"KOMANDNI MOST" - za sve ljubitelje RM - pitanja, zanimljivosti i ostalo...

A sunce ti svi gledaju prema bini i onoj branki a ona na drugu stranu nešto joj se pobrkalo ili je promašila mjesto i događaj

Stazio (citat):

Karakteristike sam zaboravio ali je imao odličan klima uređaj.

 
Oznake (slova), zgrade, nekako kao da Svedsko?
 
(English: Yrjö counter-battery radar in Hämeenlinna artillery museum. Originally a British anti-aircraft locating radar No 3 Mk 7 F, modified into counter-battery radar in Finland during 1960s).

Može biti i da je slika iz Švedske, stavio sam je jer je lijepo restauriran model iz nekog muzeja.

Ovo Vepr je valjda divlja svinja

Jozo Trklja (citat):

Ovo Vepr je valjda divlja svinja

Je Jozo a ima i Samara ali nije Lada

Talijani su 1941. zaplijenili tri podmornice, Hrabri, Smeli i Osvetnik, i uvrstili ih u svoju flotu.
Već iste te godine, rashodovali su podmornicu Hrabri.
Smeli i Osvetnik su potopljene nakon kapitulacije Italije 1943. Nakon rata su izvađene i razrezane.
 
Slikano u Boki u travnju 1941.;
 

A jesmo se napatili s tim Talijanima

Njemački minolovac klase Frankenthal M106 Grömitz, naletio je 2007. na otočić u norveškom fjordu Floræ blizu Bergena. Brod je bio na pomorskoj vježbi NATO snaga.
 
 
 
Minolovac, je li se baš ovako nešto kad dogodilo s nekim brodom JRM? (A da mi ne znamo...  )
Bilo je sudara i potonuća, ali su vrlo šturi podaci o tim događajima.

Bilo je svaćega, ali se nije objavljivalo. Prvi brod mi je bio (samo par dana) minolovac 143 koji je tek došao iz remonta. U zimi 1978/79 se nasukao u Pomeni, a 141 hitajući da mu pomogne zabio se pramcem u njega i rasjekao ga do kobilice. Komandant 141 ŽG, inače visoki časnik HV-a je izjavio "Samo sam bacio liz". Moj 161 je na sidrištu Baćina sa oba propelera prešao preko grebena 1980. Rezultat: iskrivljene osovine i zamjena oba propelera. Minolovac 142 je na Prokljanskom jezeru prešišao punom brzinom preko pješčanog spruda i oštetio propelere. Kad su digli brod na sinhrolift i upitali komandanta ŠN "je li Šule, šta je ovo s propelerima?" mrtav hladan je odgovorio "Meni se čini da su ih malo miševi izgrizli" Bilo je raznoraznih udaranja, nasukavanja. Nova raketna topovnjača je u Puli udarila u rivu i profilirala pramac po rivi, Zvali smo ju Konkord. Puno sam čuo iz priča, neke su vjerojatno i iskićene.
Ova slika me malo zbunjuje. Da bi ovako uzletio, trebao je naletjeti stvarno velikon brzinom, a minolovci nisu brzi. Moguće je da je naletio za plime, pa kad se povuklo more ostao je na grebenu, ali čudi me da motori i dalje rade. Osim ako vodu ne izbacuje sisaljka opće službe, ali ne izgleda mi kao da je imao neki značajniji prodor.
I na kraju, nije iz JRM, ali reporter Slobodne Dalmacije Boris Kragić je dokumentirao sličnu situaciji, Hrid Baba kod Palmižane, Krila Portoroža, O tome se nije pisalo, radi ugleda tadašnje Jugoslavije, a hidrokrilac me fulao za dvadesetak metara i to zato što sam pobjegao skroz pod obalu (vozio sam pilotinu od 2 tone)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Minolovac (citat):

Bilo je svačega, ali se nije objavljivalo.

 Ima toga i u novije vrijeme - havarija RTOP-406 Mornarice VCG:
 
 
 : paluba

Max Blitz (citat):

Minolovac (citat):

Bilo je svačega, ali se nije objavljivalo.

 Ima toga i u novije vrijeme - havarija RTOP-406 Mornarice VCG:
 

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 : paluba

 
Ako dobro vidim, ovo je luka Bar?

SveJug (citat):

Ako dobro vidim, ovo je luka Bar?

Da, to je bilo u Baru...
 

Tu sam vidio, malo se podigla. Ona u Puli je dobro tresnula i ostao joj je otisak mola dubok metar na pramcu.

Mi smo u Škorpiku udarili u bovu sa 151 a kod isplovljavanja zaboravili smo lijevi špring otkačit sa patrolnog čamca pa smo ga skoro razbili

Da li je onda Smole bio zapovjednik? Za pramčani vez (špring) je bio zadužen pomoćnik komandanta. 151 je lupio i nas na 161 kod uplovljavanja u Podgoru. Mi smo već bili vezani a on je dolazio na nas pod prevelikim kutem i nije stigao izvesti "ingliš manevar" nego "balkanski nokaut". Drvo je žestoko zaškripalo, ali nije bilo vidljivih oštećenja osim zguljene boje. Inače na 151 sam bio jedan tjedan na ispomoći, komandir petog je bio Osman.

