"KOMANDNI MOST" - za sve ljubitelje RM - pitanja, zanimljivosti i ostalo...

Minolovac (citat):

Šveđani su se pokazali kao vrlo pametni po vojnim pitanjima. Razvili du jaku vojnu industriju koja već dugo dobro zarađuje na izvozu. U IISR ih politika i mirotvorstvo ne bi spasilo Hitlerove žeđi za čelikom, da nisu imali, kako jedan autor kaže "Brodove koje se samo oz pristojnosti zvalo bojnim brodovima". Ipak su oni postojali, a vidjelo se kako je njemačka flota prošla u Norveškoj, koja je bila daleko slabija. Ne kažem da ne bi uspjeli, ali ta flota u postojanju je ipak bila faktor odvraćanja. Danas im ne prijeti neposredna ratna opasnost, ali industrija i dalje proizvodi (SAAB avioni, Bofors topovi, rakete RBS, da ne nabrajam dalje. Oni te brodove grade da bi bili u korak s najmodernijom tehnologijom, samim time i prisutni na tržištu (a kvaliteta švedskih proizvoda je poznata)

U potpunosti se slazem sa tobom.

Ma slažem se i ja ali uvijek me fascinira licemjerje državnih politika

Državnike na vlast dovode utjecajne klike da bi politički zamusalli provođenje privatnih interesa.

Čitava ljudska povjest se temelji na tim i sličnim postavkama

Kineski razarači klase LANZHOU (Project 052C)

Priča o razaračima klase Lanzhou započela je početkom 2003. kad je postalo jasno da razarač na navozu šangajskog brodogradilišta Jiangnan Shipyard nije još jedan u seriji razarača klase Guangzhou već prvi razarač potpuno nove klase. Prve fotografije su pokazale visoko nadgrađe koje je oblikom vrlo podsjećalo na nadgrađe američkih razarača klase Arleigh Burke.

Zapadni su analitičari tada mahom odbijali svaku pomisao da bi na to nadgrađe trebale doći pločaste antene kineskog Aegis radarskog sustava tvrdeći da kineska vojna industrija ne može proizvesti tako kompliciran sustav. Ni nakon porinuća Lanzhou (170) 29. travnja 2003., kad se jasno vidjelo da kineski razarač na bokovima nadgrađa ima četiri velike pločaste radarske antene, zapadni stručnjaci nisu vjerovali da će taj sustav i raditi, navodeći primjer da je sličan sovjetski sustav iz osamdesetih godina prošlog stoljeća neslavno propao. Kako je drugi razarač klase Lanzhou - Haikou (171) porinut 29. listopada 2003. Amerikanci i dio kineskih susjeda ozbiljno su se zabrinuli da će tim tempom kineska ratna mornarica do 2010. imati više suvremenih razarača od Japana. To se nije dogodilo (barem zasad) jer nakon porinuća Haikoua nije zamijećena gradnja idućeg razarača te klase. Očito je da ni vrh kineske ratne mornarice nije u potpunosti vjerovao hoće li tako napredna tehnologija uspješno djelovati pa je odlučio za početak izgraditi samo dva razarača.


Nekoliko činjenica u vezi s razaračima klase Lanzhou posebno brine američku ratnu mornaricu. Prva je činjenica da je to potpuno kineski projekt koji je vjerojatno ostvaren bez strane pomoći iako ima i drukčijih tvrdnji. Koncepcijski, kineski su razarači čak nešto napredniji od američkih razarača klase Areligh Burek. Činjenica koja najviše čudi američke analitičare je da su Kinezi svoj Aegis radarski sustav i osam šesterostrukih okomitih lansera uspjeli smjestiti na brod istisnine 6600 tona. Za usporedbu američki razarači klase Areligh Burke istiskuju 8400 tona. Sovjeti su svoj neuspješni Aegis sustav NATO oznake Sky Watch namjeravali postavljati samo na nosače zrakoplova istisnine 30 000 tona. Brine ih i to da su oni svoj Aegis radarski sustav testirali devet godina, dok su Kinezi svoj sustav instalirali na razarače nakon vrlo kratkog ispitivanja na jednom pomoćnom brodu. Doduše, takva se brzina može pokazati kontraproduktivna ako se kineski sustav pokaže nefunkcionalnim.
Treća stvar koja brine američke analitičare je pojava novih oružja o kojima se zna vrlo malo. Prvo takvo oružje je suvremeni PZO raketnog sustava označen kao HHQ-9 a koji nema rusko podrijetlo i o kojem se još uvijek zna vrlo malo. Drugo oružje je novi protubrodski vođeni projektil koji se lansira iz valjkastih kontejnera-lansera. Iako najnoviji Jane's Fighting Ships tvrdi da je riječ o projektilu C-803, istina je da je riječ o potpuno novom projektilu o kojem se izvan Kine još uvijek ništa ne zna.
Razarači klase Lanzhou imaju 280 članova posade, od čega je 40 časnika. Razarači klase Lanzhou dugački su 155 metara, široki 17 m i imaju gaz 6 m. Ovisno o izvoru navodi se da im je puna istisnina 6600 ili 7000 tona.


