RIBA - MORSKA i SLATKOVODNA: vrste, zanimljivosti, pitanja, ribolov, recepti za pripremu...

Spominjali smo na temi mesa pripremu u tanjrači, može se i riba tako spremati:

Stazio (citat):

Ko je za marendu?

Što bi ovo trebalo bit na kraju i gdje ide?
Brodet, pečeno, peka...?
Nekako mi fali još sastojaka...

Pravo na gradele, vidiš da su pored "hepo" kocke za potpalu.

Stazio (citat):

Pravo na gradele, vidiš da su pored "hepo" kocke za potpalu.

Ok, malo si me zbunio jer ja na gradele samo s friškima (neočišćenima).

Ove druge na druge načine...
A može i na gradele..... sve može!

Max Blitz (citat):

Ok, malo si me zbunio jer ja na gradele samo s friškima (neočišćenima).

Ove druge na druge načine...
A može i na gradele..... sve može!

 


A obične inćune lešo,zrno soli i malo koromača i boba

Matrix (citat):

A obične inćune lešo,zrno soli i malo koromača i boba

Može, dapače, ali sam komentirao baš lignje, ne drugu ribu...

Ovo mi je drago marendat i guštat polako. Kako ih ti voliš Matrix?

Kako god ih okreneš

Još jedna lijepa marenda - škampi na buzaru!

Jedna, pa jedna casa votke....pa ajd ope'

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovaj čovjek - Matt Watson, dao je ribolovu sasvim novu dimenziju!
 
 
Lovi sabljarke sa daske za surfanje:
 

 
 
 
Ili jednostavno skoči na nju iz helikoptera!
 

 
 

Evo što sam pronašao na netu:
 
Kao i svake godine do sada, Hajrudin Đug iz SRD 'Rudar-Kreka' iz Tuzle, napravio je lunarni kalendar koji vam može pomoći u uspješnom ribolovu. Iza Hajrudina je preko 30 godina rada na lunarnim kalendarima.
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 

Michael Lerner (1891-1978) bio je poslovni čovjek koji je, zajedno sa svojom braćom, osnovao lanac trgovina odjeće za žene Lerner u Sjedinjenim Američkim Državama. Posao mu je donosio solidan prihod i Lerner je počeo provoditi dosta vremena u ribolovu. Također je naučio i usavršio razne pomorske vještine. Poduzeo je nekoliko znanstvenih ekspedicija na različitim mjestima širom svijeta, i bio vrlo povezan sa američkim Prirodoslovnim muzejom u New Yorku. Michael Lerner i njegova supruga Helen (također strastveni ribič) došli su na Bimini, Bahamsko otočje na Karibima, i pronašli savršeno mjesto za ribolov. Tamo su ulovili mnogo tuna i sabljarki, pa je oduševljen Biminijem, Lerner kupio zemljište i sagradio kuću na Sjevernom Biminiju. Nazvao ju je 'Anchorage', a danas je restoran i pansion.
Lerner je osnovao i pomorski laboratorij Lerner Marine na Biminiju koji je djelovao od 1948. do 1974. i bio među vodećim svjetskim istraživačkim centrima. Također je osnovao međunarodno udruženje International Game Fish Association koje je postavilo niz pravila za sportski ribolov. IGFA i danas određuje pravila, propise i tehnike sportskog ribolova, te promiče očuvanje mora. Također je autoritet za priznavanje svjetskih rekorda u veličini pojedinih riba. Lokacija Bimini i dalje drže nekoliko svjetskih rekorda uhvaćenih tzv. bonefish, sabljarki i nekoliko drugih vrsta.
 
Ovdje je galerija slika riba uhvaćenih na Biminiju 20-tih do 60-tih godina prošlog stoljeća.
Česti gosti i strastveni ribolovci, između ostalih, bili su američki književnici Ernest Hemingway (1899-1961), autor romana 'Starac i more' i Zane Grey (1872-1939), čije je najpoznatije djelo 'Jahači purpurne kadulje'. Sve detaljnije piše ovdje:
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
Ovako velikih sabljarki više nema, danas ulovljene su dosta manje, izlovile su se vremenom, a nove ne stignu narast!! Na slikama su još tune i morski psi, a više fotografija ima u postavljenim linkovima.
 

