove preko Sevnice, Trebnja i Grosuplja jer je i zanimljivija i kilometarski kraća od one preko Ljubljane. U dolasku i povratku imali smo šest presjedanja i promijenili ukupno osam vlakova.
 
Prvo presjedanje imali smo u Sevnici, a ''Kanarček'' za Trebnja već je bio spreman za polazak:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nekoliko fotografija iz vlaka Sevnica - Trebnje, a na prvoj je Boštanj
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jelovec:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Tržišče:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Mokronog:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Mirna:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Trebnje:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Imali smo gotovo sat vremena do vlaka za Grosuplje pa smo popili kavu i malo se motali po stanici Trebnje: 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
S vremenom smo imali sreću - prve kapi kiše pale su neposredno pred ukrcavanje u vlak za Grosuplje, a posljednje prije izlaska iz vlaka. I to je za nas dvojicu bilo sve od ''mokre'' prognoze. U vožnji do Grosuplja prošli smo kroz potop biblijskih razmjera, a ovo je stanica Višnja Gora u vodenoj zavjesi:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Pred Grosupljem je kiša gotovo prestala padati:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Na stanici Grosuplje u toku su veliki radovi na rekontrukciji:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Do nje se privremeno ne može:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Od Grosuplja do Kočevja voziti će nas najnoviji i najmoderniji vlak Slovenskih železnic, proizvod kompanije Stadler:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nekoliko riječi o ciljanoj relaciji. Pruga Grosuplje - Kočevje bila je prvobitno namijenjena prvenstveno za prijevoz ugljena iz rudnika u Kočevju i za prijevoz drvne građe. Trasa je bila definirana 15. srpnja 1887. godine, a gradnja je započela 22. svibnja 1892. u mjestu Velike Lašče. Prvi vlak na novootvorenoj pruzi vozio je 24. srpnja 1893. U najboljim godinama prugom je prevezeno 170.000 tona ugljena i 134.000 tona drva. Usporedno s teretnim prugom je tekao i putnički promet, ali je naglo opao nakon obnove ceste Škofljica - Kočevje. Stoga su od 1968. godine putnički vlakovi vozili samo do Velikih Lašča, 1969.-1970. do Spodnje Slivnice, a 1970. je putnički promet potpuno ukinut. Godine 2008. pruga je obnovljena do skladišta državnih robnih rezervi u Ortneku, zatim do Ribnice i krajem 2018. godine do Kočevja. Ujedno je izgrađen centar za daljinsko vođenje prometa u stanici Dobrepolje. Prvi teretni vlak na obnovljenoj pruzi stigao je u Kočevje 12. travnja/aprila 2019., a prvi putnički vlak 3. siječnja/januara 2021.
Na pruzi su 4 stanice - Dobrepolje, Ortnek, Ribnica i Kočevje, te 5 stajališta - Slivnica, Čušperk, Velike Lašče, Žlebič i Stara Cerkev. Najveća dopuštena brzina vlakova na otvorenoj pruzi je od 60 do 100 km/h.
 
