Poligon Krivolak

evo nasao sam poligon KRIVOLAK na Googl Earth pa cu pokusati da ga postujem...ovdje
/
Ne ide... nesto ... sa ovom "TEKNIKOM"...(sto bi jedan moj drug rekao)...
VAKO NAKO...

jel vako il nako....???

posto slike izgleda ne idu ... naici cu za 7 dana...
a do tada pozdrav !

Ma sve mi je poznato oko Sutke,stari rimski most,breskve........
Mislim da za opciju stavljanja slika na forum treba da prodje 7 dana od registracije-bezbjednjak ce ti to potanko objasniti cim "zaviri" ovdje.
Pozdrav"South of the border"

Pozdrav Milutine !
Nije frka...kad je moglo da ceka 33 godine...moze i 7 dana !
hehe...
/
drugar je sluzio bas u Krivolaku u kasarni pa cekam njega da naidje na pivo i da se malo provozamo GooglEarth-om iznad poliogna ON ce se sjetiti vjerujem mnogo vise detalja o KRIVOLAKU.
Ja ga pamtim samo kao Magicnu zemlju "Vineatua" !!!

Skoro da smo klasici.Doduse ja sam u marsalku stigai krajem 80-e.Volim kada se neko pojavi neko od stare garde ,ovdje vecinom mladje generacije

Bio na Krivolaku krajem 7. mj. i početkom 8. mj 88. Tenkisti i MAB iz Peći išli su na bojevo gađanje. 3. str. vod 2. pješadijske čete je zapala dužnost da im daje osiguranje logora, a kasnije smo i mi imali bojevo gađanje zajedno s tenkovima, nešto kao tenkovi u podršci pješadiji ili pješadija u podršci tenkovima, tako nekako. Doživljaji su bili za snimati film o tome.Prvo ukrcaj na vlak, tolika vojska i mašinerija pa iz Peći za Skopje i dalje za Krivolak.Gledaš ljepote Makedonije, ljudi nam mašu i pozdravljaju  svoju vojsku. Dolazak u Krivolak. iskrcaj ljudstva i mašinerije, šofer jednog kamiona loše procjenio i nasjeo na vagonu, pobjegao mu prvi kotač u stranu, izvlačenje kamiona, oficiri luduju, kasnimo. Pošto smo bili pješadijski vod, znači prašinari. nisu nas htjeli uzeti u kamione nego put pod noge i idemo. Vozio se jedino vodnikov šator i krevet. transportne vreće na leđa, borbene rance na prsa i piči. Bio sam nišanđija PM m53, znači imao sam što nositi. Dobro je bilo samo to što nismo dužili i postolja od PMa. Sunce sija, a mi idemo. Pretekli su nas i tenkisti, ostavili su nas u velikom oblaku prašine, valjda im se žurilo. Nakon nekoliko kilometara primijetimo trag ulja između tragova gusjenica, svježeg ulja. Tjerali su tenkove ko da su ih ukrali i jednom je valjda puknuo neki lajtung ili nešto slično. Uskoro smo naišli na njih, majstori su nešto šarafili oko tenka. Došli smo do logora iza večere, podigli šatore od šatorskih krila, razmjestili stražu i spavanac. Majstori tenkisti su došli oko pola dva u noći. Davali smo stražu, patrolirali pored Vardara da se slučajno netko od vojske ne kupa, čistili oružje i ljenčarili na suncu ko gušteri. Raj na zemlji s obzirom da smo praktično u pustinji. Malo dalje od logora je bila nekakva vojna ekonomija,imali su veliki sistem za navodnjavanje. U jednoj patroli kraj Vardara, onako iz daleka ugledasmo ekipu kako se kupa. Moj jaran Zulfer Omerčević, također nišanđija PMa izdere se iz daljine, napolje iz vode, majku vam vašu... Dođemo bliže, kad tamo oficirčići iz MAB-a, podporučnici. Najgori. Šta su nam sve vikali, kako su nas postrojavali, ludnica. A lijepo sam rekao Zukiju da prvo izvidimo tko se kupa. Nije htio.