Ja nisam ribič/pecaroš niti imam ribički pribor, niti mi je ikada palo na pamet baviti se ribičijom. Ipak, znao sam praviti društvo tastu Joški koji je živio u Somboru kod pohoda na vodu. Joška je bio strastveni pecaroš. Imao je nekoliko štapova i gomilu drugog pribora. Jednu ''kvikericu'' kupio je u Zagrebu.
Od 1977. do 1990. godišnje odmore (ili bar dio) redovito smo provodili u Somboru, a dolazili smo i za praznike ili vikendom. Joška je redovito išao na pecanje, a ja sam mu se povremeno pridružio. Najčešće smo išli na kanal Dunav - Tisa, ali smo znali otići i na bare oko Dunava. Najčešći ulov su bile babuške (nakotilo se toga). Ja nisam uhvatio ništa drugo osim poneku babušku, crvenperku ili bodorku dok se tastu zalomio i poneki šaran, amur, smuđ ili štuka.
Iako me ribolov kao takav ne zanima pecanje mi je prijalo, naročito kada se išlo na bare. Tu sam se uvjerio koliko taj sport djeluje blagotvorno na živce - naprosto osjetim kako niz mene struji opuštanje. Usput uživam u tišini i prirodi oko sebe. Milina.
Naravno da se ponekad nešto moralo i otrpjeti. Jednog ljetnog jutra dođemo Joška i ja na Ministarske bare (Vojvođani znaju gdje je to). Tu ostavimo motocikl kod nasipa i pravac šuma. Već ujutro je bilo vruće, preko dana 36°C, ali je na barama bilo ugodno svježe. Prije ulaska u šumu kaže mi Joška da obučem tankericu i nabijem kapuljaču na glavu. I dobro je rekao, jer čim smo došli do prvog grma nahrupili komarci kao ludi. Nikada ih toliko nisam vidio, nevjerojatno - poput oblaka. Navalili na lice, ulazili u nos… Grozno. Na mjestu za pecanje gotovo ih nije bilo, jer je pirkao neki lagani vjetrić kao propuh. Tu smo se rasporedili - Joška je postavio tri štapa s udicama za štuke, a ja sam desetak metara dalje vadio crvenperke i bodorke i nosio mu za mamce. Nešto se i ulovilo, taman za dobru večeru.
 
Tast je znao uloviti i poveće komade. Na slici iz svibnja/maja 1977. (ja, prijatelj Boro iz Zagreba, Joška) vide se dva friška trofeja - smuđ i šaran, svaki oko 4,5 kg. Al se nekad dobro jelo baš…:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Kad smo već kod jela, u Somboru sam se nakrkao ribe za čitav život. Meni je prijala i obična babuška (tast je znao donijeti s pecanja po nekoliko kilograma), a o šaranu u riži, pečenoj štuki i fiš-paprikašu da ne govorim. Za recepte ne pitajte, znam samo da mi je opako prijalo. Naročito fiš, iako su pri eliminaciji ostataka iz probavnog trakta hemići gadno ''protestirali''.

Stanko1 (citat):