Nažalost, ''atomski'' vlak ima i jednu manu koja najviše pogađa ljubitelje željeznice - prozori se ne mogu otvoriti. Moj mali džepni Olympus stoga ne može prenijeti sav užitak putovanja i prenosim tek dvije usputne slike:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Vlak ima najave glasom i preko monitora na dva jezika - slovenskom i engleskom. Kasnimo u dolasku tri minute:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Vjerovali ili ne mi stigosmo - i to suhi:
[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Na peronu nas je dočekao Vili i odmah priveo na piće:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Naš forumski kolega se dobro razumije u željeznicu i pokazuje mi jednu knjigu iz svoje zbirke na ovu temu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Vili će biti naš vodič po Kočevju, a prije toga valja reći nekoliko uvodnih riječi. Kočevje je grad i sjedište istoimene općine u pokrajini Dolenjska, a broji 8.150 stanovnika (2020.). Kočevje se prvi put spominje 1339. godine pod imenom Mahovnik u dokumentu oglejskog patrijarha Bertranda. Zatim ga je spomenuo akvilejski patrijarh Ludvik della Torre 1363. godine pod starim njemačkim imenom Gotsche. Kasnije je ime Gottschee korišteno za njemački naziv. U prvoj polovici XIV. stoljeća Kočevje su prvo naselili Slovenci koji su naselje nazvali Hočevje, a zatim njemački doseljenici Ortenburzi. Nakon toga je Kočevje pripadalo grofovima Celjskim, a kasnije Habsburgovcima. Godine 1377. Kočevje je postalo trgovište, a nakon početka turskih provala, na današnjem položaju u zavoju rijeke Rinže, izraslo je novo naselje kojemu je car Friedrich III. 1471. godine dodijelio gradska prava. Kočevje je tako dobilo suca, gradsko vijeće, četiri godišnja sajma, dva crkvena, grb i gradski pečat.
Kočevje je teško stradalo u provalama Turaka 1528., 1530., 1540., 1546., 1558.-59., 1584., 1592. i 1598. godine, od epidemija kuge 1600.-1601. te u požarima 1515., 1596. i 1684. godine. Zbog nasilja grofa Thurna Kočevljani su 1515. godine podigli seljačku bunu koja je zahvatila veći dio Slovenije, a kasnije su se pobunili i protiv grofova Blagaja. Čak su pokušali stvoriti i neku vrstu seljačke republike, no Habsburgovci su bune ugušili. Kočevjem su kasnije vladali barun Jakob Kisl i grof Engelbert Auersperg, koji je u gradu sagradio novi dvorac umjesto propadajućeg Friedrichsteina. Odlukom cara Leopolda II. 1791. godine knez Josef Auersperg uzdignut je na vojvodu, a gospodstvo Kočevje postalo je vojvodstvo. Posljednji kočevski Auersperg umro je 1927. godine.
U XIX. stoljeću Kočevje je doživjelo snažan gospodarski procvat. U Drugom svjetskom ratu okupirali su ga Talijani, dok se oko 10.000 kočevskih Nijemaca preselilo u domove prognanih Slovenaca u Posavju. Pri kraju rata kočevski Nijemci su utočište pronašli uglavnom u inozemstvu.
 
Stižemo do glavne atrakcije dana - jezera koje je nastalo potapanjem nekadašnjeg rudnika ugljena. Spretni Kočevljani pretvorili su jezero u turističku atrakciju u kojoj se plovi, pliva i održavaju međunarodna natjecanja u ribolovu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Zamolili smo konobaricu da nas slika za uspomenu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Pažnju nam je privukla ova instalacija:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Riječ je o Veroniki Desinićkoj, ljubavnici Fridrika Celjskog koja je živjela u blizini Velikog Tabora u Hrvatskom Zagorju. Prema legendi je Fridrik bio optužen za ubojstvo svoje supruge Elizabete Frankopan i pobjegao je s Veronikom u zamak Fridrihštajn nedaleko Kočevja, te je potajno organizirao vjenčanje. Grof Herman Celjski poslao je na njih vojsku i Fridrika bacio u tamnicu, a Veroniku dao uzidati u zidine Velikog Tabora.
 
Veronika Desinićka:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Valjalo je obići i druge lokalne znamenitosti, a prvi nam se na putu našao Nebotičnik (neboder). Riječ je o secesijskoj građevini iz 1910. godine koju je izgradio poduzetnik Anton Kajfež kao nastambu za radnike u pilani:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Kroz Kočevje protječe rijeka Rinža, kraška ponornica duga 14 km:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Župna crkva sveteg Jerneja, također sveteg Fabijana in Boštjana. Prva župna crkva izgrađena je 1339., a porušena 1879. godine. Sadašnja crkva iz 1903. godine izgrađena je u neoromaničkom slogu po nacrtima bečkog arhitekta Friedricha Freiherra von Schmidta:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Još tri slike iz središta Kočevja:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Došlo je vrijeme da se vratimo na stanicu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Vraćamo se opet istim putem kojim smo došli. Jedan od detalja sa pruge Grosuplje - Trebnje koji je propušten zbog kiše, stanica Ivančna Gorica:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Od Sevnice do Dobove ponovo nas je vozio novi Stadler, ovaj put u električnoj varijanti:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ako nekoga zanima opširnija verzija na raspolaganju je ovdje (potrebna je registracija i/ili logiranje):
 
[You must be registered and logged in to see this link.]

Ako je netko blizu i nema pametnijeg posla:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Lokacija:
[You must be registered and logged in to see this image.]