Nekoliko dana kasnije dođe Siniša Stojković jaran iz Banja Luke, treći nišanđija i veli mi da uzmem svoj PM i da dođem pod vrbu gdje smo inače čistili oružje. Zuki je rastavio mehanizam za okidanje, što je inače bilo strogo zabranjeno, i nije ga znao natrag sastaviti. U tišini smo rastavili mehanizam na mojem i po njemu sastavili njegov. Jednog dana išli smo nas trojica, Zuki, Siniša i ja preko Vardara da krademo lubenice na vrtu od nekog seljaka. Vardar nam je bio do pojasa, ali dosta širok i po njemu je plivao otpad od neke tvornice za preradu povrća. Susreli smo se sa ekipom iz MABa, koji su išli u krađu kad smo mi već bili na našoj strani. Na njih je seljak pucao iz lovačke puške. U logoru uzbuna, a mi smo bili oko 2 kilometra od logora. Trčali smo ko ludi, imali smo kondicije. Ali problem, hlače su nam bile mokre, takvi nismo mogli do svojeg šatora. Spasio nas je naš stariji vodnik, ušli smo u njegov šator od pozadi, i presvukli smo se u suhu odjeću. Postrojavanje, prozivka, četvorka iz MABa je falila. Vojska postrojena, dolazi milicija i gazda lubenica, koja bruka nemožete ni zamisliti. Ekipa je dobila kaznu, ni mi više nismo išli prijeko, rađe smo si hladili jaja na našoj strani Vardara.

vargas, 6 godina prije bilo je identicnih slucajeva na Krivolaku a cini mi se to je bio isti scenarij i ritual godinama, dolasci, odlasci vojske na poligon, izlazak iz vlaka u Negotino na Vardar, logorovanje, kradja lubenica ( bostana ) i jos ponesto u logoru. Mi prasinari smo bili predodrejedeni da nadrapamo u malo vise faza sluzenja roka, pa tako i pjesacenje od izlaska iz vlaka pa do logora a ima dosta km-a, nabere se. I tako iduci gro vojske vec pod jakim suncem dolazimo do te ekononomije, koja nama bila s desne strane ( zgrada, kasarna ), a bila je blizu vec logora na koji smo se uputili, izasli drugari ljepo u poligonkama cistim i dosta uredni u cipelama, dok se iza nas vidio oblak prasine ali fakat oblak, umorni, znojni i kao sto kazes pod punom opremomte tri postolja i za tri mitraljeza u 3. odjeljenju pa sve na smjene se to nekao donijelo do logora. Prolazak pored "ekonomicara" mi je ostao u sjecanju ne samo zbog slike koju sam toga trenutka vidio nego i po tome kaj sam vidio svog skolskog prijatelja koji se nlazio tik pored uz prasnjavu cestu, slucajno eto smo se pogledali ono letimicno pogledas koji su pak ovi, kad ono moj frends, toliko emocija i zaista ljepote za nas dva, ostao sam, malo smo porazgovarali, pozdravili i svako svojim putem a ja da stignem svoje. Bit ce mi zao kaj se nismo sreli jos koji puta ali nije se stiglo jel su nas nagazili odmah po dolasku pa tako 36 dana, a pjesadinci to svi znaju o cemu govorim. Uspomene na Krivolak su i ljepe i nisu, priroda je takva kakva je pustinja, al posle sam svatio da to nije bilo nista u uspredbi sa pravom Irackom pustinjom, gde sam par godina tamo zavrsio, a veci su bili problem ljudi, sve krece od ljudi a pogotovu nepismenih a on ti kakti komandir, a nis nije nego samo dobar poslusnik svojih prednadredenih, ali nebitno bilo je kao je bilo, svi nosimo svoj film u glavicama i ljepo se ovako malo raspisati o tome. Uspomene na to su jos pijesak Vardarski koji se osjecao u ustima manje vise non-stop, osvajanje, jurisi svih cuka i vrhova Krivolaka, kopanja i teskog kopanja zaklona u onom kamenu sa velikim alatom, atomskih je palo neznam niti ja sami broj, streljiva, gadanja u svim uvjetima, gladovanja i jos kaj sve ne. Lubenice su se krale ali imali smo ih u izobilju i opet je gladna vojska krala na toj ekonomiji, veliki problem je bio i trovanje vojske u cijelom logoru, nikad se nije sto je uzrok bio, a vjerujem da je u hrani ili vodi, naime nekoliko dana svi su dobili sracku ( proljev ), bilo je cak upitno daljnje forsiranje plana koji su zamislili gore, dolazili doktori pa se je nadziralo sve, i napokon ozdravili pa tak i nastavili do kraja. Posle ovoga dolazio desetak dana u jesen pa na zimsko logorovanje gdje je to naravno druga i duga prica samo popracena sa velikim hladnocama. Eto moj kolega po rodu, vargas i svi oni koji smo prosli ovako nesto pisite o iskustvima i dozivljajima na ovom poligonu Krivolak. LP