Ja nisam ribič/pecaroš niti imam ribički pribor, niti mi je ikada palo na pamet baviti se ribičijom. Ipak, znao sam praviti društvo tastu Joški koji je živio u Somboru kod pohoda na vodu. Joška je bio strastveni pecaroš. Imao je nekoliko štapova i gomilu drugog pribora. Jednu ''kvikericu'' kupio je u Zagrebu.
Od 1977. do 1990. godišnje odmore (ili bar dio) redovito smo provodili u Somboru, a dolazili smo i za praznike ili vikendom. Joška je redovito išao na pecanje, a ja sam mu se povremeno pridružio. Najčešće smo išli na kanal Dunav - Tisa, ali smo znali otići i na bare oko Dunava. Najčešći ulov su bile babuške (nakotilo se toga). Ja nisam uhvatio ništa drugo osim poneku babušku, crvenperku ili bodorku dok se tastu zalomio i poneki šaran, amur, smuđ ili štuka.
Iako me ribolov kao takav ne zanima pecanje mi je prijalo, naročito kada se išlo na bare. Tu sam se uvjerio koliko taj sport djeluje blagotvorno na živce - naprosto osjetim kako niz mene struji opuštanje. Usput uživam u tišini i prirodi oko sebe. Milina.
Naravno da se ponekad nešto moralo i otrpjeti. Jednog ljetnog jutra dođemo Joška i ja na Ministarske bare (Vojvođani znaju gdje je to). Tu ostavimo motocikl kod nasipa i pravac šuma. Već ujutro je bilo vruće, preko dana 36°C, ali je na barama bilo ugodno svježe. Prije ulaska u šumu kaže mi Joška da obučem tankericu i nabijem kapuljaču na glavu. I dobro je rekao, jer čim smo došli do prvog grma nahrupili komarci kao ludi. Nikada ih toliko nisam vidio, nevjerojatno - poput oblaka. Navalili na lice, ulazili u nos… Grozno. Na mjestu za pecanje gotovo ih nije bilo, jer je pirkao neki lagani vjetrić kao propuh. Tu smo se rasporedili - Joška je postavio tri štapa s udicama za štuke, a ja sam desetak metara dalje vadio crvenperke i bodorke i nosio mu za mamce. Nešto se i ulovilo, taman za dobru večeru.

Tast je znao uloviti i poveće komade. Na slici iz svibnja/maja 1977. (ja, prijatelj Boro iz Zagreba, Joška) vide se dva friška trofeja - smuđ i šaran, svaki oko 4,5 kg. Al se nekad dobro jelo baš…:

Kad smo već kod jela, u Somboru sam se nakrkao ribe za čitav život. Meni je prijala i obična babuška (tast je znao donijeti s pecanja po nekoliko kilograma), a o šaranu u riži, pečenoj štuki i fiš-paprikašu da ne govorim. Za recepte ne pitajte, znam samo da mi je opako prijalo. Naročito fiš, iako su pri eliminaciji ostataka iz probavnog trakta hemići gadno ''protestirali''.

 
Nema nista sladje nego sveze, friske upecane ribe spremiti kao fis paprikas. vala da znas da si me podsetio na puno decje dozivljaje/uspomene s obzirom da sam rodom sa Dunava.

Max Blit (citat):

Ovdje je galerija slika riba uhvaćenih na Biminiju 20-tih do 60-tih godina prošlog stoljeća.
Česti gosti i strastveni ribolovci, između ostalih, bili su američki književnici Ernest Hemingway (1899-1961), autor romana 'Starac i more' i Zane Grey (1872-1939), čije je najpoznatije djelo 'Jahači purpurne kadulje'. Sve detaljnije piše ovdje:
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
Ovako velikih sabljarki više nema, danas ulovljene su dosta manje, izlovile su se vremenom, a nove ne stignu narast!! Na slikama su još tune i morski psi, a više fotografija ima u postavljenim linkovima.
 

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
 
Imao sam cast i priliku videti njegov muzej sa slikama i i njegov brod "Pilar" sa kojim su izlazili na pecanje iz luka u Havani na Kubi gde je i inace snimljem film "Starac i more"..
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
Stolica na koju su bili zavezani pri pecanju ti u to vreme "grdosije".
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
Slike su iz mog privatnog arhiva.

Stanko1 (citat):

Tu sam se uvjerio koliko taj sport djeluje blagotvorno na živce - naprosto osjetim kako niz mene struji opuštanje. Usput uživam u tišini i prirodi oko sebe. Milina.

 


Ovo sam doživeo dok sam bio aktivan. Pomagalo je. Sada praktikujem ređe, čisto iz navike.

Jednom sam svjedočio prilično neobičnom događaju. Na kanalu Dunav - Tisa negdje oko Kupusine pecali smo Joška, moj bratić Željko, njegova supruga Nena (došli su nam u posjet iz Zagreba) i ja. Joška i Željko su bili prekaljeni ribiči, ja koliko-toliko priučen, a Nena je prvi put uzela štap u ruke. I nahvatala je najviše, vadila je jednu ribu za drugom. Početnička sreća ili suptilna ženska ruka? Ne bih nagađao.
Kao mamac smo koristili tzv. ''gomboce'', kuglice od kukuruznog brašna u koje je bila umiješana neka tekućina-mamac što je tast nabavljao u Mađarskoj. U jednom trenutku Željko je opsovao jer mu je riba odnijela udicu. Koji časak kasnije Nena je pod drugom obalom kanala upecala babušku i nismo mogli vjerovati očima - za nju je bila zakačena udica. E sad, je li to bila ista riba ili puki stjecaj okolnosti tko bi znao.