To je uvijek lijep posao...

Prilično ironičan, ali na žalost dosta realan članak.


Čiste hrvatske željeznice 1829

Da se nekim Zemeckisovim čudom vrate dvije stotine godina u prošlost i sa svojom supermodernom Končarovom dizelskom lokomotivom serije 7023 prijave na povijesni natječaj Liverpool & Manchester Railwaya 1829., Hrvatske željeznice svejedno bi izgubile posao, poražene i ostavljene od prve parne lokomotive u povijesti
[You must be registered and logged in to see this image.]
Trinaest sati brzim vlakom od Osijeka do Splita (foto Miroslav Lelas/PIXSELL)
Ima onaj stari vic o seljaku koji se ponosan hvalio susjedu kako je njegovo imanje toliko veliko da mu s kraja na kraj farme traktorom trebaju puna tri i pol sata, na što ga je ovaj sućutno potapšao po ramenu: "I ja sam nekad davno imao takav traktor, pa sam ga prodao."
Na taj su me vic, eto, podsjetile Hrvatske željeznice, pohvalivši se kako nakon pune tri decenije ponovno uvode izravne linije iz kontinentalnih gradova na more, ponosno najavivši brzi vlak koji će od Osijeka do Splita voziti – trinaest sati.
[size=16]Trinaest sati! Osijek – Split! Brzi vlak!

"Naša je država toliko velika da hrvatskim vlakovima s kraja na kraj zemlje treba trinaest sati!" ponosno se valjda nekidan na summitu čelnika Europske unije u Bruxellesu pohvalio predsjednik Vlade [size=16]Andrej Plenković, a francuska premijerka Élisabeth Borne sućutno mu je spustila ruku na rame. "I mi smo nekad davno imali takve vlakove, pa smo ih prodali."

Hrvatske željeznice predstavile su tako brzi vlak Osijek – Zagreb – Split, a francuske željeznice SNCF već četvrtu generaciju TGV-a – Train à grande vitesse, "vlakova velike brzine" uvedenih još prije četrdeset godina – kojima s uštedom energije od dvadeset posto, trideset posto sniženim ugljičnim otiskom i brzinom od tristo dvadeset kilometara na sat od Pariza preko Lyona do Marseillea, "s kraja na kraj zemlje", trebaju svega tri i pol sata.
Francuska, Europa i svijet ubrzano se, eto, pripremaju za galopirajuću budućnost, u kojoj se kao ekonomski i ekološki prihvatljivo rješenje za bezglavo uzmuvano čovječanstvo na velika vrata vraćaju dobri, stari vlakovi – na francuski TGV Englezi su uzvratili električnim HS2 s brzinom od tristo šezdeset kilometara na sat i nultom emisijom ugljika, Japanci se hvale magnetno-levitacijskim supervlakom JR-Maglev MLX01 s brzinom od petsto osamdeset na sat, a Kinezi pompozno predstavljaju VTS-vlak koji eksperimentalnom tehnologijom visokotemperaturnih supravodiča postiže brzine od preko šesto kilometara na sat – pa i Hrvatska, šta će, hvata korak.

Šest stotina osamdeset kilometara dugačku dionicu od Osijeka do Splita superbrzi HŽ-ov dizelski vlak prelazi tako za samo trinaest sati, bjesomučno jureći prosječnom brzinom od pedesetak kilometara na sat. Uzgred budi rečeno, dionica od Pariza do Marseillea, koju francuski TGV prijeđe za tri i pol sata, duža je čak dvjesto kilometara!
I kao da to nije dovoljno smiješno, usporedbom s voznim redom Jugoslavenskih željeznica iz 1989. ispada da se "u doba mraka" od Osijeka do Zagreba vozilo svega tri sata i dvadeset minuta, a od Zagreba do Splita manje od šest, što zbrojeno daje devet sati i petnaestak minuta, odnosno – sve uključujući i četrdeset pet minuta široke ruke da putnici na zagrebačkom kolodvoru pojedu varivo, popiju pivo, popišaju se i presjednu u vlak za Split – čak tri sata brže nego HŽ-ov supersonični vlak 2022!