Točno Osman Dedić je tad bio zamjenik zapovjednika i to mu je bio samo jedan biser ima ih još ali drugi put

Mi smo 6 mjeseci bili u Škorpiku na remontu pa smo kad je trebalo isplovit na vožnju zaista malo blesavo izgledali

U Kotor uplovio najveći jedrenjak na svijetu Royal Clipper
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Молим све старешине, активне или пензионисане, свих видова, родова и специјалности, из свих земаља и војски, да ми одговоре ако знају на ово питање:

У војсци сам био везиста. Сва техничка средства која смо користили - радио-станице, телефони, радио-релејни уређаји - су имали свој фабрички серијски број, за који смо знали само ми у јединицама и који није био доступан јавности. Међутим, код авиона, хеликоптера, бродова, подморница , тенкова и оклопних транспортера на сваком таквом средству се налази идентификациони број који је толико велик да је видљив и људима изван јединица, и цивилима. На основу таквих бројева могуће је утврђивање бројног стања таквих средстава у некој држави и њеној војсци (морнарици, ваздухопловству).

О чему се ради? Да ли је у питању неки међународни пропис, или нешто друго?

Хвала.

Gdje ste ljudi ljetujete ha?

Novosti o nosačima zrakoplova:
 
Nosači zrakoplova klase Gerald R. Ford (ili klase Ford) bit će nova generacija super nosača zrakoplova američke mornarice. Prije naziva Ford-klasa (CVN-78), nova klasa je bila poznata pod nazivom CVNX program (X je 'značio u razvoju'), a kasnije kao CVN-21 program (ovdje 21 označava 21. stoljeće). Prvi brod u klasi bit će Gerald R. Ford CVN-78 koji će biti jako sličan brodovima u prijašnjoj klasi Nimitz.
 
Istisnina: ~ 100.000 t
Dužina: 333 metra
Pogon: 2x A1B nuklerarni reaktori
Brzina: više od 30 čv (56 km/h)
Naoružanje: rakete zemlja-zrak CIWS
 
Sa završetkom gradnje zadnjeg nosača klase Nimitz, javili su se obrisi nove klase na nuklearni pogon. Nova klasa predstavlja značajan iskorak naprijed u odnosu na klasu Nimitz i uključit će mnoga rješenja primjenjena kod posljednja dva nosača klase Nimitz. Kobilica za novi nosač položena je 14.11.2009.
Gerald R. Ford vuče korijene iz projekta CVN 21, razvijanog kasnih devedesetih godina, koji je predstavljao rezultat traganja za dostojnom zamjenom klase Nimitz. Kad uđe u operativnu upotrebu 2015. Gerald R. Ford će zamijeniti nosač USS Enterprise. Očekuje se da USS Nimitz izađe iz operative 2024. i prema planu će ga zamijeniti CVN-79. U toku je proces osiguranja sredstava za nosače zrakoplova CVN-79 i CVN-80 koji će zamijeniti USS Dwight Eisenhower.
 

Prethodna klasa - nosači zrakoplova klase Nimitz najveći su nosači zrakoplova i najveći kapitalni brodovi ikad sagrađeni. Prvi ovakav brod klasificiran je kao CVN 68 (CV označava nosače zrakoplova, N označava nuklearni pogon, a broj označava redni broj broda npr. ovo je 68. nosač zrakoplova u povijesti SAD-a).
USS Nimitz (CVN-68) je prvi brod u klasi i u službu je ušao 1975. godine. USS George H. W. Bush (CVN-77) je deseti i posljednji brod ove klase kojeg gradi Northrop Grumman Newport News i ušao je u službu 2009. Iako su brodovi ove klase najveći i najteži brodovi ikad sagrađeni, nisu i najduži. Najduži je ipak USS Enterprise koji je ujedno i prvi nosač zrakoplova na nuklearni pogon.
 
 
 
