RIBA - MORSKA i SLATKOVODNA: vrste, zanimljivosti, pitanja, ribolov, recepti za pripremu...

Namjera ove teme nije klasifikacija morske i slatkovodne ribe prema nekom redu kakav postoji u specijaliziranim enciklopedijama, priručnicima, vodičima ili kuharicama. To bi bilo pre opsežno i nepotrebno. Pišite čega se sjetite. I pitajte, što god vas zanima. Ispričajte nam vaše zgode iz ribolova. Odajte nam tajne ribolovnog pribora i mamaca. Pri tome ne pretjerujte puno, jer obično pri svakom sljedećem prepričavanju, ista riba biva sve veća i veća. Stavljajte čim više fotografija, vlastitih i onih drugih. I odajte nam neki svoj način pripreme, recept, tajni sastojak. U obzir dolaze i ostala jestiva stvorenja iz mora, rijeka i jezera, rakovi, glavonošci, školjke... Ugodno čitanje i dobar tek!

LUBIN ili BRANCIN

[You must be registered and logged in to see this image.]


Sigurno vam je poznata ova vrst morske ribe ili ste čuli za nju. U posljednjih 20-tak godina se i uzgaja u ribogojilištima uz obalu, te je česta na jelovnicima tijekom cijele godine. Nalazi se i na policama supermarketa, pothlađena i očišćena, spremna za pripremu.
Lubin prirodnim rastom u moru može doseći duljinu od jednog metra i težinu od 14 kg. Tijelo lubina pokriveno je malim ljuskama, svijetle je olovnosive boje koja po strani prelazi u sivosrebrnastu, a dolje u srebrnasto bijelu. Nalazi se uzduž čitave jadranske obale i na svakoj vrsti dna, u mutnom, bočatom i bistrom, slanom moru. Obitava u blizini obale, na dubinama od 2 do 5 metara, iako zna zaći i do 80 metara u dubinu. Zalazi i duboko u riječne tokove.
Neki od ostalih naziva za ovu vrstu ribe su luben, agač, dut, morski grgeč...



Za konzumaciju je najbolji najjednostavnije pripremljen. Svježi lubin se očisti, ako već nije kupljen očišćen, posoli se, popapri, naulji i stavi peći na gradele, par minuta s jedne i par minuta s druge strane. Prije samog jela se još dobro zalije pravim maslinovim uljem............

[You must be registered and logged in to see this image.]

HOBOTNICA

[You must be registered and logged in to see this image.]


Hobotnica je mekušac iz roda glavonožaca. Ima osam krakova s kojima može dostići duljinu i do tri metra. U tjelesnim naborima krije vrećicu s crnilom koje ispušta kada želi zbuniti svoje neprijatelje. Njezino vrećasto tijelo krije iznimno dobro razvijen mozak i živčani sustav, zbog čega je hobotnica iznenađujuće inteligentna morska životinja.
Njezina omiljena hrana su rakovi, rakovice i školjkaši. Može mijenjati boju tijela i tako se prilagoditi okolini. Ako je njezina žrtva neki mekušac sa tvrdom ljušturom, hobotnica će razbiti ljušturu svojim 'papagajskim kljunom', tj. čeljustima sličnim kljunu.
U neprijatelje hobotnice se ubrajaju ugori, dupini i morski psi kojima je ona česta hrana.


[You must be registered and logged in to see this image.]


Može se pripremati na puno načina, a ovo je jedan od boljih - hobotnica ispod peke.......

E sad mi voda ide na usta. Ljetos sam jeo morskog psa, prijatelj ga ulovio i izgledao je impozantno; oko1,5 m dugačak i originalni oblik tijela, tipičan za morske pse. Prijatelj kaže da je ta jestiva vrsta česta u Jadranu i da nije opasna po ljude. Obožavam morske delicije, šteta da i lignje nisi postavio.

Boske (citat):

E sad mi voda ide na usta. Ljetos sam jeo morskog psa, prijatelj ga ulovio i izgledao je impozantno; oko1,5 m dugačak i originalni oblik tijela, tipičan za morske pse. Prijatelj kaže da je ta jestiva vrsta česta u Jadranu i da nije opasna po ljude. Obožavam morske delicije, šteta da i lignje nisi postavio.