Pogonski sustav razarača klase Lanzhou je CODOG (COmbined Diese Or Gas turbine - kombinacije dizelskih motora ili plinskih turbina). Sastoji se od dvije ukrajinske plinske turbine DA-80 ukupne snage 35,7 MW (48 600 KS). To je dovoljno snage za postizanje vršne brzine od 29 čvorova. Za optimalnu brzinu krstarenja od 15 čvorova ugrađena su dva dizelska motora kineske proizvodnje koji su najvjerojatnije kopija njemačkih brodskih motora MTU 20V956TB92 ukupne snage 6.5 MW (8840 KS). Pri toj brzini razarači mogu preploviti oko 4500 nautičkih milja.


Osnovna namjena razarača klase Lanzhou je protuzračna obrana flote, što je bilo od samog početka očito. Nakon što su fotografije prvog razarača potvrdile da će dobiti okomite lansere započele su u stručnim krugovima žestoke rasprave koji će se PZO sustav ugraditi. Zapadni stručnjaci nisu htjeli ni čuti da bi na kineske razarače mogao ići sustav razvijen u Kini tvrdeći da tamošnja industrija nije dovoljno razvijena da proizvede tako napredan sustav. Svoje su tvrdnje podupirali podatkom da je kineska ratna mornarica kupila ruski protuzračni raketni sustav S-300M Fort-M (SA-N-6). Iako su fotografije pokazivale da su na Lanzhou ugrađeni okomiti lanseri koncepcijski slični ruskim, što je potvrdilo da se radi o nekom novom sustavu tek je porinuće razarača 115 (Type 051C), na koji će doista doći sustav S-300 Fort-M, dokrajčilo sve rasprave.

Iako razarači klase Lanzhou imaju veliki broj različitih radarskih sustava najzanimljiviji je Aegis sustav o kojem se zna vrlo malo. Zasad je sigurno da Kinezi nisu iskopirali američki sustav SPY-1 koji radi u frekvencijskom rasponu od 3100 do 3500 megaherca (F frekventi raspon). Uz to antene američkog radarskog sustava mjere 13.5 metara u visinu i 3.7 metara u širinu. Kinezi nisu iskopirali ni ruski sustav Sky Watch čije su antene bile još veće od američkih (5 metara u širinu) i koji je radio u L frekventnom rasponu. Antene kineskog sustava, koji se navodno zove 'Magis Shield of China' Type 346, visoke su 4.6 metara i široke 3.9 m.



Fotografije razarača Lanzhou pokazuju da se na krovu zapovjednog mosta i na središnjem jarbolu nalazi više antena sustava za elektroničko ratovanje koji su vrlo nalik američkim sustavima iste namjene. Kao dodatna zaštita na bokove, između lansera protubrodskih projektila i helikopterskog hangara, postavljena su četiri (na svaki bok dva) osamnaest cijevna lansera mamaca.
Sigurno najveći napredak koji je ostvaren na razaračima klase Lanzhou je visokoautomatizirani zapovjedni sustav koji je na razini najsuvremenijih zapadnih sustava. Takav zapovjedni sustav omogućava da se na nekoliko konzola istodobno kontrolira situacija u zraku, na površini mora i ispod nje. Ono što još nije poznato je jesu li se Kinezi odlučili da razviju višenamjenske konzole s kojih se može upravljati svim brodskim elektroničkim i oružanim sustavima (kao na većini zapadnih ratnih brodova), ili su odabrali da se za svaki oružani sustav razvije njegova posebna konzola (kao na sovjetsko/ruskim ratnim brodovima). Rijetke fotografije unutrašnjosti razarača Shenzhen (167) pokazuju da su se, barem na njemu, Kinezi odlučili na drugu mogućnost.



Razarači klase Lanzhou opremljeni su kineskim protuzračnim raketnim sustavom HHQ-9. Vjeruje se da je projektil sustava HHQ-9 ako ne identičan projektilu sustava FT-2000 onda vrlo sličan. Po tome bi značilo da je projektil sustava HHQ-9 dugačak između 6.5 i 7 metara, te ima promjer tijela 47 cm. Masa projektila u trenutku lansiranja je oko 1300 kg, od čega na bojnu glavu otpada 90 kg. Maksimalni domet mu je oko 100 km i može gađati ciljeve koji lete do visine od 20 000 m. Brzina u letu je 3 Macha.
Iako zapadni izvori navode da se projektil navodi poluaktivnim radarskim principom to baš i nije sigurno, iako je istina da razarači klase Lanzhou nemaju iluminacijske radare kakvi postoje na razaračima klase Arelig Burke. Naime, ako je istina da razarači klase Lanzhou rabe ukrajinski radarski sustav onda je pitanje je li taj osposobljen za navođenje protuzračnih projektila na ciljeve, to jest može li generirati dovoljno snažnu radarsku zraku uskog snopa potrebnu za 'osvjetljavanje' cilja. Iako je to teoretski moguće takvo rješenje znatno usložuje konstrukciju radara, posebno antene. Uz to veliko je pitanje može li ukrajinski radar istodobno generirati snažnu radarsku zraku uskog snopa i nastaviti s osnovnom zadaćom motrenja zračnog prostora.