Dešava se  
Imao sam jednu poštu gdje sam lovio ugore i koristio sam špagu kao predvez (od neke babe sam je dobio plave boje) kako je špaga skoro pa unikat znao sam da je moja a kad mi je pregrizao znao sam ga dignut nakon par dana ponovo .
Jednog sam dobio par dana nakon što mi je pregrizao a špaga mu virila iz guzice provario ju je ali je udica bila u crijevima.

Kod nas popularan saran se u Americi ubraja u skart ribu i pokusavaju da ga uniste na sve moguce nacine. Tokom jednog od uragana voda se izlila iz ribnjaka i zavrsila u rekama. Posto ga niko ne lovi, a jos manje jede, razmnozio se do te mere da ugrozava lokalnu ribu.
Odmah da spomenem da se radi o azijskom saranu koji je svetlije boje i skace iz vode kada se prolazi motornim camcem.
Ribu volim da jedem ali je kuci retko spremam zbog mirisa a i nisam vican kuvanju.Obicno je jedem u restoranima, a omiljene su mi orange roughy i grouper. Ne bih znao kako se kod nas zovu ali po ukusu najblizi skarpini.

BG, to sto ovdje zovu "asian carp" ili "bighead carp" to je u stvari nas tolstolobik. Mi ih ponekad iz zajebancije lovimo na "raub". Niko ga ne trpa u mrezu al je uzitak vaditi komade od 12-15 kg a trokuka ga zakacila za rep.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Inace, raste pomalo popularnost za sportski ribolov "naseg" sarana. Ovdje ga zovu "german carp". U STL ima i udruzenje sarandzija, organizuju se i takmicenja.

Ja sam slab za pecanje. Isao nekoliko puta i shvatio da to nije za mene. Ili je hladno, pa se smrznes pored reke ili te pojedu komarci...
Sarana ili tolstolobika sam jedino vidjao u poljskim prodavnicama. Zaboravio sam i kakav im je uskus a verovatno bih se i udavio od kostiju. Kao klinac sam voleo da jedem onu belu ribu, koju je hvatao moj ujak na Dunavu. On je to umeo da spremi na grilu mada imaju mnogo sitne kosti.

Evo recepta za ribu: smuđ, šaran, a bogami i kečiga
 

 
Ozbiljno: nisam neki ljubitelj riba, sviđa mi se ukus, ali mi smeta prčkanje sa koskama. Ali uživam da jih pečem na žaru, zbog toga jer mi dobro ide i volim da gledam kako ostali uživaju u jelu.

Meni riblje kosti ne smetaju sve dok je meso ukusno, a ja gladan.
U ribljim restoranima-čardama najradije sam naručivao filete od smuđa. Prvi put sam ih jeo na dočeku nove 1981. godine na Petrovaradinskoj tvrđavi:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Na primjer u čardi na obali Dunava u Bezdanu 2007. (čujem da je zatvorena, šteta). Nemanja iz Sombora, Nenad iz Zagreba i ja u očekivanju večere. Ona dvojica su naručila roštilj. Ćevapi u čardi i to još na Dunavu, koje svetogrđe:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

pera84 (citat):

BG, to sto ovdje zovu "asian carp" ili "bighead carp" to je u stvari nas tolstolobik. Mi ih ponekad iz zajebancije lovimo na "raub". Niko ga ne trpa u mrezu al je uzitak vaditi komade od 12-15 kg a trokuka ga zakacila za rep.

 
 
 
Tolstolobika ima u trgovinama narezanog smrznutog. Nisam tražio po ribarnicama.

O ovome problemu s njim u Americi sam čitao, ali sam shvatio da ga zapravo nitko ozbiljno ne lovi za prehranu, zašto? Zar je toliko loš?