Boske, što si nestrpljiv, ovo je tek početak. Sinoć kasno sam otvorio temu. Bit će i o ovome što si sad spomenuo, a i puno više.

Cipol (cipal) "zlatac" ili "dizelaš" (Max sigurno zna razliku)

CIPAL

Cipli su rasprostranjeni u obalnom pojasu skoro svuda u svijetu, osim u hladnim morima, te području Kariba i Bahama. Najviše voli bočatu vodu, a ponekad zalazi duboko u rijeke, mada mu slatka voda nije prirodno stanište. Jedna podvrsta cipla, abu cipal (liza abu) je ušao u rijeke Pakistana i Irana, te vječno ostao njihov stanovnik kao slatkovodna riba.
U Jadranskom moru živi šest vrsta cipala i svi su međusobno vrlo slični: najmanji je cipal plutaš zatim slijedi cipal zlatar (prepoznatljiv po zlatnoj mrlji na škržnom poklopcu), cipal putnik, cipal balavac, cipal mržnjak i naposlijetku najveći cipal u Jadranu - cipal bataš, koji može narasti i do sedam kilograma. Svijetlo sive je boje, a sa druge strane bjelkaste.
Cipli su vrsta koja živi u jatima, a u doba parenja, u određenom jatu može biti i do tisuću jedinki. Meso cipla bataša je izrazito cijenjeno, mekano i bijelo. Najvažnije pri konzumaciji cipla je da je nedavno uhvaćen, jer pri duljem čuvanju mijenja okus.
Cipli često žive u jatima u lukama velikih gradova, gdje je more nerijetko onečišćeno izljevima starog maziva i goriva s brodova, pa meso takvog cipla neugodno zaudara po dizelu, zato se za takve ribe koristi naziv 'cipal dizelaš', koji spominje Stazio u prethodnom postu. No, ukoliko je cipal uhvaćen u čistom moru, izuzetno je ukusan.

Manji primjerci cipla se mogu koristiti kao živa meka na udici za lov na veće grabežljive ribe.

[You must be registered and logged in to see this image.]



Cipal plutaš..........

LIGNJA
 
Lignja je rod morskih životinja koja spada u razred glavonožaca. Neki od naziva za europsku lignju su obična lignja ili kalamar. Rasprostranjena je diljem Sredozemnog mora, u vodama istočnog Atlantika, od Sjevernog mora do Gvinejskog zaljeva. U Jadranu zalazi do dubina od 400 metara, a u pliće vode zalazi u doba mriješćenja. Obična lignja može narasti do 30-40 cm u duljinu, a prosječna joj je duljina 15-25 cm. Ima srazmjerno veliku glavu, a na glavi joj se nalazi osam krakova koji imaju po dva reda pipaka, te dva lovna kraka. Kao i kod svih mekušaca i nekih riba, koža lignje je prekrivena brojnim kromatoforima koji imaju zadaću brze promjene boje tijela.
Lignja je omiljena poslastica ljudima, te se lovi u velikim količinama. Lovi se mrežama, ostima, te povrazom na kojem je posebno napravljen umjetni mamac u obliku ribe koji se naziva 'peškafondo'.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
Postoji veliki broj vrsta lignji srodnika obične lignje. Najpoznatije su, zbog toga što ulijevaju strah, divovske lignje, koje žive uz obale Norveške, Velike Britanije, Japana, Australije i Južne Afrike. Divovske lignje mogu prosječno narasti između šest i dvanaest metara, a mogu biti dugačke i do osamnaest metara.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Divovska lignja uhvaćena između Novog Zelanda i Antarktika.
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Lignje se mogu spremati na mnogo načina: peći, pržiti, kuhati, na salatu, brodet, rižoto.....
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Hebo te... Ova velika gore bi mogla nahraniti četu vojnika

Boske
bolje gledaj one donje dvije slike, ona velika se nebi mogla jesti, mislim da bi to bilo tvrdo kao đon od vojničke čizme.

Iako cijeli život živim na moru, tek nedavno sam probao meso sabljarke. Ukusniju ribu nisam probao.