Nekoliko dana prije gađanja smo postavljali mete, malo smo lutali po brdima na kojim su bile stare hrđe pune rupa od svakojakog oružja, a dan prije bojevog gađanja smo imali generalnu probu, tenkisti i mi prašinari. Točno se dogovaralo kuda idu tenkovi, mi smo na početku kao bili ispred tenkova, oni nam dolaze u pomoć, kad tenk stane mi zalijegamo jer to znači da će roknuti iz topa, i tako to. Bilo je dosta rizično sve skupa, jer tenkisti su imali dosta uzak prostor za kretanje i svi smo morali biti na dogovorenim položajima da nekoga ne pregaze. Prvo su rokali iz haubica, bog te pitaj iz koje daljine, onda su "radili" minobacači, kad su prestali, mi smo krenuli u juriš, ko Bata živojinović i Ljubiša Samarđić uz huuura. Tu smo slabo pucali, tu i tamo koji kratki rafal iz kretanja. I konačno T55 , prvo iz topa, a onda i iz pam-a. Koja je to borba bila! Svaki nišanđija je dobio 250 komada metaka, tako da smo imali čime pucati do mile volje.Drugi dan, pred večer dolazi kamion sa ekipom iz Prizrena da preuzmu tenkove, neki vodnik i par vojnika. Večera je prošla, mi sjedimo kraj logorske vatre kod naših šatore. Vodnik pita da li mogu podići šator kraj naših, naš st. vodnik veli da mogu i onda iznenađenje. Prilazi njihov desetar bliže vatri, ja ga pogledam, jebote moj prijatelj iz sela. Pozovem ga po nadimku, zvali smo ga Micika, Mikulić Mladen 69. godište. Ovi moji banditi me gledaju, kakva Micika zar sam poblesavio? Ustanem od vatre, pozdravim prijatelja, tko bi mislio da ćemo se susresti tu, za nas skoro na kraju svijeta. Normalno razgovor je išao do duboko u noć. On je trebao ići u prekomandu u Peć, a ja sam trebao ostati u Peći kao četni magacioner. Na kraju je on ostao u Prizrenu kamo sam ja otišao u prekomandu, ali to je već druga priča. Uglavnom Krivolak je bio nezaboravno iskustvo.

na isti nacin imali bojevo bataljunsko gadanje sa tenkovima, dok su komadanti gledali sa one cuke gde je bila napravljena nastresnica odnosno loza za promatranje i gledanje vojske u akciji, a vidlo se je jako ljepo odozgor kao na dlanu.

Mi smo također imali promatraće, izgleda da je isti scenarij ponavljan iz generacije u generaciju. U sjećanju mi je ostalo i popodnevno tuširanje kod vodovodne slavine. Pošto je bilo ljeto, velika vrućina, okrenuli bi slavinu naopačke i tu se tuširali. Voda je bila original, naj ljepša za tuširanje,jer su cijevi išle pod pijeskom i po danu je voda bila mlaka. Direktno iz slavine je bila pretopla za piće, tek na večer ili do podne je bila za piće. Naj ljepše je bilo to da nam oficiri nisu zabranjivali to naše tuširanje. Valjda su bili svjesni u kakvoj smo pustinji.

pa da kao sto napisah prije, sve isto je bilo godinama a zakaj mijenjati kad je bilo sve uredu, samo su se nijenjali ljudi u redovnoj vojsci i rukovodstvo koji su dobijali promaknuca obavezno poslije ovakvih zahtjevnih i dugih terena, zato znam oficire koji su se fakat izivljavali nad nama da bi dosli do viseg cina a jedan od njih je bio Svorcan Radojica podporucnik, porijeklom je bio iz Crnr Gore, ako netko ga pozna neka napise bit ce mi svejedno drago cuti gdje je zavrsio.

panon (citat):

zareta (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]