Nosači u klasi: USS Nimitz, USS Dwight D. Eisenhower, USS Carl Vinson, USS Theodore Roosevelt, USS Abraham Lincoln, USS George Washington, USS John C. Stennis, USS Harry S. Truman, USS Ronald Reagan, USS George H. W. Bush
Konstruktor: Newport News Shipbuilding Company, Virginia
Pogon: dva A4W nuklearna reaktora s 4 turbine
Dužina: 333 metra
Širina sletne palube: 76.8 - 78.4 m
Širina (vodena linija): 41 m
Istisnina: 98.235 - 104.112 tona (borbena)
Brzina: 30+ čv (56+ km/h)
Zrakoplovi: 85
Zrakoplovi trenutno aktivni na nosačima klase Nimitz uključuju: F/A-18C/D Hornet / F/A-18E/F Super Hornet, EA-18G Growler, EA-6B Prowler, E-2 Hawkeye, C-2 Greyhound, SH/HH-60 Seahawk, i T-45 Goshawk
Cijena: oko 4.5 milijardi američkih dolara svaki
Domet: neograničen, do 20 godina služenja bez punjenja
Prosječni godišnji operativni trošak: 160 milijuna američkih dolara
Životni vijek: 50+ godina
Posada: posada broda: 3.200; zrakoplovno osoblje: 2.480
Naoružanje:
NATO RIM-7 Sea Sparrow lanseri: tri ili četiri (ovisi i modifikacijama),
20 mm Phalanx CIWS topova: tri na USS Nimitz i USS Dwight D. Eisenhower i četiri na USS Carl Vinson i novijim nosačima, osim USS Theodore Roosevelt i USS George Washington koji imaju tri. (USS Ronald Reagan nema nijedan, naoružan je sa RIM-116 Rolling Airframe Missile sustavom tijekom konstrukcije.)
RIM-116 rakete: dvije na USS Nimitz, USS George Washington i USS Ronald Reagan. Ove rakete bit će montirane i na ostale nosače ove klase.
Datum prve plovidbe: 3. svibnja 1975. - USS Nimitz (CVN-68)

A ovako je sve počelo!
 
Počeci mornaričkog zrakoplovstva SAD vezuju se za 14.11.1910., kada je probni pilot kompanije Curtiss Aircraft Eugene B. Ely izvršio prvo uzlijetanje sa broda, poletjevši s palube lake krstarice USS Birmingham, koja se nalazila na sidrištu u Hempton Roudsu u Virginiji.
 

Bio je red da probni pilot Eugene Ely nakon ovog poduhvata izvrši i prvo slijetanje na brod u povijesti. To je napravio 18.01.1911., sletjevši na oklopljenu krstaricu USS Pennsylvania u zaljevu San Francisco. Nedugo zatim, američka mornarica je započela financiranje obuke početnog kadra mornaričkih pilota.
 

Jedna od najvećih novina na novim nosačima aviona biti će uvođenje elektromagnetnog katapulta za avione umjesto dosadašnjih pokretanih parom.

Još jedna značajna novina je to da će u budućnosti nosači aviona postati nosači bespilotnih letjelica. U svibnju ove godine američka mornarica je prvi put lansirala bespilotnu letjelicu na mlazni pogon X-47B sa palube nosača zrakoplova USS George H.W.Bush koji je tijekom pokusa plovio uz obalu američke države Virginije. Radi se o tzv. Unmanned Combat Air System-Demonstrator (UCAS-D) u čiji je razvoj koorporacija Northrop Grumman uložila skoro 700 milijuna dolara. Northrop Grumman je pobijedio sa svojim prijedlogom X-47B, koje je proglašen boljim rješenjem nego Boeingov X-45. Sadašnji planovi predviđaju da bi prve palubne bespilotne borbene letjelice u operativnu upotrebu trebale ući oko 2020. godine.
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
 

Trenutno osnovu borbene moći američkih nosača zrakoplova čine F/A-18E/F Super Horneti.
Prvu borbenu upotrebu Horneti su imali u travnju 1986. tijekom sukoba s Libijom. Iako Hornet ima slabije odlike u zračnoj borbi od Tomcata, Eaglea i Fighting Falcona, pokazao se kao vrlo dobar višenamjenski avion, koji ima dobar odnos kvaliteta/cijena. Stoga je američka ratna mornarica odlučila odreći se Tomcata i umjesto njega na svojim nosačima zrakoplova zadržati Hornete i Super Hornete.
 
Iako to nije bilo planirano, Hornet je postigao zavidan izvozni uspjeh. Tako su trenutni korisnici: Australija (AF-18A/B), Finska (F/A-18C/D), Kanada (CF-18A/B), Kuvajt (KAF-18C/D), Malezija (F/A-18D), Španjolska (EF-18A/B) i Švicarska (F/A-18C/D). Zanimljivo je da nijedan od stranih korisnika ne upotrebljava Hornete s nosača zrakoplova, već kao klasične višenamjenske borbene avione smještene na zemlji.
 
 
Super Hornet je nastao na temeljima F/A-18A-D Horneta, a na zahtjev američke ratne mornarice, koja je hitno trebala novi višenamjenski palubni borbeni avion, naročito kad je 2006. iz operativne uporabe povukla lovce F-14 Tomcat. Super Hornet je nastao kao kompromis između upotrebljivosti aviona i što manje cijene. Nakon što je postalo jasno da će održavanje Tomcata postati neprihvatljivo skupo, američka ratna mornarica je odlučila pokrenuti razvoj aviona koji će ga zamijeniti.
 