Iglun (lat. Xiphias gladius) ili sabljarka je riba iz porodice Xiphiidae, u kojoj je ovo jedini predstavnik. Ovo je cijenjena riba za sportski ribolov, nastanjuje otvoreno more, gdje je jedan od najvećih predatora. Naraste do 455 cm duljine i do 650 kg težine. Karakterističan je po nastavku gornje čeljusti koji se formira u veliku sablju (po njoj je dobio drugi svoj naziv, sabljarka) i kratkoj leđnoj peraji[1]. Sablju koristi za napad i za obranu, vrlo je brz i okreta, živi uglavnom na većim dubinama, od 200 - 800 m. Ima velike oči, vid mu je vrlo dobar, a na očnom mišiću ima posebno tkivo koje služi da spriječi gubitak topline iz mozga na većim dubinama. Tijelo mu je izduženi, s jakom repnom peraom, boja mu je crno-smeđa odozgo, a svijetlija s trbušne strane. Vrstan je predator, a hrani se pretežno ribom, iako jede i rakove i glavonošce.

SRDELA
 
Srdela je morska riba iz porodice haringi, ima izduženo tijelo koje je na bokovima spljošteno. Gornji dio tijela je modrozelen, prema donjem boja prelazi u srebrnastu. Tijelo joj je prekriveno povelikim ljuskama. Srdela najviše naraste do 25 cm duljine i 8 dkg težine, dok je prosječna težina oko 3 dkg.
Srdela se u pravilu kreće u jatima, nema stalno prebivalište, ali se najviše zadržava iznad ljušturastog, koraljastog i kamenitog dna ili onog obraslog algama. Hrani se planktonom i ostalim morskim organizmima.
 
 
Srdela se smatra kraljicom riba! Spada u plave ribe i bogata je nezasićenim aminokiselinama omega 3 i omega 6, pa je veoma zdrava hrana. Omega aminokisekine su važne u razvoju mozga kod čovjeka, time i za dobro pamćenje.
Ukusnog je mesa, lako probavljiva, bogata bjelančevinama, ugljikohidratima, mastima, vitaminima, posebice vitaminima A, D i E, te mineralima.
Lovi se u velikim količinama mrežama plivaricama, i veoma je tražena na ribarnicama, jer je među najjeftinijim ribama koje se mogu nabaviti svježe. Srdela zauzima 60% cjelokupnog izlova ribe na Jadranu.
 
 
Srdela se često konzervira, a tako konzervirana se naziva sardina. Zbog hranjivih i nutricionističkih vrijednosti, konzervirana srdela - sardina je bila jedno od najomiljenijih jela vojnika u JNA. Pogotovo ujutro, za doručak.
 
 
Prženi zamotuljci od srdela.
 
Srdela se može pripremati na bezbroj načina, a u primorskim krajevima se usoljava, a kao usoljena je velika poslastica.

Vako cika Pera pravi pastrmku.

[You must be registered and logged in to see this image.]

pera84 (citat):

Vako cika Pera pravi pastrmku.

Pero, lijepo da si se uključio na ovu temu, mogao si nam i malo pobliže opisati način pripreme. I molim te, daj smanji ovu sliku da se ne razvlači ekran, teže je za čitati i nepregledno je. Please! Pozdrav!

Max
Konzerva sardine i glavica luka, dobar i zdrav obrok.
Proizvodnja soli i konzerviranje ribe su nekada smatrani strateškim granama privrede, kakva je danas situacija sa tim firmama?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stazio (citat):

Max
Konzerva sardine i glavica luka, dobar i zdrav obrok.
Proizvodnja soli i konzerviranje ribe su nekada smatrani strateškim granama privrede, kakva je danas situacija sa tim firmama?

Ribarstvo Rijeka Crnojevića, Solana Ulcinj...........počni na tvom terenu, a ja da dodam:

Jedan period JNA je nabavljala riblje konzerve od proizvođača Ribarstvo Rijeka Crnojevića Crna Gora. Radilo se o artiklu "Dimljena ukljeva". Nemam objašnjenje zbog čega su svi vojnici, bez obzira na nacionalno i socijalno poreklo, izbegavali ovu konzervu. Čak šta više, bukvalno su se njome gađali i po krugu kasarne smo se saplitali o te konzerve. Valjda nisu imali naviku??
Meni lično je bila dobra. Dimljena ukljeva se i dalje proizvodi i može se kupiti u BG. Ilustracije radi, konzerva hrvatskih, marokanskih ili crnogorskih sardina je malo iznad 0,5E. Konzerva Dimljene ukljeve košta skoro 1,5E. Ponekad kupim da me želja mine i onako sa glavicom luka podseti na mlade dane.