Sve sto je receno je tacno. Bio dva puta, leti i u jesen. Smetalo je sve od vrucine, komaraca hibridnih . A satori su ovako izgledali sastavljeni od 8 krila. osmo se otvara, u dubinu metar i jace iskopano. Kapetan Protic nam je u nekim trenucima dozvoljavao da se malo raskomotimo, evo slike da docaram. A u jesen druga prica hladno, blato... jednom sam zaspao u cizmama i nikad vise, noge mi se ukocile. Krivolak smo svi zapamtili dobro.

 
uh ova slika me vraca u osamdesete

Uh, i mene ovo slika vrača u 12 mesec 1984, vani mrzlo ko vrag a mi spavali u ovakvim šotorima, unutra smo napravili neki "kaminčič" da smo grijali, spavali smo obučeni jedino čizme smo skinuli.

Malo smiješno, vezano uz ovakve šatore,da li vam je ostao u nosnicama miris onog "parfema" poslije vojničkog graha? Obićno bih prvi izašao iz šatora, protegnuo se i onda natrag u šator po opremu. Grizlo je za oči kako je smrdjelo kad deset ljudi zajedno prdi u malom šatoru. Original suzavac je bio mala beba naspram ovome.

U leto 87 dme sam bio na poligonu ABHO (izvidjaci)....bogami dobro se secam onog parfema posle pasulja i jos kao slag na tortu smo imali pri budjenju suzavac.Naime umesto povika ustaj vojsko u sator su nam bacali suzavac.SUPER KOMBINACIJA.

Na zimskom logorovanju pored Vardara je zaista jako hladno. Mi koji smo dosli u zimu "82 zbog nekakve spcijalisticke obuke, smo fakat nadrapali, nije bilo nikakvih preoblema za odraditi sto se od nas trazilo na terenu jel si u pokretu pa i ne osjetis hladnocu, ali kad se vratimo u logor nastaje muk, drhtanje uz vatru koju skoro niti ne osjetis. Sami nas jedno odjeljenje  u logoru gdje smo proveli i ljeto i jesen pa jos i ovo zimsko pa dosta bi bilo logorovanja. Naime mi smo se parkirali pored istog logora ali na samom rubu izmedju stabala gdje smo predvidjeli da bi manje mogao puhati hladni vjetar, nije bilo spomena da radimo satore na povrsini nego nam je naredjeno da iskopamo zemunicu u kojoj bi svi stali, a to je malo vise i dosta kubika za kopati i izbaciti, dubina mora biti visina najvisega vojnika to je cca 2 m, dugacak 10-tak metara, nakon toga je isao sator povrh zemunice a na ulazu ljevo u pola zemunice smo iskopali pec sa improviziranim dimnjakom kroz zemlju. sreca u nesreci je bila ta da nam se jedan vojnik razbolio odmah po dolasku pa je ostajao uz zemunicu, donosio drva, i brinuo o svemu onome malom poslicu koje je trbao odradjivati. Moram reci da SINJEL- e nismo nikako skidali sa sebe za svih ti dana a pogotovu niti na spavanju, uz stvarno obilje deka i osobne opreme bilo je hladno, a nasa pec bi gorila dok ne zaspimo a posle se brzo zgasi od pijeska koji se posusio od temperature te ugasio vatru. Higijena nije zadovoljavala nas, niti vremenski niti zbog hladnoce nismo bili ustanju urediti se, poceli smo se brijati ali u drugom pokusaju svi smo odustali a i oficilu je bilo sve jasno kao dan tako da nije niti on se pridrzavao PS-a, samo nam je bio cilj da se napravi ono zbog cega smo i poslati. Po zavrsetku ovoga logorovanja, ne sjecam se tocno vremena ali znam da smo u rekordnom vremenskom roku dosli do vlaka na Negotino, a nakon toliko godina sjecanja i uspomena osjecam kao da je to bio samo jedan san, kojeg se eto sjecam u nekakvim detaljima. LP

[You must be registered and logged in to see this image.]

konacno sam uspio nakon duzeg EXPERIMENTISANJA (*MUCENJA) ... da prikacim ovu sliku.
Sad cu polako da prilazim sve blize...
pa ce poneko od bivsih VOJNIKA JNA ...vjerujem ...da se sjeti nekih KOTA I POLOZAJA.
Ja sam tu bio svega nekoliko dana pa se takvih detalja ne sjecam...
osim rijeke, pijeska zute boje i svega oko mene....