U odnosu na Hornet, Super Hornet ima veći dolet, može ponijeti veću količinu oružja, veću vjerojatnost preživljavanja u borbi, bolju elektroniku i sposobnost za daljnja unapređenja. Super Hornet je nastao tako da su projektanti uzeli nacrte Horneta i produžili trup za 0.86 m. Povećanje mase kompenzirano je povećanjem krila za 25%. Vodoravni su stabilizatori povećani za 36, a okomiti za 15 posto. Naravno, ugrađeni su i jači motori. Povećanjem trupa najviše su dobili unutrašnji spremnici za gorivo, koji su povećani za čak 33%. Kako su povećani i podvjesni spremnici, ukupna količina goriva koju Super Hornet može ponijeti jest čak 14 000 kg, a to je dovoljno da se upotrebljava i kao leteća cisterna za dopunu gorivom u zraku drugih aviona.

Osim bespilotnih letjelica, znatan bi napredak trebao donijeti ulazak u operativnu upotrebu višenamjenskog borbenog aviona F-35C Lightning II (često označavan i kao Joint Strike Fighter JSF), koji će djelovati zajedno s Hornetima. Lightningova inačica F-35C bit će prvi palubni borbeni avion smanjenog radarskog odraza i samim tim povećanih borbenih mogućnosti u odnosu na Hornet. U početku će američka ratna mornarica upotrebljavati kombinaciju Horneta i Lightninga kako bi iskoristila najbolje odlike oba aviona, ali i smanjila troškove nabave skupih F-35C. Tako će ostati dovoljno novca i za razvoj UCAS-D (bespilotnog) sustava.
 
F-35 Lightning II je višenamjenski jednomotorni avion namijenjen za blisku zračnu podršku i borbu te napade na zemaljske ciljeve. Zrakoplov je dizajniran i izrađen pod vodstvom Lockheed Martina zajedno s Northrop Grummanom i BAE Systemsom kao glavnim partnerima u projektu.
JSF program nastao je kako bi se postepeno zamijenili postojeći zrakoplovi raznih namjena a istodobno se smanjili troškovi razvoja, proizvodnje i troškova korištenja.To je postignuto izradom tri inačice zrakoplova koji dijele u 80% jednake dijelove.
 
 
- F-35A, inačica kojoj je potrebna uzletno sletna staza kao i konvencionalnim avionima (eng. Conventional TakeOff and Landing (CTOL))
- F-35B, inačica kojoj je za uzlijetanje potrebna vrlo kratka uzletno sletna staza a zrakoplov može sletjeti vertikalno (eng. Short-TakeOff and Vertical-Landing (STOVL))
- F-35C, inačica namjenjena za korištenje na nosačima zrakoplova
 
 
 
Nosači zrakoplova čine najjači jedinstveni sustav za klasično ratovanje na svijetu, koji uz to ima i mogućnost nuklearnih udara. Američka ratna mornarica trenutno u operativnoj upotrebi ima jedanaest nuklearnih nosača, a od kraja Drugog svjetskog rata, imala je u operativnoj upotrebi 99 nosača. Sa svakom novom klasom i novim borbenim avionima rasla je i njihova borbena učinkovitost. Više se ne postavlja pitanje koliko aviona nosač može poslati na neki cilj već koliko ciljeva treba uništiti jedan avion.
Današnji američki nosači zrakoplova zaista su rijetke zvjerke. Svi su na nuklearni pogon osim USS Kitty Hawk. Tijekom 2013. ili najkasnije 2014., ta će se brojka smanjiti na 10, a 2015. broj će se ponovno povećati na 11. Naime, tada bi u operativnu uporabu trebao ući USS Gerald R. Ford. Do kraja 2019. godine broj američkih operativnih nosača zrakoplova trebao bi dosegnuti brojku 12. I dalje će im glavna područja djelovanja biti Atlantski, Tihi i Indijski ocean, s naglaskom na Perzijski zaljev.

Sledeći tekst je transkript stvarne radio konverzacije koja se dogodila u oktobru 1945. između broda USA mornarice (koji se nalazio pored engleske obale) i britanskih vlasti. Transkript je objavilo britansko Ministarstvo odbrane 10.10.1995.g.

Citat :

ENGLEZI: Molim vas skrenite svoj kurs 15 stepeni južno da bi izbjegli sudar....

AMERI: Savjetujemo vam da vi skrenete svoj kurs za 15 stepeni sjeverno da bi izjbegli sudar.

ENGLEZI: Negativno. VI ćete morati skrenuti svoj kurs za 15 stepeni južno da izbjegnete sudar.

AMERI: Ovde kapetan US Navy broda. Ponovo vam kažem, skrenite SVOJ kurs.

ENGLEZI: Negativno. Ponovo kažem, moraćete skrenuti svoj kurs.

AMERI: OVO JE NOSAČ AVIONA USS LINCOLN, DRUGI NAJVEĆI BROD U ATLANTSKOJ FLOTI SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA. SA NAMA SU TRI KRSTARICE, TRI RAZARAČA, I BROJNI OSTALI POMOĆNI BRODOVI. ZAHTJEVAM DA VI SKRENETE SVOJ KURS 15 STEPENI SJEVERNO, TO ZNAČI 15 STEPENI SJEVERNO, ILI ČEMO PREDUZETI KONTRA-MJERE DA BI OSTVARILI SIGURNOST OVOG BRODA.