Moram provjeriti ali mislim da taj proizvođač iz Rijeke Crnojevića više ne radi. Na tržištu u CG nisam davno vidio njihove konzerve ili ih bar veliki trgovinski lanci nemaju. Što se tiče Ulcinjske solane zamalo nije "urbanizovana" i preprodata kao građevinsko zemljište (jer je sad i ona privatna svojina). To je spriječeno u skupštini "u zadnji čas". Što se tiče ribljih konzervi sada se "držimo" EVE, Rio Mare i gomile nepoznatih proizvođača sumnjivog sadržaja.

Pošto sam vatreni navijač i ljubitelj mesine iliti beštija na četiri noge, a posebice rovokopača iliti svinja, evo za temu jedan slavonski recept:

ŠARAN U RAŠLJAMA

Za pripremu je potreban tovljeni šaran od 1,5kg do 2kg, sol, vegeta, crvena mljevena paprika.
Šaran se prvo očisti te se otvori s leđne strane uz kičmu. Riba se nasoli i začini vegetom a potom stavi u drvene rašlje. Pripazite da šaran „čvrsto“ stoji u rašljama kako kasnije ne bi upao u vatru. Rašlje se na gornjoj strani mogu učvrstiti žicom.
Vatru je potrebno napraviti na zemlji kako bi se rašlje mogle zabiti u zemlju pored vatre. Vatra se loži od drveta, poželjan je jasen zbog dima koji ovom jelu daje aromu. Rašlje se uz vatru zabadaju kada se stvori dovoljno žara i dima i to na način da se za početak prema toplini okrene leđna strana ribe. tako ostaviti pedesetak minuta, a poslije toga okrenuti i postupak ponavljati svakih dvadesetak minuta.
Desetak minuta prije kraja pečenja šarana pospite s crvenom mljevenom paprikom. Vrijeme potrebno da se šaran ispeče ovisno je o veličini ribe a kreće se od sat i pol do dva sata.
Ovako pripremljen šaran prava je poslastica jer pri laganom pečenju masnoća iscijedi, a riba poprimi miris dima.
Uz šarana poslužite krumpir salatu, mladi luk, a za popiti bijelo vino.
Napomena: bijelo vino (kombinacija, pol-pol, gemišt, špricer, bevanda ili kako kome po nazivlju odgovara)

Dobar šaran, ja bih ga još napunio pršutom i slaninicom i na kraju pojeo "punjenje".
Od vina bi odabrao neko jako crno. (bolje ide uz prilog)

Prijatelju Stazio, navedenog šarana probao sam jedanput ili dvaput, nije loše, ali se držim provjerenih mesnih derivata. Riba mi nekako neide, od morskih stavim malo na gradele onako za užitak (skuša, sardele), girice ili papaline volim, nešto lignji, slane inčune, od slatkovodnih još mogu pastrmku. Sada sam u fazi uništavanja prerađevina od akcije "Rovokopač 2012" od 29 novembar, čvarci, slanina, kobase, meso i tako dok srce ne rikne, nije me za osuditi, ipak sam iz Slavonije.

Jedan jednostavan recept za pripremu freških sardela. Uglavnom namjenjen prijateljima sa kontinenta, a mogao bi ovo pročitati i poneki domaći majstor s mora, jer nađe se i kod nas takvih koji znaju upropastiti dobru sardelu.


[You must be registered and logged in to see this image.]