I kao da to nije dovoljno smiješno, već prvoga dana brzi vlak Osijek – Split u dolasku je kasnio spektakularne osamdeset i tri minute! Gotovo četrnaest i pol sati jurila je srebrna strijela Hrvatskih željeznica slavonskim i ličkim prerijama, opasno se tako približivši brzini kojom se slavna austrougarska parna lokomotiva Krauss BHStB 185 prije stotinu pedeset godina valjala prvom hrvatskom prugom od Zidanog Mosta do Siska.
I kao da to nije dovoljno smiješno, u sljedećih sedam dana nesretni je brzi vlak Osijek – Split zakasnio baš svaki put.
Na koncu, kad sve to nije bilo dovoljno smiješno, Reformisti Radimira Čačića nekidan su izašli iz koalicije s HDZ-om zato što uvjet tog partnerstva, pruga Varaždin – Zagreb – koja je kao prioritet u prometnu Strategiju uvrštena još prije pet godina – još uvijek nije modernizirana: danas, 2022. godine, sedamdeset kilometara od Varaždina do Zagreba cug Hrvatskih željeznica tandrči jednako koliko francuskom TGV-u treba za gotovo devetsto kilometara od Pariza do Marseillea – tri i pol sata.
Tri i pol sata! Varaždin – Zagreb! Dvije tisuće dvadeset druge godine!

Iskočimo stoga iz jurećeg Kraussova ćire na liniji Varaždin – Zagreb i vratimo se niz živu povijest željeznice još malo unatrag.
Kad je prije dvije stotine godina građena pruga Liverpool – Manchester – povijesna prva željeznička pruga na svijetu – prvotna je ideja bila da vagoni na tračnicama budu vučeni pogonom iz tada uobičajenih parnih stanica. Projektant pruge, glavni inženjer i otac britanske željeznice George Stephenson zagovarao je, međutim, novi, posve blesavi koncept po kojemu bi vagone umjesto sajli ili konja vuklo naročito nekakvo pogonsko vozilo, takozvana "lokomotiva". Kompanija L&MR organizirala je stoga u Rainhillu kraj Liverpoola danas znameniti Rainhill trials, utrku što će uz nagradni fond od petsto funti odlučiti koji će koncept te, kako ste rekli, "lokomotive" preuzeti historijsku prvu željezničku liniju i oblikovati budućnost svijeta.
Toga 12. listopada 1829. petnaest hiljada ljudi okupilo se u Rainhillu svjedočiti povijesti, a za utrku milju dugačkom prugom, tamo-ovamo, na ukupno trideset pet milja ili šezdesetak kilometara – što odgovara udaljenosti od Liverpoola do Manchestera – prijavilo se pet inženjera sa svojim inovacijama. Od testiranih prototipova – među kojima je, samo ilustracije radi, bio i takozvani "cikloped" Thomasa Shawa Brandretha, karampana na pogon konja vezanog na pokretnu traku! – najboljim se pokazao revolucionarni koncept Stephensonova sina Roberta, takozvana "parna lokomotiva" preuzetno nazvana Rocket. Pobjeda je bila više nego uvjerljiva – Raketa je jedina uopće dovršila utrku.
Eh, da: tegleći tračnicama vagon s dvanaest putnika, legendarni Rocket Roberta Stephensona, prva klasična parna lokomotiva u povijesti željeznice – u osnovi čudovišna skalamerija s četiri metra visokim dimnjakom na drvenim kotačima – postigla je toga listopadskog dana 1829. maksimalnu brzinu od gotovo pedeset kilometara na sat, a ukupno šezdeset kilometara Rainhill trialsa, zajedno sa stajanjima za okretanje, prevezla je za dva sata i pedeset minuta, prosječnom dakle brzinom od točno dvadeset jedan kilometar na sat.
Ukratko, brže nego Hrvatske željeznice, koje sedamdeset kilometara između Varaždina i Zagreba 2022. godine prelaze za tri i pol sata – točno dvadeset kilometara na sat!
Da se, eto, nekim Zemeckisovim čudom vrate dvije stotine godina u prošlost i sa svojom supermodernom Končarovom dizelskom lokomotivom serije 7023 upregnutom u tri puta petsto konjskih snaga prijave na povijesni natječaj Liverpool & Manchester Railwaya 1829. godine, Hrvatske željeznice svejedno bi izgubile posao, poražene i ostavljene od prve parne lokomotive u povijesti za cijelih deset minuta.
Zajedno s ocem i gospodom iz L&MR-a Robert Stephenson bi u starom rainhillskom pubu "Janjeća glava" već cijevčio drugi whisky, kad bi se uz ironični pljesak okupljene gomile – u foto-finišu pretekavši Brandrethov cikloped s polumrtvim kljusetom – u cilj konačno uvaljala HŽ-ova "varaždinska munja".