ENGLEZI: JE..TE SE!  MI SMO SVETIONIK!!!

Stazio (citat):

Sledeći tekst je transkript stvarne radio konverzacije koja se dogodila u oktobru 1945. između broda USA mornarice (koji se nalazio pored engleske obale) i britanskih vlasti. Transkript je objavilo britansko Ministarstvo odbrane 10.10.1995.g.

 
 
Aha  , od tud je onda ovo, sad mi je jasnije, vidiš, nisam znao:  
 
 

Nosač zrakoplova Admiral Kuznjecov
 
Trenutno je jedini aktivni ruski nosač zrakoplova. Ranije se zvao 'Riga', potom 'Leonid Brežnjev', pa 'Tbilisi'.
Nosač punog naziva 'Admiral Flote Sovjetskoga Sojuza Kuznjecov' porinut je 1985., dok je u operativnu upotrebu ušao deset godina kasnije, 1995. Do ljeta 1989. 'Kuznjecov' je bio završen 71%. U studenom 1989. započela su prva morska ispitivanja. Sjevernoj floti se pridružio krajem 1991. Od 1993. je popunjen avionima, a u prvoj polovici 1996. isplovljava na prvo kratko vježbovno krstarenje po Mediteranu.
 
 
Za vrijeme remonta nestašica novca zarobljava brod u brodogradilištu Sjeverne flote u obimu 20% završenih popravki. Nadgrađe je konačno završeno sredinom 1998., i formalno se vraća u operativnu upotrebu krajem 1998.
Do sudjelovanja u spašavanju podmornice 'Kursk', 2001., 'Kuznjecov' nije izvršio ni jedno isplovljenje. Planovi za buduću upotrebu broda su odlagani ili otkazivani. Krajem listopada 2004. sudjeluje u vježbi ruske flote na Atlantiku. Slično učešće uzima i u rujnu 2005. Tijekom vježbe 2005. dogodila se nezgoda kada je avion Su-33 pao u more. Iako su financijski i tehnički problemi rezultirali ograničenom upotrebom ovog broda, očekivanja su da će ostati u operativnoj upotrebi do 2030.
Po prvobitnom planu trebao je biti vodeći brod svoje klase, dok je danas jedini takav brod. Drugi brod iz klase, 'Varjag', pripao je Ukrajini, a kasnije je nedovršen prodan Kini. Uvjet prodaje Kini je bio da 'Varjag' nikada ne bude opremljen u stupnju borbene upotrebe.
 
 
 
Označen na Zapadu kao nosač aviona, 'Kuznjecov' je imao ulogu različitu od namjene nosača aviona u američkoj ili britanskoj mornarici. Graditelji su koristili termin 'teška krstarica nosač aviona', kojim su opisali brod koji je namijenjen podršci i zaštiti strategijskih podmornica i površinskih brodova ruske mornarice. Ovakvo označavanje omogućuje poštivanje međunarodnih konvencija koje se odnose na prolazak ratnih brodova kroz Bospor i Dardanele. Ograničenje na upotrebu aviona samo u operacijama zračne borbe rezultat je manjka katapulta. S relativno kratkom dužinom broda nemoguće je da s njega polete borbeni avioni naoružani bombama koje su mnogo teže od raketa (ne mogu postići potrebnu brzinu). Na 'Kuznjecovu' je primijenjena 'skakaonica' (kao na talijanskom nosaču 'Garibaldi') na kraju palube. Ovim se postiže da avion napušta palubu pod većim kutem nego onaj koji polijeće s ravne palube, te se ovim rješenjem mogu podići i avioni s nešto težim podvjesnim teretom.
 
 
 
Taktičko-tehničke karakteristike:
Dimenzije: dužina preko svega: 302.3 m, širina: 72.3 m, gaz: 9.14 m
Deplasman: 55.000 t (standardni), 67.500 t (maksimalni)
Pogonska grupa: konvencionalni pogon s 8 kotla i 4 parne turbine, svaka snage 50000 KS (37 MW), brzina 29 čv
Daljina plovljenja: 8500 NM brzinom od 18 čv, autonomnost 45 dana
Posada: 1960 članova brodske posade, 626 zrakoplovnog osoblja, 40 članova štaba ruske RM
Zračna komponenta: 16 aviona Jakovljev Jak-41M (Jak-141), 12 Suhoja Su-27K (MiG-29K), 4 helikoptera Ka-27 LD, 18 helikoptera Ka-27 PLO, 2 helikoptera Ka-27 S
Naoružanje: topničko: 8 x AK 630, 8 x Kaštan, raketno: 12 x P-700 Granit, 8 x 3K95 Kinzhal, protupodmorničko: 2 x RBU-12000 Udav-1 sa 60 raketa
 
 
 
U vezi nedavnih zaoštravanja odnosa u Siriji i moguće vojne intervencije Zapada (SAD-a) protiv vlasti Bašara al Asada, Rusi su dodatno postali u Mediteran nekolicinu svojih ratnih brodova. Nekako se stidljivo provukla nepotvrđena vijest da će među njima biti i nosač 'Admiral Kuznjecov', iako nije ništa od toga (za sad) bilo.