U stvari nema jedinstvenog recepta za pripremu "sardela na gradele". Neko ih uopšte ne čisti. Skine im samo krljušt, a utrobu ostavi. To su uglavnom "morski profesionalci" kojima se to ne gadi. Očišćene ili ne, ako su dobro spremljene jedan su od najboljih morskih specijaliteta. Sardelu treba očistiti od krljušti (lagano pređite rukom po sardelama od repa prema glavi i krljušt će se sama skidati), očistite im utrobu, osušite ih krpom, posolite, umočite u maslinovo ulje i stavite ih na dobro zagrijanu rešetku gradela. Ne okrećite ih kao ćevape i ne močite ih više. Okrenite ih samo jednom, i to onda kada se donja strana već dovoljno ispekla (ali ne i izgorjela). Ostavite da se ispeče i druga strana, pa ih skidajte i stavljajte u jednu posudu u kojoj ih lagano prelijte mješavinom maslinovog ulja, sjeckanog česna i petrusina. Uz to možete pripremiti krompir salatu, a dobro idu i sve vrste zelene salate. Ako kojim slučajem dođete na kakvu primorsku feštu, gdje se peku "sardele na gradele", probajte ih obavezno. Ali ne očekujte krompir i ostale dodatke – eventualno samo komad hleba i uvijek malu papirnu salvetu, uvijek je premalu da obrišete usta i ruke.


[You must be registered and logged in to see this image.]

off topic
Što se tiče Ulcinjske solane, sećam se afere sa senegalskom soli koja je pakovana i prodavana kao so iz pomenute ulcinjske solane.

Kao i svi klinci koji imaju blizu reku, voleo sam da pecam ribu...Timok je obilovao belom ribom, sitnom i krupnom (belica, skobalj, klen); reka je proticala kroz grad, ali primerci od 1kg skobalja su bili svakodnevni, ponekad i veca mrena (pricam za celu ribolovacku populaciju)

redovna pojava je bio i ribocuvar, "dozvolar"....lik sa partizanskom kapom titovkom i puskom M 48 koji je patrolirao duz Timoka i kontrolisao da li imamo dozvole za pecanje ...ko nema dozvolu oduzima mu se stap

voleo sam brzo pecanje, na plovak i na malu dubinu, prirodnim mamcima; ...zato danas ne mogu da shvatim sarandzije koje cekaju satima...

kao "veliki", nekoliko godina staza na brzim i manjim rekama Juzne Srbije; riba ista, mamci skakavac ili varalica...

Stazio (citat):

Jedan jednostavan recept za pripremu freških sardela. Uglavnom namjenjen prijateljima sa kontinenta, a mogao bi ovo pročitati i poneki domaći majstor s mora, jer nađe se i kod nas takvih koji znaju upropastiti dobru sardelu.


[You must be registered and logged in to see this image.]

U stvari nema jedinstvenog recepta za pripremu "sardela na gradele". Neko ih uopšte ne čisti. Skine im samo krljušt, a utrobu ostavi. To su uglavnom "morski profesionalci" kojima se to ne gadi. Očišćene ili ne, ako su dobro spremljene jedan su od najboljih morskih specijaliteta. Sardelu treba očistiti od krljušti (lagano pređite rukom po sardelama od repa prema glavi i krljušt će se sama skidati), očistite im utrobu, osušite ih krpom, posolite, umočite u maslinovo ulje i stavite ih na dobro zagrijanu rešetku gradela. Ne okrećite ih kao ćevape i ne močite ih više. Okrenite ih samo jednom, i to onda kada se donja strana već dovoljno ispekla (ali ne i izgorjela). Ostavite da se ispeče i druga strana, pa ih skidajte i stavljajte u jednu posudu u kojoj ih lagano prelijte mješavinom maslinovog ulja, sjeckanog česna i petrusina. Uz to možete pripremiti krompir salatu, a dobro idu i sve vrste zelene salate. Ako kojim slučajem dođete na kakvu primorsku feštu, gdje se peku "sardele na gradele", probajte ih obavezno. Ali ne očekujte krompir i ostale dodatke – eventualno samo komad hleba i uvijek malu papirnu salvetu, uvijek je premalu da obrišete usta i ruke.