Milutine Pozdrav !
/
Nasao sam i onaj sto ga ti zoves "MOST".
/
Zacudujuce je da ga ja tada nisam bio otkrio..  mada ....isao sam svaki dan na obuku duz ograde SUTKE...
pa dole nizbrdo...bas prema tom nazovi "MOST-u"...   sto je u stvari RIMSKI AQUADUCT...
ali nikad do njega i ako da mi je on bio tada PROMAKAO. 
/
Eto slucanosti...pa si ga ti spomenuo u diskusiji  i ja odem na razne Tragace po NETU i nadjem 
i  NJEGA a  I NJEGOVU POZICIJU U "Marsalki".

• Aqueduct
  
• GPS coordinate Northing: 42° 1' 22.9" N
  
• GPS coordinate Easting: 21° 25' 7.34" E
  
• Skopje downtown distance: 3.2 km / 1.99 mi
  

pozdrav

Pozdrav svim "terencima Krivolak"!Osobno sam bio na Krivolaku dva puta:ljetni teren 5 dana,krajem augusta90-vručina,prašina.škorpijoni,poskoki,kotrljajuče suvo žbunje,ko u vesteren filmu,temperatura oko 40 stupnjeva-bojevo gađanje sa samohotkama.Ako se dobro sečam,na ulazu na polgon,na samoj kapiji je bila iznad puta tabla DOBRODOŠLI NA POLIGONU KRIVOLAK.Mlađe vojnike smo zajeb...li da na leđima ove table piše"NAJEBALI STE" Jedan logor sa zvao STRELA-pored Vardara,tada je bio logor več sređen-zemunice izkopane i obložene kamenjem,samo si stavio šatorsko krilo za krov i podmeteče na pod.Interesantna je bila peč u šatoru-jedna četvrtina limene bačve od 200 litara i čunak.Gađanje se vršilo na PT-poligonu udaljeno od logora pribljižno 12km.Tamo su bile dvije staze za pokretne mete u veličini tenka,gađalo se na 2700m,a meta ide u koso.Na ovome poligonu su gađali i tenkisti i habice,maljutke...!Zimski teren oko 20 februara 1991,ostali tamo 20 dana,kad smo došli bilo od pola metara snjega,akad smo otišli prašine da ti pokrije čizmu.Temperatura bila oko -25celzija,tako da su se straža i požarni menjali na 15 minuta,a kamioni i samohotke se palilo na 1 sat.Nema brijanja,nema kupanja,još tada kat smo išli na kupanje u onu malu kasarnu sfalilo vode tako,da se nismo okopali pribljižno 1 mesec-prije polaska na teren u kasarni Štip crklo grijanje,pa opet bez kupanja.Ali smo izdržali-bila nam je niska cifra!!!

stari FAZAN (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

E ovako-sa ove fotke ne sječam se puno,ali ja mislim,da je ova simetrija bjelih crta i bjelih tački PVO poligon-možda ima ko da me ispravi-dobrodošao!Ove koordinate su sa PT-protiv tenkovski poligon-ova kučica,to ti je strojnica-tu stoji motor koji vuče sa sajlom metu prema sebi i obrnuto-od kučice u desno i u kuso to ti je ona staza sa metama.Tamo smo gađali sa samohotkama Hell Cat-američke 1942 godište,veoma precizne.Ovdje su gađali sa tenkivima i sa haubicama 122,155 i sa samohodnim haubicama.  Pozdarav od Valtera.     širina:41,34 37 N,  dužina;22, 0,5o oo E

Na Krivolaku ljudskih križeva svim vjernicima i ljudima dobre volje želim sretan Božić!

stari FAZAN (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

u blizini sela Sheobe (koje se vidi a karti),ako se dobro secam je bio poligon ABHO.Samo to je ostatak sela ,napusteno i uruseno....

Srećna svima 2014. Bio sam na Krivolaku u martu 1985, sa pragama 30/2, gađanje. Da li je neko od vas služio u Skopskom Petrovcu?

[You must be registered and logged in to see this link.]