Razarači klase Lanzhou opremljeni su s dva trostruka torpedna aparata smještena iza vrata na sredini broda, ispod lansera protubrodskih projektila. Kako su skriveni u unutrašnjosti trupa teško je reći o kojim se aparatima radi iako su to najvjerojatnije uređaji Whitehed B515 promjera 324 mm. Iz njih se ispaljuju torpeda Yu-7 koja su razvijena na osnovi američkog torpeda Mk-46 Mod-1. Dugačko je 2.6 m i promjera 324 mm. Torpeda ima aktivno-pasivni sustav vođenja i bojnu glavu mase 45 kg. Maksimalna brzina mu je 43 čvora i najveći domet 15 km.
Za otkrivanje podmornica razarači klase Lanzhou dobili su aktivni sonar nepoznatog tipa koji je ugrađen u pramac.
Na krmi je osigurana velika helikopterska platforma i hangar u koji se mogu smjestiti dva helikoptera. Hangar je prilagođen smještaju ruskih mornaričkih helikoptera Ka-28 a u njega se mogu ugurati i kineski helikopteri Z-9C.

Mislim da će Kinezi u budućnosti igrat vrlo važnu ulogu na moru

Slažem se, o tome smo već nešto pisali na početku ove teme.

Ovo se nalazi kod napuštene sovjetske pomorske baze u Murmansku.

Max Blitz (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo se nalazi kod napuštene sovjetske pomorske baze u Murmansku.

Znam jednog komandanta koji je uspio puno toga napraviti, da je imao prilike, možda bi s minolovcem i ovo napravio. Sad je u HV

Našao sam neke zanimljive stare fotografije KRM Kraljevine Jugoslavije u Boki Kotorskoj:

Max Blitz (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ne znam gdje si je našao ali za nju imaš plus.  

Vec spominjani Austro-Ugarski monitor u sastavu Dunavske flote, [You must be registered and logged in to see this link.] ,pred I.sv. rat je bio stacioniran u Zemunu!
Evo fotografije posade iz tog perioda.......Monitor BODROG -klase monitora Temes


Izvor-Pol.zabavnik

Na ovoj, dosta retkoj fotografiji koja je u vlasnistvu Drzavnog Arhiva u Becu, vidimo Bodrog na zadatku u patroliranju Dunavom, u toku rata 1916.god.


Izvor-dobra opcija za pretragu, ljubiteljima teme..... [You must be registered and logged in to see this image.]

Možda je sa ovom slikom trebalo početi cijelu ovu temu:

Stazio (citat):

Možda je sa ovom slikom trebalo početi cijelu ovu temu...

Definitivno da, ali nova tema na RM - 'Jedrenjaci'!

Kad si već spomenuo RM JA, prvi naoružani partizanski brodovi bili su leuti ‘Pionir’ i ‘Partizan’ naoružani puškomitraljezima i prsobranom od pijeska, a prve mornaričke posade činili su težaci i ribari, partizani.
Ovo je PČ-22 'Streljko' -  ribarski brod kočarica; deplasman 17 t, dužina 15 m, širina 3.9 m, gaz 0.7 m, motor snage 50 KS, brzina 8 čv, posada od 13 članova, naoružan sa 1x40 mm pt, 2x20 mm pat, 2x8 mm, 1 MB 81 mm. Brod je danas izložen u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu.

Minolovac znam i ja jednoga što je pogodio bovu na ulazu u luku Šibenskog remontnog zavoda

Mornarička uniforma svakome dobro stoji.

A baš i izgleda ko gospođa ovo može proizvest samo Amerika

Kako vele, ni baba ni deda

Zezate se sa gospođom admiralicom, vidio bih vas kako bi komandirali nosačima aviona.

Max Blitz (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

ova je odlična Max, stara dobra papuča

"Pošteda nošenja obuće 7 dana."