A ovo drugo boldano je istina samo da je srdela friška/svježa Evo ja i ekipa a takav je i običaj nazovemo ekipu koja se vraća sa plivaricom ili koćaricom(mada je plivarica danas aktuelnija) sačekamo ih i uzmemo dvije,tri vrečice (oko 5-6 kila)ovisno koliko nas ima ali uvijek netko naleti pa od viška ne boli glava.Jedan upali vatru naravno od granja(loze je sve manje pa se i tu gubi draž) a nas par samo rukama skine krljušt i jednim potezom potegne utrobu.Na cijelu hrpu se šakom baci soli i direkt na gradele.Nakon par minuta(gradele moraju biti vruće) se okrenu i još nekoliko minuta pa su gotove.Cijelo vrijeme ružmarinovom grančicom se trljaju maslinovim uljem a kad im je rep u zraku znači da lijepo napreduju ali i da su tek izvađene iz mora.Oči kao u svake ribe trebaju dobiti onu bijelu boju i tad su gotove.Kod srdele je najvažnije da se ne za*ebeš pa je prepečeš jer onda nije nikakva ali ipak se pojede Od sve ribe u moru tko god što pričao sa ekipom je ipak srdela najdraža i još potopljena crnim domaćim vinom Tema mi je za prste polizati,vidimo se još kad Purger progovori

Malo ruzmarina vazda ide uz gradele, bilo meso ili riba, to sam zaboravio.

E ovo je sada nostalgija, ali za morem, suncem, plavim nebom, vručim ljetnim danima, blagim noćima, hladnom cugom, i dobrim kokama.

"Baciš" koju sardelu na gradele i odmah proradi nostalgija.

Upravo tako prijatelju, iako sam Slavonac, onih 50% dalmatinske krvi me vuće na more, kao što sam i prije napisao, ne toliko kupanje u slanoj vodi, već, mirisi i zvukovi, e to ti je uživancija, pa dobra spiza, puni pjat i dobra vina (mada sam se manio alkohola u prekomjernim količinama, sada sam više degustator), e onda se pusti dobra pisma, po mogučnošću kakva Klapa i što više reći. RAJ ZEMALJSKI (ZIMA=PRITVOR).

100% podržavam.

HVALAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

Ribolovci zaboravili na brudet pa što god bilo u njemu

Matrix (citat):

Ribolovci zaboravili na brudet pa što god bilo u njemu

Mislio sam i na njega ali sramota me bilo reći da ga ne volim. (možda bi prošao od sipa i "uliganja")

E da sjetio sam se, jednom kad sam bio mali, jeo sam dobru pastrmku kod manastira Morača u CG, sječam se i jezera nešto stvarno lijepo, bilo je to mislim 1972.g. Tada smo stavili šator na auto, pa od juga do sjevera, to su bila vremena, potroši se jedna plaća na godišnjem, a druga te doma čeka, a ljepote koje vidiš neprocjenjivo.

Ako si tim putem išao ka sjeveru to je moglo biti Biogradsko jezero (stvarno dragulj netaknute prirode čak i danas) ako si išao ka jugu malo dalje, poslije tada Titograda, Skadarsko jezero. Oba su sada nacionalni parkovi.

U pravu si prijatelju to je bilo Biogradsko jezero, voda bistra, mogao si i čamac da iznajmiš, postavili smo šator u kampu, sječam se do nas bio neki par iz Beograda, otac i sin podizali šator, pa im nikako da krene, a stari samo "e,bre, Bane nikada čoveka od tebe", onda smo stari i ja uskočili, mi smo ti uvijek bili u Izviđačima pa se posao znao, a šator nov za 5 osoba sa gumiranim podom, onako narandžast bode oko.

bojnik (citat):

E da sjetio sam se, jednom kad sam bio mali, jeo sam dobru pastrmku kod manastira Morača u CG, sječam se i jezera nešto stvarno lijepo, bilo je to mislim 1972.g. Tada smo stavili šator na auto, pa od juga do sjevera, to su bila vremena, potroši se jedna plaća na godišnjem, a druga te doma čeka, a ljepote koje vidiš neprocjenjivo.

Nisi mi se izjasnio po pitanju brodeta (brudeta)

Matrix nemam šta za pridodat!
Šaran sa rašlji je premračan recept!
Srdela hraniteljica priča za sebe,ludilo sa gradela obavezno sa iznutricama!
Sigurno očekujete da spomenem kakvog zubaca,brancina,nešto od landovine ali ne.
Trlja od kamena meni je bajka!