- Ali mi imamo bežični internet! - nemoćno bi se pobunili iz uprave Hrvatskih željeznica.
- Pošaljite onda žalbu u Department for Transport, na [You must be registered and logged in to see this link.]! - doviknuo bi uto iz gomile mladi jedan londonski zajebant, nećete ga vi znati, Gilbert Abbott à Beckett se zove.
- Taman će stići za dvjesto godina! - dodao bi Gilbert, a petnaest hiljada okupljenih znatiželjnika prasnulo bi u smijeh.
Za dvjesto godina. Dobra mu je ta.

Engleska, Europa i svijet ubrzano se, eto, pripremaju za galopirajuću budućnost, pa i Hrvatska, šta će, hvata korak.
"Našim TGV vlakovima s kraja na kraj države trebaju samo tri i pol sata!" ponosno se tako nekidan na summitu čelnika Europske unije u Bruxellesu pohvalila francuska premijerka Élisabeth Borne, a hrvatski kolega Andrej Plenković sućutno joj je spustio ruku na rame: "I mi smo nekad davno imali tako malu zemlju, pa smo je prodali."[/size][/size]

Značka na spodnji sliki je udarniško priznanje mladincem za delo na tej progi. Seveda značke niso prejeli vsi mladinci temveč večkratni udarniki, med ostalimi pa, kot je bilo običajno, mladinski funkcionarji. O tem bi lahko veliko napisal, pa naj bo kar je bilo.

In to je omenjeno priznanje:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na slici je legendarna "Srebrna strela" koja (ako se ne varam) i danas vozi ponegdje u Vojvodini. 
Ja sam se kao mali vozio ovakvim šinobusom i iz prve ruke mogu reći da je to bio pravi doživljaj. 
Ovakvu ili približnu sliku sam već jednom negdje postavio uz neku priču ili tekst. 
Uglavnom, ovakvih šinobusa nema u HR, a i ovo što vozi kod nas je već prestalo biti romantika.
Uđeš kao student, izađeš kao sredovječni muškarac.

goran9030 (citat):

Na slici je legendarna "Srebrna strela" koja (ako se ne varam) i danas vozi ponegdje u Vojvodini. 
Ja sam se kao mali vozio ovakvim šinobusom i iz prve ruke mogu reći da je to bio pravi doživljaj. 
Ovakvu ili približnu sliku sam već jednom negdje postavio uz neku priču ili tekst. 
Uglavnom, ovakvih šinobusa nema u HR, a i ovo što vozi kod nas je već prestalo biti romantika.
Uđeš kao student, izađeš kao sredovječni muškarac.

jaro, vozih se ja vlakom podravkom iz zagreba u našice pa i obrnuto tamo 72 ... 73, pa i u osjek, nemoj mi šta zamerit jaro na aoristu, haha, a ova fotka je od tamo negde, kod našica, koška, virovitica, kukuruz levo, kukuruz desno..., pa lep pozdrav iz SLO vsem JLA- jevcem po jugi..., kjer koli ste... po svetu..., uf smo ga brali 72 druge ručno, kombajni su se zaglavili do osovina, bile su tu jesen opasne poplave..., jeba, ali smo preživjeli, jel smo bili neka vojska ili ne..., jebiga, samo, da ni sisi bio u kasranu, život u civilizaciji zakon..., pa makar na livadi......

goran9030 (citat):

Na slici je legendarna "Srebrna strela" koja (ako se ne varam) i danas vozi ponegdje u Vojvodini. 
Ja sam se kao mali vozio ovakvim šinobusom i iz prve ruke mogu reći da je to bio pravi doživljaj. 
Ovakvu ili približnu sliku sam već jednom negdje postavio uz neku priču ili tekst. 
Uglavnom, ovakvih šinobusa nema u HR, a i ovo što vozi kod nas je već prestalo biti romantika.
Uđeš kao student, izađeš kao sredovječni muškarac.