BOJNI BRODOVI klase Iowa su bojni brodovi SAD-a. 1939. i 1940. godine je naručeno šest brzih bojnih brodova, a bili su namijenjeni Pacifičkoj floti. Četiri bojna broda su dovršena ranih 1940-ih, služili su u borbama u Drugom svjetskom ratu, dok su ostala dva nedovršena, a kasnije i otkazana. Bojni brodovi klase Iowa su bili posljednji izgrađeni američki bojni brodovi: USS Iowa (BB-61), USS New Jersey (BB-62), USS Missouri (BB-63) i USS Wisconsin (BB-64).
Izgrađeni pod visokim troškovima, bili su najjači brodovi u floti SAD-a pa time i kapitalni brodovi. Kasnije su ih zamijenili nosači zrakoplova koji su postali najveći i najjači brodovi u floti i time preuzeli titulu kapitalnog broda.
Brodovi klase Iowa su bili u svim važnim američkim ratovima druge polovice dvadesetog stoljeća. U Drugom svjetskom ratu su štitili nosače zrakoplova i uništavali japanske utvrđene položaje, dok su pred kraj rata povučeni. Ponovno su u akciji za vrijeme Korejskog rata gdje su pružali artiljerijsku potporu UN-ovim snagama u borbi protiv Sjeverne Koreje. Godine 1968. USS New Jersey je pozvan u službu u Vijetnamski rat. Sva četiri broda su nadograđena raketama i modernizirana tijekom 1980-ih. USS Missouri i USS Wisconsin sudjelovali su u Zaljevskom ratu gdje su gađali vojne ciljeve po Iraku. Sva četiri broda su povučena iz službe ranih 1990-ih zbog završetka Hladnog rata.


Ideja za izgradnju bojnih brodova klase Iowa došla je od činjenice da su američkoj ratnoj mornarici potrebni brodovi koji bi se borili zajedno sa nosačima zrakoplova i štitili ih od neprijateljskih brodova, jer su sami nosači lake mete. Prethodnici brodova klase Iowa bili su bojni brodovi klase Sjeverna Karolina i Južna Dakota. Za brodove svoje klase bili su brzi, ali ne dovoljno brzi da bi mogli pratiti nosače zrakoplova. Plan je bio napraviti 45.000 tona težak bojni brod koji bi mogao proći kroz Panamski kanal (koji je širok 34 m). Mornarica je predložila model broda koji je trebao biti širok najviše 33 metra. Dužina je trebala biti 262 m, a maksimalna brzina 64.6 km/h. Razloga da brod može proći kroz Panamski kanal bilo je više, ali jedan od najvažnijih je bio manji put do Tihog oceana. Naime, većina vojnih, a i brodogradilišta općenito se nalaze na istočnoj obali američkog kontinenta. Kako su brodovi bili namijenjeni Pacifičkoj floti bilo je taktički mudrije napravit brod koji može proći kroz taj kanal jer brod nije trebao oploviti cijelu Južnu Ameriku da bi došao do druge obale Sj. Amerike.


Kada su brodovi ušli u vojnu službu pred kraj Drugog svjetskog rata, bili su namijenjeni Pacifičkoj floti. Zadaća im je bila zaštititi američke nosače zrakoplova od japanskih brodova i aviona, a uz to su još i davali vatrenu potporu pješadiji za vrijeme iskrcavanja na otocima. Tijekom rata niti jedan bojni brod klase Iowa se nije izravno sukobio sa japanskim kapitalnim brodom. Poslije rata, Iowa, New Jersey i Winsconsin su opozvani iz aktivne službe i ušli su u rezervnu flotu SAD-a. Zadnja dva planirana broda Illinois i Kentucky nikada nisu bili dovršeni.
Iowe su vraćene u službu 1950. godine nakon izbijanja Korejskog rata. Osiguravale su artiljerijsku potporu sa mora za UN-ove snage tijekom cijelog rata. Nakon rata, 1955. ponovno su povučeni u rezervnu flotu. Godine 1968. nakon velikog pritiska američkog kongresa, New Jersey je vraćen u službu kako bi pomogao američkim snagama u Vijetnamskom ratu. Nakon kratke službe je ponovno vraćen u prijašnji status.


Tijekom 1980-ih, svi bojni brodovi klase Iowa vraćeni su u službu kao dio Reaganovog plana ponovne izgradnje američke vojske koja bi imala 600 mornaričkih brodova. Kako su teške krstarice klase Des Monies bile već zastarjele i iskorištene, relativno malo korištene Iowe su modernizirane i ušle su u aktivnu službu. Ta modernizacija je poduzeta zato da bi se Iowe mogle nosti sa novom klasom sovjetskih raketnih krstanica klase Kirov. Svaki je brod bio moderniziran kako bi mogao nositi novu elektroniku, rakete i samoobrambeni sustav. Tako modernizirane Iowe služile su u Libanonskom građanskom ratu 1983. g. i u Zaljevskom ratu 1990. g. Nakon toga, bojni brodovi klase Iowa su povučeni iz službe i podjeljeni u dvije grupe. Neki su povučeni u rezervnu flotu, a neki postavljeni kao muzeji.
Godine 1996., Iowa i Missouri su izbačeni iz mornaričkog registra. Missouri je doniran u znak sjećanja na napad na Pearl Harbor na Havajima kao muzej. Iowa je trebala biti darovana kao muzej zajedno sa Missourijem, ali je umjesto nje 1999. darovan New Jersey. Zadnja dva bojna broda klase Iowa su povučeni iz službe 2006. i vjerojatno će također postati brodovi muzeji kao i druga dva broda te klase.