Matrix (citat):

Ribolovci zaboravili na brudet pa što god bilo u njemu

Pa makar i kamen

Kolega Stazio, znala mi je stara napraviti Brudet a prilog je bila pura (palenta, žganci), bogami nisam dosta dugo ga jeo, više sam u mojim krajevima na dobrome fišu (mada ponavljam nešto sam na Vi sa ribom). Znalo se ljeti napraviti jer su onda i ribe dostupnije više nego sada zimi, sada kada bih išao nabaviti škarpinu, grdobinu, bat ili neku drugu, jer se brudet pravi sa više vrsta i cijena bi bila paprena. U svakome slućaju svaka dobra spiza je dobrodošla na moj stol.

LOSOS (i morska i riječna)

[You must be registered and logged in to see this image.]


dimljeni losos

[You must be registered and logged in to see this image.]

Volim da pecam ribu u svrhu relaksacije...


sto se jela tice, ne jedem skoro nista na 2 noge i sto pliva

purger (citat):

Pa makar i kamen

A trlje od kamena voliš kao i moja žena ajd nije sve u caru i ostalim provikanim ribama a što se tiče kamena i tu ima jedna caka.Kad se moglo tuči prstace obavezno se izvadio najbolji dio kamena u kojem je bilo najviše prstaca i stavilo u poveći lonac ili teću.Dodalo bi se povrća kao i za riblju juhu sa još kojim manjim komadom škrpuna i kamenjara(veči i slađi glamoč) a kuha se oko 40 minuta.Normalno da je ovo samo juha pa se uz želju naknadno izvadi juha u drugu teču/lonac i doda riža i kasnije udri koliko možeš.Ova juha od sto jezika je u biti obična brza primorska juha koja se spremala na brzinu kad bi se radilo blizu mora većinom u polju kroz proljeće a jedan od ljudi koji rade bi odvalio macom komad kamena i pristavio juhu.Kasnije je i taj običaj preselio po kućnoj radinosti sve do totalne zabrane izlova prstaca a baš ti prstaci u kamenu se večinom nebi niti pojeli osim ako nije u ekipi neki lule koji voli macu i uvijek je nosi sa sobom O brudetu drugi put

Stazio (citat):

Nisi mi se izjasnio po pitanju brodeta (brudeta)

Evo jedno pitanje za Stazia jer me baš zanima dali ih ima kod vas po obalnim mjestima pošto to više uopće ne vidim kod nas po Dalmaciji i to već jako dugo da već imam čudna razmišljanja po glavi što da uskoro napravim.Davno prije sam znao od svoje kuće pa dalje po susjedstvu vidjeti u dvorištima kad puše bura sve prepuno "kišobrana i suncobrana".U biti to su bile hobotnice veće i manje koje su se sušile onako raširene.Druga stvar koja je s njima išla u kombinaciji za odličan brudet ili gulaš(kako je tko volio) su morski psi i mačke koje su se oguljene sušile kraj njih.Sad kad se sjetim koji je to brudet ili gulaš bio dođe mi da okitim s njima cijelu kuću

Matrix (citat):

Stazio (citat):

Nisi mi se izjasnio po pitanju brodeta (brudeta)

Evo jedno pitanje za Stazia jer me baš zanima dali ih ima kod vas po obalnim mjestima pošto to više uopće ne vidim kod nas po Dalmaciji i to već jako dugo da već imam čudna razmišljanja po glavi što da uskoro napravim.Davno prije sam znao od svoje kuće pa dalje po susjedstvu vidjeti u dvorištima kad puše bura sve prepuno "kišobrana i suncobrana".U biti to su bile hobotnice veće i manje koje su se sušile onako raširene.Druga stvar koja je s njima išla u kombinaciji za odličan brudet ili gulaš(kako je tko volio) su morski psi i mačke koje su se oguljene sušile kraj njih.Sad kad se sjetim koji je to brudet ili gulaš bio dođe mi da okitim s njima cijelu kuću

Ne druže, "ni za lijek", zadnje što sam vidio u komšiluku da se suše luci (oslić) prije par godina a pešikane i hobotnice godinama unazad ne. Inače suvi luc je za mene lijepši od bakalara, a može se "spravljat" potuno isto kao bakalar.