Vrsac - Plandiste. 

jozl52 (citat):

goran9030 (citat):

Na slici je legendarna "Srebrna strela" koja (ako se ne varam) i danas vozi ponegdje u Vojvodini. 
Ja sam se kao mali vozio ovakvim šinobusom i iz prve ruke mogu reći da je to bio pravi doživljaj. 
Ovakvu ili približnu sliku sam već jednom negdje postavio uz neku priču ili tekst. 
Uglavnom, ovakvih šinobusa nema u HR, a i ovo što vozi kod nas je već prestalo biti romantika.
Uđeš kao student, izađeš kao sredovječni muškarac.

jaro, vozih se ja vlakom podravkom iz zagreba u našice pa i obrnuto tamo 72 ... 73, pa i u osjek, nemoj mi šta zamerit jaro na aoristu, haha, a ova fotka je od tamo negde, kod našica, koška, virovitica, kukuruz levo, kukuruz desno..., pa lep pozdrav iz SLO vsem JLA- jevcem po jugi..., kjer koli ste... po svetu..., uf smo ga brali 72 druge ručno, kombajni su se zaglavili do osovina, bile su tu jesen opasne poplave..., jeba, ali smo preživjeli, jel smo bili neka vojska ili ne..., jebiga, samo, da ni sisi bio u kasranu, život u civilizaciji zakon..., pa makar na livadi......

Čini mi se da su ovdje šinobusi malo drugačije izgledali. Ovi su baš specifični za Vojvodinu. Bar tako mislim jer ih nisam viđao kod nas. 
A što se kukuruza tiče, da niste malo šarali sa okolnim seljankama i namjerno kvarili kombajne?

Sloba1 (citat):

Šinobus od kada ih nema na našim prugama kao da je i prestala romantika. Hrvati još uvek neguju staru vožnju još uvek imaju šinobuse u upotrebi.

Druže Slobo1, nešto si pomiješao. U Hrvatskoj šinobusi nisu u prometu već desetak godina. Umjesto njih voze dizelmotorni vlakovi uvezeni iz Švedske i novi niskopodni vlakovi proizvedeni u tvornici KEV - Končar Električna Vozila.
Usput, vidim dosta zbunjola u osvrtima drugih forumaša. Kao prvo, šinobuse je proizvodila tvornica ''Goša'' iz Smederevske Palanke po njemačkoj licenci, svi su vozili po čitavoj Jugoslaviji i svi su bili isti. I ne znam tko je šinobuse zvao ''Srebrna strijela''. To ime nosile su dizelmotorne garniture na uskotračnoj pruzi Zagreb - Samobor - Bregana. Šinobusi su bili sve prije nego ''strijele'' jer su tandrkali po lokalnim prugama 30-40 km/h. Jedino na magistralnim prugama mogli su voziti V/max 90 km/h.
U Hrvatskoj je (bilo) očuvano nekoliko garnitura šinobusa u ložioni Karlovac. Kada sam ih zadnji put vidio bili su u očerupanom stanju.

Što se tiče naziva, ja sam ga naveo jer se i danas u Vojvodini taj šinobus od milja zove "Srebrna strela" (zato i pišem ekavicom). 
Nisam siguran, zovu li ga tako i mlađe generacije i voze li se njime, ali oni stariji uz prugu ga često spomenu. 
Naravno da ga nisu tako prozvali jer vozi japanskim brzinama

Da upotpunim svoj prethodni komentar evo fotografija dizelmotornih vlakova koji trenutačno voze za potrebe HŽ Putničkog prometa.
 
Serija 7023, niskopodni vlak proizveden u tvornici Končar KEV, popularni naziv ''Som'':
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Serija 7121, popularni naziv ''Plavac'':
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Serija 7122, popularni naziv ''Šved'':
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
A šinobusi serije 7221 su krševi pod ''brigom'' HŽM - Hrvatskog željezničkog muzeja. U kakvom su stanju govore nedavne fotografije iz ložione u Karlovcu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Usput, ovih dana je potpisan ugovor s tvornicom Končar KEV o izgradnji prototipa elektromotornog vlaka s pogonom na baterije, koji će moći prometovati po svim prugama bez obzira jesu li elektrificirane ili nisu.