Nosači zrakoplova klase Kijev
 
U odnosu na prethodni post, nekad je to izgledalo dosta perspektivnije. U drugoj polovici 60-tih počeo je rad na Projektu 1143, dotad daleko najvećem brodu koji će se izgraditi u sovjetskim brodogradilištima. Sovjeti su htjeli napraviti ratni brod s dotad neviđenom kombinacijom naoružanja, koja do danas nije premašena i vjerojatno nikada neće biti.
Iako se radilo o lakim nosačima zrakoplova, iz čisto političkih razloga dodijeljena im je oznaka taktičkih krstarica s mogućnošću nošenja zrakoplova. Projekt 1143 trebao je dokazati da su sovjetski projektanti i brodograditelji ovladali tehnologijama će omogućiti gradnju velikh nosača zrakoplova.
Od 1970. do 1982. u brodogradilištu 'Južni Nikolajev' izgrađena su četiri nosača: 'Kiev', 'Minsk', 'Novorosijsk' i 'Baku' (kasnije nazvan 'Admiral Gorškov').
Nosači su dobili klasičnu letnu palubu sposobnu za prihvat borbenih aviona s mogućnošću okomitog uzlijetanja i slijetanja. Projektanti su uz to na pramcu i velikom nadgrađu našli dovoljno prostora za smještaj raznolikog protubrodskog, protupodmorničkog i protuzračnog oružja.
 
 
Kiev je porinut u prosincu 1972. Nakon dvije i pol godine opremanja u operativnu je upotrebu primljen u siječnju 1975. u sastav Sjeverne flote, čiji su brodovi uglavnom djelovali na Atlantiku. Nakon višestrukih kvarova na pogonskom sustavu iz upotrebe je povučen 30. lipnja 1993. Iako su ga odredili za rezanje u 2000., 'Kiev' je prodan jednoj kineskoj tvrtki koja je od njega napravila veliku turističku atrakciju.
 
 
 
Minsk je porinut u rujnu 1975., a u operativnu je upotrebu primljen u rujnu 1978. 'Minsk' je ušao u sastav Pacifičke flote u kojoj je ostao sve do kraja svoje službe u lipnju 1993. Iako je 1995. prodan jednom rezalištu u Južnoj Koreji, naknadno je preprodan Kinezima te danas, kao i 'Kiev', služi u turističke svrhe kao ploveći muzej.
 
 
 
Novorosijsk je porinut u prosincu 1978., te je nakon opremanja u operativnu uporabu primljen u rujnu 1982. Kao i nosač 'Minsk' i 'Novorosijsk' je ušao u sastav sovjetske Pacifičke flote. I on je iz operativne upotrebe povučen u lipnju 1993., te je zajedno s 'Minskom' prodan u južnokorejsko rezalište. Kako za 'Novorosijsk' Kinezi nisu pokazali zanimanje, 1996. otpremljen je u rezalište gdje je razrezan.
 
 
 
Baku je napravljen na osnovu unaprijeđenog Projekta 1143,4. Iako je sovjetska ratna mornarica prvotno planirala izgradnju i drugog nosača po Projektu 1134,4 od toga je odustala u korist početka gradnje prvog nosača klase Kuznjecov. Nosač je porinut u travnju 1982. pod imenom 'Harkov', ali je vrlo brzo preimenovan u 'Baku'. U operativnu je upotrebu, zbog velikih problema s novim radarskim sustavom, primljen tek u prosincu 1987. Nakon raspada Sovjetskog Saveza brod je 4. listopada 1990. preimenovan u 'Admiral Gorškov'. Novo ime nije donijelo i bolju sreću te su se nastavili stalni problemi s radarskim sustavima i pogonom. Na kraju je 1994. doživio tešku nesreću strojarnice zbog eksplozije jednog parnog kotla i velikog požara koji je pritom nastao. Zbog toga je u listopadu 1994. otegljen u Severomorsk na veliki remont. Iako su zapadni izvori nagađali da će i 'Admiral Gorškov' uskoro u neko od rezališta, potkraj 1994. ponuđen je indijskoj ratnoj mornarici. Nakon desetogodišnjih pregovora sporazum o kupnji nosača i njegovoj velikoj rekonstrukciji (zapravo će se na starim osnovama izgraditi potpuno novi nosač zrakoplova) potpisan je 2004., a njegova predaja, sada pod imenom 'INS Vikramaditya' indijskoj ratnoj mornarici bit će u studenom ove godine.