Max Blitz (citat):

... ali sam shvatio da ga zapravo nitko ozbiljno ne lovi za prehranu, zašto? Zar je toliko loš?

Ja sam ga probao i potpuno mi je jasno zašto.

Stazio (citat):

Max Blitz (citat):

... ali sam shvatio da ga zapravo nitko ozbiljno ne lovi za prehranu, zašto? Zar je toliko loš?

Ja sam ga probao i potpuno mi je jasno zašto.

 

 
Upravo tako. Nula od ukusa i kvaliteta. A ni za sportski ribolov nije interesantan.

pera84 (citat):

Upravo tako. Nula od ukusa i kvaliteta. A ni za sportski ribolov nije interesantan.

 
 
Ovdje ga hvale:  
 
Tolstolobik i pirinač
 
"Tolstolobik je rečna bela i nemasna riba. Izuzetno je sočna. Meso tolstolobika protkano je krupnim i jakim kostima, i može se konzumirati bez problema i sa lakoćom. Najbolje se slaže uz dodatak pirinča, koji opet može poslužiti umesto hleba. Salata je proizvoljna, mi najviše volimo ribu uz paradajz. Omiljenu marinadu naravno ne zaboravite! Prijatno!"
 
[You must be registered and logged in to see this link.]

U Srbiji se nekada barem prodavao po ribarnicama. Mislim da je jednostavan za uzgajanje i jeftinu prehranu stanovnistva. Koliko se secam prilicno masna riba.

Tolstolobik po ribnjacima ima ulogu "cistaca". Hrani se algama, planktonom, otpadom svake vrste. Sto znaci da osim pocetnih troskova poribljavanja ne trazi dodatna ulaganja. Zbog toga mu je cijena u ribarnicama bila niska. Posto god ga prodas, cist profit.
A one koji tvrde kako je ukusna i kvalitetna riba trebalo bi izvesti na prijeki sud!
Da se na webu, po casopisima i knjigama mogu naci recepti, mogu. Al' ima i recepata za przene skakavce, gliste, bubasvabe, mravlja jaja, supu od golubijih gnijezda....

Drugovi, javljam se kao dobrovoljac pred streljački vod.  
Jeo sam tolstolobika kod tazbine u Somboru. Ne kažem da je baš neka kvaliteta, ali da se može podnijeti - naročito kada si gladan i kada ga zalijevaš apatinskim pivom - i to je istina.
Prije izricanja presude molim da imate u vidu kako sam do sada bio primjeran vojnik.  
Šalu na stranu, od svih riba koje sam jeo tolstolobik mi je najmanje prijao. Jednostavno mi nije ''sjeo''. Čak mi je i pečena babuška bila ukusnija, iako se računa kao riba treće kategorije.
Osim smuđa najbolje mi je prijao šaran u riži, a ukusna je bila i pečena štuka iako sam se napetljao s onim nezgodnim Y koščicama.

Citat :

BG, to sto ovdje zovu "asian carp" ili "bighead carp" to je u stvari nas tolstolobik. Mi ih ponekad iz zajebancije lovimo na "raub". Niko ga ne trpa u mrezu al je uzitak vaditi komade od 12-15 kg a trokuka ga zakacila za rep.

Azijski šaran i tolstolobik nema veze jedno s drugim.

purger (citat):

Citat :

BG, to sto ovdje zovu "asian carp" ili "bighead carp" to je u stvari nas tolstolobik. Mi ih ponekad iz zajebancije lovimo na "raub". Niko ga ne trpa u mrezu al je uzitak vaditi komade od 12-15 kg a trokuka ga zakacila za rep.

Azijski šaran i tolstolobik nema veze jedno s drugim.

 

Objasni!
 
Tolstolobik sivi (lat. Hypophthalmichthys nobilis)  
 
bighead carp (Hypophthalmichthys nobilis)
 
 
Oba podatka izvadjena iz Wikipedie.
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
     
"...jer ako su lagali mene...."

pera84 (citat):

purger (citat):

Citat :

BG, to sto ovdje zovu "asian carp" ili "bighead carp" to je u stvari nas tolstolobik. Mi ih ponekad iz zajebancije lovimo na "raub". Niko ga ne trpa u mrezu al je uzitak vaditi komade od 12-15 kg a trokuka ga zakacila za rep.