USS Iowa (BB-61)

USS Iowa (BB-61) je bojni brod naručen 1. srpnja 1939. godine, kobilica je položena 27. lipnja 1940., dovršen je 27. kolovoza 1942. godine. U službu je ušao 22. veljače 1943. godine. Prije ulaženja u bilo kakve borbe, brod je testiran, a zatim je poslan u Tihi ocean gdje je služio u Pacifičkoj floti. Debitirao je na Maršalovim otocima i sudjelovao u gotovo svim bitkama na Tihom oceanu. Iowa je jedini američki bojni brod opremljen kadom i jedini je brod u klasi koji je služio i u Atlantskom oceanu tijekom Drugog svjetskog rata. Tijekom Korejskog rata, Iowa je bombardirala mete u Sjevernoj Koreji.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Istisnina: 45.000 tona
Dužina: 270 m, širina 11.3 m, visina 32.9 m
Brzina: 33 čvora (61 km/h)
Naoružanje 1943.: 9 x 16 (406 mm) 50 kalibara Mark 7 top, 20 × 5 (127 mm) 38 kalibara Mark 12 top, 80 x 40 mm 56 kalibara protuavionski top, 49 x 20 mm 70 kalibarski protuavionski top
Naoružanje 1984.: 9 x 16 (406 mm) 50 kalibarni Mark 7 top, 12 × 5 (127 mm) 38 kalibarni Mark 12 top, 32 x BGM-109 Tomahawk krstareći projektili, 16 x RGM-84 Harpoon protubrodski projektili, 4 x 20 mm/76 kalibarni Phalanx CIWS
Nadimak: 'The Big Stick'
Počasti i nagrade: 11 borbenih zvjezdica


Poslije rata, Iowa je vraćena u SAD gdje su održavane vojne vježbe i demonstracije prije njezinog povlačenja iz aktivne službe. Ponovno vraćena u aktivnu službu tijekom 1980-ih, Iowa je napravila nekoliko operacija u europskim morima. Dana 19. travnja 1989. godine na USS Iowi je iz neutvrđenih razloga došlo od eksplozije u drugoj kupoli koja je ubila 47 mornara. Kupola je ostala izvan uporabe sve do zadnjeg povlačenja broda iz aktivne službe 1990. godine. Godine 1999. Iowa je stavljena u rezervnu flotu kao zamjena za sestrinski brod New Jersey. Iowa je precrtana iz mornaričkog registra 2006. godine. No ako ikada bude potrebna mornarici, mora biti spremna za povratak u službu. Iowa se trenutno nalazi u San Franciscu, Kalifornija.

USS New Jersey (BB-62)

USS New Jersey (BB-62) je naručen 1. srpnja 1939., kobilica je položena 16. rujna 1940., a dovršen je 7. prosinca 1942. godine. U službu je ušao 23. svibnja 1943. godine. U Drugom svjetskom ratu je čuvao nosače zrakoplova i sudjelovao u operacijama na vojne ciljeve u Iwo Jimi i Okinawi. Tijekom Korejskog rata, brod je gađao ciljeve u Sjevernoj Koreji.

Tehničke karakteristike: vrlo slične kao za USS Iowa
Nadimak: 'Big J'
Počasti i nagrade: 19 borbenih zvijezdica
Napomena: najukrašeniji brod u povijesti američke mornarice, najodlikovaniji brod u svojoj klasi


Tijekom Drugog svjetskog rata, New Jersey je služio kao i ostali brodovi klase Iowa u Tihom oceanu. Štitio je nosače zrakoplova i pružao topničku potporu kopnenoj vojsci na otocima. Služio je i u Korejskom ratu, nakon kojeg je povučen u rezervnu flotu. Ponovno je nakratko aktiviran 1968. g. kada je pružao potporu američkim snagama u Vijetnamu nakon čega je opet 1969. vraćen u rezervnu flotu. Ponovno je aktiviran tijekom 1980-ih u sklopu mornaričkog projekta 600 brodova, kada je moderniziran i otad nosi suvremene projektile. 1983. sudjelovao je u vojnim operacijama tijekom Libanonskog građanskog rata. New Jersey je zadnji puta povučen iz aktivne službe 1991., kada je već imao 19 borbenih zvjezdica za sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu, Korejskom ratu, Vijetnamskom ratu, Libanonskom građanskom ratu i Zaljevskom ratu. Nakon kraćeg zadržavanja u rezervnoj floti, doniran je kao brod-muzej 15. listopada 2001. Nalazi se u Camdenu, država New Jersey.

[You must be registered and logged in to see this link.]