 
Nosači klase Kijev:
Dimenzije: dužina: 273.7 m, širina: 53 m (maksimalna), gaz: 9,5 m (standardna istisnina), 12 m (puna istisnina)
Deplasman: 36.600 t (standardni), 43.500 t (puni)
Pogonska grupa: 8 parnih kotlova loženih naftom, koji su parom napajali četiri velike parne turbine. Svaka je turbina pokretala jedan brodski vijak.
Ukupna snaga: 200.000 KS, max brzina: 32 čv
Daljina plovljenja: 13 000 NM brzinom 18 čv
Brodski spremnici: 7000 t nafte
Posada: 1200 časnika i mornara, te još 400 članova zrakoplovne skupine 
Zračna komponenta: 12 borbenih aviona Jak-38, te 18 protupodmorničkih helikoptera Ka-27 i 3 helikoptera Ka-25
Naoružanje: topničko: 2 x AK-726 76.2 mm, 8 x AK-630, protubrodsko: 4 dvostruka lansera projektila P-500 Bazalt 4K80 (SS-N-12 Sandbox), protuzračno: na nosačima Kiev i Minsk 2 x 4K60 Štorm (SA-N-3) i 2 x Osa-M (SA-N-4 Gecko), a na nosaču Novorosijsk sustav Kinšal (SA-N-9) namijenjen bliskoj proturakenoj obrani.
 
 
 
Na pramcu nosača klase Kiev projektanti su smjestili dvostruke lansere PZO sustava 4K60 Štorm i čak četiri dvostruka lansera protubrodskih vođenih projektila P-500 Bazalt 4K80. Svaki je nosač raspolagao s ukupno 16 projektila Bazalt, osam u lanserima i osam u rezervi. Osnovna namjena tih projektila bila je potapanje američkih nuklearnih nosača zrakoplova. Projektil je dugačak 11.7 metara i promjera tijela 0.88 m. Masa u trenutku lansiranja mu je 4600 kg. Masa bojne glave je čak 1000 kg, a projektil se može opremiti i s nuklearnom bojnom glavom snage 350 kT.
 
 
 
Kako su nosači klase Kiev bili glavni površinski brodovi sovjetske ratne mornarice, te se očekivalo da će se naći na najvećem udaru protubrodskih vođenih projektila, osobita je pozornost posvećena bliskoj proturaketnoj obrani. Zbog toga su ih opremili sa čak osam topova AK-630. Četiri topa postavili su na krmeni dio, po dva na svaki bok. Dva topa postavili su na lijevi bok, ispred sletne palube, a ostala dva na početak komandnog mosta. Tako je svaki nosač, barem teoretski, bio zaštićen od napada protubrodskih projektila sa svih strana. Svaka je kupola imala jedan top sa šest rotirajućih cijevi brzine paljbe do 5000 granata u minuti. Učinkovit domet mu je do udaljenosti od 4000 m. Za usmjeravanje njihove paljbe prema ciljevima svaki je par topova dobio po jedan sustav za usmjeravanje paljbe A-213 Vimpel-A (NATO oznaka Bass Tilt). Oni su opremljeni radarom, te televizijskim i termovizijskim sustavom otkrivanja i praćenja ciljeva. Sustav može otkriti i pratiti ciljeve u zraku do udaljenosti od 4000 m i ciljeve na površini mora do 5000 m. Optički sustav može otkriti veći ratni brod na udaljenosti od čak 75 km.
 
 

Avion Jakovljev Jak-38
(NATO naziv Forger-A) bio je prvi i jedini sovjetski operativni višenamjenski VTOL (vertical take-off and landing) zrakoplov.
 
Sovjetska ratna mornarica je već 50-tih počela razmatrati mogućnost upotrebe borbenih zrakoplova s brodova. Kao najjednostavnije rješenje nametnula su se avioni s okomitim polijetanjem i slijetanjem. Zbog toga su tijekom 60-tih svi veći sovjetski zrakoplovni projektni biroi intenzivno eksperimentirali s mogućnošću projektiranja takve vrste aviona. Nakon pokušaja s avionima Jak-36, na kraju je za operativnu upotrebu odabran Jakovljev Jak-38 kojeg je NATO savez označio kao Forger. Jak-38 je prvi put operativno upotrebljen na nosaču Kiev i ubrzo se pokazalo da je promašaj. Avion dugačak 15 m i raspona krila 7 m opremili su sa čak tri motora. Glavni motor potiska 65.7 kN služio je i za letenje i za okomito polijetanje i slijetanje, dok su dva manja motora (potiska 31.8 kN) smještena odmah iza pilotske kabine služila samo za okomito polijetanje i slijetanje. Maksimalna brzina Jak-a 38 bila je 1050 km/h, a maksimalni dolet 1300 km. Nisu ga opremili radarom te je mogao nositi samo projektile zrak-zrak s infracrvenim sustavom navođenja. Praksa je pokazala da je bio upotrebljiv isključivo za izvidničke zadaće, jer su mu odlike u zračnoj borbi bile loše, dosta lošije od tadašnjih američkih palubnih lovaca. Bez obzira na to Jak-38 je ipak omogućio sovjetskoj ratnoj mornarici da stekne uvid u sve probleme upotrebe aviona na nosačima.
 