NEKOLIKO VIDEA ZA SVE ONE KOJI SE SJECAJU 
TIH LEGENDARNIH protuavionaca-"PRAGA ...
sto je vrlo povezano sa bojevim Gadnjima avionskih meta 
i sa KRIVOLAKOM !!!

Svima sretna 2014.

Jel zna neko gde se nalazio poligom ABHO,ja mislim da je negde u blizini sela Šeobe ,ali nisam siguran.....proslo je dosta vremena

Poligon ABHO, koliko pamtim bila je prostorija u kojoj su bile klupe sa obe strane, na sredini poda rešetka i tu se bacao "otrov", a mi stavljali maske. Poslije toga smo išli sa tri Prage na neku livadu, zauzeli borbeni položaj, trougao. Ispod vozila su nam bacili suzavac. To je bilo plakanje!
Inače je komplet baterija, pre polaska iz Petrovca zadužila nove maske.
Tretman je trajao jedan dan i gotovo.

Sa FB, mislim da slika još nije bila na temi....
 

Krivolak ili neki drugi poligon?
 

trcinoga (citat):

Poligon ABHO, koliko pamtim bila je prostorija u kojoj su bile klupe sa obe strane, na sredini poda rešetka i tu se bacao "otrov", a mi stavljali maske. Poslije toga smo išli sa tri Prage na neku livadu, zauzeli borbeni položaj, trougao. Ispod vozila su nam bacili suzavac. To je bilo plakanje!
Inače je komplet baterija, pre polaska iz Petrovca zadužila nove maske.
Tretman je trajao jedan dan i gotovo.

Poligon ABHO nije bila samo baraka u kojoj smo mirisali suzavac,,,,Poligon je imao svoj logor (bio je na nekoj visoravni) a u podnozju je bila pista za postrojavanje i ako se ne varam ,tamo su bili i kamioni -cisterne i kampanjole t.j. auto park.Imali smo i svo teren gde smo is li na izvidjanje ili detektovanje radioaktivnosti ili detektovanje prisustva hemijskih ili bioloskih sredstava.Cak smo na vezbi imali i imitaciju atomskog udara (pa smo zapalili pola brda -neplanirano .i gasili ga ceo dan i noc).Mogu reci da prostorno poligon nije bio bas mali.

BIO SAM NA "KRIVOLAKU" juce i protekla 4 dana... !!!

Kao da su slike iz nekog westerna Sergia Leonea, samo da se još pojavi Clint Eastwood .   

U odnosu na Krivolak poligon na Slunju je bio hotel sa četiri zvjezdice. Pustara sam takva i Bože te sačuvaj da se nađeš na njemu u ljetu. Kao da si u Sahari.

Bio na "zimskom" Krivolaku 20-tak dana u Februaru 91-ve, ni tada nije izgledao narocito "pitomo"  .....

Bas si u pravu STAZO  ...osjecao sam se kao da sam posjetio jedan od onih davno zaboravljenih Western Filmova iz pozutjelog vremena mojeg a verujem i tovjeg djetinjstva,...   Clint Eastvud ili Charls Bronson... Samo je jos falila muzika Enio Morikonea...  hehe ...daj da i nju nadjemo...


[You must be registered and logged in to see this image.]

samo jedan mali detalj opreme nakon povratka

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krivolak je bio veliki problem za one vojnike koji su dolazili iz gradova,sa asfalta naviknuti na Coca Colu ,malo rekreacije  u parkiću preko puta zgrade i roditeljsku njegu za sina jedinoga.Ovi sa sela su to odrađivali bez ikakvih problema jer su  već  bili naviknuti na sličan život!Krivolak im je ustvari bio nešto kao izlet u prirodu i preživljavanje u njoj,s tim da su im  hrana i smještaj bili osigurani .

trcinoga (citat):

" Krivolak je bio veliki problem za one vojnike koji su dolazili iz gradova,sa asfalta naviknuti na Coca Colu ,malo rekreacije  u parkiću preko puta zgrade i roditeljsku njegu za sina jedinoga..."


Druže, ja sam sa asfalta, selo sam gledao samo iz auta, pri velikoj brzini...

E sad....... 

Nije " e sad..."

Sa 19 god. sam otišao u  JNA, sa asfalta, ali mislim da sve  je do ljudi  sa kojim služiš.
Lakše se podnese bilo koji problem.
Sve smo stizali, a najviše da ugodimo sebi.