Stazio (citat):

Ne druže, "ni za lijek", zadnje što sam vidio u komšiluku da se suše luci (oslić) prije par godina a pešikane i hobotnice godinama unazad ne. Inače suvi luc je za mene lijepši od bakalara, a može se "spravljat" potuno isto kao bakalar.

Znači da stare dobre stvari izumiru ili je po meni to nametnuo ovakav tempo života.Ipak šteta a luc,oslić ili mol nisam niti ja dugo probao niti vidio a da je dobar kad se spremi kao bakalar istina da je i bolji.Ne znam možda što je sam takav ili što smo ih sami sušili ali itekako ukusan.

Da nije jednog našeg kluba zaljubljenika u starine, uskoro ni drvene barke ne bi mogao vidjeti. Od ležaljki i suncobrana nemaju se više gdje izvlačiti "gavunjere" i "bukvijere". Ali opet, krajem ljeta i u jesen napuni se uveče zaliv ferala, nisu ljudi skroz od mora pobjegli. I dok tako svjetlucaju u miru Bokeljskog predvečerja između njih kolone jahti i glisera "zuje" ka Tivtu po "tax free" gorivo.

Sad kako je vrijeme nikakvo i ne idem na more i to me lagano ubija.Ne znam ima puno stvari u životu koje čovjek poželi ali ja sam još uvijek od onih koji su zadovoljni sitnicama.Tako mi je i kad mogu najveću sitnicu pruža moja drvena pasara sa parangalima,vršama,raznim mrežama i svim onim što ponesem.Najveći gušt je vađenje ribe a poseban je onaj kad idemo sa prepravljenim Elanom na sviću ili kako si već napisao feralom.Već sam jednom opisao cijelu noć a nikako da postavim slike,nekako sam lijen a nekad i mislim da bi ispalo da se falim.Veliki problem kod nas je to masovno plačanje svih mogućih izmišljenih članaka tako da je večina moje ekipe za običan taj prepravljeni Elan morala raditi obrt a kasnije zbog neisplativosti ga zatvarati.Sad se švercaj kako znaš i moli boga da te policija ne uhvati jbga.Skoro zaboravih da sam prije mjesec dana u povratku s puta opet stao kod prijatelja u dolini Neretve točnije Opuzenu i naravno da smo uživali u brudetu od jegulja i žaba s purom/palentom.Zanimljivo da to jelo nisam do prije 5 godina nisam htio niti probati a sad bih ga mlatio samo da ga znati spremiti kao oni.To je i poanta da se ne mogu spremiti neka jela kao domaćini takve kuhinje pa se pribjegava improvizaciji koja nekad ima jako dobrih klonova

Ja sam "crna ovca" u familiji što se ribanja tiče, nekako mi izmaklo a sa najboljim "meštrima" se družim.
Kad se spominju žabe i jegulje, postoji li još onaj restoran kod Ploča, "Teta Olga" ili tako nekako?

Stazio (citat):

Ja sam "crna ovca" u familiji što se ribanja tiče, nekako mi izmaklo a sa najboljim "meštrima" se družim.
Kad se spominju žabe i jegulje, postoji li još onaj restoran kod Ploča, "Teta Olga" ili tako nekako?

Da još uvijek postoji a i nije se ništa izmjenio.Ispred njega ćeš naći automobile i kamione sa registracijama sa cijelog brdovitog Balkana.Neke navike ostaju a tako i padnu vesele priče ljudi koji se tamo nađu slučajno nakon dugo godina i sama atmosfera je jako ugodna iako nisam svratio ove godine.Društvo je vrag jer te odvuću u neke nove brdske konobe pa se moraš na silu izvlačiti.Čitao sam kad si počeo pisati da ti brat ode na ribu a ti onako kupanjac ako i to.Probaj otići par puta pa nam javi jelti ide kako ribanje.Tko zna možda i zavoliš

A kako uspevate da ispecete ribu na rostilju da se ona ne zalepi? Meni se uvek zalepi za resetke bez obzira koliko one bile vrele i koliko god nauljio ribu.