 
Prvi prototipovi su bili označeni Jak-36M iako su bili potpuno različiti od Jaka-36. Naručeno je pet prototipova od čega je jedan bio dvosjed. U testnom programu su korištena i dva Tupoljev Tu-16 bombardera koji su nosili makete u prirodnoj veličini i potom ih spuštali u zračnu struju. Prvi test lebdenja na mjestu u jednosjedu Jak-36M prototipu se odvio 22. rujna 1970., nakon čega je u prosincu iste godine uslijedio prvi let s konvencionalnim polijetanjem i slijetanjem. Tijekom razvoja, projekt je nailazio na dosta problema te je prvi pravi let s vertikalnim polijetanjem i slijetanjem obavljen tek početkom 1972. Prvo slijetanje na brod se dogodilo 18. studenog 1972. Nakon sređivanja nedostataka, novi zrakoplov je naručen za proizvodnju na početku 1975., a u službu sovjetske mornarice je formalno ušao 1976. pod oznakom Jak-38, te je dobio i NATO naziv Forger-A.
Kako je letenje VTOL zrakoplovima bilo nešto potpuno novo za pilote, razvijena je dvosjedna inačica za obuku oznake Jak-36MU koja je prvi put poletjela 17. kolovoza 1972. U službu je uvedena 1978. pod oznakom Jak-38U te je dobila i NATO naziv 'Forger-B'.
Kako su se s vremenom pronalazila neka rješenja npr. za sprječavanje usisavanja zraka iz ispuha ugradnjom pregrade kod usisnika motora za lebdenje, sveukupna poboljšanja i modifikacije su dovele do nove inačice oznake Jak-38M koja je prvi put poletjela 1982.
 
 
 
Tehničke karakteristike Jakovljev Jak-38M:
Osnovne karakteristike: posada: 1, dužina: 16.37 m, raspon krila: 7.32 m, površina krila: 18.5 m2, visina: 4.25 m, masa zrakoplova: 7.385 kg, maksimalna masa uzlijetanja: 11.300 kg
Letne karakteristike: najveća brzina: 1.050 km/h, dolet: 1.300 km, brzina penjanja: 4.500 m/min, najveća visina leta: 11.000 m, motor: 1 x Tumanski R-28 V-300, VTOL motori: 2 x Rybinsk RD-38, snaga motora: 66.7 kN, VTOL motori: 31.9 kN svaki
 
 
 
Tijekom službe održavanje je bilo dosta teško, posebno oko motora za lebdenje čiji je životni vijek bio oko 22 sata rada. Bojni brod Kijev je 1976. plovio duž Mediterana, na sebi je nosio šest zrakoplova, od čega su tri bila operativna na sredini putovanja, da bi na kraju samo jedan ostao u funkciji. Oko trećina svih zrakoplova je izgubljena u nesrećama. 1980. na kratko su korišteni u Afganistanu za procjenu, što je dokazalo već poznate probleme: zahtjevno održavanje, nepouzdanost i teška upravljivost.
Među pilotima Jak-38 je bio poprilično nepopularan i nije bio poželjan kao dužnost. Neki piloti su otišli tako daleko da su čak pisali pisma pritužbe centralnom komitetu. Nakon pada Sovjetskog Saveza, Jak-38 je povučen iz službe.

Nesto iz davnina. Slika iz Bar-info.  

[You must be registered and logged in to see this image.]

Svedska podmornica HMS Gotland je bila i pozvana da vezba, skoro 2 godine sa Americkom mornaricom izvan San Diega, zbog specificnog Stirling motora koja je navodno totalno bez zvucna.  

Poznata tv voditeljka Anne Lundberg je gostovala podmornicu HMS HAlland i spremala hranu posadi podmornice sa kuvarima na na podmornici. Uzput se i prikaze sistem i nacin rada jedne na svetu, najsavremenije podmornice. Prikaze se vezba i spasavanje posade u bazenima dubine 18 metara.

Makar da je na Svedski vredi pogledati jer vidi se dosta toga.  

Američki „Zumvalt“ – razarač budućnosti

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dreadnought je imao sličan pramac ali je bio elegantniji. Ali kad vidim kakve rugobe od jahti i kruzera plove kao dizajnerski hitovi, ne može ni ratna mornarica biti imuna na to. Za mene je bljak.
Ovo je brod.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Čisto žalim buduće generacije.

Ovo je stvarno brod baš je pravi

Stazio (citat):

DDG "Zumwalt"

[You must be registered and logged in to see this image.]

Po drugi put sam korak izpred.   Pogledaj stranu 23

SveJug (citat):

Po drugi put sam korak izpred.   Pogledaj stranu 23  

OK, ali ovaj put mi je "zakazao" ImageShack", inače bih ja bio brži.