Azijski šaran i tolstolobik nema veze jedno s drugim.

Objasni!

 
 
 
Ok, čekamo Purgera, ali npr. ovdje se u članku poistovjećuju nazivi, i slika je baš onakvog iskakanja iz vode kojeg je spomenuo Perica:
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
Po netu se također navodi da ta strašna riba azijski šaran nije ništa drugo već tolstolobik, u nas popularno još zvan bikonja, te da ih ima i u Savi, i da također iskače iz vode. Međutim naše vode im kao i amurima ne pogoduju za prirodni mrijest... Ima i ovo:
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
 
Što se morske ribe mogu reći da nije rijetkost da je neka podvrsta zapravo iste vrste puno ukusnija od druge.
Možda je i ovdje nešto takvo u pitanju.

 
 

Opako ružno izgleda, ali je meso za prste polizati (jeo sam je u Sukošanu). Grdobina mrkulja, Lophius piscatorius:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dakle ovako.
Tolstolobik u nas spada u konzumnu ribu i na naše prostore došao je iz Kine i ono što je najvažnije umjetno se nastanjuje jer se ne razmnožava.
Pa se postavlja pitanje zašto je negdje prava pošast a ovdje na našim prostorima nije? pitanje je sada da li je to jedna te ista riba?
Zašto ta riba onda i kod nas ne uskače u čamce kao na filmićima u Americi i Aziji?
Tolstolobik je inače kod nas sportskih ribolovaca uvjek slučajan ulov (jer je biljojed kao i amur)jer njega je doslovno nemoguće ulovit na udicu i tu vrijedi ona stara i čorava koka nađe zrno
Pa ja sad vama postavljam pitanje zašto i tamo nije konzumna riba a ovdje je ako se radi o istoj ribi?

purger (citat):

Pa ja sad vama postavljam pitanje zašto i tamo nije konzumna riba a ovdje je ako se radi o istoj ribi?

 
 
Konzumna je i tamo, ali je ne jedu masovno, kao ni ovdje.
Na osnovu svega sam zaključio da je jednostavno najlošije kvalitete u usporedbi npr. sa 'sličnom' konzumnom ribom iz onog istraživanja. Zato se zapravo izbjegava.
Tolstolobika sam jeo, ne puno puta, nisam primijetio neku razliku u odnosu na šarana, ali ja sam tu potpuno nekompetentan.
 
Evo usporedba.
Tuna spada u širu porodicu koja se zove skušovke. Ima sad tu puno vrsta i podvrsta.
Između nekih je razlika u okusu nebo i zemlja.
Ili suzi izbor samo na tunide, koje bi rado, a koje baš i ne bi?
 
Npr. mnogi naizgled ne prepoznaju uopće razliku između lokarde i skuše.
Ovog ljeta je ribarnici svježa skuša bila 100 kn za kg, a lokarda 30 kn.

Izgleda da smo mi zagrizli malo krupniju ribu nego sto mozemo progutati. Neke stvari oko tolstolobika su jos nepoznate i naucnicima. Na primjer, razmnozavanje. U rodnoj Kini, postoji samo nekoliko mjesta gdje se mrijesti. Donji tok rijeke Mizuri-citavom duzinom. U nekim pritokama ga ima, u nekim nema   Utvrdjeno je i da postoje neke genetske razlike izmedju "americkog" i "originalnog".
Zna se jedna stvar, potrebne su mu tekuce vode za razmnozavanje. Od polaganja jaja pa sve dok mladj ne pocne da pliva potrebna mu je brza tekuca voda. Racuna se da taj proces traje oko 100 sati. To je razlog zasto se ne razmnozava u jezerima, ribnjacima i kracim tekucicama.
A sto se tice konzumacije, o ukusima se ne raspravlja. Kao sto je rekao Mujo Kinezu, kad se ovaj cudio zasto ima po Sarajevu toliko pasa lutalica a u Pekingu ni jednog: jeboga ti, a jes ti vidio kod nas jagnje lutalicu.