USS Missouri (BB-63)

USS Missouri (BB-63) je naručen 12. lipnja 1940., kobilica je položena 6. siječnja 1941., a dovršen je 29. siječnja 1944. godine. U službu je ušao 11. lipnja 1944. i sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu u Tihooceanskoj floti. Zadaća mu je bila zaštita nosača zrakoplova i ofenzivne operacije, a dijelomično je i bombardirao neke japanske položaje na otocima. USS Missouri je bio posljednji dovršeni bojni brod koji je izgrađen u SAD-u. Brod je prilikom porinuća krstila Mary Margaret Truman, kćer Harry S. Trumana koji je tada bio senator američke savezne države Missouri.

Glavno naoružanje USS Missourija je devet 406 mm/50 kalibara Mark 7 mornaričkih topova, koji mogu ispaliti približno 1200 kg probojnih granata do 32 km udaljenosti. Sekundarno naoružanje čini 20 127 mm/38 kalibara topova koji se nalaze po dva u jednoj kupoli sa dometom oko 14 km. Kako bi mogao zaštiti nosače zrakoplova, morao je imati i protuzrakoplovno oružje. Zato su ugrađeni Oerlikon 20 mm i Bofors 40 mm topovi. Nakon 1984. godine, 20 mm i 40 mm topovi su zamjenjeni sa Phalanx CIWS sustavom za zračnu obranu koji štiti od neprijateljskih raketa i zrakoplova. Postavljene su i lansirne kutije dizajnirane za ispaljivanje krstarećih Tomahawk raketa i Harpoon protubrodskih raketa.



11. travnja '45. niskoleteći kamikaza, obrušio se na desni bok broda, odmah ispoda glavnog mosta. Brod se zapalio, ali je vatra ubrzo ugašena. Bojni brod je pretrpio samo površinska oštećenja. Ostaci tijela pilota su nađeni na krmi broda ispred jednog od 40 mm topova. Kapetan William M. Callaghan je zaključio da je mladi japanski pilot dobro obavio svoj posao uz veliki ponos i da mu treba pružiti vojni sprovod. S tom odlukom se nisu složili svi članovi posade, pilot je bio njihov neprijatelj i pokušao ih je ubiti, ali je sljedeći dan ipak položen u more sa svim vojnim počastima. Udubljenje na desnom boku broda je i danas vidljivo.


Visoki vojni časnici svih savezničkih zemalja ukrcali su se 2. rujna 1945.: kineski general Hsu Yung-Ch'ang, britanski Admiral flote Sir Bruce Fraser, sovjetski general pukovnik Kuzman Nikolajevič Derevjanko, australiski general Sir Thomas Blamey, kanadski zapovjednik Lawrence M. Cosgrave, francuski general Philippe Leclerc de Hautecloque, nizozemski viceadmiral Conrad Emil Lambert Helfrich i novozelandski maršal Leonard M. Isitt. Admiral flote Chester Nimitz se ukrcao nedugo zatim, oko 8:00h, a Vrhovni general američke vojke Douglas MacArthur u 8:43h. Japanski predstavnici, predvođeni ministrom vanjskih poslova Mamoru Shigemitsu, stigli su u 8:56h. U 9:02h general MacArthur je stao ispred mikrofona i započeo 23 minutnu ceremoniju predaje koju je svijet dočakao na nogama.
Tijekom ceremonije, paluba broda je bila ukrašena sa samo dvije američke zastave. Jedna je bila izvorno napravljena za bojni brod, a druga je bila komodora broda Perrya. Do 9:30h japanski izaslanici su napustili brod. Poslije podne, 5. rujna, Adimiral Halsey je premjestio svoju zastavu na bojni brod USS South Dakota (BB-57) i sljedeću zoru Missouri je napustio tokijsku luku. Kao dio tekuće operacije 'Crveni tepih' pokupio je vojnike u Guamu za povratak kući i otplovio do Havaja. Uplovio je u luku Pearl Harbor 20. rujna.


USS Missouri je odlikovan sa 11 borbenih zvijezda za sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu, Korejskom ratu i Zaljevskom ratu. Nadimak mu je 'Mighty Mo' ili 'Big Mo'. Konačno je izašao iz aktivne službe 31. ožujka 1992., ali je ostao u mornaričkom registru sve do siječnja 1995. g. Doniran je muzeju i od 1998. se nalazi u Pearl Harboru na Havajima kao brod-muzej.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Dva najveća bojna broda ikada napravljena, izgradila je japanska mornarica za vrijeme drugog svijetskog rata. Ovi 263 metra dugački brodovi bili su 65.000 tona teški (preko 70.000 u punom deplasmanu).


Imali su brodsku artiljeriju najvećeg kalibra ikada napravljenu - 9 topova (3x3) od 460mm. Pored toga bili su „načičkani“ i brojnom drugom artiljerijom: 6 × 155mm (2×3), 24 × 127mm ,
162 × 25mm - protivavionski (52×3, 6×1), 4 × 13.2 mm (2×2) kao i 7 hidroaviona.