Pera znaš gdje se razmnožava (mrijesti)?
U vodama od 36 stupnjeva celzija!I meni se čini za ne povjerovat  
Definitivno tvrdim da je "naš" tolstolobik neka podvrsta.

Sto se tice konzumiranja ribe u Americi, skoro 90% prodaje je file, a njih je  verovatno nemoguce izrezati od sarana. Riba sa kostima se ne nudi u restoranima. Naravno, postoje i iznimke kao sto su etnicke prodavnice i restorani, gde svasta moze da se nadje pa i porcija ribe sa glavom. 

BEOGRAD (citat):

Sto se tice konzumiranja ribe u Americi, skoro 90% prodaje je file, a njih je  verovatno nemoguce izrezati od sarana. Riba sa kostima se ne nudi u restoranima. Naravno, postoje i iznimke kao sto su enicke prodavnice i restorani, gde svasta moze da se nadje pa i porcija ribe sa glavom.  

 
 
 
Kod nas ribu bez kostiju jedu mala djeca dok se ne nauče sama odvajat kosti.  
 
U restoranima je gotovo isključivo riba s glavom i kostima, naravno.
U Dalmaciji su nepoznat pojam oni unaprijed panirani zamrznuti komadi ribe bez kostiju.
Nije da nema u dućanima, ali je svetogrđe, prava hereza (prema ribi).

Drugo je Evropa. 
U Evropi svi znaju da voze auto sa obicnim menjacem, dok je u Americi to kao i riba sa kostima. 

BEOGRAD (citat):

Drugo je Evropa. 
U Evropi svi znaju da voze auto sa obicnim menjacem, dok je u Americi to kao i riba sa kostima. 

 
 
 
Bilo je u jednom od filmova Batman, gdje Batman pita nekog zna li vozit auto s mjenjačem, jer je bila situacija gdje se trebao vozit s takvim autom.  
 
On SVE može samo to ne, odlična fora tko ju je skužio u filmu.

BEOGRAD (citat):

Sto se tice konzumiranja ribe u Americi, skoro 90% prodaje je file, a njih je  verovatno nemoguce izrezati od sarana. Riba sa kostima se ne nudi u restoranima. Naravno, postoje i iznimke kao sto su etnicke prodavnice i restorani, gde svasta moze da se nadje pa i porcija ribe sa glavom. 

Cika Pera vadi filete iz sarana, uvalja ih u krupnu so, sitno sjeckani bijeli luk i sjeme ljute paprike i dimi 10-12 sati na rostilju. Za taj recept obicno koristim primjerke od 5-7 kg.
USA inace nije veliki potrosac ribe i "plodova mora" ((+/- 7kg po glavi stanovnika godisnje) Jos kad se uzme u obzir da u statistiku ulazi i konzervirana riba kao i "riblji sendvici" koje prodaju fast food restorani, onda su rezultati vise nego porazavajuci.

BEOGRAD (citat):

Sto se tice konzumiranja ribe u Americi, skoro 90% prodaje je file, a njih je  verovatno nemoguce izrezati od sarana. Riba sa kostima se ne nudi u restoranima. Naravno, postoje i iznimke kao sto su etnicke prodavnice i restorani, gde svasta moze da se nadje pa i porcija ribe sa glavom. 

 

Nije to običaj samo u USA.Pred jedno dvije godine bili smo skupa na ljetovanju moja familija i rođaci iz Njemačke.Odlučila rodbina da nas počasti ribom i ja ih fino odvedem u riblji restoran u Biogradu i preporučim zubaca i brancina.Oni odaberu brancina,ja naravno zubaca.Kad je konobar donio ribu moji su se rođaci samo pogledavali,naravno riba je bila čitava sa gradela.Pitam ja u čemu je problem i tad mi kažu da se tako ne služi kod njih već filetirano,i da jednostavno neznaju kako da poćnu jesti.Zamolim ja konobara i čovjek im u par poteza isfiletira ribe.A i sam sam jeo ribu na zapadu i bilo što da naručiš uvijek dobiješ filete.

Običaji  
Eto prije nekih par dana sam u Konzumu kupio komadiće janjetine pakirane po pola kilograma!  
NIKADA ali NIKADA se janjetina nije mogla kupit u tako malim količinama!