Velika skica sa detaljima (klikni)

U zargonu je premalo reci "morske zveri".....
A pogledajte .......OVU MAKETU BOJNOG BRODA YAMATO
Savrsenstvo

I pored te snage, veličine i naoružanja, japanski bojni brodovi Yamato i Musashi nisu Japanu donijeli prevagu na Tihom oceanu, a u konačnici su oba potopljena.
 
MUSASHI je potopljen 24.10.1944.
Musashi je svojedobno služio kao admiralski brod zapovjednika kombinirane japanske flote – slavnog admirala Isorokua Yamamota. Dimenzije tog broda nikada kasnije u povijesti nisu nadmašene u klasi bojnih brodova. Dužina mu je iznosila 263 metra, a istisnina do 73.000 tona. Oklop je na mjestima dosezao debljinu od nevjerojatnih 65 centimetara čelika. Glavno oružje činilo je 9 topova kalibra čak 460 milimetara. Bili su to najveći topovi ikada ugrađeni u neko plovilo. Ispaljivali su granate od 1.360 kilograma (teške kao prosječni automobil srednje klase) na daljinu od čak 42 kilometra. Svaki od 9 topova bio je težak oko 147 tona (kao nekoliko tenkova). Paluba je bila prekrivena slojem drveta debelim nevjerojatna 4 metra. Samo porinuće broda uzrokovalo je tsunami koji je potopio neke kuće u obližnjoj luci.
Brod je imao pogonski stroj od 150.000 konjskih snaga, što mu je omogućavalo maksimalnu brzinu od gotovo 27.5 čvorova (50.86 km/h). Brod Musashi jednom prilikom je posjetio i sam japanski car Hirohito. Posada broda brojila je oko 2.400 ljudi.
Amerikanci su na taj brod poslali napadačke zrakoplove sa čak 5 nosača aviona. Musashi je napadnut na području filipinskog otočja. Američki piloti otkrili su da je pramac broda osjetljiviji na napad. Nakon 19 torpeda i 17 bombi, Musashi je počeo tonuti. Japanski zapovijedajući admiral želio je brod nasukati na obližnji otok, ali bilo je prekasno. Musashi je potonuo, odvevši u smrt 1.023 člana posade.
 

YAMATO je potopljen 7.4.1945.
Taj ponos carske mornarice Japanci su željeli iskoristiti do maksimuma u završnim mjesecima Drugog svjetskog rata. Kad su Amerikanci napali Okinawu, kao jednu od posljednjih linija obrane pred japanskim otočjem, Japanci su odlučili tamo poslati brod Yamato u samoubilačku misiju, poput kamikaze. Naime, Yamato se trebao nasukati na plažu Okinawe i od tamo služiti kao artiljerijska tvrđava za topovske udare po Amerikancima. Da je misija bila samoubilačka pokazvao je i prijedlog da se Yamatu ulije tek toliko goriva koliko je potrebno da dođe do Okinawe. Brod je doista isplovio na taj put, no Amerikanci su saznali za japanske planove i poslali avione da ga presretnu.


Angažirano je čak osam američkih nosača aviona, koji su poslali gotovo 400 zrakoplova na Yamato. Nakon što je pogođen s barem 9 torpeda i 17 bombi brod je usporio i postao laka meta za avione. Nastavili su ga gađati dok nije počeo tonuti. Glavni zapovjednik na brodu - admiral Ito - naredio je evakuaciju. Kad je vatra došla do glavnih spremnika s topovskim granatama, brod je eksplodirao u nevjerojatnoj eksploziji koja se čula na udaljenosti od 200 kilometara i proizvela oblak u obliku gljive visok preko 6000 metara. Eksplozija je bila tako jaka da je uništila čak i neke američke zrakoplove koji su promatrali Yamatov svršetak.

Od bojnih brodova klase Iowa, ostao je još:
 
USS Wisconsin (BB-64)
 
USS Wisconsin (BB-64) je naručen 12. lipnja 1940., kobilica je položena 25. siječnja 1942., a dovršen je 7. prosinca 1943. godine. U službu je ušao 16. travnja 1944. godine. Nakon testiranja i trening vježbi preseljen je u Pacifičku plotu, gdje je štitio američke nosače zrakoplova u operacijama na Filipinima pa sve do Iwo Jime. Uz zaštitu, pružao je i topničku potporu američkim jedinicama na otocima uništavajući važne vojne utvrđene ciljeve. Nakon Iwo Jime, sudjelovao je i na iskrcavanju u Okinawi gdje je bombardirao otok i olakšavao iskrcavanje. Pred kraj rata je bio poslan na glavne japanske otoke. Nakon rata je povučen iz aktivne službe u rezervnu flotu. Ponovno je reaktiviran za 1950. vrijeme Korejskog rata.
 
 
6.5.1956. USS Wisconsin se sudario sa američkim razaračem USS Eaton DDE-510 kod obale Virginije, za vrijeme guste magle. Oba broda su tom prilikom bila ozbiljnije oštećena.
Zapovjednik Eatona kapetan Richard Varley je zbog tog događaja proglašen krivim na vojnom sudu zbog nehaja.
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
 
Ponovno je povučen 1958. i smješten u rezervnu flotu u Philadelphia Naval Yard sve do 1986. kada je ponovno aktiviran kao dio plana 600 mornaričkih brodova. Godine 1991. je sudjelovao u Zaljevskom ratu ispaljujući Tomahawk rakete na ciljeve u Iraku. Brod ima nadimak 'Wisky' ili 'WisKy' i šest borbenih zvjezdica. Zadnji puta je povučen iz službe 30. rujna 1991., a 17. ožujka 2006. je izbrisan iz mornaričkog registra. Nalazi se u Norfolku, Virginia. Ponuđen je kao brod-muzej, no USS Wisconsin mora svaki čas biti spreman za ponovni povratak u flotu.
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 

Je brodina baš

Madjarski parobrod Zagrab 1915

[You must be registered and logged in to see this image.]

Max Blitz (citat):

Max Blitz (citat):

U brodogradilištu "Montmontaža-Greben" u Veloj Luci na Korčuli porinuta su dva nova patrolna broda koja se u tom hrvatskom brodogradilištu grade po narudžbi Uprave policije Crne Gore – Sektora granične i pomorske policije.
Brodove pogone po dva diesel motora "Volvo Penta" snage po 600 KS, kojima postižu maksimalnu brzinu od čak 45 čvorova, uz ekonomsku brzinu od 25 čvorova.
Novi patrolni brodovi su napravljeni od legure aluminija, dugi su 15 m, a široki 4.40 m, a visina do glavne palube iznosi 2.3 m.
Prvi brod je dobio ime 'Herceg Novi' i taktičku oznaku P-110, a njegov blizanac, brod 'Bar' ima oznaku P-101.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Porinuće policijskog plovila P-101 'Bar' za Pomorsku policiju Crne Gore u Veloj Luci na Korčuli

Glavne karakteristike:  
Duljina preko svega Loa= 15 m
Širina preko svega Bmax= 4.40 m
Visina H= 2.30 m
Brzina, maksimalna: više od 45 čvorova
Pogon: dva dizel motora od 588 kW pri 2300 o/min
Propulzija: superkavitirajući propulzori
Materijal gradnje: aluminij

Nedavno su izvršena ispitivanja broda u prisustvu Hrvatskog registra brodova i naručitelja kako bi se potvrdile ugovorne performance broda.

"U okviru projekta "IPA 2010" u Baru je obavljena zvanična ceremonija primopredaje patrolnih brodova PB-101 Bar i PB-110 Herceg Novi, koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova dobilo kroz projekat "Jačanje granične kontrole, obavještajnog rada policije i borbe protiv droge".
Patrolni brodovi napravljeni su od legure aluminijuma, dugi su 15, široki 4,4 metra, a visina do glavne palube iznosi 2,3 metra. Biće namjenjeni za spašavanje na moru kao i za kontrolu granica.
Brodove pokreću po dva dizel motora „Volvo penta" snage po 800 konja, sa kojima ova plovila postižu maksimalnu brzinu od čak 45 čvorova, a ekonomska brzina je 25 čvorova. Gradnju dva nova moderna patrolna broda u Hrvatskoj, MUP Crne Gore naručio je uz značajnu finansijsku podršku delegacije Evropske Unije u Podgorici, koja je kako saznajemo izdvojila više od milon eura, dok je Ministarstvo unutrašnjih poslova učestvovalo sa 500.000 eura.
Na svečanosti su govorili ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, šef Delegacije EU u Podgorici Mitja Drobnič i direktor brodogradilišta Montmontaža - Greben Mladen Žanjetić.
- Patrolni brodovi oznaka 101 i 110 nose ponosna imena crnogorskih gradova, grada Bara i grada Herceg Novog, rekao je ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević.
Radio Jadran je još u novembru prošle godine u razgovoru sa direktorom prodaje brodogradilišta "Montmontaža-Grben'' u Veloj Luci na Korčuli, Dinom Donjerkovićem dobio informaciju o izradi ovih brodova."
Izvor: portal Radio Jadran

Napomena: Radi se o motorima "MAN" a ne "Volvo Penta" kako je u tekstu navedeno.

Navodno je nakon ove probne vožnje čiji sam kratak video još ranije postavio, bilo zaključeno da propeleri na gliseru nisu baš najbolje odgovarajući obzirom na karakteristike broda i motor. Tako da ih je bilo potrebno zamijeniti drugim. Moguće da je to uzrokovalo ipak nešto kasniju isporuku glisera od ranije predviđenog termina.
Taj podatak sam našao samo na jednom mjestu, na jednom drugom forumu, ali bez još detaljnijeg objašnjenja.

Svedska podmornica

[You must be registered and logged in to see this image.]